Bijela knjiga o interkulturnom dijalogu

"Živimo zajedno jednaki u dostojanstvu"

koju su usvojili ministri vanjskih poslova u Vijeću Europe

na 118. ministarskoj sjednici

(Strasbourg, 7. svibnja, 2008)

Dijalog – ključ za europsku budućnost

Upravljanje sve većom europskom kulturnom različitošću na demokratski način postalo je

prioritet posljednjih godina. Vijeće Europe vjeruje da su promoviranje i poštivanje kulturne

različitosti, na temelju vrijednosti na kojima je organizacija i izgrađena, temeljni uvjeti za

razvoj društva temeljenog na solidarnosti. Bijela knjiga u ime vlada 47 država članica Vijeća

Europe govori o tome kako naša budućnost ovisi o mogućnosti zaštite i razvoja ljudskih

prava, demokraciji, vladavini prava i promoviranju međusobnog razumijevanja. Predlažu

koncept temeljen na individualnom ljudskom dostojanstvu. Interkulturni dijalog u tome ima

važnu ulogu. Pomaže spriječiti etničku, religijsku, lingvističku i kulturalnu podjelu;

omogućuje zajednički napredak, konstruktivno i demokratsko nošenje s različitim

identitetima. Interkulturni dijalog može uspjeti jedino ako su ispunjeni određeni uvjeti. Za

njegovo unaprijeđenje Bijela knjiga predlaže: demokratsko upravljanje kulturnim

različitostima treba biti prilagođeno različitim aspektima; interkulturalne kompetencije trebaju

se poučavati i učiti; prostor za interkulturni dijalog treba se stvoriti i proširiti i treba se podići

na međunarodnu razinu. Bijela knjiga stvarana je na temeljima pravne stečevine Vijeća

Europe i uzima u obzir bogate materijale sa savjetovanja s mnogim sudionicima, uključujući

partnere iz regija van Europe, održanih 2007. U tom smislu, to je na mnoge načine proizvod

demokratskog dogovora, što je u temeljima samog interkulturnog dijaloga. Bijela knjiga

odgovara na povećane zahtjeve za razjašnjavanjem kako interkulturni dijalog može pomoći

poštivanju različitosti, uz održavanje socijalne kohezije. Nastoji dati konceptualni okvir i

vodič za stvaranje politike. Međutim, interkulturni dijalog ne može se propisati zakonom.

Mora zadržati karakter otvorenog poziva na implementaciju principa postavljenih u ovom

dokumentu, primjenjivanje fleksibilnih preporuka i pridonošenje rasprava o budućoj

organizaciji društva. Vijeće Europe duboko je uvjereno da je naša zajednička odgovornost

stvoriti društvo gdje svi možemo živjetu u jednakosti i dostojanstvu.

1

1. Uvod

Promoviranje interkulturnog dijaloga doprinosi temeljnim ciljevima Vijeća Europe, a

to su očuvanje ljudskih prava, demokracija i vladavina prava. Odbor ministara 2006. određuje

da bi Bijela knjiga mogla definirati kako poticati interkulturni dijalog unutar i između

društava u Europi i dijalog između Europe i njezinih susjeda, a trebala bi dati i upute za

analitičke i metodološke alate i standarde. Bijela knjiga obraća se političarima i

administratorima, učiteljima i medijima, građanskim organizacijama, imigrantskim i

religijskim zajednicama, organizacijama mladih i socijalnim partnerima.

U raspravu o dokumentu priključili su se mnogi. Govorilo se o starom načinu

upravljanja kultrurnim različitostima koji više nije prikladan za današanje društvo. Uviđaju da

postoji opće narazumijevanje što pojam interkulturnog dijaloga znači u praksi. Naglašavaju

da je jednakost među spolovima jedan od uvjeta za interkulturni dijaloga posebno se

naglašava da je zajednički život u društvu različitosti moguć jedino ako živimo zajedno kao

jedanki i u dostojanstvu. Nijedno područje ne smije biti pošteđeno interkulturnog dijaloga

(susjedstvo, radno mjesto, obrazovni sustav, mediji, politika, mladi...). Bijela knjiga definira

ključne pojmove:

o Interkulturni dijalog : puna poštovanja i otvorena razmjena iskustava između

pojedinaca i grupa s različitim etnički, religijskim, kulturnim i lingvističkim

porijeklom i naslijeđem na temelju međusobnog razumijevanja i poštovanja.

o Multikulturalizam : specifičan politički pristup, gdje pojmovi kulturna razlčitost i

multikulturalnost označavaju empirijsku činjenicu da postoje različite kulture koje

mogu uzajamno dijelovati unutar danog prostora i društvene organizacije.

o Socijalna kohezija : označava sposobnost društva da osigura dobrobit svih svojih

članova, smanjujući odvajanja i polarizaciju. Kohezivno društvo je podržavajuća

zajednica slobodnih pojedinaca koji provode ciljeve na demokratski način.

o Dionici/sudionici : sve grupe i pojedinci koji igraju ulogu u interkulturnom dijalogu

o Tijela javne vlasti : državna vlada i politička i administrativna tijela na središnjoj,

lokalnoj i regionalnoj razini.

o Integracija: sposobnost ljudi da žive zajedno s poštivanjem dostojanstva svakog

pojedinca, općeg dobro, pluralizama i različitosti, nenasilja i solidarnosti, kao i

njihova sposobnost za sudjelovanje u društvenom, kulturnom, ekonomskom i

političkom životu. Zahtjeva i zaštitu slabih, kao i pravo na razlikovanje, stvaranje i

2

inovacije. Strategije integracije moraju obuhvatiti sva područja društva i uključiti

društveni, politički i kulturni aspket.

o Pozitivne mjere : proizlaze iz etničkog ili rasnog porijekla osobe, spola ili neke druge

zaštićene karakteristike i nastoji poticati punu i učinkovitu jednakost kao i jedanko

uživanje ljudskih prava.

Nema međunarodno priznate definicije za manjine. U kontekstu Bijele knjige definira se kao

imenovanje osobe, uključujući migranta, kao pripadnika grupe brojčano manje od ostatka

populacije i karakteriziranje po njihovu identitetu, posebno etnicitetu, kulturi, religiji ili

jeziku.

2. Prihvaćanje kulturne raznolikosti

Kulturna raznolikost nije nova pojava, no u posljednjim desetljećima ubrzala se

kulturna diversifikacija. Europa privači emigrante iz raznih krajeva svijeta, dolazi do

promjena u telekomunikacijama i medijima pa su pluralizam i tolerancija važniji nego ikada,

a ključa za postizanje ciljeva je interkulturni dijalog.

Različitost se mora shvaćati kao bogatstvo, a ono što će povezati ljude koji žive na

istom kontinentu je poštivanje ljudskih prava, koja prepoznaju dostojanstvo svakog ljudskog

bića. Veliki europski dogovor o vrijednostima prikazan je brojnim instrumentima Vijeća

Europe (konvencije, dogovori, preporuke, deklaracije..) – Europska konvencija o ljudskim

pravima, Deklaracija o jednakosti žena i muškaraca, Europska konvencija o pravnom statusu

radnika imigranata, Europska kulturna konvencija, Faro deklaracija strategije Vijeća Europe

za razvoj interkulturnog dijaloga, Europska komisija protiv rasizma i netolerancije....

Rizik od nedijaloga mora se u potpunosti cijeniti. Nesudjelovanje u dijalogu dovodi do

lakšeg stvaranja stereotipa, klime uzajamne sumnje, nemira i nezadovoljstva. Nedostatak

dijaloga u društvu može dovesti do klime u kojoj se lako stvara ekstremizam pa i terorizam.

Zatvaranje vrata raznolikom društvu samo naizgled nudi sigurnosti, ali može dovesti do

prijetećeg konformizma. Dijalog je neophodan za osobni i društveni razvoj u globalnom

svijetu i samo on pruža mogućnost da jedinstveni živimo u svojoj raznolikosti.

3. Idejni okvir

U materijalu Bijele knjige interkulturni dijalog je proces koji obuhvaća otvorenu i

dostojanstvenu razmjenu mišljenja između pojedinaca i grupa različitog etničkog, kulturnog,

vjerskog i jezičnog porijekla i naslijeđa uz uzajamno razumijevanje i poštovanje. Interkulturni

3

dijalog doprinosi političkoj, socijalnoj, kulturnoj i ekonomskoj integraciji i koheziji kulturno

različitih društava; ima nekoliko ciljeva, prije svega promoviranje ljudskih prava, demokracije

i vladavine zakona. Sloboda izbora, sloboda izražavanja, jednakost, tolerancija i uzajamno

razumijevanje vodeći su principi u tom kontekstu. Interkulturni dijalog zahtjeva otvorenost,

volju i spremnost za dijalog, sposobost riješavana sukoba na miran način, prihvaćanje tuđih

argumenata...Interkulturni dijalog nije lijek za sve zlo i odgovor na sva pitanja, treba shvatiti

da njegov djelokrug može biti ograničen. Dijalog s onima koji ga odbijaju je nemoguć, ali

društvo unatoč tome treba nuditi prilike za dijalog.

Kulturnoj raznolikosti prije se pristupalo s koncepcijom većine i manjine koja se njima

mora prilagoditi, dok multikulturalizam daje pravo manjini da se izdvoji od većine umjesto da

se asimilira. Opatijska deklaracija odbacuje tu paradigmu. Ni asimilacija ni multukulturalizam

ne primjenjuju se posebno i u potpunosti u nekoj zemlji. Njihovi elementi kombiniraju se s

interkulturnom paradigmom, uzimajući najbolje od svake.

Uvjeti za interkulturni dijalog su ljudska prava i dostojanstvo, demokracija i vladavina

prava. Etnička, kulturna, religijska ili jezična pripadnost ne smije biti prepreka za ostvarivanje

ljudskih prava, a pravila dominantne grupe ne smiju biti opravdanje za diskriminaciju ili

govor mržnje. Demokracija je temelj političkog sustava, a uspijeva jer pomaže pojedincu da

se identificira s društvom čiji je član i omogućuju legitimno donošenje odluka. Važno je da

dijalog prihvaća duh demokratske kulture i njezine elemente: uzajamno uvažavanje sudionika

i spremnost za prihvaćanje.Vladavina prava osigurava raspodjelu vlasti, pravnu sigurnost i

jednakost pred zakonom; spriječava državnu vlast od donošenja diskriminatorskih odluka i

osigurava da pojedinac kojemu su povrijeđena ljudska prava može na sudu tražiti naknadu.

Potrebno raditi na savladavanje barijera koje sprječavaju interkulturni dijalog - otežana

komunikacija na nekoliko jezika, diskriminacija, siromaštvo, izrabljivanje, rasizam,

ksenofobija...

Konflikti izazvani vjerskim podjelama osobina su daleke i novije prošlosti Europe.

Sloboda mišljenja, savjesti i vjeroispovijesti čine osnovu demokratskog društva. Religijska

praksa dio ljudskog života i ne smije se zanemarivati od strane državne vlasti iako ona mora

zadržati neutralnu ulogu u tome. Treba poticati dijalog između vjerskih zajednica i državne

vlasti, ali i između samih religijskih zajednica.

4. Pet političkih pristupa za promoviranje interkulturnog dijaloga

4

1. Političko upravljanje kulturnom različitošću

Društvo različitosti može se razviti jedino ako demokracija pomiruje prava većine i

prava osoba koje pripadaju manjini. Demokracija ne znači da viđenja većine uvijek moraju

prevladati, mora se postići ravnoteža koja osigurava pravilan i pošten odnos prema manjinama

i ne dozvoljava njihovo iskorištavanje od dominantne većine. Razvijanje političke kulture

koja će podupirati kulturni pluralizam je težak i zahtjevan zadatak, a podrazumijeva obrazvoni

sustav u kojem se stvaraju kapaciteti za kritičko mišljenje i inovacije i prostor u kojem je

svima dopušteno reći svoje mišljenje. Organi vlasti, plitičari i nastavnici moraju biti obučeni

za rad u kulturno raznolikim zajednicama, a od medija se zahtjeva da se bore ptoriv stereotipa.

Ljudska prava pružaju osnovni okvir za održavanje interkulturnog dijaloga (pravo na

slobodu mišljenja i izražavanja, sloboda vjeroispovjesti, slobodnog okupljanja i udruživanja,

na privatni i obiteljski život, obrazovanje, zdravlje, socijalnu zaštitu ...). Bez prava na

izražavanje mišljenja nema ni interkulturnog dijaloga.

Nastoji se osigurati i jednakost životnih šansi; moraju postojati političke mjere koje će

svima omogućiti pristup pravima. U javnoj sferi državne vlasti dužne su poštovati zabranu

diskriminacije i ostati neutralne u kulturnim i vjerskim temama. Formalna jednakost nije

uvijek dovoljna i uspješno promoviranje jednakosti moglo bi, u nekim slučajevima, izazvati

usvajanje konkretnih mjera koje podržavaju načelo nediskriminacije. U određenim

okolnostima, ako se ne primjeni različiti tretman za ispravljanje nejednakosti, to može bez

racionalnog i objektivnog obrazloženja, dovesti do diskrminacije.

2. Demokratsko građanstvo i sudjelovanje

Građanstvo je pravo i odgovornost na sudjelovanje u kulturnom, društveno i

ekonomskom životu zajednice zajedno s drugima. To je ključ za interkulturni dijalog, jer nas

poziva da mislimo o drugima, ne na stereotipan način, nego kao građanima jednakim nama.

Aktivno sudjelovanje u svim područjima života lokalne zajednice doprinosi njezinom

napretku i poboljšava integraciju. Temelj za promoviranje sudjelovanja je pravo stranaca na

sudjelovanje u lokalnim i regionalnim izborima. Integraciju će ubrzati i pravo djece stranaca

na državljanstvo u zemlji u kojoj su rođeni i stanuju.

3. Usvajanje i prenošenje interkulturnih znanja

Znanja neophodna za interkulturni dijalog ne stječu se automatski; potrebno ih je

usvojiti, uvježbavati i primjenjivati tijekom cijelog života. Ključna područja znanja su

demokratsko građanstvo, jezik i povijest. Obrazovanje za demokratsko građanstvo je od

5

temeljnog značaja za otvoreno, tolerantno i inkluzivno društvo, uzajamno razumijevanje,

interkulturni dijalog i solidarnost, a obuhvaća civilno, povijesno, političko i obrazovanje o

ljudskim pravima. Jezik je često prepreka za interkulturni dijalog. Mora se raditi na očuvanju

jezika manjina, ali i na njihovom usvajanju jezika većine kako bi mogli aktivno sudjelovati u

životu zajednice. Kroz učenje povijesti učenike se potiče na kritičko i odgovorno analiziranje

povijesnih činjenica i događaja i radi se na smanjivanju predrasuda i stereotipa; ne smije biti

instrument ideološke manipulacije i sredstvo promoviranja netolerancije, ksenofobije,

razisma, nacionalizma.

Osnovno i srednje obrazovanje treba omogućiti djeci da razumiju vrijednosti koje leže

u osnovi demokratskog života, upoznati ih s poštovanjem ljudskih prava kao osnovom za za

upravljanje raznolikošću i podržavanjem otvorenosti prema drugim kulturama. Visoko

obrazovanje stvara interkulturne intelektualce koji mogu igrati aktivnu ulogu u javnoj sferi.

Jednako važnu ulogu ima i informalno i neformalno obrazovanje (sportske organizacije,

religijske zajednice, grupe mladih). Obrazovni radnici na svim razinama imaju važnu ulogu u

njegovanju interkulturnog dijaloga i pripremi budućih generacija za dijalog, a svojim radom i

posvećenošću učenicima mogu služiti kao uzor. Roditelji i obiteljsko okruženje isto tako

pripremaju mlade za život u kulturno raznolikom društvu i kroz ulogu modela za svoju djecu

moraju raditi na promjeni mentaliteta i percepcija.

4. Prostor za interkulturni dijalog

Važno je stvoriti prostor za dijalog koji je otvoren za sve. Uspješno interkulturno

upravljanje na svim razinama većinom je stvar stvaranja takvih prostora. Uređivanje i

planiranje gradova primjer je za to, jer može grad može biti uređen na otvoren i na manje

otvoren i jedostran način. Važno je da se imigranti ne smještaju na izolirana i neuređena,

bezdušna mjesta. U stvaranju otvorenih i tolerantnih zajednica veliku ulogu imaju i muzeji i

povijesna mjesta. Vrtići, škole i mjesta za mlade moraju pružati prilike za susretanje

različitosti i interkulturni dijalog. I mediji, radna mjesta, sportske i svakodnevne aktivnosti

moraju poticati toleranciju i interkulturni dijalog.

5. Interkulturni dijalog u međunarodnim odnosima

Interkulturni dijalog treba poticati i na međunarodnom nivou, to je važan zadatak u

cilju građenja uzajamnog razumijevanja. Interkulturnim dijalogom može se spriječiti

nastajanje sukoba ili se mogu naći rješenja za postojeće sukobe i podržati pomirenje i

građenje društvenog povjerenja. Vijeće Europe otvoreno je za suradnju sa susjednim regijama

6

i ostatkom svijeta i nudi im svoju stručnost za primjenu standarda i mehanizama monitoringa

u oblasti ljudskih prava, demokracije i vladavine prava.

5. Preporuke i politička orijentacija za buduće djelovanje: zajednička odgovrnost

ključnih aktera

Jačanje interkulturnog dijaloga u cilju širenja zajedničkih vrijednosti poštivanja

ljudskih prava, demokracije i vladavine prava zajednička je odgovornost svih zainteresiranih

sudionika. Vijeće Europe formuliralo je sljedeće opće preporuke i smjernice za buduće

djelovanje:

1. Demokratsko upravljanje kulturnom raznolikošću

- za interkulturni dijalog potrebna je neutralna institucija i pravni okvir na nacionalnoj i

lokalnoj razini koji će jamčiti ostvarivanje standarda Vijeća Europe za ljudska prava i

raditi po načelima demokracije i vladavine prava

- potrebno je osigurati unutarnju povezanost između različitih politika koje promoviraju

interulturni dijalog

- javne vlasti trebaju biti pažljive prema očekivanjima kulturno raznolikog stanovništa i

osiguravati da rad držvanih službi poštuje zakonite zahtejeve i odgovara željama svih

grupacija u društvu

- svaka javna rasparava mora se voditi u duhu uvažavanja kulturne raznolikosti.

- javna vlast treba, ukoliko je potrebno, poduzimati pozitivne akcije u poticanju pristupa

pripadnika podzastupljenih i zanemarenih grupa odgovornim pozicijama u

profesionalnom životu, organizacijama, političkim vlastima

Vijeće Europe čini sve kako bi svoje pravne standarde i smjernice širio na jedan novi način

koji bi bio privlačan ciljnim grupama kao što su državne vlasti, vođe organizacija građanskog

društva, mediji i mladi. Između ostalog, u velikom broju dijeli se materijal o poštivanju

ljudskih prava u kulturno raznolikom društvu, kao i priručnici o govoru mržnje i nošenju

vjerskih simbola na javnim mjestima, u svijetlu smjernica navedenih u Europskoj konvcenciji

o ljudskim pravima.

2. Demokratsko građanstvo i učestvovanje

7

- javne vlasti i sve društvene snage ohrabruju se da naprave poseban okvir za dijalog

putem obrazovnih inicijativa i praktičnog angažiranja i manjine i većine

- za primjenu ljudskih prava ne smiju postojati nikakva neprimjerena ograničenja, što se

odnosi i na građane bez dozvole boravka

- javne vlasti trebaju ohrabrivati aktivno sudjelovanje svih osoba sa dozvolom boravka

u javnom životu na lokalnoj razini općine u kojoj žive, što se odnosi na pravo da

glasuju na lokalnim i regionalnim izborima u skladu s načelima Konvencije o

sudjelovanje stranaca u javnom životu na lokalnoj razini

- javne vlasti trebaju podržavati rad organizacija građanskog društva koje promoviraju

sudjelovanje i demokratsko građanstvo, posebno onih koji predstavljaju mlade ili rade

s njima, kao i pripadnicima manjina i emigrantskih zajednica.

3. Usvajanje i predavanje interkulturalnih znanja

- usvajanje i predavanje interkulturnih vrijednosti neophodno je za demokratsku kulturu

i socijalnu koheziju. (kvalitetno obrazovanje za sve)

- interkulturna znanja trebaju biti dio obrazovanja o građanstvu i ljudskim pravima

- obrazovne ustanove i svi uključeni u obrazovne aktivnosti trebaju osigurati da učenje i

poučavanje povijesti prati preporuke Odbora ministara za povijest i ne usmjerava se

samo na povijest nečije vlastite kulture, nego uključi i povijest drugih zemalja i

kultura, ali i to kako drugi gledaju na naše društvo (multiperspektiva)

- poštivanje različitosti kulturnog porijekla treba uključivati znanje i razumijevanje

glavnih svjetskih religija i nereligijskih uvjerenja i njihove uloge u društvu.

4. Prostor za interkulturni dijalog

- javne vlasti i svi društveni akteri pozvani su razvijati interkulturni dijalog u

svakodnevnom životnom prostoru i u okviru poštivanja temeljnih ljudskih sloboda

- organizacije građanskog društva, uključujući i vjerske zajednice, pozivaju se na

sudjelovanje u stvaranju organizacijskog okvira za interkulturne i interreligijske

susrete

- novinarstvo, predstavljeno na odgovoran način kroz etički kodeks, može omogućiti

prostor za intekulturni dijalog

- javne vlasti i nedržavne aktere potiče se da promoviraju kulturu, umjetnost i naslijeđe,

što daje posebno važan prostor za dijalog.

8

5. Interkulturni dijalog u međunarodnim odnosima

- lokalne i regionalne vlasti trebaju razmotriti angažiranje u drugim dijelovima Europe u

suradnji s partnerskim institucijama

- organizacije građanskog društva i obrazovni radnici mogu doprinositi interkulturnom

dijalogu u Europi i na međunarodnoj sceni, na primjer sudjelovanjem u europskim

nevladinim strukturama, partnerstvima sa stranim organizacijama i sustavu razmjene,

posebno za mlade

- mediji su pozvani razviti aranžmane za razmjenu i koprodukciju programskih

materijala koji su pokazali svoju vrijednost u mobiliziranju javnog mišljenja protiv

netolerancije i poboljšanja odnosa u zajednici.

6. Put pred nama

Bijela knjiga želi izabrati jasan smjer za održavanje interkulturnog dijaloga, ali ne

može pružiti detaljnu mapu puta. Ona je samo jedan korak na drugačkom putovanju. Njene

zaključke i preporuke treba nadgledati i po potrebi prilagođavati tijekom dijaloga sa

zainteresiranim stranama. Ovdje navedene smjernice trebaju pratiti aktivnosti i evaluacija.

9