4050

d 4050. Svijet kakvog poznajemo vie ne postoji. Nakon treeg svjetskog rata 2065. raspao se u ruevine, ostavljajui samo ostatke starog svijeta. Nastao je novi, osnovan na ideji drevnog svijeta u kojem su ivjeli prvi ljudi. Ime mu je Novi Zaviaj Ahyagea.

Dvije tisue godina Ahyagea ivjela je u miru. Sela su prodavala dobra jedna meu drugima a centar nove zemlje zvao se Nova Atlantida. Grad je osnovan i napravljen na temelju vizija Proroka koje su dobili davno, i prije nego je sam rat izbio.

Ali, jednog dana, jednog popodneva, rodilo se dijete. Zelenkaste koe i utih oiju, ubrzo je bilo proglaeno prijetnjom a Proroci su ga prozvali loom kobi. Bilo je odbaeno da ivi samo, bez ikoga da se brine o njemu. Danas, zarobljeno u okrutnoj igri preivljavanja, odraslo je u ovjeka s prolou punom tuge i bijesa.

Ahyagea je poinila greku?

Damon Baskerville. Damon je sebian, esto misli samo na sebe, ne podnosi vlasti i mrzi bilo kakav oblik prisilne vladavine nad bilo kim. Voli novac i ambiciozan je i ivotna elja mu je dobiti dovoljnu poziciju da svog oca i njemu sline moe baciti s vladavine. Dramatian je, esto govori u dramatinim tonovima s mnogo gestikulacije rukama. Nije nervozan, ak naprotiv, veoma je smirena osoba i treba puno da ga se iivcira. U isto vrijeme, oboava ivotinje i kad vidi da netko pati, ne moe si pomoi a da mu ne pomogne.Jmai Sve se zna o njemu.Arisae Trei glavni lik, pojavit e se u drugom dijelu knjige gdje e biti jedan od druida.

Fiora Lionheart Putujua krotiteljica lavova i arobnica koja koristi ini plamene ini. Ostatak e ju upoznati kad budu ili po uvara Vatre, gdje e se pojaviti kao putujui plaenik koji e htjeti obavljati zadatke za samostan. Prolog

PUSTINJSKI GUTER

Cajn, 4050.

Iznad kua od crvene, peene cigle tog je dana visila zaguljiva toplina. Ravnica izmeu planina u kojoj je selo bilo smjeteno nije odavala dojam da e seljane ikad rashladiti vjetrom, ili bar povjetarcem. Bio je vreo ljetni dan, ba onakav u kakvom su se mjetani obino zatvarali u kue, ne izlazei van. Srebrne oplate koje su pridravale materijal bile su usijane toliko da je toplina lomila zrak iznad njih, pa je djelovalo kao da isparavaju. ak je i staza od utog kamena koja je prolazila izmeu kua bila vrela, a drveni kapci na proeljima kua ispred kojih se arenilo pomno rashlaivano cvijee bili su zatvoreni.

Kad bi se koji sluajni putnik to bi se iz Mohera vrstim makadamom uputio prema Nebozidu naao u Cajnu, to je bilo ime sela, primijetio bi veliku krmu koja se nalazila na kraju ute staze koja je prolazila kroz mjesto. Nalazila se na ravanju staze. Jedna staza vodila je u daljinu, negdje prema Mjeseevom Grebenu, a druga dalje prema ve spomenutom Nebozidu. Bila je prilino impozantna, sa svoja dva kata i isto onako neobinim krovom kakav se nalazio na veini kua u selu.

I na krmi su, trenutno, svi kapci bili zatvoreni a samo je vjena buka govorila da je netko zapravo unutra. Osim toga, ulice su bile prazne. Ipak, veina seljana nije bila eljna etnje po vrelom zraku, obustavivi ak i poslove koji su ukljuivali brigu o vrtu. Za veinu vrtova brinuli su se Vodeni uvari, trenutno ih zaljevajui svojim blagim inima, otporni na vrelinu koja je dolazila. Bila su to neobina bia, nastala iz vode Vjetrovitog Zaljeva jo davno, kad su ljudi prvi put otkrili magiju. Od tad pa nadalje, svojevoljno su sluili ljudskoj vrsti, pa je veina obitelji u toplijim krajevima imala osobnog uvara, koji se brinuo o njihovim poslovima kad to oni nisu bili u mogunosti. Njihova koa, kosa, tijelo, svo njihovo bie bilo je voda, srebrnkastog odsjaja. Bili su potpuno prozirni, s dugom srebrnom kosom koja im je padala niz tijela. Nisu imali naznake nikakvog spola.

Unutar krme vladala je neto svjeija atmosfera, potpomognuta s mjedenim rashlaivaima koji su se prilino brzo okretali na drvenom stropu. Pod krme bio je debela, tamna hrastovina, a zidovi su bili obojani crvenom bojom. Sve u krmi bila je kombinacija crvenih zidova i tamne hrastovine, a kroz procjepe na drvenim kapcima prozora ulazilo je jarko podnevno sunce, ostavljavi svijetle linije na licima umornih ljudi to su se sakrili od ege. Negdje za ankom, vitki krmar u prozranoj odjei istio je izduene, srebrnkaste ae, a ispred njega sjedilo je par ljudi, glasno raspravljajui o tome jesu li Vodeni uvari mukarci ili ene. Ba u tom trenutku, iz pokrajnje prostorije koju su od glavne dijelila dva kapka doetao se jedan od uvara, uputivi se do anka. Jednim potezom pokazao je svoju elju, a krmar je izvukao omanje bure puno vode. uvar je dlan lagano potopio u vodu i cijelo tijelo mu je na tren zasjajilo.

Vidi da je ensko! povikao je onaj za ankom, vano podigavi kaiprst.

Nema grudi, muko je! povikne drugi i nastave se prepirati.

uvari su ovisili o zalihama vode kako bi mogli ivjeti, jer bi se bez zaliha vode uskoro isuili i ne bi mogli funkcionirati na zemlji. Pogotovo ne u sunanim, ljetnim danima kakav je bio ovaj.

U kutu krme, skrivena od znatieljnih oiju, sjedila je prilika u bordo-crvenom platu. Bacao je sjenu na njezine oi, a vidjele su se samo usne na pomalo zelenkastom licu. Djelovalo je kao da je bolesna i veina ljudi u selu klonili su je se, jer je sama prilika te osobe izazivala nekakav strah i osjeaj kao da neto jednostavno nije kako bi trebalo biti. Kosa osobe je u dugim, crnim slapovima padala niz njena ramena. Osoba je imala crvenkastu, laganu odjeu. Za pojasom nalazila su joj se dva tanka maa sa srebrnom drkom.

Opet onaj udak. Tko je to uope? upita tiho jedan od ona dva drugog.

Nemam pojma. Nedavno je doao u selo, jedino to radi je dolazi i odlazi, bez rijei. odgovori drugi.

Ba u trenutku kad je dvojac zapoeo raspravu, osoba se ustala iz kuta koji ju je sakrivao. Korak joj je bio lagan, petama jedva dodirujui drvene ploe na podu krme u kojoj je trenutno boravila. Jednim pogledom utih oiju sijevnula je prema dvojcu, koji su se idueg trena povukli u kut prostorije i tamo nastavili svoja dnevna ogovaranja.

Uhm to trebate? upitao je krmar pomalo nervozno. Kap znoja mu klizne niz obraz.

Vjetrovi mi danas ne idu u korist ini se da je i ljeto postalo neprijatelj prokletima.

Pa prilino je vrue..? zbunjeno odgovori ovaj, na tren prestavi brisati au. elo mu se jo vie orosi.

Osoba u platu nagne se prema krmaru. Kad se nagnula, pone mu aptati na uho.Ima li nekakvih novih zadataka? upita ga.

Ovaj se odvoji nekoliko koraka unatrag, do police koja je stajala iza njega. Tamo se nalazio maleni zapisnik u kojem je vodio zapis o zadacima za koje su ga ljudi pitali. Bio je dostupan svima koji su za odreenu svotu novca bili spremni raditi to god se od njih trai. Krmar zapisnik poloi na ank ispred osobe, koja svoje zelenkaste prste izvue ispod plata i lagano pone prebirati po stranicama. Kad je izgledalo kao da je zadovoljna, poloi jedan od prstiju.

Ovaj.

Krmar jo vie problijedi.

T..Tko si ti?

Osoba ga samo pogleda i uputi se prema van. U iduem trenutku vie je nije bilo i ostavila je muk koji je potrajao dobrih pola sata.

***

Sunce nad ravnicom i dalje je bilo neumoljivo a jedna je prilika, nejasno izvitoperena radi vreline u zraku, upravo naputala Cajn. Nigdje nije bilo sjene koja bi ju sakrila, ali jednim potezom zelenkastog dlana koji se odjednom stvorio iz crvenog plata stopila se s okolinom i postala gotovo nevidljiva. Negdje u daljini, Bijeli Vitez sjedio je pod sjenom drveta ne oekujui nikoga. Nije bilo ni zvuka, ni unja u travi. Bio je to Pustinjski Guter, kako ga je nazvalo pleme Saduna iz nepreglednih pustinja na zapadu.Njegov crveni plat koji ga je skrivao od vreline sad je potpuno nestao iz vidokruga i nije bilo jasno gdje se nalazio. Nije bilo ni daka vjetra a i da je bilo, ne bi mogao odati gdje se nalazi. Postao je jedno sa sparuenom travom ravnice i vie kao da nije ni postojao.

***

Vaa visosti, zrak oko nas je ist. Ne vidim smisao zadravanja ovdje, taj olo se sigurno nee pojaviti u pola dana, na ovako snanom suncu.

Moramo biti ovdje kako bi mogli nadgledati tko ulazi i izlazi iz sela. Tako emo im jedino moi stati na kraj.

Kraj ovjeka u bijelom oklopu koji je sad stajao u debelom hladu drveta nalazio se mravi mladi u oklopu od ivotinjskih koa, tamnog lica ureenog crvenom bojom i mnogim ukrasima od ivotinjskih kostiju. U ruci je vrsto drao luk na kojem su se arolikim bojama isticali mnogi pleteni uresi.

Ahbala, vjeruj u mene. Siguran sam da e se pojaviti.

Ali

Crnog lovca u poetku reenice prekine povik, a drugi lovac dotri pred njih.

Vidi.. Vidio sam Tamo su!! povikne on. Bio je jednako tamne koe kao i Ahbala, ali kosa mu je bila duga i svezana u pletenicu a tijelo mu je bilo snano, kao isklesano iz stijene. U ruci je drao dugo, ureeno koplje.

Sahalu, udahni i reci mi gdje si ih vidio? smireno odgovori ovjek u bijelom oklopu.

Vaa visosti, Bijeli Vitee, upravo je izaao iz sela!! povikne u jednom dahu Sahalu.

Samo jedan? upita ga Bijeli Vitez i uhvati bradu, kako je uvijek inio kad je bio u razmiljanju.

Njegov nadimak, Bijeli Vitez, dobio je radi bijelog oklopa i srebrnog plata koji je uvijek imao uz sebe. ak je i njegova kosa bila svijetle, plave boje pa je djelovala kao da je bila bijela. Lice mu je bilo markantno, etvrtaste brade, a njegove oi bile su plameni ar na bijelom licu.

Samo je jedan iziao iz sela. Vaa visosti, dajete li naredbu da ga uhvatimo? Jedan nam nee pobjei!samopouzdano uzvikne Sahalu i vrstom akom tresne se u miiava prsa.

Uhvatite ga, ali dovedite ga ivog. Ima puno toga za to e mi odgovarati. izgovori on, iz zaveljaja izvukavi maleni, srebrni medaljon na rasklapanje. Otvori ga i pogleda u sliku ene duge plave kose s malenim djetetom u rukama. Pogled mu postane nekako dalek.

***

Pustinjski Guter prikradao se prema grupi drvea gdje su ga vodile upute iz zadatka koji je prihvatio. One su bile jasne.

Ubij Bijelog Viteza, rijei se svakog koga nae na putu. Trenutno obitava u umarku istono od mjesta. Pri zavretku zadatka, krmaru odnesi srebrni medaljon koji posjeduje. To e biti dokaz uspjeha. Novac e dobiti idui dan.

Potpis

X

ini koje je nauio pri boravku u pustinjama Zapada titile su ga od neeljenih pogleda i sad se lagano kretao kroz mjesto. Bio je siguran da ga ovdje nitko nee uhvatiti. Zapravo, bio je siguran da i nee primijetiti kad ih proe i krene izvriti zadatak radi kojeg je ovdje i doao.

Negdje u daljini uo je korake i bojne urlike i znao je: vidjeli su ga kad je izaao iz sela.

Sunce je neumoljiv neprijatelj. Uskoro ete odustati od potrage. apne u bradu i nastavi se kretati prema umarku.

Jedan od dva plemenska lovca, Sahalu, isprijei mu se na putu.

Siguran sam da je bio ovdje! uzvikne Sahalu, divlje se okreui na lijevo i na desno.

Jedino u to si ti siguran je da si uvijek gladan. puhne Ahbala i povue ga za ruku kako bi izbjegli bespotrebno umaranje na egi.

Bio je tu! Siguran sam!

Na njegovu nesreu, u travi ispred sebe primijeti uanj.

A-ha!! povikne i podigne koplje kako bi ga zabio u treperavu sjenku koja se nalazila u travi ispred njega. Ali kad ga je hitnuo ispred sebe, zabilo se u zemlju ali nikog ne pogodi.

U iduem trenutku osjeti ogroman bol u leima koji mu je zadirao duboko u tijelo.

Ah..Ahbala.. to.. daljnje rijei koje je izgovorio izgubile su se u naletu krvi to mu je krenula na usta. Dvije nevidljive otrice izvire mu iz tijela, postavi vidljive radi njegove krvi.

VISOANSTVO!! VISOAANSTVO!! pone vritati Ahbala, gotovo se spotaknuvi od paninog trka kojim se uputio prema umarku.

to se dogodilo, Ahbat? nazove ga nadimkom Vitez.

Saha ! povikne on, treperavih usana, prstom koji je snano drhtao pokazujui negdje u daljinu.

Svih mu. Dovuci ga ovdje! Dehidrirat e dok lei u nesvijesti ovako na suncu!

Visoanstvo.. on je..

Nemoj ekati, odmah ga dovuci!

On je mrtav!! povikne Ahbala i suze mu kliznu niz obraz.

Vitez se na tren ukoi. Napravi par koraka unatrag i zgrabi ma.

Znai igrate prljavo, ha? Ahbala, sakupi kamp, dosta je ekanja. Proeljat emo cijelo selo ako treba! gnjevno uzvikne Vitez i pone mu pomagati pri sakupljanju atora.

Za to se vrijeme Pustinjski Guter sve vie pribliavao umarku u kojem su se nalazili. Njegove kretnje su bile nesmetane i nije bilo jasno gdje se nalazio. Vitez i njegov crni pomonik skupljali su ator u panici, a prvi se cijelo vrijeme okretao oko sebe, provjeravajui zrak i zemlju kako ne bi propustio uanj ili bilo to koje bi odalo tihog ubojicu. Ali tako neto se nije dogodilo. Ba naprotiv, sve je postalo jo tie i u jednom trenutku nisu uli ni ivotinje koje su maleni umarak uzele kao obitavalite.

"Ahbala, budi paljiv. Ovdje je." izgovori vitez, u ruku podigavi teki tit koji je naslonio na oblinje drvo. Ahbala se brzo popne na drvo, sakrivi se od pogleda koji su ga moda promatrali iz tamnih sjenki koje je bacao gusti umarak. Ali i dalje nije bilo ni zvuka.

"Pokai se, kukavice i osjeti gnjev pravde!" povikne vitez opet ali i dalje nije bilo zvuka.

Za to vrijeme Guter je ve bio u umi. Sve oko njega bilo je nejasno i boje su se mijenjale, kao i uvijek kad je koristio ove ini. Bile su korisnije po mraku kad je jasno vidio toplinu tuih tijela oko sebe, ali po danu su slabije funkcionirale, osim to su ga inile nevidljivim. Napao bi ih po mraku ali bojao se da bi bilo prekasno. uma ga je eljno prihvatila u zagrljaj u kojem se izgubio i nestao meu drveem i sad je vrijebao na viteza koji je zbunjeno trao po maloj istini u hladu drvea. Vidio je i crnog, neiskusnog lovca koji je drhtavom rukom napinjao luk, stalno gledajui oko sebe kako ne bi propustio dogaanja oko sebe.

"Ag harshuk narzul." apne on i svijet oko njega obavije mrak. Cijela uma je najednom bila u mraku, a jedini zvuk bili su panini povici dvojice koji su sad bili izgubljeni u potpunoj tami.

"Kukavice! Nitko ne bjei mojem mau!" uo se povik i odjednom neto bljesne te Guter jasno vidi Viteza kako ma dri visoko iznad sebe, obasjavajui tamu. Ipak, bila je neprirodna i vidio je tek krug od par metara oko sebe i nita vie.

"Osvijetli i mene, Visoanstvo!! Nita ne vidim!!" povikne lovac, ali neto ga prekine u sljedeem poviku. Nije bilo ni krika, samo udarac u tami koji je zvuao kao tijelo koje pada s visine. Kad je vitez potrao da pronae uzrok povika, naao je samo krvavo tijelo dotadanjeg prijatelja koje je i dalje stiskalo luk u ruci, irom otvorenih oiju u kojima se gasilo ivotno svjetlo.

"Samuele.. hladno mi je."

Po prvi put do sad, lovac Viteza nazove imenom.

"Dri se, sve e biti u redu." izgovori Vitez tiho i ogrne ga platom. Lovac ga uhvati za zapee i pogleda ga u oi.

"Ne daj mi da umrem. Moje pleme me eka." protisne kroz zube, ali ak i razgovor mu je bio previe naporan.

"Nee umrijeti. Imam zavoje, pomoi u ti." apne vitez i iz zaveljaja izvue zavoje, poevi ih omotavati oko tijela lovca. Ali kad je poeo zamotavati shvati da su rane bile previe ozbiljne. Dvije otvorene rane na njegovim prsima gotovo su mu presjekle prsni ko s jedne i sa druge strane. Nije znao kako je jo uope i iv. Dok je zamotao zavoj, stisak ake lovca jo se jednom stisnuo a tad je popustio i glava mu klone na njegovim rukama.

"POKAI SE, KUKAVICE!" povikne Vitez ali i dalje nije bilo ni zvuka. Samo nejasan krug svijetla oko njega u kojem se naziralo umsko tlo na kojem je stajao. U iduem trenutku neto bljesne i tit Viteza jedva pretrpi snaan udarac dva maa koje je prihvatio. Vitez se okretao oko sebe ali vie nije mogao vidjeti gdje se nalazi onaj koji ga je napadao.

"Opstaju samo najjai."

Glas koji se uo iz ume kao da je dolazio iz svih smjerova. uo se iz kroanja, sa tla, iza Viteza i ispred njega i nije bio siguran odakle potjee. Najednom osjeti snaan udarac u lea koji ga gotovo srui iz ravnotee. Osjetio je kako mu se oklop udubio i sav zrak mu odjednom nestane iz plua.

"Pokai se!!" vikao je uzalud vitez ali nije bilo odgovora.

Jo jedan udarac. I jo jedan. Pa nakon njega jo jedan. Svakim udarcem bio je sve slabiji i slabiji te nije znao odakle udarci dolaze. Netko kao da ga je namjerno udarao tupim dijelom maa u nadi da e ga jednostavno izmoriti i onda lako ubiti. Njegov bijeli oklop ve je bio udubljen na mnogo mjesta i bio je vjerojatno jedino to ga je zatitilo od ozbiljnijih ozljeda.

Ve je umorno disao a jedan mali trak krvi polagano mu je klizio od ruba usana do brade. Okretao se, udarajui maem u nadi da e neto pogoditi ali nije bilo niega. Udarao je po zraku. Uini se kao da je u mraku ispred sebe vidio dva golema, crvena oka i osmijeh bez zvuka, a tad iz tog smjera odjednom dolete dvije otrice. Vidio je bljesak utih oiju i crveni plat, ali nekako u zadnjem trenutku podigne tit kako bi ih presreo. Ali kad dotaknue tit, one nestanu i cijelog prizora isezne. Opet je bio sam u mraku, u tiini.

Najednom osjeti bol koji mu je proao cijelim tijelom. Po prvi put u ivotu bio je ozlijeen. Nitko do sad mu nije bio ravan po snazi. Tko je bio taj ovjek? Mislio je da je to jedan od lopova koje je ekao svo ovo vrijeme, ali to nisu bili ljudi tako vjeti u oruju. Na kratko bola nestane ali zamijeni ga bol na jo nekoliko mjesta. Nije se ni stigao okrenuti a ve je teko disao. Osjetio je kako mu se plua ispunjavaju tekuinom i zakalje, ali na usta mu krene krv.

Klone na koljena i osloni se na ma. Tama pone slabiti i sad je kleao na istini, ispod sunca koje je prolazilo kroz gusto spletene grane.

"Hannah, opet u biti s tobom. Oprosti mi." izgovori Vitez, u aci vrsto stisnuvi maleni medaljon koji je stalno drao kod sebe.

"Ljubav...?" izgovori, za njega misteriozna, osoba ispred njega.

"to ti..khkhk.. zna o tome??" izgovori vitez, a slabost mu pone obuzimati cijelo tijelo.

"to je to ljubav?" upita on Viteza koji je sve vie slabio.

"Zato bi ti ita odgovorio! Ionako nikad ne bi razumio! Nikad nee imati ljubav, osobe poput tebe ju ne zasluuju!!" povikne vitez prkosno.

Gnjevne ute oi bljesnu pod platom i tanke, crne rukavice povuku drke maa, jednu prema drugoj. Otrice bjee ukriene ispred vrata viteza, a kad ih je Guter povukao presjeku zrak ispred sebe kao kare, i glava viteza padne ispred njegovih nogu.

Guter iz njegovog dlana iupa medaljon i napusti istinu u kojoj se nalazio.

Uvod

DIJETE ZLE KOBI

Nova Atlantida, 4031.

to je to ljubav? Izgleda da se ne mogu sjetiti osjeaja kad te netko voli i kad ti njega voli. To tako zovu, uo sam ljude da spominju. Vidio sam ju na ulicama, u licima prolaznika. Ali to je ona zapravo? Ne sjeam se trenutka kad sam bio voljen. Samo bijega. Otkad sam bio dijete, samo sam bjeao. Jesam li zapravo bjeao sam od sebe? Taj prokleti dan, 4031. po novom brojanju Vremena. Tko si ti bio, izdajniki oe? Zato si me stvorio da budem teret ovom odvratnom svijetu? Majko, prokletnice, zato si se dala tjelesnim uicima! Ja ovo nisam elio!

***

No je bila njena i mirna pod zvjezdanim nebom iznad zgrada od pjeanog mramora koje su se protezale prema sreditu grada. Nije bilo ni glasa, ni zvuka koji bi odao da je bilo tko budan u ovo doba, osim tihog plaa negdje u dubini grada.

Tamo se nalazila kua neobinog, ispupenog krova od istog pjeanog mramora, s zatvorenim drvenim reetkastim aluzinama na prozoru. Dok su svi drugi spavali mirnim snom jedino je ona bila budna i jedno svjetlo unutar nje pokazivalo je grupu skupljenih ljudi.

"Heena, dii. Dii." njeno izgovori starija ena. Imala je lice iarano borama i svijetle, plave oi.

"Ali majko, ne mogu. Boli!!" izgovori mlada djevojka na krevetu i ispusti glasan krik.

ena joj pritisne dlan a tijelo djevojke zgri se u bolu. Upravo je poraala dijete koje je zanijela tono prije devet mjeseci. Nitko nije znao kad. ak je i sam odnos koji je imala bio obavijen misterijom, jer je djevojka negirala da se sjeala iega. Gotovo kao da je zatrudnila sama od sebe. Neki praznovjerni ljudi govorili su kako se ponavlja davna prolost i kako e roditi novog Proroka koji e spasiti svijet, ali Kranstvo je kao religija davno napustilo svijet i svima je to veinom bilo samo usmena predaja bez ikakvog znaenja ili tekst o kojem su proitali u nekoj staroj knjizi.

"WRAAAAAAAAAAH!" povikne ena a njena majka spusti se da provjeri da li poroaj napreduje.

Poraala je ve satima i jo uvijek nije bilo napretka, pa su se ene okupljene oko kreveta ve zabrinule.

"Vidim glavicu!" povikne ena i to djevojci da malo nade.

ene i poneki mukarci okupljeni oko kreveta ushodali su se i uskomeali, gurajui se da vide taj trenutak raanja novog djeteta. Bio je to uvijek sveti in, kad su Sveenici dolazili u kue donosei razna mirisna ulja kako bi proslavili jo jedan ivot koji se raao.

Sveenici su bili na najviem poloaju u Novoj Atlantidi, sa ovlastima koje su se protezale od upravljanja inima pa sve do politikih pitanja kojih je bilo i u Novom svijetu. Takoer su nadgledali dogaanja u gradu, pa je netko od njih uvijek bio prisutan pri roenjima, pri vjenanjima, pri danima kad su se odravale sveanosti i slino.

Imali su razliite ovlasti i dijelili su se na razliite vrste. Vrhovni sveenici bili su oni koji su davali naredbe i koji su davali zakone, s najdubljim poznavanjem magije i s poznavanjem budunosti i prolosti, kao i drugih dimenzija i portala u iste.

Postojali su i sveenici vode, koji su se bavili vodenim putevima, Vodenim uvarima, oceanom, posveivanjem pitke vode i ivjeli u elementu Vode. Veinom su to bile mlade djevojke.

Osim njih postojali su i Sveenici Zemlje, koji su ivjeli u odvojenim vrtovima i tamo imali svoje dnevne molitve. Njihov glavni cilj bio je ouvanje zelenila na svijetu kako se situacija iz prolosti vie nikad ne bi ponovila (prije gotovo 1000 godina pokret ljudi koji su se bavili ouvanjem okolia jedva je spasio prirodu. Na svijetu je preostalo samo nekoliko kinih uma, a i one su prijetile nestajanjem.)

Bili su ovdje i Sveenici Vatre, koji su u hramovima na vrhovima stjenovitih planina unutar kontinenta Ahyagee vjebali svoje borilake vjetine, a u Novu Atlantidu dolazili su samo za vrijeme sveanosti.

Osim njih, postojali su i Sveenici Zraka ali bili su toliko mistini da se o njima nije znalo gotovo nita. Neki su priali kako ive na oblacima, drugi su govorili kako je to glupost, ali nitko nikad nije bio siguran u pravu istinu.

Trenutno su u kui ene bile dvije Sveenice vode s zlatnim zdjelama u rukama iznad kojih su zrak uskomeala vrela vodena isparavanja. Bile su odjevene u laganu odjeu arenih boja koja im je prekrivala prsa, s otvorenim trbusima i mnogim resama koje su visjele, a preko usta nosile su arene marame. Pogled im je bio predivan, gotovo kao Sirene, spreman da te proguta i potpuno obuzme ako mu se posveti.

Osim njih, tu su bila i dva vrhovna sveenika. U zagasito crvenim haljama sa zlatnim porubima, sa dugim bijelim bradama i dugim srebrnim kosama, djelovali su kao stereotipna slika mudraca. Njihove oi bile su fiksirane u enu koja je proivljavala poroajne bolove, a usne su im se neujno pomicale, kao da izgovaraju neku molitvu.

Sa'al ham aah. izgovori jedna od sveenica i klekne ispred nogu djevojke na krevetu. Kad je dijete nakon dugih pola sata kliznulo na krevet ona ga spremno prihvati i poloi u vodu koja se jo puila.

Jo uvijek je na majku bilo povezano pupanom vrpcom i polagano se mekoljilo u toploj vodi. Sveenica ga je oblijevala vodom, a onda mu je kad se smirilo pritiskom na njezin kraj pupanu vrpcu njeno odvojilo od pupka i poloilo ga na majina prsa. Dijete nije plakalo. Djelujui iscrpljeno, opustilo se na majinim prsima i ve u iduem trenutku nalo put do njezinih grudi, malenim ustacima obuhvativi bradavicu, siui mlijeko.

Ajme vidi kako je slatko! jedna sveenica cikne, poskoivi od radosti.

Neto nije u redu s tim djetetom. izgovori druga sveenica, spustivi maramu s lica. Ono je bilo predivno, purpurnih usana i jednako tako ljubiastih oiju. Priblii se i klekne na stranu kreveta, proavi djetetu prstima po obrazu.

Prepoznaje li ovo? izgovori ona, znaajno pogledavi prvu sveenicu.

Prstima mu je prola po obrazu preko vrata. Na vratu, negdje ispod linije kose, nalazila su se tri procjepa, kona zaklopca. Kad je lagano prola prstima, ispod njih pomole se krge.

Ona prva sveenica ustukne, rukama poklopivi usta. Izraz na licu bio joj je kombinacija oka i tuge.

I ne samo to sestro. Pogledaj mu kou.

Oi svih ljudi u prostoriji, kao i majke, sad su bile uprte u dvije sveenice. Svi su bili u prilinom oku, ustuknuvi prema prozoru. Majka djeteta panino je uzdisala, ne mogavi doi do rijei, a njezina se majka tiho molila.

Koa djeteta imala je laganu nijansu zelene, a ponegdje na tijelu nalazile su se okrugle, meke ljuske zelenkaste boje. ak i njegove oi nisu bile ljudske. Kad je otvorilo oi, ljude u prostoriji pogleda prodorno utim arenicama u kojima su se nalazile zjenice to su se suavale kao u make. Dijete ih pogleda, nasmijeivi se toplim osmijehom, zagugutavi. DEMON! povikne jedna ena.

Pustite mi dijete!! povikne majka panino, drhtavog glasa i dijete istrgne iz ruku sveenica.

Pogled joj je bio fiksiran na gomilu koja se nalazila u prostoriji. Promatrala ih je kao maka koja titi svoje maie, zatitniki ga sakrivajui od ljudi koji su ju ve poeli nazivati pogrdnim imenima.

Mogla sam si misliti da nisi bila ista! Tko zna gdje si se ti fucala! povikne jedna ena bezobrazno.

Tako ti i treba kad iri noge! povikne druga ena.

Zvijer! Ima krv Gutera! Treba spaliti i tebe i dijete!! povikne jedan od mukaraca koji je stajao.

Sad je dosta!!!!! povikne jedan od dvojice Vrhovnih sveenika i glasovi odmah uute.

Svi odmah idite svojim domovima! nastavi on i grupa okupljenih ljudi u iduem trenutku napusti dom mlade djevojke i njezine majke.

Buka na ulici i bezobrazni povici uskoro su nestali u tiini veeri i u prostoriji su ostale samo dvije Sveenice vode i dva Vrhovna sveenika.

Heena, mlada djevojka, plakala je grlei dijete. Drala ga je u naruju pritisnuto na svoja prsa, a kad prestade plakati otro pogledom probode sveenike koji su ju gledali sa iskrenom tugom.

Djevojko, siguran sam da zna o ratu koji se dogodio prije gotovo dvije tisue godina. ak i nakon toliko vremena, uasi rata i dalje su svjei u djelima koja su napisana u to vrijeme i u usmenim predajama. Zna i da je Zemlja, kao i Svemir, bila na rubu unitenja. Zna naravno i da je to unitenje izazvala odreena rasa kojoj je i samo ime izbrisano iz povijesti. eli li riskirati ivote sebe i ivote svih ljudi u Ahyagei ako dopusti da dijete njihove krvi odraste? Zna li kakve posljedice to moe imati? eli li ponovno raanje njihovog naroda? Tjerali smo ih do rubova Svemira da ih istrijebimo.

PRESTANITE!!! TO JE MOJE DIJETE, KVRAGU!!! povikne djevojka kroz suze, pritisnuvi ga jo jae. Dijete pone plakati.

Tvoje dijete ili ne, nosi znak smrti. Nikad nee biti jednako kao druga djeca. Bilo bi milosrdnije i za tebe i za njega da ga odvedemo. Biti e odgajano sa Sveenicima Vatre, odvojeno od svijeta kako bi nauilo naine ljudi.

Nemojte mi ga uzeti, molim vas!!

Djevojko, nema izbora. Tvoj inat moe nas kotati budunosti mnoge druge djece koja se tek trebaju roditi.

Heena skoi sa kreveta na trenutak ostavivi dijete. Dohvati se kunog noa koji je leao na ormariu kraj nje.

Gubite mi se iz kue. Odmah. izgovori ona hladno. Oi su joj sjajile manijakalnim sjajem. Bila je izvan sebe.

Djevojko spusti to dolje! Ne zna to radi! Molim te!! povikne jedna od Sveenica vode, rukom prekrivi usta.

Doh mullag pah'rat!! povikne jedan od sveenika i djevojka padne na pod, paralizirana od pete do vrha glave. Bila je iva ali nije se mogla kretati.

Ima jo tjedan dana da doe u red sama sa sobom i shvati da je ovo to smo ti rekli najbolje za tebe i za ostatak zemlje. Ako se nakon tjedan dana bude opirala, odnijeti emo ga kako god reagirala. uvao te Svemir. izgovori Sveenik ledenog glasa i lica i skupa sa drugim sveenikom koji joj uputi prijeziran pogled uputi se iz kue. Sveenice ih pogledaju s tugom i izau iz kue.

Kad je djevojka nakon petnaest minuta uspjela pokrenuti udove, gorko je zaplakala.

Dugo u no njena majka ju je pokuavala utjeiti, ali ne postoji utjeha koja bi pomogla majci koja mora napustiti svoje tek roeno dijete.

Dani su prolazili, prolazili su mjeseci, prolazile su godine. Zime su dolazile prekrivajui snijegom vrhove planina, jeseni sa svojim utim liem koja je voljela zaljubljene parove, proljea sa svojim arenim cvijeem i ljeta sa egom i sparinom koja je kao majka to tjera dijete ljude tjerala da izau i kupaju se u jezerima i oceanu.

Nakon samo deset promjena godinjih doba Heena je na vrata dobila poruku da je dijete pobjeglo iz samostana u kojem su ga uili i nakon toga vie nita. Prolo je jo pet godina. Tuga majke nikad nije prestala, ali srce joj je slomila nova poruka koju je jednog jutra dobila na vrata. Na zguvanom papiru neuredno je bila nakrabana samo jedna poruka. Mama, mrzim te i elim da umre.

Jmai.

Moher, 4051.

Zidovi Mohera bili su, kao i uvijek, sivi. Bio je to grad s uznapredovalom tehnologijom baziranom na koritenju magije u svrhu tehnolokog napretka ovjeka. Zrak nije bio kontaminiran otrovnim isparavanjima kako je to bilo neko davno u povijesti, ali bio je napuen mnogim letjelicama koje su bile pokretane snagom misli, a ljudi su se u podnoju zgrada povezanih mostovima s ostakljenim lukovima po irokim ulicama kretali u velikoj gomili.

U jednoj maloj kavani na gradskom, irokom trgu na kojem su se kao paunovi kooperile mnoge srebrne fontane, Pustinjski Guter se odmarao prstom prolazivi po povrini kave koju je lagano pijuckao, gledajui kroz prozore na ljude koji su se etali. Moher je bio jedno od onih mjesta gdje si mogao uivati u svijetu iole slinom onom kakav je bio prije dogaanja u povijesti i Guter je u njemu nalazio odreen duhovni mir. Za njegovu duu bilo je dovoljno izgubiti se u gomili i biti neprimijeen.

Jumai, hoe li jo jednu? astim te danas. izgovori pristojno konobar koji je stajao za ankom, perui predivno izraene alice. Bio je mlada osoba, kratko podiane smee kose, otrih kutova na atraktivnom licu i smeih, bistrih oiju. Nosio je srebrnkastu, prozranu, dugu halju ispod koje su se nazirali rubovi njegovih miia.

Nije Jumai nego Jmai. Naglasak na drugo slovo. Hou. izgovori on, pogledavi odsutno kroz prozor.

Ljudi na trgu i dalje su se kretali jednako kao i ostatak dana, u Jmaiu izazivajui dosadu. Ve je nekoliko dana bio u ovom gradu, hodajui uzdu i popreko, istraujui sve to se moe istraiti. Pronaao je par zanimljivih zadataka koje je mogao obaviti dok je bio ovdje ali nije mogao preskoiti jutro bez kave.

Eto. izgovori konobar i na stol mu stavi alicu. On je bio jedina osoba kojoj nije smetalo Jmaievo lice. Ba naprotiv, djelovalo je kao da mu se ak i divi. Kako god bilo, nikad ga nije vrijeao niti se ponaao kao da mu je odbojan, i Jmai je u njemu pronalazio jedinu osobu s kojom je iole mogao razgovarati.

Jesi li uo da Lord Baskerville otvara natjecanje u streliarstvu? konobar ga upita.

Hnh.. to si rekao?

Jmai je zadrijemao sjedei naslonjen na dlan.

Lord Baskerville otvara natjecanje u streliarstvu. Koliko tebi kava treba? nasmijei se i pone pripremati novu.

Putovao sam cijelu no. Krevet bi bio poeljniji. odgovori mu Jmai i ponovno zadrijema.

Ovaj ga pusti da spava naslonjen na stol. Znao je da ljudi kao on putuju gotovo bez imalo novca. Putujui lovci na glave nisu bili niti bogat niti omiljen narod i jedino je njegova kavana bila mjesto gdje je Jmai bio potpuno neprimijeen.

Prolo je jo nekoliko sati dok se Guter nije probudio. Ve je padao mrak, a iznad irokog sivkastog trga kroz fontane se naziralo veernje sunce na nebu boje marelice. U fontanama su se igrali Vodeni uvari, preuzimajui oblik vode i vraajui se natrag u svoje pravo oblije, a uska prostorija sivo-bijelih zidova u kojoj se smjestila kavana sad je bila obojana istom takvom bojom.

Vidim da si budan. Hoe li se prijaviti na natjecanje?

Koja je nagrada? upita ga Jmai odsutno, pospano hrapavog glasa i polu-sklopljenih oiju.

Govore da je Lord Baskerville za pobjednika namijenio posebnu nagradu. Ne zna se o emu se radi ali dolazi jako puno graana, seljaka i lovaca na glave. Priaju da su se prijavili ak i neki plaeni ubojice. Vjerujem da zna koristiti luk i strijelu, pa ne vidim zato se ne bi prijavio.

Nisam nikad bio blizu njegovog imanja.

Na sjevernom je rubu grada, neto izvan naseljenog dijela. Natjecanje poinje danas nakon zalaska Sunca. Pouri se.

Nhh.. nije ba da me zanima nedefinirana nagrada. Preskoit u. izgovori Jmai i nastavi spavati.

Znao sam da e tako neto rei pa sam zato malo prislukivao i uo PRAVI razlog.

Ovaj se odmah uspravi i pone ga sluati.

Onaj tko pobijedi u streliarskom natjecanju dobit e nagradu od 20.000 Khuna i postati izabranik samog Lorda za poseban zadatak koji e mu odrediti.

20.000 Khuna. Pft. Nitko drugi osim mene ni ne zasluuje takvu nagradu. izgovori Jmai i uspravi se na noge.

Onda, ide?

Ne mogu dopustiti da netko drugi preuzme moju nagradu. izgovori on hladno i uputi se iz kavane.

Sunce je ve dopola zalo iza zgrada.

Ulice Mohera bile su, u veini grada, iroke i prostrane. Kameni nogostupi prolazili su izmeu grada a zrak je bio ispunjen zujanjem motora i razgovorom prolaznika. Zgrade su bile ostakljene i protezale se visoko u zrak, a u cijelom gradu vladala je osvjeavajua atmosfera. Onaj tko bi pogledao u nebo primijetio bi neobian sjaj grad je izgraen u staklenoj kupoli koja je unutar sebe imala umjetnu atmosferu, inei ljeta i zime jednako podnoljivima. Zato je i sad toplina zraka bila ugodna dvadeset i etiri stupnja, pa se Jmai mogao opustiti znajui da ga nee muiti e. Bio je, dodue, naviknut na vrelinu ali stalno izlaganje suncu previe bi ga zagrijalo pa bi osjeao muninu.

Kad je doao na kraj grada sunce je ve zalo i nad vrhove zgrada poeo se nadvijati mrak. U prolazu je promatrao kako zgrade polako pale svjetla, postajui kao svjetionici koji su osvjetljavali put prolaznicima koji su se jo motali po tamnim uliicama u prolazima. Jedno po jedno, palila su se svojim plavkastim sjajem. Ve je mislio kako e zakasniti. Ipak je bilo reeno da e natjecanje poeti kada zae sunce, a on je jo hodao gradom i nije bilo sigurno hoe li stii.

Ej vi, zakukuljeni gospodine!

Jmai se okrene i prihvati drke kratkog maa koji je drao na pojasu. Nije volio kad ga netko zove nadimcima. Tamo je stajao sitan ovjeuljak sa smijenom kozjom bradicom. Imao je tamne oi i okrugle zatitne naoale na elu, pojaane sa zakovicama. Nosio je dugi, pomalo prljavi kaput i imao upavu, crnu kosu. Njegove oi su ga gledale sa neprikrivenom znatieljom.

Zelena koa, ute oi.. ah, plat i maevi, ti si sigurno jedan od lovaca na glave. to jedan takav ovjek radi u gradu? Ah, ne mora mi govoriti, mislim da sam znam. Idete na natjecanje u lovu? Eh da, uo sam puno ljudi da idu tamo. Pogotovo lovci i putujui svirai. Eh a da si tek vidio

ovjeuljak je govorio veoma brzo i gotovo nerazgovjetno, a Jmai izgubi strpljenje. U pola njegove reenice jednostavno se odvoji i pone hodati u smjeru u kojem se kretao, potpuno ga ignorirajui.

Hej, gospodine! Gdje idete! Nisam vam jo poeo priati o mnogim arima vile Baskerville!

Nemam vremena za budale. izgovori on i pone se bre kretati prema eljenom cilju.

Znate li uope put? upita on, popevi se na jednu od klupa koje su stajale uz zgradu.

Jmai stane i ukopa se u mjestu. Nije zapravo ni znao gdje se kretati. Vodio se po vlastitom osjeaju ali nije bio siguran vodi li ga osjeaj u pravom smjeru ili ga vara. Barem vie nije bio siguran.

U redu. Ima pet minuta vremena da mi objasni put.

Na te rijei Jmai izvue jedan od maeva i uperi ga u malog ovjeuljka.

Hej, hej hej hej! Spustite to dole, mladi gospodine! Priajmo kao gospoda.

Ovaj nevoljko zasue ma i prekrii ruke, gledajui ga koncentrirano.

Dakle, Moher je podijeljen na etiri dijela, onako kako bi jabuku prepolovili na etiri dijela prije nego ju pojedete samo to je Moher ve polukugla kao gornja polovica jabuke vie nego cijela jabuka. Na etiri dijela dijele ga etiri glavne ceste. Mi smo sad na lijevoj cesti. Sjeverozapadni dio Mohera je Tvornica. Tamo je industrijski dio, gdje se nalaze tvornice, razliite tvrtke koje proizvode razliite proizvode, trgovine i slino. Sjeveroistoni dio se zove Stanite. Ve moete zakljuiti zato. Jugoistoni dio su Hoteli, a Jugozapadni dio se zove Turisias. Na sredini svega je veliki gradski trg. E sad, da doete do vile Baskerville potrebno je da vae cipele slijede cestu koja vodi prema sjeveru. Dakle, potpuno ste izgubljeni, mladiu. Vila je izvan grada i morate izai iz kupole i proi kroz umu kako bi doli do nje.

Hvala na detaljnim uputama i dovienja.

Na zadnju rije uputi se natrag prema trgu i krene u suprotnom smjeru.

A kako mislite da ete stii? Natjecanje poinje za jednu etvrtinu sata. odgovori mu ovjek, izvadivi iz depa pozlaeni okrugli sat sa laniem.

A kako bi mi ti mogao pomoi? zarei Jmai nestrpljivo.

Za poetak bih volio da se predstavimo jedno drugom. Iako je nae putovanje skupa moda tek jedan trenutak u vjenosti, neka bude ovjekovjeeno.

Moda je tvoj mozak samo jedan trenutak.

Moje ime je Lan Fairyglades Bumblezap Dogbark Erwell Waterglen Pellshack III. Izgovori ovjeuljak i nakloni se.

Moje ime je Pustinjski Guter.

Pa definitivno imate neobino ime. Kako se zapravo zovete?

Nije vano. Pokaite mi kako se dolazi, vrijeme e nam proi.

ovjeuljak skoi na jednu od klupa, nakloni se, zakalje i pone pjevati.

Ja zovem iz zemlje cvjetova svih

Konja vrlog to na poljima juri

Jer njegov je topot krotak i tih

Na moj poziv neka se uri.

im je to otpjevao uz teatralan ples i mahanje rukama, ispred njega se pone stvarati izmaglica. Pjevao je isti stih iznova i iznova, pjevajui sve glasnije i glasnije dok se izmaglica ispred njega odjednom nije pretvorila u visokog, snanog konja srebrne duge grive i crne, sjajne dlake.

Ahoj, Nona Strijelo! povikne Lan i skoi sa klupe. Konj spusti glavu i ovaj mu prstima proe preko ela i poljubi ga u njuku.

"Ne vidim kako bi nam neka raga mogla pomoi da bre stignemo na odredite." izgovori Jmai i okrene se u suprotnom smjeru.

"Nona Strijela je vrli pastuh sa dalekih ravnica Strohhema. Molim te mladiu, imaj potovanja."

Na te rijei pastuh frkne i prijekorno pogleda u zelenookog mladia.

"Kako god. Pokai mi kako se treba doi do odredita."

Na te rijei Lan prie konju i neto mu apne na uho.

"Objasnio sam Strijeli da si dobar i da ti smije vjerovati. Odvesti e nas do izlaza iz grada i ulaza u umu."

Pastuh je ve je bio osedlan, sa srebrno-bijelom podsedlicom i bijelim sedlom proivenim zlatnim porubima. Oglavina mu je bila bijela kao i sedlo, a vale su mu udobno poivale u ustima. Uzengije su bile uredno smjetene na krajevima sedla, svezane da ne vise na stranama, a bile su od istog zlata.

"emu tako skupa oprema za jednog konja?" upita Jmai znatieljno hodajui oko pastuha koji ga je s oprezom promatrao. Kad mu je doao iza lea ovaj ga gotovo mlatne nogom, to Jmai jedva izbjegne.

"Ovo nije bilo kakav konj. Nona Strijela je neko pripadao najbogatijem vazalu koji je imao imanje na Strohhemskim poljima. Spasio sam mu ker od gladnog Diva i zauzvrat mi je poklonio svog najboljeg konja. Naravno.. uz malo ini dok nije uz mene slobodno tri po svojim poljima a ja ga pozovem kad mi je to potrebno ili kad trebam drutvo. No, hajde, sjedni."

Jmai jednu izmu stavi na rub uzengija i podigne se na iroko sedlo, napravljeno oito za dva jahaa. Lan se smjesti ispred njega i vrhovima prstiju lagano povue dizgin, a konj krene hodati. ak i u hodu bio je izuzetno lagan i kopita su mu proizvodila samo tihi zvuk dok se polagano kretao.

to su dalje ili, korak mu je postajao sve bri sve dok nije preao u kas a tad se brzina potpuno promijenila. Zgrade su kraj njih uskoro postale samo nejasne mrlje dok se konj kretao bre od bilo koje ivotinje koju je Jmai do sad vidio. Lana je zgrabio za kaput jer je gotovo pao, na to se ovaj nasmijao i samo malo povukao dizgin da bi konja usmjerio u eljenom smjeru.

Uskoro su se nali i na velikom gradskom trgu gdje su fontane bile obojane raznim svjetlima upaljenim ispod njih. Presijavale su se iz purpurnu u tirkiznu, iz tirkizne u crvenu poput satena a onda iz nje u naranastu koja je podsjeala na izlazak sunca. Konj zaigrano proe kraj jedne od fontana, smoivi oba jahaa na to Jmai smrknuto puhne.

"Voli to raditi, navikni se." nasmije se Lan i nastave se kretati prema mjestu gdje su eljeli ii.

Bila je to ulica jednake irine kao i ona u koju se Jmai uputio. S lijeve strane, iza kovane ograde nalazilo se mnogo ostakljenih tvornica sa jednakom koliinom dimnjaka iz kojih je izlazila vodena para to su ju usisavali veliki ventilatori postavljeni iznad svake od njih. Bile su to automatizirane graevine, a proizvodne trake unutra proizvodile su svata, od proizvoda za svakodnevnu upotrebu sve do manje vanih stvari. S desne strane nalazio se labirint ulica s manjim i veim kuama zanimljivih oblika. Naizgled ratrkane bez smisla tek nakon nekog vremena otkrivale bi odreeni sklad koji se mogao pronai u tom neskladu.

Dugo su prolazili stazom koja je vodila izmeu dva dijela grada, po sredini odvojena s drvoredom drvea na kojem su se nalazili neobini, zvjezdoliki plodovi. Bilo je to zvjezdano voe, uzgojeno daleko na zapadu u podnoju velikog planinskog lanca, prodano u grad i zasaeno da ovdje raste.

Kad su se, najzad, nali na izlazu iz grada od pada mraka prolo je ve gotovo pola sata. Nali su se pred kliznim vratima ugraenim u crne , debele metalne okvire na staklenoj stjenci kupole u kojoj se nalazio grad. Kroz staklenu stjenku nazirao se mjesec negdje u daljini, iznad crnogorine ume koja se protezala na toj strani, a zvijezde su i dalje svejednako treperile.

Kraj okvira su stajala dva straara, ozbiljnog i strogog izraza lica. I jedan i drugi bili su odjeveni u dugake, tamne sakoe s visokim, podignutim ovratnikom. Imali su hlae ispeglane "na crtu", etvrtaste kape sa sjenilom za sunce na glavama, a na prednjem dijelu kape nalazio se simbol slube, zlatni orao s rairenim krilima. Posao im je nalagao da briju brade i brkove pa su oboje stajali pred njima, izbrijanih lica, ruku iza lea, gledajui ih dok su im prilazili, Lan konja drei za dizgin i vodei ga prema vratima a Jmai nezainteresirano gledajui uokolo.

"Dobra veer, dragi gospodine u uniformi." izgovori Lan i duboko se nakloni. Straar na vratima nimalo ne promijeni izraz lica.

"Kojim poslom dolazite na vrata?" izgovori strogo i ozbiljno straar.

"Mladi gospodin ovdje eli se prijaviti na natjecanje u lovu koje odrava Lord Baskerville."

"Natjecanje je poelo prije gotovo pola sata. Lord je svim natjecateljima koji dolaze petnaest minuta nakon pada mraka zabranio ulaz."

"Zato takvo neobino pravilo? Lord voli posjetitelje."

"Lordov sin, Damon Baskerville, nestao je prije gotovo mjesec dana. Lord se nada da e ga pronai i jo ga uvijek trai. Ne doputa nikom ni na imanje ni s njega petnaest minuta nakon to padne mrak. Naravno, uvamo ulaz cijeli dan budno pazei da nitko ne ue i ne izae van."

Na to se Jmai priblii svojim zmijolikim koracima.

"uo sam da Lord onoga tko pobijedi na natjecanju bira za poseban zadatak. eli li da onaj tko pobijedi pronae njegovog sina?"

"To su povjerljive informacije koje smije dati samo Lord."

"Dat e mu ih, makar ih izrezao iz tebe. prie Jmai, zaprijetivi otricom maa koja sjevne iz korica.Straar sa pojasa izvue dugu, crnu palicu oko koje su oblijetale kugle plavog svjetla.

"Prijetnja straaru je kazneno djelo novane kazne od 20.000 khuna." izgovori hladno straar i palicom udari u gumenu rukavicu koju je navukao na dlan.

"Kh-khm. Molio bih vas da prekinete svau ispred mog posjeda, gospodo."

Glas iza staklenih vrata straara zaustavi u naumu. Straari se smjesta okrenue i padoe na koljeno.

Iz staklenih vrata se, s rukama iza lea, doeta stariji gospodin. Imao je bordo veernji ogrta sa crnim obrubima, tamne uske hlae, noge u crnim, lakiranim cipelama i dugu, poeljanu bradu. Kosa mu je bila zaeljana s tjemena prema natrag, a uto-zelene oi bile su mu prodorne dok je promatrao prizor ispred sebe, gledajui pomalo s visoka. Oko oiju se nazirao ljubiasto-crveni ton, naglaavajui mnoge besane noi.

"Ima li ovdje nekakvih problema?" upita on, tonom od kojih jedan od straara ispusti uplaeni cijuk.

"N.. nema, gospodine Lorde Baskerville!!" povikne on.

"Tko su ova dvojica? Maknite mi ih s oiju prije nego to..." na zadnju rije stane i zagleda se u Jmaija.

"ta bulji, krpelju stari?" upita Jmai drsko.

Zaudo, Lord nije reagirao agresivno. Pribliio mu se, ignorirajui uvrijedu i zgrabio ga za bradu. Jmai se pokua otrgnuti ali ruka mu je bila veoma snana i nije mogao.

Podigne mu lice a s drugom rukom zgrabi vrh kapuljae. Potegne ju preko njegove glave. Tad i Lan prvi put vidi kako je izgledao. Jmai je bio mladi uskog lica i zelenkaste koe. Obrazi, ispod oiju, imali su nekoliko zelenih ljusaka, a same oi bile su mu izrazito uto-zelene boje. Preko oba obraza nalazili su se procjepi, kao da ima krge, a kosa mu je bila crna i duga. Na krajevima kose upleo je arene konopce koji su mu neke pramenove vezali na kraju, a neki pramenovi su bili poeljani i padali na njegova lea i na njegova prsa.

"Ide sa mnom." izgovori Lord kratko i odsjeno.

"Molim? Ne idem ja nigdje s tobom." izgovori Jmai i pokua se otrgnuti ali Lord ga brzim potezom zgrabi za zapea.

"Gospodine Lord, ako mladi ne eli ii s vama nemojte ga tjerati. Stvarno nije u redu da..."

Lan nije ni stigao zavriti reenicu. Lord usnama oblikuje nekoliko rijei i napravi potez prstima, na to ovaj tresne na tlo, ruku ukoenih ispred sebe u gestikulaciji koju nije stigao dovriti.

Oima je gledao kako Lord Jmaija gura ispred sebe.

"Lan!" povikne Jmai.

"Arachna." izgovori Lord i golemi pauk ispuza mu iz rukava. Popne se uz Jmaijeva prsa i pritisne mu usta. Jednu aoku na zatku zabode mu pod bradu i Jmai u iduem trenutku potpuno izgubi svijest.

Moher, Lordovo imanje, 4051.

Kad se probudio bio je na potpuno nepoznatom mjestu. Svuda oko njega bio je mrak i na trenutak se uplaio da je oslijepio. Ipak, nakon par trenutaka oi mu se naviknu na polu-mrak koji je vladao oko njega i prepozna da je u praznoj prostoriji. Bila je to oito spavaa soba za goste, jer se u njoj nalazio samo jedan uski, drveni ormar i krevet za jednu osobu. Zidovi su bili bijeli, ureeni zlatnim rubovima a pod je bio od nekog egzotinog drveta koje je mirisalo po smoli. Kroz prozor prostorije ulazio je sjaj mjeseca. Nakon jo nekog vremena poeo je uti zvukove koji su potjecali iz dvorita imanja u kojem je natjecanje bilo u punom jeku.

Kad je pogledao sebe, shvatio je da je svezan. Ruke su mu bile bespomono svezane na

leima, konopcem od nekog egzotinog materijala. Kad ga je prepipao rukama shvatio je da je to Hermalsko srebro, materijal od kojeg su bili napravljeni i njegovi kratki maevi. Hermal je drava koja granii sa Ahyageom i proizvoai su najkvalitetnijih srebrnih proizvoda. Jo nekoliko trenutaka pokuavao se osloboditi, a onda je shvatio da od toga nema koristi. Puzei po podu, uspeo se na krevet i kleknuo da kroz prozor pogleda to se dogaa.

Vani je, naravno, bilo natjecanje. Ljudi su trenutno ekali u redu da se okuaju u natjecanju streliarstva, gdje su trojica upravo gaala mete na kraju travnjaka. Izbije svaa i dvojica se potuku, ali uskoro je bila rijeena kad su se pojavili straari i u trenu ih paralizirali laganim strujnim udarima iz svojih palica.

"Diskvalificirani!!" povikne nizak ovjek koji je stajao na uzdignutoj, drvenoj pozornici podigavi dlan. Jmai se zabavljao s pogledom na ljude i nije ni primjeivao koliko je vremena prolo.

"Mladi gospodine, Lord Baskerville trai vau prisutnost." odjednom ga u mislima prekine glas s vrata. Tamo se nalazio sluga u crnom sakou i crvenoj leptir-kravati, miiavog tijela i pomalo tupog lica, ali pristojan.

"Kad bi se mogao kretati lako bi doao." izgovori Jmai i baci se na pod, puzei kako bi to izravnije pokazao svoju nemogunost kretanja. Lord mu je svezao ak i glenjeve na nogama.

"Uh oh, da. Nemoj ni pokuati razmiljati o bijegu. Ako pobjegne, ode mi glava." izgovori sluga i spusti se do njegovih glenjeva. Izgovori oito napamet nauene rijei i konopac popusti.

"Hajde." izgovori sluga i podigne ga na noge. Jmai frkne i pogleda ga s prijezirom, ali ipak se nastavi kretati prema naprijed. Znao je da svezanih ruku ne moe uiniti nita, a i nedostajala mu je oprema. Njegovog laganog konog oklopa i maeva nije bilo, a trenutno je bio samo u prozranoj veernjoj odjei i hlaama, potpuno bos.

"Lord kae da si veoma opasan." izgovori sluga, poeavi se po bradi.

"Mislim da ne moram odgovarati tebi." izgovori Jmai ni ne okrenuvi se.

"Kako hoe." izgovori sluga i nastavi ga gurkati prema naprijed. Kreui se dugim hodnicima primijeti da su zidovi bili puni portreta raznih lanova obitelji, a veliki lusteri su se klatili na stropu. Trenutno su bili ugaeni a svjetlo im je bila mjeseina koja je ove noi bila izrazito jaka.

"Idemo u njegov ured. Budi pristojan."

Jmai se okrene i pljune mu u lice, a sluga samo izvadi maramicu i obrie se. Bio je veoma debelih ivaca.

"Lorde Baskerville, doveo sam vam osobu koju ste traili." izgovori sluga i nakloni se.

"Zahvaljujem se, Henrie. S mojim doputenjem, idite."

Sluga se jo jednom kratko nakloni i izie iz prostorije.

Bila je to prostorija visokih zidova koja je Lordu sluila kao mjesto za odmor, itanje i razmiljanje. Zidovi su bili pokriveni istim onim mirisnim drvetom koje je pokrivalo podove, a uz njih su se nalazile visoke police pune knjiga razliitih vrsta. Knjievni fond Lordove male knjinice sastojao se od mnogo razliitih argona. Oboavao je kriminalistiku, pa su kriminalistiki romani imali primat, a volio je i putopise, kao i razne znanstvene radove na podruju povijesti. Osim polica, na sredini prostorije nalazio se stol od vrstog drveta sa perom i tintom i uredno sloim snopovima papira, svjetiljkom koja je bacala stalan sjaj na knjigu ispred njega, a u pozadini prostorije bio je visoki prozor, trenutno skriven debelim, uredno sloenim zavjesama. Za stolom je sjedio Lord, gladei bradu i drei oba dlana na stolu.

"Dakle, mladi gospodine, nismo se stigli ni upoznati. Hajde, sjedni ispred." izgovori on. Neto apne i udobna, meka fotelja sa strane pokrivena crvenim pliem sama klizne ispred stola.

Jmai je bio zbunjen Lordovom iznenadnom pristojnou. Prvi dojam koji je ostavio na njega nije bio nimalo pozitivan.

"No, to si iznenaen? Hajde." izgovori on, vjeto prikrivaju' nestrpljenje.

Ovaj se smjesti u fotelju, skoro se spotaknuvi kad je trebao sjesti jer je jo uvijek bio svezan.

"Moda smo krenuli loe, ali nema razloga da budemo neprijatelji. Surauj sa mnom i dobit e sve to poeli. No, kako se zove?" izgovori Lord.

"Zato bi ti morao govoriti ita o sebi?" zarei Jmai.

Lord se ustane, pogleda ga u oi i par puta proe lijevo-desno.

"Dragi mladiu.. u svijetu postoje dvije vrste ljudi. Oni s utjecajem i oni bez utjecaja. Ljudi s utjecajem su kao bistro jezero. Kad u bistro jezero baci kamen, valovi putuju sve do njegovog kraja i voda se zamuti. Vjeruj mi, ne eli bacati kamenje na osobe s utjecajem. Zato u te jo jednom pitati... kako se zove?"

Jmai jako dobro shvati prijetnju.

"Zovem se Jmai."

"Dakle, Jmai... reci mi neto o sebi."

"Zar nije dovoljno to sam ti rekao ime?"

Lord ga prostrijeli pogledom.

"Roen sam u Novoj Atlantidi... moj otac je napumpao moju majku i napustio ju dok se jo nisam ni rodio. Kuka vjerojatno nije mogla skupiti noge kad je trebalo. Nemam prijatelja, niti osobu koju je bilo briga tko sam. Ni ne trebam nikog.. svijet je patetino mjesto." izgovori on, pogledom pregledavajui knjige na policama.

"Dakle, drutveni odmetnik? Znam ja jednog takvog... Reci mi Jmai, to si spreman uiniti za novac?"

"Ako je novac dobar uinio bi sve." izgovori on hladno, okrenuvi se prema njemu.

"Postoji jedna osoba koju elim pronai. Dovedi mi ju ivu i dobit e sve to poeli."

Odeta se do ormara i izvue krinju.

"Sve ovo je tvoje ako ju pronae."

"Zato ba ja? Nisi me ni trebao spasiti. Uostalom, vidio sam ti pogled u oima kad si me susreo. to zna a skriva od mene?"

Lord zastane u mjestu i pogleda ga.

"Neke stvari su bolje kad se o njima ne govori. Hoe li kavu?"

"Da.. a reci mi i o kojem se zadatku radi."

Vrijeme je prolazilo polagano dok je Lordov sluga kuhao kavu. Lord je za to vrijeme stajao kraj prozora, prstima lagano odmaknuvi zavjese na kraju ih vezaju' za malene pojaseve koji su ih drali na mjestu kad ga nisu pokrivali. Gledao je na natjecanje koje je organizirao, ruku iza lea, i neto komentirao sebi u bradu. Jmai se za to vrijeme dosaivao, itajui naslove knjiga koji su bili na policama. Zanima te moj knjievni opus? u mislima ga prekine glas Lorda.

Nisam esto imao priliku vidjeti ovoliko knjiga na jednom mjestu. rezignirano odgovori Jmai.

Sve ovo je nasljedstvo moje obitelji, Baskerville. Neke od ovih knjiga stare su i preko dvije tisue godina, pomno ouvane s posebnim tehnikama kako ne bi nestale.

Na tu reenicu odeta se do jedne od polica i izvue debelu knjigu, tamno plavih korica. Izgledala je nevjerojatno ouvana ali bilo je oito da je veoma stara, sudei po listovima koji su poutili od starosti i mirisali na onaj dobro poznati miris starog papira.

Ovo je bila najvea religijska knjiga jedne od vjera drevnog svijeta, jo davno prije rata. Sauvali smo ju od unitenja kako bi imali podsjetnik na to kako je svijet prije funkcionirao. Stara je dakle, preko dvije tisue godina a prve knjige takve vrste bile su napisane ak dvije tisue i vie godina prije rata.Lord izgovori nekoliko rijei i srebrni konopac popusti, dopustivi Jmaiju da prelistava knjigu.

Budi oprezan. izgovori strogo Lord.

Knjiga je, za Jmaija, bila puna besmislica ali ponekad mu je bilo zanimljivo itati kako je bilo prije, kako su ivjeli ljudi davno prije nego je bio roen. U priama sa konobarom u Moheru, uo je da je njihova tehnologija bila uznapredovala do mjere da je onemoguila ivot ljudima. Takoer je uo i da su odbijali sve naine da ive u skladu s prirodom, koristei neprirodne izvore energije koji su ju unitavali. To je na kraju, izmeu ostalog i dovelo do rata i kraja tadanje ere, kao i nastanka Novog Svijeta. Jmaija nije bilo briga u kakvoj eri sada ive, ali volio je sluati prie jer su ga bar malo odvajale u neki drugi svijet.

Nekad bi se volio vratiti u prolost. izgovori Jmai i treskom zatvori knjigu.

Vaa kava, gospodine Lorde. izgovori sluga s vrata. Gledao je u njega, ekajui. Stojei. Lord je lagano tapkao nogom, ali sluga se nije micao.No, to eka, donesi ju na stol! povikne Lord vidjevi da je sluga jo stajao. Sluga ju najzad odnese na stol i brzim se korakom udalji, te na kraju nestane iza vrata i koraci mu za nekoliko trenutaka utihnu.Vjerujem da eli uti tko je osoba koju treba nai i gdje ju traiti. izgovorio je Lord suzdrano, gledajui kroz prozor i srui kavu.

Reci mi. odgovori mu Jmai.

Lord se okrene, odloi kavu na stol, povue stolac i smjesti se, ruke stavivi na stol. Lagano se nagne prema njemu i pogleda ga ravno u oi.

O stvarima koje u ti rei nee priati apsolutno nikom. Jasno? upita on.

I ako kaem, nee znati.

Informiran sam o svim dogaanjima u Moheru i oko njega. Uostalom, sluge odgovaraju direktno meni i nee izai sa posjeda ako se dogodi neto sumnjivo.U redu.. govori.

Prije mjesec dana nestao mi je sin. Bezvrijedni sanjar. Nije mu ovo prvi put da bjei ali do sad sam ga uvijek pronaao. No ovaj put je drugaije. Sluge i straari pretraili su cijelu umu oko posjeda i nema ga nigdje. Pronai ga i dovedi mi ga ivog. Jasno?

Kako misli da u ga ja pronai ako ga odred straara i sve sluge iz dvorca nisu mogli nai? upita pomalo posprdno Jmai, s podsmijehom na usnama.

Vjerujem da si sposobniji od aice tupavih sluga i straara. Vidim ti u oima.

Na zadnju rije zastane i pogleda ga ravno u oi, koje mu prkosno uzvrate buljenjem.

Ima li neke tragove, bilo to gdje bi mogao poeti potragu?

Sluge su pronale njegov kaput kraj izvora rijeke Had to izvire u umi. Poni potragu tamo.

Iz stola izvue jednu kartu, smotanu u svezak i prui mu ju.

Jmai ju stavi na stol i rairi te primijeti da je prikazivala posjed i umu oko njega, skupa sa rijekom Had, njezinim izvorom a bila su naznaena i mjesta gdje su se nalazile najvee jazbine i nastambe divljih ivotinja.

Upozoravam te samo na jednu stvar. Ne idi blizu nastambe na jugoistonom dijelu karte.

Na tom dijelu karte nalazio se znak lubanje s prekrienim kostima, prekrien crvenom bojom.

to ako je Damon tamo? upita Jmai.

ak ni budala kao on ne bi budila Puffballa.

Puffball? Kakvo je to patetino ime?

To je jo jedna od gluposti koje je izmislio moj sin. Poelo je kad je pronaao tene psa negdje dok je bio na putu prema Cajunu. Naravno, tene je sve vie raslo sve dok sluge nisu poele misteriozno nestajati. Naredio sam mu da ga se rijei kad je bio veliine omanjeg ponija. Zavezali smo ga u najdubljim dijelovima ume da se vie nikad ne kree slobodno.

I dalje moe biti tamo.

Ne!! povikne Lord i akom udari u stol. Oi su mu odavale gotovo zabrinutost.Poet u potragu ove veeri. izgovori Jmai.

Hajde, idi. Odmah. izgovori Lord, jedva prikrivajui bijes.

Jo jedna stvar prije nego odem. Gdje mi je oprema?

Obrati se Henricu. Zbogom.

Na zadnju reenicu priblii mu se i izgura ga iz prostorije, udarivi vratima toliko jako da su se drveni pod i strop u cijelom hodniku zatresli.

Kad je iziao iz prostorije gdje ga je Lord zadrao radi prohtjeva i poeo hodati u smjeru gdje mu je bila soba, Henric, miiavi sluga tupavog izraza lica zaustavi ga s opremom uredno sloenom na ispruenim dlanovima. ak i njegovi maevi bili su zasukani i sloeni na vrhu. Jmai isue jedan od njih i primijeti da je naotren i nauljen.

Lord oito dobro brine o onima koje ugosti. Jmai izgovori tonom koji je naznaavao da ga njegovo gostoprimstvo nije nimalo dirnulo.

Moj.. na Lord veoma dri do onih to borave na njegovom posjedu.

Kao da ga je briga. apne Jmai i prihvati zaveljaj.

Molim? upita ga sluga podignute obrve.

Bavi se svojim poslom, upljoglavi.

Navlaio je izme dok se kretao, kao i oklop koji je jednostavno nabacio preko glave i preko njega navukao prozranu, tamnu odjeu koju je inae nosio. Na kraju oko ramena svee plat s kapuljaom, koju navue preko glave i onda oko struka svee pojas za koji sigurnosnim kopama smjesti maeve u koricama.

Mene smije vrijeati, ali nemoj rei ni rijei o Lordu!! povikne onaj sluga i stane mu na put.

Hah. to planira uiniti? Sliniti preko mene dok se ne uguim?

Sluga obrie slinu to mu je curila s kuta usana.

Uvrijedio si mog gospodara. Nee izai iv.

Tvoj gospodar me poslao po zadatku. Ako me ubije, ode ti glava.

Lae!! On nikad ne bi zaposlio nekog poput tebe! povikne tupavim glasom i u iduem trenutku ga zgromi golemom, dlakavom akom. Udarac je bio toliko snaan da odleti par metara prije nego je pao na drveni pod.

Usta mu se napune krvlju. Nije oekivao da e to uiniti.

Dakle, ba eli umrijeti. zakljui ovaj i obrie krv koja mu potekne s kuta usne.

Sluga se smjesti u smijeni gard. Bio je dva puta vei od Jmaija, ali pokreti su mu bili spori i nekoordinirani. Jmai izvue dva srebrna maa i nekoliko puta ih zavrti u svakom dlanu.

Ti me noii nee uplaiti! povikne sluga i jo jednom zamahne akom, ali ovaj puta samo proe kroz zrak i gotovo izgubi ravnoteu, jer je Jmai u trenutku nestao i pronaao se iza njega.

Skoi u zrak i prihvati ga oko prsa, a ma koji je drao u slobodnoj aci prisloni mu na vrat.

Usne mu se iskrive u neprirodno krvoloan smijeh.

Dakle, to si ono rekao da e mi uiniti? posprdno povikne Jmai i ma mu prisloni na vrat. Nekoliko kapi krvi potekne niz slugin vrat i natopi mu ovratnik koulje.

Nemoj me ubit! povikne sluga, grcajui u strahu.

Nisam te dobro uo?

Nemoj me ubit, molim te!

Onda klekni na koljena ispred mene, ne, klekni i spusti elo na pod i reci da je tvoj gospodar bezvrijedno smee koje samo iskoritava ljude za novac.Sluga pone jo gore cviliti, rukom ga pokuavi otrgnuti ali jedan pritisak maa bio je dovoljan da popusti, jer mu je rana koju je lagano otvorio za samo sekundu ve postala dublja.

Dakle, eli li ivjeti ili da te ubijem odmah?

Nikad neu izdati svog gospodara! povikne sluga.

U iduem trenutku bio je bezglavo truplo koje je jo par sekundi dralo ravnoteu stojei u zraku, a onda tresnulo na pod.

Tvoj gospodar je sebino smee. izgovori Jmai i pljune kraj njega.

U iduem trenutku nestane u sjenama hodnika i nakon nekoliko trenutaka lutanja pronaao se na izlaznim vratima velikog imanja. Nije ga bilo briga hoe li bilo tko pronai tijelo sluge. Znao je da e ga Lord samo maknuti i obrisati pod, jer ga nije bilo briga za njih. Volio je samo svoj status, sebe i novac. Jmai je dobro poznavao takve kao on. Nauio je da je najbolje proao u ivotu kad je sam dijelio svoju mranu pravdu.Moher, Lordovo imanje.Glasne prepirke i zvuk natjecanja jo bijahu u punom jeku. Ispred imanja nalazila se iroka livada na ijoj je granici bila uma i na kojoj su, prostrti, stajali rekviziti koji su se koristili. Meu njima su se nalazile mete za streliarstvo, tereni za maevanje i mnoge drvene police na kojima su se nalazili sportski maevi. S druge strane nalazio se teren na kojem su se konji i jahai natjecali u jahanju s preponama. Bilo je i mnogo razliitih tandova gdje se prodavala hrana, slatkii, bespotrebne sitnice i suveniri. Dok se kamenim putem koji je prolazio preko livade kretao prema dubokoj, crnogorinoj umi, na put mu stane grupa od troje pijanih natjecatelja koji su oito bili diskvalificirani ve u prvoj fazi natjecanja.

Hej, ti.. kukuljiasti. Ajd.. ajd popi' jednu snama. izgovori jedan od njih, omanji mravi ovjeuljak u raskopanoj koulji. Na glavi je imao crnu maramu, lice mu je bilo neobrijano s rijetkom bradom a obrazi su mu bili crveni. Bio je prljav i smrdio je po alkoholu i znoju.

Gubi mi se s oiju. povikne Jmai i gurne ga da moe proi.

Hej hej, zar.. se tako postupa s kapetanom Morganom? upita on, okrenuvi se prema Jmaiju.

Ti ne izgleda ni kao da moe upravljati sobom, a kamoli brodom. Idi i sjedni negdje da se otrijezni, sramoti i sebe i mene.

Ja sam ovjek koji je oplovjo svijet! Borjo samse protiv Crne Nemani i iziao iv!

Oplovi sad svijet i idi negdje gdje te ne moram gledati. Dovienja.

Pouri se da krene prema umi jer je ve i sa slugom izgubio previe vremena.

U toj umi tnema nita! povie on za njim.

I to je bolje nego sluati tebe! odgovori mu Jmai.

Pijani pirat pokua dotrati do njega ali nije uspio ni izvui sablju a ve je bio nosom na tlu, u nemogunosti da se ustane. Noge ga vie nisu sluale.

Vrati se!! Nitko ne vrijea slavnog Morgana i ostaje iv! povikne pijanac s tla i zaprijeti mu akom, ali nije se mogao ustati.

uma se ispred njega prostirala kao crni ocean. Vrhovi srebrnih jela sezali su daleko u visinu, te su bili kao druge zvijezde, tako svjetlucavi i osvijetljeni mjeseinom. Kronje su poinjale ve na par metara od tla, a debla su bila debela i gruba, zabivi svoje korijenje u sumorno tamno tlo. Izmeu drvea je postojala glavna staza od vrstog makadama koja je vodila prema Moheru, a tu i tamo je skretala na desno meu drvee i kao zemljani putovi nestajala u dubini ume. Bile su to staze za lovce koji su Lordu lovili ivotinje to su ovo mjesto uzele za prebivalite.

Hodao je prema naprijed, dugo se kreui po makadamu koji je vodio prema Moheru. Znao je gdje je prvo trebao ii ali instinkt mu je nalagao da se Damon, Lordov sin, skrio ba u Puffballovoj jazbini te se odluio uputiti tamo. Ako i nije tamo, bar e se rijeiti sumnji a onda e lake pregledati ostatak ume. Puffballova jazbina bila je gotovo na kraju ume i trebalo je jo puno etnje da uope doe do staze koju bi slijedio kako bi doao na pravo mjesto.

Najzad je doao do jedne omanje, samotne zemljane staze koja je vodila meu drvee i nestajala iza jednog posebno debelog stabla. Oko njega, svuda, vladala je tiina prekinuta tek povremenim huktajem sove ili cijukom uka. Pomisli kako je tiina gotovo neprirodna jer su se ak i glasovi divljih ivotinja koje je uo dok je dolazio ovdje sad uli manje, gotovo kao da su potpuno utihnuli. Ipak, odluio se poeti kretati tom stazom iako je ak i on osjeao odreenu nelagodu koja kao da je visila u zraku.

Staza je, kao to je vidio s puta, kretala izravno u umu da bi iza prvog stabla naglo skrenula prema desno. Nije vidio puno u potpunom mraku, ali njegove oi koje nisu bile potpuno ljudske ipak su hvatale vie nego to bi hvatale oi prosjene osobe pa je i dalje mogao vidjeti relativno jasno, ne spotiui se za grane koje su tu i tamo presjecale zemljani put. U sljedeih desetak minuta kao da je postao jedno sa umom. Mrak oko njega, povremeni zvukovi koji su i dalje dolazili od sova, imia i ukova i nekakav hladni mir u umi zagrlili su ga kao to bi majka zagrlila svoje dijete i osjeao je jedinstvo kakvo nije osjeao nikad do tad. Znao je tono gdje se treba kretati, makar nije koristio kartu.

Najzad se naao na mjestu koje je traio. Izmeu visokih jela uma je bila tamna jer su kronje zaklanjale svjetlo mjeseine, ali na istini u kojoj se pronaao mjesec je bio u punom sjaju. Primijetio je da je oko istine uma rjea i nekako je instinktivno znao da se pronaao na njenom rubu i da ne bi ni mogao otii puno dalje. Na sredini istine, blizu drvea, nalazila se stijena koja se uzdizala u visinu. Bila je od vrstog vapnenca, prekrivena mahovinom. Na njezinom proelju nalazila se upljina, iroka i visoka, iji se kraj gubio u sjeni. Primijetio je kako je kraj ulaza u upljinu ploa na kojoj se nalazio lanac, debela i vrsta stvar koja je nestajala u tom istom mraku.Dakle, ovo je jazbina Puffballa. izgovori on sebi u bradu.

Kad se poeo kretati prema ulazu spustio se u uanj da bi se mogao uljati i biti neprimjetan. Oi su mu se brzo navikle na mrak koji je vladao u jazbini i primijetio je kako na njenom dnu spava neto ogromno i dlakavo, ispunivi cijelo mjesto odurnim zadahom trulog mesa. Odmah nakon to je primijetio zvijer koja je spavala na dnu spilje, primijeti i neto drugo. Naslonjena na golemo bie, leala je osoba koju nije jasno prepoznavao u mraku.Ni koraka naprijed ili e osjeati pakleni usud Puffballovih zuba!! povikne njean ali odsjean glas koji je pripadao osobi u mraku.

Spusti glas ili e ostati bez njega! uzvikne Jmai.ekaj.. ti nisi jedan od oevih sluga.. tko si ti?? povikne glas.

Zato bi ti rekao svoje ime? Dolazi ovdje, ne namjeravam govoriti dva puta!

U redu, u redu. Nema potrebe za nasiljem. izgovori glasi i osoba ieta iz mraka. Bio je to oito mladi. Imao je crnu dugu i gustu kosu zaeljanu prema natrag. Njegovo lice bilo je otrih kutova, a njegove oi bile su uto-zelene boje. Nos mu je bio pravilan i lijep, a usne su mu bile tanke ali njene. Bio je srednje visine i atletske grae ali sitnog tijela, no ipak snaan to se vidilo po njegovom ponosnom dranju. Nosio je crni sako preko bijele koulje i kravate, crne cipele i crne ue hlae, a nosio je tanku bradicu koja mu je sezala od donje usne sve do sredine brade. Preko lijevog oka, s ela preko obraza, protezao mu se oiljak jasno vidljiv na njegovom bijelom licu. Jesi li ti Damon, Lordov sin? upita Jmai.Moje ime jeste Damon, kao to mi ga je dalo smee od oca koje nema dovoljno hrabrosti da doe samo, pa alje plaenike kako bi obavili posao koji bi trebao raditi sam! povikne on dramatino, stisnuvi aku ispred sebe.

Nije me briga kakav odnos ti i on imate. Ide sa mnom, eli to ili ne.

Ma tko si ti da mi nareuje, meni, Damonu, pedeset estom u liniji Baskervillea??

Ja sam osoba koja e dobiti mnogo novca ako privede bahatog klinca poput tebe koji ne zna svezati jezik!

Ah! Znai moj beskorisni otac sad daje i obiteljsko blago samo da bi me opet mogao zatvoriti tamo i drati kao roba! Mogao sam i misliti da je tako!

Sluaj. Dosta mi je sluanja tvojih osobnih problema, gubim strpljenje. Ako ne odemo odavde odmah i ja i ti emo biti poderani od strane te zvijeri!

Puffball? On je maza. Ne bi zgazio ni mrava. Ja sam mu naredio da napada sluge. Ah, da si samo uo vriske kad ih je komadao! Ta krv!

Morbidan si.

Hvala, hvala.. na to sam ponosan.

Sad je bilo dosta razgovora. Ide sa mnom! povikne Jmai odjednom se uozbiljivi i isue ma.

Stvarno misli da bi me mogao pobijediti u borbi jedan na jedan? Ja sam pobjednik svakog maevalakog natjecanja do sad, zvijezda Moherskih festivala, jedan i jedini, neponovljivi

Damone?

Nemoj me prekidati u govoru!!

Damone

Rekoh ti da me ne..

Damone, lea!! povikne Jmai i pone trati prema izlazu.

to.. Puffball? upita Damon okrenuvi se. Pas je stajao u svojoj punoj visini. Njegova golema glava s bljetei utim oima bila je puna zuba koji su se sjajili na mjeseini dok je ovaj reio i gledao ga. ape, vee od tanjura za serviranje, polagano su se kretale prema njemu. Puffball, to sam ja, Damon!

Pas svejednako nastavi reiti i kretati se prema mladiu, sve blie i blie.

Izlazi iz te spilje, odmah!! povikne Jmai. Njegova bogata nagrada je bila blizu toga da bude rastrgana pseim zubima veliine kuhinjskog noa.

Puffball, to to radi? Ne sjea li me se? i dalje je zabrinuto vikao Damon.

Tvoj prokleti pas te eli ubiti, bjei!!

Ne, on nije takav! Poznajem ga otkad je bio tene, Puffy, to ti je?

Pas odjednom skoi.. i zgrabi ga za koulju. Pone ga tresti kao krpenu lutku. Damon pone vritati iz svog glasa, to je uskoro prelo u neartikulirane krikove dok ga je akama udarao u glavu ali pas nije poputao. Bacio ga je na zid i za dlaku je glavom promaio izdanak na stijeni.

Iskesio je zube a slina mu se poela cijediti niz usne dok se oblizivao i sve vie pribliavao. Damon je bio paraliziran u strahu i nije mogao uiniti nita nego samo gledati smrt kako mu se pribliava sve vie i vie.

Odjednom se ispred njega stvori sjenka. Neto skoi izmeu njega i zvijeri i idui trenutak postane komeanje urlika. Urlike zamijeni bolno psee cviljenje i kevtanje. Netko se hrvao sa golemom zvijeri. Kad je zvijer bila na boku, na jedan moment primijeti sjaj srebrnog maa i crnu, dugaku kosu u koju su bile upletene vrpce, kao i dugi tamni plat na leima.

Budalo, bjei!! povikne Jmai izbjegavajui zube koji su se pred njim sklapali kao kare.

Damon je sjedio, paraliziran u strahu dok su mu suze klizile niz obraze.

Bjei, odmah!! povikne on, zabivi jedan ma u snane miie ivotinje.

Damon se u panici ustane i skoi na noge, istravi iz spilje.

Jmai i Puffball ostanu sami. Golema zvijer bacila ga je s tijela i on se otkoturao prema natrag, vjeto se doekavi na noge. Gledao ga je s prijetnjom u zeleno-utim oima, a pas je gledao njega s mrnjom i oitom gladi. Iz rane na api cijedila mu se krv i pas ju je sad drao u zraku, epajui.

Nitko, ba nitko na svijetu nee stati izmeu mene i moje nagrade!! povikne Jmai i uz krik skoi na njegova lea. Zajai ga i oba maa uhvati u ake, zabivi ih duboko pod iju ivotinje. Ona ispusti glasan krik koji Jmaiju probije ui i baci ga s tijela. Snano udari u zid i udari tako nezgodno da u iduem trenutku izgubi svijest.

***

Jmai, Jmai, jesi li dobro? probudi ga sad ve poznat glas.

Uhm moja glava gdje je Damon?? Govori!! povikne on i ustane se na noge ali glava ga tako zaboli da se u iduem trenutku opet srui.

Ovdje sam, ovdje sam.

to se dogodilo s Puffballom? upita Jmai, gledajui oko sebe. Bili su u potpunom mraku jer je mjesec zaao za oblake, a jedino svjetlo je bilo ono od baklje koju je Damon zapalio i uglavio u procjep meu stijenama spilje.

On je mrtav. izgovori utueno Damon. Tek tad Jmai primijeti veliku ranu na njegovoj ruci i mrtvu zvijer na rubu svjetla baklje iz koje je strao ma. Cijela spilja mirisala je na krv.

Kako siVe ti rekoh da sam ja, Damon, najbolji maevalac u okolici Mohera a uskoro i u cijeloj Ahyagei.

Nije vano. Ide sa mnom. ustane se Jmai i zgrabi ga za rukav sakoa kako bi ga poeo vui iz spilje ali izgubi snagu i klone na koljeno.

Mislim da ti nije pametno raditi nagle korake jer si izgubio dosta energije u udarcu. zakljui Damon, gladei bradicu.

Tvoj otac te trai. Bilo bi ti pametnije da odmah sad krene sa mnom! izgovori Jmai, osovivi se na noge. Ponovno ga uhvati i pokua se kretati prema izlazu, ali Damon nije djelovao previe uplaeno niti nervozno njegovom reakcijom. ak naprotiv, djelovao je oputeno.

Misli li da e me zbilja moi vui sve do palae? posprdno se nasmije.

Kretat e se sam. hladno izgovori, izvukavi kratki ma, vrh otrice okrenuvi prema Damonovom vratu.

Damon vrhovima prstiju pritisne vrh maa i pogleda ga ravno u oi.

Nitko ali ba nitko ne nareuje Damonu, pedesetestom u liniji Baskervillea. izgovori smireno.

Nije mi vano tko si i to si! povikne ali probode ga bol u tijelu i klone na tlo.

Ako me i eli vratiti ocu, nee moi dok ne doe jutro. Treba ti odmora, udarac te je ozlijedio dovoljno da se trenutno ne bi mogao kretati do palae.

Kao da je takve kao ti briga. izgovori Jmai, odbijajui ga gledati u oi.

Mora znati da je moj otac osoba od mnogih grijeha i veoma sklon lanim obeanjima. Ne bi bio prvi plaenik kojeg je poslao. Bilo ih je nekoliko i koji su me vratili u dvorac.. da bi ih na kraju izbacio s praga bez ikakve nagrade. Naravno, ja sam opet pronaao nain da mu pobjegnem pa im je svaki trud bio uzaludan.

Prisilit u ga da mi da tu nagradu kad te vratim u dvorac.

Oj, oj! Misli da je to tako lagana stvar? Prisiliti moga oca da uini neto obino zavri tragino. U njegovoj palai postoji samo ono to on kae i ono to on naredi, nitko drugi ne odluuje! izgovori Damon malo podigavi glas gotovo uznemireno, s rukama podignutim ispred sebe.

Stari prdonje nemaju puno naina da se brane. izgovori Jmai, uspravivi se s koljena i naslonivi se na zid spilje.

Negiraj svoj bol koliko eli ali i da me vrati zavrio bi kao i svi do sad. Moj otac je opasna osoba s mnogo utjecaja u svijetu.

"Dragi mladiu.. u svijetu postoje dvije vrste ljudi. Oni s utjecajem i oni bez utjecaja. Ljudi s utjecajem su kao bistro jezero. Kad u bistro jezero baci kamen, valovi putuju sve do njegovog kraja i voda se zamuti. Vjeruj mi, ne eli bacati kamenje na osobe s utjecajem. sjetio se Lordovih rijei Jmai.Bespomono, pone reati. Odbijao je vjerovati da je sav put do sad bio uzalud i odbijao je vjerovati Damonovim rijeima, ali neto u njegovom glasu je bilo iskreno a i bio je direktni Lordov potomak. Mrzio je prihvatiti poraz i pogotovo je mrzio biti prevaren od strane nekog na viem poloaju. Zapravo, mrzio je autoritete i sve to je imalo veze sa zakonom.

Kako zna da mi nee dati nagradu?! povikne on bijesno. Damon stavi ruke iza lea, onako kako je to inio i Lord dok je razmiljao.Ah Jmai, naivni mladiu. Misli da si prvi kojem je ponudio istu nagradu? Taj ovjek se nikad ne bi odvojio od svog bogatstva. Vjerujem da ti je pokazao krinju s obiteljskim blagom. U njoj su skrivene mnoge tajne prenoene stoljeima, pa i tisuljeima s koljena na koljeno. Nikad se nee odvojiti od tog zlata.

Jmai ispusti bijesni urlik radi kojeg ptice skrivene u granama oko istine uplaeno polete i zatresu lie drvea.

Ubit u ga, ubiti!!! povikne on i pone trati prema izlazu. im je napustio spilju tijelo mu napusti energija i srui se na travu ispred istine.

Jmai, najbolje bi bilo da doe unutra. Mrzim ga jednako koliko i ti, moda ak i vie.

Pusti me, odrezat u mu glavu! Oi u mu nabiti na tapie i pojesti ih! Razrezat u mu tijelo i baciti ga morskim psima!! bijesno i bespomono vritao je Jmai.

Dopusti.. izgovori Damon i prihvati ga pod ruku. Jmai nije imao energije da se opire i bijesno je drhtao, gledajui ispred sebe pogledom punim mrnje. Nakon nekoliko koraka nali su se natrag u spilji i postavi ga kraj sebe te oboje sjednu na tlo, naslonivi se na hladni, kameni zid.

Kako si doao do njega? Kako si saznao da me trai?Kad sam dolazio na njegov posjed prisilno me oteo i uspavao. Kad sam se probudio, bio sam svezan u sobi za goste. Govorio je veoma tajnovito, kao da sam mu za neto vaan.

Obini plaenici nikad nisu dobijali ovakav tretman jesi li saznao neto vie?

Ne. Rekao mi je da te naem i da e me nagraditi kad te vratim.. to oito nisam uspio. ljutito izgovori i puhne. Na licu je jo imao kapuljau koja mu je sjenu bacala na lice, sve do brade.

Volio bih da skine kapuljau sad kad smo se upoznali, volio bi vidjeti kako izgleda lice ovjeka koji mi je spasio ivot.

Nisam to uinio radi tebe. izgovori ledeno.

Bio tvoj razlog novac ili dobroinstvo, duan sam ti i to puno. Mnogi bi plaenici pobjegli glavom bez obzira u takvim situacijama, ignorirajui novac. Mogli bi ga pronai drugdje ali ti si skoio i spasio me bez razmiljanja o vlastitoj sigurnosti. To je odlika heroja i hvala ti na tome.

Jmai zauti i pone gledati ispred sebe. utili su nekoliko trenutaka.

Ja ne elim biti heroj. Nemoj me tako zvati. Jasno? izgovori ledeno.

Tvoje negiranje ne mijenja injenice, ali slijedi ono to ti govori srce.

Sjedili su u tiini, neprekinuto, jo dobrih pola sata. Jmai je bio zadubljen u mislima o mrnji usmjerenima prema svom nepoznatom ocu, prema svojoj majci, Damonovom ocu i svim ljudima koji su bili na veem poloaju od njega. Prebirao je razmiljanja o mnogim nainima na koje bi ih mogao ubiti, ali prije toga je razmiljao o nainima muenja. Izmiljao je ak i neke nove naine i podlo se nasmijao kad god mu je neki posebno okrutan pao na pamet.Damon je za to vrijeme sjedio kraj njega, zadubljen u vlastite misli. Koliko god je mrzio svog oca, toliko ga je i volio. Damon je znao obiteljske tajne kao i svaki Baskerville u obitelji i znao je koliko mu je znailo da te tajne budu skrivene. Iza okrutnih djela koje je Lord inio i njegovog grubog pristupa, bio je osoba koja se brinula o svojoj obitelji i volio je svog sina jedinca. Ali Damon nije mogao samo ignorirati to to ga otac tretira kao jednog od svojih slugu. Koliko god volio svog oca, nain na koji mu je otimao slobodu bio je neto to je potpuno prezirao. Mnogo puta je provodio dane zakljuan u podrumu, s jednom aom vode i komadom kruha samo zato jer je odbio sluati ga i uiniti ono to je ovaj htio.

Jo, Jmai, u kakvim si ti odnosima sa svojim ocem? upita ga Damon i prekine tiinu koja je trajala ve dobrih pola sata.

ta to tebe boli briga?

Razmiljam o odnosima sa vlastitim ocem. Rekao sam ti da ga mrzim ali nisam rekao zato.

Moj otac je za mene mrtav. izgovori Jmai hladno i nastavi utiti, gledajui ispred sebe.

Izgleda da imamo jednaku odbojnost prema oevima.

Ne zna nita o tome. Mrzi svog oca vjerojatno zato jer ti ne doputa sve stvari koje eli, a eli i previe jer si razmaeni sin jedinac.

Moj otac mi je unitavao ivot otkad sam bio dijete. Ne mogu ga mrziti jer mi je otac, moda je mrnja bila pretjerana rije, ali ne mogu prihvatiti stvari kojima me izlagao otkad sam bio mali.

Tvoj otac te sigurno nije napustio prije nego si bio roen i ostavio na milost nezreloj glupai koja te im si se rodio strpala u samostan.

Odmalena me kanjavao za svaku sitnicu koju sam radio. Nisam smio raditi nita to sam elio niti imao bilo kakvu slobodu. Za svaki maleni nestaluk strpao me u podrume palae i ostavljao me tamo tjednima.

Huh, znai i ti ima oca kojeg apsolutno nije briga kako e se njegov sin osjeati.. zanimljivo. Preskoiti u dio gdje osjeam saaljenje.

Ne traim saaljenje. Traim nain na koji u mu obrisati samozadovoljni smijeak sa usana. Traim nain na koji u ga maknuti s vlasti u Moheru. izgovori Damon i stisne aku.

Znai motiv ti je osveta?

Moj motiv je pravda.

Nakon kratkog razgovora nastavie sjediti u tiini, sluajui zvukove iz ume. Jmai se igrao sa maem, vrtei ga kroz ruke, radivi poteze ispred sebe i sjekui zrak. Za to se vrijeme Damon ustao i vjebao poteze maem, stojei u gardu. Njegov tanki rapir probadao je zrak velikom brzinom.

Oj, Damone.. to kae na jedan kratak sparing? izgovori Jmai i samodopadno se nasmije.

Nee izdrati ni sekundu, mladiu.

to mi moe uiniti guzonjin sin?

Guzonjin sin e ti razbiti guzicu! povie on i oboje skoe jedno pred drugog. Jmai je koristio dva kratka maa, udarajui u protivnika ali Damon je potezima rapira odbijao svaki njegov udarac. Dva uboda njegovog tankog maa zavre neugodno blizu njegovim prsima ali Jumai ih presretne, spusti mu ma i otricama krene prema njegovom vratu. No Damon je ovo oekivao i tupim dijelom maa snano ga oplete po prstima na to ovaj izgubi koncentraciju taman dovoljno da Damon svoj rapir uperi ravno u njegov vrat.Mrtav si! povikne Damon zadovoljno i nasmije se.

Argh! Glupi maevi!! povikne Jmai ljutito i oba maa baci ravno u pod to proizvede glasan zveket.

Damon se glasno nasmije i prui mu ruku.

Dobro si se borio. Gdje si uio maevanje?

Jmai odbije prueni dlan.

Uio sam sam. Najbolje ui kad si prisiljen ivjeti bez tue pomoi.

Potezi ti dodue nemaju gracioznost visokih kola ali ima neto agresivno i divlje u njima.

to si ti, psiholog za maeve? upita ovaj, sputajui se da podigne oruje.

Samo veoma uen guzonjin sin. nasmije se ovaj opet.

Vie nema povratka u palau, oito. to planira sad? upita Jmai Damona dok je ovaj istio rapir, vrativi ga u korice objeene za pojas.

Otac vie nee imati milosti, a i ne planiram vie prolaziti njegove torture kao svaki put do sad kad sam se vratio. Ovaj put planiram potpuno otii i vie nikad se ne vratiti natrag.

Ja u se vratiti u Moher i provjeriti prua li jo neke mogunosti za zaradu.

Ne planira valjda ii sam?

Ja sam uvijek do sad iao sam, u zabludi si ako misli da trebam pomo.

Mislio sam, poto smo sad razgovarali a nema druge osobe s kojom sam ikad mogao priati o ocu

Ne. Idem sam.

Na te rijei sakupi svoje stvari i krene prema izlazu. Jutro je ve izalo iznad visokih jela i cijela istina bila je pokrivena izmaglicom iznad rosne trave a zrak je bio ispunjen mirisom borovine i kinice. Jo je uvijek bilo svjee jer se ljetno sunce nije podiglo na obzor.

Hans, ovdje je!

Idilu odjednom prekine nepoznati muki glas.

Oh, sranje! Jmai, vrati se unutra! povikne Damon.

Nee me natjerati da negdje idem s tobom. izgovori on i krene.

Ne radi se o tome.. Lordovi plaenici su u umi! izgovori on tek toliko glasno da ga uje Jmai koji je stajao nedaleko od izlaza.

Pa to? Pobit u ih.

Podcjenjuje ih! Ovo nisu obini ljudi! To su korisnici magije, i to veoma opasne magije!

I ja znam neto magije! i dalje tvrdoglavo nastavi odgovarati Jmai.

Njihova magija nije obina, molim te, vrati se!

Dok je Jmai iao prema stazi koja je vodila do istine, skrivena granjem da bi bila tee otkrivena, glasovi su postajali sve blii i blii.

Steffanius, netko je na putu! povikne drugi muki glas, grub i opor.

Hans, mora da si opet vidio jelena. Do sad smo radi tvojih savjeta nali deset jelena, dvadeset rakuna, jedva pobjegli od pune konice osa i jednog bijesnog medvjeda. Molim te, prestani s tim.

Ovaj puta ima dvije noge!

I medvjed je imao dvije noge!

Medvjed nema plat i ljudsko lice!

Koliko sam ti puta rekao da.. to?

Za to vrijeme Damon ga je i dalje panino dozivao.

Jmai, vrati se unutra, odmah!! Poginut e!!

Samo slabii bjee! povikne on i nastavi se kretati.

Oh, znai ipak nisi bio u krivu. izgovori jedan od dvojice ovjeka. Sad su bili u Jmaijevom vidokrugu. Hans je bio brdo od ovjeka, visok barem dva metra i ogromnih miia. Imao je smee, vojnike hlae i bio potpuno gol od pojasa do ramena, sa lancima koji su mu tvorili X na tijelu i u sredini se spajali velikim, metalnim okruglim prstenom. Na ramenima je imao kone titnike s velikim iljcima, a bio je potpuno elav s tetovaom na tjemenu. Imao je grube, debele obrve i guste crne zaliske na obrazima.

Za razliku od njega, Steffanius je bio ovjek vitkog tijela, visok i profinjenih crta lica. Po boji koe i fizikom izgledu potjecao je iz dalekih pustinja na zapadu, jer je imao dugu crnu kosu svezanu na pozadini glave zlatnom kopom s rubinima, oi crne poput oniksa, zavijene i tanke brie i tanku, dugu bradicu. Nos mu je bio dugaak, ali profinjen, bez naglih kutova. Odjea mu se sastojala od crvene svilene tunike svezane s crnim pojasom, koja mu je otkrivala gola, dlakava i miiava prsa, crnih izama uvuenih u iroke, crvene dimije od svile proaranih zlatnim tkanjem. Na prstima je nosio zlatno prstenje ukraeno dragim kamenjem i oito bio veoma bogat.

Iza dvojca je dola grupa straara slinih kao oni na vratima, svi snanih, obrijanih lica i pleati.

Dakle, dakle Jmai, pretpostavljam? upita Steffanius, ruku na leima.

Imate krivog. Sad se maknite s puta, uri mi se.

Hans.

Hans stane na put i sagne se rairivi ruke, sprijeivi tako da se ovaj kree.

A-a. Ne ide nigdje. izgovori Steffanius, negirajui kaiprstom.

Ti si onaj koji je ubio Lordovog slugu. Lord ne prelazi lako preko tih stvari. kae Hans.

Osim toga, Lord ima opravdane sumnje da krije njegovog sina. Zna, do kraja ume i natrag ne treba cijela no, mladiu.

Ali ja ne znam o emu govorite. Siguran sam da ste uhvatili krivog ovjeka. Izgovori Jmai, pokuavajui biti uvjerljiv. Sad je shvatio to je Damon mislio. Njih dvoje i grupa straara izgledali su previe zahtjevno za samo jednu osobu.

Ide s nama i bolje je da se ne opire. nasmijei se Steffanius i pucne prstom. Hans skoi i baci se na njega. Jmai ga izbjegne za dlaku i izvue dva maa.

Hah, guter se pokuava dokazati! Straa, zgrabite ga! Lord ga eli ivog!

Svi straari krenu prema Jmaiju, koji je stajao na kraju staze. Primijeti da iza drvea stoji jo straara te da su okruili cijelu istinu bez da je itko ita primijetio. Cijeli razgovor izmeu dva predvodnika o izgubljenosti bio je samo varka kako bi izgledalo da su ovdje doli sluajno.

Ag harshuk narzul. apne Jmai i obavije ga potpuni mrak. Straari su se okretali oko sebe, spotiui se ali svuda oko njih bila je potpuna tama.

Jedan po jedan, padali su probodeni maevima koji kao da su se fantomski pojavljivali na razliitim mjestima odjednom. Nije bilo jasno gdje se Jmai nalazio, jer je bilo oito da mu se brzina drastino poveala. umsko tlo uskoro je bilo crveno od krvi koja je tekla i natapala ga, inei umski zrak tekim za disanje.

Budale, zgrabite ga!!! vikao je Steffanius, koji je oko sebe i Hansa postavio magijsku zatitu to se oko njega sjajila poput srebrnkastog orba. Radi zatite se nije mogao kretati i bio je onemoguen za koritenje napadakih ini.

Ali sav trud straara bio je uzalud. Kad se tama povukla sunce koje je ve izalo iznad grana obasjalo je krvav prizor. Svi straari, njih pedeset, leali su mrtvi na tlu. Oni koji su bili ivi doekali su svoj kraj pod maem Jmaija koji se vukao preko istine. Ali Jmai je bio iscrpljen jer je koritenje ini trailo otvaranje akri u tijelu i koritenje energije, a svako koritenje energije iscrpljivalo je osobu. Zato su svi korisnici ini bili izuzetno trenirani ljudi koji su sebe svakodnevno prisiljavali na rigorozne treninge kako bi si poveali izdrljivost i kondiciju.

Gospodaru Steffanius, ini se da je istroio svu svoju energiju. zakljui Hans.

Budalo, vidim to i sam. Umjesto da pria bolje ga idi zgrabiti dok nije doao sebi.

Hans se zatri i srui ga na tlo. Jmai se pokuao otrgnuti ali nije imao energije da se kree i ovaj ga je lako svladao i svezao.

Damon je za to vrijeme stajao u spilji i bojao se pokrenuti. Iako je puno govorio, imao je velik strah od kraljevih ljudi i ovisnosti sam o sebi i radi toga se rae skrivao i bjeao nego odlazio i suoavao se s problemima.

Jmai..! aptao je i pruao ruku, ali nitko se nije ni obazirao. Nitko nije ni primijetio to se dogaa. Pretpostavio je da e nakon to svladaju Jmaija krenuti na njega.

Pusti me, majmune!! vikao je Jmai ali ve je bio svezan i smjeten na njegovo golemo rame.

Ah, kako volim takve kao ti, razmaeno derite. izgovori Steffanius kad ga je Hans spustio pred njega.

Crkni. s mrnjom u glasu odgovori Jmai i pljune mu na lice. Steffanius se rasrdi i oamari ga, prstenom mu napravivi rez na obrazu iz kojeg mu potekne krv.

Moemo ovo na lak nain.. ili na tei. Moda bi ti trebao prije ovog odrezati jezik. Lord voli tihe sluge. Hans, zgrabi ga za kosu.

Hans mu povue kosu spletenu u pletenice i povue mu glavu prema natrag.

Steffanius mu pokua rairiti usta ali Jmai ga ugrize za prste. Ovaj se toliko rasrdi da ga sljedeim amarom baci u nesvijest.

E tako, sad se nee buniti.

Izvue mu jezik dok je Hans i dalje drao glavu i izvue bode s pojasa. Priblii mu bode jeziku, pripremi se da ga u jednom potezu preree ali u iduem trenutku bode mu ispadne iz dlana.

Ha..ans.. izgovori Steffanius kroz hroptaj, prstima zgrabivi otricu koja mu je p