etiri Dragiieve obrane suvremenika

SEMINAR

Sveuilite J. J. Strossmayera u OsijekuFilozofski fakultetMentor: doc. dr. sc. Davor Bali Student: Barbara BeceOsijek, 2015

Sadraj

1. Uvod .......................................................................................................................... 32. Prva obrana: Kardinal Bessarion2.1. Rimski humanistiki krug ......................................................................................... 32.2. Defensorium Cardinalis Bessarionis ......................................................................... 43. Druga obrana: Giovanni Pico della Mirandola3.1. Firenca i Lorenzo de Medici ..................................................................................... 53.2. Opus septem questionum .......................................................................................... 64. Trea obrana: Girolamo Savonarola4.1. Progonstvo iz Firence i boravak u Dubrovniku ........................................................ 74.2. Propheticae Solutiones 4.2.1. Sukob proroka i pape ...................................................................................... 84.2.2. Sadraj spisa .................................................................................................... 94.2.3. Ishod obrane i Savonarolina smrt .................................................................. 135. etvrta obrana: Johannes Reuchlin5.1. Reuchlin i idovske knjige ........................................................................................ 135.2. Defensio praestantissimi viri Ioanniss Reuchlin ....................................................... 156. Dodatak: Francesco Maria I della Rovere ........................................................................ 167. Zakljuak .......................................................................................................................... 178. Literatura .......................................................................................................................... 18

1. UvodOvim seminarom pokuat u prikazati razloge, tijek, ishode i znaaj filozofskog i humanistikog djelovanja Jurja Dragiia u pisanim obranama njegovih optuivanih suvremenika. Budui da je i sam bio primoran napustiti rodnu Srebrenicu pred navalom Turaka, a tridesetak godina kasnije, prema Martinoviu, bio protjeran iz firentinskog samostana Sv. Kria i cijele toskanske provincije,[footnoteRef:1] nije neobino da je vlastitim iskustvima bio potaknut stupiti u obranu progonjenih. tovie, zbog svoje ustrajnosti, snanog osjeaja za pravdu te statusa koji je stekao u krugovima mislilaca Rima i Firence, Dragii je u hrvatsku knjievnost i filozofiju uveo obranu (defensio) kao izgraenu knjievnu vrstu[footnoteRef:2] te je ustrajao u privrenosti dijalogu kao svom knjievnovrsnom izboru.[footnoteRef:3] Tako su Propheticae Solutiones (Proroka rjeenja) napisana u obliku razgovora sa Ubertinom Risalitijem, a Defensio praestantissimi viri Ioaniss Reuchlin (Obrana prevrsnog mua Johannesa Reuchlina) sa samim Reuchlinom. [1: Ivica Martinovi, Humanist, filozof i teolog Juraj Dragii, Dubrovnik: asopis za knjievnost i znanost, n. s. 6/4 (Dubrovnik, 1995), str. 218.] [2: Ivica Martinovi, anrovi hrvatske filozofske batine od 15. do 18. stoljea (Split: Filozofski fakultet sveuilita u Splitu, 2011); str. 19.] [3: Isto, str. 21.]

to je Dragiia potaklo na ovo neumorno pisanje obrana, na koji nain ih je sastavio, kome uputio i koje su posljedice poluile, neka su od pitanja na koja u nastojati odgovoriti u poglavljima koja slijede. Pravi poetak njegova filozofskog djelovanja zasigurno lei u susretima sa vrsnim renesansnim uenjacima tadanjeg Rima, koji su, prema Zimmermanu, u duhu platonske filozofije stvorili idejni svijet humanizma.[footnoteRef:4] [4: Stjepan Zimmermann, Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis) kao filozof humanizma, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Knjiga 227. Razreda historiko-filologikoga i filozofiko-juridikoga. 99. (Zagreb: [Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti], 1923), str. 60. ]

2. Prva obrana: Kardinal Bessarion2.1. Rimski humanistiki krugUbrzo nakon zavretka petogodinjeg studija teologije u Ferrari te reenja za sveenika u Bologni 1469. godine, Dragii odlazi u Rim. Otprilike u to vrijeme, unutar svoga reda franjevaca, naputa misionarsku struju franjevakog reda, opservante, i prikljuuje se uenjakoj struji, konventualcima. Red franjevaca opservanata, prema Mirjani Urban, u to vrijeme svojim nefleksibilnim odredbama i obrascima ponaanja guio je izrazite sposobnosti ovog mladog franjevca i nije mu omoguavao znanstveni razvoj.[footnoteRef:5] [5: Mirjana Urban, Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis) u hrvatskoj literaturi od 16. do 20. stoljea (Dubrovnik: Dubrovake knjinice, 1998), str. 39.]

U Rimu, Dragii se priprema za profesorsku struku te se u samostanu Dvanaestorice Apostola susree sa brojnim grkim izbjeglicama i intelektualcima okupljenima oko kardinala Bessariona to e, kako kae Bani-Pajni, odigrati znaajnu ulogu u Dragiievom intelektualnom razvoju.[footnoteRef:6] [6: Erna Bani-Pajni, Juraj Dragii, u: Franjo Zenko (prireiva sveska), Starija hrvatska filozofija. Hrestomatija filozofije, sv. 9 (Zagreb: kolska knjiga, 1997) str. 150.]

Basilius Bessarion, kardinal zatitnik franjevakog reda, bio je uenik neoplatoniara Gemistusa, zvanog Plethon, s kojim je oko sebe okupio krug filozofa posveenih istraivanju Platonova nauka. Zimmerman tvrdi da su njih dvojica osnovala dva kulturna sredita, matice humanizma u Firenci i Rimu, gdje je umnu elitu zastupala platonska akademija oko Gemista Plethona u Firenci i oko Bessariona u Rimu.[footnoteRef:7] Pripadnik te takozvane umne elite bio je i sam Dragii te je svojim talentima i dobrohotnom naravi zavrijedio Bessarionovu naklonost i prijateljstvo. [7: Zimmermann, Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis) kao filozof humanizma, str. 59.]

2.2. Defensorium Cardinalis BessarionisUpravo iz prijateljstva sa starim kardinalom je nastalo prvo Dragiievo knjievno djelo i njegova prva obrana, pomou koje je uistinu uvrstio svoje mjesto pokraj Bessariona. Naime, Bessarion je netom prije Dragiieva dolaska u Rim stupio u polemiku raspravu sa Georgijom iz Trabzona koji je bio vatreni aristoteliar. Georgije je, kao reakciju na Bessarionov spis In calumniatorem Platonis (Protiv potvoritelja Platona), uzvratio optubom da je napisao djelo koje sadri 13 heretinih tvrdnja.[footnoteRef:8] [8: Martinovi, Humanist, filozof i teolog Juraj Dragii, str. 214.]

U trenutku u kojem se ostali lanovi Akademije nisu znali ili htjeli snai, u kardinalovu obranu ustao je jedino mladi i nepoznati franjevac[footnoteRef:9] te napisao raspravu za koju se vjeruje da je naslovljena Defensorium cardinalis Bessarionis, ali ne zna se sa sigurnou jer je rasprava izgubljena, to tvrdi sam Dragii u biljeci svoga djela De natura angelica (O naravi anela) kao i to da je tim njegovim spisom prepirka izmeu Bessariona i Georgije zavrena.[footnoteRef:10] [9: Urban, Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis) u hrvatskoj literaturi od 16. do 20. stoljea, str. 41.] [10: Martinovi, Humanist, filozof i teolog Juraj Dragii, str. 214.]

Dakle, prvo to je Dragii napisao bila je, kae Martinovi, obrana (defensio), knjievna vrsta kojoj e se vraati do kraja ivota i s njom poluiti europski odjek.[footnoteRef:11] [11: Isto, str. 214.-215.]

Dragii nije zaboravio Bessariona ni kasnije, posvetivi mu svoje drugo djelo De libertate et immutabilitate Dei (O slobodi i nepromjenjivosti Bojoj) u kojem je zabiljeio tijek rasprave dvojice kardinala, Bessariona i Francesca della Rovere, kasnije pape Siksa IV., a Bessarion je Dragiia poastio nadimkom benignus, po kojemu je ostao za svagda dijelom svjetske kulturne povijesti.[footnoteRef:12] Takoer, ini se Bani-Pajni, da su upravo Bessarionove preporuke znatno utjecale na to da dobije mjesto uitelja na dvoru Montefeltra u Urbinu.[footnoteRef:13] [12: Urban, Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis) u hrvatskoj literaturi od 16. do 20. stoljea, str. 42.] [13: Bani-Pajni, Juraj Dragii, u: Zenko, Starija hrvatska filozofija, str. 150.]

3. Druga obrana: Giovanni Pico della Mirandola3.1. Firenca i Lorenzo de MediciBessarionova Akademija nije jedino mjesto na kojem se Dragii istakao kao vrsni mislioc i govornik te si priskrbio naklonost franjevake zajednice, dravnika i filozofa. Nakon Bessarionove smrti proveo je desetak godina u Urbinu gdje je djelovao kao javni propovjednik, profesor na Opem studiju u Samostanu svetog Franje te uitelj sinu Federica de Montefeltra, urbinskog vojvode.[footnoteRef:14] Povrh prisnog prijateljstva s vladarskom kuom, Urban tvrdi da ga je vojvodi prijateljska obitelj de Felici usvojila i podarila mu ime i plemstvo.[footnoteRef:15] [14: Urban, Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis) u hrvatskoj literaturi od 16. do 20. stoljea, str. 48.] [15: Isto, str. 49.]

Ipak, Firenca je grad koji se ini presudan za Dragiiev daljnji drutveni i redovniki ivot. Vrijeme provedeno u Firenci Martinovi naziva najburnijim desetljeem (1483-1493)[footnoteRef:16], a Urban odluujuim godinama njegova ivota i karijere.[footnoteRef:17] Unutar franjevake zajednice naao se u brojnim novim odgovornim ulogama, od profesora i upravitelja, preko inkvizitora, do provincijala, no prijateljstvo s vladarskom kuom Medici je posebno istaknuto. [16: Martinovi, Humanist, filozof i teolog Juraj Dragii, str. 216.] [17: Urban, Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis) u hrvatskoj literaturi od 16. do 20. stoljea, str. 51.]

Lorenzo de Medici, takoer zvan il Magnifico ili Velianstveni, koji se okruio umjetnicima i uenjacima kako bi Firencu uinio aritem renesansnog stvaralatva,[footnoteRef:18] omoguio je Dragiiu aktivnost u intelektualnom krugu nekih od najznaajnijih renesansnih filozofa poput Ficina, Pica od Mirandole, Poliziana itd.[footnoteRef:19] Lorenzov djed, Cosimo, na Plethonov poticaj, osnovao je platoniku akademiju u Firenci, koja se najvie razvijala upravo u Lorenzovo vrijeme. Vodio ju je Marsilio Ficino, talijanski uenjak i utjecajni filozof humanizma, a njezini lanovi su pokuavali oivjeti antiku Platonovu akademiju to je nesumnjivo utjecalo na renesansni duh tadanje Italije, a i ostatka Europe. Rasprave odravane u Akademiji ili u domu Medicija imale su veliki odjek, izazivajui povremeno bijes Crkve, kako tvrdi Urban. To je bio ambijent koji je u svemu odgovarao Dragiiu te je, istaknuvi se svojim oratorskim i spisateljskim kvalitetama, zapoeo uspon na visoke poloaje unutar Reda i Crkve.[footnoteRef:20] [18: Martinovi, Humanist, filozof i teolog Juraj Dragii, str. 216.] [19: Bani-Pajni, Juraj Dragii, u: Zenko, Starija hrvatska filozofija, str. 151.] [20: Urban, Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis) u hrvatskoj literaturi od 16. do 20. stoljea, str. 51.]

3.2. Opus septem questionumKao u Urbinu, a sada u Firenci, Dragii biva poaen imenom i plemikim naslovom, ovoga puta obitelji De Salviati. To je prezime koje upotrebljava u svojem prvom tiskanom djelu, Dialectica nova (Nova dijalektika u duhu sv. Tome Akvinskog)[footnoteRef:21] a posveeno je Lorenzovim sinovima. [21: Isto, str. 55.]

Kada je jedan od lanova Akademije, Giovanni Pico della Mirandola, osuen od strane papinske komisije za heretike i nepravovjerne zakljuke u djelu Conclusiones philosophicae, cabalisticae et theologicae iz 1486. godine, svoju je obranu poslao Lorenzu na uvid.[footnoteRef:22] Pico della Mirandola je u to dijelo ukljuio, kao uvod, spis Oratio de hominis dignitate i 900 teza ili zakljuaka u kojima iznosi svoju ideju neke vrste religioznog sinkretizma. Smatrao je da se razliite religijske ili filozofske tradicije, primjerice kranska, kabalistika, idovska ili platonovska mogu povezati i biti u harmoniji jedna s drugom jer imaju neke zajednike elemente, odnosno zajedniku istinu. Pico je bio prvi kranin koji je smatrao da kabalistiko znanje ima vrijednost te da su magija i kabala najbolji dokazi Kristovog boanstva[footnoteRef:23] ime je izazvao otre reakcije Crkve koja je bila zapanjena njegovom drskou. [22: Isto, str. 56.] [23: Brian Copenhaver, Giovanni Pico della Mirandola, The Stanford Encyclopedia of Philosophy(Summer 2012 Edition), Edward N. Zalta(ed.), (http://plato.stanford.edu/archives/sum2012/entries/pico-della-mirandola/)]

Meutim, Lorenzo je Picovu obranu prepustio Dragiiu, smatrajui ga najpozvanijim za izricanje suda o tim pitanjima.[footnoteRef:24] Naravno, Dragii, koji nije imao nikakvih problema sa razliitim filozofskim i teolokim stajalitima, a jo manje sa razljuivanjem skolastiki nastrojene Crkve, odmah je prionuo na posao te sastavio i Lorenzu posvetio rukopis Opus septem questionum u kojem je procjenio sedam zakljuaka della Mirandole o milosti.[footnoteRef:25] [24: Urban, Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis) u hrvatskoj literaturi od 16. do 20. stoljea, str. 56.] [25: Martinovi, Humanist, filozof i teolog Juraj Dragii, str. 216.]

To je bila druga Dragiieva obrana, a Lorenzo je preputanje tog posla Dragiiu objasnio rekavi da ne poznaje niti vjeruje da postoji ueniji i poteniji ovjek od njega.[footnoteRef:26] [26: Franjo Zenko, Starija hrvatska filozofija, u: Franjo Zenko (prireiva sveska), Starija hrvatska filozofija. Hrestomatija filozofije, sv. 9 (Zagreb: kolska knjiga, 1997), str. 36.]

Pico je zbog svoje drske inovativnosti proveo kratko vrijeme u francuskom zatvoru odakle ga je izbavio i u Firencu vratio sam Lorenzo. Nakon to se praina spustila, iako su mnogi i dalje ignorirali Picove zakljuke, zbog odjeka koji su izazvali i naina na koji su objavljeni, u 1493. godini papa Aleksandar VI. dao je Mirandoli oprost za njegova prijanja nedjela.[footnoteRef:27] [27: Copenhaver, Giovanni Pico della Mirandola]

4. Trea obrana: Girolamo Savonarola4.1. Progonstvo iz Firence i boravak u DubrovnikuDespotska Medicijeva vladavina je od samog poetka izazivala neprijateljstvo meu drugim firentinskim obiteljima te je pobunom protiv vladarske obitelji naglo stao i Dragiiev uspon u crkvenoj hijerarhiji, koji je bio nemalo podravan od Lorenza. Medici je, kako kae Martinovi, oito zloupotrijebio Dragiieve obdarenosti u nakani da sebi podini jedan crkveni red, a Dragii je pristao na tu igru uistinu elei vie crkvene slube.[footnoteRef:28] General Sansone je uvidio u kojem smjeru se Medici i Dragii kreu te je tome odluno stao na kraj. On izabire novog provincijala, a Dragii gubi sva prava u Redu. Toskanu zahvaaju politiki nemiri, Mediciji bjee pred pobunjenicima, a Dragii nakon kratkog zatoenitva mora napustiti pokrajinu i potraiti novo utoite.[footnoteRef:29] [28: Martinovi, Humanist, filozof i teolog Juraj Dragii, str. 218.] [29: Urban, Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis) u hrvatskoj literaturi od 16. do 20. stoljea, str. 63.]

Iste godine koja se obiljeava kao godina Lorenzove smrti (1492), Dragiiu je od Papinske kurije bilo nareeno opovrgnuti uenje dominikanca Jeronima Savonarole, 'propovjednika siromanih', koje je navodno tetilo ugledu Crkve.[footnoteRef:30] Time e se Dragii baviti u Dubrovniku, gdje je pronaao utoite i poeo aktivno sudjelovati u kulturnom i politikom ivotu grada.[footnoteRef:31] Dubrovnik je, po svojem kulturnom procvatu, razvoju humanizma i pogodnom trgovakom poloaju, bio po mnogoemu nalik na Firencu, kako nabraja Zimmerman: bogatstvo i otmjeno raskoan ivot plemstva, sjaj starine, prometna veza s vanjskim svijetom te gajenje viih nauka po grkim uiteljima[footnoteRef:32], a takoer je i mjesto gdje se Dragii, po prvi puta nakon bijega iz Bosne, ne osjea usamljeno, niti kao stranac. Ovdje se on istie, najvie kao propovijednik, ali i kao uitelj. [30: Isto, str. 61.] [31: Erna Bani-Pajni, Croatian Philosophers II: Juraj Dragii Georgius Benignus de Salviatis (ca. 14451520), Prolegomena: asopis za filozofiju 3/2 (2004), str. 181.] [32: Zimmermann, Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis) kao filozof humanizma, str.67.]

Iako je odgaao povratak u Firencu zbog generala Sansonea, njegove veze s Firencom su ostale vrlo stabilne, a Martinovi ovaj boravak u Dubrovniku smatra najplodnijim razdobljem u Dragiievu spisateljskom radu.[footnoteRef:33] [33: Martinovi, Humanist, filozof i teolog Juraj Dragii, str. 219.]

4.2. Propheticae Solutiones4.2.1. Sukob proroka i papeTijekom rada u Dubrovniku, kao i prilikom boravka u Rimu i Firenci, Dragii po trei put uskae u sredite sukoba, ovoga puta izmeu firentinskog dominikanca Girolama (ili Jeronima) Savonarole i pape Aleksandra VI. Savonarola, jedan od najeih protivnika tiranske vladavine Medicija, navukao je na sebe bijes Svete Stolice proriui reformaciju Crkve: prvo njezin slom a potom obnovu. Kako tvrdi Zenko u svojoj uvodnoj studiji Starije hrvatske filozofije, odjek Savonarolinih propovijedi o dubokoj crkvenoj, religioznoj i uope drutvenoj krizi i njegova zagovaranja nune, velike i radikalne reforme bio je ogroman,[footnoteRef:34] ali reakcije Firence i Dubrovnika su se razlikovale. Firentinci su se usprotivili, dok je u Dubrovniku Savonarola imao samo tovatelje. [34: Zenko, Starija hrvatska filozofija, u: Zenko, Starija hrvatska filozofija, str. 36.]

Tako da je trea Dragiieva obrana, iako napisana u Dubrovniku, bila u potpunosti namjenjena Firenci, a nosila je neprozirni naslov Propheticae solutiones (Proroka rjeenja) dok je, tvrdi Martinovi, na posljednjoj stranici Dragii naveo stvarni sadraj djela: O nainu razlikovanja lanog proroka od istinitoga radi preispitivanja lanog prorotva kao i gledita brata Girolama Savonarole.[footnoteRef:35] [35: Martinovi, Humanist, filozof i teolog Juraj Dragii, str. 220.]

Zenko nudi puni naslov spisa kao Propheticae solutiones pro Hieronimo Savonarola koji je objavljen u Firenci 1497. godine, a poprilino detaljan pregled sadraja Dragiieva trodjelna spisa donosi nam Erna Bani-Pajni u svom tekstu naslovljenom Dragiiev spis za Savonarolu ('Propheticae solutiones'). Dragii je taj svoj spis formulirao kao zamiljeni razgovor sa Ubertinom Risalitijem koji je u pismu zatraio od Dragiia da iznese svoje miljenje o buduoj obnovi Kristove Crkve i sumnjama koje se pojavljuju oko proroanstava novih proroka.[footnoteRef:36] [36: Juraj Dragii, Proroanska rjeenja, preveo Stjepan Hosu, u: Franjo Zenko (prireiva sveska), Starija hrvatska filozofija. Hrestomatija filozofije, sv. 9 (Zagreb: kolska knjiga, 1997), str. 167.]

4.2.2. Sadraj spisaU prvom dijelu spisa, Dragii govori o prorocima nakon Ivan Krstitelja, za kojega Katolika crkva vjeruje da je bio posljednji istinski prorok, poslan od Boga, usporeuje proroanstva iz Starog i Novog Zavjeta sa proroanstvima svoga vremena, pita proriu li novi proroci uzalud ili pak navlae na sebe prokletstvo, dotie se gatanja i astronomije te zabluda i uope korisnosti znanja budueg. Opisuje karakteristike pravog proroka i opravdava tezu da je stvorenim biima mogue znanje budueg. U posljednjim poglavljima prvog dijela objanjava ono s ime se mnogi najtee nose i to najmanje razumiju: mogunost nae slobodne volje s obzirom na Boje sveznanje.U drugom dijelu spisa saznajemo zato ba taj prorok i zato ba u tome gradu, kao i razliku lakovjerstva i ozbiljnog vjerovanja, odnosno kako vjeruju neiskusni i lakoumni, a kako se vjeruje iz ljubavi. Zatim Dragii otkriva pravi znaaj udesa i kako se potvruju proroanstva te otkriva Savonarolin prijem u Dubrovniku.U treem dijelu potvruje razloge Savonarolina djelovanja upravo u Toskani i njegovih govora o obnovi.injenicu da se novim prorocima pridaje mnogo manja vrijednost nego starima, Dragii objanjava time to u ono vrijeme nije bilo nita plemenitije od proroanstva kao to sada nije nita savrenije od povijesti te da je sada savrenija prolost, a neko je budunost bila plemenitija.[footnoteRef:37] Proroanstva, nova i stara, se u biti uope ne razlikuju, jer ova nova potvruju ona stara. Kao to su stari proroci najavljivali dolazak Spasitelja, tako Savonarola najavljuje pristupanje itava svijeta istini vjere te obnovu s kojom e nastupiti tisugodinje jedinstvo kranske crkve.[footnoteRef:38] Tako Dragii na pitanje o korisnosti ili uzaludnosti novih proroka odgovara da je njihova svrha da potvrde stara proroanstva i da ih jasnije iskau to sve dolazi do izraaja u Savonarolinim proroanstvima.[footnoteRef:39] [37: Isto, str. 169.] [38: Erna Bani-Pajni, Dragiiev spis za Savonarolu ('Propheticae solutiones'), Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 14 (1988), str. 8. ] [39: Isto.]

Nadalje, Dragii smatra da ne moe biti u krivu niti proklet onaj koji to novo dodaje evanelju i starim proroanstvima, ukoliko to novo nije drugaije niti protivno onome to je ve reeno. Korisnost u znanju budueg on pronalazi u spremnosti pri iekivanju nadolazeeg. Ako je rije o nadolazeim dobrima, korisno ih je znati unaprijed da bismo to dulje ivjeli radosni i da bismo se to bolje pripremali kako bismo ih postigli, dok je znanje o buduim zlima korisno da bi nas manje pogaala i manje ranjavala predviena koplja jer je, po Dragiievu sudu bolje dulje trpjeti malu bol nego najednom biti satrt ili uguen najteom.[footnoteRef:40] [40: Dragii, Proroanska rjeenja, u: Zenko, Starija hrvatska filozofija. str. 173.]

U opisu pravoga proroka, Dragii koristi rije razumijevanje, tvrdei da je za pravo proroanstvo osim vizije koju Bog alje potreban i razum[footnoteRef:41] jer prorok ono to navjeuje mora i shvatiti, tj. oni koji bivaju nadahnjivani boanskim duhom bez kolebanja znaju sve to vide i ne sumnjaju.[footnoteRef:42] [41: Bani-Pajni, Dragiiev spis za Savonarolu ('Propheticae solutiones'), str. 10. ] [42: Dragii, Proroanska rjeenja, u: Zenko, Starija hrvatska filozofija. str. 177.]

U 7. poglavlju prvog dijela svoga spisa Dragii suprotstavlja nain znanja budueg svojstven Bogu od onoga svojstvenog stvorenju[footnoteRef:43] i objanjava da se stvorenom biu, tonije reeno, ovjeku, moe dogoditi da spozna budunost, ali to nee biti nuno, nego sluajno, ne po sebi ili po svojoj naravi, nego samo boanskim darom. to naime Bogu pripada po prirodi, to nama pripada po milosti.[footnoteRef:44] Bog nas samo moe uiniti udjelom ili sudionicima svoga znanja, jer nama nije ni mogue znati na isti nain na koji zna Bog. [43: Bani-Pajni, Dragiiev spis za Savonarolu ('Propheticae solutiones'), str. 10.] [44: Dragii, Proroanska rjeenja, u: Zenko, Starija hrvatska filozofija. str. 178.]

Ovo nas dovodi do pitanja o slobodi ovjekove volje. Ako Bog nuno i odreeno zna da e ovjek uiniti ovo, a ne ono, kako se onda ta ovjekova odluka moe smatrati slobodnom? Takoer, kae Bani-Pajni, ako se zanijee slobodna volja, treba se zanijekati i cjelokupna moralna filozofija te pita je li slobodna volja mogua ako Bog unaprijed i nuno zna to e ovjek htjeti ili uiniti.[footnoteRef:45] Ova pitanja najtee pogaaju one koji ne shvaaju ili krivo razmiljaju o naravi boanskog znanja. Za poetak treba uzeti u obzir vjenost koja pripada Bogu, to nije uvijek lako nama koji smo vremeniti i ogranienog pogleda na ono to je bilo, to jest i to e biti. Bog je uvijek i svugdje to znai da pred njim stoji sve zajedno, sadanje, prolo i budue[footnoteRef:46]. Njegova vjenost obuhvaa sve vrijeme tako da je Bogu ujedno sve prezentno i stoga je poznavanje budueg za njega prije znanje nego predznanje.[footnoteRef:47] On ne vidi budue dogaaje kao budue, ne vidi ih onako kako ih mi zamiljamo. Njemu je sve u isto vrijeme poznato i On sve u isto vrijeme promatra, svaku stvar u svom njenom trajanju,[footnoteRef:48] ali time ne utjee na ono to promatra, odnosno ne utjee na nau volju i ne mijenja ju. Kako kae Bani-Pajni, jedinstvenim uvidom promatra toliko trajanje stvari. Odatle ujedno promatra kako svoju volju, koja je prvotni uzrok svega, tako i volju sviju.[footnoteRef:49] Dragii ovaj dio spisa zakljuuje rijeima: Neka nam bude dosta da je ve oito da Bog zna budunost, ali da zbog toga ne prijei slobodu nae volje i da tako moe prosvjetljivati ljude da i sami vide i vieno spoznaju i da uz to prianjaju vrsta duha i bez ikakva kolebanja.[footnoteRef:50] [45: Bani-Pajni, Croatian Philosophers II: Juraj Dragii Georgius Benignus de Salviatis (ca. 14451520), str. 185.] [46: Dragii, Proroanska rjeenja, u: Zenko, Starija hrvatska filozofija. str. 183.] [47: Bani-Pajni, Dragiiev spis za Savonarolu ('Propheticae solutiones'), str. 12.] [48: Isto.] [49: Isto, str. 13.] [50: Dragii, Proroanska rjeenja, u: Zenko, Starija hrvatska filozofija. str. 185.]

Drugi dio spisa obuhvaa objanjenje razloga, vremena i mjesta prorokova dolaska. Virtualni Ubertino se pita zato je doao ba tada i zato ba u Firencu. Dragii jednostavno odgovara da je tako jer to odgovara tome vremenu i boanskoj providnosti. Nadalje, tvrdi da predstoje vremena kada bi Crkva Kristova nadaleko i nairoko po cijelome svijetu trebala biti dovedena u jedan ovinjak. Predstoje naime vremena kada se mora ispuniti proroanstvo kojega se dotakao Ivan u 18. glavi svoga Otkrivenja.[footnoteRef:51] [51: Isto, str. 186.]

Dragii se uope ne udi poslanju proroka (udi se to ih nema vie), niti dovodi u pitanje injenicu da je navedeni prorok ba Savonarola, jer Bog je uvijek slao proroke da obavijeste ljude o nadolazeem, a oni su uvijek bili toga dostojni. Za Savonarolu Dragii nema nita osim lijepih rijei, smatra ga neporonim ponajprije zbog njegova reda i strogih mu zavjeta (tu Dragii nesumnjivo misli na Savonarolin asketizam), zatim zbog njegova vatrenog propovijedanja, pa i zato to je jo vee to ne ujemo da ita apuu o njemu ona braa s kojima ivi.[footnoteRef:52] Dragii bez zadrke priznaje da ni sam nije vjerovao ovim proroanstvima kad ih je prvi puta uo, dodue ne iz Savonarolinih usta, ali nakon to je posvetio vremena i sasluao njegove propovijedi, dopustio si je da iz vlastitog iskustva donese pozitivne zakljuke, jer je njegov nauk bio usklaen sa Svetim pismom, pun dobrih i svetih obiaja i u svakom pogledu u skladu sa ljudskim razumom.[footnoteRef:53] [52: Isto, str. 189.] [53: Isto, str.192.]

Govorei o udesima, Dragii napominje da Savonaroli ona nisu potrebna jer on ne propovijeda nove dogme, nego stare koje su ve mnogo puta potvrene udesima i krvlju svetaca a tvrdi i da je mnogim lanim prorocima dozvoljeno initi udesa, pa pomou njih obmanjuju lakovjerne, dok prorok koji propovijeda stvari u skladu s dobrim obiajima i pravovjernom vjerom[footnoteRef:54] ne uvlai nikoga u grijeh. Smatra da je Savonarola poslan od predobroga i vjenoga Boga za pomirenje, prosvjetljenje i posveenje ljudskih dua.[footnoteRef:55] [54: Isto, str. 194.] [55: Isto, str. 196.]

Zakljuuje Dragii sa treim dijelom u kojem objanjava upravo izbor toskanske provincije za dolazak proroka time to se boanska mudrost pobrinula za mjesto koje ovjeka moe sauvati, a ne moe pokvariti jer je ta pokrajina najodanija vjeri te smatra da, u sluaju da je Savonarola otiao nekamo drugamo, ne bi mu bila dana prilika za nauavanje, ni za prorokovanje, a moda ni za ivljenje.[footnoteRef:56] [56: Isto, str. 196-197.]

4.2.3. Ishod obrane i Savonarolina smrtKako se ispostavilo, nije mu dugo vremena za to ostalo ni u Firenci. Unato poticaju i potpori Dubrovaana, Risalitijevom nagovoru te Dragiievoj najboljoj namjeri pri pisanju ove sjajne obrane koju je uspio objelodaniti u presudnim trenucima za Girolama Savonarolu[footnoteRef:57], sav taj trud nije urodio plodom. Savonarola je, samo mjesec dana nakon izlaska Dragiieve obrane, izopen iz Crkve, a godinu dana kasnije objeen i njegovo tijelo spaljeno na lomai. [57: Martinovi, Humanist, filozof i teolog Juraj Dragii, str. 220.]

Njegova tragina smrt obiljeila je 15. stoljee, kako kae Urban. Uz njegovo ime esto se povezivalo i Dragiievo, kao ime ovjeka koji se svojom obranom usudio suprotstaviti slubenom stavu Crkve.[footnoteRef:58] [58: Urban, Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis) u hrvatskoj literaturi od 16. do 20. stoljea, str. 69.]

Dragii je Savonarolu branio i posthumno te ga na nikakav nain nije sprjeavalo to to su bili na razliitim poloajima, obraali se drugaijoj vrsti ljudi, Savonarola anonimnim siromasima, a Dragii obrazovanim bogataima,[footnoteRef:59] niti to su pripadali razliitim crkvenim redovima, to govori mnogo o njegovoj ovjenosti i toleranciji. [59: Isto, str. 70.]

Bani-Pajni kao razloge njegova interesa za novog proroka navodi sadraj proroanstava koji je u skladu sa Dragiievim osobnim uvjerenjima te teorijsku zanimljivost jer profetiki fenomen zvui nadasve zanimljivo u tadanjoj klimi sveope neizvjesnosti.[footnoteRef:60] [60: Bani-Pajni, Juraj Dragii, u: Zenko, Starija hrvatska filozofija, str. 159.]

5. etvrta obrana: Johannes Reuchlin5.1. Reuchlin i idovske knjigeSmru generala Sansonea otvaraju se vrata za Dragiiev povratak u Italiju to on uistinu i ini te je 1500. godine njegova rehabilitacija na tom prostoru u potpunosti zavrena. On ponovno preuzima brojne dunosti. Postaje ravnatelj rimskog uilita, upravitelj generalnog studija u Samostanu svetih apostola u Rimu, povjerenik austrijske provincije, profesor teologije, biskup grada Cagli, a od 1512. do 1517. aktivno sudjeluje na V. lateranskom koncilu.[footnoteRef:61] [61: Urban, Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis) u hrvatskoj literaturi od 16. do 20. stoljea, str. 77-80.]

Pred sam kraj ivota, Dragii ponovno na sebe privlai panju humanistikih krugova Europe, ali i Crkve i njene politike, kojoj se jo jednom suprotstavio na svoj osebujan nain pisanjem nove obrane.[footnoteRef:62] Njegova etvrta i posljednja obrana, obrana je Johannesa Reuchlina, njemakog humanista, koji je postao nasljednik kabalistikih doktrina Pica della Mirandole, a sastojala se u sporu oko vanosti i potencijalnog ouvanja ili unitenja idovskih knjiga. [62: Isto, str. 82.]

Kada je car Maksimilijan zatraio procjenu i odredbu naina postupanja sa hebrejskom literaturom, Reuchlin je bio jedan od pojedinaca zaduen za tu procjenu i jedini koji je zakljuio da te knjige treba nuno sauvati od propasti i unitenja te inzistira na boljem upoznavanju s hebrejskom duhovnom tradicijom, i to najprije u jezinom smislu.[footnoteRef:63] Kao razloge navodi to to su one, osim nune i potrebite idovskoj tradiciji, takoer izvor znanja o drugaijoj vrsti vjere osim kranske, a to bi trebalo imati, u najmanju ruku, naunu vrijednost. Reuchlin sastavlja spis Gutachten ber das jdische Schriftum, to e godinu dana kasnije biti objavljeno kao Augenspiegel[footnoteRef:64] u kojem navodi da je ouvanje i poznavanje idovskih knjiga pretpostavka obraenja idova i boljeg razumijevanja same kranske vjere. Osuuje licemjerstvo dominikanaca koji su zahtjevali unitenje knjiga bez ikakve procjene njihova sadraja [63: Erna Bani-Pajni, Elisabeth von Erdmann-Pandi/Basilius Pandi, Juraj Dragii und Johannes Reuchlin, Fach Slavische Philologie der Universitt Bamberg, 1989, str. 141., Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 17 (1991), str. 186. ] [64: Isto.]

Istraujui razloge Reuchlinova angamana, Elisabeth von Erdmann-Pandi i Basilius Pandi u svom djelu Juraj Dragii und Johaness Reuchlin nude tri mogue interpretacije, kako navodi Bani-Pajni. Prva je mogunost dokazivanja superiornosti, univerzalnosti kranstva, odnosno pokazivanje koja religijska tradicija je dominantna. Druga interpretacija polazi od teze nadreenosti kranstvu ostalim tradicijama to znai da hebrejska tradicija omoguava bolje i potpunije razumijevanje kranstva, a trea interpretacija je jednostavno znanstveni interes, angaman jednog humanistiki nastrojenog intelektualca.[footnoteRef:65] [65: Isto, str. 187.]

Autori kao izvor oblikovanja Reuclinovih stavova navode kontakt sa krugom talijanskih neoplatoniki orijentiranih mislilaca, istim krugom u kojem se kretao sam Dragii, te da mu je uzorom mogao biti Nikola Kuzanski, iji nauk je neposredno povezan sa uoblienjem tradicije philosophiae perennis,[footnoteRef:66] odnosno perspektive filozofije religije prema kojoj sve svjetske religije dijele jednu univerzalnu istinu na temelju koje su se razvile sve religiozne doktrine. Nastojanje oko objedinjavanja razliitih duhovnih tradicija je bilo temeljno usmjerenje[footnoteRef:67] tog firentinskog intelektualnog kruga. [66: Isto, str. 188.] [67: Bani-Pajni, Juraj Dragii, u: Zenko, Starija hrvatska filozofija, str. 160.]

Jedan od glavnih razloga ovoga sukoba je razliito poimanje Svetog Pisma. S jedne strane je struja koja ga shvaa i interpretira u doslovnom smislu, vodei se za nauavanjem Tome Akvinskog, a s druge oni koji inzistiraju na simbolikom znaenju, meu kojima je i Reuchlin, koji se trudi pokazati kako strogo dranje literarnog smisla bez dostatnog filologijskog znanja i doslovno tumaenje Biblije mogu dovesti do zabuna i nesporazuma.[footnoteRef:68] [68: Bani-Pajni, Elisabeth von Erdmann-Pandi/Basilius Pandi, Juraj Dragii und Johannes Reuchlin, Fach Slavische Philologie der Universitt Bamberg, 1989, str. 141., str. 188.]

5.2. Defensio praestantissimi viri Ioannis ReuchlinNakon osude Reuchlinovih spisa 1513. godine, on biva osloboen pred inkvizicijskim sudom ali sve je preputeno Rimu, gdje je osnovana komisija za ocjenu Reuchlinova stava u sporu oko knjiga koji je polarizirao crkvene i svjetovne krugove izvan Njemake.[footnoteRef:69] Dragii je bio jedan od 22 lana te komisije, te je od samoga poetka sve njih pridobio da se sloe sa njegovim pozitivnim stavom i time odgodio papinu presudu protiv Reuchlina.[footnoteRef:70] 1517. godine Dragii pie svoje djelo Defensio praestantissimi viri Ioannis Reuchlin (Obrana prevrsnog mua Johannesa Reuchlina), dijalog u kojemu je sebe postavio kao protivnika Reuchlinu, ime zapravo daje ovome ansu da izloi u svoj opirnosti svoje stavove i da ih podrobno argumentira.[footnoteRef:71] [69: Zenko, Starija hrvatska filozofija, u: Zenko, Starija hrvatska filozofija, str. 38.] [70: Martinovi, Humanist, filozof i teolog Juraj Dragii, str. 227.] [71: Bani-Pajni, Elisabeth von Erdmann-Pandi/Basilius Pandi, Juraj Dragii und Johannes Reuchlin, Fach Slavische Philologie der Universitt Bamberg, 1989, str. 141., str. 189.]

U sreditu njihove diskusije je Talmud, u dva navrata osuen od Svete Stolice, gdje Reuchlin sa svojom tezom da su hebrejske knjige korisne za potkrepljivanje kranskih istina i za obraenje idova pravi analogiju sa postavkom da i zlo slui za iskuavanje pravovjernosti, dakle u krajnjoj liniji za uvrenje dobra.[footnoteRef:72] Prema Martinoviu, teoloko miljenje Jurja Dragiia o ovom problemu se moe izrei u dva stava. Prvi je da itanje idovskih knjiga moe produbiti kransku egzegezu i pripremiti nenasilno obraenje, a drugi da su se crkveni oci sluili idovskom predajom kad su je drali istinitom i korisnom za krane.[footnoteRef:73] [72: Isto.] [73: Martinovi, Humanist, filozof i teolog Juraj Dragii, str. 228.]

Dragiievoj obrani Reuchlina i idovskih knjiga suprotstavio se dominikanski teolog i klnski inkvizitor, Jacob von Hoogstraaten, napisavi, kako Martinovi kae omanu knjigu, naslovljenu Apologia, na naslovnici koje je pisalo: protiv dijaloga pripisanog Jurju Dragiiu, nazaretskom nadbiskupu, u sluaju Johannesa Reuchlina.[footnoteRef:74] U tekstu se pozivao na Erazma Roterdamskog kojemu je, vie od ieg drugog, smetalo upletanje njegova imena u spor[footnoteRef:75], a jednom prilikom je i naredio javno spaljivanje Reuchlinova Augenspiegela u Klnu. Konana odluka Rima je bila osuda Hoogstraatena, to nije spasilo niti osiguralo Reuchlina, ali spor je zavren gubljenjem interesa javnosti koja je postala zaokupljena dogaanjima oko Luthera i protestantske reformacije. [74: Isto, str. 229.] [75: Isto.]

6. Dodatak: Francesco Maria I della RovereTijekom biskupovanja u Cagliju, a prije prisustvovanja V. lateranskom koncilu, jedan nemio dogaaj na politikoj i ratnoj sceni urbinske kneevine uvukao je Dragiia u samo sredite dramatinih zbivanja, kako pie Mirjana Urban u svojoj knjizi Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis) u hrvatskoj literaturi od 16. do 20. stoljea. Urbinski vojvoda, Francesco Maria I della Rovere, neak pape Siksta IV., nakon propalog pokuaja osvajanja Bologne, dao je u Ravenni ubiti kardinala Francesca Alidosija, papinog izaslanika koji se smatrao odgovornim za francusku okupaciju grada.[footnoteRef:76] [76: Urban, Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis) u hrvatskoj literaturi od 16. do 20. stoljea, str. 80.]

Dragii pie, prema Urban, svoju etvrtu obranu (ona obranu Reuchlina smatra petom), naslovljenu Apologeticon seu Defensorium i upuuje ju papi Juliju II. i kardinalskom senatu. Iz obzira i potovanja prema obitelji della Rovere bio je sklon umanjiti vojvodinu krivnju, ne toliko da opravda sam in ubojstva, koliko da obrani prijatelja i osudi kompromitirajuu politiku kardinala Alidosija.[footnoteRef:77] Unato brojnim osudama Dragiievog ina i zbilja opravdanim zamjerkama pokuaja opravdanja ubojstva, nakon Dragiieve intervencije, za vojvodu je uslijedila Papina oslobaajua presuda, a Dragii je, prema nekima kao nagradu za ovu obranu, imenovan nadbiskupom Nazareta.[footnoteRef:78] [77: Isto.] [78: Isto, str. 80-81.]

7. ZakljuakU zavrnim odlomcima o Dragiiu, moram se sloiti sa Ernom Bani-Pajni kada ona kae da je Dragii bio istinski ovjek svog vremena, s naglaskom na rije ovjek, i pravo olienje humanistike nakane renesansne Italije. Takoer, njegov pristup sukobima i neumorni pokuaji izmirenja razliitih strana, stavova i tradicija, primjer je rjeenja za mranu neizvjesnost i tegobe 15. stoljea koje je udilo za udaljavanjem od tradicionalnih oblika skolastike i kranske religije.[footnoteRef:79] [79: Zimmermann, Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis) kao filozof humanizma, str. 61.]

Dragii svoju povezanost sa najodlinijim umovima Platonike akademije, kako Rima tako i Firence, nije koristio samo za svoju samopromociju. Svoj poloaj i bliskost sa voama tadanjeg politikog i crkvenog ivota neumorno je koristio da bi pomogao ostvariti boljitak onih u loijem poloaju, onih napadanih i proganjanih.Njegovi stavovi o specifinom nainu obnove kranstva, koji su ukljuivali vraanje na izvorne oblike vjere kao i usklaivanje sa drugim duhovnim tradicijama, nedirnuti zgraanjem Crkve, ukazuju na negovu briljantnu otvorenost uma i inovativnost negova djelovanja. Dragiia svakako smatram jednim od najreprezentativnijih predstavnika hrvatske filozofije uope. Prema rijeima Franje Zenka, zaloivi se za progonjene koji su otvarali nove duhovne horizonte Dragii se svrstao u red onih hrvatskih filozofa koji su poput Hermana Dalmatina, Franje Petria i Ruera Bokovia, svojim djelom identificirali temeljne dileme svojega vremena, a time i razvoja hrvatske filozofije.[footnoteRef:80] [80: Zenko, Starija hrvatska filozofija, u: Zenko, Starija hrvatska filozofija, str. 39.]

8. Literatura

Franjo Zenko, Starija hrvatska filozofija, u: Franjo Zenko (prireiva sveska), Starija hrvatska filozofija. Hrestomatija filozofije, sv. 9 (Zagreb: kolska knjiga, 1997), str. 7-76, na str. 31-39;

Erna Bani-Pajni, Juraj Dragii, u: Franjo Zenko (prireiva sveska), Starija hrvatska filozofija. Hrestomatija filozofije, sv. 9 (Zagreb: kolska knjiga, 1997) str. 149-163;

Juraj Dragii, Proroanska rjeenja, preveo Stjepan Hosu, u: Franjo Zenko (prireiva sveska), Starija hrvatska filozofija. Hrestomatija filozofije, sv. 9 (Zagreb: kolska knjiga, 1997), str. 167-200;

Erna Bani-Pajni, Dragiiev spis za Savonarolu ('Propheticae solutiones'), Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 14 (1988), str. 5-15;

Erna Bani-Pajni, Croatian Philosophers II: Juraj Dragii Georgius Benignus de Salviatis (ca. 14451520), Prolegomena: asopis za filozofiju 3/2 (2004), str. 179-197;

Erna Bani-Pajni, Elisabeth von Erdmann-Pandi/Basilius Pandi, Juraj Dragii und Johannes Reuchlin, Fach Slavische Philologie der Universitt Bamberg, 1989, str. 141., Prilozi za istraivanje hrvatske filozofske batine 17 (1991), str. 184-190;.

Ivica Martinovi, Humanist, filozof i teolog Juraj Dragii, Dubrovnik: asopis za knjievnost i znanost, n. s. 6/4 (Dubrovnik, 1995), str. 213-232;

Ivica Martinovi, anrovi hrvatske filozofske batine od 15. do 18. stoljea (Split: Filozofski fakultet sveuilita u Splitu, 2011); str. 19-23;

Mirjana Urban, Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis) u hrvatskoj literaturi od 16. do 20. stoljea (Dubrovnik: Dubrovake knjinice, 1998).

Stjepan Zimmermann, Juraj Dragii (Georgius Benignus de Salviatis) kao filozof humanizma, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Knjiga 227. Razreda historiko-filologikoga i filozofiko-juridikoga. 99. (Zagreb: [Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti], 1923), str. 59-79 (http://dizbi.hazu.hr/?object=view&id=861);

Brian Copenhaver, Giovanni Pico della Mirandola, The Stanford Ecyclopedia of Philosophy (Summer 2012 Edition), Edward N. Zalta (ed.) (http://plato.stanford.edu/archives/sum2012/entries/pico-della-mirandola/)

17