1

SKLADIŠTENJE RATARSKIH PROIZVODA

PRIRUČNIK ZA VJEŽBE

Doc. dr. sc.Vlatka Rozman i Anita Liška, dipl. ing.

2

OSNOVNI ZADACI SKLADIŠTENJA Definicija skladištenja: Skladištenje, čuvanje ili spremanje proizvoda je krajnji ili završni zahvat u

cjelokupnom procesu proizvodnje pojedinog ratarskog proizvoda

Značajna faza ( proizvodnja - pravilno čuvanje - poluproizvod - krajnji proizvod)

Vrijeme čuvanja - čimbenici biološkog i mehaničkog porijekla - promjene biokemijske, fizikalne, kemijske

Neizbježni gubici (primjer: - lom zrna - mehaničko porijeklo, disanje - biološko porijeklo - gubitak kol. suhe tvari)

Nepravilno skladištenje (primjer: samozagrijavanje, napad kukaca,grinja, glodavaca, ptica i mikroorganizama) se može spriječiti i ne smatra se opravdanim gubitkom

Tablica 1. Gubitak kakvoće i kvantiteta raznih proizvoda

VRSTE

Gubitak

kvalitete kvantitete

Gubitak kvalitete i kvantitete

ČIMBENIKA Zrnati proizvodi Korijen. i

gomolj.

bilje

Voluminozn

a krma

Ostalo

bilje

B I O L O Š K I

1. Disanje

2. Proklijavanje

3. Samozagrijava

nje

4. Insekti i grinje

5. Štete od

glodavaca

6. Štete od ptica

7. Mikroorganizmi

M E H A N I Č K I

1. Ozljede

2. Lom zrna

3. Rasipavanje

3

KOJI SU OSNOVNI ZADACI SKLADIŠTENJA? 1. Uskladištiti proizvod bez gubitaka kakvoće - kvalitete 2. Uskladištiti proizvod bez gubitaka kvantitete – težine 3. Povisiti kakvoću proizvoda 4. Troškove rada i sredstava po jedinici težine proizvoda smanjiti što više

OPĆI DIO Skladištenje s obzirom na svrhu čuvanja

Važno je znati: što skladištiti; gdje spremati proizvode; na koji način skladištiti Vezano za to važno je: vrsta proizvoda; namjena; vrsta i tipovi skladišta za pojedini

proizvod; načini skladištenja Vrsta proizvoda:

zrnati proizvodi: žitarice (pšenica, ječam, zob, raž, kukuruz); sjeme uljarica, korjenastog bilja (šeć.i stoč.repa); sjeme predivog bilja (konoplja, lan, pamuk), duhana;

ostali proizvodi: korjenasto, gomoljasto, predivo bilje, voluminozna stočna hrana, duhan, hmelj

Namjena proizvoda: sjemenska (za reprodukciju), merkantilna (trgovačka), poluproizvodi,

gotovi proizvodi Vrste i tipovi skladišta: podna skladišta, silosi, koševi za kukuruz, improvizirana, specifična

( podrumi, trapovi, hermetička skladišta)

Slika 1. Različite izvedbe skladišnih objekata

4

Načini skladištenja:

- uobičajeno ili direktno (odmah iza žetve bez predradnji - uz dodatno sušenje i dosušivanje –za sve proizvode - skladištenje kemijskim sredstvima – konzerviranje

Čimbenici koji utječu na životnu sposobnost uskladištenih proizvoda

Ratarski proizvodi čuvaju se: privremeno ili kroz duži period (od 1 ili više godina) Najvažniji zahtjevi za pravilno skladištenje - tijekom cijelog vremena:

vlaga temperatura

VLAGA

Općenito o vlazi:

vlaga proizvoda (zrna, korijen i dr.)

vlaga zraka (okolne atmosfere)

vlaga ambalaže konstrukcije skladišta i dr. Primjer: uskladišten proizvod vani ili u poroznoj ambalaži – vlaga ovisi od okolne

sredine, vezano za zrak i kol.vodene pare (vlaga zraka – temperatura zraka – viša temp.,zrak topliji, prima više vodene pare)

Dvije vrste vlage zraka:

a p s o l u t n a - kol. vodene pare u jedinici volumena zraka pri određenoj temp. (grami ili mm pritiska vodene pare)

r e l a t i v n a - odnos između aps. vlage i maksimalno moguće vlažnosti zraka pri istoj temperaturi, odnosno to je: stupanj zasićenosti zraka: rel.vl.zraka nije kostantna u skl. - mijenja se (sušenje proizvoda, ulazak vanjskog toplog zraka - povećanje i obrnuto). Porastom relativne vlage zraka raste kol. vlage proizvoda

5

Količina vlage u sjemenu računa se u % njegove težine Izračunava se «M» - mokra baza, «S» (suha baza)

Primjer: 25% M (100kg sjemena – 25 kg vode); 25% S (100kg sjem. – 20kg

vode, 80 kg suhe tvari). U poljoprivredi je uobičajeno računanje na bazi «S»

Kritična količina vode sjemena

Kritična voda sjemena je gornja granica kada sjeme počinje fiziološku aktivnost (žitarice 14-15%). Zrno je dobar apsorbens vlage.

Kritič.količina vode sjemena - pšenica- 14,5%; soja 14%; kukuruz 15%; lan

10,5%; uljarice 8-10%; ljulj - 14%; mačji repak 13,6%; klupčasta oštrica - l3%

Zrno sa sadržajem vlage iznad kritične: nepoželjno za skladištenje Ovisi o:

temperaturi skladištenja dužini skladištenja odnosu rel. vlage zraka / količina vode sjemena

Tablica 2. Apsorpcija vode različitih proizvoda (po Trisvjatskom, 1966.)

Vrsta proizvoda

Maksimalna vlažnost %

pri navlaživanju sa 100% vlaž.

zraka

pri močenju u vodi

Pšenica 34,6 40,8

Raž 32,2 39,9

Ječam 33,0 40,2

Zob 30,1 40,2

Suncokret 23,0 30,1

Raspodjela vlage u uskladištenim zrnatim proizvodima - tijekom skladištenja- neravnomjerna raspodjela vlage u pojedinim dijelovima uskl. proizvoda; premiještanje vlage iz jednog u drugi sloj – «žarišna» mjesta u skl., silosima - negativni fiziološki procesi

6

Nejednaku vlagu izazivaju:

neravnomjerna raspodjela vlage u samom zrnu - anatomski sastav zrna, različiti sorpcioni kapaciteti zrna (krupnoća, jedrost)

stanje skladišta

izmjena temperature slojeva uskladištene zrnate mase (provodljivost) Neravnomjerna raspodjela vlage u pojedinom zrnu:

najveću higroskopnost ima klica, potom ovojnica, najmanju endosperm (potpomaže enpifitna mikroflora)

Poslije kombajniranja - preraspodjela vlage suho - vlažno zrno - izjednačavanje vlage (3 dana poslije skladištenja)

Zrno pomiješano sa sjemenkama korova uvijek je vlažnije (tablica 3) - premještanje vlage sa zrna korova na sjeme – zbog toga je neophodno čišćenje

Tablica 3. Preraspodjela vlage sa sjemena korova na zrno pšenice

(VNIIZ, po Trisvjatskom, 1966.)

Datum ispitivanja

Vlaga %

Pšenica bez korova Sjeme korova Pšenica sa korovima

11. kolovoz 14,0 56,0 19,8

12. kolovoz 16,9 27,3 19,0

13. kolovoz 20,3 24,0 20,4

15. kolovoz 20,0 20,0 18,4

19. rujan 18,7 15,4 18,4

Različiti sorpcioni kapaciteti zrna (sitna, štura zrna - veća higroskopnost - zrna s većom klicom); lom zrna - veći sorpcioni kapacitet - povećana aktivna površina

Čišćenje svih primjesa - uvijek vlažnije od osnovnog zrna, intenzivnije dišu

(razvoj mikroorganizama, grinja, kukaca) Relativna vlaga zraka u skladištima (utjecaj nejednak na dijelove hrpe- površina i

rubovi) Tijekom transporta - visoka rel.vlaga utječe na vlagu zrna – sorpcija Stanje skladišta - ispravna termo i hidro izolacija, kontrola građevinske

konstrukcije

7

Ravnotežna vlažnost

Ravnotežna vlažnost (uravnoteženost vlage) - prekid upijanja vlage iz okolne sredine kada je pritisak vodene pare zraka i vodene pare iznad zrna jednak

Primjer: vlaga zrna 7% - vlažnost zraka 15-20%. Vlažnost zraka 80-100%- vlaga zrna povećana za 2-3 puta

RV je količina vlage higroskopnih tvari nakon njihova dugotrajnog izlaganja u atmosferi

• Higroskopne tvari mogu apsorbirati (upiti) ili desorbirati (gubiti) vlagu ovisno o

temperaturi i vlažnosti okolnog zraka

• Kretanje vode se dešava uslijed razlike tlaka vodene pare zraka i tlaka vodene pare proizvoda

• RV nastupa kada se tlakovi vodene pare zraka i proizvoda izjednače

• RV ovisi o vrsti i varijetetu proizvoda, temperaturi i vlažnosti, a grafički se

prikazuje kao adsorpcijska izoterma

Graf 1. Adsorpcijska izoterma poljoprivrednih proizvoda

• Vlaga sjemena najviše raste pri rel. vlazi zraka 80-100%

8

• Pri 75% rel. vlage zraka, ravnotežna vlažnost žitarica je 15-16% (kritična vlaga)

• Koristi nam da bolje razumijemo ponašanje higroskopnih tvari • Ako je poznat sadržaj vode proizvoda, ads. izoterma nam može pokazati kako će

se taj proizvod ponašati u skladištu ili kako će se mijenjati mikroklimatski uvjeti skladišta

• Ravnotežna vlažnost se uz istu relativnu vlagu povećava, ako se temperatura

smanjuje • Što je niža temp. zrnene mase ili zraka, uz istu rel. vlagu, ravnotežna vlažnost će

biti veća

Graf 2. Promjena kvalitete poljoprivrednih proizvoda

Sigurni skladišni uvjeti za većinu poljoprivrednih proizvoda: RVZ 60 - < 75%

9

Graf 3. Adsorpcijska izoterma kukuruza pri različitim temperaturama

Graf 4. Adsorpcijska izoterma pšenice pri različitim temperaturama 1. Vlažnost zrna: 18% RVZ: 75% Temperatura 20°C (točka 1) RVZ se povećava do ~ 85% (točka 2) Potrebna ventilacija 2. Vlažnost pšenice: 12% RVZ: 75% Temperatura 20°C (točka 3) RVZ se smanjuje do ~ 60% (točka 4) Nema većeg rizika za kvalitetu zrna Ventilacija nije potrebna

RV %

RVZ %

10

Higroskopni proizvodi uskladišteni u uvjetima bez ventilacije:

• Proizvod stvara svoju vlastitu atmosfersku sredinu • Tijekom perioda uskladištenja, mijenja se vlaga proizvoda, ali u malim

razmjerima obzirom da je ta vlaga samo dio ukupne relativne vlažnosti zraka skladišta

Higroskopni proizvodi uskladišteni u ventiliranim skladištima:

• Vlažnost zraka skladišta ovisi o vrijednostima vanjskog zraka

• Proizvod je sposoban apsorbirati ili desorbirati vlagu

• Vlaga proizvoda mijenja se u malim količinama, i to tek tada kada je proizvod podvrgnut konstantnom ventilacijom iznimno vlažnim ili iznimno suhim zrakom, kroz nekoliko dana ili tjedana

• Čak i pored toga što se skladište ventilira, zrak se između čestica robe (zrna), kao i u «mrtvim zonama», ponaša isto kao i u skladištu koje je zatvoreno (neventilirano) – vlaga zraka skladišta se izmjenjuje s vlagom proizvoda

“Mrtva zona” :mjesto u uskladištenoj masi u kojem uslijed nedovoljne ventilacije dolazi do razvoja plijesni i kvarenja proizvoda

Povećanjem temperature - mijenja se ravnotežna vlažnost (tablica 4.) Tablica 4. Ravnotežna vlažnost sjemenki bilja pri temperaturi 17-20°C

(Gogoljev, po Trisvjatskom, 1966.)

Kultura

Relativna vlažnost zraka (%)

40 50 60 70 80 90

% vlage u sjemenu

Suncokret 2,0 5,9 6,9 7,9 9,1 11,4

Soja - - 7,7 9,1 11,2 16,2

Konoplja 4,8 5,6 6,6 7,7 9,0 11,3

Lan 5,1 5,9 6,8 7,9 9,2 12,1

Pamuk - - 8,2 8,9 10,3 14,7

Ricinus - - 5,5 6,1 7,1 8,9

Uljarice - niža rel. vlažnost (manji sadržaj hidrofilnih i uljanih koloida - manja higroskopna svojstva (tablica 4.)

11

Tablica 5. Ravnotežna vlažnost sjemenki uljanog bilja pri temperaturi od 22-25°C (Gogoljev, po Trisvjatskom, 1966.)

Kultura

Relativna vlažnost zraka u %

20,5 49,3 57,0 68,1 78,7 87,5 94,0

% vlage sjemena

Suncokret 3,27 4,79 6,43 7,25 8,37 11,07 -

Soja 5,10 6,31 8,95 - 13,97 18,89 -

Uljana repica

3,90 6,00 6,90 8,00 9,38 12,18 15,31

Lan 4,10 5,50 7,07 7,99 9,43 9,43 12,45

Pamuk 4,84 6,60 7,28 9,60 11,57 15,47 18,00

Ricinus 2,99 4,33 5,44 5,94 6,60 8,42 10,00

Raspodjela vlage u skladišnom proizvodu • Neravnomjerna raspodjela vlage – “žarišna mjesta” • Negativni fiziološki procesi – kvarenje, smanjenje kvalitete uskladištenog zrna • Čimbenici nejednake raspodjele vlage: nejednaka raspodjela vlage u pojedinom zrnu

• Najveću higroskopnost ima klica, potom ovojnica, a najmanju endosperm • Vlažnije sjemenke gube dio vlage, a suhe ga primaju • Zrno koje sadrži sjeme korova redovito je vlažnije

Tablica 6. Raspodjela vlage zrna pšenice (VNIIZ, po Trisvjatskom, 1966.)

Vrijeme ispitivanja

Vlaga u zrnu %

Suho “svježe”- vlažno

Početno vrijeme (iza skidanja) 9,60 23,20

Poslije 5 sati 13,57 19,06

Poslije 8 sati 14,45 18,28

Poslije 24 sata 14,61 18,02

Poslije 72 sata 15,86 16,74

različit sorpcijski kapacitet zrna (krupnoća, jedrost)

• Sitna i štura zrna imaju veću higroskopnost (veća klica) • Lom zrna ima veći sorpcijski kapacitet (veća aktivna površina) • Primjese intenzivnije dišu:

12

žarište su vlage lakši i brži razvoj mko., grinja i insekata

relativna vlaga zraka

• Relativna vlaga zraka različito djeluje na dijelove zrnene mase • Na izdvajanje vlage utjecaj maju i životni procesi mikroorganizama, insekata i

grinja • Vlažnost zrnatih proizvoda se mijenja i tijekom transporta: stanje transportnih

sredstava, atmosferske prilike, dužina transporta

• Skladište mora imati pravilnu termo i hidro izolaciju

kontrola stanja skladišta kontrola izmjene temperature u slojevima uskladištene mase

Kako izbjeći neravnomjernu raspodjelu vlage ?

• Izdvajanjem primjesa - prečišćavanje • Zadovoljavajućom građevinskom konstrukcijom skladišta • Stalnom kontrolom vlage zrna i relativne vlage zraka Laboratorijsko mjerenje vlage proizvoda– aparati vlagomjeri prenosivi (portabl)

Slika 3. Različite izvedbe prenosivih vlagomjera za zrnate kulture

13

TEMPERATURA

- Čimbenik koji utječe na intenzivnost fizioloških procesa u uskladištenim proizvodima

- Za uskladištenje suhog zrna najpovoljnija je temperatura u rasponu od -5°C do +5°C

- Temperatura uskladištenog proizvoda je promjenjiva, a te promjene mogu biti:

1. prirodne promjene - nastaju djelovanjem izmjene temperature zraka okolne atmosfere -rezultiraju povećanjem ili sniženjem temperature uskladištene mase

2. promjene izazvane umjetnim putem

- dosušivanje - dušenje - provjetravanje uskladištene mase

Temperaturna provodljivost

Temperaturna provodljivost je toplinsko svojstvo izmjene topline u uskladištenoj masi (određuje se koeficijentom temp. provodljivosti – toplotna difuzivnost)

Koeficijent temp.provodljivosti (brzina zagrijavanja ili hlađenja) – formula: a = - --------- m2/ sat gdje je: - koeficijent topline zrna u kcal/ m sat C c x c - specifični toplinski kapacitet u kcal/ kg C - zapreminska masa zrna u kg/ m3 Zrnati proizvodi: a = 6,15x10-4 do 6,85x10-4 m2/sat (veće od koeficijenta provodljivosto

vode)

Koef. temp. provodljivosti zrnatih proizvoda mala – prenošenje topline iz gornjih u

donje slojeve sporo

Pozitivno djelovanje – pravilnim čuvanjem sačuva se niska temp.zrna i ljeti – zaustavljeni neg.fiziološki procesi (disanje, utjecaj štetnika, mko.); omogućeno konzerviranje hlađenjem

Negativno – nastala toplina – kukci, grinje, mko., zadržava se u zrnatim proizv. - povišena temperatura i samozagrijavanje

14

Provodljivost topline

Zrnati proizvodi slabi provodnici topline( zbog organskog sastava zrna)

Definicija – sposobnost prenošenja topline sa zrna na zrno (ovisno o debljini sloja, vlaga proizv., razlika temp. uskl. mase i temp. okolnog zraka) putem kondukcije i konvekcije

Kondukcija - prenošenje topline izravnim dodirom zrna Konvekcija - prenošenje topline zrakom - međuzrnatim prostorom Koeficijent provodljivosti zrnatih proizvoda :

0,12-0,20 (kcal/m/sat ° C); željezo 40-60; bakar 260-340

Debljina sloja – toplina slabije prolazi (sjever.krajevi – debeli sloj- spriječ.zamrzavanja)

Provodljivost topline povećava se s vlažnošću (važno kod sušenja – vlažno zrno – niža temp. sušenja), u protivnom jače zagrijavanje – oštećenja zrna

VLAŽNOST PROIZVODA:

•Veća vlažnost proizvoda – veća provodljivost topline •Važno prilikom sušenja i dosušivanja zrnatih proizvoda •Vlaga u uskladištenoj masi se kreće u pravcu kretanja topline u toj masi: - kondenzacija - bubrenje - proklijavanje

Pogodne i kritične temperature Pogodne temperature:

- to su najniže vrijednosti za pravilno čuvanje, gdje ne dolazi do značajnijih promjena u fiziologiji zrna

- za čuvanje svih vrsta sjemena (suho sjeme) povoljnije su niske temperature

(od 0°C do 5°C)

15

Tablica 7. Utjecaj temperature i vlage na klijavost kukuruza

(Kiselbach - Šmaljko, po Trisvjatskom, 1966.)

Temperatura

u C

Klijavost sjemena (%) pri vlažnosti (%)

10-15 15-20 20-25 25-30 30-35 35-40

od 0 do 2,2 100 100 100 85 75 71

od -4,4 do -6,7 100 100 98 77 67 13

od -8,9 do -11,1 100 100 98 34 12 0

od -13,3 do -15,6 100 98 47 7 0 0

od -17,8 do -25,6 97 63 0 0 0 0

- Utjecaj niskih temperatura s različitom vlagom sjemena, izaziva različitu klijavost sjemenskog materijala

- sjeme se može sačuvati neograničeno dugo, ako se dulji period drži na vrlo niskim temperaturama:

•Primjer: sjeme pšenice, ječma, kukuruza i grahorica je bilo izloženo temperaturama blizu apsolutne nule (-273,1°C), kroz 42 sata -bez promjene životne sposobnosti (Lipman). •Temperatura ima utjecaj na dva osnovna svojstva sjemena (klijavost i energija klijanja) Povećanjem količine vlage u sjemenu, kritična temperatura postaje niža

Najpovoljnija temperatura u trapu za čuvanje korijena šeć. repe je od +2°C do +8°C. Niža ili viša temperatura izaziva neg. posljedice u drugoj god. proizvodnje (javljaju se “prkosnice” – korijen ne daje rodne grane, nego samo lišće). Viša temp. u trapu (>8°C) izaziva prijevremeno tjeranje lišća i rodnih pupova

Optim. temp. za skladištenje sjemenske robe krumpira: sorte koje sporo klijaju od +7°C, sorte koje brzo klijaju +4°C

Merkantilni krumpir skladišti se na temp. od 3-6°C. Ispod te temp. krumpir postaje sladak, a iznad 6°C mirovanje klice prestaje i krumpir klija

Zašto je neophodno prozračivanje i areacija robe u skladištu?

16

Slika 3. Premještanje vlage u zrnu uskladištenom bez ventilacije

17

SVOJSTVA USKLADIŠTENIH PROIZVODA

FIZIOLOŠKA SVOJSTVA

Dozrijevanje za vrijeme žetve

Zrelost sjemenske robe je puna zrelost kada je zrno sposobno za reprodukciju - za sjemensku proizvodnju

Zrelost merkantilne robe (robe za daljnju preradu) postiže se u punoj tehnološkoj

zriobi zrna Dozrijevanje ili zrelost - stanje proizvoda zbog kojeg se biljka ili dio biljke

proizvodi. Razlikuje se fiziološko i tehnološko dozrijevanje Fiziološka i tehnološka zrelost pada u vrijeme žetve

Fiziol. zrioba ima faze: mliječna, voštana i puna zrelost, svaka od njih se dijeli na ranu, srednju i kasnu

Svaku od faza (sazrijevanjem zrna) karakteriziraju određ. promjene: % vlage, apsolutna i hektolitarska težina, količina suhe tvari, zapremina, kemijski sastav i dr.

Primjer: zrno u mlječnoj zriobi zauzima najviše prostora; u voštanoj i punoj zriobi najveći je

porast škroba; punu sposobnost za reprodukciju zrno postiže u punoj zriobi; tijekom dozrijevanja količina amina se smanjuje, a količina bjelančevina se povećava

Uljano bilje: dozrijevanje se obavlja na biljci, nadozrijevanje iza žetve Korijenasto i gomoljasto bilje: Najvažnija je tehnološka zrelost; u korijenu šeć. repe

treba biti dovoljna količina šećera (digestija), u korijenu cikorije dovoljno inulina (refraktometar)

Krmno bilje: čuva se u obliku sjenaže, biljka mora biti potpuno zrela (u stadiju

cvatnje ili prije)

18

Naknadno (posliježetveno) sazrijevanje

Definicija: skup procesa koji se odigrava u zrnu, sjemenu, korijenu ili gomolju pojedine kulture za vrijeme skladištenja, a za poboljšanje tehnoloških osobina i vitalitetnih osobina (klijavost i energija klijanja).

Trajanje naknadnog dozrijevanja ovisi o kulturi, sorti, uvjetima i načinu žetve, te o

uvjetima skladištenja Procesi tijekom naknadnog dozrijevanja:

1. smirivanje biokemij. procesa i stabililzacija koloida, 2. premještanje vlage u periferne dijelove (“znojenje zrna”), 3. povećanje klijavosti, 4. smanjenje jačine disanja i aktivnosti enzima, 5. povećanje tehnoloških kvaliteta zrna

Čimbenici koji utječu na naknadno sazrijevanje:

- Vlažnost proizvoda (mora biti niža od kritične) - Temperatura proizvoda (kod niskih zrno ne klija, a kod visokih proklijava) - zrak (kisik, prozračivanje) Dormantnost: potreban period “odležavanja” kako bi postiglo najveću moguću

klijavost i energiju klijanja sjemenskog materijala Dužina ovisi o temperaturi, vlažnosti tijekom skladištenja, te o stanju zrelosti zrna

(žitarice - 15-20 dana iza žetve, ostalim kulturama dormantnost je duža)

FIZIOLOŠKI PROCESI ZA VRIJEME SKLADIŠTENJA

1. DISANJE

Disanje je proces oksidativnog raspadanja glukoze, za što je potreban kisik, određena temeratura. i enzimi. U masi zrnath proizvoda javlja se aerobno i anaerobno disanje

Aerobno disanje – uz prisutnost kisika, glavnu ulogu imaju glukoza i kisik, s

proizvodima ugljič. dioksid i voda, pri čemu se stvara energija u obliku topline (674-686 kcal/ 1 gram molekule glukoze)

Formula: C6H12O6 + 6O2 -» 6CO2 + 6H2O + energija

19

Anaerobno disanje - bez prisustva zraka, ovdje se odvijaju procesi alkoholnog vrenja (nastaju etilni alkohol i uglj. dioksid), te mliječno-kiselo vrenje (iz glukoze se stvara mliječna kis.)

Stvara se manja količina energije (28-50 kcal) Formula: C6H12O6 -» 2C2H5OH + 2CO2 + energija Radi etilnog alkohola, klica u zrnu ugiba (sjemenski materijal ne smije se

hermetički skladištiti!)

Intenzivno disanje ima negativne posljedice:

1. Smanjenje težine zrna; suha tvar prelazi u ugljični dioksid i vodu (aerobmo dis.), odnosno u alkohol (anaerobno dis.) » nepoželjan miris uskladištene mase

2. Međuzrnati prostor mijenja sastav » troši se kisik, nagomilava CO2 (nepovoljni uvjeti za naknadno sazrijevanje zrna)

3. Stvara se veća količina vode » veća relativna vlaga

4. Povišena temperatura » samozagrijavanje zrnatih proizvoda

Jačina (intenzitet) disanja Brzina i jačina disanja ovise o čimbenicima: 1. Vlaga proizvoda 2. Temperatura 3. Botanička svojstva 4. Stupanj zrelosti 5. Uvjeti žetve 6. Kvalitet zrna 7. Aeracija (prozračivanje) skladišta Vlaga proizvoda

Što je veća vlaga proizvoda, disanje će biti intenzivnije Vlaga zrna iznad koje dolazi do pojačanog intenziteta disanja, zove se kritična

vlaga (žitarice 14-15%; kukuruz 1,5-13,5%; uljarice 7,9-9,5%) Veći sadržaj ulja u zrnu, niža kritična količina vode, i obrnuto

20

Temperatura Što je temperatura niža, to je disanje slabije, a na temp. od 0°C disanje je svedeno

na minimum. Kod visokih temperatura (50-55°C) sjeme propada » denaturacija bjelančevina

Povišena temperatura se spriječava hlađenjem (aktivnom ventilacijom) Botanička svojstva

Primjer: kod sorti kukuruza s većom klicom intenzitet disanje je veći; kod tvrdih pšenica intenzitet disanja je mnogo manji nego kod mekih

Stupanj zrelosti

Zrno koje nije prošlo pravilno poslije-žetveno sazrijevanje, intenzivnije diše, nastaje samozagrijavanje i neg. pogubne posljedice

Provjetravanje i prozračivanje

Aeracija skladišta – čuvanje zrna duže vrijeme u neprozračenom prostoru, dovodi do nakupljanja veće količine CO2 u međuzrnat. prostoru (najviše CO2 u silosu)

Vlažno zrno ima propusnije opne za plinove od normalno suhog zrna. Nedovoljno

prozračivanje opasno je za vitalitetne osobine sjemenskog materijala (klijavost i energiju klijanja)

Za pravilno čuvanje kvalitetnih osobina merkantilne i sjemenske robe, uz valgu od 14-15%, potrebna je stalna izmjena zraka u masi proizvoda. Zrnati proizvodi s vlagom od 12-13% mogu se čuvati i bez provjetravanja

Koeficijent disanja određuje se formulom: CO2

-------- = 1 O2

Ako je taj odnos bliži broju 1, to znači da zrno proizvodi više CO2 nego što troši kisika. Suho zrno (12-14%) ima koeficijent disanja 1,2-1,3. Ako je koef. disanja manji od 1, znači da ta kultura treba više kisika nego što proizvodi CO2 (uljano bilje)

Koef. disanja ovisi i o vlazi; povećanjem vlage se smanjuje. Koef. suhog zrna veći je

od 1, a zrno s vlažnošću od 17-19% ima koef. 1. Također se koef. disanja u masi zrna vlage 17% naglo snižava, jer se razvijaju aerobni mikroorganizmi, koji troše kisik

21

SAMOZAGRIJAVANJE

Samozagrijavanje poljoprivrednih proizvoda » pojava povišene temperature u hrpi, koja nastaje uslijed fizioloških procesa i slabe provodljivosti topline

Samoz. izaziva velike gubitke kakvoće i kvaniteta uskl. proizvoda (smanjenje suhe

tvari zrna, opadanje prehrambenih, tehnoloških i sjetvenih kvaliteta » gubi se uporabna vrijednost)

Uslijed povećane temperature, disanjem se povećava i vlažnost uskladištene mase »

razvoj živih organizama (kukaca, grinja i mko.) Kukci Javljaju se termofilne vrste Coleoptera (tvrdokrilci), Lepidoptera (leptiri) i mikofagne

vrste reda Psocoptera i Coleoptera

Termofilnie vrste često se javlja Rhyzopertha dominica F. (žitni kukuljičar), Oryzaephilus surinamensis L. (surinamski brašnar), Cryptolestes ferrugineus Steph. (hrđasti brašnar), Plodia interpunctella Hbn. (bakrenasti moljac)

Od mikofagnih vrsta najčešća je Ahasverus advena Watl. (oštrokuti gljivar) i

predstavnici reda Psocoptera (Liposcelis spp.), koji se hrane mikroorganizmima (gljive i bakterije)

U sjemenskom kukuruzu često se javlja P. interpunctella Hbn. i Sitotroga cerealella

Oliv. (bakrenasti i žitni moljac), koji uveliko doprinose samozagrijavanju uskl. mase Kukci i grinje svojom životnom aktivnošću proizvode toplinu i vlagu, čime povećavaju

već prisutnu temp. i ubrzavaju taj proces

Mikroorganizmi

Mikroorg. u uskl. masi mogu izazvati velike gubitke u kakvoći i kvantitetu robe. Posebno su štetni njihovi toksini (mikotoksini). Uglavnom se javljaju gljivice (rodovi Aspergilus, Fusaruim i Penicillium)

Podjela mikroorganizama Prema zahtijevima vlažnosti : kserofite (70-80% vlage) mezofite (80-90% vlage) hidrofite (90-100 % vlage) U odnosu na potrebnu optimalnu temp. za razvoj: termofilne (70-80°C) mezofilne (40-45°C) psihrofilne (25-30)

22

Oblici i vrste samozagrijavanja

Svi slučajevi samozagr. mogu se podijeliti u tri oblika:

mjestimično (gnjezdasto) samozagrijavanje slojevito samozagrijavanje potpuno samozagrijavanje

Mjestimično samozagrijavanje nastaje u pojedinim mjestima partije zrna s povećanom vlagom

Preduvjet: ovlaživanje zrna uslijed neispravne građ. konstrukcije , skladištenje zrna nejednake vlažnosti, partija zrna s većim sadržajem primjesa i prašine

Ovaj proces samozagr. uglavnom ostaje lokaliziran, češće se javlja u podnim skladištima, kada se miješa zrnena masa neujednačene vlažnosti ili temperature

Lakše se uočava od ostalih oblika samozagrijavanja i na vrijeme se može sanirati, prebacivanjem uskladištene robe (ručno ili mehanički).

Slika 4. Prikaz mjestimičnog samozagrijavanja

23

Slojevito samozagrijavanje može nastati u silosima i podnim skladištima. Uzroci nastanka: loša termo i hidro izolacija skladišta, aktivna ventilacija zrna sa

zrakom visoke rel. Vlažnosti

U podnim skladištima postoji donje vodoravno, gornje vodoravno i okomito slojevito samozagrijavanje.

Donje vodoravno samozagrijavanje

Najopasniji oblik (na dubini 20-50 cm od poda)

Nastaje kada se skladišti partija zrna s povećanom vlažnošću ili kada se toplo zrno sipa u hladna skladišta

Slika 5. Prikaz donje vodoravnog samozagrijavanja

Gornje vodoravno samozagrijavanje

Javlja se u podnim skladištima u gornjim slojevima hrpe zrna, na 70-150 cm od površine

Nastaje pri niskoj temp. zrnene mase i visoke vanjske temp. Povećava se vlaga, koja prelazi na zrno i izaziva proces samozagrijavanja

24

Slika 6. Prikaz gornje vodoravnog samozagrijavanja

Okomito samozagrijavanje

Javlja i u silo komorama i u podnim skladištima

Nastaje radi zagrijavanja ili hlađenja zidova skladišta, samoklasiranja zrnate mase, poroznosti zidova

Slika 7. Prikaz okomitog samozagrijavanja

25

Potpuni oblik samozagrijavanja Nastaje kada se cjelokupna uskladištena masa zagrije i poprimi višu temperaturu

To je zapušteni oblik mjestimičnog i slojevitog samozagrijavanja

Dolazi do potpunog uništenja uskladištene mase

Promjene koje nastaju samozagrijavanjem

I. Period ili početni – temp. zrna raste na 24-30°C, javlja se slabo zagušljivi miris, boja zrna se ne mijenja, uspješno se suzbija ventilacijom zrna

II. Period – uskladištena masa dobiva temp. 34-38°C (period za tjedan dana), zrno gubi caklavost, boja postaje tamnija, uočavaju se plijesni, dolazi do značajnijih gubitaka zrna (kvalitativnih i kvantitativnih)

III. Period, zapušteni – (temp. 38-50° i više), zrno dobiva tamnu boju, gubi sposobnost sipkavosti i prelazi u vodnjikavu masu neugodnog mirisa, zrno postaje potpuno neuporabivo

PROKLIJAVANJE

Proklijavanje je proces koji se ne smije dozvoliti i rezultata je nepravilnog čuvanja Proklijavanjem zrna > gubitak suhe tvari, povećanje temp., pojačava se proces

životne aktivnosti zrna, smanjenje kakvoće zrna U procesu prokiljavanja najveću ulogu imaju enzimi u zrnu, koji razgrađuju

jednost. i slož. sastojke endosperma; (škrob prelazi u dekstrin i maltozu; bjelančevine u aminokiseline; masti u glicerin i masne kis.)

Za proklijavanje je potrebna vlaga, pristup kisika, minimum topline i smanjena

svijetlost (zapušteno skladište) Bubrenjem zrna započinje klijanje (hidrofilni, bjelančevine i škrob, dio upijaju vodu Upijanje vode ovisi o kemij. sastavu zrna; zrno bogato bjelančevinama upija do

150% vode od svoje težine, bogato ugljikohidratima do 80%, a mastima do 140% vode od svoje težine

Potrebna je i određ. temperatura (sjeme pšenice, ječma, raži, konoplje i heljde klija pri 2-5°C, a kukuruz i suncokret pri 8-10°C)

Proklijavanje se u praksi može i mora spriječiti!

26

FIZIKALNA SVOJSTVA USKLADIŠTENIH PROIZVODA

Općenita fizikalna svojstva Hektolitarska težina

Mjerilo za ocjenu kakvoće žitarica, predstavlja težinu 1hl zrnatih proizvoda izraženu u kilogramima

Zavisi o sorti, klimatskim uvjetima, vlažnosti i dr. Povećanje hektolitarske težine uvjetuju: zrna osrednje veličine, potpuno zrela zrna,

kompaktna staklasta zrna, kakvoća ovojnice zrna, te količina vode u zrnu Smanjenje hekt. težine uvjetuju: mekana i brašnasta zrna, duguljasta, uska, šuplja i

isklijala zrna, debela i hrapava ovojnica, veća količina vode i prisutnost primjesa Mjeri se hektolitarskom vagom

Slika 8. hektolitarska vaga

27

Specifična težina

Većom hl-težinom povećava se i specifična težina zrna Specifična težina je odnos težine određenog volumena uskladištenog zrna i

volumena što ga zaprema ta odvagnuta količina; težina (g) specifična težina = ------------------ volumen (cm3)

Spec. težina je bitna za određivanje kakvoće zrnatih proizvoda i igra važnu ulogu pri doradi sjemenskog materijala

Apsolutna težina Važna je za određivanje količine sjemena za sjetvu, predstavlja težinu 1000 zrna

u gramima Ovisi o sorti, klimi, obradi, količini vode u njemu i što je zrno vlažnije to je

apsolutna težina veća

Sipkost zrnene mase

Na sipkost utječu razl. čimbenici:

- veličina i oblik zrna - površina i karakter zrna ( zrna glatke površine i okruglog oblika imaju najbolju

sipkost) - vlažnost zrna (zrno povećane vlažnosti ima slabiju sipkost) - količina i sastav primjesa (veća količina lakih primjesa, te sjemenke korova mogu

dovesti do djelomične ili potpuno poremećene sipkosti) - stanje i oblik površine po kojoj će kliziti zrno Sipkost se izražava pomoću dva pojma: kut trenja i kut prirodnog pada (nagiba) Kut trenja je najmanji kut pod kojim zrno počinje kliziti po bilo kakvoj strmoj površini Kut slobodnog pada (nagiba) je kut između promjera osnovice i visine stošca koji se

oblikuje pri sipanju mase zrna na ravnu-vodoravnu površinu

Za određivanje sipkosti najčešće se primjenjuje metoda Moos-a Kut prirodnog pada se određuje pomoću četvrtaste staklene posude koja se

napuni do 1/3 zrnom i zatim se okrene za 90°

28

Raslojavanje (samoklasiranje) zrnate mase

Raslojavanje zrnate mase predstavlja razdvajanje pojedinih komponenti partije zrna, a uvjetovano je svakim premještanjem zrna

Raslojavanje omogućuje premještanje uskladištena mase putem prirodnog pada,

koristi se u većini skladišnih prostora Prilikom slobodnog pada zrnatih proizvoda, samoklasiranju doprinosi i otpor zraka,

koji ovisi o obliku, veličini, specif. i apsol. težini zrna Prilikom punjenja silo komora krupna, jedra, teška zrna padaju okomito i brzo stižu

na dno. Sitna, štura zrna i lake primjese padaju sporije prema zidovima silo komore. Ovdje se skuplja i prašina, sjeme korovskog bilja i druge primjese i nečistoće – brzo se povećava vlažnost i nastaju žarišta za razvoj kukaca, grinja i m.o.

Slika 9. Prikaz raslojavanja zrnene mase

Poroznost zrnate mase

Međuzrnati prostor je prostor koji se nalazi između zrna (sjemenki) i ispunjen je

određenom količinom zraka, koji omogućava prenošenje topline, vlage, te propuštanje raznih para i plinova (prilikom fumigacije i dezinsekcije)

29

Poroznost (S) se određuje formulom: W – v S = ---------- x 100 v W = ukupna zapremina cijele uskladištene mase v = stvarna zapremina čvrstih čestica zrnate mase

Zapreminska težina je manja, što je veći međuzrnati prostor, što znači da će za

smještaj iste težine zrnate mase koja ima veću poroznost trebati više prostora (veći kapacitet skladišta)

Npr. najveću poroznost ima suncokret (60-80%), a najmanju crvena djetelina (30-40%)

Sorpciona svojstva zrnate mase

U zrnatim proizvodima odigravaju se procesi apsorpcije (sposobnost upijanja para i

plinova iz okolne sredine), te procesi desorpcije (oslobađanje para i plinova u okolnu sredinu)

Sorpcione pojave u zrnatim proizvodima: adsorpcija, kapilarna kondenzacija i kemosorpcija

Sorpciona svojstva objašnjavaju se kapilarno-poroznom koloidnom strukturom svakog

zrna i poroznošću zrnate mase Između stanica i tkiva zrna postoje makro i mikro kapilare i pore, njihove stijenke u

unutrašnjim slojevima zrna predstavljaju aktivnu površinu koja učestvuje u sorpciji molekula para i plinova

Sorpciona svojstva imaju veliki značaj u praksi čuvanja, transporta i dorade zrnatih

proizvoda Zrnati proizvodi vrlo brzo upijaju mirise eteričnih ulja iz biljaka koje se kao korovi

mogu naći u usjevima, ili nafte tijekom transporta Tijekom dezinsekcije i fumigacije može doći do pojave kemosorpcije. Sve te

apsorbirane tvari se vrlo teško odstranjujue iz zrnate mase

30

Mehanička oštećenja zrna

Zrno može biti oštećeno tijekom kombajniranja, prilikom vršidbe, tijekom transporta Mehanički oštećena zrna spadaju u primjese koje se nazivaju lom zrna. Kod

sjemenske robe utječu na smanjenu klijavost, a na njima se ubrzo razvijaju mikroorganizmi, te razni kukci (sekundarne vrste) koji se njima hrane

PRIMJESE - KOLIČINA I VRSTE

Čisto sjeme je sjeme koje pripada deklariranoj vrsti, gdje spada zrelo i neoštećeno sjeme vrste, normalne veličine

Primjese su sve ono što nije čisto sjeme deklarirane vrste. Dijele se na: organske

korisne, organske nekorisne i neorganske (anorganske) primjese Organske korisne primjese: spadaju oštećena zrna, sjeme stranih kultura i lom

zrna. Organske primjese su korisne jer služe kao stočna hrana Organske nekorisne primjese čine sjemenke korova, ostaci biljke, pljeva, slama,

dijelovi špage, mrtvi i živi kukci i grinje, te njihovi fragmenti i ekskrementi i mikroorganizmi

Najopasniji su živi nametnici, te sjeme korova koje prenosi vlagu na zrno

Neorganske primjese su sve ono što je anorganskog podrijetla (prašina, kamenčići, pijesak, komadiće žice i sl.)

Od primjesa vrlo značajnu ulogu imaju nametnici: kukci, grinje, mikroorganizmi i

glodavci Prema njihovom štetnom djelovanju dijele se na primarne, sekundarne, mikofagne i

slučajne vrste.

Primarni štetnici

Napadaju zdrava i neoštećena zrna, ekonomski su najznačajniji, mogu potpuno uništiti proizvod izjedajući čitav sadržaj zrna

Najznačajniji su: Sitophilus granaruis L. – pšenični žižak, S. oryzae L. – rižin žižak, Rhizopertha dominica F. – dominkanski brašnar, S. zea mays – kukuruzni žižak, Acanthoscelides obtectus Say. – grahov žižak, svi predstavnici Coleoptera (tvrdokrilci)

31

Posebno su štetni za sjemensku robu jer oštećuju i izjedaju klicu, čime se uništava klijavost

Često se javljaju i kukci reda Lepidoptera (leptiri), razni moljci kao Plodia

interpunctella – bakrenasti moljac, Sitotroga cerealella – žitni moljac, Tinea granella – hambarski moljac. Njihove ličinke, gusjenice, stvaraju paučinu na napadnutim proizvodima, te izgrizaju klicu zrna

Velike su i indirektne štete od zagrijavanja U mlinovima i skladištima brašna česta je vrsta Anagasta kühniella- brašneni moljac

koji paučinom sljepljuje čestice brašna i stvara nakupine (filt) Sekundarne vrste Žive i hrane se lomom zrna i ostacima zrna napadnutih primarnim štetnicima Najzastupljenije vrste su: Criptolestes ferrugineus – hrđasti brašnar, Oryzephilus

surinamensis – surinamski brašnar, Tribolium confusum – mali brašnar, T. castaneum – kestenjasti brašnar

Javljaju se u masovnom broju i zagađuju proizvode svojim ekskrementima i

fragmentima tijela Mikofagne vrste se hrane mikroorg.- gljivicama i javljaju se na vlažnijim i pljesnivim

proizvodima

Najznačajniji su predstavnici reda Coleoptera (Ahasverus advena- oštrokuti gljivar), te predstavnici reda Psocoptera (prašne uši), rodovi Liposcelis (beskrilni oblici), Lepinotus (oblici s rudimentiranim krilima) i Lachesilla pedicularia (oblici s razvijenim krilima)

Slučajne vrste dolaze u skladišne objekte s polja i nisu značajne Grinje – Acarina

Spadaju u grupu Arachnoidea – paučnjnaci Javljaju se samo na proizvodima koji imaju vlagu veću od 14% i više. Prvenstveno

izgrizaju klicu, a svojim masovnim prisustvom zagađuju proizvode. Mogu izazvati i probavne smetnje kod stoke

Glodavci – Rodentia

Čine štete hraneći se proizvodima i zagađujući ih. Najznačajniji su štakori (Rattus norvegicus – sivi štakor i Rattus rattus – crni štakor), te miševi (Mus musculus – kućni miš)

32

MONITORING ŠTETNIKA USKLADIŠTENIH POLJOPRIVREDNIH PROIZVODA

Monitoring štetnika predstavlja konstantno praćenje pojave štetnika u uskladištenim

proizvodima tijekom cijelog razdoblja čuvanja, odnosno konstantan nadznor kao jednu dobru preventivu u zaštiti uskladištenih proizvoda. U ovom radu sažeto je opisana mogućnost praktične primjena nadzora skladišnih štetnika na terenu. Potrebito bi bilo da primjena ovih metoda postane dobra praksa skladištenja i u našoj zemlji.

Za pravilno provođenje i nadzor nad mogućom pojavom štetnika, neophodno je vršiti redovito uzorkovanje, što predstavlja kontinuiran proces uzimanja uzoraka uskladištene robe. Uzorkovanjem se otkriva moguća prisutnost populacije skladišnih štetnika koji se razvijaju u skladišnim objektima na mjestima pogodnim za njihov razvoj tijekom određenog razdoblja čuvanja robe.

Iz pravilno uzetih uzoraka može se odrediti nekoliko bitnih čimbenika: gustoća populacije štetnika na pojedinim mjestima u uskladištenom proizvodu; potrebitost provođenja zaštitnih mjera; prostorna i vremenska distribucija štetnika; promjene u dužini razvojnog ciklusa pojedinih štetnih vrsta; brojnost vrsta štetnika u određenim fazama razvojnog ciklusa u uskladištenom proizvodu, te odrediti postotak zaraženog uskladištenog proizvoda.

Glavni akcenat monitoringa je kontinuirano uzimanje što većeg broja reprezentativnih uzoraka kako bi se dobile što objektivnije procjene moguće populacije štetnika u robi. To bi značilo da osoblje koje vrši uzorkovanje robe mora znati zašto uzima uzorak, kako ili čime će uzorkovati, koliko će uzoraka uzeti, kako ili čime će analizirati uzorke, te da li će dobiveni rezultati pregleda uzoraka biti objektivni, tj. reprezentativni za cijeli skladišni objekt.

Kao rezultat konstantnog nadzora skladišnih objekata je procjena populacije štetnika, koju na terenu možemo odrediti na dva načina: kao apsolutnu procjenu populacije određujući broj štetnika/kg robe ili m3 skladišta, ili kao relativnu procjenu populacije, tj. broj štetnika/mamku ili lovki. Obje procjene pokazuju u praksi svoje prednosti i mane.

Apsolutna procjena je vrlo pouzdana metoda dokazivanja štetnika na terenu, ali iziskuje velik utrošak vremena i radne snage, potreban je velik broj uzoraka, a ujedno je i fizički vrlo zahtjevan i skup posao. Također je neophodno imati potrebit alat i kompletnu opremu za uzorkovanje; od raznih tipova sondi i šila za uvrećanu robu do vakuum sondi i lopata za rinfuznu robu, kao i posuda za izuzimanje robe u protoku, divertera, insektomata, razdjeljivača uzoraka (dividera), automatskih tresilica sa sitima i sl. Dakle, apsolutna procjena populacije svodi se na konstantno uzimanje uzoraka uskladištene robe s većeg broja mjesta u skaldištu, zatim se vrši odvaga i prosijavanje uzoraka, te izdvajanje štetne entomofaune, determinacija

33

štetnih vrsta i određivanje brojnosti populacije na terenu. Za ovakav monitoring potrebito je imati konstantno zaposlen i educiran stručni kadar koji će se tijekom radnog vremena baviti samo ovom problematikom.

Znatno elegantnija metoda je relativna procjena populacije štetnika. To je brža, jeftinija i lakša metoda u odnosu na apsolutnu procjenu. Znatno je manji utrošak vremena i radne snage, jer najobimniji posao obavljaju mamci, lovke i zamke za štetnike. Oni su aktivni 24 sata tijekom svih 7 dana tjedno, te daju bolji uvid u promjenu brojnosti i distribucije mogućih štetnika. Ova metoda može se rabiti za točno određena problematična područja u skladišnim objektima, a služi i za ocjenu provedenih mjera zaštite. Temelji se na pregledu uzoraka štetnika uhvaćenih u razne tipove mamaka, i lovki. Ulov štetnika mamcima i lovkama pokazuje koliko je u smanjenju populacije bila učinkovita mjera suzbijanja i je li, ili, kad se populacija počela obnavljati pokazujući postoji li potreba daljnje primjene mjera zaštite. Ove podatke koristimo da bismo potvrdili uvođenje suzbijanja štetnika i higijene u objekte. Ova metoda pogodana je za ranu detekciju populacije štetnika u skladišnim objektima. Zbog visoke osjetljivosti mamaca, štetnike je moguće otkriti pri stupnjevima pri kojim bi ih inače bilo teško otkriti. Ranija detekcija štetnika omogućava i veću felksibilnost kod izbora primjene mjera zaštite. Također je moguća i detekcija konstantno niskih stupnjeva zaraze štetnicima koja bi inače prošla nezamijećena. Planskim postavljanjem mamaka u skladišnim objektima omogućena je i identifikacija izvora zaraze, te određivanja žarišnog mjesta koje je potrebno sanirati, a da se ne vrši tretiranje cjelokupnog skladišnog objekta. Moguće je odrediti i detalje o distribuciji štetnika unutar objekta i životni ciklus tijekom cijele sezone skladištenja. Praćenjem populacijskog trenda u sezoni skladištenja dobiva se sveobuhvatna slika stvorena tijekom vremena ulovom u dobro postavljenim mamcima koji osiguravaju podatke potrebne za određivanje potrebnih mjera suzbijanja i mjesta njihove primjene. Dakle, omogućena je veća selektivnost primjene zaštitnih mjera, s obzirom na osjetljivost štetnika u pojedinim razvojnim stadijima u odnosu na primjenjene insekticide. U složenim situacijama mamke se može koristiti za određivanje praga djelovanja. Prag djelovanja je promjenjiv, ovisi o štetniku, robi koju treba zaštititi i o zakonskim i tržišnim propisima. Na ovaj način dobivene smjernice za određivanje praga mogu se gledati samo kao općenita rješenja koja je moguće prilagoditi svakoj novoj situaciji. Stoga mamke za nadzor treba smatrati sustavom prikupljanja podataka, koji omogućava upravljanje podacima koji se odnose na prisutnost i aktivnost kukaca u uskaldištenom proizvodu.

Tipovi mamaka su različiti s obzirom na vrste i stadij razvoja štetnika koje lovimo. Razlikujemo mamke za štetnike koji lete, za štetnike koji se nalaze na površini zrna, za štetnike unutar zrna i sl. Mamci se najčešće kombiniraju s hranom ili feromonima kao atraktantima. Dva se tipa feromona uspješno primjenjuju u zamkama za nadzor postavljenim među uskladištene proizvode, a to su seksualni (proizvodi ih ženka) i agregacijski (proizvode ih oba spola) feromoni. Seksualni feromoni koje koriste moljci (Plodia i Ephestia spp.) iznimno su jaki, jer žive kratko. Odgovor mužjaka je brz i kod nekih vrsta feromon će privući mužjake s udaljenosti od nekoliko kilometara. U normalnim uvjetima feromon se razrjeđuje i gubi na mnogo manjim

34

udaljenostima. Agregacijske feromone upotrebljavamo za oba spola kod dugovječnih vrsta (Tribolium spp.).

Ljepljivi mamak preporuča se za hvatanje moljaca i kornjaša koji lete, a često dolazi u kombinaciji s feromonom ili svjetlom kao atraktantom (Slika10.)

Na Slici 11. priakazan je mamak s feromonskom kapsulom za hvatanje bakrenastog i žitnog moljca.

35

Ljevkasti mamak također pogodan za hvatanje moljaca (Slika 13.)

Mamci za puzajuće oblike štetnika postavljaju se na skrovita mjesta u skladišnim objektima i dolaze u nekoliko izvedbi na tzržištu, a također se mogu uporijebiti zajedno s feromonskom kapsulom. Naborani kartonski mamak pogodan je za hvatanje gusjenica koje se preobražavaju u kukuljice (Slika 14.)

36

Hranidbeni mamci pogodni su za hvatanje tvrdokrilaca koji obitavaju unutar zrnene mase. Mamak od smeđe riže postavljen je u najlonskoj mrežici otvora 2 mm. (Slika 15.)

Filt – trak mamci pogodni su za hvatanje hodajućih stadija štetnika na skrovitim mjestima unutar pomoćnih skladišnih objekata (Slika 16.).

37

Lovke za uskladištene proizvode u rasutom stanju, najčešće su plastične ili metalne izvedbe, a ubacuju se unutar zrnene mase i služe za hvatanje štetnika unutar zrna. Za hvatanje kornjaša vrlo je pogodna konusna lovka plastične izvedbe, s perforiranim poklopcem (Slika 17.)

Za brzu detekciju štetnika u rinfuznoj robi postoji nekoliko izvedbi test lovki s ljevkastim i sabirnim cijevima koje se ubadaju unutar zrnene mase, a mogu biti u kombinaciji s feromonskim kapsulama (Slika 18.)

38

Relativna procjena populacije pomoću navedenih tipova mamaka i lovki moguća je jedino ako se vodi računa o njihovom pravilnom postavljanju unutar skladišnih objekata, što podrazumijeva da su mamci postavljeni daleko od utjecaja vanjskog okoliša, na lokacijama koje su najosjetljivije za razvoj zaraze, odnosno na mjestima koja su dostupna za konstantno nadziranje. Također, je potrebito striktno se držati plana po kojem su mamci i lovke postavljeni, a pogdno bi bilo da svaki mamak na sebi ima bar kod kojim se očita njegov položaj unutar skladišnog objekta pomoću portabl laser scanner-a koji (Slika 19. i 20.) i na taj način se vrste i brojnost štetnika unose u kompjutersku bazu podataka (Slika 21.) pogodnu za statističku obradu kako bi se relativna procjena populacije mogla pretvoriti u apsolutnu procjenu.

Slika 19. bar kod mamka Slika 20. laser scanner

Slika 21. kompjuterska baza podataka

39

Statistička obrada ovako prikupljenih podataka odnosi se na statističke parametre, kao što je srednja vrijednost, varijanca uzorka, standardna devijacija, standardna greška, odnos broja uzoraka i determiniranih vrsta kukaca. Rezultati se prikazuju brojčano (tablično) ili grafički. Brojčani prikaz odnosi se na prikaz broja štetnika/kg uskladištene robe ili kao prikaz broja štetnika/mamku, te relativni prikaz rezultata u % zaražene robe. Grafički prikazi monitoringa populacije štetnika u skladištima odnose se na prikaz proporcije zaraze robe u rasutom stanjui ili robe u vrećama, a mogu biti u obliku uniformnog grafikona – ako je varijanca manja od prosjeka, u obliku randomskog grafikona – ako je varijanca jednaka s prosjekom , odnosno u obliku agregatnog grafikona ako je varijanca veća od prosjeka.

Dakle, za pravilno provođenje nadzora ovim načinom, nije potrebno imati veliku radnu snagu. Bitno je u startu dobro postaviti mamke i lovke na reprezentativna mjesta, redovito kontrolirati i detektirati uhvaćene štetnike, te ih determinirati i očitati njihovu brojnot, a podatke unijeti u bazu podataka koja se statistički obradi i prikaže simaulacija stanja u kompletnom skladišnom objektu za cijelu sezonu čuvanja robe.

Monitoring skladišnih štetnika trebao bi biti jedna od najbitnijih preventivnih mjera zaštite uskladištenih poljoprivrednih proizvoda provedena u praksu i u skladišnim objektima naše zemlje. Potrebito je zaposliti mladi, specijalizirani i educirani kadar koji će se ovom problematikom posvetiti u cijelosti, a time bi se primjena konvencionalnih i kurativnih zaštitnih mjera mogla bolje kontrolirati i njihova uporaba svesti na minimum, što bi ujedno i smanjilo primjenu kemijskih preparati, a time i kontaminaciju okoliša.

40

SPECIJALNI DIO

SKLADIŠTENJE ZRNATIH PROIZVODA Ovisno o pojedinim ratarskim kulturama, glavni proizvodi zbog kojeg proizvodimo kulturu, može biti zrno ili sjemenka, koje se dobivaju od žitarica, uljanog bilja, ali i pojedino industrijsko bilje (lan, konoplja i dr.) koje je namijenjeno za vlakno, odnosno kao sjemenski materijal - za dobivanje sjemena. Zbog toga sjeme i zrno spadaju u zrnate proizvode. Uskladištenje zrnatih proizvoda danas se u svijetu obavlja na tri osnovna načina: 1. Skladištenje zrnatih proizvoda sa niskom vlažnošću (ispod kritične) u raznim tipovima skladišta 2. Skladištenje zrnatih proizvoda bez prisustva zraka (hermetičko čuvanje) 3. Skladištenje zrnatih proizvoda uz sniženu temperaturu (u “rashlađenom stanju”), kada se temperatura snižava do granice kada prestaju sve životne funkcije zrna.

Uz ove načine skladištenja postoje i pomoćne metode koje omogućavaju osiguranje naprijed navedenih načina skladištenja, u koje spadaju:

a) čišćenje uskladištenih proizvoda i njihova dorada b) primjena aktivne ventilacije c) konzerviranje zrna (kemijsko i dr.) Svi ovi glavni i pomoćni načini skladištenja povoljno se izvode kod “suhog zrna”, koje ima vlažnost nižu od kritične, kada se fiziološki procesi u zrnu sporo odvijaju, a svi drugi nametnici (mikroorganizmi, štetni insekti i grinje) imaju vrlo oslabljenu životnu aktivnost. Raznim istraživanjima dokazano je da se suho zrno, očišćeno od primjesa, uskladišteno u pravilno pripremljena skladišta (čista i dezinficirana) uz rashlađivanje i permanentnu kontrolu (temperatura, vlaga, nametnici i dr.) može očuvati uspješno 2-3 godine u silosima, ili 3-4 godine u podnim skladištima, bez premiještanja. Zrno ima sačuvana sva tehnološka svojstva, odnosno kakvoću.

41

Vrste i tipovi skladišta SKLADIŠTE: objekt u kojem se, pri određenim uvjetima, proizvod sprema u svrhu

čuvanja njegove kakvoće (kvalitete), sve do trenutka daljnje uporabe • Za uskladištenje žitarica koriste se: 1. podna skladišta 2. koševi za kukuruz 3. silosi

• Prostorija mora biti čista, suha, zaštićena od prodora podzemne vode i oborina • Moraju postojati uvjeti za kvalitetno provjetravanje • Dobro organizirana služba protiv skladišnih štetnika i požara • Transport robe bi trebao biti potpuno mehaniziran: prilikom prijema, utovara, istovara manipulacija proizvodima unutar skladišta

Podna skladišta:

Podna

skladišta

Mehanizirana Nemehanizirana

s automatskim

iissttoovvaarroomm

djelomično

samoistovarni

42

• Tavani • Žitnice (hambari) • Velika podna skladišta

A) Tavani • Primitivni oblik skladišta • Za čuvanje manjih količina proizvoda • Omogućeno je provjetravanje i suhi prostor • Kućni tavani – žitarice • Tavani nad štalom – voluminozna krma B) Žitnice (hambari) • Za čuvanje većih količina zrnate robe • Manje zgrade građene od drveta

C) Velika podna skladišta: * PODNO POVRŠINSKA (u rastresitom stanju debljine 1,1 - 1,5 m ili u vrećama)

Slika 22. Podno površinsko skladište na kat

Prema vremenu

uskladištenja

privremena stalna

43

* PODNO ZAPREMINSKA (u rinfuzi – sušenje; i u vrećama – unakrst u 4 reda)

Slika 23. Podno zapreminsko skladište

Pogodno za merkantilnu robu, ne i za sjemensku • Zrno se u skladište smješta do samih zidova na različite visine: pored zidova : 2-2,5 m u sredini : 4-5 m (horizontalni pod) do 10 m (kosi pod)

• Debljina sloja ovisi o vlažnosti zrna:

• Prije uskladištenje zrnata masa se mora provjetriti i ohladiti – aktivna ventilacija

0,15-0,40 >20

0,40-0,70 17-20

0,70-1,20 15

1,50 14

Debljina sloja (m) Vlažnost zrna (%)

44

Aktivno provjetravanje Tri tipa:

• Stalno (stacionarna, fiksirano)

• Poluprijenosno

• Prijenosno

Koriste se: ventilatori provodnici za zrak razdjeljivači zraka

Slika 24. Tipovi kanala za provjetravanje

a) Kanal od opeke s drvenim podom

b) Kanal od kamena s betonskim podom

c) Poprečni presjek kanala kombinacija opeka-kamen

d) Rešetka za prozračivanje (od letava)

45

Slika 25. Prikaz sustava ventiliranja pomoću isisavanja zraka

Slika 26. Sustav ventiliranja u silosima

U – ulaz zraka

I – izlaz zraka

46

Veličina skladišta

• Određuje se prema količini proizvoda i prema mogućnostima osiguranja od požara npr. 1 vagon žitarica (14-15%) potrebno oko 12m2

+ za manipulaciju: 15-20% (merkant. roba) 20-30% (sjemen. roba)

• O kapacitetu ovisi da li će objekt biti prizemni (do 30 vagona, 300t) ili na katove • Radi osiguranja od požara – ne više od 5-6000 tona kapaciteta • Površina poda ne veća od 1200 m2 / skladištu • Čuvanje različitih kultura u istom skladištu: razdijeliti ih drvenim pregradama • Priručne prostorije skladišta: prijemni dio s vagom dio za vreće prostorija za radnike ured i sl. • Za čuvanje sjemenske robe: prostorija za čišćenje (selektor) prostorija za zaprašivanje

Privremena skladišta

• U slučaju nedostatka kapaciteta postojećih skladišta • Najnužnija mjera • Postavljaju se na mjestima gdje oborinske vode neće moći djelovati • Nagib terena mora biti najmanje 5º • Duljina skladišta 50-100 m, a širina ovisi o širini cerade • Skladišta s pregradama (1 t zrna), bez njih (do 2 t) • Ako se gradi nekoliko skladišta - postavljena tako da vjetrovi mogu puhati izmeðu njih

Slika 27. Privremeno skladište

47

KOŠEVI ZA KUKURUZ

• Koš (čardak) za čuvanje kukuruza u klipu

• Sušenje prirodnim putem (strujanjem zraka) ili umjetnom cirkulacijom zraka

• Na drveni ili metalni kostur se postavljaju stranice

• Pod je građen od dasaka

• Krov se produžava prema bočnom stranama

• Koš treba biti podignut od tla 0,80-1,20 m

• Dimenzije koša ovise o podneblju

• U krajevima s vlažnom klimom širina je 1,20-1,50 m, a tamo gdje je klima suhlja sa čestim vjetrovima, i do 2,00 m

• Duljina ovisi o kapacitetu; visina je obično 2-3 m

• Položaj koša – okomito na pravac vjetrova

• Postoje jednostruki i dvostruki (dva koša pod istim krovom)

Slika 28. Koš za kukuruz u klipu

SILOSI

• Osigurava kompleksnu mehanizaciju proizvodnih procesa i automatsko upravljanje

• Osnovni dijelovi: a) radni toranj

b) silosni (skladišni) prostor

c) prostorije za prijem i otpremu robe

48

Slika 29. Osnovni dijelovi silosa

I – radni toranj II – silosni prostor III – prijemni odjel za željeznički transport IV - prijemni odjel za kamionski transport V - sušara 1 – vaga 2 – transporteri za punjenje komora 3 – separator 4 – kontrolni separator 5 – transporteri ispod komore silosa

Radni toranj

• Centar s kojim su povezani svi ostali dijelovi silosa • U njemu se vrše osnovni transportni i tehnološki procesi • Sadrži: elevatore, vage, strojeve za čišćenje, postrojenje za transport zrna • Elevatori – osnovni transportni strojevi (specijalizirani i univerzalni) • Strojevi za čišćenje: separatori i trijeri (u srednjem dijelu silosa) Silosni (skladišni) prostor • Glavni dio silosa ili pravo skladište • Zadatak: zaštititi zrno od atmosferskih prilika, od nagle promjene temperature i od

štetnika

49

• Zidovi silosa moraju biti:

čvrsti i trajni pri minimalnoj debljini jednostavne konstrukcije nepropusni za plinove ne smiju biti podložni požaru

• Silosni prostor sastoji se iz tri dijela: * osnovni dio silosa (komora ili ćelija) * tavanski dio (gornja galerija) s transporterima za punjenje * prizemni dio (donja galerija) s transporterima za pražnjenje • Izvedba silosa: * drvo – opasnost od požara * opeka – teškoća mehanizacije * čelik – provodljivost topline, higroskopnost (kondenzacija) * armirani beton • Oblik komora: * ovise o materijalu i mogućnosti izvedbe * kvadratni, pravokutni, okrugli, zvjezdasti * okrugli silosi su ekonomični ako im je promjer do 5m

visina ovisi o kapacitetu; betonski 30-40 m

Slika 30. Skladištenje u silosu

50

Skladištenje pšenice Pravilnim skladištenjem pšenice moraju se sačuvati sva njezina kvalitativna i kvantitativna svojstva, kao sirovine za dobivanje finalnih prehrambenih proizvoda. Što sve ima utjecaja na uspješno skladištenje, navodimo u slijedećem: Namjena i cilj skladištenja (merkantilna ili sjemenska roba); vrsta i tip skladišta; trajnost skladištenja; izjednačenost uskladištene partije zrna; vlaga zrna; relativna vlaga zraka okolne sredine; temperatura uskladištene mase i okoline; vrste i količina primjesa, prisutnost nametnika (kukaca, grinja, mikroorganizama, glodavaca); pravilna priprema skladišta za prijem nove robe; PERMANENTNO PRAĆENJE PROIZVODA TIJEKOM CIJELE SEZONE SKLADIŠTENJA. Skladištenje pšenice biti će različito s obzirom na sjemensku ili merkantilnu robu. Sjemenska roba se u skladištima zadržava kraće vrijeme, merkantilna godinu dana i više. Sjemenska roba treba održati svoje vitalitetne osobine (klijavost, energija klijanja), merkantilna roba sva tehnološka svojstva. Za vrijeme skladištenja pšenice najvažnije je utvrditi optimalne uvjete za što trajnije i kvalitetnije skladištenje, a da bi se sačuvale normalne sposobnosti života zrna. To se postiže skladištenjem suhe i hladne pšenice, po mogućnosti provjetravanjem ili hlađenjem, čime nastaju izmjene u sastavu uskladištene mase kao: izmjena zraka u međuzrnatom prostopru, uklanjanje plinova i neugodnih mirisa iz uskladištene mase, nastaje sušenje zrna, a time i hlađenje. Prozračivanjem prestaju svi negativni fiziološki procesi u zrnu, potom svi negativni mirisi prelaze u apsorpcioni zrak; periferna vlaga na zrnu se suši i kao takova se prozračivanjem isparava, a prozračivanjem se uskladištena masa ujedno i hladi.Radi toga je mogućnost prozračivanja uskladištenih proizvoda bitan čimbenik kvalitetnog skladištenja. Tijekom skladištenja žitna masa prelazi u stanje dormantnosti (mirovanja), kada su svi biokemijski procesi svedeni na minimum. Također su važna dva čimbenika za ovaj proces, a to su temperatura i vlaga zrna, pa što je vlaga manja, a temperatura niža, to je proces dormantnosti duži. U svim skladištima i uskladištenim proizvodima jedan od najvažnijih procesa je permanentno praćenje stanja proizvoda. Radi toga se svakih 1-2 mjeseca moraju uzimati uzorci (težine 250g), kada se mjeri vlaga proizvoda, temperatura, te se analiziraju štetni kukci i grinje, te njihovi razvojni oblici. Na osnovu rezultata analiza poduzimaju se mjere za saniranje prevelike vlažnosti (sušenje proizvoda), odnosno mjere za suzbijanje štetnih nametnika. Moderno skladište za uskladištenje pšenice treba imati sve potrebne uređaje kao: uređaj za utovar i istovar, te unutrašnji transport, uređaje za mjerenje temperature (ugrađene termometre u silo komorama ili bimetalne ručne), uređaje za sušenje i dosušivanje, hlađenje ili aktivnu ventilaciju, aparate za dezinfekciju, te dobro opremljen priručni laboratorij za fizikalne, kemijske i fiziološke osobine zrna. Vrlo je važan i stručni kadar koji vodi računa o skladištenju (tehnolozi, skladištari i dr.) o kojem najčešće ovisi uspjeh pravilnog skladištenja. Tijekom prijema pšenice u skladištima, pneumatskim ili ručnim sondama uzimaju se obično dva uzorka (jedan za analizu u laboratoriju gdje se određuje vlaga (13% standard za pšenicu; hektolitarska težina - 76 kg; primjese - standard 2%), a drugi se daje proizvođaču.

51

Skladištenje kukuruza Kukuruz se po namjeni razvrstava za industrijsku preradu i za ishranu ljudi te stoke, a čuva se u klipu i u zrnu (rasutom stanju). Čuvanje kukuruza u klipu je najrašireniji i najjeftiniji način, koji je u našim uvjetima prilično zastupljen, posebice na privatnim gospodarstvima. U klipu se kukuruz čuva u koševima (čardacima ili kukuružnjacima), gdje se njegovo sušenje obavlja prirodnim putem (zrakom i suncem). Poslije komušanja kukuruz se skladišti sa različitom vlažnošću (ovisno od klimatskih prilika tijekom berbe) od 22-35%. Ovakav način skladištenja i sušenja je nesiguran i često dolaz do njegovog kvarenja. Primjerice ako se kukuruz skida u studenom mjesecu 22% vlage, uz najpovoljnije klimatske uvjete, njegova vlažnost će tek u travnju mjesecu doseći 15-16% vlage. Klip sa većom vlažnošću od 40%, njegovo sušenje se dovodi u pitanje i kvarenje je neizbježno. U većim koševima, na nekim poljoprivrednim imanjima sušenje klipa se obavlja umjetnim putem, propuštanjem prirodnog nezagrijanog zraka pomoću stacionarnih ili prijenosnih ventilatora, što se najčešće obavlja za sjemenski kukuruz. Ovakovo sušenje obavlja se i u posebno izgrađenim komorama. Relativna vlaga zraka ne bi smjela prijeći 60%, a uklanjanje vlage obavlja se u 4 osnovne faze: vlaga koja se nalazi na površini zrna odstranjuje se zrakom (prirodnom ili umjetnom cirkulacijom), odnosno vlaga odlazi iz sredine više vlažnosti u sredinu niže vlažnosti; u drugoj fazi vlaga iz unutrašnjosti zrna, tj. iz sredine veće koncentracije prelazi u sredinu manje koncentracije; u trećoj fazi sa periferije zrna vlaga prelazi u zrak; i konačno se ustaljuje količina vlage u zrnu na 12-13%. Uklanjanje vlage iz kukuruza ovisi o slijedećim čimbenicima: količini vlage u klipu (zrnu i oklasku); relativnoj vlazi zraka okolne sredine; temperaturi okolnog zraka i uskladištene mase; brzini protjecanja zraka kroz masu; debljini sloja te o rastresitosti hrpe. Od svih ovih čimbenika vrlo je važna debljina sloja, a najpovoljnija je od 3-3,5m sa vlažnošću klipa od 16-18%. Ako je debljina sloja veća, postoji opasnost da se zrak zasiti vlagom, čime dolazi do ovlaživanja kukuruza u višim slojevima i djelovanje koje smo željeli je suprotno. Kukuruz manje debljine (1,5m) treba manje količine zraka za sušenje (50m3/sat); deblji sloj - do 2,5m, sa vlažnošću od 25% treba za sušenje 150m3 za svaku tonu. Rastresitost hrpe klipova je također vrlo važna, koja ovisi o dužini klipova i stupnju vlažnosti. Klipove kukuruza napadaju mnogi nametnici; kukci i grinje (Kalinović, Ivezić, 1994.), a najčešće glodavci. Čuvanje kukuruza u zrnu Kukuruz se može čuvati sušenjem ili dosušinjem u sušarama, prozračivanjem i konzerviranjem vlažnog zrna. Sušenje ima značajnu ulogu za daljnje skladištenje, posebice kod vlažnog zrna preko 30% vlage. Zadatak je sušenja da se zrnu oduzme suvišna vlaga, odnosno da ostane samo toliko vlage za "latentni" život sjemena. Način sušenja ovisi o namjeni, pa ako se zrno koristi za prehranu, koristit će se takav način koji će osigurati hranidbenu kakvoću zrna; ako se zrno koristi za

52

reproduktivni materijal (sjemenski) sušenje će se obaviti bez oštećenja klice, odnosno smanjenja klijavosti. Radi toga sušenje se obavlja okolnim zrakom i zagrijanim zrakom. Sa okolnim zrakom (nezagrijanim) sušenje se obavlja u silo komori ili podnom skladištu, gdje roba ostaje do momenta uporabe. Stacioniranim ili prijenosnim uređajima (ventilatorima) ubacuje se zrak sa donje strane silo komore ili ubacivanjem zraka kroz polukružne perforirane cijevi u podnim skladištima. Količina zraka ovisi o vlažnosti zrna, pa tako primjerice za kukuruz sa vlagom od 16% potrebito je 75m3/sat, sa vlagom od 25% - 375 m3/sat. Nezasićeni zrak prolazeći kroz masu vlažnog zrna uzima vodenu paru koja ishlapi iz zrna. Prosušivanje zrna okolnim zrakom ovisi prvenstveno o temperaturi i relativnoj vlazi zraka (najbolja temperatura je srednja dnevna 4,5-5oC i rel. vlaga zraka 40-50%). Sušenje kukuruza zagrijanim zrakom obavlja se u sušarama raznih tipova. Zrno kukuruza kombajnira se sinhronizirano sa radom sušare, ovisno o njezinim kapacitetima u žitomlinskim poduzećima. Sa kombajna se obično dovozi kamionima ili traktorskim prikolicama do usipnog koša sušare, iz kojih se istovaruje hidrauličnim ili nagibnim rampama. Prije prijema uzimaju se uzorci za utvrđivanje vlage, loma zrna te ostalih primjesa. Vlažni kukuruz se aspiratorima velikog kapaciteta čisti i zatim odlazi na sušenje. Sušenje se obično obavlja u dvije faze (dvofazno sušenje): u prvoj fazi zrno se suši na temperaturi od 120-130oC, kada se postiže vlaga zrna od 18-20%. Toplo zrno odležava 6 sati, zbog izjednačavanja vlage. U drugoj fazi zrno se suši temperaturom od 80oC, na 13,5-14%. Brzina sušenja raznih hibrida ovisi o vlazi zrna prilikom sušenja, koja opet ovisi o klimatskim prilikama, a kreće se obično od 35-38%, iznimno i 40%. Vlažnije zrno suši se brže i lakše, od suhljeg. Energenti za sušenje mogu biti različiti (plin, mazut, oklasci klipova i sl.), ovisno o tipu sušare. Osušeno zrno se nakon hlađenja skladišti u silo komore ili velika podna skladišta, a prije toga se čisti silo aspiratorima od sitnog loma i pljevica i sposobno je za dugotrajno skladištenje. Tijekom sušenja, zbog visokih temperatura često dolazi do velikog loma zrna, čak i do 20%, što pogoduje razvoju raznih nametnika, pa se uskladišteni proizvod mora redovito kontrolirati (uzimanje uzoraka, mjerenjem temperature i vlage, analiza na prisutnost nametnika). Čuvanje sjemenskog kukuruza Sjemenski kukuruz podvrgava se se specijalnom režimu sušenja, radi očuvanja vitalitetnih osobina zrna (klijavost, energija klijanja). Obično se suši u klipovima, ali se primjenjuje i kombinirani način (sušenje klipa na 22-25% i poslije runjenja dosušivanje zrna). Tijekom sušenja sjemenskog kukuruza velikog značaja ima vlaga, visina hrpe klipova i temperatura. Što je kukuruz vlažniji, osjetljiviji je na visoke temperature pri sušenju, odnosno na niske temperature na polju (napr. mraz, snijeg i sl.) . Preporuka je da se sjemenski kukuruz skine što prije (makar i vlažniji), prije utjecaja mraza.Ako ga mraz zahvati, sušenje je vrlo delikatno, treba ga lagano sušiti, kako ne bi došlo do naglog odmrzavanja i pucanja stanica unutar zrna.

53

Pri sušenju sjemenskog kukuruza u klipu, vlaga se svodi na oko 20%, a poslije krunjenja se dosušuje. Proces sušenja počinje sa 25-30oC, a svakih 2 sata temperatura se povisuje za 3-5oC, do maksimalno 43oC (granična temperatura sušenja) iznimno 45oC. Kod temperature 48-50oC već dolazi do koaguliranja albuminskih komponenti bjelančevina, čime se ugrožava životna sposobnost sjemena. Nakon sušenja, zrno se hladi zrakom obično u trajanju od 1-2 sata. Skladištenje nedorađenog sjemenskog kukuruza je kratko, u podnim skladištima u papirnatim vrećama ili velikim tzv. "džambo" plastificirano jutenim vrećama, zapremine 500-1000 kg. Zrno se dorađuje (čisti, kalibrira i zaprašuje fungicidima za sjeme /TMTD i dr./), te pakuje u višeslojne papirnate vreće, težine 10-25 kg. Dorađeno sjeme mora imati atest (vrsta hibrida, klijavost, trajnost uporabe i sl.). Skladišti se u podnim, betonskim zrako suhim pogodnim skladištima, do momenta sjetve. U praksi se često ne utroši sav dorađeni sjemenski kukuruz, i izvjesna količina ostaje neprodana u skladištima. Takovom kukuruzu neophodna je pažnja, stalnim kontroliranjem, uzimanjem uzoraka, jer postoji opasnost pd napada raznih nametnika (kukaca i glodavaca). Najčešća vrsta štetnih insekata su razni moljci - Plodia interpunctella Hbn. (bakrenasti moljac) i Sitotroga cerealella Oliv. (žitni moljac), čije ličinke - gusjenice izgrizaju sadržaj zrna, posebice klicu, i štetno djeluju na klijavost. Zbog toga se u početnoj pojavi ovih insekata odmah moraju poduzeti mjere suzbijanja raznim pogodnim insekticidima (Kalinović i dr., 1990.). Klijavost dorađenog sjemena, u povoljnim uvjetima skladištenja može biti ispravna i nakon 2-3 godine. Tako je raznim ispitivanjima ustanovljeno da se kod sjemena sa vlažnošću od 13% u povoljnim uvjetima skladištenja, klijavost smanjuje za svega 1-2%.

Skladištenje uljanog bilja Zrno uljarica služi za dobivanje ulja, odnosno služi kao reproduktivni sjemenski materijal. U uljano bilje spada suncokret, uljana repica, soja, ricinus, kikiriki, sezam i mak (zrnati proizvodi). Jestivo ulje se dobiva i od ploda maslina, lešnjaka i badema. Tehničko ulje dobiva se od sjemena konoplje i lana, koje je industrijsko bilje i služi u druge svrhe. Za kvalitetno ulje, sjeme uljarica čuva se na specifični način i njihovo skladištenje je prilično zahtjevno, s obzirom na fizikalna i kemijska svojstva. Fizikalna svojstva u svezi skladištenja su slična kao i kod žitarica, ali je presudna sipkost, koje je potpuno poremećeno ako dođe do pojave samozagrijavanja. Samozagrijavanje je proces koji se ne smije dozvoliti, a vezan je sa vlažnošću i temperaturom zrna. Kemijska svojstva imaju daleko veći utjecaj na uspješno čuvanje uljarica na duže ili kraće vrijeme. Sastav pojedinih uljarica prikazujemo u tablici 8.

54

Tablica 8. Kemijski sastav važnijih uljarica.

Kultura

Masti

Bjelančevine

Bezdušične ekstraktivne tvari

Pepeo

Voda

Suncokret 22,2-36,5 (29,1)

10,5-19,1 (15,1)

13,4-21,3 (17,4)

2,6-4,1 (3,2)

6,4-12,9 (7,3)

Uljan. repica 35,5-45,0 (40,2)

19,5-21,5 (19,9)

15,7-18,0 (16,8)

3,6-4,3 (4,2)

7,3-12,0 (8,6)

Soja 12,0-21,0 (17,0)

31,1-40,3 (35,7)

21,9-31,1 (27,5)

3,4-14,0 (6,0)

5,4-12,9 (9,0)

Tijekom skladištenja uljarica, količina ulja (masti) i količina vode, najvažnije su komponente koje sudjeluju u biokemijskim procesima. Sjemenke uljarica sadrže različite količine ulja (40-60% od težine sjemenke ili 80% od težine jezgre), a također i bjelančevina (1,5-2puta više nego kod žitarica). Prema ovim pokazateljima ocjenjuje se i vrijednost ovih kultura. Većina uljarica imaju dvije zasićene masne kiseline (palmitinska i stearinska) i tri nezasićene masne kiseline (oleinska, linolna i linolenska). Istovremeno ulje uljane repice ima mnogo nezasićenih (Eruka) kiselina. U sjemenkama uljarica ima prosječno 16-28% bjelančevina, a najveći otpada na globuline. Tako, primjerice u sjemenci konoplje ima najviše globulina u 50% bjelančevina. Od svih uljarica sjeme suncokreta ima vrlo složen kemijski sastav, uglavnom od tvari koje su osjetljive i neotporne na skladištenje pa su i sjemenke suncokreta osjetljive na duže skladištenje. Sjeme suncokreta sadrži masti i lipoide, bjelančevine, ugljikohidrate, mineralne tvari i vodu. Sadržaj vlage (vode) je vrlo važan, jer ako se sadržaj gornje granice od 7% povisi, odmah započinju negativni biokemijski procesi u zrnu. Za uljano bilje, prema Voškeruškoj (Trisvjatskij, 1966.) postoji formula pomoću koje se može odrediti vlaga za najoptimalnije čuvanje uljanog bilja. 14xZ V= granična količina vlage (%) Formula glasi: V= --------- % Z= 100-količina ulja (%) 100 14= stalni koeficijent Primjer: ako želimo uspješno čuvati uljanu repicu, kaja sadrži 43,5% ulja, dobiva se slijedeća skladišna vlaga: 14 x (100 - 43,5) V= ---------------------- = 7,91% 100

55

Vrste i tipovi skladišta za uljano bilje Uljano bilje skladišti se uglavnom u podnim skladištima, a jedino suncokret u silosima. Napominjemo da uljano bilje mora biti suho, osušeno na skladišnu vlagu. Sva podna skladišta moraju imati termo i hidro izolaciju, po mogućnosti uređaje za aktivnu ventilaciju i uređaje za mjerenje temperature. Također su bitni i mehanizirani transporteri za utovar i istovar robe. Visina hrpe zrna u rinfuzi ne bi smjela biti viša od 10 m. Najpogodnija su betonska skladišta, gdje se uglavnom skladišti uljana repica. Sjeme suncokreta skladišti se u betonskim silosima, okruglih razmaknutih silo-komora, koji imaju uređaje za mjerenje temperature, po mogućnosti na razmaku od 1,5 m do 3 m. Dno komore je dvostruko, radi provođenja aktivne ventilacije. Međutim sjeme suncokreta skladišti se i u silosima sa spojenim silo komorama građenim od betona ili pocinčanog lima, ali na kraće vrijeme, jer nemaju pogodnu hidro i termo izolaciju. Uz stijenke metalnih silosa zbog znojenja zrna dolazi do stvaranja vlažnog sloja debljine 10-20 cm, koji su izvor zaraze štetnim kukcima i mikroorganizmima. Zbog toga ovi silosi su nepodesni za duže čuvanje uljarica. Skladištenje suncokreta Suncokret se na velikim parcelama skida kombajnima, ali se u svijetu na malim parcelama skida još uvijek ručno (tzv. "kubanski način"), kada se sušenje sjemena obavlja na polju ili skladištima, na glavicama biljki, nakon čega se obavlja vršidba i skladištenje u podna skladišta. Ovakovo sjeme potrebito je povremeno lopatati, a debljina sloja mora biti podešena radi mogućnosti prozračivanja. Kombajniranjem se sjeme suncokreta sa različitom vlagom (16-18%), ovisno o sadržaju ulja, doprema u silose ili velika podna skladišta, ali se prije skladištenja obavezno suši u sušarama i čisti od primjesa. Skladišna vlaga za sorte koje sadrže 44% ulja iznosi 6,9%, sorte sa više sadržaja ulja (47%) moraju imati skladišnu vlagu koja ne smije prelaziti 6,5%. Za sigurno određivanje skladišne vlage postoji formula koja glasi: 16 x (100 - U) W= ------------------ - 2 W (%) - gornja granica skladišne vlage 100 U (%) - količina ulja u apsolutno suhom stanju Primjerice: ako partija sjemena sa 45% ulja, tada će gornja granica skladišne vlage biti 6,80. 16 x (100 - 45) 16 x 55 880 W = ------------------- - 2 W = ---------- - 2 W = ----- - 2 W = 6,80 100 100 100 Sjeme suncokreta se kamionima ili željezničkim vagonima doprema do usipnih koševa i trakastim transporterima, odlazi na vagu, u aspiratore za čišćenje, ponovno na vagu, te elevatorima u sušaru. Iza sušenja transporterima se ubacuje sa gornje strane u silo komore. Tijekom skladištenja konstantno se moraju svakih mjesec dana uzimati i

56

analizirati uzorci na prisutnost štetnih kukaca. Tako se na sjemenu suncokreta javljaju razni tvrdokrilci (Coleoptera) - Tribolium castaneum Hbst. (kestenjasti brašnar), Ahasverus advena Walt.- oštrokuti gljivar (mikofagna vrsta), te predstavnici Psocoptera (prašne uši) roda Liposcelis, koji se javljaju na zagrijanim, vlažnim i pljesnivim lokalitetima u skladištima. Skladištenje uljane repice Zbog veličine sjemenki i proizvedenoj količini, sjeme uljane repice se skladišti drugačije od sjemena suncokreta. Poznato je da je sjeme uljane repice sitno, proizvodnja je u mnogo manjem obimu, pa je i skladištenje vremenski kraće. Uljana repica skladišti se uglavnom u podnim skladištima, rijeđe u silosima.Iza žetve sjeme uljane repice razne vlažnosti od 10-12% odlazi direktno na sušenje, na skladišnu vlagu od 6-6,5%. Temperatura sušenja ne bi smjela biti viša od 35o C. Poslije čišćenja sjeme se skladišti u podna skladišta, u rasutom stanju, ili u vrećama, kada je lakše izdvojiti žarišna mjesta povećane vlage, samozagrijavanja i pojave nametnika. Ako se ne raspolaže sa sušarama, sjeme uljane repice treba raširiti u skladištu u tankom sloju, a lopatanje treba obavljati što češće. Sjeme uljane repice u skladištima stoji najviše 1-2 mjeseca, znači kratko, ali se ipak mora stalno osmatrati uzimanjem i analizom uzoraka na pojavu samozagrijavanja i nametnika. Neke tvornice, kao Tvornica ulja u Zagrebu, uljanu repicu skladište u podna skladišta o obliku niskih silo komora, sa uređajima za mjerenje temperature, i sa ugrađenim- stacioniranim ventilatorima, koji prozračuju (hlade) proizvod sa donje strane. Čimbenici kvarenja uljanog bilja tijekom skladištenja Tijekom skladištenja uljarica često puta nastaje kvarenje, koje se manifestira užeglošću masnih tvari, uvjetovano kemijskim promjenama. Na to utječu različiti čimbenici kao fizikalni, kemijski i biološki. Od fizikalnih čimbenika je prvenstveno svjetlost, kod koje se ubrzava proces oksidacije masti, te temperatura, koja utječe na brzinu procesa užeglosti. Od kemijskih čimbenika najvažnija je oksidacija koja se odvija pod utjecajem iz zraka i kisika iz vode (vlage), pri čemu dolazi do razgradnje masnih kiselina. Stvara se karakterističan ukus (miris) hlapivih masnih kiselina. Kvarenje uslijed bioloških čimbenika nastaje najviše uslijed rada mikroorganizama, koji imaju pogodnu podlogu za razvoj (vlagu, ugljikohidrate, dušične spojeve i temperaturu). Mikroorganizmi izazivaju užeglost razlaganjem bjelančevina i ugljičnih spojeva, hidrolizu masti (u slobodne masne kiseline), te dekarboksilacijom, kada nastaju ketoni. Za sva kvarenja osnovni čimbenici su povišena temperatura i vlaga. Vlažno zrno intenzivnije diše i postaje vlažnije, te toplije, kada nastaju izvjesne promjene u zrnu. Tako napr. pri 25oC sjeme ne mijenja boju, miris i okus; pri 25-40oC dolazi do ubrzanog razvoja mikroorganizama, sjeme dobiva miris po plijesni, gorkog je ukusa, zbijeno je i

57

tamne je boje; pri 40-55oC intenzivno se razvijaju termofilni mikroorganizmi, sjeme pljesnivi, postaje gorko, ljuska je tamne boje, jezgra postaje tamno žuta, defektnost sjemena je 85% (kod sjemenske robe gubi se klijavost), stvaraju se slobodne masne kiseline (7-8%). Pri 70-75oC boja ljuske i unutrašnjost zrna postaje tamno smeđu boju, a defektnost zrna je 100%. Kod suncokreta sa većim sadržajem ulja brže dolazi do pojave samozagrijavanja, jer su mnogo brži procesi razlaganja. Dolazi do naglog povećanja kiselosti u zrnu i sirovom ulju, dolazi do stvaranja većih količina slobodnih masnih kiselina, što negativno utječe na kvalitet ulja. Od skladišnih nametnika (kukaca, grinja i glodavaca) također dolazi do velikih gubitaka (ponekad i do 30%). Kako ne bi dolazilo do ovakovih nepoželjnih posljedica, najvažnije mjere su sušenje uljanog bilja prije skladištenja (skladišna vlaga najviše 9%), visina hrpe rasutih poroizvoda ( najviše 3 m), te stalno prozračivanje, kao i kontrola temperature proizvoda i okolnog zraka. Vrlo je važna i povoljna građevinska konstrukcija skladišta (termo i hidro izolacija). Skladištenje ostalih zrnatih proizvoda U ostale zrnate proizvode spada sjeme korjenastog i predivog bilja, a to su zrnati proizvodi namijenjeni za reprodukciju - sjemenski materijal. Čuvanje sjemena korjenastog bilja (šećerna i stočna repa, cikorija) Šećerna repa ima normalno, monogermno i monokarpno sjeme. Normalno sjeme su kvržice sa nekoliko sjemenki; monogermno (jednoklično) sadrži jednu sjemenku, a nastalo je drobljenjem kvržica specijalnim postupkom; monokarpno je jednoklično sjeme nastalo selekcijom (genetskim putem). Sazrijevanje sjemena šećerne repe je nejednolično, kako na stabljici (biljci) tako i na cijeloj površini usjeva. Sjeme sazrijeva od baze rodne grane prema vrhu, a glavno sušenje obavlja se na polju, pod utjecajem visokih temperatura tijekom srpnja mjeseca. Do sada nije uobičajeno sušenje sjemena šećerne repe sušarama, a dozvoljena skladišna vlaga iznosi 14-15%. Sjeme se stavlja u podna skladišta (zrako-suhe prostorije sa propuhom) na pod debljine sloja 20-25 cm, gdje se obavlja ručno prebacivanje - lopatanje. U klimatima sa mnogo oborina i visokom relativnom vlagom zraka, sušenje požnjevenih sjemenjača vrši se dugo, pa se u nekim zapadnim europskim zemljama, te u zemljama nekadašnjeg SSSR-a primjenjuju desikanti i defolijanti, prskanjem prije skidanja, kada se vlaga sjemenjača smanjuje na 9-10% tijekom 3 dana. Odvajanjem kvržica (plodova) od stabljike obavlja se metodom mlaćenja, kada nastaje mnogo primjesa (10-20%) - dijelovi stabljike, lišća, prašina i dr., a one se odvajaju raznim strojevima (rešeta, pokretna platna i sl.). Poslije odvajanja primjesa,

58

sjeme se stavlja u vreće težine 50 kg, sa atestima i plombom. Ovakova sjemenska roba skladišti se u zrakosuha skladišta. Sekundarnom doradom dobivamo jednoklično sjeme, koje se kalibrira, segmentira, pilira i polira, a u sekundarno dorađeno sjeme spada i genetski jednoklično sjeme. Sjeme šećerne repe je vrlo skupo (posebice jednoklično), pa se mora i kvalitetno sačuvati u adekvatnim skladištima sa skladišnom vlagom od 12%. Ono se ne tretira fungicidima, a klijavost može sačuvati i 3-4 godine. Teže je sačuvati jednoklično sjeme, jer ima smanjeni perikarp i osjetljivije je na vanjske utjecaje, a može se uspješno očuvati do 1 godine. Vreće se slažu unakrsno u podna skladišta na grede, a povremeno se trebaju prebacivati. Sjeme se može čuvati i u rasutom stanju, u hrpi čija visina ne bi smjela prelaziti 1 m. Tijekom skladištenja potrebita je stalna kontrola vlage, temperature i prisutnosti nametnika. Jednako se čuva i sjeme stočne repe. Čuvanje sjemena cikorije Sjeme cikorije je vrlo sitno, a nalazi se smješteno u glavici, koja se nalazi na stabljici proizvedeneoj u drugoj godini. Poslije žetve i vršenja stabljike, te mlaćenja, dobiva se sjeme, koje se čisti i sprema u podna skladišta, u vreće unakrsno po dvije, kako bi bilo što lakše manipuliranje. Kako se u nas ne proizvodi mnogo cikorije, to je i sjemena malo, ali se njegovom skladištenju treba posvetiti pažnja, kako ne bi došlo do njegovog kvarenja. Čuvanje sjemena predivog bilja Predivo bilje proizvodi se uglavnom za dobivanje vlakna, a tu spadaju konoplja, lan i pamuk. Za proizvodnju ovih proizvoda potrebito je sjeme (reprodukcijski materijal), kojeg čuvamo kao zrante proizvode, koji sadrže veće količine ulja, pa ih u izvjesnom smislu možemo svrstati i u uljano bilje. Sladištenje sjemena konoplje Kako sjeme konoplje sadrži oko 30% ulja svrstava se i u uljano bilje, pa je njegovo čuvanje otežano. Prilikom žetve skida se različitom količinom vlage (i preko 25%), te se prije skladištenja obavezno suši na skladišnu vlagu od 7-8%. Sušenje manjih količina sjemena (sa privatnih gospodarstava) obavlja se prirodnim putem (suncem i zrakom), razastrto u tankom sloju, na ciradama, uz povremeno ručno lopatanje. Veće količine sjemena suše se u sušarama i to sjeme sa vlažnošću od 20-25% na temperaturi od 40oC, sjeme sa vlagom preko 30% na temperturi od 30oC. Kako se proizvode manje količine sjemena konoplje, to se ono skladišti kod nas uglavnom u podnim skladištima u vrećama ili u rasutom stanju. Vreće se skladište u zrako suhim skladištima, složene unakrsno na drvene grede, uz određeni razmak

59

između gomila vreća, radi što bolje cirkulacije zraka. Ako se skladišti u rinfuzi, debljina sloja ne bi smjela prelaziti 1,30 - 1,40 m. U pojedinim zemljama (Italija) koje proizvode mnogo konoplje, sjeme se čuva u specijalnim silosima, gdje se suši i dorađuje. Čuvanje sjemena lana Sjeme lana služi kao reprodukcijski materijal za proizvodnju lana i preradu u vlakna. Ono je jajolikog produljenog oblika, i pljosnatog izgleda. Vlaga se kreće od 3,5-9%, ovisno o stupnju zrelosti i klimatskim prilikama za vrijeme žetve. Sjeme lana ima specifični kemijski sastav, sadrži bjelančevine, globuline, albumine, pepton i lecitine, a od encima su prisutni lipaza i proteaza. Laneno sjeme obavija sluzasta tvar, koja pritjecanjem vlage jako bubri, što omogućava bržu klijavost. Ima također osobinu da lako izdrži i niske temperature (- 20oC), te visoke (preko 100oC), a da ne izgubi klijavost. Sušenje sjemena lana obavlja se u sušarama (28-40oC) i prirodnim putem. Ustanovljeno je da sjeme sušeno visokim temperaturama postaje snažnije, nego sušeno prirodnim putem (viša temperatura uništava klijavost slabijeg sjemena - selekcija). U nekim zemljama (Engleska) sjeme se suši i na dimu (radi slabijeg fungicidnog djelovanja), a time se obavlja i konzerviranje klijavosti (Pasković, 1966). Ustanovljeno je također da je starije sjeme prikladnije za sjetvu (nego sviježije - jednogodišnje), i ima bolju klijavost. Poslije skidanja sjemena i sušenja, ono mora odležati izvjesno vrijeme u skladištu u neočišćenom stanju, a tijekom zime se postepeno čisti i skladišti u prikladnim podnim skladištima, uglavnom u vrećama, rijeđe u rinfuzi, u tankom sloju, uz prebacivanje - lopatanje. Prikladnim skladištenjem, sjeme lana može održati klijavost i do 7 godina. Skladištenje korjenastog i gomoljastog bilja U korjenasto i gomoljasto bilje spada šećerna repa, stočna repa, cikorija i krumpir. Njihovo skladištenje se razlikuje u mnogome od skladištenja zrnatih proizvoda. Korijen i gomolj sadrži mnogo vode, pa je to jedan od osnovnih razloga za njihovo specifično skladištenje. Skladištenje šećerne i stočne repe Šećerna repa se proizvodi za industrijsku preradu, stočna za hranidbu stoke, a jedna i druga proizvode se i za dobivanje sjemena (sjemenjače). Šećerna repa je dvogodišnja biljka, pa korijen proizveden prve godine služi za preradbu, a posađen u proljeće stvara stabljiku, cvijet i plod (sjeme). Zbog toga se razlikuje skladištenje industrijskog korijena i skladištenje sadnica ili sjemenjača. Skladištenje industrijske šećerne repe Vađenjem šećerne repe iz tla on nadalje živi i diše, čime gubi vodu i šećer i samu težinu korijena. Zbog toga postoje biološke osnovice za čuvanje repe. Vađenjem iz tla

60

korijen prekida svoj rast i razvoj, čime prestaje nakupljanje šećera. Odsijecanjem glave korijena, iza kombajniranja, korijen i dalje živi, diše, a odvijaju se procesi sagorijevanja saharoze prisustvom kisika iz zraka. Intenzitet ovih procesa uvjetovan je čimbenicima u kojim se uvjetima čuva korijen. Jedan od važnih je temperatura. Tako primjerice pri 0oC dnevni gubitak šećera je mali (0,0061%), pri 12oC gubitak je 0,0192%. Tijekom 100 dana čuvanja pri istoj temperaturi gubitak saharoze iznosi 1,92%, pri 0oC gubitak je 0,61% od težine korijena. Prvih 5-6 dana poslije vađenja korijena on intenzivnije diše, jer preživljava "fiziološki šok" prilikom odsijecanja glava, stvarajući zaštitni epiderm na novo stvorenoj površini korijena. Ako je korijen vađen ranije ovi su procesi još intenzivniji. Također se naglo isparava voda iz korijen (repa ima 75% vode), što predstavlja čisti gubitak, te nakon izvjesnog vremena korijen uvene (dovoljan je gubitak od 25% da dođe do ugibanja stanica). Sve ovo ovisi o temperaturi (što je ona viša brže je ugibanje stanica, brže je i djelovanje mikroorganizama). Kako bi se sve to spriječilo, korijen treba vaditi na vrijeme i ako on treba duže stajati, treba ga pregledati i sortirati (posebno staviti oštećeno korijenje). Prema namjeni postoji različito čuvanje industrijskog korijena: čuvanje korijena na polju, čuvanje na otkupnim stanicama i čuvanje u šećeranama. Čuvanje korijena na polju Kada se korijen ne može izravno nositi u tvornicu, tada se čuva u polju, na kraće vrijeme. Slaže se u manje hrpe, pokriva lišćem, čime se smanjuje gubitak od oko 20-50% u odnosu na nepokriveni korijen. Na duže čuvanje slaže se u veće hrpe kapaciteta 4-5t, sa bazom 2-2,5m uz visinu gornjeg dijela 0,5m i visinu 1,5m, a dužina je proizvoljna. Ako je jako hladno bočne strane se pokrivaju slojem zemlje od 15-20cm, a za zaštitu od mraza gornji sloj se pokriva kukuruzovinom. Prizme se lociraju u blizini tvrdih puteva, kako bi otprema bila što efikasnija. Biraju se povišeni tereni (radi otjecanja suvišne vode). Mjesto se očisti od ostataka bilja, izravna i zasipa vapnenim prahom (20kg/100m2) ili krečnim mlijekom (400 lit/100m2). Bočni dijelovi prizmi zasipaju se zemljom debljine 20cm. Važna je kontrola temperature, koja u unutrašnjosti ne bi smjela biti viša od 5oC, niti niža od 0oC. Temperatura se mjeri bimetalnim termometrima svakodnevno. Ako korijen stoji duže vrijeme, za odvođenje suvišnog toplog i vlažnog zraka stavljaju se tzv. "ventilatori", smješteni u sredini hrpe (građeni od dasaka ili polukružnih metalnih cijevi sa perforacijama). Čuvanje korijena na otkupnim stanicama Otkupne stanice su mjesta otkupa i privremenog čuvanja korijena šećerne repe, obično u blizini željezničkih postaja, gdje postoje jedno, dvodnevne i višednevne zalihe, koje čekaju na otpremu u tvornice. Ako se čuva na duže vrijeme, tada se korijen mora sortirati u tri skupine: zdravi i svježi korijen teži od 1 kg; svježi sitniji i ozlijeđen prilikom vađenja ili transporta; uvenuti ili stradao od mraza koji je podložan kvarenju. Za čuvanje na duže može se koristiti samo zdravi korijen. Kod ovog čuvanja bitne su i primjese (zemlja i dijelovi lišća), koje ne smiju prelaziti 5%. Korijen se slaže u hrpe ili prizme, obično mehanizirano, širine baze 15m, visine 4-

61

5m, proizvoljne dužine, ovisno o mogućnosti betonske ili tvrde podloge, oko 50m. Povoljne su i velike prizme kapaciteta do 1000 t, gdje su gubici šećera mnogo manji. Čuvanje korijena u šećerani U krugu tvornice se čuvaju velike količine korijena, ovisno o kapacitetu. To su betonske podloge, sa blagim padom i ugrađenim sistemima za prozračivanje. Korijen se slaže mehanizirano u velike prizma različitih kapaciteta, ovisno o kapacitetu tvornice (velika skladišta projektiraju prizme i do 10m visine). Ventiliranje korijena se obavlja prirodnim ili mehaničkim putem (ventilatorima za hlađenje zraka). Sistem prirodnog ventiliranja očituje se u unaprijed iskopanim kanalima po sredini prizme ili dva paralelna, širine 60cm i dubine 30 cm, koji se pokrivaju daskama. Postoje vertikalni dovodi zraka, postavljeni na razmak od 10m. Prirodnom ventilacijom smanjuje se prosječna temperatura u prizmi za 2-3oC. Ventilacioni sistem se zatvara u slučaju podjednake temperature (zraka i prizme). Ugrađeni sistemi umjetne ventilacije postoje u većini modernih šećerana, gdje se kroz kanale za ventilaciju ubacuje zrak putem ventilatora. Tu se ujedno korijen prebacuje u tvornicu vodenim putem. Aksijalnim ventilatorima ubacuje se oko 46 m3 zraka/h/t korijena. Temperatura u prizmama mjeri se bimetalnim termometrima postavljenim u specijalnim cijevima, na razmacima od 10m. Po potrebi obavlja se ventilacija korijena, u cilju smanjenja temperature. Promjene za vrijeme čuvanja korijena šećerne repe Tijekom skladištenja korijena šećerne repe, prvenstveno se kontrolira temperatura sa dobro raspoređenim termometrima u prizmi, kako po dužini tako i po širini, obuhvaćajući i površinski dio, gdje se obično formiraju žarišne infekcije. Obično se po jedan termometar stavlja na svakih 200t korijena. Kritičnu fazu reguliranja temperature u prizmi predstavljaju prvi dani skladištenja, kada je srednja dnevna temperatura zraka niža od temperature u prizmi, naročito ako je korijen nečist (uprljan zemljom). Zbog toga se stalno mjeri temperatura i ako je potrebito obavlja se ventiliranje. Ukoliko je minimalna temperatura zraka -2oC, a prosječna temperatura korijena u prizmi niža od 4,5oC, prekida se ventiliranje. Bez obzira na ventiliranje, neminovan je gubitak šećera u korijenu, a time i gubitak težine korijena. Da bi se to ustanovilo, potrebito je uzimanje uzoraka za određivanje gubitaka u težini korijena i šećera, a uzorci se moraju uzimati iz jedne partije prije i poslije skladištenja. Korijen iz uzorka se svrstava po težini. Tako napr. težina uzorka prije skladištenja iznosila je 42,0 kg s količinom šećera od 17,47%. Nakon skladištenja u trajanju od 60 dana, težina korijena iznosila je 40,9 kg, a količina šećera bila je 17,10%. Razlika za težinu korijena bila je 1,1 kg, za količinu šećera 0,37%. Osim ovih gubitaka, dolazi i do gubitaka uslijed djelovanja mikroorganizama. Zbog toga se uzimaju uzorci na dubini od 1m od vrha prizme. Tako se od 1000 korijenova na dubini od 10-50cm uzima 20 korijena, na dubini od 50-100 cm daljnjih 80 korijenova (bez posebne selekcije). Mikrobiološkoj analizi podvrgava se korijen svrstan u tri grupe: korijen zaražen vlažnom truleži; korijen zaražen suhom truleži i korijen na kojem je vidljiv razvoj micelija plijesni. Po utvrđivanju mikrobiološke zaraze, poduzimaju se adekvatne mjere u svrhu njihovog suzbijanja.

62

Skladištenje sjemenske šećerne repe (sjemenjača) Poznato je da je šećerna repa dvogodišnja biljka (prve godine daje korijen za industrijsku preradu, druge godine posađeni korijen služi za dobivanje ploda i sjemena). Korijen za dobivanje sjemena naziva se sadnica ili sjemenjača, koji se čuva preko zime, da bi se u proljeće posadili za dobivanje stabljike i sjemena. Sadnice se čuvaju u trapovima, koji mogu biti privremeni i stalni. Privremeni trapovi koriste se uglavnom za čuvanje sadnica šećerne i stočne repe, cikorije, mrkve i krompira. Postoje nadzemni, djelomično podzemni i podzemni. Nadzemni trapovi su smješteni iznad zemlje, na povišenom terenu i propusnom tlu. Obično se lociraju na vodoravnom i čistom tlu (očišćenom od biljnog pokrova), širine 80cm, dužine po potrebi (ne duži od 20m). Prvo se slaže korijen duž vanjskih rubova i stvara se zid, unutar kojeg se stavlja ostalo korijenje pomoću vila sa kuglicama na zupcima, radi spriječavanja oštećenja korijena. Vanjski zidovi se prema vrhu malo zaokružuju, tako da trap dobije oblik kupe. Kada je trap složen, pokriva se srednje vlažnom zemljom, koja služi kao zaštitni pokrivač. Sloj zemlje može biti jedno ili dvoslojan (ako se pokrivanje obavlja ranije, tada je pokrov dvoslojan). Pri dnu je debeo 20-30cm, prema vrhu se stanjuje na 5-10cm, a najgornji dio trapa (greben) ostaje nepokriven, kako bi para, toplina i plinovi mogli izlaziti. Ako ima oborina i ovaj dio se pokriva. Nakon prvog pokrivanja (iza 15 dana) obavlja se drugo pokrivanje slojem zemlje od 20-30cm (u krajevima sa oštrom zimom o 45cm) na donjem dijelu i sa 15-20cm (ili 30cm) na vrhu. Nabacana zemlja mora biti glatka, bez pukotina, što se obavlja zaglađivanjem lopatama i vodom. Ako se pojave pukotine i zemlja osuši, zaglađivanje se ponavlja. Za odvodnju para i suvišne temperature služe okomiti ventilatori (građeni od dasaka), te ventilatori sa gornjom i donjom ventilacijom.

Djelomično podzemni trapovi su jednim dijelom u zemlji, a drugim iznad. Grade se u područjima gdje vlada oštra zima i gdje nema opasnost od podzemnih voda. Na dubini od 30-40 cm kopaju se kanali širine 1m, a korijen se slaže do oko 80cm visine i pokriva zemljom, sklično kao i kod nadzemnih trapova. Podzemni trapovi su ispod površine tla i ukopavaju se na dubini od 1,20-1,50m, sa donjom bazom 1,20m širine. Lociraju se na suhom i ocjeditom terenu. Stalni trapovi su uglavnom podzemni, građeni kao ukopane jame sa zidanim stijenkama i dobro izoliranim krovom. Imaju ugrađene uređaje za prozračivanje, a pristup za transportna sredstva mora biti siguran. Kako su ovi trapovi duboko pod zemljom potrebito je dreniranje okolnog tla. Utovar korijena obavlja se sa gornje strane, istovar sa donje strane. Ovakovi trapovi mogu vrlo dobro poslužiti i za trapljenje krumpira. Tehnologija trapljenja Sadnice koje su izvađene treba što prije trapiti, nakon čišćenja i sortiranja, a pravilo je "iz zemlje u zemlju". U protivnom korijen gubi vodu, naglo vene i gubi rezervne tvari. Zbog toga se vadi samo toliko sadnica, koliko se može utrapiti isti dan, u protivnom ih treba pokriti slamom ili kukuruzovinom. Prije trapljenja vrši se selekcija sadnica (izdvajanje prekrupnog, račvastog, oštećenog i gnjilog korijena), a trape se samo ne

63

previše krupne, zdrave i lijepo oblikovane sadnice, koje će se održati u trapu bez kvarenja. Ako ne bi bilo sortiranja, došlo bi do razvoja nejednolikih stabljika, te do neujednačene cvatnje i sazrijevanja sjemena. Trapovi se obično postavljaju u pravcu puhanja zimskih vjetrova, a oko njih se kopaju kanali radi otjecanja suvišne vode, koja se slijeva sa trapa. Korijen u trapovima predstavlja živi organizam, koji diše, troši kisik, a izlučuje CO2 i vodu, koja se stvara oksidacijom šećera. Iako je to disanje neznatno, izmjena plinova mora postojati , a također i dovod svježeg zraka, što omogućuje provjetravanjem trapova. Ovo se omogućava ventilacijom "ventilatorima" (okomiti i vodoravni). Okomiti ventilatori grade se iz 4 daske (širine 15 cm, dužine 120 cm), koje su perforirane i na kojem vrhu se nalazi krović, radi spriječavanja ulaska oborina. Postavljaju se po dužini trapa na svakih 3-5 m. Vodoravni ventilatori građeni su od letvica u obliku trostrane prizme, čija je baza 40 cm, visina 20 cm, a strane 30 cm. Stavljaju se po cijeloj dužini trapa. U trapu se mjeri i temperatura, kroz vertikalne otvore, svakih 3-4 dana, koja se registrira. Promjene za vrijeme čuvanja u trapovima Sjemenjače moraju dočekati proljeće sa dobrim turgorom, završenom jarovizacijom i visokom životnom sposobnošću. O jarovizaciji ovisi uspjeh proizvodnje sjemena. Vađenjem sadnica opada turgor sjemena, gubi se voda povećava se hidroliza šećera i slabi otpornost na mikroorganizme. Zato se sadnice odmah moraju utrošiti. Promjene u trapovima mogu nastati i uslijed nepovoljne temperature. Najpovoljnija temperatura u trapu je od 2-8o C, viša ili niža izaziva neugodne posljedice, kao napr. pojavu "prkosnica", kada korijen ne izbija rodne grane, nego se samo razvija lišće. Prema ispitivanjima, pri normalnoj temperaturi bilo je 4,5% prkosnica, pri temperaturi od 13o C, postotak prkosnica bio je 60,9% (Orlovski, 1952., po Ritzu, 1988.). Na količinu dobivenog sjemena utječe najviše temperatura. Tako pri 0-1o C u trapu dobiva se 130 g sjemena po biljci, na temperaturi višoj od 10o C dobiva se samo 46 g sjemena. Povišena temperatura djeluje i na prijevremeno tjeranje lišća i rodnih pupova, i sl. Skladištenje stočne repe Skladištenje stočne repe poslije vađenja obavlja se najčešće u trapovima, rjeđe u podrumima. Kakvoća repe koja će se održati u trapu ovisi o vremenu vađenja i skladištenja, kontroli iste i o samom izgledu korijena. Prerano vađen korijen gubi vodu i šećer, brzo se smežura u trapu i vene. Prekasno izvađena i stradala od mraza, brzo se kvari u trapu pod utjecajem raznih gljivica i plijesni. Zbog toga se korijen stočne repe, slično kao i šećerne vadi i sprema prije mraza, a korijen treba biti čist od zemlje i neoštećen. U protivnom biva napadnut gljivicama (Phoma betae, Sclerotinia fuckeliana) i plijesnima (Botrytis spp. i Penicillium spp.). Stočna repa skladišti se u nadzemnim i djelomično podzemnim trapovima sa ugrađenim ventilacionim cijevima, za odvođenje suvišnog CO2, topline i drugih plinova. Previsokom temperaturom stvara se tzv. "vlažna toplina", pa se zato mora stalno mjeriti temperatura, koja se spriječava odvodnjom ventilatorima.

64

Skladištenje cikorije Slično kao i šećerna repa cikorija je dvogodišnja biljka, pa sve što važi za šećernu repu, isto je i za cikoriju. Postoji industrijski korijen i sadnice ili sjemenjače. Čuvanje industrijske cikorije Kako se u našoj zemlji cikorija malo proizvodi i brzo se prerađuje, industrijski korijen otprema se odmah na otkupne stanice u blizini tvornica za preradu. Kampanja vađenja i prerade obavlja se u listopadu i početkom studenog mjeseca, kada još nema velikih mrazeva i kada još korijen ako je smješten na otkupnim stanicama, odolijeva izmjenama temperature. Sve što važi za čuvanje industrijskog korijena šećerne repe, važi i za korijen industrijske cikorije. Skladištenje sjemenjača Sjemenjače (sadnice) moraju se čuvati preko zime, a njihovo skladištenje se obavlja vani na polju, ne vadeći ih iz tla, ili se sadnice vade i utrapljuju. Na polju se čuvanje sadnica obavlja tamo gdje zimi ne dolazi do dubokog smrzavanja. To su uglavnom rahla, humozna i teksturno lakša tla, gdje se plugom vadi dva reda korijena, a dva iduća ostavljaju se u tlu. Strojevima ogrtačima preostalo korijenje u tlu se prekriva lišćem, koje stvara zaštitni ogrtač. Izvađeno korijenje (ručno vađenje) otprema se u trapove. U nekim zemljama (SAD) cikorija se uzgaja u združenim kulturama sa ječmom i zobi, kako bi se dobila dvostruka žetva s iste parcele, a da se smanje troškovi proizvodnje cikorije, koja ostaje u tlu preko zime, bez većih oštećenja, iz koje u proljeće normalno izbija stabljika sa reproduktivnim organima. Ako se sjemenjače čuvaju u trapovima, oni su isti kao i za šećernu repu. Sortira se i skladišti samo zdravo korijenje, jednolične težine, radi jednoličnog razvoja stabljike, cvatnje i sazrijevanja sjemena. Skladištenje krumpira Krumpir sadrži oko 80% vode i to je gomolj, koji se drugačije čuva od žitarica ili korijenastog bilja. Tijekom čuvanja zimi, krumpir i pri najboljoj tehnologiji skladištenja gubi na svojoj kakvoći i kvantitetu, a gubitke moramo smanjiti na najmanju mjeru. Prema namjeni postoji sjemenski i merkantilni krumpir, a prema načinu skladištenja on se može čuvati u trapovima, podrumima i specijalno građenim skladištima. U domaćinstvu on se čuva u podrumima ili na seljačkim gospodarstvima u trapovima, a veće količine za tržište, tijekom zime čuvaju se u specijalnim skladištima. Da bi se gomolj što bolje zimi sačuvao, mora proći prije skladištenja nekoliko faza i to: priprema krumpira za čuvanje i čuvanje krumpira u skladištima. Priprema krumpira za skladištenje obavlja se u nekoliko faza: stanje krumpira u vrijeme vađenja; prosušivanje i čišćenje gomolja; sortiranje gomolja. Stanje krumpira tijekom vađenja je vrlo važno za daljnje skladištenje. U našoj zemlji krumpir se na većim površinama vadi mehanizirano (plugovima iskopačima,

65

specijalnim strojevima i različitim kombajnima). Na manjim površinama krumpir se još uvijek vadi ručno. Tijekom vađenja krumpira najosnovnije je da gomolj ostane čist i nepovrijeđen, da bude zdrav, jer se takav može i najbolje sačuvati u skladištima. Treba odabrati pogodno vrijeme za vađenje (suho i lijepo), kako bi što manje zemlje ostalo na gomolju. Ako se krumpir vadi po kišnom vremenu i u zakorovljenim parcelama, na gomolju može biti i do 15% zemlje, pa je takav krumpir teško sačuvati. Po propisima u jednoj partiji uskladištenog krumpira dozvoljeno je 2-3% (najviše 5%) onečišćenih zemljom, kako bi se on uspješno mogao skladištiti. Prosušivanje i čišćenje krumpira je važna daljnja operacija u pripremi krumpira za skladištenje, kada se gomolj prosušuje i oslobađa suvišne zemlje. Kada se krumpir vadi po suhom vremenu, gomolji se ostavljaju kratko vrijeme osušiti na polju. Suprotno ako se vadi po vlažnom vremenu, gomolje treba staviti pod nadstrešnicu, gdje će se osušiti. U suvremenim skladištima postoje posebna mjesta za ostavljanje svježe vađenog krumpira, a to su nadstrešnice smještene duž pročelja zgrade. Gomolj se odlaže u tankom sloju (do 50 cm debljine) ako je vlažan, u debljem ako je suh, s time da moraju biti ugrađeni okomiti ili vodoravni ventilatori (slično kao u trapovima). Utjecaj sunčevih zraka (insolacija) tijekom dosušivanja igra veliku ulogu, jer pokožica postaje čvršća i otpornija je na napad raznih bakterija i gljivica, koje izazivaju gnjilost gomolja. Ipak jestivi krumpir na svjetlu ne bi smio stajati više od 1 dana (najviše 5-6 sati bez obzira da li pod nadstrešnicom ili na polju). U protivnom poprima zelenu boju, kojom se stvaraju veće količine solanina, koji može izazvati smrt i kod ljudi i kod životinja. Sjemenski krumpir na svjetlu treba stajati 4-5 dana, sve dok pokožica i dio gomolja ispod nje ne poprimi zelenu boju. Time gomolj postaje otporniji na napad mikroorganizama, pokožica je grublja, deblja, hrapavija, a mlade stanice pokožice i sloja ispod brže sazrijevaju. Takav krumpir dobar je za sjetvu i otporan je na skladištenje. Sortiranjem gomolja obavlja se odvajanje sjemenskog, nekoliko grupa jestivog (konzumnog), sitnog (za hranidbu stoke) te oštećenog i bolesnog. Veće količine krumpira sortiraju se putem sortirača, kada se suhi i čisti gomolj putem transportera dovodi do sita. Ručnim-grubim sortiranjem izdvaja se mehanički oštećen ili bolestan krumpir, a prvo sortiranje obavlja se već za vrijeme prosušivanja, kada se uklanja nasječeni, oštećeni, bolestan i deformirani gomolj. Tipovi i vrste skladišta za krumpir Pripremljeni krumpir (prosušen, očišćen i sortiran) može se čuvati u trapovima, podrumu, i u specijalnim skladištima, ovisno o raspoloživoj količini. Čuvanje gomolja u trapovima je najjednostavniji način, ali uslijed male mogućnosti reguliranja temperature i vlage dolazi do većih gubitaka proizvoda. Tako se prema ispitivanjima u trapu na svakih 100 kg krumpira napr. u studenom mjesecu gubi 0,56 kg, odnosno u lipnju 17,60 kg. Znači da u trapu gomolj treba čuvati kraće vrijeme, jer na dužinu skladištenja velikog utjecaja ima temperatura i vlaga u trapu. Trapovi se postavljaju na povišenim terenima, sa niskom podzemnom vodom, a svi su uglavnom podzemni do dubine 30 cm, širine 1,5 m, ili dijelom iznad zemlje do 50 cm), sa ugrađenim okomitim ventilatorom, za reguliranje vlage i temperature. Gornji sloj gomolja pokriva se slamom i slojem zemlje, a ventilator (građen od letava ili užih dasaka) mora biti visok, da izlazi iz trapa.

66

Čuvanje gomolja u podrumu u rastresitom stanju ili u sanducima, još uvijek je aktuelno, kako u domaćinstvima, tako i za veće količine. U podrumima se u boksove ili u sanduke stavlja krumpir u različitim slojevima debljine, ovisno i o kapacitetu skladišta, ali uz obavezno prozračivanje i ventilaciju kako skladišta, tako i svakog boksa posebno. Specijalna skladišta namijenjena su za skladištenje krumpira u rasutom stanju ili u sanducima. Za skladištenje u rasutom stanju primjenjuju se boksovi različitih dimenzija, prosječnih 5,0 x 4,5 m, visine hrpe 3,0 x 3,5m, što iznosi kapacitet od 78,75 m3, što je najekonomičnije i najsigurnije. Deblji sloj (primjerice 8,0 m) izaziva nesigurnost pritiska na bočne dijelove skladišta ili boksova, a i na sam gomolj, koji ne može podnijeti ova opterećenja. Kod visine hrpe od 1 m, pritisak izražen u kg na tekući metar iznosi 80 kg, za razliku od visine 4 m, kada pritisak iznosi 1200 kg. Nadalje, ako je visina hrpe veća od 3,5 m gubi se prostor za mehaniziranu manipulaciju unutar skladišta. Gomolj se poslije sortiranja sortiračima, transporterima prebacuje u boksove, pomoću elevatora, kojim se može regulirati (vodoravno i okomito) visina sa koje će oni padati (najviša dozvoljena je 1 m). Boksovi se pune postepeno po slojevima (više njih odjednom). U protivnom (punjenjem boksa odjednom), dolazi do naglog početnog disanja i do "znojenja" gomolja. Čuvanje krumpira zimi Poslije privremenog skladištenja kada se krumpir čuva u tanjem sloju na zaštićenom mjestu, na temperaturi od 8-10o C, i kada prelazi fazu mirovanja, on se priprema za stalno skladištenje. Ponavljamo da jestivi krumpir ne smije biti izložen direktno sunčevim zrakama i pokriva se ciradama ili sl. da ne bi pozelenio. Stalno skladištenje se obavlja u naprijed nabrojanim tipovima skladišta. Kako bi se zadržala povoljna kakvoća i kvantitet gomolja, tijekom zimskog čuvanja bitni su čimbenici: temperatura, vlažnost i mogućnost prozračivanja. Temperatura skladištenja je vrlo bitna, a krumpir se najbolje čuva kod 4-7o C, kada je u stadiju mirovanja. Povišenjem temperature, a također i vlage dolazi do procesa izmjene tvari u gomolju kada krumpir počinje klijati (jedna ili više sporednih klica). Za sporoklijajuće sjemenske sorte krumpira optimalna temperatura je 7o C, za brzoklijajuće sorte optimalna temperatura je 4o C. Jestivi-konzumni krumpir najbolje se čuva pri temperaturi 3-6o C, a ispod te temperature krumpir postaje sladak, iznad 6o C počinje klijati. Osim promjene sastava gomolja dolazi i do gubitaka na težini i oni su veći, što je temperatura u skladištu viša, zbog većeg isparavanja krumpira. Zbog toga vrlo je važna kontrola temperature, kako u skladištima tako i u trapovima. Temperatura se mjeri termometrima, u skladištima pri dnu hrpe, u sredini prostorije, kraj prozora, te uz ventilatore. U trapovima temperatura se mjeri kroz "ventilatore", puštajući termometar pričvršćen na dugoj motci ili pomoću posebno izgrađenih termometara, montiranih na dugoj metalnoj dršci. U specijalnim skladištima temperatura se kontrolira u boksovima, kroz čiju sredinu su postavljene perforirane cijevi dužine 2,5 m, u koje se puštaju termometri. Reguliranje i održavanje povoljne temperature kako konzumnog, tako i sjemenskog krumpira najbolje je u skladištima gdje je omogućeno prozračivanje ubacivanjem svježeg zraka. To važi i za klijanje gomolja, kod jestivog, temperaturom se spriječava klijanje, a kod sjemenskog, prozračivanje se obavlja tako da se proces početka klijanja isprovocira u vrijeme početka sadnje.

67

Osim kontrole temperature, bitna je i kontrola vlage zraka u skladištima. Neposredno poslije skladištenja gomolja, bilo u podrumima, ili u specijalnim skladištima, krumpir će isparavati suvišnu vlagu, on će se "znojiti", te će vlaga u zraku biti povećana. Obično su gornji slojevi krumpira vlažniji od donjih, odnosno uzvisine su vlažnije od udolina (ako krumpir nije složen u jednakoj ravnini) i ovdje postoji opasnost od početka klijanja (viša temperatura i vlaga). Do znojenja dolazi zbog toga što se zrak koji prolazi kroz hrpu gomolja zasićuje vlagom, a na površini hrpe zrak se hladi i vodena para iz zraka se kondenzira, pri čemu nastaje "kondenzaciona toplina" i "kondenzaciona voda". Do ovog procesa može doći ako hladni vanjski zrak dođe u dodir sa toplijim zrakom hrpe krumpira u skladištu, ili obrnuto ako topliji vanjski zrak dođe u dodir sa hladnijim zrakom hrpe krumpira u skladištu. Proces stvaranja "sloja kondenzacije" je spor i teško se uklanja. Može se donekle spriječiti stavljanjem sloja slame na površinu gomolja, a tijekom zime se jedan do dva puta mora promijeniti. Najbolje je ako u skladištu postoje uređaji za usisavanje toplog i vlažnog zraka. Intenzitet isparavanja vode iz gomolja je određen temperaturom i relativnom vlagom zraka, pa su to dva čimbenika koja najviše utječu na pravilno skladištenje gomolja, te oni moraju biti usklađeni. Mogućnost prozračivanja skladišta igra veliku ulogu tijekom skladištenja krumpira. Gomolj svojim disanjem oslobađa 300 kcal/t/24 sata što je velika količina topline. U podrumima gomolj se skladišti u rastresitom stanju ili u sanducima. U rastresitom stanju u podrumima se prave boksovi, a visina hrpe može biti do 3 m. Zato se osim zračenja skladišta, za prozračivanje gomolja postavljaju drveni "ventilatori" (za veću hrpu nekoliko, za manju jedan u sredinu). Često puta se pod pokriva slojem slame ili kukuruzovine (ako je primitivan- građen od gline ili nabijene zemlje), ili se postavljaju letve podignute od poda, koje ujedno služe i kao "ventilator". To su tzv. donji ventilatori ili horizontalni ventilatori. U trapovima se prozračivanje gomolja obavlja pomoću horizontalnih i vertikalnih ventilatora izgrađenih od letava, koji imaju gore na vrhu zračnice, koje se otvaraju, posebno onda kada se primjeti "dimljenje" trapova i kada je došlo do mikrobioloških procesa i naglog truljenja. Trap nije dovoljno samo prozračiti, nego ga treba otvoriti, presložiti i očistiti. U modernim skladištima (specijalnim) za čuvanje gomolja, primjenjuje se aktivna ventilacija, putem hlađenja vanjskim zrakom, niže temperature od one u skladištu. Prema ispitivanjima, toplina koju oslobađa gomolj disanjem za 24 sata je 0,25o/dan, što znači da se za 4 dana temperatura podiže za 1oC, ako se toplina ne izvodi van. Pri temperaturi od minimalno 2o C i maksimalno 4o C, najduži rok tijekom čega se krumpir ne mora hladiti je 8 dana. Aktivna ventilacija namijenjena je za ravnomjerno prozračivanje cijele mase te reguliranje fizikalnih i kemijskih čimbenika, čime se postiže: sušenje gomolja i zemlje na njima; brzo zacijeljivanje rana na gomoljima i spriječavanje razvoja bolesti; održavanje povoljnih uvjeta tijekom cijelog vremena skladištenja. Ona se provodi u različito vrijeme tijekom dana, različitim intenzitetom, a u različitim vremenskim razmacima. Gubici pri aktivnoj ventilaciji su mnogo manji u usporedbi sa prirodnom. Tako su oni pri aktivnoj ventilaciji 4,8%, pri prirodnoj od 15,8-20,6% (Saburov, po Trisvjatskom, 1968.).

68

Promjene za vrijeme skladištenja krumpira Gomolj krumpira sadrži 75% vode. Promjene za vrijeme skladištenja mogu biti fiziološke i kemijske. Fiziološke promjene: nastupaju uslijed energije koja se stvara u stanicama gomolja procesom disanja. Ove promjene odigravaju se u različitim vremenskim periodima (period dozrijevanja, period mirovanja, i period buđenja pupova) kod uskladištenog krumpira. S obzirom na skladištenje krumpira od jeseni do proljeća, procesi koji se odigravaju u gomoljima dijele se na slijedeće faze: Prva faza (od momenta berbe tijekom 10-15 dana) odvija se u skladištima kada je temperatura visoka, a relativna vlaga zraka neujednačena. Zbog toga se na gomolju mogu pojaviti bolesti (koje su u gomolju u skrivenom obliku napr. Phytophtora). Takove gomolje uklanjamo. U ovoj fazi dolazi i do zacijeljivanja rana od mehaničkih povreda gomolja, pa ovu fazu nazivamo i "ispitivajuća" ili "zdravstvena" kada se gomolji zacjeljuju i ispituju na otpornost prema bolestima. Druga faza nastupa 15 dana poslije početka skladištenja i ona je prelazna od jesenskog do zimskog perioda i traje 50-60 dana. Temperatura u skladištima je povišena i iznosi 6-7o C, pa ju je potrebno postepeno snižavati. Treću fazu predstavlja zimski period kada je potrebna ravnomjerna temperatura i normalna relativna vlažnost zraka. Četvrta faza je proljetni period, kada raste temperatura u skladištu, što trebamo spriječavati. Tijekom ovog perioda odigravaju se procesi disanja, ishlapljivanja, proklijavanja i stvaranja zaštitnih tvari u gomolju. Disanje je proces oksidacije organskih tvari, posebice ugljikohidrata i masti, odnosno raspadanje glukoze, a produkti raspadanja su ugljični dioksid (CO2) i voda (H2O), pri čemu se stvara toplina. Za disanje je potreban kisik, enzimi i temperatura. Znači disanjem krumpira troši se kisik u skladištu, nakuplja se ugljični dioksid, stvara se vodena para i povišena temperatura, što sve treba regulirati prozračivanjem i aktivnom ventilacijom. Ishlapljivanje gomolja nastaje disanjem i gubljenjem suhe tvari, a može se spriječiti aktivnom ventilacijom i smanjenjem temperature. Proklijavanje je proces koji nastaje 8-16 tjedana nakon vađenja gomolja što se spriječava aktivnim ventiliranjem i držanjem krumpira u mraku, te u hladnim prostorijama. Stvaranje zaštitnih tvari kod ozljeda gomolja je prirodna pojava i sposobnost stvaranja plutastih tvari - suberina. Kemijske promjene u gomolju nastaju tijekom skladištenja, a očituju se u gubitku škroba, šećera, vitamina. Pri skladištenju krumpira obavezno dolazi do raspadanja škroba, šećera i vitamina. Kod niže temperature rastvaranje škroba teče sporije, jer je i disanje slabije. Raspadanje škroba ovisi i o sortama, te o tipu skladišta gdje se čuva krumpir. Najmanje kemijske promjene u gomolju dešavaju se pri temperaturi od 2-4o C (kod krumpira za prehranu, odnosno pri 3-5o kod krumpira za preradu). Pri povećanoj temperaturi od 0-20o C pretvaranje škroba u šećer ubrzava se 3-4 puta.

69

Promjene gomolja izazvane bolestima Krumpir tijekom skladištenja napadaju bolesti izazvane gljivicama i bakterijama. Od gljivičnih bolesti najznačajnije su krumpirova plijesan, fitoftora (Phytophtora infestans ), koja prodire u gomolj preko okaca i povreda, kada dolazi do truljenja. Često se javljaju i bolesti bijela noga (Rhizoctonia solani), prašna krastavost (Spongospora subterranea), tvrda trulež (Alternaria solani), te mokra trulež (Phytium ultimum). Od bakterijskih bolesti značajne su crna noga (Erwinia carotovora) te prstenasta gnjiloća (Corynebacterium sepedonicum). Sve gomolje napadnute gljivičnim i bakterijskim bolestima treba izdvojiti te sortirati i skladištiti samo zdrave gomolje. SKLADIŠTENJE PREDIVOG BILJA Predivo bilje (u našoj zemlji konoplja, lan i pamuk) uzgaja se radi proizvodnje vlakna (koje se kod konoplje i lana nalazi u stabljici), a kod pamuka u tobolcima. Zbog toga je i skladištenje različito (kod konoplje i lana čuva se i stabljika i vlakno, kod pamuka samo vlakno). Čuvanje konoplje i lana Skladištenje stabljike navedenih kultura obavlja se na polju u snopovima, stavicama i kamarama, te pod nadstrešnicom. Poslije žetve, stabljike se moraju sušiti, pa se poslije siječenja ostavljaju ležati na zemlji, a poslije sušenja jedne strane, prekreću se. Iza sušenja trešnjom se skida lišće i cvijet i stabljike se slažu u stavice, koji se vežu. Stabljika je time zaštićena od kiše, jer u protivnom vlakno pocrni čime se smanjuje njegova kvaliteta. Ako iste godine konoplja ide na preradu u stavicama ostaje sve do močenja. U protivnom ako se prerađuje slijedeće godine, stabljike se slažu u kamare, koje se postavljaju na povišena ocjedita njesta, sa podlogom od dobrog izolacijskog materijala, a to su drvene grede, ili u pomanjkanju istih mogu poslužiti snopovi kukuruzovine, granje ili suncokretove stabljike. Kao loš izolacijski materijal je slama ili pozder, koji se ne smije koristiti (stabljika trune). Za određivanje potrebne veličine kamare, potrebito je znati da 1 m suhe stabljike konoplje vezane u snopove i složene u kamare teži cca 80-100 kg. Veličina kamare ovisi o količini konopljine stabljike i veličini prostora na kojem se namjerava ona složiti. Uobičajeni profil je nepravilan peterokut (Sl.16.) površine 12.5 m2, tip "A", 28 m2 tip "B", 42 m2 tip "C". Kamare su različite dužine ovisno o količini stabljike, pa postoje tablice za njihovo izračunavanje. Kamare se slažu na podlogu, koja je obično stabljika III i IV kvalitete, a zatim ostale. Da bi se zadržao oblik profila, stabljike treba slagati tako, da dok dođemo do osnovice krova (gornjeg trokuta), stabljike strše pola metra na obje strane od podnice kamare. Osnovica krova (trokuta) uvijek je za 1 m šira od podnice kamare, iz razloga da se kamare zaštite od kiše. Nakon toga se slaže krov od stabljika lošije kvalitete,sa što više lišća, za zaštitu kamare od atmosferilija. Oko kamare kopa se jarak dubine 20-30 cm za odvodnju vode koja se cijedi sa kamara.

70

Čuvanje vlakna Zračno suha konopljina stabljika daje u prosjeku12% vlakana. Od suhe stabljike nakon močenja dobivamo 16 % vlakna. Pri preradi stabljike dobivamo dugo kudeljino vlakno (vijano vlakno) i kratko vlakno (kučinu). Kod lana od cijele stabljike (s tobolcima i sjemenom) dobiva se oko 12% vlakna, a od stabljike s koje su skinuti tobolci (“egrenirane stabljike”) i nakon močenja dobiva se oko 20% vlakna. Dobiveno vlakno poslije prerade treba i uskladištiti, a ono ovisi o količini proizvedenog vlakna i o potražnji. Ako se vlakno čuva duže vrijeme, koristiti ćemo podna skladišta. Skladišta moraju biti suha i tamna sa stalnom temperaturom. Skladištenje pamuka Prirod sirovog pamuka ovisi o: klimatskim faktorima, agrotehničkim mjerama, stupnju poljoprivredne razvijenosti zemlje, prema broju biljaka pamuka na 1 ha, po broju tobolaca na 1 ha, te po težini čistog vlakna i sjemena u 1 tobolcu. Prosječni prirod pamučnog vlakna kreće se od 300-700 kg/ha. Branje pamuka obavlja se ručno ili specijalnim strojevima. Pamuk sadrži manje količine vode pa se mora sušiti. Nikako ne smije biti duže vrijeme u vrećama ili skupljen na gomili, a niti smije biti duže izložen sunčevom osvjetljenju. Sirovi pamuk, tj. pamuk sa sjemenom slaže se u suhoj i provjetrenoj prostoriji u kupove, sa stranicama na podnožju od 2 m. Kupovi se pokrivaju gustim jutenim platnom i tako ostanu 8-16 tjedana. Kod ovog postupka pamuk mora biti suh, jer bi u protivnom nastala fermentacija, a time bi došlo do oštećenja vlakna u tekstilne svrhe. Za vrijeme ležanja u gomili, kakvoća se pamučnog vlakna osjetljivo popravlja, dobiva veću čvrstoću na kidanje, ljepši sjaj i gipkost. Nastaje zbog filtracije neznatnih količina ulja iz sjemena u vlakanca, koja pretrpe izvjesne fizikalne i kemijske modifikacije. Nakon prerade pamuk se uglavnom skladišti u balama i tako se prodaje. Bale se omotaju jutenim ili pamučnim platnom, da se pamuk zaštiti od prljanja. Bale u koje se slaže pamuk nisu sve istih dimenzija. Američke teže 229 kg, Egipatske 336 kg, Indijske 152 kg, Brazilske “Pernambuco” 64 kg. Balirani pamuk u skladištu slaže se u “figure”. One na bazi imaju 4-6, a na vrhu 3-5 bala. Visina takovih figura iznosi 3,5-4 m. Između bala postoji prolaz za manipuliranje i iznosi 0,75-1,50 m. Ako vlaga pamuka prelazi 15%, treba ga najprije dobro osušiti. Izgradnja skladišta je vrlo jednostavna. Ne grade se tavanice, a niti strop. Pod se gradi od opeke ili betona.

71

Skladištenje duhana

• Prije skladištenja duhan treba najprije pripremiti

• Duhan ima različitu vlažnost (14-20%) samozagrijavanje povišenje vlage ubrzan razvoj mko kvarenje

Priprema duhana za uskladištenje

• Kondicioniranje na 11-12,5% vlage

• Postupak ponovnog sušenje (“redrying”) : sušenje hlađenje rekondicioniranje odležavanje

• Duhan sušen u komorama toplim zrakom i duhan sušen pod normalnim uvjetima okolišne atmosfere

SUŠENJE

• Topli zrak se propuhuje kroz masu duhana • Duhan se stavlja na traku kojom klizi prema izlazu iz “redrying” sustava

• Na ulazu temperatura zraka iznosi 60-65°C, zatim 70-75°C, 75-90°C

• U èetvrtom dijelu se temperatura snižava na 60-65°C

• Topli duhan treba ohladiti kako bi se mogao kondicionirati na 11-12,5°C HLAÐENJE

• Propuhivanje hladnog zraka kroz masu duhana (oko 30°C)

KONDICIONIRANJE

• Duhan se ponovo vlaži na 11-12,5% vlage

• Sustavom raspršivača iz kojih izlazi para i fine kapljice vode ODLEŽAVANJE

• Kondicionirani duhan sa trake pada i koš

• Stavlja se u bačve, preša, oblikuje u bale i sprema na odležavanje (aging)

• Odležavanje traje 1,5-2 mjeseca

• Stvara se karakteristična aroma, boja postaje zatvorenija, kapacitet za vlagu se smanjuje

72

II.. USKLADIŠTENJE “RUČIČANOG” DUHANA

• Nakon razvrstavanja i ručičanja, duhan se smješta u suhe prostorije

• Najbolje je koristiti police od dasaka, na koje se duhan se slaže do visine 60 cm

• “Ručice” duhana trebaju biti 10 cm odmaknute od zida

• Obvezna je kontrola vlažnosti uskladištenih “ručica”

Slika 31. Skladištenje ručičanog duhana

II. USKLADIŠTENJE BALIRANOG DUHANA

• Nakon procesa “redrying” duhan se preša u hidrauličnim prešama i ušiva u jutena platna (kocka-bale)

• Težina bala ovisi o klasi duhana i stupnju prešanja

• Koriste se podna skladišta; moraju biti čista, dezinficirana, dobre izolacije i suha

• Bale se ne smiju postavljati direktno na pod (strujanje zraka)

• Bale se slažu jedna na drugu do visine raspoloživog kapaciteta

73

• Treba ostaviti razmak između bala i zidova

• Donje bale se moraju postaviti razmaknuto jedna od druge

• Bale treba redovno premještati

• Uskladištenje započinje u ljetnim mjesecima (sredinom srpnja) i traje do prosinca

• Duhan se skladišti po klasama, između ostaviti prolaz

Slika 32. Skladištenje baliranog duhana

74

Literatura:

1. Kalinović, I., Ivezić,M. (1994): Stored agricultural product protection in Croatia. Proceedings of the 6th International Working Confference on Stored-product Protection, 17-23 April 1994, Canberra, Australia, CAB International, Vol.1: 537-539

2. Kalinović, I. (1996): Skladištenje i tehnologije ratarskih proizvoda. –

Interna skripta, Poljoprivredni fakultet Osijek, str: 1-67.

3. Korunić, Z. (1990): Štetnici uskladištenih poljoprivrednih proizvoda; biologija, ekologija i suzbijanje. – Novinsko izdavačko poduzeće „Gospodarski list“, Zagreb, str: 1-221.

4. Rozman, V. (2005): Metode otkrivanja štetnika u skladištima

poljoprivrednih proizvoda i hrane. Zbornik predavanja DDD radionica – Štetnici hrane, uskladištenih poljoprivrednih proizvoda i predmeta opće uporabe te muzejski štetnici, 10-11.11.2005. Zagreb, str: 131-139.

5. Rees D. (2004): Insects of stored products. CSIRO Publishing, Australia.

6. Ritz J. (1988): Osnovi uskladištenja ratarskih proizvoda – II izdanje.

Skripta. Sveučilište u zagrebu, fakultet poljoprivrednih znanosti, str:1-231.

7. Sauer, D. B. (1992): Storage of cereal grains and their products. American Association of cereal Chemists, Inc. St, Paul, Minnesota, USA.

8. Subramanyam, B., Hagstrum, D. W. (1996): Integrated management of

insects in stored products, Marcel Dekker, Inc. USA.

9. Trisvjatskij, L. A. (1966): Hraneine zerna, Moskva.