ESEJ ČOVJEČANSTVO

Ovo nije nikakvo futurističko pitanje. Ovo je pitanje današnjice. Što će biti sjutra, kada je to sjutra neočekivano blizu? Danas svijetom vlada haos koji se samo djelimično kontroliše i u toku je prestrojavanje po nekom novom svjetskom poretku, za koji niko ne zna zapravo kako bi trebao izgledati. Novi svjetski poredak trebao bi biti pravedan za sve. Ne bi trebalo biti nikakve diskriminacije i niko ne bi oskudjevao ni u čemu.

Osim novog svjetskog poretka, pitanje koje je s ovim obuhvaćeno je i naš odnos prema razvoju inteligentnih mašina, genetike, kao i morala. Je li moguće da razvojem mašina dovedemo čovječanstvo pred totalno uništenje?! Svi naučnici koji trenutno rade na razvoju inteligentnih mašina, kao i na genetskim istraživanjima, moraju razviti novi osjećaj za moral, moraju dobro razmišljati o posljedicama svog rada i objave svog rada širokoj javnosti. Na kraju krajeva, danas se kaže da živimo u globalnom selu, pa treba razmišljati i kako će to globalno selo reagovati na informacije koje im se daju. U tom globalnom selu ima puno terorista i potencijalnih terorista, kao i ludaka koji bi htjeli uništiti dio ili sve ljude, pa bi oni mogli te informacije uništiti. Drugim riječima, nalazimo se u informatičkom društvu, gdje je moć znanje, posjedovanje informacija. Isto kao što se nekad nečija moć mjerila u broju robova, pa u veličini posjeda, pa u novcu, danas se mjeri u informacijama koje posjeduje.

Vels je kao pisac naučne fantastike i vizionar u svojim djelima zamišljao čovječanstvo kao jedinu pravu naciju. Po njemu je moguće da se jednog dana izbrišu sve nacionalne granice država i da jedina nacija bude globalno čovječanstvo. Čovječanstvo teži ovoj jedinstvenoj ideji i putem Novog svjetskog poretka.

Razvoj svjesnih i inteligentnih mašina koji će istrijebiti čovjeka donedavno je spadao u čistu znanstvenu fantastiku. Međutim, suočeni sa sve bržim razvojem u području računarskih znanosti, moramo se zapitati koliko još vremena imamo? Prema sadašnjim procjenama, do kraja 21. stoljeća, strojevi će se moći samostalno reproducirati, a to znači da im čovjek više neće biti potreban. Da li će strojevi krenuti u uništenje ljudi, jer ih ima previše na Zemlji, te troše previše dragocjenih resursa ili će potpuno ignorirati ljude ili nešto treće, to je pitanje koje ostaje za vidjeti.

Pitanje razvoja, pitanje kuda ide čovječanstvo, nikako nije pitanje za poslovne ljude ili političare. Naime, u mnogim državama su oni povezani, a za poslovni svijet nema dvoumljenja: treba nastaviti privredni rast. U tome ne bi bilo ništa loše kad taj rast ne bi išao na štetu čovječanstva. Današnji svijet suočen je i sa mnogim drugim problemima o kojima treba raspravljati: problem veličine populacije, koja je odavno prešla onu koju naša malena planeta može podnositi; problem pitke vode, jer je nje sve manje, a žednih usta je sve više; problem ozonskih rupa, koje se svake godine sve više i više šire, a bogate države ne smišljaju način kako bi neutralizovale taj efekt, tj. ne ulažu napore u smjeru traženja "protivotrova"; problem zagađenja do kiselih kiša, ljudsko upletanje u velike šumske požare kako bi se dobilo zemljište za poljoprivredne kulture, itd.

1

Svi ovi primjeri upućuju na potrebu razvoja svijesti o trenutku u kojem se nalazimo, a tu ulogu imaju mediji. Pitanje medijskih sloboda ne svodi se na to koliko se štetnih reklama može pustiti u jednom satu, nego u tome da se omogući razvoj svijesti, umjetnosti, fundamentalne nauke i morala, što se u današnjim medijima u svijetu ne događa (čast izuzecima).

Treba se razvijati u svemir i tamo tražiti prostore za rast. Potrebno je ulagati u fundamentalne nauke i istraživanja, jer mi još uvijek ne znamo odgovore na mnoga pitanja koja nas zanimaju. Treba zaustaviti nekontrolisani razvoj tehnologije koji je stimulisan tržišnom ekonomijom i borbom za što veći profit. Bez obzira što kod nas tržišna ekonomija još uvijek ima pozitivan prizvuk, ona nije nimalo pozitivna zbog toga što nas vodi u propast. Što će nam brži procesor kad ni ovaj ne iskorištavamo u svakodnevnom radu onoliko koliko bi se moglo? Ili što bi bilo loše u tome da se deset ili dvadeset godina proizvodi isti model automobila, a ne da se svake godine izlaze novi modeli? Ionako nemamo para da bi svake godine kupovali novi automobil, a uz to se zaboravlja i osnovna funkcija automobila: prevoz. Svrha automobila je da se s njim vozimo, a ne da svake godine kupimo novi! Zašto kupujemo novi? Jer nas reklame i mediji pritiskaju da potrošimo još malo više kako bi još malo više morali zaraditi kako bi opet i to potrošili. Privredni rast ne smije se tražiti u prodavanju staroga u novom pakovanju, nego u potpuno novim stvarima, kao na primjer, procesoru na potpuno drugoj arhitekturi umjesto na istoj arhitekturi samo malo ubrznoj, kao što se danas događa. Ili uvođenjem ekoloških auta umjesto stalnog mijenjanja izgleda već postojećih koji zagađujuživotnu sredinu.

Razvojem duhovnosti, umjetnosti i kulture, te širenjem u svemir, može se smanjiti mogućnost uništenja čovječanstva po bilo kojem od scenarija od udara meteora do istrebljenja od mašina koje su svjesne. No za to treba suzbiti razvoj tehnologije diktiran tržištem, te usmjeriti energiju u fundamentalne nauke i otkrića koja ne donose brz i lagan profit, nego su ona zbog kojih je nauka i nastala: da se odgovori na pitanja kako smo postali, kako je nastao svemir, kako putovati iznad brzine svjetlosti, šta je vrijeme, šta to čini prostor, postoji li bog (i koji ako da), kao i mnoge druge tajne, te nađe ujedinjena teorija sila koja će se dokazati. Ostaje puno pitanja koja treba raspraviti, ali i veliko pitanje: kako bi se odluke koje bi trebali donijeti naučnici i umjetnici mogle sprovesti bez političke i ekonomske moći? Sam strah od uništenja neće izvršiti pritisak na multinacionalne kompanije da se okrenu napretku čovječanstva, a niti natjerati političare da izvrše pritisak na takve kompanije. Čak šta više, već danas su mnoge kompanije jače od pojedinih država. Izlaz može biti u prelasku iz potrošačkog u naučno društvo, gdje bi vodeću riječ imali stručnjaci, gdje bi cijelo čovječanstvo moglo o svemu ravnopravno odlučivati. To znači ukidanje moći velikih kompanija, ali i ukidanje nacionalnih država, jer jedna odluka o povećanju proizvodnje u nekoj državi utječe na cijeli svijet, a ne samo na tu državu.

O tome je maštao H.Dž.Vels o tome maštamo i svi mi!

2