Sjećanje na Domovinski rat

Mjesto: LovasIstočna Slavonija, Istočna Hrvatska

Zapadni SrijemVukovarsko-srijemska županija

Položaj stradalog mjesta–djed Somborac i unučica Lana

Kako izgleda krajolik?

• Nizinski kraj

Kako izgleda krajolik?

• Pogodno tlo• Gornji dio

humus• Ispod sloj

ilovače koja drži vlagu• Raste sve što se

posije ili posadi

Mjesto Lovas nekada i danas

• Mjesto je imalo školu s 450 učenika

• Imalo je vrtić i jaslice,• dva kina,• industriju,

poljoprivredne zadruge.• Imali su svega. • ( 2 000 stanovnika)• NAPREDNO SELO

Posljedice Domovinskog rata• Danas:• 85 žrtava agresije + stariji

koji su u ratu umrli od bolesti i starosti

• Iselio najveći dio stanovništva

• Pokrenuta poljoprivredna proizvodnja, ali nema mladih

• U prvom razredu samo 1 učenik, škola s vrlo malo učenika, oko 80.

Početak napada na selo 10. 10. 1 991.

• Napad krenuo iz smjera Srbije

• Ljudi bježali prema Vukovaru i upali u

klopku jer su napadi došli i iz smjera Vukovara

• Velike žrtve

• Fotka Somborac pred kartom

Strašni trenuci

1. Dio ljudi odmah ubijen2. Skrivanja i strah 3. Uveden policijski sat4. Prisilni rad ( rad uz

prijetnje, prisilu i prijetnju oružjem :

u šumi, u poljoprivredi, ukop

stoke i ljudi)

Područje minskog polja

• 18. 10. 1 991. dio muškaraca između 18 i 55 godina okupljen zbog berbe grožđa, a zatim potjeran u minsko polje.

• Hrvati imali bijelu traku oko ruke

Bijeg i snalaženje u novoj stvarnosti

• Nakon 16 mjeseci straha i očaja obitelj pobjegla uz pomoć dobrih ljudi preko Iloka, Bačke Palanke, Subotice u Madžarsku.

• Doselili u Ravnu Goru.

• Djedu hvala što je s nama podijelio sjećanje.

Siniša Glavašević: Priča o zagrljaju• Kad sam bio mali, nisam volio da me gospođe koje su susretali moji

roditelji grle i ljube. Svašta su me ispitivale, ponekad i takve gluposti da sam se čudio. Ali sam mislio da je to dio neke igre koje se moraju proći.

• I onda rat. Tek kada smo ostali goli i bosi pred strašnom životnom stvarnošću, kada smo ostali bez svega , tek tada smo se onako jadni, i opet mali, pod zvijezdama zagrlili.

• I ja sam sada konačno shvatio važnost i bit zagrljaja. Kad nekoga grlite, to je znak zahvalnosti što je s vama. To je ono hvala koje vas pokreće da u tom trenutku živite samo za tu bliskost. A nije bilo tako. Zagrljaji su bili najjeftiniji način da preživite susret do kojeg vam nije stalo. Mislim da će ljudi koji žive ovaj rat, još dugo znati što je to istinski zagrljaj. Tako i treba. Da smo to znali, možda rata ne bi bilo. Kad nekoga grlite, učinite to punim srcem, cijelim bićem, jer ne znate što će vam donijeti sljedeći trenutak.