21

Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Meandarmedia 2011, cijena 140kn, www.meandar.hr

Citation preview

Page 1: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"
Page 2: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

emil matešic: KratKe forme za dugo sjecanje

Page 3: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

Biblioteka INTERMEDIA knjiga 33emil matešic: KratKe forme za dugo sjecanje

meandarmedia zagreb

Za nakladnika Branko c�egecUrednik Branko c�egecLektura/korektura jasmina HanDesign/koncept designsystemDesign/izvedba meandarmedia Layout meandarmedia/tomica zobec Fotografija na naslovnici andrija zelmanovic, koncept: e.m.

Tisak KiKa graf zagreb

copyright © 2011 meandarmediaisBn 987-953-7355-88-3

sva prava pridrz�ana. nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.

ciP zapis dostupan u rac�unalnom katalogu nacionalne i sveuc�ilišne knjiz�nice u zagrebu pod brojem 771330

Printed in Croatia6/2011

Page 4: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

Kratke forme zadugo sjećanje

EmilMatešić

Televizijska grafika u Hrvatskoj od 1956. do 2008. između ideologije i konzumerizma

Telopi, špice i televizijski identiteti

Page 5: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

Posvećeno roditeljima Zdenki i Marku koji su iskoristili povoljne socijalističke kredite i kupili naš prvi televizor. Kada sam ga konačno ugledao počeo sam u iskrenoj dječjoj konzumerskoj ekstazi skakati po krevetu vičući: “Kupili smo teleziju, kupili smo teleziju”. Nakon trećega skoka po mekanome madracu sletio sam na stranicu kreveta i razbio arkadu. To krvavo i traumatično iskustvo zauvijek me je pove-zalo s tim medijem.

Page 6: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

Sadržaj

1. Povijesni Pregled razvoja televizijskog medija u Hrvatskoj – novi član socijalističke obitelji 10

2. Posebnost televizije kao medija – slika društva kako ga vidi televizija 20

3. u Potrazi za Pravim jezikom – tiPografija elektroničkog ognjišta 30

4. između ideologije i tradicije – vizualno definiranje “javne” televizije 33

5. Pedesete – naPredne ideje umjetničke elite Posredno dolaze do “naroda” 36

6. teloP i šPice u šezdesetima – male forme velikiH dometa 47

7. carstvo teloPa u sedamdesetima i Počeci elektroničke grafike 60

8. Progon figuralnog i trendovska geometrija 79

telop koji najavljuje dane u tjednu kao obvezna zadaća svakog televizijskog dizajnera 96

Page 7: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

9. fotografija kao Predložak – atraktivnost Pobjeđuje koncePtualizam 101

fotografija i tekst 104

intervencije na fotografiji – sve za snagu poruke 111

10. estetizacija i mistifikacija razniH stanki u tijeku Programa – teloPi “odmor” 115

11. duže animirane/filmske najavne forme – šPice u sedamdesetima – Pluralizam stilova i nostalgija za ugaslim revolucijama 119

ideologija i telop kao svjedok dekadencije dogme 122

12. Prema osamdesetima – elektronički obračun s Poznatim Problemima i nova estetika 140

13. devedesete i dalje – državni i televizijski identiteti u traženju Publike 159

14. grafika na komercijalnim televizijama (nacionalne Pokrivenosti) – svjež vjetar konkurencije 201

nova tv – kuća ozbiljnih namjera 202

rtl – nove boje televizije. čije? 213

15. šPice naše svagdašnje 221

literatura 225

bibliografska naPomena 229

bilješka o autoru 231

zaHvala 232

ilustracije 233

Page 8: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"
Page 9: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"
Page 10: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

9

televizija je teška proba naše mudrosti.(rudolf arnheim, A Forecast of television, 1935)

telefunkenov model televizora iz 1934.

Page 11: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

10

Povijesni Pregled razvoja televizijskog medija u Hrvatskoj

– novi član socijalističke obitelji

Pojava televizije u Hrvatskoj nakon drugoga svjetskog rata povezana je s nekoliko političkih odluka iz 1956. koje su donesene u najvišim saveznim centrima moći. nisu to bile odluke koje bi strateški osmislile i omogućile uvjete za proizvodnju vlastitog televizijskog programa, nego odluke kojima se na najvišem političkom nivou poništila zabrana emitiranja programa koji su inicirali i organizirali napred-ni inženjeri elektrotehnike tadašnjeg radija zagreb. ne razumijevajući u potpunosti televizijski medij, nadležne federalne institucije uporno su tražile način da održe zabranu proizvodnje i emitiranja na snazi. kako su tada sva ključna mjesta u medijima dodjeljivana zaslužnim par-tizanskim ili partijskim kadrovima, bez obzira na njihovu stručnu osposobljenost, i direktor tadašnjeg radija zagreb bio je ivan šibl, narodni heroj i general-potpukovnik koji je napustio aktivnu vojnu službu i koji u svojoj biografiji otvoreno kaže da nije spadao u krug poznavaoca ni radija ni televizije.1 međutim šibl je posjedovao mnoge druge kvalitete u rukovođenju ljudima i kućom koje su mu itekako pomogle da omogući emitiranje programa tele-vizije u nastanku. on navodi da je zabrana proizvodnje

1 Zapisi i sjećanja, zbornik tekstova djelatnika Hrt-a i rtz-a, izvadak iz biografije ivana šibla, treći program Hrvatskoga radija, 2001.

Page 12: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

11

i emitiranja ukinuta kada je lukavo uvjerio rodoljuba čolakovića, svoga kolegu, narodnog heroja i generala, srbina iz bosne, ministra kulture tadašnje fnrj, “da će sve biti po zakonu”. tim dogovorom dvojice parti-zanskih generala koji su upravljali medijima mlade re-publike i kulturom federacije otvoren je put redovitom emitiranju programa buduće televizije zagreb. tek je tada tehnomenadžerski kadar mogao ozbiljno pri-onuti na postavljanje mreže i adaptaciju dvorana kako bi opremu dovezenu iz francuske optimalno iskoristili. inženjersko-tehnička ekipa radija zagreb, zahvaljujući geostrateškom položaju zemlje, mogla je pratiti razvoj radijske i televizijske difuzije, te je bila u trendu sa svjet-skim dostignućima na području elektroničkih masov-nih medija. no zbog političko-financijskih zapreka bilo je nemoguće regularnim putem dobiti sredstva za pokretanje novog medija. otpor je bio to veći jer se radilo o mediju koji nije nošen izgovorenom riječju i glazbom poput radija, dakle nečim što su financijeri iz političkog svijeta poznavali, nego prvenstveno i samo slikom. televizija je političkome vrhu proizašlom iz partizanske borbe i slijepe službe ideji komunizma, a koji je jedini upravljao državnom blagajnom, bila nepoznata stvar. zašto je to bitno? zato što se sam po-četak masovne elektroničke vizualne komunikacije koja je dolazila u domove državljana jedne ideološki obo-jene države s velikim snom o pravednome društvu ne vezuje za školovane stratege komunikacije i obrazovane programske direktore. sam početak televizije u Hrvats-koj oslanjao se na tehnomenadžersku struju koja je u skladu sa svojim shvaćanjima vizualne komunikacije i obrascima preuzetim iz svijeta i jezika tehnike utjecala

Page 13: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

12

na estetiku i vizualni jezik televizijske grafike, tj. na prve telope i najavne sekvence – špice. Prvi ad hoc obrazovani kadrovi, čiji je zadatak bio osmišljavanje programa i organiziranje produkcije, došli su s radija (maurizio fanelli, anton marti) i bili su uvelike zaraženi virusom novoga medija zbog bli-zine i izloženosti signalu talijanskog programa u svome domicilnome gradu kopru. upravo fanelli i ivan šibl, snalažljivi direktor radija zagreb “koji je znao i nasiromašnijem portiru riješiti stambeni problem”,2 okupljaju prvu ekipu za proizvodnju programa te ekipu tehničkih suradnika koji dolaze s filma, među kojima je i grafički majstor branko katić. drugim riječima, telop i špica tada spadaju u tehničku opremu programa i još nema govora o umjetničkim i komunikacijskim novitetima u tome dijelu proizvodnje programa. dugi niz godina tele-vizijska grafika bit će tretirana kao manje važna forma i njezina proizvodnja bit će u rukama mnogih “prolaznih” autora, koji po vokaciji nisu bili umjetnici niti su se oz-biljno i sustavno bavili televizijskim medijem. Posljedice su bile katastrofalne. dok su mnoge europske televizijske kuće, posebice bbc, opsesivno pazile na svoju grafiku, na tvz-u ona je spadala pod scenografski odjel i često bila prepuštena samoj sebi, bez strateškog umjetničkog vodstva koje bi se brinulo o jedinstvu stila i komunikaci-jskom standardu. to se opet pokazuje kao prirodni put razvoja koji se kretao od dekorativnih uradaka nadah-nutih tehničkim stilom prema pravoj i sustavno riješenoj komunikaciji putem televizijske grafike jedne televizijske kuće. u novoj, mladoj državi koja je iz temelja gradila

2 Zapisi i sjećanja, zbornik tekstova djelatnika Hrt-a i rtz-a, svjedočanstvo vladimira levaka, treći program Hrvatskoga radija, 2001.

Page 14: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

13

novi društveni poredak i uređivala odnose u njemu većina stvari imala je isti put – kada riješimo ono što je nužno, bavit ćemo se estetikom. zbog tehnološke složenosti proizvodnje i emitiranja programa u početku je taj medij bio ograničen na mali broj prijemnika, najčešće postavljenih na javnim mje-stima, u izlozima prodavaonica te u stanovima političkih moćnika. broj vlasnika prijemnika naglo se povećao s po-rastom standarda. budući da je televizija idealan medij za promicanje ideja i posebice političkih doktrina, država se trudila da jeftinim kreditima omogući svim zainteresira-nima kupnju tv-prijemnika. Procjenjuje se da je 1958. u Hrvatskoj bilo oko 1500 prijemnika na kojima je program pratilo oko 20 000 ljudi, a program se mogao pratiti u 36 mjesta u Hrvatskoj i sloveniji. krajem 50-ih godina dvadesetog stoljeća u Hrvatskoj se naglo povećao jaz između grada i sela, između industri-jaliziranih centara i ruralnih krajeva, između naprednih i “nazadnih” tendencija u svim vidovima društvenog života. ideologija komunizma i praksa socijalizma dale su nadu većinom osiromašenom i neprosvijećenom puku da je bolja budućnost ostvariva uz poštovanje i dosljedan raz-voj ideje, koju prvi put u puk nisu plasirali predstavnici dogmatskog klera, nego pripadnici samog tog puka, pro-svijećeni lijevom idejom. ostalo je zapisano da je rtv zagreb 1961. godine imao 9179 pretplatnika. iste godine u velikoj britaniji ima pet milijuna tv-prijemnika, a go-dinu dana prije, uz bbc kao javnu televiziju, uvodi se prva privatna televizijska mreža u europi – itv. u jeku takvog zanosa razvija se medij koji teži promi-cati ideje klasne jednakosti i društva bez potlačenih i obespravljenih. Potrebe i zahtjevi onih koji u prošlim, feu-dalnim i kapitalističkim vremenima nisu mogli iskazati

Page 15: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

14

kakvo društvo žele postali su vidljivi i na njima se počelo raditi. Prije televizije ideologija je duboko prodrla u medij filma. tijekom ideološki orijentirane proizvodnje sadržaja sudbina filma ponovit će se i na novome mediju. snažno vezan uz državu, financijski ovisan i u uskim ideološkim okvirima, film je kao i televizija svjedočio o jakom interesu politike za moćan masovni medij koji je svojim izražajnim sredstvima mogao utjecati na stanje u društvu. drugim riječima, onaj tko je financirao i kontrolirao proizvod-nju sadržaja mogao je manipulirati i filmom i televizijom. društvo u kojem su se film i televizija počeli razvijati u ideološkim okvirima bilo je društvo radnika i seljaka koji su socijalnom revolucijom, koja se odvijala paralelno s antifašističkom oslobodilačkom borbom, došli u položaj da stvore društveno uređenje po svojoj mjeri. uređenje u kojem nema elite, u kojem društvena i politička moć nije krvno nasljedna i u kojemu su sredstva za proizvodnju u rukama proizvođača. okvir je to koji naizgled svakome daje jednake mogućnosti i koji zvuči primamljivo jer go-vori da je bolje društvo napokon moguće. no stvarnost je bila drugačija. socijalna revolucija i antifašistička borba iščupale su iz korijena mnoge običaje i navike, ali ipak nisu uspjele u kratkome roku opismeniti puk. narod je bio površno informiran, pa je glavna zadaća novih “društvenih programera” bila da mu objasni i približi ideje koje su razvili učeni ideolozi komunizma karl marx i friedrich engels. ideja klasne jednakosti domaćem je seljaku i građaninu dobro zvučala, ali svaka ozbiljnija analiza te ideje zahtijevala je barem poznavanje osnova Hegelove dijalektike i faza u odumiranju države, a time se rijetko tko mogao poh-valiti. tih godina u zagrebu je zaposleno 53 209 ljudi u 129 poduzeća, a gradom se vozilo oko 17 000 automobila, što u državnome što u privatnome vlasništvu.

Page 16: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

15

u takvome okružju starta hrvatska televizija, tj. televizija zagreb. s jedne strane napredni inženjeri elektrotehnike koji, želeći upoznati novi medij, samoinicijativno do-premaju skupu opremu za emitiranje iz francuske, a s druge strane svijet polupismenih seljaka i građana koji su, ne znajući kako, htjeli živjeti u boljem i “pravednijem” društvu.

slike hrvatskog ruralnog i urbanog pejzaža krajem 50-ih godina 20. stoljeća (fotografija desno: mladen tudor)

televizijska grafika i špica (najavne/odjavne filmske, animirane, elektronske ili digitalne sekvence) kao i sam konstrukt televizijskog medija u Hrvatskoj nastaje za-hvaljujući grupi gorljivih inženjera koji su na taj način obilježili tridesetogodišnjicu radija zagreb. to nam go-vori o informiranosti pojedinih struktura društva i utjeca-ju tadašnjih opismenjenih i tehnički obrazovanih krugova i pojedinaca. osim toga nastanak televizije u Hrvatskoj, kao jedne od prvih televizijskih kuća u regiji, vezan je uz specifične društvene okolnosti u okviru kojih počinje proizvodnja sadržaja. tu se susreću tvrda komunistička ideologija kao zamjenska dogma političke elite koja se

Page 17: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

16

odrekla raspela, božića i krštenja, i neuništiva želja za zabavom. oboje je zapravo vječna i legitimna potreba i elite i nepismenih seljaka željnih novih znanja i, naravno, zabave. novi je društveni poredak s ljestvice društvene moći uklonio crkvu kao vodećeg manipulatora njihovim neznanjem o sebi i društvu, a televizija se nametnula kao novo ognjište i suvremeni zamjenski oltar. zbog takvih složenih razloga prvi elementi s likovnim obilježjima koje su gledatelji mogli gledati na ekranu bili su izrazito jednostavni, a opet su nastojali sugerirati naprednost i tehnološku pismenost elite koja se počela okupljati oko planiranja i proizvodnje sadržaja. značajka je televizijskog programa da teče bez prekida, dok grafika i špice pojedinih emisija služe kao predah koji odvaja i ujedno najavljuje nove cjeline. te su cjeline najčešće međusobno vrlo različite, i sadržajno i na tehnološko- -proizvodnome nivou, te zahtijevaju grafiku prilagođenu publici. kako publika može biti pojam jedino ako je masovna, a masa najčešće nema visoke estetske i sadržajne prohtjeve, pred prvim domaćim dizajnerima grafike i tele-vizijske špice bili su zahtjevni zadaci. upravo zbog orijen-tacije prema masovnome i “prosječnome”, koje je vrlo teško definirati, televizijski je ekran u svojim počecima bio poput dvodimenzionalne površine, poznate nam iz vremena naših početaka savlađivanja vještine pisanja i čitanja. eliti koja se ideološkom i obrazovnom podobnošću okupila oko novoga medija nije bilo druge nego da tretira prozor u svačiji dom kao praznu stranicu papira – dvodimenzionalno i krajnje jednostavno. osnovna jedinica kojom se osvjetljivala crna površina “papira” bila je energija elektrona, koji je bio lučonoša i prvi autor koji para mrak ekrana. Proizvodnja likovne vri-jednosti svjetlom te sinteza sa zvukom zanimala je umjet-

Page 18: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

17

nike širom svijeta i prije izuma filma. kinetička umjetnost i luminizam korijene vuku iz rituala koji su slavili najduži ili najkraći dan u godini, pokazujući tako moć sunca i svjetlosti u životu čovjeka. daljnjim razvojem tehnike i kreativnošću svjetlost je sve više postajala zarobljenik i njezina prisutnost nije ovisila o suncu ili vatri, nego je “na zahtjev” dolazila ili odlazila iz sve složenijih i naprednijih sistema koji su se pojavljivali. skrjabin u djelu “Prometej” pokušava dodati boje kao element u izvedbi, kandinski razmišlja o “zvuku vizualnih formi”, a ludwig Hirschfeld- -mack na bauhausu spaja svjetlost, glazbu i zvuk u ne-ponovljive forme. stainerova je antropozofija sustavno proučavala i nastavljala goetheov interes za “uzdizanje” duha bojom i svjetlošću, dok je u euritmiji tražila vezu svega toga s tijelom i pokretom. Pokretna svjetlost i boje fascini-rale su čovjeka i vršile velik utjecaj na sve planove njegove egzistencije u svijetu u kojem su noć i tama polako nesta-jali. zahvaljujući elektronima i žicama umjetno stvorena svjetlost mogla je uvijek stvoriti iluziju dana. televizija se tu pojavljuje kao sam vrh razvojnog ciklusa koji ne samo da donosi neprestanu igru svjetlosti i značenja u naše domove nego nudi jedan potpuno nov medij u kojem se svjetlost može izraziti. stoga ne čudi što se, bez obzira na to koliko je televizijska transmisija bila progresivna i posljednja riječ tehnologije svoga doba, likovni izraz na samom početku razvijao paralelno s medijem. dok je slikarstvo odavno slomilo dimenzije, ispreplelo forme i značenja, zašlo dubo-ko u materiju te izišlo iz nje i rasprsnulo se u konceptuali-ziranju, televizijska grafika i televizijska likovnost našle su se na samome početku. elitistički svijet koji je pratio nove umjetničke pokrete koji su preispitivali i prelazili granice slikarstva, skulpture, instalacija, performansa i “beskoris-nih” umjetničkih konstrukcija za novi masovni medij nije

Page 19: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

18

previše značio. televizija je zahvaljujući svojoj potencijal-noj i odmah prepoznatoj moći polako i oprezno usvajala jezik kojim je predstavljala svoje sadržaje. odmah je bilo jasno da tu postoji prostor za jedan novi jezik koji mora biti komunikativan i zanimljiv, što se pokazalo kao velik zalogaj za domaće autore. trebalo je pronaći način na koji će televizija komunicirati s masama i pritom zadržati svoj ugled, drugim riječima, trebalo je stvoriti jezik i forme koje će poput leonardovih ili michelangelovih djela biti svima jasne i razumljive, no prema kojima će se ipak odnositi s poštovanjem. bio je to zahtjevan i kretivan zadatak za svakoga čiji je rad namijenjen prvenstveno komunikaciji. ne čudi stoga što je trebalo gotovo trideset godina da tele-vizija, tek uz pomoć digitalnih tehnologija pronađe svoj idealan jezik i sredstvo izražavanja za grafičke forme svih vrsta. zbog svoje pristupačnosti i prijemljivosti ekran je is-prva morao biti tabla, ploča na kojoj su se ispisivala slova – telopi, u crno-bijeloj varijanti, vrlo šturi i asketski. upravo zbog tehnologije kojom se slika prenosila do gledaoca i pozicije koju je televizija namjeravala zauzeti u društvu i svijesti pojedinaca, početak je morao biti oprezan. logično je stoga da su špice kao zahtjevne kinetičke forme, zbog težnje da traju u vremenu, zbog namjene da se puno puta ponavljaju te zbog složenosti izrade (pri čemu su najčešće slijedile estetski obrazac animiranog filma), u počecima televizijske proizvodnje bile u sjeni telopa kao odjava i na-java novih cjelina programa. televizija je pucala visoko i kapilarno, prema svima i do svih. I rijetko kada pogađala. teško je bilo očekivati da će zemlja koja je napravila velik zaokret u političkome smislu i prekinula s mnogim tradicijama, ali koja je jedva imala kontinuitet u društvenome, znanstvenome i intelek-

Page 20: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

19

tualnome smislu, imati sustavan pristup novome mediju. vera Horvat Pintarić, zasigurno prva proučavateljica tele-vizijskog medija u regiji, čiji je rad na tome polju unaprije-dio hrvatsku televiziju i sadržajno i vizualno, već se 1970. opravdano pita: “da li smo shvatili da je televizijski medij po sebi, po svojim medijskim svojstvima, najprikladnije sredstvo pomoću kojeg bi se mogao razvijati kontinualan i dugotrajan proces kulturne revolucije koji je preduvjet za ostvarivanje društvene revolucije odnosno samoupravne revolucije?” 3

3 vera Horvat Pintarić, “sredstvo i posredništvo”, BIT International, 8-9, ur. vera Horvat Pintarić, galerije grada zagreba, 1972.

Page 21: Emil Matešić: "Kratke forme za dugo sjećanje"

KNJIGA JE OBJAVLJENA UZ POTPORUMINISTARSTVA KULTURE REPUBLIKE HRVATSKE

IUREDA ZA OBRAZOVANJE. KULTURU I ŠPORT GRADA ZAGREBA

Kvalitetan autor, eklektičan pristup, podatni elementi trash-ikonografije kao da nisu do kraja iskorišteni (str. 216)

Kvalitetno obavljen zadatak suk-ladno strategiji televizijske kuće koja nikako da ostavi traga u zajed-nici (str. 217)

Komercijalna televizija zna da je sve u televizijskoj osobnosti. (str. 218)