"Da se ne zaboravi"- sjećanje na kolovoz 1991.

Objavljeno: 01-09-2012

Druga polovica mjeseca kolovoza obiluje mnogim događajima, iz kojih je po meni možda značajno spomenuti neke koji svojom važnošću obilježavaju ovo razdoblje 1991. godine. Nakon 21 godine ponovno se prisjećamo nepotrebnog razaranja grada i okolnih sela, prvih civilnih žrtava, stradavanja branitelja Gacke. Pored toga, ovog puta ćemo se prisjetiti i nekih bitnih događanja oko ubrzane pripreme za obranu, osobito početka stvaranja postrojbi na području Gacke. Nažalost i ovaj put prisjećajući se nemilih događaja opisujem okolnosti stradavanja policajaca, koji su na dužnosti, podmuklo iz zasjede „Martićevih“ terorista ubijeni.

Polovicom kolovoza paravojne srpske postrojbe iz tzv. SAO Krajine već drže pod svojom kontrolom objekte HRT-a u Lici: Ličku Plješevicu i Ćelavac. Jedini objekt HRT-a koji do tad još nije bio pod njihovom kontrolom je televizijski i radijski pretvarač Stipanov grič, čiji značaj time postaje još veći jer se s njega televizijski i radio signali vide i čuju i na dijelovima područja pod neprijateljskim nadzorom (Vrhovine, Zalužnica, Podum, Babin Potok i ostala sela na tom području). Da bi prekinuli pokrivanje tog dijela Gacke i Like, odmetnici polovicom kolovoza diverzantskom akcijom onesposobljavaju za emitiranje objekt HRT-a na Stipanovu griču, oštećuju antenske sustave, trafostanicu i prave manja oštećenja na zgradi, ali oprema ostaje u upotrebljivom stanju. Brzom reakcijom djelatnika Odašiljača i veze (OiV) - HRT-a, uz pomoć policije iz Otočca, čak i pripadnika JNA, neoštećeni dijelovi opreme i pretvarača odmah su demontirani i preseljeni iz Otočca na pričuvnu lokaciju u području planine Velebitska Plješevica, odakle je u kratkom roku počelo na istim kanalima emitiranje radijskog i televizijskog programa HRT-a za gotovo isto područje. Demontirani razgovorni repetitori ostalih korisnika odmah su stavljeni u funkciju veze za potrebe ZNG-a u Otočcu, a kasnije za potrebe 133. brigade, i cijelo vrijeme zaključno sa „Olujom“ bili su osnova veze na području djelovanja 133. brigade.

Zbog sve izraženijeg ratnog stanja na području Gacke, minobacačke mine ispaljene iz odmetničkih uporišta s padina Uma sve češće padaju u neposrednu blizinu hangara na sportskom aerodromu u kojem se nalazio zrakoplov napunjen sa 150 litara goriva i pokretna cisterna napunjena sa 880 litara goriva. Dovoljan je samo jedan pogodak mine, da sve odleti u zrak. Da bi se to izbjeglo, Dušan Bobić (pilot instruktor) je u dogovoru s predstavnicima lokalne vlasti Otočac razgovarao s tajnikom Zrakoplovnog saveza RH, Dragutinom Marcijučom, o ugroženosti zrakoplova i njegovom spašavanju. Isprva je od tajnika dobio odgovor da će nekoga poslati po zrakoplov, no kako se primicao određeni datum do kojeg je trebalo premjestiti zrakoplov, a nitko po zrakoplov nije dolazio, odlučeno je da se zrakoplov spasi tako što će Bobić

sa njim odletjeti na aerodrom Grobnik-u aeroklub „Krila Kvarnera“ Rijeka. Poletio je točno u 10 sati 17. kolovoza 1991. i sletio na aerodrom Grobnik za 30 minuta. Kako bi izbjegao radare JNA, letio je na visini 30 do 50 metara. Radi izbjegavanja leta iznad neprijateljskih položaja, letio je oko brda Vital, preko Prozora, Ponora itd. Kasnije je ovaj zrakoplov u Rijeci obojan u sivomaslinastu boju (SMB) i dobio oznaku br. 7, pa je tijekom rata korišten za potrebe HV-a, a nakon toga u Vojnom učilištu Zadar koristi se za školovanje vojnih pilota (reg. oznaka 9A-DGS).

Dana 17. kolovoza 1991. predsjednik Franjo Tuđman donosi temeljne dokumente za povezivanje elemenata obrambenog ustroja Hrvatske:

1. Plan mjera pripravnosti Republike Hrvatske;2. Plan pripravnosti oružanih snaga Republike Hrvatske i3. plan osvajanja vojarni

Na temelju ovih dokumenata u uredu predsjednika SO Otočac 20. kolovoza 1991. održan je sastanak na kojem je razmatrana sigurnosna situacija na području općine. Sastanku su prisustvovali predstavnici SO Otočac, Izvršnog vijeća, ZNG-a, Policije i Narodne zaštite: Joso Kregar, Joso Brajković, Milan Kranjčević, Milan Gomerčić, Ante Prpić, Ivica Baričević, Josip Rohaček, Ivica Lokmer, Božo Pavelić, Ante Pervan, Mile Poznanović, Vladimir Usmiani i Željko Fajdetić.

Nakon sastanka, uslijed povećanja ratnih aktivnosti i povećanja postrojbi ZNG-a na području Gacke, napravljena je nova radio-mreža RM-02, koja istog dana počinje raditi s novim kodnim oznakama sudionika. Kodni nazivi bili su: 1. „Roda“ - upravna stanica, 2. „Roda 1“ – upravna mobilna stanica u vozilu (Željko Pavelić), 3. „Som“ – zapovjednik ZNG-a u Prozoru, 4. „Kit“ – zapovjednik ZNG-a u Otočcu, 5. „Truba“ – zapovjednik ZNG-a u L. Lešću, 6. „Golub“ – zapovjednik ZNG-a u Sincu, 7. „Riba“ – centar veze Brinje, 8. „Loza“ – zapovjednik ZNG-a u Brinju, 9. „Pčela“ – Dom zdravlja Otočac (Davor Atalić), 10. „Vrabac“ – predsjednik SO (Joso Kregar), 11. „Sova“ – predsjednik Kriznoga štaba ličke regije (Dražen Bobinac), 12. „Gavran“ – zapovjednik ZNG-a (Milan Jurković), 13. „Čep“ - predsjednik IV (Joso Brajković), 14. „Ključ“ - sekretar NO (Vladimir Usmiani) i 15. „Crv“ - Civilna zaštita (Dragan Katalinić Žulj). Za novu radio-mrežu napravljen je novi razgovornik i TKT dokumenti.

21. kolovoza, u uredu predsjednika SO Otočac u 9,30 sati održan je sastanak na kojem se razmatrala struktura 117. brigade u odnosu na postrojbe s područja Otočca i Brinja gdje je trebalo ustrojiti 2. bataljun, te Perušića i Gospića gdje je trebalo ustrojiti ostale postrojbe brigade.

Na sastanku se razgovaralo i o mogućem ustrojavanju 3. mobilnog bataljuna, čiji bi zapovjednik trebao biti Drago Bilović, kapetan, a njegov zamjenik Željko Marić – Fabo, kapetan, i tehničko osoblje Milan Kranjčević. Raspravljalo se i o novim postrojbama na području Otočca pa je predviđeno

da se u sljedećoj mobilizaciji ustroji 2. četa, njen zapovjednik trebao bi biti Ante Šop, poručnik, te Prateći vod čiji bi zapovjednik trebao biti Zvonko Petrlić.

Toga dana u 12 sati održava se sastanak Kriznog štaba za Liku u prostorijama SNO Otočac, kod Vladimira Usmianija. Prisutni su bili: saborski zastupnik i predsjednik Kriznog štaba za Liku dr. vet. Dražen Bobinac, Petar Karlić iz PU Gospić, predsjednik SO Gospić Jure Stopić, predsjednik IV SO Gospić Ivan Vlainić, predsjednik SO Otočac Joso Kregar, predsjednik IV SO Otočac Joso Brajković, tajnik IV SO Otočac Milan Kranjčević, zapovjednik 117. brigade Davor Peitel, zapovjednik bojne ZNG-a Otočac (2./117. br) Milan Jurković i Željko Fajdetić. Dnevni red: aktualna politička situacija u Lici i osnivanje kriznih štabova po mjesnim zajednicama.

Nakon upornog odbijanja prijašnjih mjeseci, Ministarstvo zdravstva napokon dopušta upućivanje kirurške ekipe KBC-a Rijeka u Otočac. Prva ekipa, predvođena ravnateljem Maksimilijanom Valenčićem, stigla je u Otočac u ranim poslijepodnevnim satima 23. kolovoza. Tog dana je bilo izuzetno mirno. Liječnici i ostalo medicinsko osoblje uživali su u prekrasnoj prirodi i sunčanom danu. Mnogi od njih bili su prvi put u Otočcu i gotovo se čudili zašto su ovamo došli. Nema pucanja, nema velikih stradanja, ali, eto, Otočani su inzistirali na njihovom dolasku, pa neka im bude. Ako ne bude posla, lako će se vratiti u Rijeku, malo odmora nikome ne može škoditi. Nakon velikog truda i uvjeravanja odgovornih iz Otočca, iz zahvalnosti što je kirurška ekipa iz Rijeke konačno stigla, , predstavnici Doma zdravlja i Kriznog štaba općine odveli su ih na ručak u hotel „Gacka“ u Lešću. Oduševljenje ljepotom rijeke Gacke, prekrasnom okolinom i hotelom bilo je potpuno.

Dana 24. kolovoza na sastanak kod predsjednika Republike, dr. Franje Tuđmana, pozvano je 36 osoba, među njima zapovjednik Zagrebačkog korpusa Stjepan Mateša, zapovjednik 1. A brigade Josip Lučić, zapovjednik 2. A brigade Božo Budimir, te 12 zapovjednika "R" brigada i 9 zapovjednika samostalnih bataljuna. Na sastanak je išao zapovjednik 117. brigade ZNG-a Davor Peitel s vozačem predsjednika Skupštine općine Gospić. U ranim jutarnjim satima prošli su mjesto na Žutoj Lokvi gdje je bila postavljena zasjeda, a samo zahvaljujući nevjerojatnoj sreći, lošoj vidljivosti i gustoj magli, izbjegli su sigurnu smrt.

Tog kobnog maglovitog jutra policijska ophodnja koju su činili Drago Toljan, Zdravko Vuković, Darko Murat, te pričuvni policajci Vinko Krznarić i Milan Vranić, upućena je u redovitu službu nadzora i regulaciju prometa na raskrsnicu magistralnih cesta u Žutoj Lokvi. Nakon što su se kratko zadržali na raskrsnici, po pozivu dežurnog službenika Policijske ispostave Brinje, da dođu u ispostavu, svih 5 policajaca sjelo je u vozilo kako bi krenuli. U trenutku kad su se svi policajci našli u vozilu, na njih je iz zasjede, oko 9,40 sati, otvorena žestoka vatra iz dugog automatskog naoružanja i ručnih raketnih bacača od strane pripadnika paravojnih formacija tzv. SAO Krajine. Već prvi hici pogodili

su i usmrtili Milana Vranića - Topu, Vinka Krznarića i Zdravka Vukovića, te teško ranili Dragu Toljana i Darka Murata. Pod jakom rafalnom paljbom ranjeni policajci se uspijevaju izvući iz automobila i zakloniti iza vozila. Tom prilikom, iako ranjen, Darko Murat pokušava uzvratiti vatrom i tako zaštititi sebe i teško ranjenog kolegu, no nakon što je ispalio nekoliko metaka u smjeru napadača, zbog oštećenja spremnika puške došlo je do zatajenja puške. Iako se i dalje nalazio pod neprekidnom rafalnom paljbom, Darko uspijeva pretrčati cestu i od mještana Žute Lokve zatražiti pomoć, dok je ranjeni Drago Toljan zbog teških ozljeda preminuo pored vozila. Nakon što su bili sigurni da im više ne prijeti opasnost od policajaca koje su dočekali u zasjedi, organizatori zasjede prilaze uništenom vozilu, uzimaju osobno naoružanje stradalih policajaca, ali u panici ostavljaju dio streljiva i opreme koju su imali sa sobom.

Otprilike u isto vrijeme odmetnici su istočno od Otočca iz Zalužnice napali minobacačima, a zatim i pješaštvom zaselak Rajkovići u mjesnoj zajednici Sinac. Nakon dogovora s predsjednikom Skupštine općine i odobrenja zapovjednika Policijske postaje Otočac, policija je uzvratila na vatru i odbila napad na Rajkoviće. Teroristi su potom oko 10,20 sati minobacačko-topničkim projektilima iz smjera Poduma i Glavaca zasuli grad Otočac. U tom napadu u centru grada poginula je trudnica Marina Banić, a ranjeno je sedam civila: Ivan Francetić, Petar Ljubotina, Marija Marković, Petar Matasić, Jovo Panić, Marijana Vukadinović i Marija Vukelić. U gradu su nastala prva veća oštećenja na zgradama Pošte, Službe društvenog knjigovodstva (kasnije FINA), robne kuće, trgovine, na ugostiteljskim objektima, stambenim zgradama, automobilima, teško je oštećen hangar za smještaj zrakoplova na sportskom aerodromu Špilnik. Ovom napadu nije prethodila nikakva provokacija, već je to bilo čisto iživljavanje i demonstracija divljaštva pripadnika JNA i srpskih paravojnih postrojbi nad nedužnim građanima Otočca. Obustavili su vatru tek pošto su policijske snage uzvratile na minobacački napad i potisnule napadače koji su se sasvim približili nekim prigradskim naseljima. No, mir je kratko trajao jer su već poslijepodne ponovno minobacačkom vatrom s položaja u Podumu napali selo Prozor i okolicu sportskog aerodroma. Oko 16 sati Otočac je ponovo napadnut minobacačkim i topničkim projektilima.

Tek pristigla kirurška ekipa odjednom je imala pune ruke posla. Tek tada su Riječani postali svjesni varljivog mira i težine situacije na području Otočca. Da nije bilo te kirurške ekipe koja je odmah pružila pomoć ranjenima u Otočcu, dva ranjenika vjerojatno ne bi preživjela prijevoz do Rijeke. I mnoga kasnija ranjavanja pokazat će svu opravdanost uspostavljene organizacije zbrinjavanja ranjenika s djelatnicima KBC-a Rijeka.

Nakon pogibije policajaca na Žutoj Lokvi i jakog minobacačkog napada na samo središte grada, u kojem je osim velikih materijalnih razaranja bilo poginulih i ranjenih civila, u prostorijama općinskog Sekretarijata Narodne obrane okupljaju se članovi Ratnog predsjedništva, Izvršnog vijeća i Kriznog

štaba. Na sjednici se razmatra novonastala situacija, nakon čega se procjenjuje da bi moglo doći do otvorenog pješačkog napada na grad. Osnovni problem bio je kako i s čim obraniti grad, što s civilnim stanovništvom, ima li evakuacija smisla ili ne, a bilo je pitanje sati hoće li komunikacija prema Krasnu biti presječena ili ne. Grad je raspolagao s velikim brojem dragovoljaca spremnih za uključivanje u obranu grada, ali nije bilo dovoljno naoružanja i streljiva. Zbog toga je odlučeno da se zatraži žurna pomoć iz Senja i da se stupi u kontakt s njihovim Kriznim štabom. Iz Senja su bili voljni poslati jednu naoružanu satniju u pomoć obrani Otočca. Međutim, takva pomoć, zbog velikog broja dragovoljaca u Otočcu, nije bila potrebna, već je trebalo naoružanja i streljiva. Joso Brajković i Dragan Katalinić Žulj odlaze u Senj pregovarati o načinu upućivanja pomoći. Susreću vojne obveznike koji žure na zborna mjesta. Želja za pomoći Otočcu je postojala, ali se nevoljko htjelo predati oružje i streljivo, jer je u Senju bilo zagovornika ideje da Senj treba braniti na Vratniku, a ne u Otočcu. U telefonskom razgovoru s načelnikom Štaba zapovjedništva ZNG-a, pukovnikom Imrom Agotićem, Joso Brajković objasnio je dramatičnu situaciju u Otočcu i zamolio ga da svojim autoritetom utječe na žurno dobivanje oružja jer bi Otočac do jutra mogao pasti, a stanovništvo završiti u logoru ili biti pobijeno. Igrom slučaja, za vrijeme njihovog razgovora na televiziji se upravo emitirao prilog novinarke Radio Otočca, Ruže Orešković, koja je, šokirana količinom ispaljenih granata raznih kalibara na grad Otočac, uputila dramatično izvješće o civilnim žrtvama i razaranju grada. Ovo možda nije presudilo, ali je uvjerilo zapovjednika 111. brigade ZNG-a u Rijeci da se oružje mora dati ako se Otočac i Senj žele obraniti. Odlučeno je da se u Otočac pošalje 110 automatskih pušaka i oko 40.000 komada streljiva, a da se jedna manja količina pušaka i streljiva zadrži za potrebe branitelja u Senju. Za to vrijeme već je gorjela crkva Presvetoga Trojstva i robna kuća u Otočcu, a vatrogasne ekipe DVD-a Otočac gasile su požar iako su mine još padale po gradu. Nakon obavijesti predsjednika IV SO Otočac, Jose Brajkovića, da iz Senja neće biti upućena naoružana postrojba, već da će poslati oružje i streljivo, sekretar Sekretarijata Narodne obrane Otočac donosi odluku da se izvrši žurna mobilizacija, odnosno pozivanje ranije prijavljenih dragovoljaca. U pozivu je stajalo da se po prijemu poziva jave kod Doma u Prozoru.

Na zahtjev zapovjednika ZNG-a Otočac, među prvima je, oko 14 sati, pozvano pet dragovoljaca koji su u bivšoj vojsci bili osposobljeni za rad s minobacačima 82 mm: Jure Bobinac - Krcija, Zvonko Kostelac - Klimeša, Milan Majer - Capan, Ivan Bodlović - Vicko i Željko Ladišić - Kranjac. Ova petorica dolaskom u Dom dobivaju domobranske kape, a potom odlaze u zgradu Općine u Ured za obranu, gdje dobivaju lovačke puške browing s desetak metaka. Puške im je podijelio Stipe Rogić - Škitra. Kako je u to vrijeme neprijatelj po gradu snažno djelovao topništvom, ova skupina ostaje u zgradi Općine sve do navečer, kada su dobili zadaću da idu u Prozor, iza brda Prozorine, u blizinu kuće Grge Radoševića, sa zadaćom osiguranja područja pri dolasku oružja iz Senja. Stotinjak ljudi pojedinačno ili u manjim skupinama

okupljalo se kod Doma u Prozoru sve do kasno u noć čekajući naoružanje. Oko ponoći je rečeno da odu iza Doma, putem prema „Šatriću“, gdje će ih netko sačekati. Konačno, oko 3 sata ujutro iz Senja u Prozor stiže 110 automatskih pušaka s pripadajućim streljivom. U Prozoru, na Tonkovićevoj strani, ispod brda Prozorine, na cesti u blizini kuće Grge Radoševića istovara se jedan dio i dijeli pozvanim dragovoljcima, a jedan manji dio se odmah u pratnji petorice poslužitelja minobacača odvozi u Ličko Lešće kod osnovne škole, gdje se također dijeli pozvanim dragovoljcima s tog područja. Na podjeli oružja kao predstavnik zapovjedništva ZNG-a bio je Stipe Brajković. Dobili su automatske puške kalašnjikov AK 47, popularno nazvane „Rumunjke“, koje su imale drvenu dršku. Nakon zaduživanja oružja pozvani pripadnici satnije s područja Otočca, Prozora, Švice i Kutereva ponovo se postrojavaju, vrši se odabir ljudi koji će biti zapovjednici desetina i vodova. Birali su se ljudi koji su u bivšoj vojsci imali neki čin. Ustrojava se 1. pč ZNG-a, za njenog zapovjednika određen je Željko Marić Fabo, za zapovjednika 1. voda i ujedno zamjenika zapovjednika čete Ivica Marković Longo, za zapovjednika 2. voda određen je Ivan Orešković Kiša, te za zapovjednika 3. voda Ivica Rončević. Nakon toga dobili su zapovijed da svi idu na Forcuranje u skladišta bivše TO. Tu je podijeljeno oružje onima koji su iz nekog razloga došli naknadno pa ga nisu dobili u Prozoru. Zapovjednicima vodova daju se radio-uređaji tipa "Icom" kupljeni u Ljubljani. Odmah su im bili određeni kodni nazivi: zapovjednik 1. voda bio je "Nož", zapovjednik 2. voda "Gmaz", zapovjednik 3. voda "Kukac". Ustrojena satnija bila je naoružana rumunjskim kalašnjikovima, jugoslavenskim PAP i AP, puškama M 48 i lovačkim puškama browing. Pred zoru naoružani pripadnici 1. satnije odlaze na Forcuranje pred zgradu TO (bivša predvojnička zgrada), gdje je posluga minobacača kod Stipe Rogića ponovo razdužila browinge i zadužila kalašnjikove, a rečeno im je da odu do kuće Vuka Šegavca gdje će stići minobacač. Dolaskom na Forcuranje pripadnici 1. satnije ponovo se postrojavaju. Tada im se zapovjednik 117. brigade ZNG-a, koji se te večeri vratio sa sastanka s predsjednikom RH dr. Franjom Tuđmanom, obraća prigodnim riječima, a potom ukazuje na pravilno rukovanje oružjem.

Uz sve ove događaje 24. kolovoza dodatno se popunjavaju vodovi Čovići, Ličko Lešće i Sinac. Vod Sinac, kojem su u predjelu Majerovog vrela kod lovačkog strelišta tada pristupili novi dragovoljci s područja Sinca, odmah je raspoređen na položaje Ilići - Rajkovići prema Zalužnici, odakle su dolazili napadi. Postrojavanje je toga dana bilo i na školskom igralištu iza osnovne škole u Ličkom Lešću. Gotovo svi vodovi brojali su oko tridesetak ljudi. Nakon toga je s ovim postrojbama izvođena obuka: obuku naoružanjem izvodio je Drago Bilović, a sanitetsku obuku bolničar Mile Jerbić Ramljanac. Nakon nekoliko dana, iz četničkog uporišta Zalužnica stigle su glasine kako im je poznato „da se u Lešću kod škole nalazi 600 dobro naoružanih ustaša“.

U ranim jutarnjim satima 25. kolovoza 1991. satnija s Forcuranja odlazi na položaj, jedan vod odlazi prema položajima za obranu na prilazu selu Staro

Selo, gdje zamjenjuje postrojbu policije iz Otočca, a glavnina te satnije odlazi na položaj u Dubravu gdje na položajima zamjenjuju specijalce "Zagorce". Glavna ulica u gradu još je bila sva u dimu od granata i požara, pojedinim dijelovima ulica u središtu grada nije bilo moguće hodati zbog rupa od granata, otkinutog granja sa stabala uz ulicu i dijelova krovova i stakla iz izloga i prozora

Na Špilničkoj glavici već se od ranije na položajima nalazio Protudiverzantski vod. Minobacačka desetina također u zoru samostalno odlazi do kuće Vuka Šegavca, jer je rečeno da će ondje doći minobacač, koji ipak do noći nije došao. Postrojbe ZNG-a preuzimaju obrambene položaje od policije, a samim tim i odgovornost za branjeni teritorij. Tijekom raspoređivanja po položajima uočeni su i odmah napadnuti minobacačko-topničkom vatrom, pri čemu, na sreću, nije bilo ozlijeđenih. O ovom topničkom napadu postrojbi JNA na Otočac (Runjavicu) i borbama s hrvatskim snagama u zoni odgovornosti 9. korpusa, Komanda 9. korpusa OS SFRJ u Kninu 25. kolovoza 1991. piše „Dnevno operativno izvješće“ Komandi VPO-a, u kojemu, između ostaloga, navodi: "U 14,40 časova had – 105 mm otvorio vatru (1 plotun po rejonu Runjevica) po snagama MUP-a" (ovaj had – 105 mm bio je smješten na paljbene položaje iznad sela Glavace u predjelu Vrbovica).

Nešto kasnije, prilazeći mostiću na Runjavici u smjeru Otočca jedno oklopno vozilo tipa BRDM 2 uočava grupu vojnika koji su tek zauzeli položaj u Donjoj Dubravi kod kuće Petra Katalinića te iz strojnice otvara vatru prema njima. Vatra je bila toliko žestoka, da je jelov trupac, koji je bio zaštita iznad rova, pretvoren u trijeske. Odmah po preuzimanju položaja pripadnici voda koji je bio na cesti ispred sela Staro Selo, uočavaju da iz sela pojedinci i grupice prelaze preko mosta bez nadzora. Nakon par dana, u cilju povećanja sigurnosti ljudstva na položajima, oštećuje se most tako da se preko njega više nije moglo proći pa je sav promet usmjeren cestom na kojoj se nalazio punkt pod nadzorom voda iz 1. čete. Na tim položajima 1. četa ostaje do ustrojavanja 2. čete, pri čemu organizira smjene iz vlastitih redova.

Nakon povratka sa sastanka s predsjednikom RH i pomoći oko ustrojavanja satnije na području Otočca i njenog rasporeda na položaje u Dubravi, zapovjednik 117. brigade odlazi u Gospić gdje informira članove Kriznog štaba za Liku o zadaćama koje je dao predsjednik RH i vrhovni zapovjednik dr. Franjo Tuđman. Sastanak je završen zaključkom da se zapovjedništvo 117. brigade do 27. kolovoza pripremi za moguću mobilizaciju većeg broja ljudi na području Gospića.

Nakon jučerašnjih terorističkih akcija na općinu Otočac u kojima je petero ljudi smrtno stradalo, a desetak prošlo s težim i lakšim ozljedama, odmetnici su u nedjelju, 25. kolovoza, oko 9 sati ujutro nastavili s minobacačko-topničkim napadom na grad. Prilikom ovog napada, osim oštećenja civilnih objekata, nakon što je pogođena crkva Presvetog Trojstva,

ponovo je izazvan požar na krovu crkve koji je brzom intervencijom vatrogasaca ugašen. Napadnuta su i sela Sinac i Prozor, u kojemu je cilj također bila crkva Sv. Križa. Nakon minobacačko-topničkog napada neprijatelj pješaštvom pokušava napasti postrojbu na položaju u zaselku Devčići. Obrana je učinkovito uzvratila, pa su se u pomoć četnicima koji su napali, uključili pripadnici JNA iz vojarne Špilnik, djelujući vatrom protuzračnog topa tipa Praga. U borbi s četničkim pješaštvom, pri pokušaju ispucavanja tromblonske mine ranjen je pripadnik Posebne jedinice policije iz Zaboka Darko Krajnik.

Toga dana, kao rezultat razgovora od prethodnog dana u vezi upućivanja žurne pomoći za Otočac, iz Glavnog stožera Hrvatske vojske dolaze dvije zapovijedi načelnika štaba Zapovjedništva ZNG-a, pukovnika Imre Agotića, upućene u Centar za obavješćivanje Senj i zapovjedniku 111. brigade ZNG-a. Prvom zapovijedi nalaže da se odmah izvrši mobilizacija 4/111. brigade ZNG-a, a potom da se uputi u Otočac, gdje se stavlja pod zapovjedništvo Davora Peitela. Dolaskom u Otočac zapovjednik bojne javit će se imenovanom u zgradi Skupštine općine Otočac. Prema drugoj zapovijedi nastavit će sa započetom mobilizacijom, izvršiti smotru sastava, formirati jedinicu, naoružati i opremiti prema mogućnosti, višak sastava otpustiti kući, s mogućnošću brzog pozivanja.

Odmah poslije objavljivanja apela općinske organizacije Crvenog križa i Doma zdravlja putem Radio Otočca mnogi građani dolaze dobrovoljno dati krv u DZ Otočac. Predsjednik SO Otočac Joso Kregar također je pozvao građane da se pridržavaju uputa službenih osoba, kriznih štabova u MZ, a istodobno je pozvao sve građane koji nisu obuhvaćeni postojećim formacijama da se prijave u odrede Narodne zaštite.

Do kraja kolovoza svakodnevno su napadana sela Sinac, Čovići i Prozor te grad Otočac, pri čemu je ispaljeno više od tisuću raznih projektila iz minobacača, topova, ali i protuzračnih topova, prilikom čega su oštećeni mnogi civilni objekti, osobito župni ured u Otočcu. Žitelji Otočca i brojnih okolnih naselja u dolini Gacke živjeli su u pravoj ratnoj atmosferi.

Dana 26. kolovoza neprijateljski minobacači oglasili su se već oko 8,40 sati. Iz smjera Poduma vatra je najprije otvorena na područje Gornje Dubrave, a potom i na MZ Sinac, gdje je tijekom napada izbio požar na jednoj gospodarskoj zgradi. Prema policijskim procjenama, iz Poduma i Glavaca na grad i okolna sela ispaljeno je više od 500 granata iz minobacača i topova različitih kalibara i s položaja na Vrčibrdu u Starom Selu iz netrzajnih protuoklopnih topova. Stanovništvo je u skloništima i podrumima, prometne veze su gotovo blokirane, ustanove i trgovine ne rade. Nakon ovih napada predsjednik Kriznog štaba za Liku Dražen Bobinac u razgovoru s novinarom „Večernjeg lista“ izjavljuje da nema nikakve mogućnosti za upad terorističkih jedinica u Otočac, kao ni u okolna sela. Upozorio je da će ukoliko ne prestanu minobacački napadi na Otočac i okolna sela, svim utočištima srpskih

paravojnih formacija biti prekinuta opskrba namirnicama, vodom i strujom. Oko 12 sati nekoliko članova Kriznog štaba općine Otočac: Joso Kregar, Joso Brajković, Srećko Žubrinić, Milan Jurković i Dražen Bobinac, sastaju se u Otočcu ispred zgrade Skupštine općine s predstavnicima JNA: pukovnikom Ahmetom Hamićem, kapetanom Milanom Pavlovićem i majorom Radojem Kunarcem, odakle odlaze u obilazak bombardiranog područja na Špilničko polje. Ponovno se pripadnici JNA ograđuju od bilo kakve veze s granatiranjem, a čak pokušavaju ustvrditi da su "mupovci i zenge" provocirali ispalivši granate na to područje, što je bilo besmisleno i netočno. Razumno uvjeravanje Bobinca i Kregara, da je jasno otkud su minobacačke granate došle i da se to vidi po kutu rasipanja gelera nakon eksplodiranja na asfaltu, nisu htjeli uvažiti. Naprotiv, kapetan je potegao pištolj i zaprijetio da ih može i sada pobiti ako hoće, na što mu je Bobinac odgovorio da ni oni nisu „mutavi“ i da imaju snajperista kod poduzeća „Oteks“, koji ih drži na nišanu, pa bi i oni mogli „popiti“ metak. Naravno da nije bilo nikakvog snajperista, a razgovor se dalje nastavio puno normalnije.

U prostorijama Kriznog štaba toga dana u 13 sati održan je sastanak sa zapovjednikom vojarne u Otočcu majorom Radojem Kunarcem, o pitanju opskrbe postrojbi JNA izvan sjedišta Otočca. Razgovaralo se i o drugim pitanjima, kao što je korištenje komunikacija, kretanje stanovništva iz kriznih mjesnih zajednica prema Otočcu, zatim je majoru postavljeno pitanje čije je streljivo za oružja iz kojih se napada te ima li on mogućnost uvida u naoružanje pobunjenika, itd. Odgovori su bili očekivani, major je negirao svaku vezu postrojbi JNA s time. Sastanak je nastavljen zahtjevom članova KŠ da se ubuduće od strane pripadnika JNA vrši najava kretanja vojnih motornih vozila izvan Otočca Policijskoj postaji Otočac, koja ima zadaću o tome obavijestiti općinski KŠ. Dogovoreno je i da se vojni transporti u slučaju potrebe mogu kontrolirati. Na kraju je donesen zaključak da će KŠ donijeti zaštitne mjere po pitanju opskrbe, kretanja stanovništva, kontrole prolaza vojnih vozila kroz Otočac i pri dolasku u Otočac, te korištenja kapaciteta u komunalnom sustavu. Nakon ovog sastanka, Krizni štab općine Otočac priopćava putem Radio Otočca da će bez posebnih obavijesti, ukoliko ne prestane topnička vatra na Otočac i mjesne zajednice oko grada s hrvatskim pučanstvom, koje su tih dana bile meta terorista, uskratiti mogućnost komuniciranja i kretanja jedinicama JNA, te korištenja kapaciteta u komunalnom sustavu.

Dana 26. kolovoza, zapovjednik 117. brigade upućuje nepotpun minobacač 82 mm iz Gospića u Otočac. Minobacač je istovaren u privremenom skladištu MES u kući Branimira Špoljarića Špolje. O tome je obaviješten Drago Bilović, koji s Matom Bunjevčevićem Belsonom dolazi vidjeti minobacač te utvrđuje da je to minobacač 82 mm s napravljenim oblogama i lafetom minobacača 120 mm starije proizvodnje (iz Kraljevine Jugoslavije), te nišanskom spravom NSB-3, ali bez podloge zbog toga što je minobacač na ispitnom poligonu bio pričvršćen varenjem na željeznički vagon. Pošto minobacač nije bio kompletan, odmah su ga nazvali "Krnjo". Kako je Drago

Bilović po struci bio strojar i poslužitelj minobacača, znao je kako izgleda i kako i gdje napraviti podlogu. Sljedećih dana izrađuje precizan nacrt podloge i daje ga inženjeru strojarstva Nenadu Jankoviću na izradu. Izrada se radila u „Autoprijevozu“ u Otočcu i u Ličkom Lešću. Kako minobacač ni 26. kolovoza nije stigao na dogovoreno mjesto kod kuće Vuka Šegavca, nego je bio u Kostelčevu Selu, popodne je posluga minobacača dobila zapovijed da se jave u Prozor na mjesto u blizini kuće Pere Kostelca - Alfe. Ondje su ih čekali Drago Bilović i Mate Bunjevčević Belson. Bilović odmah zapovijeda Zvonku Kostelcu da ide u „Elektru“, gdje je dogovoreno da se podigne "tamić" (TAM 2001 s duplom kabinom), te da se motorno vozilo odmah odveze u „Autoprijevoz“ (teretni), gdje ga treba natočiti gorivom, a potom na bojanje maskirnom bojom u „Autoprijevoz“ (autobusi - Konzum). Zvonko odlazi u „Elektru“ i zadužuje "tamića". Bilo je to prvo vozilo ZNG-a. Ostali su upućeni u Kostelčevo Selo kod Špoljine kuće, gdje se sastavlja minobacač i vrši rektifikaciju nišanske sprave, nakon toga posluga je upućena na paljbeni položaj u Klanac kod kuće Stipe Oreškovića - Ćurle.

Iste večeri nakon višesatnog zatvorenog sastanka predstavnika Kriznog štaba općine Otočac i zapovjednika vojarne JNA u Otočcu, izdano je priopćenje u kojemu je navedeno da se razgovaralo o mogućnostima prekida vatre na Otočac i okolna sela. Zapovjednik jedinica u Otočcu ogradio se od djelovanja snaga koje nisu pod kontrolom otočkog garnizona. Krizni štab je zaključio, da ako se ne obustavi topnička vatra po Otočcu i okolnim mjestima, bez najave će se uskrati voda, struja i telefon napadačima.

Dana 27. kolovoza pripadnici „Martićeve milicije“ u prijepodnevnim satima dolaze vozilom u Dabar pri čemu vrše pretres kuće, oduzimaju nađenu lovačku pušku i uhićuju umirovljenog policajca Grgu Bićanića, kojega potom odvode u nepoznatom smjeru, nakon čega mu se gubi svaki trag.

Istoga dana u 10,30 sati u Gospiću se održava sastanak Kriznoga štaba za Liku, na kojemu je zapovjednik 117. brigade izvijestio nazočne da su spremni za mobilizaciju dvije satnije s područja općine Gospić. Nakon nekoliko rasprava na tu temu Krizni štab ličke regije donio je zaključke da se usvoji prijedlog zapovjednika i da se izvrši pozivanje mobiliziranih na zborno mjesto koje će odrediti zapovjednik brigade, da se pozovu ljudi koji imaju do 50 godina starosti i koji eventualno posjeduju oružje, da se na zbornom mjestu napravi evidencija oružja, a potom da se formiraju jedinice koje će se nakon toga rasporediti na borbene položaje. Na sastanku je bio i novinar - izvjestitelj Radio Rijeke Vladimir Jurić koji je, uz suglasnost Ante Karića, uputio izvješće u kojem je naveo da se na području Like vrši opća mobilizacija.

U zgradi općine Otočac zbog povećanja broja angažiranih ljudi, 27. kolovoza počela se spremati hrana za potrebe Kriznog štaba, ZNG-a i postrojbi Civilne zaštite. Organizaciju spremanja hrane vršila je Ankica Jelinić

uz pomoć Ruže Kostelac i Josipe Čavčić, koja je ubrzo prešla na novu dužnost u Crvenom križu.

Čim su na valovima Radio Rijeke čuli proglas o općoj mobilizaciji na području Like, dio radnika iz poduzeća „Hidroelektra – niskogradnja“ u Rijeci, rodom iz brinjskoga kraja, samoorganizira se i traži od firme da im se omogući odlazak kućama radi obrane domovine. Krizni štab u Rijeci zadužuje svog člana Ivana Holjevca (rodom iz Brinja) da organizira prijevoz dragovoljaca do Brinja. Ujutro 28. kolovoza, u 8 sati, autobusom u vlasništvu „Hidroelektre“ ispred uprave na Grobniku krenulo je 28 ljudi iz „Hidroelektre“ i 6 ljudi iz riječkog poduzeća „Konstruktor“, porijeklom iz Dabra, koji su čekali na parkiralištu Delta u Rijeci. Smjer kretanja bio je Rijeka – Crikvenica – Senj - Brinje. Dolaskom u Senj javljaju se policiji i saznaju da ne mogu ići preko Žute Lokve, pa su čekali odobrenje kad će moći krenuti i kojim smjerom. Ubrzo im je rečeno da će po njih doći netko iz Policijske ispostave Brinje. Oko podne po njih dolaze dva policijska vozila iz Brinja, uz čiju pratnju kreću preko Krivog Puta u Brinje, gdje su podijeljeni u nekoliko grupa i uključeni u pričuvni sastav policije.

Osim svakodnevnog granatiranja grada i okolnih sela, 29. kolovoza agresori zahtijevaju predaju policajaca MUP-a Hrvatske na Plitvicama, prijeteći da će Policijsku postaju sravniti sa zemljom. U takvom ozračju, oko 12 sati u Otočac nenajavljeno dolazi savjetnik ministra unutarnjih poslova Tomislav Merčep sa suradnikom. Predsjednik općine primio ih je, a tom sastanku nazočili su: Joso Brajković, Davor Atalić, Davor Peitel, Josip Kazda, Josip Rohaček, Milan Jurković i Vladimir Usmiani. Prvo je izvršena razmjena mišljenja o procjeni obrane Otočca, potom je predsjednik općine informirao Tomislava Merčepa o problemima u suradnji predstavnika lokalne vlasti i pripadnika ZNG-a s postrojbama policije u Otočcu i zapovjednikom Policijske postaje Otočac. Izraženo je nezadovoljstvo suradnjom predstavnika lokalne vlasti sa zapovjednikom Policijske postaje. Sastanak je nastavljen razgovorom o statusu Posebne jedinice policije i opravdanosti njenog postojanja u Otočcu, o stanju oružja u općini Otočac, a istaknuto je da se potrebe za oružjem ostvaruju potražnjom od MUP-a u Zagrebu. T. Merčep upoznat je i s pljačkom privrednih dobara na području općine, kao što je otuđenje autobusa i kamiona iz „Autoprijevoza“, otuđenje robe iz trgovina „Veleprometa“ koje su ostale na području izvan nadzora hrvatskih vlasti, itd. Sastanak je završen dogovorom da nitko ne može davati izjave o sigurnosti na području općine bez suglasnosti Kriznog štaba. Na kraju je Merčep predsjedniku općine dao knjigu ustroja brigade koju je donio sa sobom, po kojoj bi se na području općine počela ustrojavati brigada.

Nakon odlaska savjetnika MUP-a Tomislava Merčepa u 14,45 sati, u otočkoj vojarni održan je sastanak sa zapovjednikom 13. (Riječkog) korpusa generalom Marijanom Čadom. Na sastanku su bili: pripadnici JNA (pukovnik Pero Čavar iz gospićke vojarne i major Radoje Kunarac, zapovjednik vojarne u

Otočcu), Josip Kregar, Joso Brajković, Davor Peitel i Josip Rohaček. Tema sastanka bilo je uspostavljanje primirja i prestanak bjesomučnih minobacačko-topničkih napada na Otočac i sela u dolini Gacke. Dominirala su dva pitanja: 1. nepoštivanje primirja od strane neprijatelja u obliku bombardiranja; 2. nepoštivanje primirja u vezi radova na dalekovodu. General je s velikom dozom cinizma izbjegavao ovakve razgovore tvrdnjama da jedinice Riječkog korpusa ne pomažu napadače na Otočac. Istodobno je jamčio da se jedinice JNA, ako ne budu napadnute, neće miješati u sukobe zaraćenih strana, da će ostati po strani. Također je izrazio spremnost JNA da predstavnicima KŠ općine Otočac dozvoli da pregledaju skladišta u kojima je pohranjeno (navodno netaknuto) oružje općinskog štaba TO, ali uz odgovarajuću proceduru. U vezi s tim general Čad ustvrdio je da iz skladišta Korpusa nikome nije dana niti jedna granata, te dodao da "on kao komandant korpusa zajedno s komandantima nižih jedinica daje garanciju da će štititi mir i sprečiti napade". Istu večer, oko 19 sati, održava se sjednica KŠ općine Otočac na kojoj predsjednik KŠ informira članove o rezultatima sastanka s generalom Čadom.

U isto vrijeme i na neprijateljskoj strani odvijaju se značajne aktivnosti. Na području Drenova Klanca, sela Glavace, Podum, Škare, Doljani, Zalužnica i MZ Vrhovine, uz pomoć pripadnika JNA vrši se opća mobilizacija tamošnjeg pučanstva. Mobilizirane osobe čine postrojbe TO koje se vojno organiziraju i naoružavaju oružjem koje pristiže iz skladišta JNA. Na liniji fronta uspostavljeni su položaji koji se danonoćno drže, a iz minobacača i topništva stalno se granatiraju Otočac i naselja oko njega.

Unatoč sve većim borbenim djelovanjima na području općine Otočac, u gradu se pokušavalo koliko-toliko organizirati normalan život. No, organiziranje civilnog života u ratnim uvjetima bilo je teško, a primicao se i datum početka školske godine. Obzirom da u Otočcu nije organizirana nastava, općinski Krizni štab izdaje naredbu da se sutra u 11 sati u srednjoj školi, a u 12 u osnovnoj školi, okupe svi prosvjetni radnici. Zbog velike opasnosti za živote djece, nastava je odgođena i obavljaju se pripreme za organizaciju nastave izvan Otočca.

Crvenom križu Otočac stigao je kamion s hranom i odjećom iz Caritasa, te lijekovima i sanitetskim materijalom iz Republičkog Crvenog križa. Pomoć od tri tone obuće i odjeće što su je u organizaciji Hrvatske stranke prava uputili iseljeni Hrvati iz Kanade, također je stigla u Otočac.

Radi organizacije nastave izvan Otočca, 30. kolovoza održava se sjednica KŠ općine Otočac na kojoj je, između ostaloga, odlučeno da se školska djeca evakuiraju na područje Kalića, Senja i Novog Vinodolskog. To je trebalo napraviti 1. rujna 1991. organiziranim prijevozom autobusima „Autoprijevoza“.

U 7,30 sati održan je sastanak KŠ općine Otočac, a tema je bila realizacija točaka dogovora s Tomislavom Merčepom: preuzimanje položaja

ZNG-a od policije, izdavanje naredbe odredima NZ za izgradnju fortifikacijskih objekata i davanje straža, održavanje radioveze s članovima KŠ-a. Na osnovi dogovora s Tomislavom Merčepom, predsjednik Kriznog štaba upućuje akt u MORH, MUP RH i Krizni štab za ličku regiju. U prilogu dopisa dostavlja popis (specifikaciju) potreba za popunu 2. bataljuna 117. brigade ZNG-a i odreda NZ općine Otočac.

Iste večeri u 19 sati održava se sastanak KŠ-a u prostorijama SNO-a Otočac. Nazočni su bili: Ante Prpić, Vladimir Usmiani, Joso Brajković, Željko Fajdetić, Davor Atalić, Joso Kregar i Milan Kranjčević. Odsutni: Milan Jurković i Dragan Katalinić Žulj.

Tema sastanka je izvršavanje obrambenih zadaća policije i ZNG-a:

Garda je bila slabo opremljena, policija je imala bolje oružje. Tog dana na položaju je bilo 90 pripadnika ZNG-a, od toga 50% naoružano lovačkim puškama, a na položaj dolaze samoorganizirano svojim vozilima.

Tko može zapovijedati i koje linije će držati policija dok se ne izvrši formiranje zapovjedništva i logistike ZNG-a.

Radi bolje koordinacije policija je izmijenila sredstva veze sa zapovjedništvom ZNG-a, oni zapovjedništvu ZNG-a daju njihov radio-uređaj, a zapovjedništvo ZNG-a njima svoj radio uređaj.

Pitanje plaćenih vojnika. Problem uništavanja neeksplodiranih zvončića i drugog minobacačko-

topničkog streljiva. Ante Prpić je tada rekao da NZ ima 551 člana, bez Brinja, a problema

ima u koordinaciji, slaboj povezanosti, naoružanju i općenito lošoj materijalnoj opremljenosti.

Fajdetić je dobio zadatak da faksom pošalje MORH-u potrebe ZNG-a za zalihama hrane.

Izvršen je popravak vodovoda oštećenog u granatiranju prošlih dana i dan je raspored rada trgovina.

Istaknut je problem prometa i veza, postojala je velika opasnost da općina ostane bez telefonske veze.

Odlukom predsjednika KŠ-a dana je zadaća Šumariji Otočac da za potrebe ZNG-a ustupe svoja dva mini-busa.

Gotovo svakodnevni minobacačko-topnički napadi na Otočac i okolna mjesta krajem kolovoza i početkom rujna bili su sve češći i žešći, a bolnica je imala gotovo svakodnevne intervencije. U početku je djelovala jedna kirurška ekipa, a nedugo zatim i druga jer su ranjenici stizali u valovima.

Svakog dana održavao se sastanak KŠ-a, a 31. kolovoza na sastanku su bili: Usmiani, Prpić, Katalinić, Kranjčević, Fajdetić, Jurković i Brajković. Iznesen je podatak da se na smjeni na položajima od 110 ljudi javilo njih 99, a razmatrala se i mogućnost evakuacije žena, djece i staraca u slučaju potrebe s

područja sela Ramljani, Sinac, L. Lešće i Prozor. U uvali Skot bilo je osigurano 100 mjesta, kamo su 28. kolovoza 1991. autobusima otišla djeca iz Otočca. Posljedice jučerašnjeg napada: 1 teže i 1 lakše ranjen, materijalna šteta: 4 kuće oštećene.

Vrlo brzo, temeljem odluke KŠ-a o izradi fortifikacijskih objekata u organizaciji SNO i NZ, pristupilo se materijalnim pripremama za izvršenje zadaće. Nabavljaju se vreće i pijesak iz tvornice „Industrogradnja“ u L. Lešću, a punjenjem vraća pijeskom izrađivali su se utvrđeni punktovi na ulazima u grad, kao i na važnijim raskrsnicama u gradu, te su se utvrđivale važnije zgrade kao što su bolnica, zgrada organa općinske uprave, Policijske postaje i Narodno sveučilište. Postavljale su se vreće s pijeskom na prozorske i podrumske otvore. Nabavljao se i materijal za izradu "ježeva" koji su se radili u „Autoprijevozu“ - Teretni pogon u Otočcu i u tvornici „Industrogradnja“ u L. Lešću. Inženjerijski su se uređivali paljbeni položaji postrojbe minobacača 82 mm u blizini brda Špilnička glavica. Za ove radove dobili su građevinski stroj kombinirku koju su radnici poduzeća Graditelj iz Otočca zvali Skipić, koji je iskopao i sklonište za poslugu.

Početak nastave u osnovnim školama odgođen je za 9. rujna. Do daljnjega je zatvoren dječji vrtić, odgođeni su popravni i završni ispiti u srednjoj školi. Prve skupine djece iz Otočca u organizaciji Općinskog štaba Civilne zaštite i Centra za socijalnu skrb smještene su u obližnja odmarališta na Jadranu kako bi bila pošteđena trauma izazvanih ratnim razaranjima. U Otočac je od bratske slovenske općine Nova Gorica stigla pošiljka sanitetskog materijala.

 

Autor: Davor Peitel