Click here to load reader

Bitka za Sinj i Sinjska alka -

  • View
    0

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of Bitka za Sinj i Sinjska alka -

(Microsoft Word - bitka-za-sinj-zavr\232ni)Samardi, Jelena
2015
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / struni stupanj: University of Split, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Split / Sveuilište u Splitu, Filozofski fakultet
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:172:139588
Rights / Prava: In copyright
Repository / Repozitorij:
Završni rad
Završni rad
Mentor: prof.dr.sc Stjepan osi
3. Osloboenje Sinja od turske vlasti .................................................................................. 2
3.1 Morejski rat (1684.-1699.) ...................................................................................... 2
3.2 Poeci ratovanja u Dalmaciji ................................................................................. 3
3.3 Neuspješna opsada Sinja (1685.) ........................................................................... 4
3.4 Osvojenje Sinja........................................................................................................ 6
4.1 Drugi morejski, mali ili sinjski rat (1714. – 1718.) ............................................. 11
6. Poetak i povijest sinjske alke ...................................................................................... 25
6.1 Alkarski kolut ........................................................................................................ 26
6.2 Alkarsko koplje ..................................................................................................... 28
6.5 Alkarsko trkalište.................................................................................................. 32
1. Uvod
Sinj i Cetinska krajina bili su krajem 17. i poetkom 18. stoljea glavna toka
sukoba izmeu Mletake Republike i Osmanskog Carstva. U ovom radu biti e prikazano
kako je na poetku Morejskog rata 1686. godine Sinj prešao u mletake ruke, a s njime
ubrzo i cijela Cetinska krajina. Nadalje e se govoriti o novom ratu (nazvan Drugi
morejski ili Sinjski rat) koji je izbio 1714. godine, a koji je ujedno u središtu zanimanja
ovog rada. Vrue ljeto 1715. godine utjeralo je silan strah u srca i d
uše ne samo stanovnika Sinjske, Drniške i Kninske krajine, nego i cijele ondašnje
Dalmacije. Velianstvena pobjeda odjeknula je cijelom Europom.
U teškoj bitci za osloboenje Sinja sudjelovali su i neki franjevci sinjskog
samostana, pod vodstvom umnog i junakog oca Pavla Vukovia.1
Govoriti o Sinjskoj alci prvenstveno znai zaroniti u prošlost ljudi cetinskog kraja,
pogotovo u jedno teško i burno razdoblje ivota hrvatskog ovjeka razderanog na
vjetrometini civilizacija i razmeu vjera.
Ovaj rad posveen je znaajnoj 300. - oj obljetnici slavne pobjede Sinjana i
Cetinjana nad nadmonim osmanlijskim neprijateljem, a sve uz pomo i moni zagovor
Majke od Milosti – udotvorne Gospe Sinjske. Velika je to obljetnica za Svetište, za
Sinjsku alku, za štovatelje Gospe Sinjske, za sve koji poštuju zajedniku povijesnu
baštinu hrvatskog naroda.
2. Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu
Nakon više ratova, teških razaranja, vremena krvavih borbi, osveta i ope
nesigurnosti, nakon izmjena stanovništva i granica, tek u 18. stoljeu sinjsko je podruje
u cijelosti oblikovano i zadobilo granice sauvane gotovo do danas.
Nakon morejskog rata (1684.-1699.) sinjsko je podruje bilo neprirodno
podijeljeno izmeu Mletake Dalmacije i Osmanlijskog Carstva. Granica je išla ravnim i
polukrunim crtama, bez prekocetinskih krajeva, a i samo je Sinjsko polje bilo
prepolovljeno.2 Tek poarevakim mirom (1718.) definira se granica na Dinari preko
koje e nekadašnja etovanja i hajduije zamijeniti trgovake karavane. Sinj postaje
tranzitni vor izmeu Dalmacije i Bosne (Turske), u kojemu e trgovci, kirijaši, gonii
stoke i obrtnici podizati grad izmeu tvrave, Kamika, ankove glavice i Goruice.3
Mletako je doba u povijesti Cetinske krajine vrijeme besperspektivnog ivotarenja
cijeloga kraja.4
3.1 Morejski rat (1684.-1699.)
Europa je od 1620. do 1720. godine proivljavala ekonomsku i financijsku krizu,
uvjetovanu otkriem novih trgovakih puteva. To se posebno odrazilo na Mletaku
Republiku.
Do Kandijskog rata (1645.-1669.) Mleani su uspijevali ouvati ravnoteu
unutarnjeg trišta, ali nakon njega Gospodarica mora izgubila je ekonomski i strateški
2 Soldo Josip Ante, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, Sinj : Ogranak Matice hrvatske, 1995.-1997., ( Split : Slobodna Dalmacija), str. 5 3 Borkovi Velimir, Moj Sinj, Sinj : Matica hrvatska, Ogranak, 2006., str. 17 4 Alaupovi-Gjeldum Dinka..[et al.] ; redaktor Juri Dušan; autori fotografija Beli Nevenka..et al.: Sinjska Alka, Beograd, 1987., str. 32
3
vanu „junoeuropsku granicu“, otok Kretu (Kandiju). To se teško odrazilo na njezin
ekonomski razvoj..5
3.2 Poeci ratovanja u Dalmaciji
Krvavi kandijski rat nije Mleanima donio vea osvajanja u Dalmaciji, tek tvravu
Klis, dok su Poljica i Makarsko primorje ostali pod osmanlijskom vlašu usprkos
mirovnim zakljucima. Time je Dalmacija i dalje ostala „mletaki mostobran na turskoj
teritoriji“.
Rat je ubrzo probudio zagorskog seljaka, podanika spahija. On se od mirnog
stoara i zemljoradnika pretvarao u naoruanog krajišnika, uvjerenog da se i on moe
suprotstaviti neprijatelju, i to uspješno, i zajedno s mletakom vojskom poduzimati vee
vojnike akcije. Stoga se ekalo novi rat, tim prije što su se posljedice rata teško
popravljale, trgovina je postala nesigurna, a ispaša stoke opasna. „Mali rat“ zapravo se
nastavljao.
Godine 1683. došlo je do zemunikog sukoba što je u Kotarima još više zaoštrilo
odnose izmeu spahija i naroda. Umiješanost pape u dogaaje na tursko - mletakoj
granici, prema nekima, ubrzalo je ulazak Mleana u rat.6
Kako Mleani još nisu stupili u rat opi providur, kojem se narod obraao, nije
mogao ništa obeati pa niti što konkretno savjetovati. Naime, prema uputi mletakog
Senata od 21. sijenja 1684. godine, morao je samo sauvati sklonost puanstva s turskog
podruja, ali im ne i vojno pomagati.
Maleni, ali ne manje vani napadi Kaštelana širili su nesigurnost u Cetini. Kaštelani su
takoer nagovarali Cetinjane da prijeu na mletako podruje.7
5 Soldo Josip Ante, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, navedeno dj, str. 9 6 ibidem, str. 13 7 ibidem, str. 14
4
3.3 Neuspješna opsada Sinja (1685.)
Status osmanlijskih spahija u Dalmaciji pogoršao se ulaskom Mleana u rat. esti
napadi domaih ljudi na sinjsko podruje poveavali su nesigurnost meu ve
uznemirenim puanstvom. Mletake vlasti podravale su domae vojnike i njihove
napade na turska granina podruja. Meu prvim vojnim napadima nakon slubenog
navještanja rata, potkraj lipnja 1684. godine bio je pokušaj manje grupe krajišnika da
izvuku tursku posadu iz sinjske tvrave. Posada tvrave, meutim, predviajui zasjedu,
ostala je unutar zidina. Slinih je upada u bogati sinjski kraj bilo više, osobito iz Kaštela i
iz drniškog podruja.
Dana 12. rujna u Zadru, pod opim providurom Domenicom Mocenigom, sastalo
se ratno vijee, a uz mletake asnike bili su prisutni i neki „morlaki“ glavari.
Glavari su znali za izjavu puštenoga zarobljenika, Splianina Ivana Kraia (17.
listopada), da Sinj uva samo 70 sejmena i 200 preplašenih nenaoruanih graana. To ih
je dodatno poticalo za akciju za koju su mislili da e biti laka i uspješna. Meutim, opi
providur Pietro Valier nije bio previše njome oduševljen.8
Kako se Mleani nisu usuivali krenuti na vojnu akciju, domai su je vojnici
odluili poduzeti sami. Time su htjeli dokazati da i oni mogu voditi vee vojnike
pothvate, ak i opsade, što su im mletaki providuri i asnici nijekali. U subotu, 21.
listopada, putujui nou, stigli su pod Sinj. Grupa vojnika izazvala je posadu tako da su
neki izašli iz tvrave. Nastala je kraa borba u kojoj su dvojica krajišnika poginula. Na to
je Jankovi s 200 konjanika navalio i turski su se vojnici povukli u tvravu.
Teeg naoruanja nije ni bilo pa se nije moglo ni pomisliti na osvajanje tvrave.
Bojei se vojne pomoi Sinju iz Livna, krajišnici su se sutradan povukli, ostavivši jednu
etu kao zaštitnicu. Taj neuspjeh, kako je mletaku vladu izvijestio P. Valier, poveao je
nepovjerenje stanovnika sinjskog podruja prema mletakim vojnim snagama. Stoga je
opi providur poslao Stojana jankovia i Krstu Zavorovia od Kaštela s 3.000 domaih
vojnika u Cetinu.
5
Pod njihovim pritiskom stvanovništvo je obnovilo pregovore o prijelazu i obealo
dati taoce. Neki mladi iz Sinja dojavio je 16. prosinca 1684. godine splitskom
nadbiskupu o seobi i zato je kao nagradu dobio jedan dukat. U pismu kardinalu Cosmi je
molio da mu pošalje ita dok se Sinj ne osvoji, kao i da dodijeli priznanje fra Šimunu
Cvitkoviu (Floriju) jer je radio oko Zagorca da prijeu granicu. P. Valier je dobro
poznavao sinjsku tvravu i njenu vanost.9
Nakon ispitivanja i skupljanja vojnika, sljedee je godine, (1685.), Valier poduzeo
opsadu Sinja, meutim nedovoljno spremnu. Izvanredni providur Marino Michiel, koji je
kao ratni komesar bio pridodan opem providuru skupio je domae vojnike i iz Šibenika
krenuo u Drniš (21. oujka 1685. godine). Suprotno dogovoru, krajišnici nisu pod Sinjem
našli opeg providura, tako da su se nezadovoljni smjestili malo dalje od tvrave ekajui
bolje opremljenu vojsku.
Tek peti dan stigao je pod Sinj Firentinac markiz Niccolo dal Borro s inenjerom
Camucciom. Oni su doveli tri stotine pješaka, ali bez topova. Nakon sedam uzalud
potrošenih dana pojavio se Valier sa 600 pješaka, nešto oklopnika, konjanika, hrvatskih
vojnika u mletakoj vojsci, s topom i s tri muara. Sve je to bilo nedostatno, premda je u
tvravi bila malobrojna i slabo opremljena posada.
Michiel je zapovjedništvo predao Valieru, ali se on nije snalazio; nije imao ni ideja o
napadu ni plan opsade. Dok je neodluni Valier gubio vrijeme, bosanski paša odgodio je
odlazak u Ugarsku i braniteljima poslao pomo.10
Uzalud se s Prologa vatrom javljalo da se pribliava bosanska vojska; Valier u to
nije vjerovao. Oko pet tisua osmanlijskih vojnika spustilo se preko Prologa i utvrdilo
oko drvene utvrde u Otoku na rijeci Cetini (Dugiš). Valier je posalo Jankovia da suzbije
daljni prodor, ali se on, vidjevši da je to nemogue, vratio. Sutradan su isto prošli i drugi.
Nakon krae borbe mletaka su se plaenika vojska i krajišnici razbjeali. Mnogi su
poginuli. Pod Sinjem su ostala tri topa i tri muara, sva prtljaga i oko 200 mrtvih. Prema
9 ibidem, str. 16
10 Isto, str. 17
6
izjavi poturena Poljaka Mustafe Jaske, u vojnom logoru zaplijenjeno je mnogo haljina,
srebrnih viljuški, lica, posuda za pranje ruku, velikih zdjela, priruni pribor i ostali
predmeti asnika.
Zarobljeni su bili Alberti, kapetan Ivan Maruši te porunik Tomaso Rossi, ija je
ena Agneza dobila za to mjesenu plau. Vjerojatno su tada ubijeni makarski vikar i
jedan kapucin, što nije provjereno.11 U izvješima vladi, Valier a nešto obazrivije i
Michiel optuivali su krajišnike, iako su se baš oni pribliili zidinama tvrave, a u opoj
guvi bijega traili ih, dali im svoje konje i doveli na sigurno. Ipak, Valier je zbog
pokazane nespretnosti bio prijevremeno maknut s poloaja opeg providura (1686.
godine).
Da cijela situacija bude još gora, „etiri mjeseca trajala je neugodna i štetna vedrina“, -
pisao je splitski nadbiskup molei kardinala za pomo u itu.
Pobjedom pod Sinjem muslimani su uvrstili svoj poloaj, tako da se poetkom
lipnja 1685. novi bosanski paša spustio s 3.000 konjanika i 2.500 pješaka u Cetinu.
Odatle je dio vojnika poslao na Klis, ali nije ništa uspio, jedino što su njegovi vojnici
popalili Konjsko. I taj prodor pokazuje kako je malo znaio dogovor Valiera s
harambašima o rasporedu straa na Prologu, u Mojanci, Sutini, na Zelovu i u Rudinama.
Nenadanim taktikim napadima domae su kršanske snage prisiljavale osmanlijske
snage da se povuku u osamljene kule i tvrave. Sam je Valier priznao da ...je to bio jedini
nain koji mu je ostao da tue neprijatelja bez maa i da ga razorua bez vojnika.
Financijska mo bila je slaba jer su mjeseni izdaci za vojsku u Dalmaciji iznosili samo
225.000 lira. Tim su napadima cijela podruja ostala opustošena, pojavljivala se i glad
budui je veina zemlje ostala neobraena. Zbog toga je Cosmi neprestano molio od pape
pomo u itu. Uvjeti za osvajanje Sinja sazrijevali su 1686. godine.12
3.4 Osvojenje Sinja
7
Opsada sinjske tvrave 1686. godine bila je mnogo bolje organizirana nego
prethodno dvije. Novi providur Girolamo Cornaro elio je osvojiti sinjsku tvravu i time
trajno osigurati Klis, pa i cijelu srednju Dalmaciju. U Solinu je dao skupiti 2.000
plaenika, 1.000 ljudi s galija, oko 600 plaenika - konjanika i 3.000 krajišnika. Da bi
krajišnike drao discipliniranima, podijelio ih je u manje odrede od 50 ljudi. Uz to, imao
je šest topova, etiri muara (prangije) i dovoljno streljiva. Uoi pokreta opi providur
poslao je u Sinj Petra Jakovljevi - Tartalju i Ivana Albertija da od sinjskog zapovjednika
Omer - age zatrae predaju tvrave. On je to odluno odbio. Iako je nadmo napadaa
bila oita cijelo vrijeme opsade, branitelji se nisu predavali jer su oekivali pomo
hercegovakog paše. ak su mislili da im se pribliava hercegovaka vojska, smještena u
Duvnu. Vidjeli su, naime, neke vojnike oko tvrave avine. U mraku, u krvavoj borbi
teško je slomljen otpor. Prvi je u tvravu ušao kapetan Alberti. Nakon dva sata borbe
neprijatelj se povukao u glavnu kulu i u drugu ogradu. Trebao je još jedan sat oajne
borbe i tek tada je pala glavna kula. Na njoj je zalepršala zastava Sv. Marka.13
Time su Mleani dobili vanu tvravu koja je gospodarila plodnom, ali gotovo potpuno
napuštenom krajinom, prostorom koji je bio jaka predstraa tvrdom Klisu. Prema
izvorima stradalo je oko 50 neprijateljskih vojnika, a zarobljeno osam topova i dosta
drugog materijala: dva turska malena topa, dva muara (periere), dva teška muara
(saltamarin) od 322 libre, dva topa od 20 libri. Zarobljeno je nešto ena i osloboeno oko
30 zarobljenih kršana. Opi providur priznao je da su mnogi asnici, vojnici i krajišnici
poginuli, a preko 150 ih je bilo ranjeno.
Splitski nadbiskup javio se tada Cibi:
„Juer u 21 sat, dok se Split, okupljen u oratoriju Sv. Filipa klanjao Presvetom, zauzeta
je sinjska tvrava silom oruja, vanija po posljedicama nego to izgleda, jer na taj nain
ostaje pod vlašu Republike vrlo lijep i vrlo plodan kraj od 60 milja dug i malo manje
širok, a uz to se otvara put zaposjednua cijele Hercegovine... (pohvale opem
providuru). Ja u što prije poi u spomenuto mjesto da uredim stvari koje se tiu Crkve i
pobonosti kod onih novih Zagoraca, ali e biti potreban stanoviti broj sveenika“. 14
13 ibidem, str. 21 14 Miloševi Ante, Zbornik Cetinske krajine, Kulturno društvo "Cetinjanin" ; knj. 4 (1989), str. 151. – 152.
8
Nakon osvajanja tvrave opi providur je neko vrijeme ostao u Sinju jer se
oekivao turski protuudar. Odmah se pristupilo popravljanju zidina i kua u tvravi, tako
da je pod vodstvom prvog sinjskog providura Antonija Bolanija smješteno u njoj oko 150
vojnika.15
Slika 1. Prikaz osvajanja sinjskoga Grada 28. rujna godine 1686. 16
3.5 Uspješna obrana
Zauzimanje Sinja omoguilo je preuzimanje tvrave avine. Fra Gašpar Vinjali
piše da su krajišnici s Abruezima, poslije osvajanja Sinja, provalili sve do Livna i odveli
15 Soldo Josip Ante, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, navedeno dj , str. 26 16 Muzej Cetinske krajine; Crte u perspektivi s juga znamenitog mjesta Sinja u Dalmaciji, koje je 28. rujna godine 1686. osvojila i zauzela mletake vojske, pod razboritom upravom i slavnim zapovjedništvom preuzvišenoga i mnogo poštovanoga g. Girolama Cornara, viteza glavnog providura
9
sa sobom dosta obitelji. Mehmed paša Atlagi sakupio je oko 1.500 vojnika i spremao se
napasti Sinj. Atlagi je postao bosanski paša. Krajem oujka 1687. godine on se preko
Prologa spustio u Sinjsko polje s 13.000 pješaka i s 4.500 konjanika, s devama, s dosta
tegleih konja i s topovima. Paša se 3. travnja smjestio nasuprot sinjske tvrave, okruen
sa 4.000 šatora, tako da se Berenzaniju, piscu opisa tog napada, kojeg je objavio Stjepan
Gunjaa, logor inio kao novonikli grad. Sinjskom tvravom upravljao je providur
Bolani. U pomo mu je došlo nešto vojnika s Nicolom del `Borrom i konjica Antonija
Zena. Oni su stigli iz Skradina gdje je podignut most radi lakšeg prebacivanja vojske. S
konjicom je stigao i Stojan Jankovi s 1.600 domaih ljudi. U poetku su se odvijale
manje borbe izvidnica.17 Cornaro je s vojskom bio u Solinu, a kasnije se prebacio u
vrletni Klis i oblinje Konjsko, u kojem su konji imali podosta ispaše.
G. Cornaro se u drugoj povorci kretao preko Dugopolja i Dicma prema Sinju. Na elu je
išao Stojan Jankovi s 500 konjanika, zatim kotarski krajišnici – 1.800 pješaka i 200
konjanika te 400 šibenskih boraca, komora s pratnjom od 60 dragona, zapovjednik
konjice Zeno s 500 konjanika i redovitom etom domaih ljudi od 400 vojnika.
Providura je pratilo 100 dobrovoljaca i dvije konjanike ete, 100 strijelaca iz
bokokotarske okolice, 500 vojnika mletako kopnene vojske, 800 boraca iz okolice
Trogira i Kaštela, 700 strijelaca Poljiana i Omišana, 600 Makarana, 900 Spliana i
Klišana te tri bataljona talijanskih vojnika od po 800 ljudi, sve skupa preko 8.000
vojnika. Uspješno je podignut logor na pogled Sinja sa sigurnom straom, dok je,
primjeuje Gunjaa, Jankovi s 300 konjanika drao najopasniji poloaj.
Velika providurova vojska ne samo da je uplašila neprijatelja, nego je i M.
Atlagia prisilila na oprezno povlaenje. U najveoj je tajnosti nou odluio izvui
topove na Mostine (Han). Ujutro, na pokret providurove vojske, neprijatelj se dao u
bijeg.18 Kod mosta na Cetini (Hanu) S. Jankovi i don Ivan Filipovi Gri zadali su
teški udarac neprijatelju. Nakon neuspjeha pod Sinjem, Atlagi je izgubio slubu
bosanskog paše. Mleani su uspjeli novim stanovništvom napuiti kraj oko Sinja i
nametnuti im potrebu obrane zemljišta koja su dobili. U posljednjoj godini rata (1698.)
17 Soldo Josip Antun, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, navedeno dj, str. 26 18 ibidem, str. 27
10
esti su bili napadi na Dalmaciju. Tim je akcijama neprijatelj elio dobiti bolje granice, u
emu je i uspio.19
Mustafa - paša Daltaban, inae novi vezir - namjesnik u Bosni, 1698. godine poduzeo je
uspješni pohod i došao u Glamo. Njegove su ete dospjele 10. listopada preko avine u
Sinjsko polje. Neprijateljska prethodnica od 300 konjanika osvojila je kule na Hanu, a
zatim pustošila sela. Selo Obrovac je zapaljeno od strane neprijatelja, pokušalo se osvojiti
utvrdu Otok na Cetini, ali bez uspjeha. U godini mira, (1699.), im je okopnio snijeg,
zauzeta mjesta bila su Glavaš, straa na Prologu, avina i kula u Trilju, dok napad na
Vrliku i Zadvarje nije uspio.
Slika 2. Veduta sinjske tvrave sa sjeverozapadne strane 20
3.6 Mir
Prema osmom lanku mirovnog ugovora u Srijemskim Karlovcima 1699. godine
tvrave Knin, Vrlika, Sinj, Zadvarje, Vrgorac i itluk s Gabelom pripale su Mlecima. Na
19 Soldo Josip Ante, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, navedeno dj, str. 29 20 Muzej Cetinske krajine; Veduta prikazuje sinjsku tvravu sa sjeverozapadne strane. Naslikani su
sjeverni bedemi s glavnom kulom, a na zapadnoj strani su palisada i zapadna kula. Na obraenim
sjevernim padinama tvrave naslikano je nekoliko skupina kua i ograeni prostor. Na gornjem dijelu
vedute u stiliziranoj kartuši nalazi se natpis Prospetto della Fortezza di Sign dalla parte di Maestro.
11
sinjskom sektoru nastale su nesuglasice izmeu komisija za razgranienje. Neko vrijeme
trajali su pregovori, ak su i prekinuti kako bi se dobila mišljenja vlada. Konano je
odlueno da granica oko tvrave ide polukruno. Time je završio morejski rat; rat više
napadaki nego frontalni, više pljakaški nego borbeni. Rat pun palei i osveta, u kojem
je došlo do izmjene stanovništva na cijelom podruju Zagore.21
4. Posljednji mletaki rat
4.1 Drugi morejski, mali ili sinjski rat (1714. – 1718.)
Mletaka Republika izišla je iz morejskog rata ekonomski i vojniki oslabljena.
Tek što je rat za španjolsku baštinu (1701. – 1714.) bio završen, na pomolu je bio novi s
Osmanlijskim Carstvom.22
„Sinjski rat“
(fra Andrija Kai - Mioši)
„Posli toga (1. sijenja 1715., op.p) do šest dana, to jest na Vodokarstje istoga godišta
1715. nahodei se pod Sinjem Angelo Emo, general od Dalmacie, a na konaku ovdi u
manastiru, dooše Turci i navistiše Mleanom rat (Ovi se rat zove rat sinjski)“. Tako je
poetak rata zapisao ljetopisac sinjskog samostana fra Petar Filipovi.
Na taj glas, ratni zanos i elja za junaštvom obuhvatilo je stanovništvo Sinjske
krajine. Narod je jedva doekao rat jer mu je bio jedini izlaz iz materijalnih poteškoa
uvjetovanih zemljištem i blizinom granica. Ubrzo su poela otvorena neprijateljstva.
Prema svjedoanstvu opeg providura A. Ema, fra Pavao Vukovi je pozvao narod
prekocetinskih sela, Livna i Duvna, da se digne protiv neprijatelja i da se bori pod
21 Soldo Josip Ante, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeu, navedeno dj, str. 31 22 ibidem, str. 179
12
Kristovim barjakom za pobjedu vjere. Rat je na tim podrujima dobio i vjersku
dimenziju, ali još više dimenziju obrane vlastite zemlje.
Sinjski providur Zorzi Balbi zauzeo je s vojskom i krajišnicima kule na Mostu
(Hanu) i postavio eskadron konjice da ih uva. Zatim je zauzeo strau na Prologu. On je
27. sijenja 1715. godine izdao proglas s naredbom da straa na Prologu mora paziti na
kretanje turskih eta u Livanjskom polju. U sluaju pokreta…