Međunarodna konferencija Razvoj javne uprave

Veleučilište Lavoslava Ružičke u Vukovaru

„DVOBRZINSKA EUROPA“: NEKI IZAZOVI PRIJEVODÂ

EUROPSKOG ZAKONODAVSTVA NA HRVATSKI JEZIK

Sažetak: Rad raščlanjuje pojam Eurojargon, osebujan i teže razumljiv „nadjezik“ javnoupravnih

ustanova Europske unije.

Abstract: The paper analyzes Eurojargon, a specific and difficultly decipherable „metalanguage“

of EU’s public administrative instiututions.

Ključne riječi: Europska unija, zakonodavstvo, Eurojargon, prijevod

Prof. dr. sc. Tihomir Živić, Veleučilište Lavoslava Ružičke u Vukovaru

Vukovar, veljača 2012.

2

Sadržaj rada

1. Uvod …………………………………………………………………………………… 3

2. Prijevodni izazovi ………………………………………....…………………………… 3

3. Tumačenja „poznatog“ ………………………………………………………………… 7

4. Pogled u budućnost ……………………………………………………………………. 8

5. Zaključak ……………………………………………………………………………... 10

6. Popis korištene građe ………………………………………………………………… 12

3

1. Uvod

Rad se bavi kraćom raščlambom engleskog pojma Eurojargon, osebujnog i teže

razumljivog „nadjezika“ (engl. metalanguage) javnoupravnih ustanova Europske unije.

Oponašajući nekadašnji (pučki) latinski, koji je u dobrom dijelu zajedničke nam europske

povijesti služio kao pomoćni, premošćujući lingua franca (engl. vehicular language),1 ovaj

„radni jezik“ zapravo uključuje strukovno (dakle: ne isključivo javnoupravno) nazivlje nekoliko

jezika, mada najčešće engleskog i francuskog, te omogućuje ljudima—koje odnedavno znamo

pod engleskim nazivom Eurocrats, zahvaljujući duhovitoj složenici (franc. portemanteau)

pojmova European i bureaucrats,2 a čiji materinji jezici nisu ni engleski ni francuski ni

njemački, tri najčešće rabljena od ukupno 23 službena jezika Unije―nesmetano priopćavanje i

sporazumijevanje.

Kako mu i naziv govori, Eurojargon jest prvenstveno argot, jezična inačica koja uz

književno rabi i posebno skovano nazivlje mnogih drugih struka, vrlo često novinarstva,

računalstva i sl. Upravo stoga, on istodobno predstavlja i svojevrsnu neočekivanu opreku: zbog

svoje uključivosti, on doduše u cijelosti omogućuje ili barem znatno olakšava sporazumijevanje i

sudjelovanje poznavatelja neke struke u bilo kojoj novoj sredini na području država-članica

Europske unije jer njime govore svi pojedinci iz stručnjakova okruženja, no on je, bez dodatnih

pojašnjenja, u pravilu i preisključiv te time teže shvatljiv širim krugovima neupućenih čitatelja,

gledatelja ili slušatelja istih javnoupravnih obavijesti ili istovjetnog zakonodavnog sadržaja.

2. Prijevodni izazovi

Višegodišnjim približavanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji, nakon devet godina

od podneska zahtjeva za članstvo i sedam godina od početka pregovora, i mnogi od europskih

zakonodavnih nazivaka, koji su nam zamalo sve do jučer bili manjom, većom ili dapače

potpunom nepoznanicom, posta(ja)li su nam uporabno svakodnevni, i to još tijekom pregovora o

1 “Pravi” lingua franca (dosl. “franački jezik”, kako su bili označavani svi zapadnoeuropski jezici tog doba) novijeg

je nadnevka, a bila je zapravo preporodna mješavina talijanskog i arapskog, francuskog, grčkog, portugalskog,

španjolskog i turskog, nastala radi olakšavanja pomorske plovidbe i trgovine Talijanâ s tim područjima Otomanskog

Carstva. Kasniji primjeri uključuju francuski u europskim vanjskim poslovima te ruski u državama bivšeg SSSR-a, a

danas engleski i sve češće arapski, kineski i španjolski.

2 Riječ je 1950-ih skovao britanski novinar Richard Mayne.

4

pristupanju, a napose činjenicom da ćemo, nakon potvrdnog ishoda Referenduma od 22. siječnja

2012., 1. srpnja 2013. najzad očekivano postati 28. punopravnom članicom te zajednice država,

no pritom za neke od njih najčešće uopće nemamo prikladne hrvatske istovrjednice ili

zamjembenice; štoviše, mnogi su od tih izričaja teže prevodivi jednom riječju, pogotovo ako je

pojam i u Europi novokovanica izrečena kraticom, npr. prvoslovnicom (engl. acronym).

Povijesna datost da smo zapravo sve do 1990-ih bili dio posve drugog državnog uređenja nije

nam od prevelike pomoći i očituje se, dakle, ovdje i jezično.

Razradbeno, stručni jezično-prevoditeljski izazov, napose nakon stupanja na snagu

Lisabonskog ugovora 1. prosinca 2009. (Teaty of Lisbon),3 postaje razvidan osvrnemo li se,

primjerice, već i na sam zakonodavni dio službene mrežne stranice Europske unije

(http://europa.eu/legislation_summaries/glossary), tj. na sažeti rječnik osnovnog pojmovlja

europskog zakonodavstva. U struci, napose u visokoobrazovnoj ustanovnoj nastavi, nazivlje

poput acquis (communautaire) (“zajednička pravna stečevina” < franc.), Avis („Mišljenje

[Europske komisije]“ < franc.), benchmarking („mjerilo uspješnosti“, „[us]poredba uspješnosti

ishoda“), enlargement („proširenje“), Euroskeptic (< European + skeptic), Fortress Europe

(dosl. „Tvrđava Europa“, tj. „EU zaštićena od [nepoželjnjih] vanjskih utjecaja“), Founding

Fathers („osnivači EU“),4 mainstreaming („usuglašavanje“), four freedoms (dosl. „četiri

slobode“, tj. neometano kretanje ljudi, dobara, usluga i glavnice unutar EU),5 non-paper

(„neslužbena inačica nekog spisa“), Process Report („Izvješće o napretku“), screening („analiza

[zakonske] usklađenosti“, „provjera zakonodavstva“), stakeholder („dionik“), White Papers

(“Bijela knjiga”, tj. “spisi koji sadrže prijedloge djelovanja Zajednice u određenom području”) te

3 Taj spis, potpisan 13. prosinca 2007., izvorno je bio prozvan “preustrojstvenim” (engl. Reform Treaty), a u stvari

izmjenjuje i dopunjuje dva glavna međunarodna ugovora koji čine bit EU: Ugovor iz Maastrichta (Treaty on

European Union, TEU) i rimski Ugovor o djelovanju EU (Treaty on the Functioning of European Union, TFEU).

Lisabonski ugovor, u svojim najznačajnijim novinama, donekle preinačuje dotadašnji način glasovanja i stavlja

naglasak na ljudska prava i suodlučivanje (engl. codecision procedure) unutar Vijeća EU, te uvodi dužnosti

Predsjednika Europskoga vijeća (engl. President of the European Council) i potpredsjedničke ovlasti Visokog

predstavnika (engl. High Representative of the Union) za sigurnost i vanjske poslove—usp. opširnije o tome

neslužbeni hrvatski prijevod na str. Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske:

http://www.mvep.hr/custompages/static/hrv/files/EUugovori/12007L_Ugovor_iz_Lisabona_hrv.pdf.

4 Ovaj slikoviti pojam u uporabi zamjenjuje imena Jeana Monneta i Roberta Schumana.

5 Pojam je blisko povezan, mada ne i istoznačan, sa sklopom Schengen countries, prema imenu luksemburškog

grada u kojem je 1985. potpisan sporazum o dokinuću graničnog nadzora unutar EU.

5

navlastito „odboroznanstvenog“ pojma comitology (“komitologija”, „odborovanje“, “odborski

postupak”, tj. “postupak u kojem predstavnici država-članica putem odbora pomažu Komisiji u

obnašanju njezinih provedbenih ovlasti” ≪ committee + -logy) ili riječî kao communitization

(„pozajedničenje“, tj. „prijenos predmeta na [su]odlučivanje unutar Zajednice“),6 rendez-vous

clause (franc.-engl., „odluka o naknadnom odlučivanju o važnom no prijepornom

zakonodavnom pitanju“), two-speed Europe („dvobrzinska Europa“, tj. „dopustive različitosti u

brzini priključivanja EU“)7 i sl. stoga valja prvo pomno, odabranim hrvatskim pravnim

rječnikom, približiti pristupniku, čitatelju, gledatelju ili slušatelju ovisno o stupnju njegova ili

njezina pravnog i jezičnog predznanja jer ga vrlo rijetko nalazimo u općim rječnicima, a ako i

jest ondje, značenje mu je izmijenjeno i prošireno.8

Uz to, Eurojargon u pogledu prvoslovnica ne postupa uvijek dosljedno, slično kao i tzv.

engleski računalni computerese: tvorci ne uzimaju uvijek prva slova skraćenih riječi nego

„prvoslovnicu“ prilagođuju izgovoru, učestala je uporaba dopadljive kratice nastale, primjerice,

u francuskom jeziku (i) unutar engleskog javnoupravnog corpusa i sl. Upravo zato neki pojmovi,

pa i pojedino nazivlje općenito, nije odmah dokučivo niti u prvi mah posve smisleno, budući da

se Eurojargon rukovodi i pravilima uvriježenosti uporabe.

Naime, već zamalo cijelo desetljeće, točnije od 2003., kad je službeno započet hrvatski

put k Europskoj uniji, naša javna glasila, tijela državne i javne uprave te poglavito europski

izaslanici i predstavnici u Republici Hrvatskoj preplavljivali su nas „pretpristupnim“

darovničkim i pravnim kraticama, poput engleskih i francuskih izričaja BEPG (Broad Economic

Policy Guidelines, “široke smjernice gospodarske politike”), CAP (Common Agricultural Policy,

„zajednička poljoprivredna politika“), CFSP (Common Foreign and Security Policy, „zajednička

vanjska i sigurnosna politika“), COM (Common Organization of Agricultural Markets,

„zajednička organizacija poljoprivrednih tržišta“), COREPER (Committee of Permanent

6 Srodan tome jest engl. pojam Community bridge (dosl. „most Zajednice“), odnosno postupak u kojem se predmeti

iz 3. stupa EU (pillar) prenose radi odlučivanja u zajednički, 1. stup.

7 Širi engl. pojam jest „Europa promjenjive geometrije“ (variable-geometry Europe), kojim je označena različitost

brzina prilagodbi EU ali i ishod koji uvažava krajnju opstojnost nepremostivih razlika u nekim državama-članicama

u odnosu na većinu.

8 V. također i vrlo obavijesnu str. o pojmu Eurojargon na http://europa.eu/abc/eurojargon/index_en.htm.

6

Representatives, „Odbor stalnih predstavnika“, prema franc. Comité des représentants

permanents), COREU („komunikacijska mreža EU“, prema franc. Correspondance

Européenne), COSI (Standing Committee on Operational Cooperation on Internal Security,

„Stalni odbor za operativnu suradnju na području unutarnje sigurnosti“, prema franc. Comité

permanent de coopération opérationnelle en matière de sécurité intérieure), CSDP (Common

Security and Defense Policy, „zajednička sigurnosna i obrambena politika“), DG (Directorate-

General, „Opća uprava“, engl.-franc.), ECB (European Central Bank, „Europska središnja

banka“), ECHR (European Convention on Human Rights, „Europska konvencija o ljudskim

pravima“), EEA (European Economic Area, „Europsko gospodarsko područje“),9 EESC

(European Economic and Social Committee, „Europski ekonomski i socijalni odbor“), EES

(European Employment Strategy, „Europska strategija zapošljavanja“), EIB (European

Investment Bank, „Europska investicijska banka“), EJN (European Judicial Network, „Europska

sudačka mreža“), EMU (Economic and Monetary Union, „ekonomska i monetarna unija“), ERA

(European Research Area, „europsko istraživačko područje“), GMO (Genetically Modified

Organism, „genetički modificirani organizam“), i2010 („Europsko informatičko društvo za

2010.“), IGC (Intergovernmental Conference, „međuvladina konferencija“), OLAF (European

Anti-Fraud Office, „Europski ured za borbu protiv prijevara“, prema franc. Office de Lutte Anti-

Fraude), PSC (Political and Security Committee, „Odbor za politiku i sigurnost“), REACH

(Regulatory Framework for Chemicals, „Regulatorni okvir za kemikalije“), SAA (Stabilization

and Association Agreement, „Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju“), TAIEX (Technical

Assistance Information Exchange, „razmjena informacija o tehničkoj pomoći“), TENs (Trans-

European Networks, „transeuropske mreže“) itd., koje je naš prosječni građanin dapače često

primao i u neizvornom, pohrvaćenom izgovoru, nerijetko bez stvarnog razumijevanja pravnog

pojmovlja koje se iza njih krije.

Štoviše, mnoga su se naša upravna tijela, od državne do mjesne razine, nesumnjivo već

susrela i s prvoslovnicama poput CARDS-a (Community Assistance for Reconstruction,

Development, and Stabilization, „Pomoć Zajednice za obnovu, razvoj i stabilizaciju“, 2000. –

2004.), INTERREG-a („Međuregionalna suradnja“), PHARE-a (Poland and Hungary:

9 Mada pojmovi nisu istovjetni, često uz engl. kraticu EEA nalazimo i duhovitu kovanicu Euroland kao označnicu

onih država-članica EU koje su kao novčanu jedinicu uvele euro (€).

7

Assistance for Restructuring their Economies, „Poljska i Mađarska: pomoć za ekonomsku

obnovu“, 2005./06.),10 SAPARD-a (Special Accession Program for Agriculture and Rural

Development, „Posebni pretpristupni program za poljoprivredu i ruralni razvoj“)11 itd.

prijavljujući svoje prijedloge na natječaje za dodjelu europskih bespovratnih sredstava, pri čemu

su umnogome naučile i značenje PCM-a (Project Cycle Management, „upravljanje projektnim

ciklusom“), a zamijenile su ih u međuvremenu i neke nove, kao npr. CIP (Competitiveness and

Innovation Framework Program, „Okvirni program za kompetitivnost i inovacije“) ili IPA

(Instrument of Pre-Accession Aid, „Instrument pretpristupne pomoći“, od 2007.), u očekivanju

ERDF-a (European Rural Development Fund, „Europski fond za ruralni razvoj“) i ESF-a

(European Social Fund, „Europski socijalni fond“).

3. Tumačenja „poznatog“

Kako posvjedočuju mnogi dosadašnji pokazatelji, i s „poznatim“ europskim javnoupravnim

i/ili zakonodavnim nazivljem valja nekad biti oprezan i pridodati mu na hrvatskom dodatna

prijevodna pojašnjenja. Oprez je potreban stoga što naizgled „obični“ jezični sklopovi u

dogovornom pravnom nazivlju Europske unije dobivaju i suznačenja koja inače nemaju u

svakodnevnom priopćavanju. Navedimo samo neke primjere: absorption capacity (dosl.

“sposobnost upijanja”, zapravo “mogućnost iskorištenja novčane pomoći i potpora EU”),

(Copenhagen) accession criteria (dosl. “[kopenhaška] mjerila za pristupanje”, zapravo

„podobnost za ulazak u EU“),12 agenda (dosl. “dnevni red [sastanka]”, zapravo “svrha koju valja

ostvariti”), antitrust (dosl. “protutrustovski”, zapravo “onaj koji zabranjuje sve isključivopravne,

prisvajačke ili protunatjecateljske tržišne djelatnosti”), applicant (country) (dosl. „[država-]

prijaviteljica“, zapravo „podnositeljica zahtjeva za članstvo u EU“), assent procedure (dosl.

“postupak dobivanja suglasnosti”, zapravo “pristanak Europskog parlamenta”), civil dialog (dosl.

„razgovor s građanstvom“, zapravo „savjetovanje s društvom u cjelini“), competence (dosl.

10 U isto vrijeme, naši su se prijavitelji susreli s još jednom prvoslovnicom: ISPA (Instrument for Structural Policies

for Pre-Accession, „Instrument strukturnih politika u pretpristupnom razdoblju“).

11 SAPARD je u Hrvatskoj bio korišten 2005./06. Nastavljen je IPARD-om (Instrument for Pre-Accession

Assistance in Rural Development, “Instrument pretpristupne pomoći u ruralnom razvoju“).

12 Tri glavna kopenhaška mjerila iz 1993. (tj. postojanost društvenih ustanova i vladavina prava, postojanost

gospodarstva i prihvaćanje zajedničke pravne stečevine EU) nadopunjena su u Madridu 1995. i upravnim mjerilom,

koje nalaže javnoupravnu prilagodbu radi olakšanog priključenja Uniji.

8

„nadležnost“, zapravo „ovlasti i odgovornosti“), convention (dosl. „zasjedanje“, zapravo „saziv

skupine predstavnika u ustanovama EU„), enhanced cooperation (dosl. „osnažena suradnja“,

zapravo „bliskija suradnja najmanje osam država EU“), supranational (dosl. „naddržavna“,

zapravo „odluka donesena u tijelu EU kojem je članica prenijela zakonodavnu ovlast“),

transnational (dosl. „prekodržavna“, zapravo „suradnja poduzeća koja posluju u više članica

EU“), transparency (dosl. „providnost“, zapravo „javnost i otvorenost rada ustanova EU“),

unanimity (dosl. “jednoglasnost”, zapravo „prethodni dogovor o glasovanju o nekom važnom

pitanju u Vijeću EU“) itd.

4. Pogled u budućnost

Veliko je značenje ispravnog hrvatskog prijevoda i uporabe propisanog, ujednačenog

nazivlja iz pravne stečevine Europske unije, napose u prijenosu cjelovitog opsega sadržaja

usvojenog pravnog propisa, npr. s (najčešćeg) engleskog na hrvatski jezik; uostalom, i pomna

priprema, kakvoća i točnost prijevoda hrvatskog zakonodavstva na engleski te Unijine pravne

stečevine na hrvatski jezik bili su osnovni preduvjeti za naše uspješno približavanje i skoro

članstvo u toj zajednici.

Sam pojam „nazivlje“ i u hrvatskom jezikoslovlju označuje poseban skup izričaja svojstven

nekoj poduzetničkoj, stručnoj ili znanstvenoj grani, a nužna je osnova za omogućavanje

nesmetanog i djelotvornog priopćavanja i unaprjeđenje i usvršavanje tzv. „(pre)raspodjele

znanja“ (engl. sharing knowledge) unutar neke struke, čime se u stvari prati i opći društveni

razvoj. Kako se svi govornici unutar nekog područja bavljenja u ljudskom životu načelno služe

istim nazivima za isto pojmovlje, nazivlje zapravo sprječava mogućnost dvojbi, dvosmislenosti,

nesporazuma, prijepora i višeznačnosti, pogotovo ako nam je određenost i točnost prijeko

potrebna i podrazumijevana kao conditio sine qua non, kao u pravu i javnoj upravi.

Izazovi jezične mjerodavnosti ovdje su povijesno nastajali onda kad su se prevoditelji nekog

europskog pravnog propisa primjerice dvoumili treba li ostaviti dansko-norveško-švedskog

ombudsmana ili ga valja zamijeniti hrvatskim „(pučkim) pravobraniteljem“, valja li ostaviti

rusku „Trojku“ (engl. Troïka) ili valja ipak (polu)službeno reći „Trojica“ za skupinu koju čine

trenutačna predsjedateljica Vijećem Europske unije, prethodna predsjedateljica i buduća država-

9

predsjedateljica,13 što činiti s engleskim whistleblowerom (dosl. „zviždač“, zapravo

„dojavljivač“, osoba koja javno obznanjuje neko nedjelo ili pronevjeru), čiji je pojam u stvari

donedavno bio suštinski nepostojeći u hrvatskom jeziku, ili kako cjelovito prenijeti sadržaj

nekog složenog engleskog izričaja, recimo weighting of votes in the Council (danas najčešće

donesenog kao „ponderiranje glasova u Vijeću“), koji zapravo, kao Eurojargon, uključuje čitav

sklop dogovornih predradnji koje nastoje spriječiti da u Vijeću dođe do preglasavanja i premoći

„velikih“ nad „malima“ zbog nejednakog broja stanovnika u državama-članicama. Nadalje,

doticaj s vrlo širokim vidom pravoslovnog engleskog jezika Europske unije upozorio nas je isto

tako i na istančanu razliku između „prebivališta“ (engl. domicile) i „boravišta“ (engl. residence),

koju je vrlo bitno uočiti pri prijevodu spisa koji će naknadno proizvesti i pravni učinak, ali i na

engleske dvojnosti koje hrvatski, kao slavenski jezik, najčešće nema (usp. engl. sentence u

značenju „presuda“ ili „rečenica“, koja se oba javljaju i u pravnim, a ne samo u nepravnim

spisima).

Budući da Europska unija i jezično promiče načelo „višebrzinske Europe“ (engl. multi-speed

Europe)14 s obziron na opseg prihvaćanja tekovina i trajanje priključenja, zagovarano je i tzv.

„produbljivanje“ (engl. deepening) uključenosti u sva područja zajedničkog europskog

bivstvovanja a ne samo u „upravljanje“ (engl. governance) ili „prilagodljivu sigurnost“ (engl.

flexicurity ˂ flexibility + security).15 Ta se preporuka odnosi kako na države-članice (engl.

Member States) tako i na države-pristupnice (acceding countries) ili moguće pristupnice (engl.

applicant countries ili candidate countries, ovisno o stupnju završenosti pregovora), osim u

slučajevima odabira „samoizuzeća“ (engl. opting-out), tj. odluke o neprimjenjivanju pojedinih

odredbi Unije.

Ono što Europa nerijetko izrijekom traži, a što sve više dopire i do svijesti građanâ na našim

еprostorima, jest sažeto u engleski izraz hard core, kojim Eurojargon opisuje „tvrdu jeсzgru“

поtijesne suradnje pojedinih, najčešće susjednih, zemalja zbog sličnih povijesnih i uljudbenih

13 V. rus. Тройка. Isti izraz postoji i u ostalim slav. jezicima, npr. u bugarskom, češkom i poljskom (Trójka) te u

srpskom (Tројка).

14 Ponekad u Eurojargonu i core Europe, engl. „suština Europe“.

15 Taj pojam željene „države blagostanja“ proširio je 1990-ih tadašnji predsjednik danske Vlade Poul Nyrup

Rasmussen označujući prilagodljivost promjenama na tržištu rada uz zadržavanje sigurnosti djelatnika i očuvanje

radnih mjesta.

10

кi/ili sadašnjih gospodarstvenih uvjeta. Imajmo u vidu činjenicu da su i sve države iz našeg

okruženja i nekadašnje zajedničke jugoslavenske države učinile znantne napore u tom području

iako još nisu države-pristupnice poput Hrvatske: najdalje je na tom putu dospjela Makedonija, a

to je vidljivo ne samo pravno već i jezično,16 dok moguće prisutpnice Bosna i Hercegovina, Crna

Gora i Srbija postupaju slično, mada Ministarstvo za evropske integracije Crne Gore doduše

trenutačno nema mrežnu uslugu strojnog prijevoda ili tražilice engleskog pojmovlja pravne

stečevine Europske unije niti priručnike te vrste dostupne za preuzimanje. Vlada Republike

Srbije na ćirilično-latiničnoj i engleskoj stranici svoje Kancelarije za evropske integracije nudi i

stručni Буквар европскух интеграција (2. izd., 2004.), a od 2012. i Приручник за превођење

правних аката Европске уније.17 Primijetiti je i da Direkcija za evropske integracije Vijeća

ministara Bosne i Hercegovine, odnosno njezin Sektor za prevođenje iz područja evropskih

integracija, od 2009. održava četverojezičnu (bosansku, hrvatsku, srpsku i naravno englesku)

mrežnu stranicu s popisom pojmovlja pravne stečevine Europske unije, a na njoj nudi i pregršt

hrvatskih rječnika i stručnih tiskovina iz tog područja.

Možemo li tada razmišljati i o tome da više nije tako dalek dan kad ćemo suradnički sa

susjedima, kao predvodnici postupka pristupanja Europskoj uniji u svome području nakon

ostvarenja slovenskog članstva, otvoriti za raspravu i stranice neke nove „Zelene knjige“18 o

pojmu Eurojargon kako bismo i o toj predmetnici razmijenili mišljenja i učvrstili stavove na

budućoj europskoj razini?

5. Zaključak

I u Hrvatskoj su, kao državi-pristupnici, zaeuropska strujanja tijekom proteklog desetjeća

donijela i prihvaćanje i uvođenje sasvim novog pojmovlja, kao npr. razlikovanja „jednakosti“ od

„ravnopravnosti,“19 te mnogo dr. novina. Slijedom tih promjena, i neprestani rad na prijevodnom

16 U Skopju djeluje Секретаријат за европски прашања, koji je još 2005. izdao vrlo opsežan i obavijestan

Прирачник за преведување на правните акти на Европската унија.

17 Kosovo zasad nije navedeno kao zasebna moguća država-pristupnica jer njegovu neovisnost još nije priznalo svih

27 država-članica EU.

18 Izv. eng. Green Paper.

19 O tome je vrlo osnovana rasprava vođena u zagrebačkom Centru za ljudska prava još u listopadu 2004.

11

usavršavanju i dopunjavanju hrvatskog pravnog nazivlja stečevinom Europske unije, kao i

upoznavanje s njezinim ustanovama, postali su uobičajenim: od siječnja 2007. dio su obuke

Hrvatske udruge stalnih sudskih tumača, a i mnoga tijela Vlade Republike Hrvatske povela su se,

recimo, za primjerom Vlade Republike Slovenije, koja već niz godina održava stranicu Evroterm

s europskim pravnim nazivljem.20

Našoj javnosti dostupno je tako vrlo korisno izdanje Četverojezičnog rječnika prava

Europske unije (Zagreb: HIDRA/MEI, 2003.), zapravo usklađeni prijevod izvrsnog češkog

izvornika iz 1999. (tj. njegove 2. izmijenjene i dopunjene inačice), koje u uredništvu prof. dr. sc.

Maje Bratanić i uz savjetništvo prof. dr. sc. Susan Šarčević donosi nazivlje na hrvatskom te

engleskom, francuskom i njemačkom,21 a Ministarstvo vanjskih i europskih poslova na svojoj

stranici nudi i Priručnik za prevođenje pravnih propisa Republike Hrvatske na engleski jezik

(obj. 2006.), upućujući korisnike i na vrlo dobru tražilicu prijevoda naših pravnih propisa (v.

http://www.mvep.hr/zakoni/) te na hrvatski prijevod same pravne stečevine Europskih zajednica

(http://www.mvep.hr/ei/default.asp?ru=469). Uz njih, na istom mjestu moguće je još uvijek

preuzeti i pročitati i Englesko-hrvatski i hrvatsko-engleski glosar Sporazuma o stabilizaciji i

pridruživanju Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih država-članica prof. dr. sc.

Maje Bratanić, kojeg je tadašnje Ministarstvo za europske integracije tiskalo prije jednog

desetljeća, kao i Priručnik za prevođenje pravnih akata Europske unije urednice Jasminke

Novak, kojeg je isto Ministarstvo tiskalo 2003. Prevoditeljima europskog nazivlja u trgovačkom

pravu od koristi je ondje i priručni Englesko-hrvatski glosar bankarstva, osiguranja i ostalih

financijskih usluga Ante Babića i suradnika (Zagreb: MVPEI, 2005.).

Zaključimo: iako su, dakle, stvarni troškovi prijevoda i na manjinske jezike Europske unije

zaista veliki, oni potvrđuju čvrstu usmjerenost Europe k poštovanju različitosti, koju je još 2001.

potvrdila i odluka Vijeća Europe o proglašenju Europske godine jezika (European Year of

Languages). Činjenica da je ona toplo prihvaćena u svih 27 država-članica Unije i da ju je potom

20 V. http://www.sigov.si/evroterm. Sama mrežna str. Vlade Republike Hrvatske nudi pak poseban Pojmovnik (usp.

http://www.vlada.hr/hr/dodatno/upute_i_vodici/pojmovnik).

21 Može mu se pristupiti i online na http://norma.hidra.hr/rjecnik/rjecnik.asp?q=z&l=en.

12

podupro i UNESCO22 svjedoči o važnosti koju stanovnici tih zemalja pridaju učenju jezika u

svakom uzrastu, bilo za pojedinčev osobni razvoj bilo za obogaćeni gospodarstveni i uljudbeni

razvoj drušva u cjelini. Hrvatskom jeziku, kao budućem 24. službenom, iako će i dalje ostati

manjinskim, to otvara sasvim nove mogućnosti unutar državne zajednice s preko 500.000.000

stanovnika.

6. Popis korištene građe

6.1 Mrežne stranice (redoslijedom pozivanja u radu)

1. http://europa.eu/legislation_summaries/glossary [pristupljeno 18. veljače 2012.];

2. http://www.mvep.hr/custompages/static/hrv/files/EUugovori/

12007L_Ugovor_iz_Lisabona_hrv.pdf [pristupljeno 18. veljače 2012.];

3. http://europa.eu/abc/eurojargon/index_en.htm [pristupljeno 18. veljače 2012.];

4. http://www.mvep.hr/zakoni [pristupljeno 18. veljače 2012.];

5. http://www.mvep.hr/ei/default.asp?ru=469 [pristupljeno 18. veljače 2012.];

6. http://www.sigov.si/evroterm [pristupljeno 18. veljače 2012.];

7. http://www.vlada.hr/hr/dodatno/upute_i_vodici/

pojmovnik [pristupljeno 18. veljače 2012.];

8. http://norma.hidra.hr/rjecnik/rjecnik.asp?q=z&l=en [pristupljeno 18. veljače 2012.].

6.2 Ostale mrežne stranice

1. http://www.consilium.europa.eu/homepage/showfocus?lang=en&focusID=68767

[pristupljeno 18. veljače 2012.];

2. http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=176 [pristupljeno 18. veljače 2012.];

3. http://www.eu-pregovori.hr/ [pristupljeno 18. veljače 2012.];

4. http://www.europarl.europa.eu/news/en/pressroom/content/20111201IPR32926/html/Cro

atias-EU-accession-green-light-from-Parliament [pristupljeno 18. veljače 2012.].

22 Engl. United Nations Educational, Scientific, and Cultural Organization (Organizacija Ujedinjenih naroda za

obrazovanje, znanost i kulturu).

13

6.3 Članci, priručnici i rječnici

1. Breinstrup, Thomas, „2001 – Anno Europee de Linguas“, Panorama in Interlingua, 1.

izd. (2001.);

2. Bukovčan, Dragica, Od teorije do prakse u jeziku struke (Zagreb: ŠK, 2009.);

3. Ćapeta, Tamara i Siniša Rodin, Osnove prava EU (Zagreb: NN, 2010.);

4. Gačić, Milica, Englesko-hrvatski rječnik prava, međunarodnih odnosa, kriminalistike i

forenzičnih znanosti, kriminologije i sigurnosti (Zagreb: Naklada Ljevak, 2004.);

5. Mažuranić, Vladimir, Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik, pretisak (Zagreb:

JAZU, 1975.);

6. Peto proširenje Europske unije 2004. (Zagreb: MEI, 2004.);

7. Šarčević, Susan, „Što propisuju pravne odredbe?“, „Specifičnosti prevođenja pravnih

propisa“, Priručnik za prevođenje pravnih propisa Republike Hrvatske na engleski jezik

(Zagreb: MVPEI, 2006.), str. 12 – 13, 28 – 34;

8. _____________, New Approach to Legal Translation (Den Haag: Kluwer Law

International, 2000.);

9. _____________, Legal Translation and Translation Theory: a Receiver-oriented

Approach (Rijeka: Sveučilište u Rijeci, 2000.);

10. Translation at the European Commission. a History (Luksemburg: EUR-OP, 2010.).