Časopis za popularizaciju šumarstvaČasopis za popularizaciju šumarstva ISSN 1330-6480 ISSN 1330-6480

Poplave, ledolomi, snjegoizvale Poplave, ledolomi, snjegoizvale 2 2

Prof. dr. Branimir Prpić 12

Privatne šume 18

Šumarija ValpovoŠumarija Valpovo 14

Šume EkvadoraŠume Ekvadora 24

DinaraDinara 32

broj

157-8Godina XIV.,

Zagreb

siječanj/veljača

2010.

Naslovna stranica:

Zimski ugođajMarinko Bošnjaković

Zadnja stranica:

Snježna kapaMarinko Bošnjaković

Mjese nik »Hrvatske ume«

Izdava : »Hrvatske ume«

d.o.o. Zagreb

Predsjednik Uprave:dipl. ing. um. Darko Vuleti

Glavni urednik:Miroslav Mrkobrad

Novinari: Irena Dev i -Buzov,

Antun Z. Lon ari , Miroslav

Mrkobrad, Vesna Ple e

i Ivica Tomi

Ure iva ki odbor:predsjednik Branko Me tri ,

Ivan Hodi , Mladen Slunjski,

Herbert Krauthaker, edomir

Kri mani , eljka Bakran

Adresa redakcije:Lj. F. Vukotinovi a 2, Zagreb

tel.: 01/4804 169

faks: 01/4804 101

e-mail: direkcija@hrsume.hrmiroslav.mrkobrad@hrsume.hr

Uredni tvo se ne mora uvijek

slagati s mi ljenjem autora

teksta.

Gra ko oblikovanje:Stjepan Pepelnik

Priprema i tisak:

Bistranska 19Zagreb

Naklada: 6200

CJENIK OGLASNOG

PROSTORA

Jedna stranica (1/1) 3600 kn;pola stranice (1/2) 1800 kn;tre ina stranice (1/3) 1200 kn;

etvrtina stranice (1/4) 900 kn;osmina stranice (1/8) 450 kn.Unutarnje stranice omota (1/1)5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn;1/3 stranice 1800 kn; zadnjastranica 7200 kn (tu stranicunije mogu e dijeliti).U ovu cijenu nije ura unat PDVkoji pla a ogla iva .

43 – 46

30 – 42

21 – 29

12–20

2 – 11

u ovom broju

Blizu polovice šuma Ekvadora su prašume!

Ostavština bana Jelačića koju treba vidjeti!

Još je carica Marija Terezija poticala sadnju duda!

U Hrvatskoj se godišnje uredi 6-7000 ha privatnih šuma

Šumarska tradicija valpovštine duga je tri stoljeća!

40 godina uređivanja časopisa svjetska je rijetkost!

Kako restrukturirati rasadničarsku proizvodnju

Snjegolomi i izvale u Puli!

Siječanjske poplave zaustavile šumske radove

Izlila se Lika, šteta od ledoloma u Lapcu

Šume su i te kako važne za očuvanje zdravlja!

Redoviti pregled i rano otkrivanje bolesti sprječavaju najgore

Odsjaji prirode

Prva ekološko dijalektalna slikovnica u Gorskom kotaru

Veličanstveni svijet drveća„Pisani kamen“ s VelebitaLiceNa četiri (i dvije !) noge Dinara - tamo gdje Hrvatska dodiruje neboRusomača učinkovita kod krvarenjaLjepika

Katalpa

Nova 2010. godina stanovnici-

ma kosinjskog kraja u Lici do

sada nije donijela ništa dobro.

Poplavljeni poput Venecije, za-

robljeni na svojim „privatnim“ otocima

i odsječeni od ostatka svijeta, Kosinjani

čekaju da se voda povuče i život vrati u

normalu. Gornji Kosinj, zajedno sa svojom

okolicom, potpuno je okružen vodom,

a jedino prijevozno sredstvo su čamci

koji su u pogonu od jutra do mraka. Po-

plavljene su kuće, štale, ceste, groblje.

Od kapelice sv. Antuna iz vode viri samo

najviši dio zvonika. Kosinjski most se niti

ne vidi, vode je iznad njega preko dva

metra. Prema izvještaju Hrvatskih voda o

provedenim mjerama obrane od poplave

Izlila se Izlila se LikaLika, štet, štetod od ledolomaledoloma u L uRijeka Lika poplavila je Liku,

posebno kosinjski kraj, otežala

život stanovnicima, a posao i

šumarima u Perušiću. Osim poplava,

u Šumariji Lapac bore se i s drugom

nepogodom, ledolomima, od kojih je

stradalo blizu 8000 ha šuma.

Problema s poplavama i snijegom

bilo je i u nekim drugim krajevima.

Imamo tri „zimske“ priče; iz Like,

Slavonije i Istre.

Poplavljeno Kosinjsko polje

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 3

na području Ličko – senjske županije, razlog

tome su visoke temperature koje su dovele

do naglog topljenja većih količina snijega te

česte i obilne padaline koje su zadesile goto-

vo cijelu Hrvatsku. Sve to dovelo je do podi-

zanja vodostaja rijeke Like na širem području

Kosinja, ali prema izvještaju Hrvatskih voda,

do značajnijih poplava u prosincu u Kosinju

nije došlo zahvaljujući činjenici da je u aku-

mulaciji Kruščica bila mala količina vode te je

akumulacija u velikoj mjeri mogla prihvatiti

nadolazeći veliki vodni val.

No, krajem prosinca prošle i počet-

kom ove godine pale su nove velike količine

oborina. Novi vodni val je ponovno doveo

do izlijevanja vode iz korita bujice Tisovac te

do plavljenja okolnih poljoprivrednih povr-

šina i nekih gospodarskih objekata. S obzi-

rom na visoku kotu nivoa vode u akumulaciji

Kruščica, ona ovaj put nije mogla prihvatiti

velike količine vode koja se najvećim dijelom

prelijevala u prirodnu retenciju Lipovo polje

te u Markove ponore. Tom prilikom je došlo

do plavljenja velikog broja lokalnih promet-

nica u Kosinju.

Za razliku od službenih izvještaja, ogor-

čeno lokalno stanovništvo ponudilo je svo-

je objašnjenje za posljednje poplave. Kažu:

„Tjeraju nas iz naših kuća, namjerno su po-

plavili dolinu kako bi nam voda došla do

grla. Već dugi niz godina postoji plan da se

ovdje napravi akumulacijsko jezero i ovo je

najbolji način da nas se potjera“, mišljenja su

neki. Svatko ima svoje objašnjenje za ovakvu

elementarnu nepogodu, a posjetivši poplav-

ljeni kraj nimalo ne mogu zamjeriti lokal-

nom stanovništvu na njihovoj ogorčenosti

i mogućim „teorijama zavjere“. Lika zimi, na

minus nekoliko stupnjeva celzijusa, tmurno

i oblačno nebo uz pokoju pahulju snijega,

poplavljena polja, ceste i kuće. Blatna i smr-

znuta voda koja prekriva Kosinjski most, sve

to skupa budi u čovjeku osjećaj jeze, kako

je dobro primijetila Mandica Dasović iz UŠP

Gospić, koja je bila moj vodič po poplavlje-

nom području. „Cestom spa-

sa“ došle smo tik do poplav-

ljenog Kosinjskog mosta

pa natrag, dalje se ne može

autom, samo čamcima.

-Štete su velike, a ko-like - znat će se tek kada se

voda u potpunosti povuče,

govori upravitelj Šumarije

Perušić Dragan Milković.

I naš posao pati zbog po-

plava, čak 14 radnika nije u

mogućnosti doći na posao, nitko nije očeki-

vao da bi im za prijevoz mogli biti potrebni

čamci pa ih ljudi nisu niti nabavljali, poku-

šava s vedrije strane upravitelj, ali dodaje da

situacija u svakom slučaju nije za šalu. Osim

radnika koji su odsječeni, posao stoji na broj-

nim radilištima koja su nepristupačna zbog

poplavljenih prometnica. U vrijeme najvišeg

vodostaja uhvatili smo se čišćenja šumske

prosjeke koja spaja dvije državne ceste, njo-

me su evakuirani ljudi iz poplavljenog kraja i

donošena je hrana i voda, nastavlja upravitelj

i dodaje kako voda jako sporo odlazi, svega

nekih 25 cm po danu, pa je pitanje kada će

se situacija na ovome području normalizirati.

No, da nije poplava jedina nevolja

koja je zadesila Liku uvjerila sam se na dru-

gome kraju gospićke Uprave, točnije u Šu-

mariji Lapac. Nakon prošlogodišnjih velikih

šteta od leda, na području Šumarije Gračac,

sada se s istom nepogodom bore u Šumariji

Lapac. Kiša koja je padala u periodu od 7.-10.

siječnja, zbog niske se temperature ledila na

tlu i stvorila ledenu pokoricu, a po stablima

ledeni omotač koji je opteretio stabla i nji-

hove krošnje pa je došlo do pucanja grana,

lomljenja vrhova stabala, prelamanja i ras-

cjepljivanja ili čak izvaljivanja cijelih stabala.

Prema prvim procjenama

nakon obilaska terena, tamo

gdje se moglo prići, radi se

o površini od oko 6.000 do

8.000 ha i oštećenosti od

5-60 % drvne mase. Cijela

slika u pojedinim dijelovi-

ma je pomalo apokaliptična.

Zahvaćena je cijela površina

Šumarije, a najveća ošteće-

nja su nastala u krškim gos-

podarskim jedinicama Ke-

stenovac – Nebljuška gora i Visočici – Lisac.

-Prave razmjere i količinu štete znat

ćemo kada izvršimo doznaku tj. izmjeru

oštećene drvne mase, govori upravitelj Šu-

marije Lapac Darko Smerdel.

Kako jedno zlo nikada ne dolazi samo,

tako je i u ovom našem slučaju. Veliki dio

stradalih površina nije dostupan zbog ne-

postojanja primarne i sekundarne otvore-

nosti, tako da bi prije same sanacije trebalo

izgraditi prilazne putove i šumske vlake.

Sama sanacija, koja podrazumijeva doznaku

oštećenih stabala, sječu i izradu, iznos i vuču

drvne mase te svakako izgradnju pristupnih

šumskih putova i šumskih vlaka, iziskuje do-

poplave, ledolomi, snjegolomi POPLAVLJENA I LEDOM

OKOVANA LIKA

šteta ta ma u Lapcu Lapcu

Piše: Irena Devčić Buzov

Foto: D. Smerdel, Mandica Dasović

Poplavljeno Kosinjsko poljePoplavljeno Kosinjsko polje

Šumarija Lapac ima i

18.224.900 m2 minski

sumnjivih i zagađenih

površina u g. j. Velika

Plješevica – Drenovača,

s drvnom zalihom od

467.433 m3

Ledolomi u Šumariji Lapac

Izvanredne mjere protiv poplave-Izlijevanje vode iz korita

rijeke Save počinje onda kada je njen vodostaj u Jasenovcu oko 700

cm, a na 800 cm proglašavaju se izvanredne mjere obrane od popla-

ve, koje su trajale do 13. siječnja. Poplavom su zahvaćena područja

Šumarija Jasenovac, Novska, Stara Gradiška i manjim dijelom Šuma-

rije Nova Kapela (područje Radinja). Navedeni prostor obuhvaća po-

vršinu oko 18.000 ha, a pod vodom je približno 12.000 ha. Činjenica

je da se voda u šumi zadržava znatno duže nego što to pokazuje vo-

dostaj Save, budući da je njeno povlačenje sporo i odvija se rječicom

(kanalom) Veliki Strug.

Visina vode i do 5 m-

Prema riječima upravitelja

Šumarije Jasenovac, Marin-

ka Stojića, poplavljene su

sve tri gospodarske jedinice:

Grede-Ka mare (4391 ha), Ža-

barski bok (1657 ha) i Krapje

dol (820 ha). Najveća i naj-

značajnija gospodarska je-

dinica Grede-Kamare (šume

hrasta lužnjaka i jasena) po-

plavljena je na cijelom po-

dručju. Voda je na pojedinim

mjestima bila duboka i do

Otapanje snijega i obilne kiše

potkraj prošle godine uzroko-

vali su tijekom siječnja 2010.

velike poplave na području

novogradiške podružnice Hrvatskih

šuma, neuobičajene za ovo vremensko

razdoblje. Razina vode dosezala je na

mjestima i do 5 metara iznad tla. Poplav-

ljene su mnoge šumske prometnice, po-

moćna stovarišta, prosjeke, lugarske ku-

ćice, lovačke promatračnice (čeke), a u

vodenoj stihiji stradavala je i divljač, po-

sebice srneća i jelenska te prasad divljih

svinja. To je najniži pojas šumske vege-

tacije, a na različitost šumskih zajednica

ovoga dijela Posavine poglavito utječu

različiti režimi podzemnih i nadzemnih

voda. Poplavnom vodom pretežito su

zahvaćene šumske zajednice hrasta lužnjaka i poljskoga jasena, a

šume hrasta lužnjaka i običnoga graba su na nešto uzvišenijim polo-

žajima, tzv. gredama te su periodično plavljene stagnantnom vodom

(poplava traje kraće vrijeme) ili su izvan dosega poplavnih voda.

datna sredstva koja mi nemamo, kaže upravitelj. Očekujemo pomoć

od Uprave u Gospiću i samih Hrvatskih šuma kako bi u što kraćem

roku šumu priveli koliko toliko normali.

Šumarija Donji Lapac jedna je od 11 Šumarija UŠP Gospić.

Smještena je u istočnom dijelu Like, od vrhova Ličke Plješivice, njenih

istočnih padina pa sve do granice sa susjednom BiH i rijeke Une. Sa

susjednom državom Šumarija Donji Lapac graniči u dužini od oko 25

km. Najniža točka nalazi se na nadmorskoj visini od 237 m na obali

rijeke Une, a najviša točka je sam vrh Ličke Plješivice, Ozeblin sa svo-

jih 1657 m. Šumarija Donji Lapac je podijeljena na 8 gospodarskih

jedinica od kojih su tri krške te pet kontinentalnih. Ukupna površina

Šumarije je 22.307 ha, od čega je obraslo 20.550 ha, neobraslo 1.627

ha i neplodno 130 ha. Drvna zaliha je 4,383.889 m3, gdje imamo cijelo

bogatstvo vrsta, govori Smerdel, od kojih je najzastupljenija bukva,

zatim jela, cer, gorski javor, obični grab, smreka, kitnjak, medunac,

obični i crni bor itd.

poplave... NOVA GRADIŠKA

Siječanjske poplSiječanjske pop

Voda je na pojedinim mjestima bila duboka i do 5 m, a

početkom siječnja odnijela je županijsku cestu između mjesta

Košutarica i Mlaka, koja prolazi najvećom gospodarskom

jedinicom “Grede- Kamare” Šumarije Jasenovac. Pristup u

pojedine njene dijelove moguć je samo čamcima.

Ledolomi u Šumariji Lapac

Ledolomi u šumariji LapacLedolomi u šumariji Lapac

Propisani etat prema sada važećim osnovama i programima gos-

podarenja je 656.885 m3 što godišnje iznosi oko 65.688 m3.. Ovaj etat

možemo izvršiti samo ako ostvarimo osnovne preduvjete, a jedan od

njih je izgradnja prometne infrastrukture, kaže upravitelj, jer s otvore-

nošću od 7,45 km na 1000 ha to je praktički nemoguće. Drugi predu-

vjet je angažiranje što više poduzetnika koji bi se bavili  samoizradom,

tj. kupnjom drveta na panju, čime bi značajno smanjili troškove. Treći

preduvjet je razminiranje minski zagađenih površina. Kao posljednji,

ali ne manje važan, je stabilizacija inženjerskog i tehničkog osoblja

kao i rješavanje njihovog defi cita prema sada važećoj sistematizaciji .

Šumarija Lapac ima i 18.224.900 m2 minski sumnjivih i zaga-

đenih površina u g. j. Velika Plješevica – Drenovača, s drvnom zalihom

od 467.433 m3, čije se raz-

miniranje provodi sukladno

dodijeljenim sredstvima,

tako da je tijekom 2002.

godine razminiran dio šum-

skih prometnica na površini

od 88.9809 m2, 2008. go-

dine 282.757 m2 šume te

2009. godine 193.981 m2.

Na dosada razminiranoj po-

vršini pronađena su minsko

eksplozivna sredstva kao i

vidljivi tragovi minskih in-

cidenata.

Nadamo se dotoku više

sredstava kako bi u što kra-

ćem roku ove površine pri-

veli normalnom gospoda-

renju, zaključuje upravitelj.

Stablo zarobljeno Stablo zarobljeno u vodenoj stihijiu vodenoj stihiji

Dipl. ing. Krunoslav Dipl. ing. Krunoslav Szabo, upravitelj Szabo, upravitelj Šumarije Stara Šumarije Stara GradiškaGradiška

5 m, a početkom siječnja odnijela je županijsku cestu između mjesta

Košutarica i Mlaka, koja prolazi najvećom gospodarskom jedinicom.

Pristup u pojedine njene dijelove moguć je samo čamcima. Drvne

zalihe na poplavnom području nema, jer je s pomoćnih stovarišta na

vrijeme otpremljena kupcima, a štete na šumskim cestama znat će se

tek onda kada se voda povuče, no zasigurno će ih biti. Ipak, nije uobi-

čajeno da poplava ovakvih razmjera bude u siječnju-ističe upravitelj.

Dodaje kako su se prije osam godina tijekom ovakve nepogode, trupci

splavarili. Upravo zbog poplava, Šumarija Jasenovac nikada ne planira

sječu u prvom tromjesečju. S obzirom na to da voda iz šume može izaći

jedino kanalom Strug, poplava bi mogla potrajati još dva mjeseca. No,

dodatni problem mogu izazvati niske temperature, zaleđivanje pa ota-

panje i nova količina vode u proljetnim mjesecima.

Zarobljeni trupci i ugrožena divljač-Na području Šumarije

Stara Gradiška poplavljena je gotovo polovica površine (3300 ha) u

gospodarskoj jedinici “Međustrugovi” oko 2300 ha (88 % jedinice), u

g. j. “Podložje” 1000 ha (67 %). Kako nam je rekao upravitelj Krunoslav

Szabo, poplava je počela 26. prosinca 2009., a od osnivanja Šumarije

poplaveplave zaustavile šumske radovezaustavile šumske radovePoplavne vode, potkraj prosinca prošle i tijekom siječnja ove godine, na području novogradiške podružnice

Hrvatskih šuma, neuobičajene za ovo vremensko razdoblje, prekrile su šumske prometnice, pomoćna stovarišta,

prosjeke, lugarske kućice, lovačke promatračnice (čeke), a u vodenoj stihiji stradavala je i divljač. U Šumarijama

Jasenovac, Novska, Stara Gradiška i manjim dijelom u N. Kapeli (područje Radinja) od oko 18.000 ha pod vodom

se našlo približno 12.000 ha.

Ove i možebitne proljetne poplave, šumskim će sastojinama

nanijeti velike štete. Naime, dugo zadržavanje vode uzrokuje

trulež korijenja, stabla fiziološki slabe, a posljedica toga je

napad različitih štetnika te onemogućavanje prirodnog i

umjetnoga pomlađivanja šuma

druga je po veličini. Naime, najveća je bila 2004. godine te pričinila

velike štete. Sadašnja poplava prekinula je komunikaciju u navede-

nim gospodarskim jedinicama te onemogućila otpremu drvnih sor-

timenata i ostale radove. Tako je u “Međustrugovima”, na pomoćnim

stovarištima, zarobljeno oko 2000 m3 tehničke oblovine i oko 500 m3

višemetarskoga drva hrasta lužnjaka i poljskoga jasena, a u “Podlož-

ju” oko 400 m3 oblovine. Poplava nije zahvatila područje gospodar-

skih jedinica “Prašnik” i “Ljeskovača”.- Hoće li i koliko poplava utjecati

na planirane radove, ovisi najviše o njenom trajanju, no rijeka Sava

pokazuje tendenciju opadanja i stoga se nadamo da neće biti novih

obilnijih padalina. Na navedenom području, u dijelovima istoimenih

lovišta, voda ugrožava i divljač, a visina vodostaja je 3 do 4 m - ističe

upravitelj Szabo.

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić, G. Dorić

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 5

Zarobljeni trupci na stovarištu Zarobljeni trupci na stovarištu Šumarije Stara Gradiška (g.j. Šumarije Stara Gradiška (g.j.

Međustrugovi)Međustrugovi)

Hranilište, nadstrešnica i trupci u vodenom okružjuHranilište, nadstrešnica i trupci u vodenom okružju

U Šumariji Novska (12.000 ha), voda

je poplavila oko 70 % gospodarske jedinice

“Zelenika” (2800 ha) i trećinu gospodarske

jedinice “Trstika” (650 ha). Kako smo doznali

od revirnika Tomislava Pavičića, u g. j. “Ze-

lenika”, na dva pomoćna stovarišta našlo

se zarobljeno oko 7250 m3, jasenovih i lu-

žnjakovih trupaca, a u g. j. “Trstika” 1350 m3,

pretežito lužnjakovih trupaca. Unatoč tome,

sječa je na pojedinim mjestima izvodiva pa

i sadnja hrastovim sadnicama. Sječa se ne

može izvoditi na području Gackoga polja, a

ni popunjavanje sadnicama u g. j. “Zelenika”.

Onemogućeni uzgojni i eksploata-cijski radovi-Zasigurno je da će ove, ali i

moguće proljetne poplave u šumskim sa-

stojinama nanijeti velike štete. Naime, dugo

zadržavanje vode uzrokuje trulež korijenja,

stabla fi ziološki slabe, a posljedica toga je

napad različitih štetnika te onemogućava-

nje prirodnog i umjetnoga pomlađivanja

šuma. Osim toga, dugotrajne poplave one-

mogućuju pravodobno izvođenje šumsko-

uzgojnih i eksploatacijskih radova, a teren

se zamočvaruje. Sječa, izrada drvne mase

i izvlačenje iz šume počinje tek nakon po-

vlačenja vode, a to je obično

tijekom svibnja, a jesenske ek-

sploatacijske radove potrebno

je zbog poplava početi polovi-

com srpnja te završiti do stude-

nog. Zbog stagniranja poplavne

vode stabla se počinju sušiti,

a nerijetko počinju odumirati

i čitave sastojine. Tijekom du-

goga zadržavanja vode u re-

tencijskom polju u proljetnom

i ljetnom razdoblju propada

šumsko sjeme, posebice ponik i

pomladak u sastojinama koje su

u procesu obnove.

Wood-Mizer proslavlja 20 godina u Europi! Wood-Mizer slavi 20-tu godišnjicu rada u Europi i najavljuje posebne promotivne cijene za šest svojih najpopularnijh tračnih pilanskih strojeva.

Daleke 1990. u sredini Poljske sagrađena je mala podružnica čuvene američke tvrtke Wood Mizer. U to doba pilanski su strojevi sastavljani isključivo iz dijelova i materijala proizvedenih u matičnom poduzeću u USA.

Tijekom 20 godina, europsko postrojenje ostavilo je divovski razvojni trag u prerastanju u veliki proizvodni centar, proizvevši 2000 pilana i nekoliko miliona metara tračnih pila godišnje za tržište Europe, Afrike i Azije. Wood Mizer EU postrojenje je opremljeno zadnjom generacijom sofi sticirane tehnologije sa kojom proizvodi 90% dijelova pilana. Proizvodnja listova pila je pod ISO9000:2008 standardom kvalitete. Wood Mizer jedna od prvih u Poljskoj koja je stekla taj certifi kat.

Unatoč svjetskoj recesiji, prošla 2009. je bila uspješna za Wood Mizer EU: kompletno je savladala i optimizirala proizvodni proces, ugradila LEAN principe, promijenila pristup pojedinim proizvodima te kao rezultat smanjila cijene prozvodnje pilana uz poboljšani kvalitet.

Wood Mizer EU tradicionalno dijeli ostvarene uštede sa svojim kupcima – nasljedstvo Wood Mizer imena. Svoj 20-ti jubilej Woood Mizer počinje sa posebnim cijenama za izabrane Wood Mizer pilane, najpopularnije modele od osobnih pa do profesionalnih.

Postavivši posebne – smanjene – cijene za ove modele, Wood Mizer je napravio jedinstvene uvjete za poduzetnike koji žele ostvariti prihod u trenutnoj ekonomskoj situaciji, a kad se tržište ustali ustrajni će poduzetnici vidjeti nove mogućnosti razvoja.

Ovo je upravo pravo vrijeme za investicije u pilane! O svemu kontaktirajte Wood Mizer predstavnika:

PREGIMEX D.O.O. OIB 58677752284 Zagreb, S. Batušića 31, Fax 01 3894668, GSM 098207106

www.pregimex.hr

Wood-Mizer LT10 je model za osobnu uporabu piljenja trupaca u građu, na svom imanju ili šumi. To je mali stroj sa 5.5 Kw elektromotorom koji najlakše i najjeftinije pili trupce, za vlasnike koji pile sa vremena na vrijeme za svoje potrebe.

Wood-Mizer LT15 je tračna pilana za male poduzetnike. Vrlo dobro poznata u Europi, pilana

za manje poduzeće sa 7,5 Kw elektro/12 Kw benzinskim ili 8 Kw diesel motorom, na postolju

od tri dijela po 1,95 m duljine.

Wood-Mizer LT20 je tračna pilana za srednje poduzetnike. Poboljšano postolje sastavljeno je od 3 masivna dijela po 2,7 m, elekro 11kW, sa predrezačem i elektronskim upravljanjem ima osobine koje je od svog početka 2009. čine sve popularnijim modelom.

Wood-Mizer LT20, LT40 i LT70 je tračna pilana za profesionalno piljanje trupaca. To je grupa strojeva za

komercijalnu proivodnju građe, sa najvećom kvalitetom piljenja kao I sa širokim izborom pogonskih motora i nivoa proizvodnje. Svi modeli su opremljeni sa elektromotorima,

hidrauličnim rukovanjem trupaca, elektronskim upravljanjem i predrezačima.

Slikovit krajolik unatoč poplavi - (na rubu šume, u Slikovit krajolik unatoč poplavi - (na rubu šume, u zaštićenom području “Gorička Iva”, g. j. “Podložje”)zaštićenom području “Gorička Iva”, g. j. “Podložje”) Poplavna voda u šumi hrasta lužnjaka i Poplavna voda u šumi hrasta lužnjaka i

poljskoga jasena (Šumarija Jasenovac)poljskoga jasena (Šumarija Jasenovac)

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 7

Kada je 19. prosinca prošle godine, u

ranim jutarnjim satima prije svita-

nja, palo 30 cm snijega u Puli, grad

se podijelio na dva svijeta; onaj dje-

čji koji nije mogao dobiti ljepši poklon za Bo-

žić i onaj odraslih, koji je proživljavao pravu

noćnu moru. Opskrba, javni prijevoz, komu-

nalne usluge, sve je bilo u potpunoj blokadi,

nuli i radnici raznih turističkih subjekata, oni

stručni, ali i nestručni. To je rezultiralo da su

se na pojedinim mjestima strojevima čupale

viseće i napuknute grane, motornim se pilama

pililo na sve moguće i nemoguće načine. Mno-

ga borova stabla, koja su ostala okljaštrena,

vrve velikim ranama koje neće biti premazane

zaštitnim sredstvima, a i nemali je broj borova

ostavljen značajno narušene statike. Posljedice

ovog «nevremena» bit će vidljive još jako dugo

vremena, i što je najgore one će se još pogor-

šati. Vjetrovi koji na ovim područjima znaju biti

jaki prouzročit će još mnogo vjetroizvala, dok

će patogene gljive zajedno s kukcima zasigur-

no u većoj mjeri, u dogledno vrijeme, napada-

ti pulske borove. Uz ogromnu biološku štetu,

pulske su gradske i prigradske šume pretrpjele

i znatnu estetsku štetu. Cijena za dva snježna

pulska dana bit će jako visoka.

izvale ISTRA

Snjegolomi i izvale u Puli!Snjegolomi i izvale u Puli!dok su djeca gotovo sve strmije gradske uli-

ce pretvorila u sanjkališta, pa čak i skijališta.

Za jedne san, za druge noćna mora, trajala

je dva dana. Takav prirodni «poklon» Pula

zasigurno neće dobiti tako brzo, no cijenu

toga plaća još danas. Najgore su u svemu

prošle gradske i prigradske borove šume.

Još i prije nego što se snijeg otopio bilo je

vidljivo da je šteta ogromna, no

kada se snijeg otopio otkrio se pravi

razmjer snjegoloma i snjegoizvala.

U svim borovim šumama ležala su

izvaljena stabla, u deblu puknuta

stabla, puknute grane svih debljina

i dužina. Pucali su i stoljetni cedro-

vi, ali i crnike. Vrlo brzo se počelo s

uklanjanjem stabala sa glavnih pro-

metnica, dok će se uklanjanje izvala

i polomljenih grana te uređivanje

ostalih šuma i parkova zasigurno na-

staviti narednih nekoliko mjeseci. U

sanaciju su, uz djelatnike Hrvatskih

šuma i Komunalnog poduzeća, kre-

Piše: Christian Gallo

Foto: C. Gallo

Ovako je izgledalo glavno pulsko šetališteOvako je izgledalo glavno pulsko šetalište

Ovako je izgledalo glavno pulsko šetališteOvako je izgledalo glavno pulsko šetalište

8 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME

Šumsko sjemenarstvo i rasadničarstvo značajni

su činitelji gospodarenja šumama, s jednostav-

nom i proširenom biološkom reprodukcijom,

koje zbog svog iznimnog bogatstva imaju

osobitu ulogu u gospodarstvu Republike Hrvatske.

Šume i šumsko zemljište obuhvaćaju približno 43 po-

sto površine naše države, a

prikupljanje kvalitetnoga sje-

mena i proizvodnja šumskih

sadnica dobivaju sve veće

značenje. Posebice to dolazi

do izražaja zbog ozbiljne na-

rušenosti prirodne ravnoteže

naših šumskih sastojina, koja

uvjetuje njihovo cjelokupno

pomlađivanje. Naime, na po-

trebu unapređenja šumskoga

sjemenarstva i poboljšanja

rasadničke proizvodnje te

osnivanja kultura i plantaža

utječe niz negativnih pojava,

poput sušenja šuma, šteta i

nestanka šumskih sastojina

poslije požara, napada različi-

tih štetnika, snažnih vjetrova,

a u najnovije vrijeme promijenjenih klimatskih uvjeta.

U zadnjih deset godina dogodile su se u svijetu

bitne promjene u tehnikama i tehnologijama rasadničke

proizvodnje, jednako u sjemenarstvu i rasadničarstvu te

u gospodarenju šumskim sastojinama. Najvažniji razlozi

navedenih promjena inicirani su principima potrajnoga

gospodarenja šumama, s naglaskom na biološku razno-

likost (biodiverzitet), okoliš, klimatske promjene te po-

trebu smanjenja elemenata koji se unose u proizvodnju:

pesticida, gnojiva, treseta, vode i energije. Zbog svega

navedenog i sve češćeg izostanka redovitog plodonoše-

nja šumskih vrsta drveća, problematika sjemenarstva i

rasadničarstva postaje sve izraženi-

ja. Sve više će se morati primjenjiva-

ti dosad stečene šumarske spoznaje

o obnovi, očuvanju i unapređenju

šumskoga fonda.

Organizirana proizvodnja i

isporuka sadnoga materijala-

Tradicija rasadničarstva u Hrvatskoj

je duža od sto godina, a od prvih

početaka pa do kraja Drugoga

svjetskog rata proizvodnja šumskih

sadnica većinom je bila u manjim

(priručnim) rasadnicima. Osnivanje

većega broja rasadnika u nas poči-

nje 60-ih godina prošloga stoljeća

i oni su i sada u uporabi. Temeljno

polazište rasadničarske proizvod-

nje je izvor šumskoga sjemena koje

mora imati osobitu kvalitetu. Sjeme se nalazi u našim

prirodnim sastojinama i sjemenskim objektima koji su

njihov sastavni dio. U manjoj mjeri, izvori šumskoga sje-

mena mogu biti i šumske kulture listača i četinjača sa-

moniklih (autoktonih) i unesenih (aloktonih) vrsta drve-

ća, koje se osnivaju kao sjemenske plantaže. “Hrvatske

šume” nakon osamostaljivanja naše države rješavaju

nabavu sjemena domaćih vrsta drveća

pretežito iz svojih sjemenskih objekata.

Dorada sjemena četinjača obavlja se u

trušnici smještenoj u sklopu Šumarskog

instituta Jastrebarsko. Osnivanjem Jav-

noga poduzeća “Hrvatske šume” poči-

nje organizirana proizvodnja i isporuka

šumskih sadnica za sve naše Šumarije, a

prema potrebi i privatnim šumoposjed-

nicima.

Najviše lužnjakovih sadnica-

Danas se u obnovi šuma osobita po-

zornost posvećuje područjima naših

najvrednijih listopadnih sastojina,

odnosno krškim područjima našega

priobalja. U svemu tome velika je važ-

nost rasadničke proizvodnje “Hrvatskih

šuma”, d.o.o. Zagreb, posebice stoga

što osim rasadnika Šumarskog institu-

ta Jastrebarsko (17 % proizvodnje), u

Hrvatskoj postoje još samo tri privatna

rasadnici RASADNIČARSTVO HRVATSKIH ŠUMA

Kako restrukturirati Kako restrukturirati rasadničarsku proizvodnjurasadničarsku proizvodnju

Model restrukturiranja

predlaže scenarijski

pristup ovoj djelatnosti,

od zaposleničkog

dioničarstva, u visini

do najviše 49 posto

rasadnika na razini

pojedinih Uprava

šuma, možebitne

potpune privatizacije,

do ukidanja velikog

broja rasadnika te

afi rmacije nekoliko

velikih. Inače, danas u

ukupnoj rasadničarskoj

proizvodnji privatni

rasadnici imaju

zanemariv i neznatan

udio.

U zadnjih deset godina dogodile

su se u svijetu bitne promjene u

tehnikama i tehnologijama rasadničke

proizvodnje, jednako u sjemenarstvu

i rasadničarstvu te u gospodarenju

šumskim sastojinama. Najvažniji

razlozi navedenih promjena inicirani su

principima potrajnoga gospodarenja

šumama, s naglaskom na biološkoj

raznolikosti (biodiverzitet), okolišu i

klimatskim promjenama.

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić, V. Pleše

Rasadnik Šumarskog instituta JastrebarskoRasadnik Šumarskog instituta Jastrebarsko

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 9

rasadnika s ukupnom površinom oko 5 ha

(Bjelovar, Križevci, Đakovo). U ukupnoj ra-

sadničarskoj proizvodnji privatni rasadnici

imaju zanemariv i neznatan udio. Do sada

je u Republici Hrvatskoj registrirano, od po-

četka stručnoga nadzora, 49 rasadnika, a njih

44 u “Hrvatskim šumama”(432 ha) upisana u

Upisnik sudjeluju s 83 posto (36 u proizvod-

nji, 336 ha). Rasadnici proizvedu 20-25 mili-

juna sadnica, a prosječno godišnje isporuče

oko 12,5 mil. sposobnih šumskih sadnica

za sadnju na terenu, starosti dvije, tri i četiri

godine. U kontejnerima se isporučuju jed-

nogodišnje sadnice. Pretežit je dio sadnica

uzgojen na klasičan način, u tlu, od čega li-

stopadnih 10 milijuna (60 % hrasta lužnjaka),

a crnogoričnih 1,4 mil. komada (udio smreke

70 %). Godišnje se za priobalje proizvede 1,1

mil. sadnica obloženog korijenskoga sustava

(kontejnerske sadnice). U obnovi naših sa-

stojina sudjeluje 79 % sadnica listača, 12 %

četinjača te 9 % sadnica četinjača i listača za

krško područje (priobalje). Udio lužnjakovih

sadnica iznosi gotovo polovicu proizvodnje

(48 %), sa 14 % sudjeluje hrast kitnjak, sa

12 % poljski jasen, s 3 % crna joha te s 3 %

ostale vrste listača. Znatan udio klimatoge-

nih vrsta ukazuje na to da se važnost rasad-

ničke proizvodnje očitovala u sklopu jedno-

stavne biološke reprodukcije. Na probleme s

obnovom hrastovih sastojina ukazuje hrast

lužnjak, kao najzastupljenija vrsta u proi-

zvodnji. U 22 rasadnika proizvode se listače

i četinjače, a samo listače u njih 12. Ukupna

proizvodnja šumskih sadnica ima pozitivan

trend do 1997. godine (do 46 milijuna), a

nakon toga bilježi pad do 2005. (minimalna

proizvodnja 12 mil. sadnica). Trend proizvod-

nje u posljednje tri godine opet je u porastu.

Manjak vode i slaba kvaliteta tla-Zna-

čajan broj rasadnika (više od polovice) ima

površinu manju od 10 ha, njih 6 je veličine

10-15 ha, isto toliko s 15-20 ha, a 4 rasadni-

ka veći su od 20 ha bruto površine. Za pro-

izvodnju listača najveći rasadnici “Hrvatskih

šuma” su Zalužje (UŠP Vinkovci), Višnjevac

i Topolje (UŠP Osijek), Limbuš (UŠP Ko-

privnica), za proizvodnju listača i četinjača

Hajderovac (UŠP Požega) i Cernik (UŠP

Nova Gradiška). Rasadnik Močile (UŠP

Koprivnica) proizvodi isključivo četinjače,

a za naše krško područje sadnice četinjača

i listača proizvode rasadnici Oštarije (UŠP

Ogulin), Kuželj (UŠP Delnice) i Frančeskija

(UŠP Buzet). Svi navedeni rasadnici dobro

su mehanizirani te imaju kompletne linije

strane proizvodnje (Rath i Egedal). Osnovni

je problem što većina rasadnika nema do-

voljnu količinu vode ili akumuliranu vodu

za zalijevanje šumskoga sadnog materijala,

a tla su u pravilu slabo do srednje humusna

(ispod 2 posto) i vrlo loše strukture, što bit-

no utječe na kvalitetu sadnica. Uglavnom je

Šumsko-hortikulturni rasadnik Šumsko-hortikulturni rasadnik Hajderovac (UŠP Požega)Hajderovac (UŠP Požega)

Model i program provedbe restrukturiranja Model i program provedbe restrukturiranja djelatnosti rasadničarstvadjelatnosti rasadničarstva

Odvajanjeradnih

jedinicarasadničarskeproizvodnjeod Šumarija

Organizacijana profi tnecentre po

Upravamašuma

Uvođenjesustava

“internogkoncesionironja”

po Upravamašuma

Djelomičnaprivatizacija od

stranezaposlenika

49% zaposlenici

51% Hš d.o.o.

Konsolidacija

rasadničke

proizvodnje na 3

suvremena

rasadnika na

područjima:

Slavonija, Gorski

kotar, Primorje

Potpunaprivatizacija

odabranihrasadnika od

stranezaposlenika

100% zaposIenici

Program zbrinjavanjazaposlenika sa smanjenim

radnim kapacitetom od strane HŠ-a

SCENARIJ 1Uspješno poslovanje rasadnika i

proširenje djelatnosti(poljoprivredne sadnice,

hortikultura...)

SCENARIJ 2Neuspješno poslovanje većeg

broja rasadnika (gubitci)

Nakon prvog krugarestrukturiranja

10 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME

zaposlena povremena radna snaga, a samo

veći rasadnici imaju stalne radnike. Analizom

količine proizvedenih sadnica u zadnjih dva-

desetak godina, dolazi se do podatka da se

prosječno godišnje proizvelo, u razdoblju od

1971. do 1980. godine, približno 5 milijuna

sadnica listača i 6 milijuna četinjača, radi ob-

nove sastojina na području Republike Hrvat-

ske. Riječ je o klasičnoj proizvodnji šumskih

sadnica, osim rasadnika uz morsku obalu

koji proizvode sadnice u kontejnerima. U

kontinentalnim rasadnicima udio sadnica

obloženoga korijenskog sustava nije veći od

5 posto ukupne proizvodnje. Inače, kontej-

nerske sadnice listača sudjeluju prosječno s

oko 2 posto u ukupno proizvedenim sadni-

cama listača, a četinjače obloženoga korije-

na među ukupnim sadnicama četinjača čine

16 posto. U većim rasadnicima postoji spo-

redna proizvodnja ukrasnoga drveća i grmlja

za potrebe oblikovanja parkovnih i drugih

zelenih površina, sa širokim asortimanom

dekorativnih vrsta, s većom ili manjom tržiš-

nom vrijednošću.

Primjena najnovijih tehnoloških do-stignuća-Projekcija rasadničarstva ”Hrvat-

skih šuma”, za razdoblje od 2006. do 2015.

godine, temelji se na dosadašnjim spoznaja-

ma. Potonje obuhvaćaju stanje prirodne ob-

nove sastojina i potrebne količine sadnica,

mogućnosti ulaganja u proširenu biološku

reprodukciju, stanje i potrebe obnavljanja

privatnih šumskih posjeda te stanje i poten-

cijal naših rasadnika u tehnološko-tehnič-

kom smislu. Tako je u navedenom razdoblju

godišnje potrebno proizvesti 4,5 mil. sad-

nica hrasta lužnjaka, 3,5 mil. kitnjaka, 2 mil.

poljskoga jasena, 1,3 mil. crne johe, obične

bukve i ostalih listača, 1,5 mil. četinjača te 1

mil. mediteranskih vrsta, odnosno ukupno

13,8 milijuna sadnica. Pritom glavni rasad-

nici moraju imati dovoljno veliku površinu i

povoljno tlo, stručne kadrove i stalnu radnu

snagu, cjelokupnu opremu (zapadnoeurop-

ske rasadničarske linije), dovoljno i trajno

korištenje vode, pravilno ograđenu površinu

te zadanu i ugovorenu proizvodnju. Rasad-

nici ne moraju neophodno biti povezani s

područjem Uprave šuma, a za naše je jedno-

dobne šume planirano 8 glavnih rasadnika.

To su Zalužje (Vinkovci), Višnjevac (Osijek),

Lanik (Našice), Hajderovac (Požega), Cernik

(Nova Gradiška), Zdenački gaj (Bjelovar),

Limbuš (Koprivnica) i Lukavec (Zagreb). Za

proizvodnju šumskih sadnica predviđeno je

i 8 dosadašnjih manjih rasadnika. Na područ-

ju prebornih šuma planirana su tri glavna ra-

sadnika: Oštarije (Ogulin), Kuželj (Delnice) i

Vujnović-brdo (Gospić). Na mediteranskom

i submediteranskom području glavni rasad-

nici bili bi: Frančeskija (Buzet), Podbadanj

(Senj) te Piket, Liskovac i Bična (UŠP Split).

U tehničko-tehnološkom smislu glavni ra-

sadnici trebaju imati površinu približno 20

ha, a uvjet je da imaju dobru strukturu i ke-

mijski hranidbeni sustav tla, zbog primjene i

učinkovitosti suvremenih rasadničarskih lini-

ja. Potonje se ne odnosi na rasadnike našega

Udio lužnjakovih sadnica

iznosi gotovo polovicu ukupne

proizvodnje (48 %), sa 14 %

sudjeluje hrast kitnjak, sa 12 %

poljski jasen, s 3 % crna joha

te s 3 % ostale vrste listača. Na

probleme s obnovom hrastovih

sastojina ukazuje hrast lužnjak, kao

najzastupljenija vrsta u proizvodnji.

Rasadnik Podbadanj (UŠP Senj, Šumarija Crikvenica)Rasadnik Podbadanj (UŠP Senj, Šumarija Crikvenica)

Rasadnik Cernik (UŠP Nova Gradiška)Rasadnik Cernik (UŠP Nova Gradiška)

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 11

Osnovni je problem što većina

rasadnika nema dovoljnu

količinu vode ili akumuliranu

vodu za zalijevanje šumskoga

sadnog materijala, a tla su

u pravilu slabo do srednje

humusna (ispod 2 posto) i vrlo

loše strukture, što bitno utječe

na kvalitetu sadnica.

ranje nove razvojne politike rasadničarske

proizvodnje. Novi model bio bi zasnovan

na afi rmaciji maloga broja (3 ili 4) velikih ra-

sadnika u različitim područjima Republike

Hrvatske, za servisiranje potreba Hrvatskih

šuma. Drugi scenarij obuhvaća najradikalni-

je odluke u cijelom modelu restrukturiranja,

a to je zbog neodrživosti postojećega stanja.

Prijelazni period bi trebao pokazati stvarno

stanje rasadničarske proizvodnje, a posebice

je značajna 2010. godina, kada zaživi sustav

“internog koncesioniranja”. Navedeni pristup

daje dovoljno vremena za konsolidaciju dje-

latnosti i omogućuje svim zaposlenicima u

procesu rasadničarske proizvodnje da sami

odluče o njenoj sudbini u sklopu Hrvatskih

šuma, zaključuje se u Studiji.

priobalja. Godišnjom planskom proizvod-

njom, za potrebe vlastite i drugih Uprava

šuma, u glavnim će se rasadnicima uvesti red

i rad, a moći će se iznova osnivati plodoredi

te table međusobno odijeljene vjetrobranim

pojasevima. Sve to podrazumijeva primjenu

najnovijih tehnoloških dostignuća, uz kom-

pjutersko praćenje i podrške takve tehno-

logije. Višak kapaciteta bit će upotrijebljen

za proizvodnju ukrasnoga drveća i grmlja,

odnosno repromaterijala za božićna drvca te

proizvodnju biomase.

Veća pozornost prirodnoj obnovi-Stručnjaci za rasadničarstvo “Hrvatskih

šuma” nepodijeljenog su mišljenja da i u

budućnosti najveću šumarsku pozornost

treba usmjeriti prirodnoj obnovi sastojina,

a u “rezervnu” varijantu

treba uzeti u obzir da ra-

sadničke površine omo-

gućuju produkciju veću

za približno 50 posto od

postojeće (godišnje oko

40 mil. sadnica, u omje-

ru 2:1 u korist listača).

Među ostalim, potrebno

je brojčano i kvalitetno

održavati odgovarajući

tim specijalista sjeme-

nara i rasadničara koji

će uvijek biti spremni

modifi cirati i primijeniti

u svijetu aktualne i učin-

kovite tehnologije. Što

prije treba defi nirati proi-

zvodnju šumskih sadnica

obloženog korijenskoga

sustava (vrste, količinu,

oblik, starost i materijal

za oblaganje), nabaviti

odgovarajuću mehani-

zaciju te urediti objekte.

Pesticide valja koristiti

isključivo kao preven-

tivna zaštitna sredstva.

Za tehnološku pomoć i

praćenje sjemenarstva i

rasadničarstva potrebno

je načiniti programe u

informacijskom sustavu šumarstva. Na teren

uvijek mora biti isporučivana potrebna koli-

čina sadnica jednake kvalitete, što podrazu-

mijeva i kvalitetu izabranog sjemena. Nužno

je što prije izraditi hrvatske standarde kvali-

tete sjemena i šumskih sadnica. Hranjivost

rasadničkih površina obogaćivati plodoredi-

ma, zelenom i drugim gnojidbama (postotak

humusa povećati na 5 %), osigurati dovoljne

količine vode za navodnjavanje, a obvezno

zasaditi vjetrobrane pojaseve. Također je

potrebno defi nirati potencijal (površine, teh-

nički uređaji, stručni kadrovi), stanje tržišta i

potrebe proizvodnje ukrasnoga drveća i gr-

mlja u sklopu urbanoga šumarstva, kojim se

“Hrvatske šume” namjeravaju baviti. O mo-

žebitnoj privatizaciji rasadnika ne bi trebalo

pomišljati bez ustrojstva rasadničarstva na

navedene načine i barem nakon desetogo-

dišnje provjere.

Od zaposleničkog dioničarstva do najradikalnijih promjena-U sklopu nedav-

no objavljene studije “Poslovno upravljanje i

organizacijsko strukturiranje Hrvatskih šuma

d.o.o” navodi se kako je potrebno uvažiti

činjenicu da najbolja praksa rasadničarske

proizvodnje podrazumijeva mali broj ra-

sadnika koji postižu visoki stupanj troškov-

ne učinkovitosti, u okviru efekta ekonomije

obujma. Osim toga, šumarstvo je u cijelom

svijetu prepoznato kao djelatnost koja naj-

više ovisi o konkretnim ekološkim i povije-

snim predispozicijama pojedinog područja.

S obzirom na navedena ograničenja, model

restrukturiranja predlaže scenarijski pristup

restrukturiranju djelatnosti rasadničarstva.

Prvi scenarij obuhvaća uspješno poslovanje

rasadnika i proširenje djelatnosti (poljopri-

vredne sadnice, hortikultura i dr.), a temelji

se na pretpostavki da poslovni rezultati ra-

sadnika u tijeku 2010. pokažu odgovarajuće

poslovne rezultate. U tom slučaju se pred-

laže provedba zaposleničkog dioničarstva

u visini do najviše 49 posto rasadnika na ra-

zini pojedinih Uprava šuma (51 % Hrvatske

šume, 49 % zaposlenici). Hrvatske šume bi

zadržale kontrolu nad ovom djelatnošću, a

poželjno je omogućiti i potpunu privatiza-

ciju rasadnika, ali tek u drugoj fazi procesa

restrukturiranja, od 2012. godine. Drugi sce-

narij podrazumijeva neodgovarajuće učinke

poslovanja većega broja rasadnika, odnosno

neuspješno poslovanje i gubitke. Predlaže

se ukidanje velikog broja rasadnika i defi ni-

12 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME

- U hrvatskom pa i svjetskom novinarstvu nije

čest slučaj da netko uređuje novine 40 godina! Jeste

li se umorili?

- Zaista je razdoblje od 40 godina jedan dugački rad-

ni vijek, o bilo kojem poslu da se radi, a neuobičajen za

uređivanje jednog časopisa. S ob-

zirom na raznolikost naših struka

(šumarstvo i prerada drva), posao

urednika raznolik je i zanimljiv, a

vrijeme brzo prolazi. Posebno ot-

kako je šuma kao biljna formacija

postala sve zanimljivija i u zaštiti

okoliša te ugrožena promjenama

kemijske klime i korisnicima pro-

stora koji ne priznaju ništa drugo

osim vlastitih interesa.

Pitate me jesam li se umorio?

Čini mi se da uz ovo iskustvo do-

sta lako obavljam posao urednika,

ali tu je onaj biološki razlog koji

ograničava životni vijek čovjeka i

postupno donosi poteškoće.

- Sada to radite kao umirovljeni profesor, no ra-

nije ste, uz uređivački posao u časopisu, radili i kao

redovni profesor na Šumarskom fakultetu. Kako ste

uspijevali?

- Uz fakultetski posao uredništvo je tražilo dopun-

ske napore. Sve se može stići jer dan

ima 24 sata, a najveći teret snosila je

moja obitelj.

- Je li teško uređivati stručno

glasilo? Ima li “viška” materijala, je

li bilo ljutnje autora čiji radovi nisu

ušli, kako odabirete tekstove?

- “Šumarski list” sastoji se sadr-

žajno od dvije komponente; znan-

stveno-stručne i društvene. Objavlji-

vanje znanstvenih i stručnih članaka

zahtijeva određenu strukturu sadr-

žaja unutar jedne grane šumarskih

znanosti, jednu novu spoznaju unu-

tar znanstvenih načela naše struke.

U novije vrijeme prednost se daje

timskom radu kao i primjeni rezulta-

ta istraživanja.

Kao urednik nikada ne ocjenju-

jem sam pristigli rukopis znanstveno-

ga ili stručnoga rada, nego ga šaljem

uredniku područja i ako ima primjed-

bi vraćam ga autoru na prilagodbu

primjedbi i tek nakon toga recenzen-

tu. Za tiskanje članka potrebna su dva

pozitivna mišljenja recenzenata.

Ima nezadovoljnih autora rukopisa, ali to je normal-

na pojava kod svih znanstvenih časopisa.

- Šumarski list stručno je glasilo HŠD-a i zapravo

hrvatske šumarske struke. Koliko znam, iznimno ci-

jenjeno i izvan Hrvatske.

- Kao znanstveno-stručno glasilo

Hrvatskoga šumarskoga društva, “Šu-

marski list” izlazi neprekidno od 1877.

godine i danas ga šaljemo u većinu

europskih zemalja bilo kao pretplatu

ili zamjenu. On je potpuno digitalizi-

ran i ima svoje elektroničko izdanje i

u bazi je podataka SCI.

- I vi kao profesor, pa urednik,

svjedočili ste brojnim promjenama

i silnim reorganizacijama u šumar-

stvu u posljednjih 60-ak godina.

Koliko su one bile dobre, koliko

štetne, koliko potrebne i je li po

vašem mišljenju točna teza da ih je

gotovo uvijek provodila politika, a

ne struka.

- Šumarstvo je u proteklih 60 godina, može se reći

poslije Drugog svjetskog rata, slijedilo različite režimske

promjene u hrvatskim prostorima. Na kraju Drugoga

svjetskog rata, za vrijeme Rezolucije inforbiroa, pozna-

te su tzv. kvalitetne ozakonjene sječe šume radi izvo-

razgovor PROF. DR. BRANIMIR PRPIĆ

40 godi40 godčasopisčasopis

Krajem prošle

godine, u okviru

tematske sjednice

Upravnog odbora

Hrvatskog

šumarskog društva,

obilježen je jedan

izniman jubilej;

40 godina uređivanja

Šumarskog lista prof.

dr. Branimira Prpića

(r. 1927.)!

On je na mjestu

glavnog urednika

ovog cijenjenog

stručnog glasila

1969. naslijedio

prof. Z. Potočića,

jednog od 27 glavnih

urednika koliko

ih se izmijenilo

tijekom 133 godine

neprekidnog

izlaženja lista.

Razgovaramo

povodom toga s

ovim cijenjenim

profesorom,

znanstvenikom,

predsjednikom

Akademije šumarskih

znanosti i konačno

urednikom, o

prošlim vremenima,

ali i o aktualnim

pitanjima hrvatskoga

šumarstva.

Ustanovljeno je kako su

vodotehnički zahvati u Hrvatskoj

(hidroelektrane Varaždin, Čakovec,

Dubrava), kanal Kupa-Kupa,

poplava onečišćenom vodom

Kupe u šumi Kalje kod Lekenika,

melioracija Posavsko-dubičke

ravni, meliorativni kanali u Spačvi

i dr.) uzrokovali masovna sušenja

hrasta lužnjaka.

Prof. dr. Branimir PrpićProf. dr. Branimir Prpić

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 13

za oblovine kako bi se namaknula sredstva

za obnovu zemlje i pripremu za eventualni

vojni napad od strane Istočnoga bloka sa

Sovjetskim savezom na čelu. Politika je vla-

dala šumarstvom, a vrhovna vlast za šumska

gospodarstva i Šumarije bile su kontrolne

komisije koje su mogle uhititi šumara ako

nije ispunio plan!

U to su vrijeme posječeni veliki kom-

pleksi šuma u Posavini, radi uzgoja riže, što

nikada nije ostvareno (!), a šumarstvo je po

naređenju moralo sjeći hrastike i saditi euro-

američke topole.

Sedamdesetih godina osnovane su Šu-

marije kao ustanove sa samostalnim fi nanci-

ranjem što je poremetilo potrajnost gospo-

darenja, dakle osnovno načelo šumarstva,

jer Šumarije bez starijih sastojina nisu imale

sredstava za njegu mladih šuma.

Osamdesetih godina prošloga stolje-

ća uzgajanje i zaštita šuma odvojeni su od

iskorištavanja u posebne ustanove, što je

izazvalo besparicu u uzgoju i zaštiti šuma i

velike štete na šumskome drveću uporabom

ne odgovarajućih strojeva.

- Je li u tom razdoblju bilo “lutanja” i

u struci?

- Struka je mimo svih nakaradnih zako-

na, donošenih za potrebe dnevne politike,

uspije vala održati obnovu i potrajnost gos-

podarenja. A sva “lutanja” i štetne odluke

o kojima sam već nešto rekao produkt su

proizvoljnih političkih i ničim utemeljenih

odluka.

- Od 1994. uveli ste Riječ urednika

u kojoj ste u pravilu naznačavali važne,

ključne probleme hrvatskoga šumarstva

u praksi. A neki vaši raniji tekstovi dje-

lovali su gotovo proročanski. Tako ste se

još 1977. (1-2) osvrnuli na općekorisne

funkcije šume koje i dandanas izazivaju

mnoštvo prijepora. Pisali ste:”... Ljudska

zajednica teži tehničkom savršenstvu i

u toj težnji često zaboravlja da smo dio

prirode, dio ekosfere koja je u pojedinim

dijelovima svijeta, a djelomično i kod nas,

narušena do te mjere da sudbina onoga

koji to čini dolazi u pitanje..” Jesmo li u

opasnosti?

- I prije Riječi glavnoga urednika pisao

sam uvodnike. Sudjelujući u istraživačkim

timovima u proučavanju sušenja hrasta i

obične jele i obilazeći šume sa studentima

tijekom terenske nastave, grupa mlađih na-

stavnika zapazila je značajno sušenje hrasta

lužnjaka uzrokovano promjenom vodnih od-

nosa, ali i pojave zakiseljavanja tla uzrokova-

ne kiselim kišama i suhim taloženjem otrova.

Uvidjelo se, nadalje, kako općekorisne

funkcije šuma postaju sve značajnije i kako

prirodne šume, u koje pripadaju gotovo sve

državne šume u Hrvatskoj, imaju izuzetno

naglašene općekorisne funkcije. Šume ugro-

žene umiranjem gube tu funkciju.

- Umiranje šuma-uzroci i posljedice,

jedan je od naslova iz 1988. i tim ste se

problemom, posebno nizinskim šumama,

ako se može reći, bavili cijeli život. Imaju

li upozorenja pa i vapaji šumarske struke

odjeka?

- Godine 1987. započinje u nas sustav-

no praćenje propadanja (umiranja) šuma.

U Hrvatskoj su najoštećenije vrste obična

jela i hrast lužnjak. Ustanovljeno je kako su

vodotehnički zahvati u Hrvatskoj (hidroe-

lektrane Varaždin, Čakovec, Dubrava), kanal

Kupa-Kupa, poplava onečišćenom vodom

Kupe u šumi Kalje kod Lekenika, melioracija

Posavsko-dubičke ravni, meliorativni kanali

u Spačvi i dr.) uzrokovali masovna sušenja

hrasta lužnjaka.

Godine 1988. održan je u Zagrebu sim-

pozij o propadanju šuma, na kojem su su-

djelovali vrhunski njemački eksperti čiji su

članci tiskani u “Šumarskom listu”.

Sušenje jele ispitano je u Lici i Gorskom

kotaru gdje također sudjeluju eksperti iz

Njemačke. Ustanovljeno je katastrofalno

propadanje jele i opterećenje tla kiselinama

veće od onoga u Ruhru, najonečišćenijem

području u Njemačkoj.

- Je li najnoviji projekt izgradnje kana-

la Dunav-Sava na istom tragu, može li se i

ovdje dogoditi umiranje šuma?

Projektirani višenamjenski kanal Dunav-

Sava predstavlja danas najveću opasnost za

šume istočne Slavonije. Kanal je izrazita po-

litička odluka, uz obrazloženje kako se ka-

nal kopa prvenstveno zbog navodnjavanja.

A ono se moglo riješiti cijevima uz desetinu

troška! Šumarska je struka kroz Akademi-

ju šumarskih znanosti, Šumarski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu i Upravni odbor Hr-

vatskoga šumarskoga društva zahtijevala

dugoročna istraživanja razina podzemnih

voda o kojima ovise šume istočne Slavonije

i donošenje odluke o gradnji kanala tek po-

slije tih istraživanja.

Hrvatska vodoprivreda ne prihvaća taj

prijedlog, već angažira malu privatnu tvrtku

koja izrađuje ishitrenu Studiju o utjecaju na

okoliš. U toj Studiji kratkoročnih istraživanja,

bez argumenata, se govori o pozitivnom

utjecaju kanala na šumu Spačvu koja pred-

stavlja najveću i najproduktivniju šumu hra-

sta lužnjaka u Europi, čija je budućnost uz

kanal problematična.

godina uređivanja dina uređivanja opisa svjetska je rijetkost!sa svjetska je rijetkost!

Sve to je zanemareno, iako sam još 1988.

godine na prvome skupu o kanalu Dunav-

Sava upozorio na potrebu šumarskih istra-

živanja, a iza toga 1997.godine putem pret-

hodne studije o utjecaju kanala Dunav-Sava

na šumske ekosustave koju izrađuje Šumar-

ski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

Korištena je politika pa čak i šumari koji

14 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME

su upozoreni na poslušnost u državnoj službi pa i oni u zaštiti

prirode. Zaštitari prirode bili su u početku protiv kanala, a kasni-

je su šutjeli.

Šumarski sustav o dugoročnim istraživanjima temelji se

na načelima šumarske biometrike. Multiplu-regresiju između

“ekoloških i bioloških varijabla” nije moguće provesti ako nam

te vrijed nosti nisu poznate (vremenski nizovi barem 30 godina).

Danas je prihvaćena Studija o utjecaju kanala na šumske

ekosustave, po Povjerenstvu za njezino prihvaćanje od 15 čla-

nova u kojemu su samo dva šumara. Na sjednicu Povjerenstva

došao je samo jedan šumar, predsjednik Hrvatskoga šumarsko-

ga društva i voditelj Zaštite šuma i šumarske ekologije u Direkciji

Hrvatskih šuma mr. Petar Jurjević, koji je iznio šumarske stavove

i glasao protiv. Drugi glas protiv bio je od strane Rademka Deže-

lića, dipl. ing. biologije, dok drugi šumar nije došao na sjednicu.

Smatram kako takvo prihvaćanje odluke nije s pravne strane pri-

hvatljivo.

- U tom kontekstu: Ima li posla za šumare u zaštićenim

objektima?

Šumarima je mjesto u šumovitim nacionalnim parkovima

i parkovima prirode budući da su za to obrazovani, a današnje

stanje državnih šuma u Hrvatskoj najbolji je dokaz istinitosti ove

tvrdnje. Svaka državna šuma u Hrvatskoj mogla bi, prema oču-

vanosti i prirodnosti, i prema europskim zakonima biti proglaše-

na nacionalnim parkom.

- Tu su i odnosi pa i neka neriješena pitanja i s drugim

javnim (državnim) djelatnostima kao što su vodoprivreda,

ceste...

- U Zakon o cestama i Zakon o vodama potrebno je unijeti,

ali i toga se pridržavati, da prilikom odlučivanja o izgradnji ceste

kroz šume ili zahvata u području rijeka sa šumovitim zaobaljem

treba obaviti konzultaciju sa šumarstvom.

- Imate li mišljenje o Kopačkom ritu, odnosno o inicijativi

da postane nacionalnim parkom?

Mislim da Kopački rit nema uvjete za nacionalni park prema

hrvatskom Zakonu o zaštiti prirode. U tome području potrebno

je voditi brigu o broju divljači po jedinici površine jer ako je broj

prevelik nema obnove šume. Mora postojati suglasje između

Uprave Kopačkoga rita i Hrvatskih šuma, Uprave šuma podruž-

nice Osijek i dobra suradnja između te dvije institucije.

Iz sastojine ove godine izlaze najvredniji Iz sastojine ove godine izlaze najvredniji sortimenti osječke Upravesortimenti osječke Uprave

- U tekstu “Što nedostaje Ministarstvu regional-

nog razvoja, šumarstva…” razmatrate odnos šumara i

zaštitara prirode, Državnog zavoda za zaštitu prirode.

Je li zakonska regulativa uzrokom raznih nesporazu-

ma šumara i zaštitara?

Smatram kako bi Državni zavod za zaštitu prirode tre-

bao biti prislonjen uz Ministarstvo za regionalni razvoj,

šumarstvo i vodoprivredu. Šumarstvo je danas najveći

zaštitar prirode u Hrvatskoj, budući da je u proteklih 200

godina, uz načelo održivoga razvoja i prirodne obnove,

uzgojilo prirodne šume jedinstvene u Europi čiji će se sa-

stav i dalje podržavati.

Većina današnjih zaštitara smatra prašumu jedinim

načinom zaštite, dok Zagrebačka škola uzgajanja šuma

daje prednost prirodno uzgojenoj šumi. Ta škola smatra

prašumu neučinkovitom u smislu ispunjavanja općeko-

risnih funkcija šume. Uz primjenu FSC certifi kacije koja

jamči raznolikost, iz razvojnih faza prašume, starenja i

raspadanja, prirodno gospodarena šuma ima potpunu

biološku raznolikost kao i prašuma.

Smatram kako su biolozi i mikrolozi neophodni u za-

štićenim, ali i u prirodno gospodarenim šumama kao spe-

cijalisti za faunu, posebno ptice, ugrožene i zaštićene bilj-

ke i gljive. Šumarstvo predstavlja veliki potencijal u zaštiti

prirode, a donedavnim Zakonom o zaštiti prirode šumari

se u zaštićenim objektima nisu mogli primati na posao.

U niz pitomih slavonskih gradića koji imaju svoju povijest, tradiciju i

dušu, pripada svakako i Valpovo, smješteno na rječici Karašici. Val-

povo je općinsko, upravno, sudsko i gospodarsko središte, na čijem

području je 1990. živjelo nešto više od 32.000 stanovnika.

Najstarija naselja na području današnjeg Valpova sežu sve do mla-

đeg kamenog doba, gdje je živjelo neolitsko stanovništvo. Kasnije, u antičko

doba, vladavinom Rima na ovim našim područjima, od I. do V. stoljeća poslije

Krista, na cesti koja je vodila uz desnu obalu Drave od Poetovije do Murse i

dalje prema Naisusu i Serdici nalazimo rimsku vojničku postaju Iovallium na

mjestu današnjeg Valpova. Taj rimski put spajao je ilirske dijelove Rimskog

carstva sa Panonijom, već u II. stoljeću nove ere. Prvi poznati pisani spomen o

Valpovu potječe iz 1332. g. kada je sačinjen popis župa prigodom prikuplja-

nja Papine desetine za župljane, a valpovačku utvrdu pod imenom „Castrum

i Oppidum walpo “ povijesni izvori spominju prvi puta 1438. g. Danas su saču-

vani dijelovi te utvrde uklopljeni u dvorac grofa Prandau – Normann.

vlast 23. lipnja 1543. i njihova vladavina traje sve do

30. rujna 1687. godine, kada se valpovački aga Muha-

rem predao carskoj vojsci koja je nadirala sa sjevera,

pod vodstvom princa Eugena Savojskog.

Poslije oslobođenja od Turaka, valpovačkim po-

sjedom je vladala Bečka komora od 1687. do 1721.

godine kada car Karlo III. valpovački posjed daruje

savjetniku Bečke dvorske komore Petru Antunu Hille-

prandu od Prandaua. Posjed je darovan 31. prosinca

1721. godine.

Barunska porodica Hilleprand de Prandau vladala

je valpovačkim posjedom sve do 1885. godine, kada

umire posljednji iz loze, barun Gustav, a posjed pre-

šumska razglednica ŠUMARIJA VALPOVO /

UPRAVA ŠUMA OSIJEK

Šumarska tradicija Šumarska tradicija valpovštine duga valpovštine duga je tri stoljeća!je tri stoljeća!Prvi pisani izvještaj nadšumara valpovačkog vlastelina grofa Antuna Hilleprandau

von Prandaua o šumskom prihodu od prodaje ogrjevnog drveta i pašarenja, koji je

ubran od domaćeg življa na području valpovštine, datira još iz 1723. godine.

Ime Valpovo nije staroslavenskog ni hr-

vatskog podrijetla. Ono zapravo govori i svjedoči

o vremenu nastanka vlastelinstva, vjerojatno po-

slije najezde Tatara i dolaska tada mnogih stranaca

u srednjovjekovnu Slavoniju. Na čelu vlastelinstva

nalazio se, očito, doseljenik porijeklom iz austrijskih

pokrajina u svojstvu valpota ili valputa, upravitelja ili

blagajnika feudalnog vlastelinstva.

Kroz sačuvane pisane dokumente, kao feudalni

vlasnici Valpova spominju se kralj Sigismund, ban

Ivan Morović i njegov bratić Stjepan, ban Ladislav

Morović, braća Matija i Petar Gereb od Wingartha,

ugarski palatin Emerik Pereny, Turci, Anton Hille-

prandau von Prandau i drugi.

Najezdom Turaka Valpovo potpada pod njihovu

Piše: Antun Zlatko Lončarić

Foto: A. Z. Lončarić

Upravitelj Šumarije dipl. Upravitelj Šumarije dipl. ing. Dalibor Toncing. Dalibor Tonc

Zgrada ŠumarijeZgrada Šumarije

Šumski radovi – sječa i izrada još uvijek Šumski radovi – sječa i izrada još uvijek se obavljaju u pojasu uz Dravu, se obavljaju u pojasu uz Dravu, u neposrednoj opasnosti od minau neposrednoj opasnosti od mina

Broj 157-8 Broj 157-8 •• siječanj/veljača 2010. siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME 1515

lazi u vlasništvo grofovske obitelji Normann,

koji vladaju valpovačkim vlastelinstvom do

1944. godine.

Poslije protjerivanja osmanlijske vlasti,

ove opustošene krajeve naseljava plemstvo,

a s njima i trgovci, obrtnici te obični živalj

iz napučenih dijelova Austrijskog carstva,

kako bi obrađivali zapuštene plodne njive i

krčenjem bogatih šuma otpočeli s njihovim

iskorištavanjem, podizanjem prvih pilana

i drugih postrojenja za obradu slavonske

hrastovine. Gotovo cijelo područje između

Valpova, Našica i Donjeg Miholjca, koji je

bio podijeljen između vlastelinstva grofova

Maillat, Pejačević i Prandau, bilo je pod gu-

stom šumom hrasta lužnjaka, sve do padina

papučkih brda. Iskorištavanje te drvne siro-

vine naglo je otpočelo dolaskom industrijal-

ca Gutmanna koji u Belišću na Dravi podiže

ogromni kompleks drvne industrije.

S dolaskom spomenutih vlastelina, koji

podižu dvorce po ugledu na njihove u Au-

striji, uz koje se nalaze i parkovni kompleksi,

dolaze i vrsni vrtlari i šumari čiji je zadatak

bio kontrolirati sječu starih hrastika te pro-

cjenjivati drvni sortiment, nadgledati proda-

ju i izvoz drva iz šume.

Za razliku od Vojne krajine, šumarstvo Slavonije, kao i ostalih

sjevernih područja, nastajalo je i ra-

zvijalo se u drugačijim okolnostima.

Šume su bile u sklopu brojnih feudal-

nih, plemićkih i grofovskih posjeda

pa možemo govoriti o prvom orga-

niziranom šumarstvu. Tako imamo

za područje šuma uz rijeku Dravu

jedno od najstarijih pisanih podata-

ka još iz 1723. g. izvještaj grofovskog

nadšumara iz kojeg je vidljivo kako

se šumarski prihod sastojao od pro-

daje ogrjevnog drveta i građe, kao i

od naplate žirovanja stoke. Znači, na

veleposjedu grofa Prandaua, koji je

došao na ovo područje 1721. g., već

postoji nadšumar koji skrbi o šumi, a

nalazimo i podatke o rasadnicima i

pošumljavanju priobalja rijeke Drave,

Karašice i Vučice. Sačuvana je i bilanca

iz 1783. godine iz koje je vidljivo koli-

ko je šumskih površina bilo u posjedu

grofa Prandaua.

Koliko je cijenio šumsko bo-gatstvo na svom posjedu grof Prandau, go-

vori i podatak kako je sina svog šumara Iva-

na Danhelovskog, Adolfa, rođenog u Baranji

1825. g., po završetku osnovne škole u Do-

njem Miholjcu poslao u gimnaziju u Osijek, a

kasnije i na Šumarske znanosti u Mariabrunn

u Austriju. Po završetku studija 1847.g. mladi

Adolf stupa u službu kod Gustava Prandaua

kao šumarski pripravnik u Moslavini, a kasni-

je 1850. postaje vlastelinski nadšumar. Zaslu-

žan je za sređivanje šumarsko – trgovačkih

prilika u Slavoniji; sprečavao je neracionalno

eksploatiranje slavonskih

hrastika, a najkompeten-

tniji je stručnjak za pro-

blematiku iskorištavanja

hrastovine za dužicu. U

vrijeme velikih poplava

1875. g. povjereno mu je

vođenje obrane od popla-

ve na cijelom području ri-

ječnog sliva rijeka Karašice

i Vučice.

U hrvatskom šumar-

stvu je ostavio dubok trag

brojnim stručnim rado-

vima koji su mu priznati

u zemlji i inozemstvu o

iskorištavanju francuskih

dužica, unapređenju šum-

skog gospodarstva i dru-

gim koje je objavljivao u

Šumarskom listu od 1861.

godine, gotovo do kra-

ja svog života. Umro je u

Beču 1902. g. Osim brige za

šumu pojedinog vlastelina,

koju su ondašnji šumari vo-

dili, duboke tragove ostavi-

li su i na podizanju i obliko-

vanju parkova uz njihove

dvorce, ladanjske kuće i uz

gospodarske zgrade diljem

vlastelinstva. O tome i danas svjedoče brojni

poznati parkovi u Našicama, Donjem Miholj-

cu, Valpovu, Daruvaru, Virovitici te dalje po

cijelom području sjeverozapadne Hrvatske.

Poslije II. svjetskog rata sve vlastelinske

šume su nacionalizirane i potpale su pod

Šumariju Valpovo koja je bila u sastavu Šum-

skog gospodarstva Osijek, a danas se nalazi

u sastavu Uprave šuma podružnica Osijek.

Šumarija Valpovo danas zapošljava 46 radnika (dva revirnika) i gospodari s 5.640

hektara šuma u dvije gospodarske jedinice;

Valpovačkim podravskim šumama i Valpo-

vačkim nizinskim šumama. Od toga na ne-

obrasle i neplodne površine otpada 330 ha.

Drvna zaliha je oko 960.000 m3, ukupni pro-

sječni godišnji etat kreće se oko 20.100 kubi-

ka. „Valpovačke podravske šume” protežu se

uz desnu obalu rijeke Drave, od sela Gat do

ušća rječice Vučice u Dravu kod mjesta Josi-

povac. U narodu se pogrešno govori kako je

to ušće Karašice pa čak se i često pogrešno

piše, upoznaje nas sa zanimljivim detaljima

upravitelj Šumarije Valpovo Dalibor Tonc.

-Specifi čnost naše Šumarije je upravo

položaj uz Dravu, nestabilnu i hirovitu rije-

ku. Ona često mijenja svoje korito, prilikom

visokih vodostaja „otkida“ desnu visoku oba-

lu i tako smanjuje naše sastojine u kojima se

upravo nalaze ostaci naših najvrjednijih hra-

stovo – grabovih šuma, kaže ing. Tonc.

Od ukupno 3.145 ha ove gospodarske

jedinice, preko 40 % otpada na EA topole i

vrbe, a tvrde listače, hrast i grab, su uglav-

nom po enklavama. Glavni problemi u za-

dnjih desetak godina svode se na obnovu

kultura topola i vrba, budući da su staništa

osiromašila, a razina podzemnih voda je iz

godine u godinu sve niža. U iznalaženju rje-

šenja ovog problema zatražena je i pomoć

Šumarskog fakulteta i Hrvatskog šumarskog

instituta Jastrebarsko te su postavljena četiri

pokusna objekta.

Šumarija

Površina 5.640 hektara

Godišnji etat 20.100 kubika

Drvna zaliha 960.000 m3

Dvije gospodarske jedinice

Zaposlenih 46

Preostali američki Preostali američki stogodišnji hrastovi stogodišnji hrastovi (Quercus rubra)(Quercus rubra)

-Prošle jeseni otpočeli smo s dovršnim sijekom hrasta lu-

žnjaka u šumskom predjelu Dalagaj. Ovaj drvni sortiment predstavlja

najvredniju robu naše podružnice. Površina je dijelom obnovljena

prirodno, a većim dijelom je posijan žir, kaže upravitelj. Podsjeća i na

to da su unazad dvije – tri godine proizvodne sastojine nešto smanje-

ne radi ustupanja površina za izgradnju međunarodnog cestovnog

pravca koridora 5c i dalekovoda koji iz susjedne Mađarske treba do-

premati električnu energiju za Hrvatsku.

U sastojinama Valpovačkih nizinskih šuma, na ukupno 2.495 ha

dominiraju tvrde listače, kvalitetne šume hrasta lužnjaka i običnog

graba s primjesom poljskog jasena u nižim lokalitetima pa tu nema

problema oko obnove sastojina. Pravilnikom o uređivanju šuma, op-

hodnja je u nekoliko navrata produljena na 140 godina.

U ovoj gospodarskoj jedinici, u šumskom predjelu Vrbanov

gaj, odsjek 21 d, tipičnoj sastojini hrasta lužnjaka i graba, nalaze se

primjerci crvenog hrasta (Quercus rubra) koje je prije jednog stoljeća,

1912. g. posadio ondašnji nadlugar. Priča govori kako je taj grofov

nadlugar imao čak desetero djece pa je za svako dijete posadio po

jedno tada egzotično drvo američkog hrasta. Sadnice je dobio ili kri-

omice uzeo od grofa Normanna koji je te godine uvezao veći broj

sadnica za svoje parkove uz dvorac i druge ladanjske objekte na po-

dručju valpovštine. Prilikom našeg nedavnog posjeta tom šumskom

predjelu, pronašli smo još samo preostalih šest primjeraka koji se

znatno razlikuju po veličini krošnje i prsnom promjeru stabala, od

okolnih stabala hrasta lužnjaka.

Blizina prvih crta bojišnice i razdvajanja, te obrane u Domovinskom

ratu, ostavili su duboke tragove na ove šume. Pojas uz rijeku Dravu je

bio onečišćen od minsko eksplozivnih sredstava, ali i obilato zasipan

projektilima s baranjske strane, tako da su stabla u sastojinama uz Dra-

vu puna krhotina projektila i gotovo bezvrijedna za drvnu industriju.

Prva crta bojišnice uz Dravu zahtijevala je i veći doprinos naših

djelatnika u obrani Domovine, tako da su 23 naša uposlenika sudjelo-

vala u obrani, a bilo je i ranjenih među njima, kaže upravitelj.

Dvorac Prandau - Normann Današnji je dvorac u Valpovu nastao tijekom prve polovice 18. stolje-

ća pregradnjom i dogradnjom srednjovjekovne utvrde od koje su očuvani

dijelovi vanjskih bedema, temelji i zidovi kasnogotičke kapele te okrugla

obrambena kula, izgrađeni početkom 15. stoljeća.

Valpovačka feudalna gospoštija krajem 14. stoljeća dolazi u posjed ve-

likaške obitelji mačvanskog bana Ivana Morovića, koji na samom početku

15. stoljeća, na mjestu današnjeg dvorca gradi utvrdu okruženu dubokim

obrambenim opkopima ispunjenim vodom iz obližnje rijeke Karašice, tzv.

nizinski Wasserburg.

Tlocrt tvrđave, u obliku nepravilnog izduženog trokuta, i po nekoliko

metara debeli vanjski zidovi diktirali su sve kasnije pregradnje i ostali, iako

djelomice prekriveni baroknim plaštem, gotovo u cijelosti očuvani do da-

nas. Tako je stvorena jedinstvena i povijesno-arhitektonski vrlo vrijedna

srednjovjekovno - barokna cjelina koja je danas jedan od najznačajnijih

spomeničkih kompleksa profane arhitekture sjeverne Hrvatske.

Tijekom prve polovice 18. stoljeća baruni Prandau, novi vlasnici vlaste-

linstva, daju obnoviti oštećenu utvrdu, a na ostacima južnog krila grade

monumentalnu baroknu pročelnu palaču s centralno isturenim tornjem

visokim 37 metara. Barokna pročelna palača teško je stradala u požaru na

Silvestrovo 1801. godine, nakon čega je obnovljena, djelomično i u klasi-

cističkom duhu. Dvorac je 1885. godine ženidbenim vezama prešao u vla-

sništvo grofovske obitelji Normann od Ehrenfelsa. Tada je imao ukupno 62

prostorije i zajedno s unutrašnjim dvorištem, tlocrtnu površinu od 4031 m2.

Budući da se od tada ništa bitno nije mijenjalo, takav su tlocrtni ustroj i

površina sačuvani do danas, što ovaj dvorac svrstava među najveće u Hr-

vatskoj, dok za njim zaostaju svi drugi slavonski dvorci. 

Na veleposjedu grofa Prandaua, koji je došao na ovo područje

1721. g., već postoji nadšumar koji skrbi o šumi, a nalazimo

i podatke o rasadnicima i pošumljavanju priobalja rijeke

Drave, Karašice i Vučice. Sačuvana je i bilanca iz 1783.godine

Dovršni sijek u Dovršni sijek u šumskom predjelu šumskom predjelu DalagajDalagaj

Sječa i izrada drvnog sortimenta iz Dalagaja Sječa i izrada drvnog sortimenta iz Dalagaja izrađuje se prema zahtjevu kupcaizrađuje se prema zahtjevu kupca

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 17

Četvrtim susretom šumoposjednika Hrvatske,

u listopadu prošle godine u Bjelovaru, (kojem

je prisustvovalo oko 250 privatnih vlasnika iz

30-ak udruga), te mjesec dana kasnije organi-

ziranim Prvim natjecanjem privatnih šumoposjednika u

šumarskim disciplinama, (7.studenoga 2009. u Križevci-

ma), Šumarska savjetodavna služba RH te Savez udruga

privatnih šumovlasnika napravili su potrebni iskorak

i pokazali da “misle ozbiljno” kad je riječ o organizaciji

rada, savjetovanju, potpori i uopće o cjelovitoj brizi za

privatne šume. To je važno, budući da od ukupno 2,6

milijuna hektara šuma i šumskog zemljišta u Hrvatskoj,

oko 600 tisuća hektara otpada na privatne šume.

One su raspoređene u približno 1,2 milijuna čestica

s oko 600 tisuća vlasnika! Ova usitnjenost, prosječna ve-

ličina posjeda manja od

0,5 ha, najveći je problem

organiziranja i gospoda-

renja privatnim šumama.

-Pretpostavlja se da privatnih šuma ima

i nešto više od 600 tisuća

ha, a točniji podaci bit

će poznati kada se dovr-

ši nacionalna inventura

šumskih resursa, kaže

Marko Šašek, voditelj

podružnice Gornja Po-

dravina-Bilogora, jedne

od 10 podružnica koje su

dosad osnovane u okviru

Šumarske savjetodav-

ne službe (ŠSS). Jedan

od razloga povećavanja

šumskog fonda u privat-

nom vlasništvu jest i ak-

tualni povrat šuma crkvi

i privatnicima, ponajviše

u kontinentalnom dijelu

sjeverozapadne Hrvatske

te Gorskom kotaru, po-

jašnjava Šašek.

I još jedna okolnost;

u posljednjih 20-30 godina prirodnom je sukcesijom

velik dio poljoprivrednih površina i pašnjaka zašumljen!

Premda se u katastru ovo zemljište vodi kao poljopri-

vredno, ono je u naravi šuma i država će morati odlučiti

o prenamjeni.

privatne šume ŠUMARSKA SAVJETODAVNA SLUŽBA

PODRUŽNICA GORNJA PODRAVINA - BILOGORA

U Hrvatskoj se godišnU Hrvatskoj se godiš6-7000 ha privatnih š6-7000 ha privatnih

Podružnica Gornja

Podravina-Bilogora

jedna je od deseset

dosad osnovanih

jedinica Šumarske

savjetodavne službe

koja obuhvaća i

vodi brigu o 65.000

privatnih šuma na

tri županije. To su

šume relativno dobre

kvalitete u kojima

je najviše hrasta

lužnjaka, a najveći

problem u daljnjem

poboljšavanju njihove

kvalitete je usitnjenost

posjeda i veliki broj

šumovlasnika.U Hrvatskoj se prosječno godišnje uredi

6-7000 ha privatnih šuma pa se može

očekivati da bi, radeći tim tempom, sve

privatne šume bile uređene i imale svoje

programe gospodarenja do 2015.godine.

Edukacija privatnih šumoposjednika u GarašniciEdukacija privatnih šumoposjednika u Garašnici

Dipl. ing. Marko Šašek - Dipl. ing. Marko Šašek - ovaj primjerak lužnjaka u ovaj primjerak lužnjaka u predjelu Raščani ima prsni predjelu Raščani ima prsni promjer 150 cm!promjer 150 cm!

Šumarska savjetodavna služba osnovana je

2006. godine po uzoru na slične udruge ili agencije u

Europi. Brojne potpisane deklaracije i konvencije, napo-

se direktiva EU o potpori ruralnom razvoju iz 2003., na-

glašavaju značenje privatnih šuma i važnost potpore i

zaštite u nastojanju da se njima održivo gospodari. Oko

40% takvih subvencija odnosi se na šumarstvo.

Podružnica Gronja Podravina-Bilogora pokriva tri

županije, Bjelovarsko-bilogorsku, Koprivničko-križevač-

ku i Virovitičko-podravsku, obuhvaća 65.300 ha (11%

ukupnog fonda privatnih šuma Hrvatske), ima 15 revira

i 59 gospodarskih jedinica. Sjedište podružnice je u Bje-

lovaru, a njeznih 10 ureda su u Koprivnici, Križevcima,

Bjelovaru, Čazmi, Garešnici, Daruvaru, Virovitici, Slatini,

Orahovici.

Šume ove podružnice su razvedene i relativno do-

bre kvalitete. Najviše je lužnjaka, u nizinskom dijelu, i on

je relativno dobre kvalitete (250 m3/ ha u g. j. Križevci-

Raven), kitnjak i bukva pokrivaju Kalnik i Bilogoru, ima

dosta panjača bagrema jer su se nekada poljoprivredna

dobra pošumljavala bagremom. Ing. Šašek kaže da je

značajno učešće i voćkarica, divlje trešnje, kruške i jabu-

ke, lipe ima nešto oko Daruvara, dok vrba, joha i topola

zaposjedaju površine uz Dravu (oko Virovitice i Slatine).

-Ranije se smatralo kako su privatne šume

totalno devastirane i uništene, što je uvidom u stvar-

no stanje dobrim dijelom demantirano. Na našem je

području uređeno 9.800 ha (15% privatnog šumskog

18 •18 • Broj Broj 157-8 157-8 •• siječanj/veljača 2010. siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 19

fonda), a u završnoj je fazi uređenja još 7.000

ha, tako da će ubrzo biti uređeno 26 posto

privatnih šuma podružnice Gornja Podravi-

na-Bilogora. Prosječna drvna zaliha na ure-

đenim površinama iznosi 212 m3/ ha, kaže

Šašek. Kada budu dovršeni svi programi gos-

podarenja, zaliha će iznositi blizu 2 milijuna

kubika, što znači da će se moći sjeći 30-50%

prirasta, odnosno oko 255 kubika na ove tri

županije. Sadašnji intenzitet sječa iznosi 15-

17% ukupne drvne zalihe.

Prosječna veličina gospodarske jedinice

iznosi 1087 ha, a kreće se od 840-1442 ha.

U Hrvatskoj se prosječno godišnje uredi

6-7000 ha privatnih šuma pa se može očeki-

vati da bi, radeći tim tempom, sve privatne

šume bile uređene i imale svoje programe

gospodarenja do 2015.godine.

Veličina posjeda - Ključni problem u

svakom pogledu je veličina posjeda koja u

prosjeku iznosi 0,27 ha! Čak 95% ukupnog

broja vlasnika ima posjed manji od 1 ha, 5,5

% njih ima posjede veličine 1-1,5 ha, a tek

0,08% vlasnika može se pohvaliti šumom

veličine od 5-10 ha! Posjed je godinama usit-

njavan do neprepoznatljivosti diobom (unu-

tar porodice, prilikom nasljeđivanja) koja

nije bila provedena u zemljišnim knjigama

pa su tako često nepoznate ili teško uočljive

granice posjeda. Stoga niti krađe nisu bile

rijetka pojava.

U posljednje vrijeme stanje se ipak po-

boljšava jer su i sami vlasnici počeli voditi

računa o svom posjedu, udruživati se, kako

bi mogli ostvariti pravo na potporu.

U nekim zapadnim zemljama postoje

određena ograničenja prilikom nasljeđi-

vanja te se neko prirodno dobro ne može

cijepati i biti manje od npr. jednog hektara.

U EU, primjera radi, prosječna veličina po-

sjeda iznosi 13 ha (u Belgiji 2,7 ha, Mađar-

skoj 3,5, Francuskoj 4, Estoniji 11, Austriji

14, Švedskoj 45 ha..)

Sječa, uzgoj-Godišnje se na područ-

ju podružnice Gornja Podravina-Bilogora,

kroz doznaku, posječe 15-20 m3. Postupak

nalaže da se u uredu podružnice ispuni

zahtjevnica, a revirnici naprave terensku

doznaku.

Usluge su besplatne, što se iznimno

povoljno odrazilo među posjednicima pa

je sve više zahtjeva. Plaćaju samo državnu

taksu kada vade dokument o vlasništvu.

-Veliki je napredak postignut i u plani-

ranju i izvršenju uzgojnih radova. Pretproš-

le 2008. godine različiti su šumskouzgojni

odišnje uredi nje uredi nih šumašuma

ŠSSŠumarska savjetodavna služba

javna je ustanova koja pružanjem

besplatnih savjeta i provođenjem

javnih ovlasti pomaže korisnicima u

gospodarenju i unapređenju stanja

privatnih šumskih posjeda u RH. Na

taj način ona štiti interese RH i u dije-

lu preuzetih međunarodnih obveza

o održivom gospodarenju šumama i

ruralnom razvoju, kao i interese svih

njenih građana u očuvanju prirodnih

dobara i sveukupnoj zaštiti okoliša.

Za vrijeme našeg boravka u sjedištu

podružnice Gornja Podravina-Bilogora u

Bjelovaru, u Starčevićevoj ulici 9, nekoliko

je šumoposjednika navratilo i raspitivalo

se o mogućnosti pošumljavanja i koje bi

vrste bile najprikladnije; o potporama

koje se mogu dobiti, a jednog je zanimala

sječa u njegovoj šumi!

Prostorije podružnice postale su pravi info

centar i to je ono što su u Savjetodavnoj

službi i željeli - biti na usluzi privatnim

vlasnicima u svakom trenutku i na taj

način ih usmjeravati u radu.

Piše: Miroslav Mrkobrad

Foto: M. Mrkobrad, M. Šašek

Lužnjakova šuma u GJ Carevdar-ČvrstecLužnjakova šuma u GJ Carevdar-Čvrstec

Privatna šuma u blizini Novoseljana kod BjelovaraPrivatna šuma u blizini Novoseljana kod Bjelovara

20 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME

zahvati (priprema staništa, sanacija, pošu-

mljavanje i popunjavanje, njega, čišćenje,

zaštita) provedeni na 48 ha, kaže ing. Šašek.

Posađeno je 90 000 sadnica, a šumovlasnici

su ih dobili besplatno. Uvjet za to bio je da

moraju biti upisani u upisnik šumoposjed-

nika pri Ministarstvu. Interes je sve veći na

svim radovima biološke obnove, a najviše

obnavljaju devastirane površine.

Tijekom prošle 2009. godine bilo je osi-

gurano 100 tisuća sadnica za jesensko po-

šumljavanje. Problem koji se uočava jest

starosna struktura sela. Žitelja je sve manje

i sve su stariji, teško im je raditi pa ih u po-

družnici upućuju na licen-

cirane izvođače šumarskih

poslova.

Otvorenost privatnih

šuma relativno je slaba

i iznosi 5,7 km/1000 ha.

Ing. Šašek podsjeća da je

pokrenuto niz aktivnosti u

cilju obnove šumske infra-

strukture pa je tako obnov-

ljeno 5 km prometnica, a to

isto se planira za još 14 km.

No, ovim posjedima prolazi

i više cesta koje su ucrtane

kao javno dobro.

Prodaja je posebno pitanje privatnih šuma,

no i tu “se kreće..” Održana je prva javna lici-

tacija drvnog materijala iz privatnih šuma na

kojoj je za jedan trupac lužnjaka s bjelovar-

skog područja postignuta najviša cijena od

355 E /m3. No, jedan je primjerak lužnjaka iz

g. j. Križevci-Raven dosegao cijenu od 1141

E /m3!

Zbrajajući ono što je

dosad učinjeno (održano

25 prezentacija na razini

podružnice na kojima je

šumposjednicima pred-

stavljana i “približena” ulo-

ga Šumske savjetodavne

službe, prezentacija po saj-

movima, suradnja s lokal-

nom samoupravom), ing.

Šašek osnovne zadatke u

daljnjem radu vidi u na-

stavku savjetovanja šumo-

posjednika; raspodjeli sub-

vencija za izvršene radove

biološke obnove, u struč-

noj edukaciji za posjednike

o radu na siguran način, o

gospodarenju, zaštiti, u pomoći pri prodaji.

Naš će moto i dalje biti: “pomognimo da

si sami mogu pomoći”, veli Šašek.

1. natjecanje

Na 1. natjecanju privatnih šumo-

vlasnika u Križevcima (u studenom

prošle godine), 14 udruga iz cijele

Hrvatske natjecalo se u četiri discipli-

ne: obaranju debla na balon, prepi-

ljivanju oblice ručnom pilom, zabija-

nju čavla u tvrdo drvo i u povlačenju

užeta.

Tri najuspješnije ekipe bile su:

1.Udruga privatnih šumoposjednika

„Husto“, Bednja; 2.UPŠ „Jela“, Gornje

Jesenje; 3.UPŠ „Drenak“, Slunj.

Organizatori natjecanja bili su

ŠSS, podružnica Gornja Podravina-

Bilogora i Hrvatski savez udruga pri-

vatnih šumovlasnika RH.

Četiri udruge

Četiri udruge privatnih šumovla-

snika (UPŠ) na području podružnice

Gornja Podravina-Bilogora su: Pri-

gorske šume (Križevci), Hrast (Bjelo-

var), Papuk-Bilogora (Đulovac-Daru-

var), Garešničke šume (Garešnica).

Poljski jasen - Poljski jasen - biološka obnovabiološka obnova

S natjecanja privanih šumoposjednikaS natjecanja privanih šumoposjednika

Ključni problem, u svakom

pogledu, je veličina posjeda

koja u prosjeku iznosi 0,27

ha! Čak 95% ukupnog broja

posjednika ima posjed manji

od 1 ha, 5,5 % njih ima

posjede veličine 1-1,5 ha, a

tek 0,08 % vlasnika može se

pohvaliti šumom veličine

od 5-10 ha

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 21

Kroz narodnu predaju, poznate su izreke po-

put: “Ko sanja da jede dud, ostvarit će veliku

zaradu!” Dok crni dud simbolizira zlatnike,

bije li dud simbolizira srebrnjake, ali i boga-

taša sa mnogo djece.

U davna vremena, u našoj zemlji dudovi su rasli

uz mnoge okućnice, a plodovi su bili izvrsna slastica

djeci i odraslima. U tim vremenima bio je običaj da se

vjenčanje ili rođenje djece obilježi sadnjom ovog pre-

krasnog stabla.

Ima više vrsta dudova. Najpoznatiji su crni dud

(Morus nigra) i bijeli dud (Morus alba), ali i crveni (Mo-

rus rubra) podrijetlom iz Sjeverne Amerike. Domovina

crnog duda je Mala Azija (Per-

zija), iz koje je i donijet u naše

krajeve. Za razliku od crnog,

bijeli dud potječe iz Kine.

Ime mu dolazi od latinske ri-

ječi mora što znači kašnjenje,

vjerojatno zbog polaganog

razvoja pupoljaka.

Dud je visine do dva-desetak metara, ispucale

kore i okruglaste, široko raz-

granjene krošnje. Listovi su

mu zelene boje, jajastog obli-

ka i nazubljenih krajeva. Cvje-

ta u svibnju, cvjetovi su sitni

i sakupljeni u male grozdaste

cvatove. Plodovi ili dudinje

sastoje se od gusto zbijenih

bobica sličnih kupini, vezanih

uz peteljku.

Postoje razlike između

bije log i crnog duda. Bijeli

dud ima više stablo, glatko

nazubljene listove te različi-

tu boju plodova. Kod crnog

duda plodovi su tamnolju-

bičaste boje, kod bijelog bi-

jele ili žute boje. Jagodastog

su oblika, beru se od lipnja

do kolovoza. Sadrže mnogo

grožđanog šećera, vitamina

C, mangana, jabučne i limun-

ske kiseline (plodovi crnog

duda). Jedu se svježi ili pre-

rađeni u džem, sirup ili rakiju

dudovaču.

U prošlosti se bijeli dud uzgajao kako bi se njegovim

listovima hranile gusjenice

dudovog svilca. Gusjenice se

razvijaju iz jajašaca koje teže

do 30 grama, a za svoj razvoj trebaju oko 1500 kg lišća

duda. Na taj način dobiva se sirova svila, opredanjem

svilenih čahura u svilu.

Uzgoj dudovog svilca uveden je 1761. u Slavon-

sku krajinu, 1764. u Varaždinsku, a između 1772. i

1774. u Bansku krajinu. Na zemljištu u blizini grada

Varaždina, za potrebe uzgoja dudovog svilca, 1770.

je bilo posađeno 8455 stabala dudova, dok je sam ra-

sadnik imao oko 6000 sadnica stabala. I grad Krapina

bio je u 19. stoljeću prepun dudovih stabala na ko-

jima su se uzgajali dudovi svilci, za potrebe svilarske

industrije u Mariboru, Varaždinu, Osijeku. Sredinom

19. i početkom 20. stoljeća uzgojem dudovog svilca u

Istri se bavilo starije pučanstvo i djeca. I danas o tome

svjedoče ostatci starih dudova po istarskim mjestima.

Kraljica Marija Terezija 1763. poziva gospo-

du, uprave, samostane i općine i u drugim dijelovima

Austro-ugarske monarhije da počnu s proizvodnjom

bijelog duda.

Svilarstvo, kao značajna gospodarska grana u na-

šim krajevima, se tako održalo do sredine devetnae-

stog stoljeća. Oko 1855. bolest dudova svilca dodatno

je djelovala na uništenje ove dotad profi tabilne pro-

izvodnje, ali i konkurencija iz ostalih zemalja poput

Italije, Francuske i Japana.

U prošlosti su se i u Dalmaciji uzgajali dudovi za

potrebe svilarske industrije. Tako su žene u Konavlima

ovako dobivenom prirodnom svilom ukrašavale svoje

nošnje.

No, murve su u Dalmaciji bile i ukras grada ili

mjesta u kojima je stanovništvo za vrućih ljetnih dana

tražilo osvježenje ispod njihovih krošanja. Sadili su ih

u lukama i lučicama, ali i na trgovima i u vrtovima. Na

taj način postajali su zaštitni znak pojedinog mjesta.

Nažalost, tijekom godina, mnogobrojna stabla

dudova (murvi) iz naših turističkih mjesta u Dalmaciji

zamijenjena su sadnicama palmi, što je ovim mjesti-

ma oduzelo autohtoni izgled i draž.

Jedan od takvih zaštitnih znakova u Splitu

je stara murva (bijeli dud) posađen kraj starog Haj-

dukovog stadiona. Javna ustanova za upravljanje

zaštićenim dijelovima prirode na području Splitsko-

drveće DUD – UKRASNO STABLO, ALI I UKUSNO VOĆE

Još je carica Još je carica Marija Terezija Marija Terezija poticala sadnju duda!poticala sadnju duda!

Stablo duda (murva,

murvica) poznato

je od davnina. Bilo

je opisivano još u

staroj Grčkoj i Rimu,

a posvećeno je božici

Minervi. To je visoko

i dugovječno stablo

koje doživi i preko

100 godina.

Plodovi sadrže mnogo grožđanog

šećera, vitamina C, mangana, jabučne i

limunske kiseline (plodovi crnog duda).

Jedu se svježi ili prerađeni u džem,

sirup ili rakiju dudovaču.

Piše: Vesna Pleše

Foto: V. Pleše, arhiva

Hajdučka murva u SplituHajdučka murva u Splitu

DudDud

22 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME

Uz nedavno otvorenu izložbu

u Hrvatskom povijesnom

muzeju u Zagrebu, pod na-

zivom „Uspomene jednog

bana“ (5. studenoga 2009.), koja će

trajati do rujna 2010. godine, vrijedi

se osvrnuti na baštinu iz doba „Svije-

tlog bana“ – kako su bana Josipa Jela-

čića oslovljavali njegovi suvremenici.

Upravo duži vremenski raspon koji

nam se nudi za razgled izložbe, ostav-

lja mogućnost šetnje imanjem u sva

četiri godišnja doba, što bi bilo prepo-

ručljivo napraviti prije posjeta Hrvat-

skom povijesnom muzeju koji čuva

700 autentičnih predmeta iz ostav-

štine obitelji Jelačić. Tu će nas stara

i mlada stabla te njihove krošnje na-

kratko odvojiti od užurbane i bučne

svakodnevne jurnjave, a aleja i brojne

uređene staze odvesti preko prekra-

snih prirodnih livada do nekog dru-

gog povijesnog objekta u šumi ili do

lopoča i lokvanja u malom umjetnom

ribnjaku, dijelu današnjeg golf kluba,

smještenog u vrtlarskoj kući nekadaš-

njeg imanja s prekrasnim otvorenim

pogledom na Medvednicu.

Za ovo imanje postoji kupopro-dajni ugovor načinjen između bana

Josipa Jelačića i grofa Erdödija, kojim

će ban postati vlasnik Novih dvora

(ugovor je izložen na izložbi). Ugovor

izgleda kao rukom pisana knjiga. Tekst

dalmatinske županije pokrenula je inicijativu da se stablo proglasi

botaničkim spomenikom prirode, ali do sada u tome nije uspjela.

Dud je zaštitni znak i Makarske koja je poznata po prekrasnom

drvoredu ovih stabala.

Vrlo je ljekovit. Od lista i kore pripravljaju se ukusni čajevi koji su

vrlo djelotvorni u liječenju infekcija (upale grla i mokraćnih putova),

ali i šećerne bolesti.

U prošlosti su se od njega radili i dijelovi za neretvanske lađe, ali

i bačve u kojima se čuvala, kao i danas, rakija.

Danas, osim gore spomenutih vrsta dudova, postoje selekcioni-

rane vrste, ali i križanci crnog, bijelog i crvenog duda.

Ova vrsta stabala značajna je u hortikulturi. Dobro podnosi

rezidbu, formiranje raznih oblika krošanja, ali ima i visećih tipova

stabala. Dud se vrlo jednostavno razmnožava uz pomoć reznica.

Dovoljno je s rodnog sta-

bla uzeti mladicu dužine

30 do 40 cm pa je ujesen

ili u rano proljeće položiti

okomito na tlo, tako da

dva pupa ostanu iznad

površine, a u slučaju suše

sadnicu treba zalijevati.

Na taj način izrast će novo

stablo duda istih svojstava

kao i drvo s kojeg je mladi-

ca uzeta.

Nažalost, danas zna-

čajnijeg uzgoja ovog vri-

jednog, ali zaboravljenog

voća u našoj zemlji nema.

Neke županije i gradovi

potiču njegov uzgoj, a ta-

kvu inicijativu trebalo bi

pokrenuti i na razini drža-

ve kroz poticaje u poljopri-

vredi.

Kraljica Marija Terezija 1763. poziva gospodu,

uprave, samostane i općine i u drugim

dijelovima Austro-ugarske monarhije da počnu

s proizvodnjom bijelog duda, odnosno dudovog

svilca za potrebe proizvodnje svile

Jedan od najljepših

dijelova grada

Zaprešića je

zasigurno prostor

imanja Novi dvori,

nekadašnjeg

vlastelinstva bana

Josipa Jelačića,

i park šuma u

okviru imanja. Na

površini od 20,5

hektara, u park

šumi, skladno su

smješteni dvorac,

kapelica sv. Josipa,

obiteljska grobnica

i gospodarske

zgrade.

Dijelovi crnog dudaDijelovi crnog duda

Dudov svilac

Park šuma HrastikPark šuma Hrastik

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 23

Ostavština bana Jelačića Ostavština bana Jelačića koju treba vidjeti!koju treba vidjeti!

Za one koji bi danas željeli doći do

Novih dvora, putovanje je jako jedno-

stavno. Sa terminala na zagrebačkom

Črnomercu vozi ZET-ov autobus u Za-

prešić, takoreći do ulaza na imanje.

Prilaz prema dvorcu je uređen kao

aleja kestena. To su stara stabla iza čijih

se krošanja nalaze obnovljeni objek-

ti žitnice –trokatne građevine, danas

muzej M. Skurjeni i na lijevoj strani ale-

je jedinstveni objekt „vršilnice“. Ostale

prizemnice, koje se nižu iza aleje, su

druge gospodarske zgrade u stanju

koje zahtjeva hitnu sanaciju, što će se

vrlo brzo dogoditi s obzirom da su iz

njih nedavno iseljeni svi stanari koji

su nakon Drugog svjetskog rata ovdje

obitavali.

Na završetku aleje kestena, put vodi polukružno prema dvor-

cu koji je sagrađen na prostranoj livadi omeđenoj šumom. Upravo

ovakvim elegantnim prilazom moguće je uživati u vizurama koje

se ovdje otvaraju prema dvorcu, kapelici sv. Josipa i šumi. Danas se

dvorac intenzivno obnavlja te zbog toga u njega nije moguć pristup.

Nešto dalje, uz sam rub šume, nalazi se kapelica sv. Josipa gdje se

svakog svibnja, na dan banove smrti, održava misa sa svečanim mi-

mohodom do drugog kraja šume gdje je sagrađena, prema nacrtima

arhitekta Bollea (isti je gradio zagrebačku katedralu i puno drugih

objekata u Hrvatskoj), grobnica obitelji Jelačić. U svibnju je livada uz

dvorac i kapelicu pokošena i sve miriši po divljem luku, kojem odgo-

vara ovaj šumski vlažni teren.

Imanjem prolaze vodotoci i mnogi kanali za odvod viška

vode premošteni drvenim mostićima. Stara stabla obrasla su gustim

bršljanom i mahovinom, a neka od njih su napadnuta strizibubama

i ostalim štetnicima, tako da su se 2006. godine morali posjeći dvje-

stogodišnji hrastovi lužnjaci u predjelu oko obiteljske grobnice. U

rujnu 2009., na istom predjelu, neka stabla su stradala još i više nego

2006. godine pa je tužno gledati kako ostajemo bez zadnjih svjedoka

vremena u kojem je živio ban Josip Jelačić. Međutim, ovdje rastu i

mladi hrastovi čiji žirovi govore da će se šuma sigurno obnoviti, samo

treba pripaziti na vandale koji ih trgaju zelene, koji bacaju ambalažu

od pića i tuluma po cijeloj šumi i šaraju po obiteljskoj grobnici. Geslo

bana Josipa Jelačića je bilo:„Uz Božju pomoć i sreću junačku“ pa se

nadamo da će se na tom tragu ovo imanje znati nositi sa svim ekološ-

kim i ostalim problemima zaštite park šume Hrastik.

Geslo bana Josipa Jelačića je bilo:„Uz Božju pomoć i sreću

junačku“ pa se nadamo da će se na tom tragu ovo imanje

znati nositi sa svim ekološkim i ostalim problemima zaštite

park šume Hrastik.

baština PARK ŠUMA NOVI DVORI U ZAPREŠIĆU

je uokviren u crtež okvira koji podsjeća na pro-

fi lirane letvice koje su omotane girardama s

listovima loze i crvenim bobicama. Na vrhu su

dva anđela koji drže svjetiljku, a na dnu druga

dva koji preko ramena vuku i spajaju krajeve

ovih ukrasa. Na dnu prve stranice nacrtan je i

dvorac Novi dvori i uz njega šuma. Pažljivijim

čitanjem lijepog ugovora, datiranog 23. ožuj-

ka 1852., grof Erdödi prodaje banu svoju gos-

poštiju Novi dvori „sa svim svojim pristojališti,

naime vrtim, zemljam, oranicam, livadam,

vinogradim, šumam, kolosekim, grmljem, vo-

dom, manjim kraljevskim pravam, kao vino-

točjem, mesarenjem, ribariem, lovom ...“ Ovaj

vrijedni izložbeni izložak sadrži puno poda-

taka o kupljenom imanju i ostalim pravima i

daćama u novcu i naturi te izgledu dvorca u

doba kupnje.

Piše: Vlasta Žara

Foto: V. Žara

Dvorac Novi dvori Dvorac Novi dvori Jelačićevi (prije obnove)Jelačićevi (prije obnove)

Grobnica obitelji JelačićGrobnica obitelji Jelačić

Hrast pun štetočina (stanje 2009.)Hrast pun štetočina (stanje 2009.)

24 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME

Ekvador, kao i Kolumbija, Bolivija, Peru i Venezue-

la ima vrlo bogat šumski pokrov jer mu se terito-

rij pruža u tri vrlo različita geografsko-klimatska

pojasa: nizinski obalni pojas uz Tihi ocean, Ande

te sliv rijeke Amazone. Štoviše, Bolivija i Peru u obalnom

pojasu gotovo i nemaju šuma zbog aridne, pustinjske

klime, no sjevernije zemlje poput Ekvadora ga imaju.

Ekvador je jedna od najmanjih zemalja Južne Amerike,

ali unatoč tome, s površinom od 283 560 km2 više je od

pet puta veća od Hrvatske. Biološka raznolikost je dobar

indikator bogatstva šuma jer je većina prirodnih stani-

šta u Ekvadoru pod šumama, izuzev najvišeg planin-

skog pojasa na Andama koji je pod travnjacima. Šume

prekrivaju 40 % površine zemlje, odnosno 10.853,000

ha. Od toga primarne šume (prašume) čine skoro po-

lovicu, tj. 4.794,000 ha. Po biološkoj raznolikosti je ova

zemlja na osmom mjestu u svijetu, uzevši u obzir broj

vrsta i endema na maloj površini. Tu živi gotovo 20 000

vrsta biljaka, preko 1 500 vrsta ptica, više od 840 vrsta

gmazova i vodozemaca te 341 vrsta sisavaca.

Suhe tropske šume - Nizinski pojas između Paci-

fi ka i Anda je vrlo naseljen zbog povoljne klime, obra-

divog zemljišta, blizine obale i morskog prometa. Pro-

strane suhe tropske šume koje su nekad rasle, sada su

svedene na male otoke ili su potpuno nestale. Zamije-

nile su ih prostrane plantaže, prije

svega banana. Ekvador je jedan

od najvećih izvoznika ovog voća u

cijelom svijetu. Većina banana na

hrvatskom tržištu marke je Chiqu-ita iz Ekvadora.

Čak 99% suhih tropskih šuma

u Ekvadoru je posječeno. Najveći

preostali šumski otoci središnjeg

dijela obale su u Nacionalnom par-

ku Machalilla. U parku je zaštićeno

40.000 hektara od kojih dio čini

i niska planinska šuma. Posebno

značajno drvo za ovu vrstu šume

drvo je ceiba. Na južnom dije-

lu obale još stoji šuma uz obalu

kod mjesta Macará, inače centra

proizvodnje banana u Ekvadoru.

Na samom sjeveru obalne nizine,

u provinciji Esmeralda, imamo nekoliko zaštićenih po-

dručja, poput Reserva Ecologica Cotocychi-Cayapas s

200.000 ha šume. U blizini je i Reserva Ecologica Mache Chindul sa 70 000 ha. To je područje sa značajnom afro-

ekvadorskom populacijom (potomci robova) i gdje mo-

žemo još naći indijanska plemena.

Blizu polovice šuma Blizu polovice šuma Ekvadora su prašume!Ekvadora su prašume!

Ekvador je jedna od

najmanjih zemalja Južne

Amerike, ali bogata

šumom. Geografska i

klimatska raznolikost

pacifi čke obale, Anda

i Amazone stvara i

raznolikost šuma koje

prekrivaju 40 % površine

zemlje. Od preko 10,8

milijuna ha pod šumama,

na primarne šume

(prašume) otpada skoro

polovica, tj. 4.794,000

ha. No ni Ekvador nije

imun na veliki problem

tropskih područja širom

svijeta, gubitak šumskih

površina. Štoviše, ova

zemlja ima najveću stopu

deforestacije u cijeloj

Južnoj Americi.

ekvador ŠUMSKI POKROV EKVADORA

Divlja rijeka na AndamaDivlja rijeka na Andama

Andske šume - Ande su za razliku od pacifi čke obale

dobrim dijelom prekrivene šumama. Taj šumski pojas poči-

nje od nizine i sa zapadne i s istočne strane te se penje do ot-

prilike 2000-3000 metara. Lokalne prilike, dakako, određuju

gornju granicu, a to može biti sunčana ekspozicija, duboke

riječne doline kroz koje dolazi topli zrak, izloženost vjetru i

ostali ekološki čimbenici. Iznad pojasa šuma počinju beskraj-

ni travnjaci páramo na kojem nalazimo nisko drveće iz skupi-

ne Polylepis. Andske visoravni su najgušće naseljeni dijelovi

Ekvadora pa je tu prvobitni šumski pokrov uglavnom nestao.

Zato su najgušće šume na najnedostupnijim dijelovima

Anda. To su prije svega strme padine. Ponekad je zastrašuju-

će pogledati gotovo pravu vertikalu od gotovo 1000 metara

na kojoj svejedno raste drveće. Još kad se niz nju stropošta-

ju slapovi nebrojenih potoka i rijeka koji ostaju na površini

nepropusnih granitnih stijena, doživljaj je potpun. To je isto-

vremeno i teško prohodno područje te se tu kriju još mnogi

endemi – kako među biljkama tako i među životinjama.

Te se andske šume često nazivaju i oblačnim šumama.

Vlažan zrak iz nizine se penje, hladi, kondenzira pa nastaju gusti obla-

ci i magla. Ta šuma može danima biti pod oblacima i stoga ima takav

naziv. Kako je zrak vlažniji s istočne, amazonske strane, tako su i šume

na istočnim padinama mnogo vlažnije i bujnije. U takvom mokrom

mediju posebno bujaju epifi ti – biljke koje rastu na drugim biljkama,

no nisu paraziti. Kora drveća se jedva vidi od mahovina lišajeva i pa-

pratnjača. Ovdje nalazimo i bromelije, orhideje i ostale biljke sjeme-

njače. Epifi ti su izvrsna staništa za mnoge životinje: kukce, vodozem-

ce i gmazove koje inače nalazimo kod nas na razini tla.

Amazona - Najveći dio šume ipak nalazimo na

istoku zemlje koji Ekvadorci nazivaju Oriente. To je sliv

Amazone, dio najveće šume na svijetu. Malo ljudi zna

da je gotovo polovica zemlje pod Amazonom. Većina

ljudi Amazonu povezuje s Brazilom, no najbogatiji dio

džungle leži podno Anda, uz Boliviju, Peru, Kolumbiju

i Ekvador. U Amazoni su mineralne hranjive tvari limi-

tirajući čimbenik, a Ande su njegov velik izvor. Velike ri-

jeke zato neprestano donose velike količine sedimenta,

među njima plodnog mulja koji oplođuje okolnu šumu.

Kada te rijeku dođu u Brazil, već su izgubile podosta tog

suspendiranog mineralnog hranjiva.

Čak 99% suhih tropskih šuma u Ekvadoru

je posječeno. Najveći preostali šumski otoci

središnjeg dijela obale su u Nacionalnom parku

Machalilla

To je područje nizine, isprekidane samo povremenim brežuljci-

ma. Glavni elementi prirodnog krajolika su rijeke. Iako na samom po-

četku puta te su rijeke već stotinama metara široke. Meandriraju, te

su gledane iz satelita ili aviona jedini „detalj“ u monotonom zelenilu.

Stvaraju sprudove, rukavce i polukružna jezera (mrtvice). Plave šumu

koja se naziva varzea. Najveće zaštićeno područje je Nacionalni park

Yasuní. Poznat je još i kao poplavna šuma u Reserva Producción Fauní-stica Cuyabeno s „crnom rijekom“ bogatom taninima i ostalim biljnim

tvarima. U Orienteu žive Indijanska plemena Huaorani, Shuari, Cofa-

Piše: Goran Šafarek

Foto: G. Šafarek

Oblačna šumaOblačna šuma

Šuma iznad Quita na 4000 m Šuma iznad Quita na 4000 m

Ceiba u suhoj šumiCeiba u suhoj šumi Drveni dvoracDrveni dvorac

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 25

26 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME

ni, Quichua, Secoya i ostali. Huaorani imaju svoj vlastiti rezervat koji je u sklopu

parka Yasuni. Većina njih su „civilizirani“, no neke grupe su još nekontaktirane

duboko uz granicu s Peruom i Kolumbijom.

Nestajanje šuma - Ekvador nije imun na veliki problem tropskih područja

širom svijeta, a to je deforestacija, odnosno gubitak šumskih površina. Zapad-

ne su šume gotovo nestale, a istočne se uništavaju svakodnevno. Štoviše, ova

zemlja ima najveću stopu deforestacije u cijeloj Južnoj Americi. Ekvador je iz-

među 1990. i 2005. izgubio oko 21.5 % svog šumskog pokrova. Nekad nedodir-

ljiva istočna padina Anda i sama Amazona je na putu nestajanja.

Farmeri su odgovorni za veliko krčenje šume. Naseljenici iz Anda spuštaju

se sa visoravni tražeći zemlju. Kao stranci, u džungli nemaju nikakve emocio-

nalne veze sa šumom i nemilosrdno ju krče da bi sadili šećernu trsku ili banane.

Siromašno tlo može podnijeti novi teret svega nekoliko godina te ju naseljenici

napuštaju i sijeku novi komad šume. I tako svakih nekoliko godina. Za kratko-

ročnu ekonomsku korist umjesto veličanstvene šume ostaje samo neplodna

šikara. Veliku ulogu u takvoj deforestaciji imaju ceste. One su jedini način da

naseljenici dođu do novog područja.

Mnogo je kontroverzniji utjecaj naftnih kompanija na šume Ekvadora.

Naizgled to nema velike veze, no u slučaju sjeverne Amazone se to pokazalo

ključnim razlogom za deforestaciju. Samo krčenje šume za naftna postrojenja,

naftovode i ostale instalacije nema nikakav praktičan učinak što se tiče iskr-

čenih površina. Ono što je zapravo najvažnije u

nestanku šume su ceste kojima su došli koloni-

zatori. Satelitske snimke prikazuju što se desilo.

Na jednoj snimci je bušotina i prilazna cesta,

kap u šumskom moru. Nekoliko godina kasnije,

snimka pokazuje da šume gotovo uopće nema, a

zamijenile su ih „prolazne“ farme i šikara.

Osim samog krčenja, naftne kompanije

i direktno uništavaju šume zagađivanjem. U 25

godina se iz bušotina i naftovoda kompanije

Texaco izlilo 64 milijuna litara nafte. Zagađena

je šuma, brojne rijeke i sami ljudi. Dodatnih 76

milijuna litara otrovnih tekućina, kao nusprodu-

kata, je izliveno u šumu. Samo u kolovozu 1992.

je pucanjem naftovoda izašlo milijun litara nafte.

Rijeka Napo je danima tekla crna i to ne samo u

Ekvadoru, već i u Peruu i Brazilu, tisućama kilo-

metara daleko od mjesta nesreće.

Osim samog krčenja, naftne kompanije i direktno uništavaju šume

zagađivanjem. U 25 godina se iz bušotina i naftovoda kompanije

Texaco izlilo 64 milijuna litara nafte.

Na taj način nije stradala samo prirodna i

kulturna baština, već i indijanske zajednice. One

su doslovno u tren oka prebačene iz kamenog

doba u 20. stoljeće. Taj je prijelaz bio dramatičan

i za Indijance negativan. Izgubili su tradiciju, a

dobili najgore od civilizacije. Alkohol ih ubija, a

novac „zagađuje“. Tužno je pogledati nekad po-

nosne ratnike kako pod utjecajem alkohola „ži-

caju“ novce, ponekad i s oružjem. Ili promatrati

jadne „šupe“ samo sa zidovima i krovom. Još važ-

nije, izgubili su svoju zemlju. I dan danas vlada

veliki sukob Indijanaca i naftaša. Tužba o odšte-

ti 30.000 Indijanaca nikako da se riješi, a među

Indijancima postoje bojazni da se Texaco izvuče

bez ikakve naknade, nakon što je ostvario gole-

me profi te. To je samo jedan od brojnih sudskih

slučajeva.

Država Ekvador ipak nastoji sačuvati barem

nešto od svoje ogromne prirodne baštine šuma.

Vlada daje poticaje plantažama autohtonih vrsta

drveća te zaštitu postojećih šuma. Danas je sto-

ga zaštićeno više od 15 % površine cijele zemlje.

Suha tropska šuma PacifikaSuha tropska šuma Pacifika

Ceste donose uništenjeCeste donose uništenje

Vunasti majmunVunasti majmun

Rod katalpe (Catalpa) obuhvaća listopadno

drveće Sjeverne Amerike, otoka Karipskoga

mora i istočne Azije, iz porodice Bignoniace-

ae, karakteristične po velikom jednostavnom

lišću koje je cjelovitoga ruba ili neznatno trolapo i na-

suprotno. Vrste ovoga roda imaju nerijetko odozdo u

kutovima lisnih žila, crvene žljezdaste pjege. Cvjetovi

oblikuju vršne paštitaste metlice ili grozdove koji su u

američkih vrsta bijele, a u azijskih žute boje.

Čaška je zvonolika i peterozuba, a vjenčić

zvonolik i dvousnat, s dvozubom gornjom

i trozubom donjom usnom. U cvijetu su

samo dva prašnika, a plod je tanki i dugač-

ki valjkasti tobolac, s mnoštvom izduženih,

spljoštenih i kožasto okriljenih sjemenki.

Rubovi krilaca su vlasasti. Od desetak vrsta

drveća nekoliko ih se, u nas, uzgaja u deko-

rativne svrhe u nasadima i drvoredima.

Obična katalpa, cigaraš, istočni tru-bljačac (Catalpa bignonioides) je manje

drvo južnoga dijela Sjeverne Amerike (Flo-

rida, Georgija, Mississippi), koje se u našim

mala enciklopedija šumarstva

KatalpaKatalpa (Catalpa)(Catalpa)

Od desetak vrsta

drveća ovoga

roda nekoliko ih

se, u nas, uzgaja

u dekorativne

svrhe u nasadima

i drvoredima.

Cvjetovi oblikuju

vršne paštitaste

metlice ili grozdove

koji su u američkih

vrsta bijele, a u

azijskih žute boje

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

Broj 157-8 Broj 157-8 •• siječanj/veljača 2010. siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME 2727

nasadima često uzgaja u dekorativne svrhe. Visina mu

je 5-20 m, opseg 1-2 m, a kora debla smeđa, tanka i

neznatno uzdužno ispucala. Stabla rijetko postignu

starost veću od 150 godina. Krošnja je okruglasta, ši-

roka, deblo krivudavo, s niskim grananjem. Izbojci su

debeli, goli ili slabo dlakavi, žutosmeđe boje, s bije-

lom srčikom. Pupovi su sjedeći, smeđi i okruglasti. Li-

stovi su uglavnom u tročlanim pršljenovima, izrazito

Catalpa bignonioides ‘AureaCatalpa bignonioides ‘Aurea

Catalpa fargesiiCatalpa fargesii

28 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME

narodni naziv), dozrijeva u jesen te

tijekom zime ostaje visjeti na sta-

blu. U proljeće se uzdužno otvara,

a malena duguljasta sjemenka je

na dvije strane okriljena, s bijelim

dlakama, spljoštena i vlasasta vrha.

Obična katalpa ima veći broj formi,

primjerice: ‘Aurea’ (listovi tamno-

žuti), ‘Koehnei’ (listovi žuti sa zele-

nom nervaturom, ‘Nana’ (nizak i gust grm). Čest je i križanac Catalpa

hybrid (između obične i kineske katalpe).

Otpornost na ekstremne temperature-Ova vrsta drveća raz-

množava se sjemenom i reznicama iz žila, brzoga je rasta, voli sun-

čanije položaje na hranjivim, no neznatno vlažnijim tlima. Pokazala

se vrlo otpornom na ekstremne temperature,

osobito niske, te poplave, a raste na toplijim

hrastovim staništima. Sadi se pojedinačno, u

grupama, a nerijetko i u drvoredima, uz pje-

šačke staze te na kosinama radi stabilizacije

tla. U nas je česta u parkovima zbog svojih

izrazito dekorativnih svojstava, posebice tije-

kom cvatnje. Dobro podnosi i gradske uvjete i

industrijska zagađenja. Pojedinačno uzgojena

stabla odlikuju se širokom krošnjom s debelim

granama i kratkim deblom sa svijetlosmeđom

korom. Zbog činjenice da korijenje nije povr-

šinsko i jako, u zadnje se vrijeme ova ukrasna

vrsta uzgaja na okućnicama ispred terasa,

dajući tijekom cvatnje mirnu i prozračnu hla-

dovinu oplemenjenu mirisom cvjetova. Do-

bro podnosi jaču rezidbu u rano proljeće pa

se prevelika krošnja može oblikovati tako da

bude zbijenija ili čak kupolastog oblika.

Otrovno korijenje, ljekoviti listovi i kora-Zanimljivo je da je korijenje vrlo otrov-

no, no listovi su ljekoviti te se upotrebljavaju u

liječenju astme, kao topli oblog na rane i ogre-

Srcolisna katalpa naraste u visinu do 45 m, s promjerom

većim od 1,5 m. Uspijeva uz riječne doline, na vlažnim,

niskim i plodnim područjima SAD-a. Vrlo je lijepo drvo,

zasigurno najlješe u ovom rodu. Uzgaja se i u šumskim

kulturama i jake je izdanačke snage.

krupni, dugi 10-20 cm, srcoliki, cije-

loga ruba, pri vrhu naglo ušiljeni

poput listova jorgovana. Odozgo

su goli, odozdo dlakavi, posebice

uzduž žila. Zeleni do zelenožuti

listovi su egzotični, a u jesen po-

primaju zlatnožutu boju. Ako ga

rastrljamo, lišće ima izrazito neu-

godan miris, djeluje odbojno na

kukce, osobito na komarce. Cvjetovi su bijeli, mirisni, u uspravnim,

široko piramidalnim metlicama dugim 20-25 cm. Grlo vjenčića sadrži

više žutih i jarkocrvenih tamnijih pruga. Cvatnja je u srpnju i kolo-

vozu, a počinje 6-8 godina poslije sadnje. Plod je tobolac (čahura),

dug 20-40 (50) cm, u obliku mahune, nalik na tanku cigaru (otuda i

Cvjetovi i listoviCvjetovi i listovi

Brazdasto Brazdasto ispucana koraispucana kora

Catalpa hybridaCatalpa hybrida

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 29

jajoliko-srcoliko, dugo 10-25 cm, na vrhu ušiljeno, obično s 3-5 plitkih

i kratko ušiljenih lapova. Odozgo je tamnozeleno, odozdo svijetloze-

leno i dlakavo uzduž žila, sa crvenkastim mrljama ili potpuno golo.

Cvjetovi su žućkasti, dugi približno 2 cm, s tamnoljubičastim unutraš-

njim točkicama i s dvije, u počeku narančaste, a kasnije crvenosmeđe

pruge. Cvatne metlice su čunjaste, duge 10-25 cm. Cvatnja je tijekom

svibnja. Plodovi su dugi oko 20-30 cm i oko 4 mm debeli. Nešto su

kraći, ali izrazito tanji od plodova obične katalpe.

Kineska se katalpa kao ukrasna vrsta nerijetko uzgaja u nasadi-

ma, otporna je prema niskim temperaturama, no osjetljivija je prema

mrazovima od američkih vrsta. Dobro podnosi rezidbu. Osim ove, u

europskim se parkovima uzgajaju još dvije katalpe porijeklom iz Kine

(Catalpa fargesii i Catalpa bungei).

Raste u zaravnjenim dnima plićih ponikava i uspinje se samo

u donjim, blažim padinama, u rasponu od 1200 do 1450 m.

Javlja se s vrstama visokih zeleni, ali i na sekundarnim

staništima nastalim djelovanjem čovjeka, poput šumskih

sječina, rubova šuma i paljevina.

botine, ali imaju i narkotička svojstva. Čaj od kore služi kao antiseptik,

lijek protiv zmijskih ugriza, laksativ i sedativ. Drvo nije velike čvrstoće,

no lako je obradivo pa se nerijetko koristi u izradi manjih komada

namještaja.

Srcolisna catalpa (Catalpa speciosa) je drvo Sjeverne Ameri-

ke koje naraste u visinu do 45 m, s promjerom većim od 1,5 m. Uspije-

va uz riječne doline i na vlažnim, nešto siromašnijim i pjeskovitijim tli-

ma. Krošnja mu je neznatno piramidalnija, kora debla crvenosmeđa

i brazdasto ispucana. Izbojci su crvenkastosmeđi, listovi su vrlo kru-

pni, srcoliko duguljasti, postupno ušiljeni, dugi 20-50 cm, široki do 18

cm, na licu goli, na naličju gusto dlakavi. Peteljka je duga 10-15 cm.

Kada listove rastrljamo nemaju neugodan miris. Cvjetovi su krupni,

dugi 6-8 cm, bijeli, u uspravnim metlicama dugim do 15 cm. U grlu

vjenčića nalaze se dvije žute pruge. Cvatnja je tijekom lipnja, ranija

nego kod obične katalpe. Plod tobolac dug je do 50 cm, neznatno

je spljošten, približno 1,4 cm u jednom i 1,1 cm u drugom pravcu.

Srcolisna katalpa je vrlo lijepo drvo, zasigurno najlješe u ovom rodu,

porijeklom je iz niskih i plodnih područja SAD-a, katkada poplavnih,

posebice u blizini velikih rijeka (Mississippi). Uzgaja se i u šumskim

kulturama i jake je izdanačke sposobnosti. U nas je vrlo rijetka i stoga

joj treba pokloniti više pozornosti.

Kineska catalpa (Catalpa ovata) je manje drvo istočne Azije

(Japan, Kina) koje u visinu naraste do 13 m. Krošnja mu je široka, gra-

ne otklonjene, izbojci goli, katkada neznatno dlakavi. Lišće je široko

Kineska se catalpa, kao ukrasna vrsta porijeklom iz Japana i

Kine, nerijetko uzgaja u nasadima, otporna je prema niskim

temperaturama, no osjetljivija je prema mrazovima od

američkih vrsta.

Srcolisna katalpa-najljepša Srcolisna katalpa-najljepša među vrstama ovoga rodameđu vrstama ovoga roda

Catalpa bignonioides ‘Nana’Catalpa bignonioides ‘Nana’

Stablo obične katalpeStablo obične katalpe

30 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME

Ljepika, siva ljepika (Adenostyles

alliariae) je trajna zeljasta biljka iz

porodice glavočika (Compositae) ra-

sprostranjena na području pojedinih

zemalja središnje i južne Europe. Stabljika joj

je uspravna, okruglasta, s uzdužnim pruga-

ma, u donjem dijelu obično gola, u gornjem

kratko pahuljasto dlakava. Podzemni dio

stabljike (podanak ili rizom) je okruglastog

presjeka, čvorast, vodoravan ili kos. Veliki

prizemni listovi-Listovi su izrazito mekani,

trokutasto-srcasti do bubrežasti, uglavnom

kratko ušiljeni te vrlo neravnomjerno i grubo

napiljeni. Odozgo su tamnozeleni, hrapavi i

bez sjaja, a odozdo s paučinasto-pahuljiča-

stim dlačicama, katkada potpuno goli. Prize-

mni su listovi široki do 50 cm, a listovi stablji-

ke (pretežito po 3) su na peteljci ili sjedeći.

Peteljka do polovice obuhvaća stabljiku, a

u donjem dijelu ima dvije uške. Cvat (infl o-

rescencija) je rastresit, glavice su uglavnom

s 3-4 cvijeta, duge 10-12 mm. Takson var.

Kerneri (Adenostyles kerneri) ima 4-8 cvjet-

nih glavica. Ovojni listići su izduženi, tupo

ušiljeni, pretežito purpurno nahukani. Plod

je dug pribižno 3 mm, s dlakavom kunadrom

(papusom), a dlačice na roškama služe ra-

sprostranjenju sjemena pomoću vjetra, što

je karakteristika različitih vrsta glavočika

U vegetaciji visokih zeleni-Ljepiku

često nalazimo u vegetaciji visokih zeleni, u

zoni subalpskih bukovih šuma i kleko-

vine bora krivulja, u zajednicama sveze

Adenostylo-Doronicetum i dr. Poto-

nje zajednice nalaze se na staništima s

izraženom količinom vlage, s hranjivim

humoznim tlom na kojem se dugo za-

država snijeg i gdje je gotovo nemoguć

razvoj šumske vegetacije. Obično su to

ponikve, podnožja stijena, rubovi toči-

la i planinskih jezeraca. Ova primarna

vegetacija proširila se i na sekundarna

staništa nastala djelovanjem čovjeka,

poput šumskih sječina, rubova šuma i

paljevina. Također je nepotpuno, no ne-

rijetko ih nalazimo u gustim populacija-

ma u bukovo-jelovoj šumi (Abieti-Fagetum),

a vrlo često i obilno u spomenutoj subalp-

skoj bukovoj šumi (Fagetum subalpinum).

Dolazi zajedno s vrstama iz porodica štitarki,

žabnjaka i ljiljana, a najčešće s austrijskim di-

vokozjakom, mliječem, šumskom sirištarom,

oštrobridnim jedićem, planinčicom, šum-

skom kozlačicom te kranjskim i bosanskim

ljiljanom.

Od gorskog do pretplaninskoga po-jasa-U Hrvatskoj ljepiku nalazimo u pretpla-

ninskoj bukovoj šumi s urezicom (Homogyno

alpinae-Fagetum sylvaticae), zajednici u kojoj

u sloju drveća dominira bukva, primije šana s

gorskim javorom. Biljka čini veliki facijes (naj-

niža fi tocenološka jedinica), na mjestima du-

gotrajnoga ležanja snijega. Raste i u zajednici

smreke s ljepikom (Adenostylo alliariae-Pice-

tum abietis), na prijelazu gorskog u pretpla-

ninski pojas i u pretplaninskom pojasu Vele-

bita. Razvijena je u zaravnjenim dnima plićih

ponikava i uspinje se samo u donjim, blažim

padinama, u rasponu od 1200 do 1450 m. Jav-

lja se s vrstama visokih zeleni (ljubičasti mliječ,

bijeli repuh, austrijski divokozjak, uspravna

pokosnica i dr.)

U našim šumama, osim sive, raste i vr-

sta alpska ljepika, (Adenostyles glabra; A.

alpina), na točilima, u klancima, pretežito u

subalpskom pojasu. Ona je niža (30-80 cm),

a razlikuje se i po listovima koji su kožastiji,

na rubu ravnomjernije nazubljeni, odozgo

sivozeleni. Listovi stabljike su u donjem dije-

lu bez ušaka, a uskovaljkaste glavice duge su

10-12 cm.

zeljaste biljkezeljaste biljke

LjepikaLjepika (Adenostyles alliariae)(Adenostyles alliariae)Ovu zeljastu biljku središnje i južne Europe često nalazimo

u vegetaciji visokih zeleni, u zoni subalpskih bukovih šuma i

klekovine bora krivulja, u zajednicama na staništima s izraženom

količinom vlage, s hranjivim humoznim tlom na kojem se dugo

zadržava snijeg

U Hrvatskoj ljepiku nalazimo u

pretplaninskoj bukovoj šumi s

urezicom, a biljka čini veliki facijes na

mjestima dugotrajnoga ležanja snijega.

Raste i u zajednici smreke s ljepikom,

na prijelazu gorskog u pretplaninski

pojas i u pretplaninskom pojasu

Velebita.

Piše: Ivica Tomić

Foto: Arhiva

Listovi i cvjetovi sive ljepikeListovi i cvjetovi sive ljepike

Veliki, grubo nazubljeni listVeliki, grubo nazubljeni list

Alpska ljepikaAlpska ljepika

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 31

U prošlosti je rusomača bila poznata pod nazivom sangunaria, a

kod većine naroda koristila se za zaustavljanje krvarenja. I u vrijeme

I. svjetskog rata bila je vrlo tražena, posebno njen ekstrakt i tinktura.

Krvarenje zaustavlja brže od poznate kanadske biljke Hidrastis

canadensis.

Opis: jednogodišnja je ili dvogodišnja ze-

ljasta biljka koja naraste do visine od 10 do 50

cm. Većina listova nalazi se u prizemnoj rozeti

iz koje prve ili tek druge godine izraste jedna ili

više uspravnih i redovito razgranjenih stabljika.

Listovi su po obliku perasto nazubljeni, a sta-

bljika ima manje izmjeničnih „sjedećih“ listova.

U gornjem dijelu stabljike i ogranaka razvijaju

se sitni bijeli cvjetovi, združeni u gusti grozdasti

cvat. Za tu biljku znakovito je da tijekom cijelog

ljeta ima plodove i cvjetove.

Cvatnja: od ožujka do studenog.

Stanište: kao korov raste gotovo svuda; uz

putove, u naseljima, u vrtovima, na zapušte-

nom zemljištu, u starim zidinama i ruševinama..

Miris i okus: pomalo je ljutog okusa, ali bez

karakterističnog mirisa.

Branje i prerada: bere se cijela biljka u cva-

tu, a suši se na toplom i prozračnom mjestu.

Može se sakupljati i samo sjeme biljke.

Ljekovite tvari: eterično ulje, gorušičino

ulje, holin, resin, sumpor, fosfor, kalij, natrij, že-

ljezo, karotin, vitamin C, vitmain B1, B2, vitamin K, fl avonid, saponin,

treslovinu, tyramin..

Koristi se u liječenju: kako smo već uvodno napomenuli, odu-

vijek se koristila u liječenju raznih krvarenja (vanjskih i unutarnjih),

-ženskih bolesti i kao pomoć pri porođaju i trudnoći,

-za uravnoteženje krvnog tlaka,

Rusomača (Capsella

bursa pastoris L.)

ljekovita je biljka

iz obitelji krstašica.

Poznata je pod imenima

pastirska torba,

tarčužak, djevojačka

trava, torbičica,

tobočica, hoću-neću,

skrižan i sl..

zaštićeno bilje LJEKOVITO BILJE

Rusomača učinkovita Rusomača učinkovita kod krvarenjakod krvarenja

-probavnih problema, za jačanje peristaltike crijeva,

-tegoba s jetrom (posebice žutice i bolesti žuči),

-u liječenju bolesti bubrega i mjehura,

-želučanih tegoba,

-dijabetesa, proljetnog čišćenja krvi te bo-

lesti slezene,

-bolesti živaca, naročito kod kičme…

Svježi sok biljke djeluje brzo izazivajući ste-

zanje maternice, ali sužava i širi krvne žile te

zaustavlja krvarenja. Ukapan u nos, svježi sok

zaustavlja krvarenje. Stimulira rad sustava cir-

kulacije u organizmu i urinarnog sustava.

U narodnoj medicini koriste je za proljetne

i jesenske kure čišćenja krvi. Od preslice i ruso-

mače priređuje se čaj protiv kašlja i za olakša-

vanje reumatskih oboljenja i gihta. Primjenju-

je se i kod raznih upala u ustima, za grgljanje

i ispiranje usta te dezinfekciju rana koje sporo

zacjeljuju.

Ljekovite biljke s kojima se najčešće koristi,

odnosno miješa su: kopriva, kamilica, neven,

preslica, stolisnik, steža i troskot.

Čaj: jedna jušna žlica osušene biljke prelije

se sa 2 dl vruće vode, poklopi se i pusti da od-

stoji pola sata te se procijedi. Uzima se dvije do

tri šalice čaja na dan, po potrebi i više.

Čaj se može koristiti i za razna vanjska i unu-

tarnja ispiranja te za pripremu obloga.

Pored toga što se koristi u ljekovite svrhe, često se koristi u kuli-

narstvu, za salate ili kao pikantni začin.

Kontraindikacije: Zbog opasnosti od izazivanja pobačaja, ruso-

maču ne smiju uzimati trudnice.

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva

RusomačaRusomača

Dijelovi biljkeDijelovi biljke

32 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME

Ako ste vlakom ili automobilom prolazili kroz

Knin, pogled vam je zasigurno s pruge ili

ceste barem nakratko odlutao prema planini

koja zatvara vidik na istočnoj strani kotline.

Visina te moćne i dugačke barijere, koja izdaleka

nalikuje na golem kamenit zid, izaziva poštovanje i budi

radoznalost. U zimsko doba, a i dugo u proljeće, vrhovi

Dinare bijele se od snijega, a za sivih dana se ni ne

vide jer ih nebo oblacima sakrije u svoja njedra. Vrh te

kamenito-travnate planine najviša je točka u Hrvatskoj,

mjesto gdje hrvatsko tlo dodiruje nebo.

Dinara nije samo jedna - Naziv Dinara obuhvaća

više različitih pojmova. Dinarom u užem smislu smatra

se planina istočno od Knina, a sjeverno od Peručkog je-

zera. U davnini je ta planina nosila naziv Adrion oros i

pod tim neobičnim nazivom može se pronaći u najsta-

rijim sačuvanim zemljovidima. U širem smislu Dinara je

84 kilometra dug masiv koji, osim Dinare nad Kninom,

obuhvaća i planine Troglav i Kamešnicu. Zanimljivo je

da se i upola niža planina iznad ušća Cetine u more ta-

kođer naziva Dinara, no da ne bi bilo zabune, svuda se

ona spominje kao Omiška Dinara.

Pretpostavlja se da ime Dinara potječe od ilirskog

plemena Dindari, no za to nema nikakvih dokaza. Po-

znato je da je planina Dinara dala ime cijelom planin-

skom prostoru od slovenskih Alpa do šarskih planina

u Makedoniji. Dinaridi su poznati kao tipično područje

dubokoga krša s oštrim krškim oblicima, oskudicom

vode, siromašnom vegetacijom i razmjerno surovom

klimom. Protežu se smjerom sjeverozapad-jugoistok u

nekoliko usporednih nizova koji počinju otočnim plani-

nama, a najviše visine dosežu na Durmitoru i u Prokleti-

jama. Dinaridi visinom i dužinom predstavljaju oštar zid

prodoru mediteranskih utjecaja u unutrašnjost. Dinara i

Dinaridi su mlađega geološkog postanka - uzdignuti su

u tzv. alpskoj orogenezi u tercijaru (paleogenu).

Sama planina Dinara naoko nije ni po čemu drukči-

ja od drugih planina Dinarskoga gorja. Divovske vapne-

hrvatske planine NAJVIŠI VRH HRVATSKE

DinaraDinara - tamo gdje Hrvatsk- tamo gdje Hrvats

Dinara nije samo

najviši hrvatski

vrh, nego i jedna

od iznimno lijepih

planina. Njezina

nekoliko stotina

metara visoka

jugozapadna stijena

svojom veličinom

zadivljuje i privlači

poglede svakog tko

se nađe u njezinu

podnožju, a posebnu

joj ljepotu istodobno

osiguravaju bogate

cvjetne livade i šume

koje ne odaju da

je riječ o području

bezvodnoga krša.

Iako je Dinara tipična krška planina s oskudicom

vode, pod njom čak ima razmjerno mnogo vode

- kod Knina žubore Krčić i Krka, a u selu Cetina

rađa se istoimena rijeka koja vodom puni Peručko

jezero, najveći slatkovodni rezervoar u Hrvatskoj

Piše: Alan Čaplar

Foto: A. Čaplar

DinaraDinara

Vrh DinareVrh Dinare

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 33

načke stijene, prostrane livade suhe trave

i tek poneki trag ljudske prisutnosti glavna

su obilježja većine planina u kršu. Ipak, sva-

ka je planina po nečemu posebna pa tako i

Dinara.

Zajedno s Troglavom i Kamešnicom

kao jugoistočnim dijelom istog masiva, Di-

nara je prirodna međa između Bosne i Dal-

macije. Međutim, kako na vršnim dijelovima

nema izrazitih i oštro odsječenih grebena,

administrativna granica prati granice ne-

kadašnjih pasišta. Dalmatinci su u prošlosti

bili orijentirani na planinsko stočarstvo više

od ljudi iz Livanjskog polja i koristili su veći

dio planine. Požutjele kronike svjedoče da

su prije Drugoga svjetskog rata imali na Tro-

glavu i Dinari 500 ljetnih stanova i 135.000

ovaca, a Bosanci 20 stanova sa 15.000 ova-

ca. Pravo ispaše bilo je predmet dugotrajnih

sporova koji su završili tek 1730. godine,

kada je na temelju terenskog uviđaja 23.

tursko-mletačke granične komisije iz 1721.

godine provedeno defi nitivno razgraničenje

i utvrđena tzv. Močenigova linija. Veći i niži

dio Dinare pripao je Dalmaciji, a manji i viši

dio Bosni. Otada Močenigova linija nije mije-

njana četvrt tisućljeća pa je i danas granica

između Hrvatske i BiH.

Kao posljedica tog razgraničenja naj-

viši vrhovi Troglava i Kamešnice našli su se

na bosanskoj strani. Na površno rađenim

zemljovidima, vrh Troglav (1913 m) izgleda

kao granična kota pa su ga neki dugo sma-

trali najvišim vrhom u Hrvatskoj, no taj je

vrh otprilike jedan kilometar u

unutrašnjosti BiH, kao i vrh Ka-

mešnice Konj (1861 m - zgod-

no ime, zar ne?). Najviša točka

na hrvatskom teritoriju je vrh

Dinare - 1831 metar iznad mor-

ske razine.

Dinara ili Sinjal - pita-nje je sad - Pa kako izgleda taj

naš najviši vrh? Već pri samom

dolasku na Dinaru svatko će

imati dojam da je njezin vrh

po nečemu poseban. I uistinu,

stajati na najvišoj točki u Hrvat-

skoj, biti za koji trenutak »najvi-

Kako na DinaruNajjednostavniji put za one

koji dolaze automobilom je

prilaz iz kninskog zaselka Guge

preko Markovog groba, odno-

sno vojnog poligona „Crvena

zemlja“. Automobil treba osta-

viti kod Markovog groba, jer je

cesta dalje vrlo loša, te nastaviti

dalje pješice preko travnatih

dolaca Brezovca, Samara i Du-

lera prema vrhu Dinare. Uspon

od Markova groba do vrha traje

5 sati. Vlasnici terenskih vozila

mogu automobilom doći do

Dulera, odakle se do vrha može

stići za dva sata hoda.

Uspon na Dinaru najbolje je

isplanirati kao dvodnevni izlet u

ljetno doba godine, s noćenjem

u nekoj od dinarskih planinar-

skih kuća.

Posjetiteljima Dinare su na

raspolaganju za noćenje pla-

ninarska kuća „Brezovac“ (info:

Perica Šimić, 091/89-13-506) te

planinarska skloništa Glavaš i

“Martinova košara” (info: Mar-

ko Gojević: 091/52-15-285). Sa

spomenutim predstavnicima

planinarskih društava „Dinara“

iz Knina i „Sinjal 1831.“ iz Kijeva

zainteresirani mogu dogovoriti

prijevoz do Glavaša i do Brezov-

ca te na taj način izvesti lijepu

turu od Brezovca preko vrha Di-

nare do Glavaša ili obratno (7-8

sati hoda). Sve dodatne infor-

macije o planinarenju po Dinari

mogu se dobiti od Hrvatskog

planinarskog saveza na telefon

01/48-24-142.

Najviši planinski

vrhovi Hrvatske

(preko 1500 m)

1. Dinara (Dinara; Sinjal 1831 m)

2. Kamešnica (Kamešnica 1810 m)

3. Biokovo (Sv. Jure 1762 m)

4. Velebit (Vaganski vrh 1758 m)

5. Plješivica (Ozeblin 1657 m)

6. Velika Kapela (Bjelolasica 1533 m)

7. Risnjak (Risnjak 1528 m)

8. Svilaja (Svilaja 1508 m)

ši« čovjek u svojoj zemlji poseban je osjećaj.

Sama činjenica da je neki vrh najviši obe-

ćava dobar vidik na sve strane jer to znači da

uokolo nema viših vrhova koji bi se ispriječili

pogledu. S Dinare se posebno lijepo vidi je-

zero Peruča te naselja koja se nižu uz jezero i

državnu cestu D1 od Karlovca do Splita. Po-

gled ipak najviše zaokupljaju planine Svilaja,

Promina i Troglav, prvi susjedi Dinare.

Vrh Dinare sastoji se od dvije podjedna-

ko visoke glavice, udaljene pedesetak meta-

ra. Jedna od njih označena je bijelim geodet-

skim stupom, a na drugom stoji pet metara

visok metalni križ. Na geodetskom stupu pri-

čvršćena je kutija sa žigom za planinare koji

imaju običaj za uspomenu na vrhu utisnuti

žig u planinarske dnevnike. Geodetski stup

ujedno služi i kao fotografski model jer se

svaki posjetitelj želi fotografi rati kraj oznake

najviše kopnene točke u Hrvatskoj.

Da najviši vrh Hrvatske i danas stvara

neke zabune i nejasnoće, najbolje svjedoči

zbrka oko imena najvišeg vrha. Naime, na

svim zemljovidima i povijesnim dokumenti-

ma vrh planine označen je imenom Dinara,

no stanovnici Kijeva i Dinare taj vrh od dav-

nina nazivaju Sinjal pa tako vrh zapravo ima

dva imena.

vatska dodiruje neboska dodiruje nebo

Gradina GlavašGradina Glavaš

34 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME

Krka, Dinarina kći- S obzirom na geo-

grafski položaj i reljef, na području ispod

Dinare miješaju se kontinentalna i medite-

ranska klima. S Jadranskog mora, udaljenog

pedesetak kilometara, osjeća se blaga klima,

a gorski masiv Dinare uvjetuje oštru i hladnu

zimu.

Kao i druge planine u kršu, Dinara je

uglavnom bezvodna i zato se svaka kap

vode od davnine posebno cijenila, pogoto-

vo u višim dijelovima planine. Stočari koji su

stoljećima vodili blago na ispašu znali su za

sve izvore, stalne i povremene, a kako bi ba-

rem malo sačuvali zalihe vode kad ljeti izvori

presuše, uređivali su lokve ili ruje u kojima se

voda zadržavala cijele godine.

Za podnožje Dinare može se čak reći da

je bogato vodom. Pokraj zaselka Kovačić,

danas takoreći kninskog

predgrađa, niz stijenu vi-

soku 22 metra ruši se sli-

koviti slap Krčića, Topoljski

buk. Kad nakon otapanja

snijega korito Krčića na-

buja, slap sav pršti od

kapljica koje u snažnom

mlazu stvaraju zaglušuju-

ću buku. U sušno doba go-

dine korito zamalo presuši

pa se niz stijenu slijeva

samo nekoliko curaka, tek

toliko da potvrdi da u dru-

go doba godine ovdje postoji slap.

Najljepše ga je posjetiti u proljeće, i to

u popodnevnim satima kada se na njega uz

mnoštvo duga obruši sunce. Lijepo je i zimi

kad se stijena niz koju pada slap pretvori u

ledenu zavjesu. Bistro jezerce pod slapom

potvrdit će da je voda Krčića čista, a dojam o

tome dodatno će pojačati ribe koje u njemu

plivaju. Tu je i jedno od izvorišta pitke vode

za Knin i okolicu. Ispod samog slapa nalazi se

drveni mostić.

U gornjem dijelu Krčić tvori slikovit ka-

njon, a upravo ovdje, kod Kovačića, kanjon

prestaje, a vodu Krčića ubrzo zatim »progu-

ta« Krka. Već je Petar Zoranić u romanu »Pla-

nine« pisao da je rijeka Krka »Dinarina kći«.

Uvijek točna ura - Dinara je od davnina

bila izvorište inspiracije pjesnicima, putopis-

cima i autorima narodnih legendi. Najpozna-

tija je legenda o Samogradu, stijeni bačva-

stog oblika na jugozapadnoj strani Dinare.

Po toj stijeni, koja pokazuje točno vrijeme

kada su sunčani dani, ravnali su se stanovnici

Podinarja kad još nije bilo satova pa i posli-

je kad je već postojao poneki sat u okolici.

U novije vrijeme, kad svi imaju satove, ostala

je navika pogledati prema Samogradu da se

vidi koje je doba dana. Kazaljki nema, ali ih

izvrsno zamjenjuju položaji osunčanih i sje-

novitih strana na Samogradu.

Iako sunce ne izlazi tijekom godine u

isto vrijeme, zbog obližnje

litice koja baca sjenu na

Samograd, ova prirodna

sunčana ura na Dinari radi

točno kao švicarski sat.

Sedam je sati ujutro kada

sunce grane po Uknovcu,

grebenu zapadno od Sa-

mograda, a osam je sati

kada počne hvatati vrh

Samograda. Devet je sati

kada sunce obasja cijelu

istočnu stranu Samogra-

da, deset kada je pola nje-

gove južne strane obasjano suncem, a druga

polovica je u sjeni. Kada je točno podne, na

Samogradu i okolnim liticama nema više sje-

na. Kada se kopalo i želo, sat na Dinari bio je

veoma važan jer se pogledom na Samograd

znalo kada je vrijeme za ručak, kada je užina,

mala užina, a kad večera.

Stočarski život - Slici Dinare poseban

čar daju i ostaci nekadašnjeg stočarskog

života. Ovce su za dinarskog čovjeka stolje-

ćima bile blago u doslovnom smislu riječi.

Ljeti su na ispašu pastiri s ovcama išli u pla-

ninu, a zimi su se spuštali niže, bliže moru.

Slici Dinare poseban čar daju i

ostaci nekadašnjeg stočarskog

života. Ovce su za dinarskog

čovjeka stoljećima bile blago u

doslovnom smislu riječi. Ljeti

su na ispašu pastiri s ovcama

išli u planinu, a zimi su se

spuštali niže, bliže moru

Tako je to trajalo stoljećima, kada je stvore-

no običajno pravo izgona blaga na bogatije

pašnjake, na sada bosanskoj strani Dinare. S

jugozapadne strane tim su se poslom u 20.

stoljeću uglavnom bavili kijevski Glavašani i

Validžići, no bilo je ranije i drugih, posebno

prije Drugoga svjetskog rata. Ipak, oko 1985.

godine, ovaj je kraj gotovo potpuno opustio;

mlađi su otišli u grad ili inozemstvo i stočar-

stvo je zamrlo. Nedavni rat samo je ubrzao i

doveo do kraja proces depopulacije Dinare,

a i na samoj Dinari bilo je vojnih djelovanja.

Vrijeme će pokazati hoće li se ljudi ipak mož-

da vratiti na Dinaru i nastaviti život kakav je

ovdje postojao tijekom prethodnih stoljeća.

Osim Knina, najveća naselja u podnožju

Dinare su sela Kijevo, Civljane, Cetina, Polača

i bosanska Uništa. Uništa se nalaze unutar

granica BiH, iako je jedina prilazna cesta iz

Hrvatske.

U selu Cetina nalaze se ruševine starohr-

vatske crkve sv. Spasa, jednog od najstarijih

i najbolje očuvanih spomenika ranohrvat-

skoga sakralnoga graditeljstva. To je jedno-

brodna građevina s troapsidalnim svetištem

u obliku trolista i masivnim zvonikom na

pročelju. Sagrađena je u 9. stoljeću, a poslije

je srednja apsida porušena i zamijenjena ve-

ćom. Pri istraživanju crkve pronađeno je više

arhitektonskih ulomaka i dijelova kamenog

namještaja ukrašenog pleterom. Najvažniji

je među njima ulomak grede s natpisom iz

kojeg se doznaje da ju je dao sagraditi župan

Gastika. Na prostoru oko crkve otkriveno je

veliko groblje s više od 1100 grobova, iznad

kojih su većim dijelom bili postavljeni stećci,

njih više od 800. Veliko kamenje, pod kojim

su kosti davnih junaka, zbog brojnosti, ali i

zbog veličine, smatra se jednim od najvred-

nijih arheoloških lokaliteta sa starohrvatskim

nalazima.

Kraljevski grad Knin je najveće na-

selje u podnožju Dinare i ujedno glavno po-

lazište za uspone. Jedina cesta koja se uspi-

BadanjBadanj

na putu prema moru te svakom imalo plani-

narski raspoloženom turistu to je dobar mo-

tiv za uspon. Za razliku od prije spomenutih

europskih vrhunaca, najviši vrh Hrvatske je

razmjerno lako dostupan. Danas je to jedan

od najvećih neiskorištenih turističkih poten-

cijala Hrvatske.

Iako je put do prihvaćanja Dinare kao

nacionalnog simbola još dug, on nije u za-

čecima. Hrvatski su planinari nedugo poslije

oslobođenja Dinare pokrenuli pohod koji

je do danas postao već tradicionalan. Prvih

godina taj se pohod održavao 30. svibnja u

povodu Dana državnosti kao možda najo-

riginalniji način obilježavanja hrvatske dr-

žavnosti i na mjestu najprimjerenijem za to;

neposredno iznad kraljevskoga grada Knina,

simbola nove hrvatske slobode, na najvišem

vrhu Hrvatske. Obnovljen je planinarski dom

te se na Dinaru danas ide sve češće.

Pohodeći Dinaru i štiteći njezine ljepote

te prenoseći iskustva i predstavljajući je, naj-

višu hrvatsku planinu svakako treba pretvo-

riti u istinski simbol. Ne samo primatom visi-

ne, nego i ljepotom pejzaža i širinom vidika

Dinara to zaslužuje.

nje visoko u njedra planine polazi iz naselja

Guge, koje je predgrađe Knina. Cesta je zavo-

jita i prašnjava, a na nekim mjestima strma,

pa onome tko se uputi autom prema Dinari

treba dosta vozačkog umijeća. Kad se u vi-

šem dijelu cesta suzi, uistinu imate dojam da

ste došli u kraj dalek od stvarnog svijeta.

Cesta se od Suvog polja dalje nastavlja

kao nekoliko kolnih putova kojima se može

dalje jedino terenskim vozilima. Jedan od

putova spušta se na drugu strane planine

prema Grahovu pa ga, pričaju ljudi, povre-

meno koriste šverceri kako bi izbjegli granič-

ne kontrole. Ovdje se sve zna i iako se vijesti

s kraja na kraj planine ne pronose brzo, svaki

se događaj više puta prepričava. Stanovnici

Dinare svakom tko želi čavrljati s njima pre-

pričat će sve o švercerima koji su tu prošli u

posljednjih nekoliko mjeseci, tko je uhvaćen,

a tko nije. Mnoge od tih priča, neznatno na-

kićene pikantnim zanimljivostima, s vreme-

nom prerastaju u prave dinarske legende.

Tko želi pješice na Dinaru može poći

od planinarskog doma Brezovac, odakle se

do vrha može stići za dva i pol sata uspona.

Može se krenuti i iz sela Glavaš kod Kijeva, no

za taj uspon treba pet sati. Iznad sela

Glavaš je stara gradina slikovita obli-

ka, a na pola puta do vrha planinarsko

sklonište Martinova košara, uređeno

u bivšoj ljetnoj pastirskoj nastambi. U

samome selu Glavašu je također jed-

nostavno planinarsko sklonište koje

su uredili kijevski planinari.

Dinara i planinari - Naše plani-

ne raznolikošću pejzaža - od kamenih

goleti i slikovitih bjelogoričnih i crno-

goričnih šuma do prostranih livada i

pojasa klekovine te jedinstvenom po-

vezanošću planina i mora - čine gor-

sku Hrvatsku jednim od najslikovitijih

područja u ovom dijelu Eu-

rope. Neke od tih planina već su

davno, zahvaljujući svojoj ljepoti,

položaju, povijesnim značajkama

ili drugim obilježjima, npr. Velebit,

Biokovo ili Klek, postale simboli.

No, dok se europske zemlje diče

najvišim vrhovima kao neupit-

nim nacionalnim simbolima, kod

nas još većina ljudi ne zna da se

najviši vrh naše zemlje nalazi na

planini Dinari. Imena vrhova po-

put Grossglocknera, Mont Blanca,

Olimpa ili Triglava kao imena ka-

kvih proizvoda, danas predstav-

ljaju sinonime za nazive zemalja u

kojima se nalaze.

S druge strane, mnogi u Hr-

vatskoj nisu svjesni koliko je ve-

liko zanimanje stranaca, koji kao

turisti ljeti posjećuju našu obalu,

za uspon na Dinaru. U brojnim tu-

rističkim vodičima, uz podatke o

površini, broju stanovnika i druge

statističke podatke, nalazi se i po-

datak da je najviši vrh Hrvatske vi-

sok 1831 metar, a na autokartama

je lako uočiti da se taj vrh nalazi

Imena vrhova poput Mont Blanca,

Grossglocknera, Olimpa ili Triglava

kao imena kakvih proizvoda, danas

su gotovo postala sinonimi za nazive

zemalja u kojima se nalaze, a kod nas

još ima ljudi koji ne znaju koji je najviši

vrh Hrvatske

Planinarsko sklonište Martinova košaraPlaninarsko sklonište Martinova košara

Topoljski buk, slap KrčićTopoljski buk, slap Krčić

Planinarska kuća BrezovacPlaninarska kuća Brezovac

Broj 157-8 Broj 157-8 •• siječanj/veljača 2010. siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUMEHRVATSKE ŠUME 3535

Kretanje sisavaca, odnosno dlakave divljači - otisci nogu

i njihov niz ovise o građi tijela životinje, odnosu trupa

prema nogama. Tu se ponajprije misli na dužinu nogu,

stražnjih i prednjih i veličinu trupa. Prema tome, sisavci se mogu

podijeliti u tri grupe.

U prvoj grupi su životinje kod kojih je visina nogu u skladu s veli-

činom trupa - pripadnici obitelji pasa, mačaka, jelena, zatim divlja svinja,

divokoza, mufl on i smeđi medvjed. U toj grupi je najviše naših vrsta dlakave

divljači pa je njihovo kretanje i ostavljanje tragova podrobnije opisano i

ilustrirano.

U drugoj grupi su sisavci kod kojih su stražnje noge duže od prednjih

- zec, divlji kunić i vjeverica, koja ima srazmjerno duže tijelo od prve dvije

navedene vrste. Kreću se samo na jedan način - sporijim ili bržim, odnosno

kraćim i dužim skokovima. Pri tom su otisci stražnjih nogu uvijek ispred oti-

saka prednjih. Otisci stražnjih nogu leže u istoj visini i jako su razmaknuti.

U trećoj grupi su sisavci kod kojih su noge u odnosu na trup prekrat-

ke, a većina ima izduženo tijelo. Tu spadaju pripadnici obitelji kuna, mun-

gos, tekunica, hrčak, bizamski štakor, puh i jež. Kreću se skakutanjem, kao

sisavci druge grupe, ali i korakom i kasom, kao pripadnici prve grupe. U

sporijem skakutanju otisci stražnjih nogu padaju u otiske prednjih pa tako

nastaje trag koji se vidi u dva usporedna reda. Pri bržem skakutanju, zbog

dužine tijela, otisci stražnjih nogu padaju samo nešto malo ispred otisaka

prednjih. Neke životinje, primjerice, jazavac, tekunica i puh, kreću se uglav-

nom kao životinje prve grupe, no nekada i skakutanjem.

Naravno, sve te životinje, od najmanje do najveće, kreću se na sve če-

tiri noge. Neke mogu i na dvije, primjerice, smeđi medvjed, divlji preživači

kada brste lišće koje je visoko ili mužjaci tih vrsta za vrijeme razmnožava-

nja. I pripadnici obitelji kuna često se usprave na dvije noge kako bi bolje

vidjele, nanjušile i čule. Životinje mogu tako načiniti nekoliko koraka.

Za kretanje i ostavljanje tragova životinja prve grupe uzet ćemo

za primjer košutu običnog jelena koja se, naravno, kreće korakom, kasom,

galopom i skokovima, što se vidi na crtežima. U kretanju korakom noge

košute se u potpunosti kreću točnim rasporedom. Počinje li košuta kora-

čanje prednjom desnom nogom, za njom slijedi stražnja lijeva pa prednja

lijeva i na kraju stražnja desna. Na tome se ciklus zaustavlja, s tim što se u

daljem hodu sve odmah ponavlja. Projekcija težišta tijela pri tom pada unu-

tar trokuta koji čine tri noge, koje se nalaze na tlu. To omogućava životinji

zaustavljanje u svakom trenutku bez rizika da padne.

Papci stražnjih nogu košu-te stavljani su s većom ili manjom

točnošću u otiske papaka pred-

njih nogu na istoj strani tijela. Tako

nastaju dvostruki otisci nekoliko

tipova. Otisak stražnje noge može

biti položen nešto ispred otiska

prednje, može ga prekriti sprije-

da, straga ili sa strane. Može i toč-

no pasti u otisak prednje noge i

potpuno ga prekriti - vidi se samo

otisak stražnje noge koji je uvijek

gornji. Takvi dvostruki otisci imaju

posebne nazive.

lovstvo KRETANJE DLAKAVE DIVLJAČI

Na četiri Na četiri (i dvije !) noge (i dvije !) noge

Najveći broj

vrsta te

divljači spada

u prvu grupu,

kod kojih je

visina nogu

u skladu s

veličinom

trupa, a kreću

se korakom,

kasom,

galopom i

skokovima.

Piše: Zoran Timarac

Kretanje košute /odozgo prema Kretanje košute /odozgo prema dolje/ kasom, galopom i skokovimadolje/ kasom, galopom i skokovima

S povećanjem brzine povećava se S povećanjem brzine povećava se dužina koraka, smanjuje se širina dužina koraka, smanjuje se širina raskoraka i mijenja se uzajamni raskoraka i mijenja se uzajamni položaj otisaka prednjih i stražnjih položaj otisaka prednjih i stražnjih nogu /u galopu/: A - korak, B - kas, C - nogu /u galopu/: A - korak, B - kas, C - galop /dk - dužina koraka/ galop /dk - dužina koraka/

zeczec

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 37

Najbrže kretanje

četveronožaca je galop,

a koristi se rjeđe nego

korak i kas. Kod galopa se

noge podižu od tla drugim

redoslijedom nego što je

to kod koraka i kasa; desna

prednja - lijeva stražnja ili

obratno, lijeva prednja -

desna stražnja.

Kod kretanja korakom, u tragu se vide dupli otis-

ci papaka koji se pravilno ponavljaju i nalaze se u dvije

pruge. Udaljenost između tih pruga je širina raskoraka

i uvjetovana je tjelesnom građom životinje, brzinom i

načinom kretanja. Dužina koraka je udaljenost između

otisaka iste noge, koji slijede jedan za drugim. Mjeri se

od prednjeg kraja otiska iste noge koraka koji slijedi.

Kada bi povukli uzicu po sredini otisaka, primjeri-

ce desnih nogu, mogli bi utvrditi da otisci papaka teku

ravnomjerno s razvučenom uzicom. No, otisci nekog

primjerka iste vrste divljači se ponekad otklanjaju prema

van u odnosu na smjer kretanja, čineći s postavljenom

uzicom veći ili manji kut. Veličina tog kuta može, primje-

rice, pružiti podatke o starosti i spolu jelenske divljači.

Ako se otisak papaka ucrta u lovištu na milimetarski pa-

pir, taj kut se može izmjeriti kod kuće. Može se u lovište

ponijeti i veći kutomjer i ravnalo od plastike.

Korak je spor način kretanja i ne može se koristiti

u kritičnim trenucima života. Srna, primjerice, ne bi tako

mogla pobjeći ni od lisice. Povećavajući brzinu, košuta

prelazi u kas; svaka noga se podiže od tla prije nego što

je prethodna dotakla tlo. Iz toga slijedi da postoji trenu-

tak kada se životinja opire o tlo samo s dvije noge. U pri-

padnika obitelji jelena, mačaka, pasa i mnogih drugih si-

savaca, pri tako brzom kretanju

u zraku se istovremeno nalaze

dijagonalno smještene noge;

lijeva prednja i desna stražnja i

obratno.

To povećava brzinu kreta-

nja i dužinu koraka, ali smanju-

je stabilnost i raskorak. Pri jako

brzom kasu skoro nema po-

prečnog razmaka između lijevih

i desnih nogu. Stražnja noga

može biti položena u otisak

prednje, ali se obično otiskuje

nešto više naprijed i to tim više

što je brži kas.

Najbrže kretanje četve-

ronožaca je galop, a koristi se

manje često nego korak i kas.

Kod galopa se noge podižu od

tla drugim redoslijedom nego

što je to kod koraka i kasa; de-

sna prednja - lijeva stražnja ili

obratno, lijeva prednja - desna

stražnja.

Jelenska divljačJelenska divljačmedvjedimedvjedi

38 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME

Pri tom je životinja izvjesno vrijeme sasvim u zraku, ne dotiče

tlo ni s jednom nogom. Razmak između otisaka, kojim se započinje

jedan i nastavlja drugi ciklus, primjerice, desna prednja noga, može

više puta nadići dužinu tijela životinje. Otisci prednjih i stražnjih nogu

se ne poklapaju - otiskuju se posebno.

Sisavci u galopu mogu postići veoma velike brzine. Gepard,

primjerice, je apsolutni rekorder među kopnenim sisavcima, ali ne

može dugo trčati zbog prevelikog napora i opasnosti od pregrijava-

nja tijela. Zabilježen je slučaj kada je gepard prešao udaljenost od

650 m za 20 sekundi, što odgovara prosječnoj brzini od 120 km na

sat. Još više zadivljuje gepardovo ubrzanje: 72 km za samo 2 sekun-

de, čime se može mjeriti sa sportskim automobilima.

Naša košuta i druga divljač troši najveće količine energije u sko-

kovima. Za veliku i tešku divljač, kao što je obični jelen i lopatar, sko-

kovi su veoma naporni i zato se koriste samo kada je to neophodno.

Primjerice, kada se treba spasiti od neprijatelja koji se opasno pribli-

žio, preskočiti potok, ogradu ili drugu prepreku. Nekada divljač može

skočiti u zrak bez naizgled nekog razloga. Može to biti trošenje viška

energije ili orijentacija na nepreglednom terenu.

ribolov MORSKE RIBE

LiceLiceU Jadranskom moru žive tri vrste lica – bjelica,

modrulja i šarulja. No, sve tri ribolovci “prepoznaju”

kao licu ili bilizmu, iako se najčešće radi o lici bjelici

(Lichia amia).

Ribiči je zovu i “strijelom” zbog njezine borbenosti i

brzog bijega s mamcem u ustima.

Lica bjelica ima karakteristično izduženo tijelo, na bokovima

spljošteno. Šiljata usta puna su oštrih zubi.

U kasno ljeto i u jesen obitava u gornjim slojevima vode.

Tada, u potrazi za plijenom (jatima cipala, salpi ili ušata), za-

lazi i u kanale, luke, u blizinu ušća rijeka. Ranijih godina najviše ju se

moglo loviti kod ušća rijeka Neretve i Rijeke Dubrovačke, u akvatoriju

oko Dubrovnika i Splita. Danas je ima i na sjevernom dijelu Jadrana.

Jedan od najsvježijih ulova je onaj Krčanina Mirka Barića, koji je 8.

kolovoza 2009. na rapalin vobler Rap Magnum ulovio licu tešku 18,70

kg, dugu 126 cm. Lica naraste i do 25 kg i do 2 metra dužine.

Stalno je u potrazi za hranom. Kada juriša na hranu zna i treći-

nom tijela biti iznad površine vode i tako se «bacati» na jata ribe. Tada

«melje» sve pred sobom, a napadnuta riba panično iskače van mora,

pa i na obalu.

Lovi se najviše iz čamca, iako je ribolov moguć i s obale. U oba

slučaja dobro je primamljivati sitnu ribu koja privlači lice. No, lica se

ne zadržava dugo na hranjenoj poziciji. Napadne, dohvati plijen i

ode. Zato je u čamcu, ako se lovi prvenstveno mamljena sitna riba,

dobro imati pribor za licu, koji se zabacuje čim se primijeti da se ova

pojavila. Za takav način ribolova idealan je štap s rolom i najlonom

bez otežanja. Odnosno, umjesto opterećenja se postavlja vaser kugla

na kraju s udicom na koju se postavlja keder – riba mamac. Pri tom

se od mamaca mogu koristiti svježe srdele, gavuni, bukva, cipal, sku-

ša… Mamci trebaju biti dugi oko 100 milimetara, duži samo ako se

love krupni primjerci.

Ribolovci u ciljanom ribolovu lice najčešće love umjetnim

mamcima, najčešće teturavcima – voblerima, srebrnih – sivih, te plav-

kastih boja, te popularni vobler bijelog tijela i crvene glave. Posljednjih

godina sve češće se love i na razne silikonske mamce koji oponašaju

male jegulje. Za ribolov lice i s obale i iz plovila koristi se snažan pribor.

Štap dužine do 3 metra, težine bacanja 50 do 100 grama, veće blinke-

raške role namotane s jačim najlonom promjera i do 0,40 mm.

Lica je odlična sportska riba, ali i ukusan obrok. Njeno meso je i

traženo i cijenjeno, a sprema se na sve moguće načine.

Piše: Siniša Slavinić

Foto: Š. Duvančić

divlja svinjadivlja svinja

Lica bjelica (Lichia amia)Lica bjelica (Lichia amia)

Kod skoka, poslije snažnog odraza stražnjim nogama tijelo

košute je u zraku, leti u velikom luku i dočekuje se na prednje noge,

koje su pri tom obično jedna ispred druge. Težina tijela leži na pred-

njim nogama, njima se životinja opet odrazi, ali ne tako snažno kao

prednjim nogama, ponovno leti zrakom, ali ne tako daleko. Nastavlja

se s odrazom stražnjim nogama itd.

U letu zrakom stražnje noge obuhvaćaju prednje, njihovi otisci

padaju iza otisaka prednjih nogu i nešto više u stranu. Otisci sve četiri

noge su u skupinama koje su na većoj ili manjoj udaljenosti. U pri-

padnika obitelji kuna, skupine otisaka su blizu jedni drugih i nastaje

nekada dvostruki ili trostruki otisak, već prema tome padaju li u oti-

sak prednje noge otisci jedne ili obje stražnje noge.

Postoji i kretanje koje je kombinacija između galopa i skokova.

Zec, primjerice, se odbacuje od tla s obje stražnje noge, slično kao

kuna, a dočekuje se nakon skoka prvo na jednu, a onda na drugu

nogu. Takav, tzv. zečji skok, može se vidjeti i kod mnogih drugih vrsta

dlakave divljači.

Na kraju, treba reći da se ne kreću svi sisavci i dlakava divljač

tako da pokreću prednju nogu s jedne strane tijela pa stražnju s dru-

ge strane tijela. Kretanje može biti tako da se zakoračuje prednjim i

stražnjim nogama s iste strane tijela, primjerice, lijevom prednjom i

lijevom stražnjom ili desnom prednjom i desnom stražnjom.

Takav način je karakterističan za deve, žirafe, čest je kod pasa, ne-

kad i kod konja. Tako se može kretati smeđi medvjed ili mlade životi-

nje. Za konja, koji tako hoda, kaže se da “ravaniše”..

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 39

baština KULTURNA BAŠTINA

„Očaravajuće šume koje se prostiru od obalnog

područja između srednje Europe i mediteranskih re-

gija u uvjetima specifi čne mikroklime, bogatstvo ži-

vog svijeta te iznimna ljepota netaknute divljine, to je

Nacionalni park Sjeverni Velebit”, piše jedan prestižni

europski magazin. Uz tu čudesnu ljepotu koju mu je

podarila priroda, u nepreglednom šumskom bespu-

ću, bogat je i onim što mu

je kroz vjekove ostavio

čovjek obitavajući na tim

prostorima, izuzetno bo-

gatu kulturnu baštinu.

Izmjenjivali su se na

ovim prostorima još iz

vremena paleolita (nađeni

prvi tragovi čovjeka na Ve-

lebitu), mnogi stanovnici,

ali i mnogi „gospodari“

ovog prekrasnog kraja.

Kao prvi stanovnici

spominju se ilirska pleme-

na Japoda i Liburna. Od

2.-5. stoljeća ovim krajevima vladaju Rimljani, zatim

Bizant, dok u 7. stoljeću na ove prostore dolaze Hr-

vati. I u kasnijim vremenima ovi prostori, kao i cijela

Lika, bili su u sastavu tzv. Banovine, kao dio kraljevine

Hrvatske, a kasnije Austro-ugarske monarhije. Brojna

su, iz tih povijesnih vremena, na Velebitu arheološka

nalazišta (nažalost do sada premalo istražena), ali i

ostaci kula, gradina, crkava, samostana, groblja, suho-

zidova koji svjedoče o bogatoj prošlosti ovog prelije-

pog kutka Lijepe naše.

Iz vremena vladavine Rimljana, u šumi Be-

govača na Velebitu, usred guste jelove šume, ostao

je spomenik poznat pod imenom „Pisani kamen“. Na

kamenu obraslom mahovinom uklesano je na latin-

skom jeziku:“EX CONVENTIONE FINIS INTER ORTO-

PLINOS ET PARENTINOS ADITVS AD AQVAM VIVAM

ORTOPLINS PASVS D LATVS I“. U prijevodu ove riječi

znače : “Po dogovoru gra-

nica između Ortoplina i

Parentina, prilaz do žive

vode Ortoplinima 500 ko-

raka, jedan širine“. Ovdje

se radilo o sporu dvaju

plemena zbog korištenja

vode za napajanje stoke s

izvora Begovača. U sporu

su posredovali Rimljani,

a kao rezultat dogovora

nastao je ugovor koji je

uklesan na kamenu. Izvor

Begovača udaljen je od

Pisanog kamena oko se-

damsto metara. Izvor im je koristio za napajanje sto-

ke, jer su oba plemena svoju egzistenciju uglavnom

temeljila na stočarstvu.

Ortopline spominju Ptolomej i Plinije u svo-

jim djelima. Radilo se o plemenu koje je nastanjivalo

područje današnjeg mjesta Stinice, na obali Velebit-

skog kanala, pet kilometara sjeverno od Jablanca. Za

razliku od njih, Parentini su živjeli istočno od izvora

Begovače, u donjem toku rijeke Like. Pretpostavlja

„„Pisani kamen“Pisani kamen“ s Velebitas Velebita

U šumi Begovača,

na Velebitu, usred

guste jelove

šume (područje

NP Sjeverni

Velebit), i danas

stoji kamen iz

doba Rimljana,

„pisani kamen“,

koji je označavao

nekadašnju

granicu dvaju

plemena i

„propisivao“

prilaz i pravo na

vodu koja im je

značila život.

Piše: Vesna Pleše

Foto: V. Pleše

Oznaka za Pisani kamenOznaka za Pisani kamen

Pisani kamenPisani kamen

40 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME

U Hrvatskoj gospodarskoj

komori u Požegi je po-

lovicom prosinca prošle

godine predstavljeno

hrvatsko izdanje knjige “Veličan-

stveni svijet drveća”, njemačkog

autora Rudolfa Wittmanna. U

nazočnosti požeško-slavonskog

župana Marijana Aladrovića, pred-

sjednika Hrvatskoga šumarskog

društva mr. sc. Petra Jurjevića te

predstavnika Šumarske komore

i Hrvatskih šuma, nazočnima se

prigodnim riječima obratio dipl.

ing. Stjepan Blažičević, voditelj

UŠP Požega i urednik izdanja. On

je podsjetio na pokojnog dipl. ing.

Zlatka Lisjaka, inicijatora ovoga iz-

danja, koji nije dočekao izlaženje

knjige, no njegovim putem nasta-

vio je sin Josip u sklopu obiteljske

nakladničke kuće “Gaudeamus”.

Ovo izdanje, kazao je, osim eduka-

tivne težine, ima za cilj popularizi-

rati prirodne vrijednosti i potaknu-

ti na razmišljanje o ljepotama koje

nam pruža sama priroda. Kratkim i

relevantnim informacijama te kva-

litetnim fotografi jama pojedinih

stabala, knjiga nas dovodi pred višestoljetne, najneobičnije

i, po mnogim drugim značajkama, posebne primjerke staba-

la širom svijeta. U hrvatsko izdanje uvršteno je čak pet vrsta

drveća iz naše države. Kako je u uvodnome dijelu naglasio

voditelj skupa (moderator) prof. Pavao Bucić, knjiga je, nakon

izlaženja dviju knjiga iz zaštite šuma, nastavak izdavačko-kul-

turološke aktivnosti naših šumara.

Najimpresivniji primjerci drveća - Jedna od triju re-

cenzenata prof. dr. sc. Marilena Idžojtić sa zagrebačkog Šu-

marskog fakulteta, istaknula je kako čitajući knjigu kao da

putujemo od Novoga Zelanda, preko Kine, Italije, Engleske,

Kalifornije, Grčke, Kanarskog otočja, Alpa, Luisiane, Francu-

ske, Japana, Namibije, Australije, Floride, Njemačke, središnje

se da je njihovo glavno naselje bio današnji

Kosin Gornji.

Spoznaje o Pisanom kamenu u javnost

su dospjele vjerojatno 1898. zahvaljujući Jo-

sipu Brunšmidu, ravnatelju Arheološkog mu-

zeja u Zagrebu, i prvom profesoru arheologi-

je na Zagrebačkom sveučilištu, piše u svom

napisu o Pisanom kamenu Neven Jovanović.

Vjerujemo da će se o ovom vrijed-

nom spomeniku kulturne baštine na ovim

prostorima u budućnosti znati i više za-

hvaljujući javnoj ustanovi Nacionalni park

Sjeverni Velebit koja upravlja navedenim

područjem. Nacionalni park koji je osnovan

1999. započeo je s radom u ljeto 2001. Usta-

nova je koja je kroz svoj desetgodišnji rad

vodila i vodi računa ne samo o zaštiti prirod-

nih ljepota, biljnog i životinjskog svijeta, već

i očuvanju kulturne baštine u Nacionalnom

parku. U tom smislu Nacionalni park uklju-

čen je i u projekt Europske komisije poznat

pod nazivom EDEN (Europska destinacija iz-

vrsnosti). Europska komisija ovim projektom

nastoji poticati destinacije da prihvate mo-

del održivog razvoja turizma koji je temeljen

na prirodnim vrijednostima, ali i kulturnoj

baštini prostora. U listopadu prošle godine,

na Europskom turističkom tjednu u Bruxe-

llesu, Nacionalni park Sjeverni Velebit primio

je nagradu za destinaciju izvrsnosti, a bili su

u toj kategoriji i hrvatski prvaci. Uključiva-

njem destinacija u projekt EDEN stečene su

višestruke koristi: bolja međunarodna pre-

poznatljivost, ali i promocija te lakši pristup

novcu (inozemnom i domaćem ) za realiza-

ciju određenih projekata u okviru Nacional-

nog parka.

Na kamenu obraslom mahovinom

uklesano je na latinskom jeziku:“EX

CONVENTIONE FINIS INTER ORTOPLINOS

ET PARENTINOS ADITVS AD AQVAM

VIVAM ORTOPLINS PASVS D LATVS I“. U

prijevodu ove riječi znače: “Po dogovoru

granica između Ortoplina i Parentina,

prilaz do žive vode Ortoplinima 500

koraka, jedan širine“

kultura NOVE KNJIGE

Izdanje ove knjige

na hrvatskom

jeziku značajan

je doprinos

pozitivnom odnosu

ljudi prema drveću

i popularizaciji

dendrologije te

poticaj da se i u

nas posveti veća

pozornost našim

dendrološkim

posebnostima-

naglasila je prof. dr.

sc. Marilena Idžojtić

Izvor BegovačaIzvor Begovača

Naslovnica knjige s Naslovnica knjige s australskom smokvom australskom smokvom

gumovačom (Ficus gumovačom (Ficus macrophylla)macrophylla)

Tijekom Tijekom predstavljanja predstavljanja “Veličanstvenog “Veličanstvenog svijeta drveća” svijeta drveća” (slijeva: prof. (slijeva: prof. Pavao Bucić, prof. Pavao Bucić, prof. dr. sc. Davorin dr. sc. Davorin Kajba, prof. dr. Kajba, prof. dr. sc. Marilena sc. Marilena Idžojtić, dr. sc. Idžojtić, dr. sc. Miroslav Harapin Miroslav Harapin i dipl. ing. Stjepan i dipl. ing. Stjepan Blažičević)Blažičević)

i južne Afrike, Majorke pa na kraju sve do

Hrvatske. Tako upoznajemo najimpresivnije

primjerke drveća, kako po starosti i veličini,

tako i po njihovoj ljepoti i posebnosti; od

drvenih paprati, golosjemenjača (od ginka

do velvičije), do kritosjemenjača-dvosupni-

ca (od azijske platane do jasena, posebnih

primjeraka roda Ficus, baobaba, moringe,

novozelandskog božićnog drvca i dr.) te jed-

nosupnica (kordilina, zmajevci i dr.). Na kraju

slijedi posebni dodatak hrvatskom izdanju,

odnosno prikaz lužnjaka, kitnjaka, nizinsko-

ga brijesta, divlje kruške i oskoruše. Česti-

tajući kolegama iz Hrvatskoga šumarskog

društva (ogranak Požega) na objavljivanju

ove vrijedne knjige, dr. sc. Idžojtić je napo-

menula kako je izdanje na hrvatskom jeziku

značajan doprinos pozitivnom odnosu ljudi

prema drveću i popularizaciji dendrologije

te poticaj da se i u nas posveti veća pozor-

nost našim dendrološkim posebnostima.

Dendrološko bogat-stvo cijeloga svijeta -

Prof. dr. sc. Davorin Kajba

je u uvodnom dijelu svoga

izlaganja kazao kako knji-

ga R. Wittmanna pruža niz

informacija o vrlo vrijed-

nim, raritetnim (enormne

dimenzije, iznimna dob) i

živućim starim primjerci-

ma stabala šumskih vrsta,

ukazujući na njihovo den-

drološko bogatstvo koje

pripada svim podnebljima

svijeta. Sa stajališta šumar-

ske genetike i dendrologije,

pojedini primjerci, među kojima su i reliktne

vrste, predstavljaju ujedno i vrlo vrijedne

genotipove značajne za istraživanje njiho-

vog onogenetskog razvoja (od oplodnje do

pune zrelosti), dendrokronologije (određi-

vanje starosti). Potonje je važno za prouča-

vanje današnjih procesa očuvanja genetske

raznolikosti šumskoga drveća. Svakoj jedinki

u knjizi opisane su ekološko-biološke značaj-

ke, ima svoju povijest, korištenje u prošlosti

i u današnje vrijeme, nalazište i širenje, zna-

čaj u kulturi pojedinih naroda i podneblja,

a prikazano je i njeno recentno stanje u da-

VeliVeliččanstveni anstveni svijet drvećasvijet drveća

našnjim izmijenjenim stanišnim uvjetima.

Hrvatsko izdanje knjige pridonijet će oboga-

ćivanju literature koju će koristiti stručnjaci

iz područja šumarstva, urbanog šumarstva

i zaštite prirode, krajobrazne arhitekture, ali

i mnogi ljubitelji prirode.

Značaj ove knjige je i taj

što ona na kraju uključuje i

primjerke naših vrsta šum-

skoga drveća, prikazujući

bogatstvo naše šumarske

baštine. Time bi širu javnost

trebalo potaknuti na evi-

dentiranje i očuvanje ova-

kvih primjeraka, za koje mo-

žemo reći da predstavljaju

naše šumarske spomenike.

Lužnjak kao vitez sla-vonske ravni - Predstavlja-

jući knjigu dr. sc. Miroslav

Harapin je istaknuo kako

je drveće jedini živi svjedok svih zbivanja

tijekom zadnjih 5-6 tisućljeća, ono ima vla-

stitu virtualnu svijest i memoriju koje ćemo

jednoga dana dešifrirati. Na zanimljiv je na-

čin opisao šume i stabla, govoreći o njima

Drveće je jedini živi svjedok

svih zbivanja tijekom zadnjih

5-6 tisućljeća, ono ima

vlastitu virtualnu svijest i

memoriju koje ćemo jednoga

dana dešifrirati. Diljem

svijeta javlja se u drevnim

mitovima, a pojedina stabla

štuju se kao božanstva.

Piše: Ivica Tomić

Foto: I. Tomić, R. Wittmann

Močvarni taksodij (Taxodium distichum)Močvarni taksodij (Taxodium distichum) Joshuino stablo (Yucca brevifolia)Joshuino stablo (Yucca brevifolia)

Moringa (Moringa Moringa (Moringa ovalifolia)ovalifolia)

42 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME

Slikovnica „Darujte mi život“ je vrijedan eko-

loški uradak. Poseban naglasak je na eko-

loškim porukama o štetnosti sječe božićnih

stabala jele te poticanju nabave rasadnički

uzgojenih božićnih drvca. Time se daje na znanje

svima nama, posebno najmlađima, o potrebi, prije

svega, zaštite prirode i krajolika od devastacije.

„Ideja o njenom nastanku sazrijevala je u meni

godinama. Od najranijih dana djetinjstva i odrasta-

nja u mom rodnom Završju, u okružju roditeljskog

doma, shvatila sam da je ljepota života u malim

stvarima poput prirode koja nas okružuje. Gdje

god da se okrenem, u našem prekrasnom kraju,

okružena sam tom goranskom ljepotom šuma i

livada, potoka i rijeka, gora i planina, rosnih jutara

i sjajne mjesečine, snježnih proplanaka. Sve dulje

što smo zajedno, sve više si pripadamo“ piše auto-

rica u uvodu knjige.

Iz djetinjstva posebno pamti vrijeme bo-

žićnih blagdana. Tada su se za kićenje u domovi-

ma, u šumi sjekle najljepše jelke. To ju je veoma

rastuživalo. Poslije blagdana takva stabalca obično

bi završavala na otpadu. Naprotiv, u njenom rodi-

teljskom domu ukrašavane su jelke koje su bile po-

sađene u posudama. Tada se zarekla da će jednoga

dana pokušati napraviti sve da životi mnogih zele-

nih ljepotica budu spašeni. Da ne nestanu iz naših

šuma zauvijek, sve te zelene hloje, huojke, jablance

i kako ih sve ne zovu na bogatom goranskom nar-

ječju. U tom svom naumu je uspjela, jer je slikov-

nicom „Darujte mi život“ poslala poruku o potrebi

zaštite božićnih jelki. „Uzgojene i posađene u koša-

s više aspekata: mitološkog,

religioznog, književnog, sim-

boličkog. Opisujući naš hrast

lužnjak dao mu je zanimljiv

naziv :”vitez slavonske ravni”.

U mnogim dijelovima svijeta

šuma je bila svetište u prirod-

nom stanju, osobito kod Kelta

i Grka, a opći je simbolizam

drveta postojan - ono krije

nadljudsku mudrost i znanje,

univerzalni je simbol drev-

nih civilizacija. Ženski simbol

proizašao je iz majke zemlje-

mijenja oblik i daje plodo-

ve. Diljem svijeta drveće se

javlja u drevnim mitovima, a

pojedina stabla štuju se kao

božanstva. Tako Hindusi štuju

smokvu (Ficus benghalensis),

a najveće stablo na svijetu

je u Kalkuti. U kršćana je dr-

veni križ, na kojem je Krist

umro, simbolički povezan s

edemskim drvetom spoznaje

i vječnim životom. Tijekom

boravka u Americi, M. Hara-

pin je nailazio na stabla izni-

mnih dimenzija i starosti; na

golemu sekvoju (visina 90 m,

starost 2700 godina), kvrga-

vi bor (starost čak oko 6000

godina) i šećerni bor (slatka

smola, češer dug čak 65 cm).

Na kraju izlaganja naglasio je

kako se listajući ovu knjigu

susrećemo s veličanstvenim

bićima koja zovemo stabla te

nikakav njen prikaz ne može

biti bolji od nje same. Ona je

toliko lijepa i dragocjena kao i

stvarnost koju nam dočarava,

a u njoj je nešto što je najsta-

rije, najveće i najljepše te dio

svijeta i planeta kojemu pri-

padamo.

Kvalitetne fotografi -je u boji - Hrvatsko izdanje

knjige “Veličanstveni svijet

drveća”, Rudolfa Wittmanna,

poznatog njemačkog vrtno-

ga stručnjaka, poznavatelja

drveća i fotografa, ima 172

stranice, sadrži 210 kvalitet-

nih fotografi ja u boji te na

kraju korisne priloge: pregled

sistematike drveća, popis ko-

rištene literature, kazalo hr-

vatskih i latinskih naziva. Po-

krovitelji izdanja su Hrvatske

šume, HŠD i Hrvatska komora

inženjera šumarstva i drvne

tehnologije, urednik Stjepan

Blažičević, a nakladnik požeš-

ki ITD Gaudeamus, s Josipom

Lisjakom na čelu.

Velvičija (Welwitschia mirabilis)Velvičija (Welwitschia mirabilis)

Edisonovo stablo (Ficus Edisonovo stablo (Ficus benghalensis)- Najveće stablo svoje benghalensis)- Najveće stablo svoje

vrste na američkom kopnuvrste na američkom kopnu

Grožđano drvo (Cyphostemma currori)Grožđano drvo (Cyphostemma currori)

Naslovnica slikovnice „Darujte mi život“Naslovnica slikovnice „Darujte mi život“

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 43

ricama, mirisne i žive, mogu okititi svaki dom usred Boži-

ća. A u rano proljeće opet se iznova mogu vratiti u prirodu

da tamo zazelenjene nastave svoj život“ piše autorica.

Slikovnica se može u potpunosti doživjeti i zahvalju-

jući lijepim ilustracijama, čija je autorica isto zaposlenica

delničke podružnice, Silvana Kružić.

Djelo je posebno vrijedno jer je pisano na dijalek-

tu brod-moravičkog kraja, otkuda je autorica rodom, ali i

književnim jezikom da bi je svi mogli bolje razumjeti.

„Dijalekt je ono na čemu sam zahvalna svojim pre-

cima što su me tako odgojili i naučili njime govoriti. To

je govor mog rodnog kraja, to su moji korijeni koje sam

koristeći kroz ovu slikovnicu htjela spasiti od za-

borava. Želja mi da se svi dijalektalni govori Gor-

skog kotara sačuvaju u potpunosti, da se mlađim

naraštajima ukaže i na taj dio bogatstva kulturne

baštine ovog našeg prekrasnog kraja. Ja osobno,

već godinama sakupljam izvorne riječi svog rod-

nog kraja. Da bi se sačuvale od zaborava nastojat

ću ih jednog dana objediniti i objaviti u rječniku“,

naglašava Grgurić-Pajnić.

Ljubav prema prirodi koju joj je usadio

pokojni otac, poslije okončane osnovne škole

u malom mjestašcu Šimatovu bila je presudna i

pri izboru budućeg zvanja vezanog uz prirodu,

odnosno šumu. U Delnicama je upisala sred-

nju Šumarsku školu i stekla zvanje šumarskog

tehničara. Kako je obitelj nije imala mogućnosti

dalje školovati, 1974. Se zaposlila u Šumariji Rav-

na gora. Tu je radila sve do 1981. kada dolazi u

Stručne službe na mjesto tajnice voditelja Upra-

ve šuma. Od 1994. je zaposlena u Odjelu za plan

i analizu, gdje radi i danas, na radnom mjestu voditelja

plansko-statističkih evidencija.

Kao osoba vrlo je svestrana. Uz pisanje proze i poezije

bavi se i fotografi ranjem. Fotografi ra uglavnom zaštićenu

prirodu i krajolike, biljke, ali i životinje. Svojim fotografi ja-

ma upozorava da svu tu ljepotu trebamo neprekidno štiti-

ti i čuvati, da ne bi jednog dana bez nje ostali.

Za svoj rad dobila je i cijeli niz priznanja; treću nagradu

za haiku poeziju na „Kloštarskim haiku susretima 2008.“ u

Kloštar Ivaniću. Sudjelovala je i na izložbama fotografi ja

„Šuma okom šumara“, gdje su njene fotografi je uvrštene

u jakoj konkurencije među ponajbolje. Dobitnica je i pri-

znanja u izboru za najljepšu ljubavnu poeziju povodom

Valentinova (2008. i 2009.) od udruge umjetnika Spark iz

Velike Gorice.

U planu joj je izdavanje dijalektalne zbirke poezije

pod nazivom „Drvu-Drvo“ (zbirka poezije vezana uz do-

gađanja u mladosti).

U narednom razdoblju svog stvaralaštva želja joj

je napisati još nekoliko dijalektalno ekoloških slikovnica

vezanih sadržajem, ali i porukama uz zaštićene krajolike

Gorskog kotara. U pripremi za tisak je slikovnica pod na-

zivom „Leptirov let“ vezana uz Kupsku dolinu i zaštitu lep-

tira. Bit će pisana u dijalektu koji im se govori u Kupskoj

dolini.

No, ni to nije sve što zanima ovu našu svestranu šu-

maricu. Ljubiteljica je i starih predmeta koji su se nekad

koristili u goranskim kućanstvima. Marljivo ih sakuplja,

obnavlja ih, vraćajući im stari sjaj.

Njihovim obnavljanjem i čuvanjem vraća se opet

iznova, kaže, u dane djetinjstva i mladosti. Tada se živjelo

na jedan drugačiji, skromniji, ali sretniji i humaniji način.

Ljudi su imali više vremena jedni za druge, a topla ljudska

riječ značila je mnogo više nego danas.

nove knjige SLAVICA GRGURIĆ-PAJNIĆ

Prva ekološko dijalektalna Prva ekološko dijalektalna slikovnica uslikovnica u Gorskom kotaruGorskom kotaru

Sredinom prosinca

prošle godine, na

prigodnoj svečanosti

u Delnicama,

predstavljena je

prva ekološko-

dijalektalna

slikovnica izdana u

Gorskom kotaru pod

nazivom „Darujte mi

život“ (Podarete me

život) u izdanju Etno-

udruge „Prepelinc“

Delnice. Autorica

je Slavica Grgurić-

Pajnić, zaposlenica

Hrvatskih šuma,

delničke podružnice.

Piše: Vesna Pleše

Foto: Arhiva

Slavica Grgurić-PajnićSlavica Grgurić-Pajnić

Nažalost, u ovom brzom i užurbanom svijetu iz-

gubili smo smisao za lijepo, za sve ono što nas okružuje, u

čemu su ljudi nekad uživali, u prirodi, ali i malim stvarima

koje su život značile. I zato je doprinos naše Slavice tim

veći jer je svojim hobijima, ali i pisanim djelima poput sli-

kovnice „Darujte mi život“ ukazala na ono što bi nam u ži-

votu trebalo biti najvrjednije; obitelj (naši korijeni), ljubav

prema prirodi, ali i ljubav prema kulturnoj baštini rodnog

kraja. Sve to da bi se spasilo od zaborava i prenijelo na

generacije koje dolaze poslije nas i koje će nam jednog

dana biti zahvalne na toj ostavštini.

Na kraju treba dodati da je Slavica i sportašica. Već

punih 27 godina bavi se aktivno kuglanjem, redovito su-

djeluje na Sportskim susretima Hrvatskih šuma, a u slo-

bodno vrijeme bavi se planinarenjem. Sve to omogućuje

joj da dodatno „napuni baterije“ i posveti se gore spome-

nutom i vrijednom stvaralaštvu.

A ovaj napis još je jedan dokaz da u našoj „šumarskoj

sredini“ ima mnogo anonimnih, ali svestranih i talentira-

nih ljudi, koji stvarajući prelaze okvire svakodnevnih ži-

votnih i radnih obveza. Zato nam je još i draže da takve,

skromne, ali vrijedne ljude približimo javnosti jer su to i

svojim djelima, ali uglavnom i skromnošću zaslužili.

44 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME

Drvo je čudo u Svemiru, šuma

je vojska koja vječito čeka

bitku koju neće dočekati.

Usamljeno stablo na nekoj

goleti dokoni je fi lozof što pokušava

dokučiti vječnu tajnu postanka i op-

stanka.

Šuma je i zelena kuća u kojoj su na

vjetru, suncu i kiši, pod snijegom i le-

dom, svoje utočište našli orao i sjenica,

gljiva prionula na koru ogromne bu-

kve ili skrivena u travi, vuk i lisica, cvi-

jet, kapljica kiše što se zadržala na listu

ili u paukovoj mreži, potok što se slijeva i bježi nekamo...

Sve to, pa i puno više, a to više je poseban odnos

čovjeka i prirode kroz prizmu uzajamnog štovanja i do-

življaja, mogli su vidjeti zaljubljenici u prirodu na izložbi

fotografi ja Hrvoja Tea Oršanića (Brežice) u galeriji Foto

kluba Zagreb, u Ilici 29, što je potrajala od 19. siječnja

do 12. veljače.

Naziv izložbe Odsjaji prirode (Odsevi narave) posje-

titelja upućuje u srž stvari. Na

40 fotografi ja velikoga formata,

očito odabranih iz širega opusa

na temu prirode, Oršanić (i sam

šumar !) nas uvodi u jedan, dru-

gačiji, osobni, tajni svijet šume

(prirode). On fotografi ra, doku-

mentira pa i informira o ljepoti

koju mi obični smrtnici i ne vidi-

mo, o još uvijek sačuvanoj i ne-

taknutoj prirodi.

I kako je na otvorenju izlož-

be rekao Vinko Šerbek, domaćin

i predsjednik Foto kluba Zagreb,

uz dokumentarni tu je i estetski i

umjetnički doživljaj. Oršanić šalje

poruku da priroda ima dušu. Nije

važno što (gledam i vidim), nego

kako.

„Čovjek je od samog svog

postojanja, osluškujući prirodu,

nastojao izraziti sve ono čime ga

ona ispunjava; riječju, glazbom, li-

kovnošću, i najzad fotografi jom...

Priroda je za Oršanića ljepo-

tica, božica kojoj se, nakon što ju

je uznemirio svojom nazočnošću

i svojim fotografskim aparatom,

uvijek zahvali. To je neka vrsta ri-

tuala koji se u Oršanića razvio spontano. Njegov odnos

prema prirodi uvijek je pun poštovanja, kao da je ne želi

povrijediti, uznemiriti, oštetiti, kao da ne želi ostaviti niti

jedan svoj trag u travi i pijesku. Jer zna da u prirodi nema

ni nagrada ni kazni-postoje samo posljedice..“

Možda ove fotografi je neće promijeniti naše živote,

zaključuje Šerbek, no nada se da će bar promijeniti naša

razmišljanja o životu i ponukati nas da još više i bolje

čuvamo i štitimo prirodu.

Izložbu je otvorio Marko Sotlar, opunomoćeni mi-

nistar u Veleposlanstvu republike Slovenije u Zagrebu,

koje je pokrovitelj izložbe. Obraćajući se kratko broj-

nim gostima na otvorenju,

on je istaknuo dobru surad-

nju susjednih država na po-

dručju kulture rekavši kako

nikakvih problema ne bi

bilo da je na svim područji-

ma bilo tako!

Hrvoje Teo Oršanić - Ovo nije prvo Oršanićevo go-

stovanje u Zagrebu, već je jednom izlagao. Uostalom,

nije ni daleko! U susjednim Brežicama živi i radi u Za-

vodu za šume Slovenije, a zanimljivo je to da je rođen

u Zagrebu, osnovnu i srednju školu završio je u Breži-

cama, Šumarski fakultet u Zagrebu (prijatelj je s nekim

našim šumarima!), pa se zaposlio u Brežicama! Magistar

je prirodnih znanosti, a fotografi ranje mu je drugi život.

Priroda je iznimno široko područje, sretnom okolnošću

vezano i za posao, a najradije svojim fotoaparatom „za-

pisuje“ trenutak u zaštićenim prirodnim rezervatima.

fotografi ja HRVOJE TEO ORŠANIĆ / HRVOJE TEO ORŠANIĆ /

IZLOŽBA FOTOGRAFIJAIZLOŽBA FOTOGRAFIJA

Odsjaji prirode

Izložba fotografi ja

Odsjaji prirode

(Galerija Foto kluba

Zagreb, 19. siječnja

do 12. veljače),

slovenskog šumara

i fotografa Hrvoja

Tea Oršanića,

bila je prilika da

zaljubljenici u

prirodu vide ono

što obično ne vide

i zavire u njezinu

dušu.

Piše: Miroslav Mrkobrad

S otvorenjaS otvorenja

H. T. Oršanić sa H. T. Oršanić sa zagrebačkim šumarimazagrebačkim šumarima

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 45Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 45

zdravi život

akcije

BOLEST KOJE SE ŽENE

NAJVIŠE PLAŠE

Zašto toliko žena umire od raka kada su jednostav-

ne i sigurne metode ranog otkrivanja toliko efi ka-

sne? Jedan od razloga je pretjerana zabrinutost od

zračenja. Upravo, umjesto da povećava rizik, mamo-

grafi ja predstavlja velik napredak u smanjenju rizika. U mno-

gim slučajevima mamografi ja može uočiti zloćudnu promje-

nu znatno prije nego bude zamjetljiva ženi ili

njezinom liječniku.

Slijedeći razlog zabrinjavajuće smrtnosti

je stav žena koji možemo nazvati „držanje

glave u pijesku“. Mnoge se žene toliko boje

gubitka dojke da izbjegavaju samopregled,

mamografi ju i liječnički pregled, sve dok se

čvor u dojci više ne može ignorirati. Takvo od-

laganje dijagnoze daje stanicama raka priliku

da prođu u limfni i krvni sustav. Takva će situ-

acija onda zahtijevati ne samo odstranjivanje

dojke, nego u velikoj mjeri odstranjenje okol-

nih limfnih žlijezda i mišića.

Žene moraju preuzeti veću odgovornost za svoje zdravlje.

Tko je izložen najvećem riziku od raka dojke? Sve su

žene izložene riziku, međutim, neke su izložene značajno više.

Izgleda da se bolest češće javlja u nekim obiteljima. Na primjer,

žena čija je majka ili sestra imala to oboljenje, ima dva do tri

puta veću vjerojatnost oboljenja od uobičajene vjerojatnosti.

Izgleda da češće obolijevaju debele žene, zatim one koje nisu

rađale, kao i one koje su prvi put rodile u dobi nakon 30 godina.

Kao što se može očekivati, bolest se češće javlja u žena koje su

imale dobroćudnu bolest dojke ili rak na drugoj dojci.

Što uključuje samopregled? Dojke treba pregle-

dati svakog mjeseca između 6. i 10. dana menstrualnog

ciklusa (računajući od prvog dana menstroacije). Žena

opipava svoje dojke, ali i pazušne jame i eventualne pro-

mjene na bradavicama ili koži. Ako se osjeti bilo kakva kvr-

žica ili druga promjena, valja se odmah obratiti liječniku.

Što je s mamografi jom? To je rend-

genološka metoda za otkrivanje promjena

u dojci koje nisu opipljive prstima. Učesta-

lost raka dojke raste s dobi. Žene u dobi

iznad 40 godina, u kojih nije bilo pojave

raka u bližoj rodbini, trebale bi obaviti ma-

mografski pregled svake dvije do tri godi-

ne, a ultrazvučni pregled jedanput godiš-

nje. One žene kod kojih je bilo raka dojke

u bližoj rodbini, trebale bi prvu mamogra-

fi ju obaviti u dobi od 35 godina, a nakon

toga svake godine, a ultrazvučni pregled

jedanput godišnje nakon dvadesete godine života. Žene

s liječenim rakom dojke trebale bi odlaziti na klinički i ul-

trazvučni pregled dvaput godišnje, a na mamografi ju je-

danput godišnje.

Kod žena starijih od 50 godina smrtnost od raka dojke

mogla bi se smanjiti za 30 posto da su vodile brigu i re-

dovno odlazile na mamografski i klinički pregled. Danas

je pokretna aparatura približila mamografi ju direktno že-

nama u raznim krajevima.

Žena kojoj je otkriven rak dojke u ranoj fazi nije sretna,

ona je pametna!

Redoviti pregled i rano Redoviti pregled i rano otkrivanje bolesti sprječavaju otkrivanje bolesti sprječavaju najgorenajgore Svake godine tisuće žena oboli od raka dojke, a mnoge od njih i umru. Uz rak pluća, ta je

bolest najveći ubojica žena. Učestalost oboljenja raste. U dobi od 45-50 godina ovaj rak

uzrokuje veću smrtnost nego sve bolesti zajedno. Ipak, velika većina slučajeva raka dojke,

otkrivena i liječena prije nego se proširi na druge dijelove tijela, može biti izliječena.

Žene s liječenim rakom

dojke trebale bi odlaziti

na klinički i ultrazvučni

pregled dvaput godišnje,

a na mamografiju

jedanput godišnje.

Na snijegom pokrivenom Sljemenu, po-

red Stare lugarnice, svečanom su misom pred

mnoštvom građana Zagreba, ljubitelja prirode

i planinara, 13. prosinca otvorene Šumarske ja-

slice. Prije točno 15 godina, 13. prosinca 1994.

šumari UŠP Zagreb, odnosno Šumarije Zagreb,

osmislili su štalicu i postavili u prirodnoj veli-

Zlatna medalja Zlatna medalja za Šumske jaslice za Šumske jaslice (konačno) na Sljemenu !(konačno) na Sljemenu !

čini drvene jaslice, koje je izradio zagrebački

kipar Željko Belić.

Deset godina kasnije, 2004. godine, na

prijedlog Etnografskog muzeja u Zagrebu te

sljemenske jaslice bile su izložene ma tradicio-

nalnoj Svjetskoj izložbi „29. Mostra dei 100

Presepi“ u Rimu. Zahvaljujući veličini likova i

originalnosti jaslica, dodijeljena im je zlatna

medalja „100 Presepi“.

Krajem studenog ove godine, medalju je

višem kustosu Etnografskog muzeja Frlanu

Damodoru uručio veleposlanik pri Svetoj sto-

lici Emilio Marin, a u nedjelju je, prilikom otvo-

renja jaslica, prvi puta prikazana javnosti. (Z.L.)

Piše: dr. Ivo Belan

Šumarske jaslice na SljemenuŠumarske jaslice na Sljemenu Zlatna medalja Zlatna medalja

46 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME

kisik. Od materijala se tvore mnogi organski spojevi pa

tako i nekoliko stotina tisuća organskih kiselina i stanič-

nih proteina. Za takovu masovnu proizvodnju potrebna

je i velika energija. Upravo se preko 90% kisika utroši za

proizvodnju energije u stanici! To se događa u poseb-

nim organelama – mitohondrijama, (slika 1. – plavo su

mitohondriji) koje se zato i nazivaju „električnim centra-

lama“. Postepenim postupkom, koji se naziva „Krebsov

ciklus“ ili „ciklus limunske kiseline“, u nizu od desetak

postepenih kemijskih reakcija, iz glukoze dobiveni vo-

dik se oksidira kisikom, a stvorena energija se koristi za

tvorbu energetski bogatog spoja ATP – „adenozin-tri-

fosfata“. Dobiveni ATP zatim difundira iz mitohondrija

u citoplazmu stanice gdje daje energiju za tvorbu svih

staničnih spojeva pa tako gena, kromosoma i DNK – de-

oksiribonukleinske kiseline. Kod toga ATP gubi jedan

fosfatni radikal, vraća se u mitohondrij gdje se opet

obogaćuje i ciklus se ponavlja.

U najčešćem slučaju ovaj proces se odvija uspješno

i stvaraju se milijarde novih, kvalitetnih stanica. Među-

tim, u slučaju manjka kisika, proces oksidativne fosfo-

rilacije se ne može uspješno odvijati. Tokom procesa

„limunske kiseline“ dolazi do prekida, tako da je krajnji

proizvod mliječna, a ne limunska kiselina. Dakle, u ana-

erobnim uvjetima stvara se nedovoljno energije neop-

hodne za izgradnju zdrave stanice. Stanicu je zahvatila

mutacija!

Većinu nestandardnih, mutiranih stanica eliminira

imuni sustav organizma. U lošim okolnostima, neke

mutirane stanice se održe i počnu se ponašati na drugi

način, koji je najčešće ono što nazivamo RAK!

Stanica raka poprima druge osobine, koje su u naj-

većoj mjeri karakterizirane s tri značajke: anaerobnost,

kiselost i „proliferacija“- širenje na druge stanice i tkiva.

Anaerobnost je znak nedostatka kisika, kiselost

nastaje radi mliječne kiseline koju stanica izlučuje, a

proliferacija se događa

jer rak-stanica crpi gotove

proizvode još normalnih

stanica! Može se zaključi-

ti da je ljudima za zdrav

život nužan kisik, stalno

i u velikim količinama.

A šume su najznačajniji

proizvođač atmosferskog

kisika. Iz nekih se podata-

ka, (prof. Šime Meštrović),

može zaključiti da prosječ-

ni hektar šume proizvede

6-10 tona kisika godišnje.

Za ilustraciju, to je potre-

ban kisik za 10 ljudi u go-

dinu dana!

šuma kao zdravlje ZDRAVI ŽIVOT / JOŠ NEŠTO O RAKU

Šume su i te kako važne Šume su i te kako važne za očuvanje zdravlja!za očuvanje zdravlja!

Napis dr. Ive Belana

„Rat protiv raka“,

vrlo detaljan i

zanimljiv, ponukao

me je da upozorim

na još neke teorije

koje bi mogle šumu i

šumarstvo istaknuti

kao potencijalno

značajne faktore

za razumijevanje

fenomena zvanog

rak. Radi se o ulozi i

značaju kisika!

Dok je u šumarstvu poznata velika proizvodnja

kisika u šumskim bio-sustavima, pa se govori

o Amazonskoj prašumi kao „plućima Planete“,

postoje i biološka i medicinska istraživanja o

velikoj potrebi ljudskog organizma za kisikom. Tako se

navodi da čovjek može živjeti 30 dana bez hrane, 10

dana bez vode, ali samo 5 minuta bez kisika.

Čovjek u stanju mirovanja diše neprekidno, auto-

matski i udahne, prema prosječno zaokruženim podat-

cima, 6 litara zraka u minuti, što je 8640 litara dnevno

ili preko 3 miliona litara godišnje. U tom zraku se nalazi

21% kisika, što iznosi 1,2 litre svake minute, 1700 litara

dnevno ili 600 000 litara u godini dana.

Pitanje je postoji li veza kisika i pojave raka?

Odgovor se nalazi u stanici ljudskog organizma! Na-

ime, rak je oboljenje stanice, a kisik ulazi u svaku stanicu

ljudskog tijela, gdje je neophodan za tvorbu staničnih

struktura. Postoji li uzročna veza između raka i kisika?

Još je 1926. godine dr. Otto Warburg,

dobitnik Nobelove nagrade, proučavajući

stanične mehanizme, upozorio da „mali-

gno oboljenje može nastati oštećenjem

dišnog sistema stanice“. To se manifestira

nakupljanjem mliječne kiseline kada ne-

dostaje dovoljna količina kisika. Što o tome

govori novija stručna literatura?

Na Zagrebačkom sveučilištu se koristio

udžbenik „Medicinska fi ziologija“, čiji je au-

tor Artur C. Guyton, profesor Univerziteta

Mississipi (prevedeno). Navedimo, skra-

ćeno, najvažnije argumente iz ove knjige

koja inače ima 1500 stranica, a koji mogu

biti dovoljni za ovaj prikaz. Ljudski se orga-

nizam sastoji od, prosječno, 75 bilijuna sta-

nica. Stanice se neprekidno stvaraju i odumiru. Dnevno

umire nekoliko milijardi stanica. Toliko se stvara i novih.

Za stvaranje novih stanica krv donosi gradivi materijal i

Piše: Zvonimir Lneniček dipl. inž.

Šuma kao izvor Šuma kao izvor kisika i zdravljakisika i zdravlja

Stanica – mitohondriji Stanica – mitohondriji su plava tjelešca.su plava tjelešca.

Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME 47

dječji kutak TKO TO IDE / SRNA-SRNDAĆ

Pripremila: Ljilja Ivković

-Meni se srnica sviđa. Jako je strašljiva (Borna 5,6 g.)

-Srndać ima manje rogove od jelena. (Matija 6,2 g.)

-Kad je veliki snijeg lovci im nose u šumu hranu (Ivana 6,9 g.)

-Srna ima tanke noge i na kraju papke (Gabriela 7 g.)

-Srndać ima puno svojih cura, žena (Maja 4 g.)

-Srna ima mali repić, jedva se vidi (Antonija 5 g.)

-Srna i srnjak imaju dijete, lane. (Dominik 7 g.)

-Srna ima smeđe krzno (Lovro 6,3 g.)

-Srna se sakrije u gusto grmlje (Vjeko 4 g.)

MRAVCI (predškolska skupina u OŠ pri

Specijalnoj bolnici Krapinske toplice)

- Oni idu po šumi. Sakriju se u granju i tamo

spavaju. I to im je kuća. Po zimi ljudi nose hranu

u šumu za njih, zato što je veliki snijeg (Marko

Stepić, 5 g.)

- Srna jede, pase travu i srndać isto. Travu nađu

u šumi (Eugen Kopić, 5 g.)

- Srna ima samo rep kratki i uši. Ima četiri noge

i na nogama papke. To su joj prsti. Oni jedu travu.

Srna ima grudi – sise za malog bambija (Laura

Sudac 5 g.)

- Srnjak je puno manji od jelena iako mu je

veoma sličan. Marko Stepić, 5 g.)

(DJ Ivančica, Oriovac)

Srndać ima puno Srndać ima puno svojih cura, žena!svojih cura, žena!Hrvatske šume

nastavljaju suradnju

s dječjim vrtićima

„Sesvete“ iz Sesveta,

„Josipdol“ iz Josipdola,

„Ivana Brlić - Mažuranić“

iz S. Broda, i „Šumska

jagoda“ iz Zagreba,

s novim programom

koji je opet osmislila

naša suradnica, i sama

odgojiteljica, Ljiljana

Ivković. Projekt je

jednostavno nazvan

„TKO TO IDE“, a cilj ove

suradnje i dalje je i uvijek

isti: djecu od najranijeg

doba učiti kako i zašto

voljeti šumu i prirodu

i kako ih čuvati. Šuma

ima svoje stanovnike,

šumske životinje i

ptice. Kako one žive,

što rade, što vole, kako,

naposljetku, izgledaju,

saznat ćete od naših

dječjih suradnika (dakako

uz pomoć njihovih

vrijednih odgajatelja!)

koji će vam kroz naredne

brojeve našeg časopisa

reći što misle o vuku,

lisici, medvjedu, fazanu,

vjeverici i ostalim

stanovnicima šume!

Danas imamo i prilog

od predškolske skupine

Mravci iz OŠ pri bolnici

Krapinske toplice.

Pročitajte kako djeca vide

plahu srnu i srndaća!

- Srna je lijepa zato što je dobra i zato što ne

jede baš puno velikih životinja (Karla P., 5 g.)

- Srna je neki jelen. Svijetla je, malo na rame-

nu ima neke točkice. (Livia P. 5,5 g.):

(DV Šumska jagoda, Zagreb)

Ivana 6,9 g. (Kr. toplice)

Marija Sajko, 5 g. (DV Šumska jagoda)

Eugen Kopić, 5 g. (DV Ivančica)

- Ja bi htjela vidjeti srnu u šumi kad

idem u šetnju. Kad je vani snijeg i srne

nemaju što za jesti donijela bi im sijena ili

travice. Moja mama kaže da ćemo im, kad

budemo išle u šetnju, donijeti kukuruza.

(Petra Gračanin, 5 g.)

- Srna je šumska životinja koja je dobra i

lijepa, a ima i mnogo prijatelja u šumi: sovu,

zeku, vjevericu i male ptičice. Ona se boji vuka

jer bi je mogao pojesti. Boji se još i puške.

Htjela bi da lovci prestanu ubijati srne jer mi se

to ne sviđa. (Magdalena Juričić 7 g.)

- Srna je plašljiva životinjica. Ona voli ska-

kati kao kad se ja igram balerine. Ona se može

zaljubiti u srndaća, a njihovo društvo uvijek

završi sretno kao u slikovnici „Bambi“. (Paulina

Cindrić, 6 g)

(DV Josipdol)

Magdalena Juričić, 7 g. (DV Josipdol)

Lucija,6,8 g.;Josipa, 6,7 g.;Karla 6,2 g. (DV Sesvete)

48 • Broj 157-8 • siječanj/veljača 2010. HRVATSKE ŠUME

Posjetite Posjetite lovačke kuće i lovačke kuće i planinske domove planinske domove Hrvatskih šumaHrvatskih šuma

turistička razglednicaturistička razglednica

vincekovo U VINOGRADU ŠUMARIJE

ILOK NA DAN SV.VINKA

Na blagdan Sv.Vinka po Slavoniji, Baranji i Sri-

jemu tradicionalno se ide u vinograde, od

podruma do podruma i slavi. U ovoj povor-

ci sudjeluju uglavnom muškarci koji odrežu

grančicu vinove loze i stavljaju je u vodu, kako bi što

prije u toploj prostoriji iz pupoljaka niknuli listići. Po

broju otvorenih pupoljaka predviđaju kakav će biti

urod grožđa, objašnjava nam tradicionalni obred ore-

zivanja čokota vinove loze, dipl. inž. Žarko Lončar, upra-

vitelj Šumarije Ilok.

Običaj je objesiti suhe kobasice i kulen na trs ili ko-

lac, kako bi grozdovi bili veličine kulena. Nakon toga bi

vlasnik vinograda zalio trs ili čokot vinom, kleknuo pred

trs i pomolio se za bogat urod. Kod boljih i bogatijih

vinogradara molitvu i blagoslov vinograda

obavljaju svećenici iz obližnjih crkvi. Gosti,

zajedno sa gospodarom vinograda, bi obišli

cijeli vinograd uz pratnju tamburaša i zvuke

tamburice i posvetili ga vinom. Nakon toga

bi se vratili u podrum gdje bi načeli kulen i

pojeli ga u slast. Da kulen ne bi bio odviše

suh, uz njega se obavezno pila i dobra ka-

pljica.

Šumarija Ilok (koja) od svojih 1818

hektara, od čega je obraslo 1561 ha, ima i 84

ha vinograda. Nažalost, u vrijeme okupacije

istočne Slavonije, najpoznatije lovno – vi-

nogradsko imanje grofa Eltza – Pajzoš, s lo-

vačkim dvorcem i ogromnim podrumom, te

drugim gospodarskim zgradama iznad Iloka

do temelja je srušeno, a vinogradi minirani i

zarasli u visoki korov i drač.

Po povratku šumara obnovljeno je i za-

sađeno novim trsovima 14 hektara. Nekada

je bilo najpoznatije iločko vino traminac, koji

se pio i na engleskom dvoru. Danas je pod

tom sortom svega 2 ha, a preostali vinograd

je pod graševinom, rajnskim rizlingom, si-

vim pinotom i shardoneom. Šumarija danas

ne može sama prerađivati grožđe pa se ono

predaje Iločkim vinogradima koji obavljaju

uslugu prerade i vraćaju nam fl aširana vina

s našom etiketom – ne bez sjete se prisjeća

Lončar.

Uz Martinje (11. studenog), stoljećima se u našim

krajevima 22. siječnja obilježava još jedan narodni

„vinski blagdan“ - Sveti Vinko, Vinkovo, Vincekovo,

u Baranji Vinceška, pa Sveti Vincencije, a Sv. Vice

u Dalmaciji. Narodni običaji na Vinkovo su toliko

brojni i različiti, poput brojnih i različitih vrsta vina

iz naših vinograda. Ali Sveti Vinko ne štuje se samo u

Hrvatskoj, već i diljem Europe, a začetak štovanja tog

Sveca krenulo je iz Španjolske i Francuske pa je preko

Njemačke i Austrije stiglo i u naše krajeve još prije

turskih osvajanja.

Tradicija obilježavanja početka radova u vinogradu ni

ove godine nije iznevjerena u šumariji Ilok.

Tko je bio Sveti Vinko?

Iz blata i kiše, iz blata i pijeska,

proziran grozd se na suncu lijeska.

Korijenje čokota, krastavo, tvrdo

penje se žilavo na jesenje brdo.

Loza se tiho i nijemo penje

o, divno je njeno slijepo htijenje.

Htjeti iz blata postati čista

k΄o vino kad u čaši se blista.

(M.Krleža)

Blagoslovom vinograda obilježen Blagoslovom vinograda obilježen početak radova početak radova

Zna se da je živio u IV. stoljeću i da je

stradao mučeničkom smrću u doba vla-

davine cara Dioklecijana koji je progonio

kršćane.

Vicencije je bio đakon u današnjoj Za-

ragozzi, a uhvaćen je i mučen te je premi-

nuo, najvjerojatnije 22. siječnja, za vrijeme

vladanja cara Dioklecijana u Valenciji gdje

je i pokopan. Zaštitnikom vinograda i vi-

nogradara postao je jer se mrcvarenje tijela

Svetoga Vinka, curenje i hvatanje krvi po-

istovjećuje sa branjem, lomljenjem grožđa

i hvatanjem mošta.

No Sveti Vicencije je bio trezvenjak i

mnogi se pitaju kakve veze ima on s vino-

gradima i vinogradarima što ni dandanas

nije baš mnogima najjasnije. No, bilo kako

bilo, spomendan Svetoga Vinka od davni-

na se štuje u našim krajevima.

Postoji legenda koja govori kako su u

naše krajeve, prije svega u područja gdje

su boravile rimske legije, vinovu lozu doni-

jeli rimski vojnici koji su je za svoje potrebe

sadili.

Navodno, postoje rimski zapisi u koji-

ma se spominje da je rimski car Prob zasa-

dio prve čokote vinske loze na obroncima

Fruške gore.

Tradicija i običaji ni ovoga siječ-

nja, nisu iznevjereni- na dan Svetog Vinka,

u vinogradu Šumarije Ilok bilo je veselo.

Blagoslov vinograda obavio je fra Josip

Šoštarić iz samostana u Šarengradu koji

je zazavao „Božji blagoslov na rad ljudskih

ruku da nam podare još bolji urod ove go-

dine“.

Među svim ovim starim običajima ima

i nekoliko zabrana na ovaj dan. Kako bi se

spriječilo u jesen opadanje zrelih boba, na

Vincekovo je zabranjeno sijati brašno, ru-

niti kukuruz, čihati perje, mljeti, presti ili

obavljati bilo koje poslove kojima se nešto

runi i otpada.

Tradicija vrijedna štovanja!

Zalijevanje trsa vinom kako bi dao što veći urod Zalijevanje trsa vinom kako bi dao što veći urod

Blagoslov vinograda, Blagoslov vinograda, fra Josip Šoštarićfra Josip Šoštarić

Piše: Antun Zlatko Lončarić

Foto: A. Z. Lončarić

Upravitelj Žarko Lončar orezuje višak izdanaka lozeUpravitelj Žarko Lončar orezuje višak izdanaka loze