VUKOVAR- GRAD HEROJA Kao i svake godine tako smo i ove mi, osmaši OŠ Ivana Mažuranića, u sklopu terenske nastave, posjetili Vukovar. Nakon dužeg puta, nastave i samo domoljubne pjesme koja se orila autobusom, stigli smo u taj grad, grad heroja - Vukovar. Na samom smo početku posjetili samostan i crkvu sv. Filipa i Jakova, gdje smo predali par paketa hrane za Vukovarski Caritas. U dvorani Sv.Bono pogledali smo potresni dokumentarac: kolona žena, djece, staraca, glavnom ulicom uprljanom blatom i ruševinama, suze, plač, jecaji, tužni pogledi... Nismo ostali ravnodušni, jer su nas slike i priča dirnule i u zadnji atom osjećaja i suze su nam navlažile oči. Crkva Sv. Filipa i Jakova se obnovila, ali jedan zid nije, ostavljen je neobnovljen da nas podsjeti na zločince koji su dirali u svetište Hrvata, u našu vjeru, u našeg Boga. Unutrašnjost crkve prije rata Unutrašnjost crkve poslije rata

Siniša Glavašević, heroj Vukovarskog radija izvještavao je o zbivanjima do zadnjeg trenutka svoga života i to kao ranjenik ležeći u bolnici. Onda je odveden na Ovčaru i njegova glasa više nije bilo čuti. Rođenje i smrt, bolest i rane, živjelo je, oko 250 ranjenika gotovo mraku, u podrumu, u teškim uvjetima Ratne Bolnice, da bi na kraju bili odvedeni daleko, daleko u smrt. Zašto? Zbog nekih pokvarenih, sebičnih i grabežljivih umova.

Dolaskom u vojarnu, prvi sam put bila u blizini oružja, velikih tenkova, minobacača... I tad, dok su šutjeli, u meni su izazvali nelagodu i trnce.

Spomen dom Ovčara- žalost, tuga, bol, patnja, batine... Koju riječ više reći? Otac, sin, ujak, stric, svih njih više nema. To je zadnja postaja prije smrti. Ostale su samo trenutkom obasjane slike na zidu, koje se lagano gase, ali ostaju u sjećanju. Na stropu su lampice-zvijezde za svaku ubijenu i nestalu dušu na Ovčari. Cijeli prostor je u mraku, jer su se ti zločini odvijali u noći. Svi su završili u masovnoj grobnici. Danas na tom mjestu posađeno je oko 250 grmića, kao sjećanje za svaki ugasli život. Spomenik na Ovčari je podignut za spomen na sve poginule hrvatske branitelje i civile iz Vukovarske Bolnice. Svakodnevno se pale svijeće da se ne zaborave oni koji su dali život da bi mi živjeli u miru.

Memorijalno groblje je najveća masovna grobnica. Jedno je ovo doživjeti i vidjeti, a drugo gledati sa slike. Pogled na bijele križeve, kao simbol za svaku nevinu žrtvu, onu

najstariju i najmlađu. Bilo bi najbolje da takvo more križeva nikad nije moralo nastati! Tu smo bespomoćni i nijemi. Zadnje odredište je Vodotoranj. Najviša građevina u Vukovaru, koja je također bila najčešća meta neprijatelja sada simbolizira pobjedu i novi život i neće se obnavljati, za sjećanje na patnju i bol koju je Vukovar preživio.

Hvala ti, Vukovare! Dijana Kršić , 8.a