Embed Size (px)
DESCRIPTION
Â
Citation preview
list za svu
d jecu
UTEMEQILA TATJANA OLU
IĆ MUSIĆ 1994.
RIJEKA, JANUAR 2014.
193Cijena 10
kn, 1
,5 € - u pret
plat
i 10%
popus
ta
4 Kolijevka 6 Sunčana kolevka (priča) 8 Sveti Sava10 Autobiografije12 Sveti Sava i Hilandar13 Isposnica manastira Studenice14 Nečiste sile15 Najveća srpska kwiga16 Selo Petnica18 Republika Rumunija20 Zuzuko22 Znam latinicu, učim ćirilicu24 Basna26 Zvijeri mesožderi28 Bora Todorović30 Nepoznati autori31 Kviz32 Za tebe i za...34 Predstavqamo...38 Maštom, raukom...40 Mala galerija42 Veliki odmor43 Web-zanimacije44 Čipko
SADRŽAJ
Dragi prijateqi, bjelopčelice i bjelopčelci
Došla nam je i 2014. godina. Potpuno nova i pruža nam priliku da ispravimo sve što u protekloj, možda, nismo dobro uradili. Zato početkom ove obećavamo da ćemo, na primjer, redovnije učiti, čitati lektiru, malo više slušati roditeqe i Bijeloj pčeli slati svoje radove. Znam da niste na proteklim prazni-cima mnogo razmišqali o školi, ali zato ste se dobro izigrali, odmorili i puni ste energije za ovo drugo polugodište koje će biti, sigurna sam, boqe i uspješnije.Svi smo stariji za jednu godinu. Bijela pčela ove će godine napuniti dvadeset godina. Do rođendana ima još dosta vremena i iskoristit ćemo ga da i mi budemo boqi i vama zanimqiviji, a onda ga zajedno proslaviti.
Vaša Bijela pčela
U čast novorođenčetaUnutar raskošne kuće priređena je dječja svečanost u čast novorođenog djeteta. Slikar u prvi plan ističe usnulo dijete u pletenoj kolijevci od vrbovog pruća. Dije-te je utonulo u san u mekanu posteljinu i prekriveno šarenim prekrivačem. Njegova majka prepustila se mirnom čavrljanju s gošćama i ne obraća pažnju na kćerkicu uz kolijevku, koja joj povlači ruku.Prizor gozbe pokazuje zadivljujuću vje-štinu slikara koji uspješno stapa različita događanja. Lan Sten poklanja gotovo sitničavu pažnju i najmanjem detalju. Njegova boja puna je topline i blagosti.
Kolijevka je simbol majči ne utro be i novog ži
vota. Ona je sjećanje na početak; u njoj su rođene sve boje našeg djetinjstva, prvi smiješak i prva gugutanja; iz nje smo osluškivali milozvučne riječi, uspavanke i priče s kojima smo zakoračili u široka prostranstva života. Iz nje nas je uvijek pratio glas majčina srca. Topla i mekana, kolijevka ulijeva bezbrižnu sigurnost. Njena toplina grije nas do kraja života. Ona je simbol sigurnog puta kroz život.Nalik na brod kolijevka se povezuje i s putovanjem; brod je života koji se ljulja na površini praiskonskog okeana.
čarolija svjetlosti
Dar strpljivosti
Novorođenče, budući Spasitelj, zamotan u bijelo platno, leži na slami koja je položena na pletenu korpu. U Svetoj noći, netom rođenom Hristu došli su na poklonjenje pastiri. Svjetlo voštanice obasjava usnulo no-vorođeno dijete, Bogorodicu sa sklopljenim rukama i lica svjedo-ka radosnog događaja.Žorž de la Tur svečani trenutak Hristovog rođenja uspio je da izrazi čarolijom svjetlosti i sjen-ke. Za umjetnika kao što je de la Tur bila je to svjetlost duše, plamen nadahnuća, prisustvo božanske milosti. Topla i snažna boja i jasnoća pripovijedanja taj-na je njegove umjetnosti.
4 Bijela p^ela
kolijevka
Georges de la Tour, Poklonjenje pastira
Jan Steen, Dječja gozba, detalj
Nepoznati narodni stvaralac s posebnim zanosom oblikovao je i oslikao ovu drvenu kolijevku. Šaroliko sli-kariju na pročelju obil-no je ukrasio ružama koje okružuju stojeći lik Bogorodice. Svojim velikim plaštom ona zaštićuje i zakriljuje dijete što drži u ruci. Povezanost Velike Majke i ko-lijevke jasna je i shvatljiva, i jedno i drugo pružaju zaštitu i utočište.Ova narodna rukotvorina, istesana u drvu, nastala je darom strpljivosti, oporim slikovnim jezikom, svojstvenim naivnim stvaraocima.
Kolijevka, Slovenski etnografski muzej, Ljubljana
Seosku izbu ispunjava mir i spokoj. Mlada majka us-pavljuje svoje čedo u kolijevci, sačinjenoj od grubo istesanih dasaka. Kolijevka poput ljuljačke visi na kanapu, a okružuju je teški crveni zastori, ukrašeni cvjetnim uzorcima.Prisni prizor u zagušljivoj brvnari slikar Ivanov gledao je pažljivim očima, ali ga je naslikao strogom rukom, dosljedno slijedeći zakone realizma. Iako je njegov način slikanja besprijekoran, ovaj, inače, bliski prizor lišen je likovne mekoće jer slikareve su boje bez svje-žine i djeluju poput potamnjenog metala.
Slikarstvo je biografija is pričana bojom, linijom, oblikom. Za slikaricu Fri-du Kalo više od toga, jer njena slika nastaje na kri-lima mašte i proizvod je mnogih sanjarija. Svijet je i suviše kaotičan i rođeno dijete nesvjesno čezne za povratkom u sigurnost majčine utrobe. Za tim če-zne njeno dijete, nalik slikaru Diegu Riveri. On je taj napušteni Mojsije u kolijevci od kože.Na ovoj slici oko sunca, majčine utrobe i kolijevke vrti se cijela historija čovječanstva. Božanstva, kraljevi, mudraci, revolucionari sačinjavaju jezgru postanka.
strogost rUke
lirska priroDa
U pozaDini rata
5Bijela p^ela
Osebujnom ženskom istančano-šću slikarica Bert Moriso naslikala je mladu majku koja bdije nad usnulim djetetom. Prizor ima posebnu draž, a postignut je pa-žljivim rasporedom, skladnim iz-borom boja, ujednačenim osvjet-ljenjem te istančanim potezima četkice. Slika odiše nježnošću i majčinskom ljubavlju. Prisnost prizora pojačava se pomnom obradom prozirnog vela preba-čenog preko kolijevke te laganim zavjesama u pozadini.Nježan stil, jasnoća i neposred-nost na najočigledniji način go-vore o lirskoj prirodi ove umjet-nice.
ploD sanjarija
Zamišljen pogled vojnika koji je sa bojišta došao u posjet svom domu. Sjedeći pored kolijevke u skučenoj izbi možda razmišlja o sudbini djeteta koje bezbrižno spava pod šarenim prekrivačem. Ovaj dojmljiv prizor opterećen je ponekim deta-ljima čija je uloga da ispričaju priču o neiz vjesnim ljudskim sudbinama u ratu.Slikar Asaf Džafarov ispunjava plat-no masivnim oblicima, čvrstim i oštrim linijama te prigušenim bojama. U nizu detalja, nešto slobodnije prikazan je pijetao, obli dječji lik, dok je figura vojnika iskrivljena, preuveličanim rukama i čizmama.
Berthe Morisot, Kolijevka
Viktor Ivanob, Mlada majka
Asaf Džafarov, Roditeljski dom
Frida Kahlo, Mojsije ili jezgro postanka
Sunč
ana
kolev
kaNekada davno, u Zelenoj dolini, živeli su devojka i mladić,
čija je ljubav bila nadaleko poznata. Zora je bila lepa kao letnje jutro, plavih očiju kao nebo, sa dugom kosom boje
sunca i nežna kao letnji lahor. Srebromir je bio visok, snažan kao gorski lav, prodornih zelenih očiju i glasa jakog kao grmljavina. Imao je srce nežno kao runo jagnjeta, smeh nalik žuboru planin-skog potoka, i pomagao svakom ko bi zatražio pomoć. Oboje su bili siročići. Zorini roditelji umrli su još kada je bila u kolevci. Brigu o devojčici preuzela je hroma rođaka Nada. Iako siromašna, radom u kućama bogatih seljaka i u svom malenom vrtu, odgajila je Zoru, pametnu i vrednu devojku. Srebromir je ostao bez roditelja sa trinaest godina, kada je nje-gova porodica stradala u požaru. Uz pomoć nekolicine dobrih ljudi iz sela sklepao je kućerak na temeljima stare kuće. Da bi preživeo, Srebromir je radio kao nadničar, čuvao tuđu stoku i odlazio u planinu da bere lekovite trave. Još kao dete od svog dede naučio je sve o biljkama i kako od njih da napravi leko-vite napitke, meleme i čajeve, koje je razmenjivao za hranu i odeću . Dvoje mladih upoznali su se kad je Srebromir došao u Zorino
Ilustrovao: Zvone Kenđel
BožIdar Pešev
selo da pomogne bolesnoj Nadi. Mladić je uvek bez nadoknade lečio siromašane. U trenutku kada su im se pogledi susreli, dvoje mladih se zaljubilo jedno u drugo.Posle venčanja, Srebromir je češće odlazio u planinu u potrazi za lekovitim travama. Zalazio je čak i na livade u koje je bilo opa-sno odlaziti, odakle se mnogi nisu vratili zbog, kako se u narodu pričalo, vila koje su tamo živele. Srebromir se nije na to obazi-rao. Ali, jednog dana ispred mladog čoveka pojavi se vila i za-traži od njega da plati za sve trave što je uzeo sa njene planine. Mogao je da bira: ili da biljke plati suvim zlatom ili da se oženi vilom. Kako zlata nije imao, a da se odrekne Zore nije želeo, vila mu prorekne da će mu svako dete umirati sve dok jedno od njih ne bude stavljeno u zlatnu kolevku. Srebromir je otišao kući i sve ispričao Zori.Meseci su prolazili. Mladi par je očekivao rođenje deteta i bio uplašen zbog predskazane nesreće. U Zelenu dolinu pohrlili su brojni čarobnjaci i magi ne bi li skinuli kletvu. Ali, skidanje čini i bajanje, kao i molitve bogovima nisu uspevale da skinu kletvu planinske vile. Samo bi se začuo jeziv smeh koji je odjekivao i prolamao se celom dolinom. Jednog dana u selu se pojavio starac koji je kazao da jedino Sun-ce može da skine ovu strašnu kletvu. Kad je kucnuo čas, u rano jutro, Zora i Srebomir pođoše na proplanak kraj reke koja je blje-skala kao da po njoj pliva srebro. Uskoro je zdravo muško dete zaplakalo, ali odgovora s Neba na molitve roditelja nije bilo.Izbezumljeni, Zora i Srebromir gledali su sina čiji se život laga-no gasio. I, kad je već izgledalo da mališanu nema spasa, u travi se pojavi Sunčana kolevka koja je zablistala sjajnije od zlata.„Odmah spustite sina u kolevku. Vaše molitve su uslišene. Vilin-ska kletva je poništena. Svog sina nazovite Zlatohrast, a kolevku čuvajte za svoju ostalu decu“, začuše glas sa Neba. Dvoje mladih zahvališe Suncu. I od tada se svaka kolevka sa no-vorođenčetom iznosi na Sunce da ga ono zaštiti od svih kletvi i uroka.
SvetiSava
Ko udara tako pozno u dubini noćnog mirana kapiji zatvorenoj svetogorskog manastira?"Već je prošlo davno veče, i nema se ponoć hvata,sedi oci, kaluđeri, otvor'te mi teška vrata.Svetlosti mi duša hoće, a odmora slabe noge,klonulo je moje telo, umorne su moje noge.Al' je krepka voqa moja, što me noćas vama vodida posvetim život rodu, otaxbini i slobodi.Prezreo sam carske dvore, carsku krunui sad evo svetlost tražim u skromnome manastiru;Otvor'te mi, časni oci, manastirska teška vrata;i primite carskog sina k'o najmlađeg svoga brata.
Zaškripaše teška vrata, a nad wima sova pr'nui s kreštawem razvi krila i skloni se u noć crnu.A na pragu hrama svetog, gde se Božje ime slavi,sa buktiwom upaqenom, nastojnik se otac javi.On buktiwu gore diže, iznad svoje glave svetei ugleda, čudeći se, bezazleno boso dete.Visoko mu bledo čelo, pomršene guste vlasi,ali čelo uzvišeno božanstvena mudrost krasi.Za ruku ga starac uze, poqubi mu čelo bledo,a kroz suze prošaputa: "Primamo te, milo čedo". *** Vekovi su prohujali od čudesne one noći,vekovi su prohujali i mnogi će jošte proći.Al' to dete jošte živi, jer wegova živi slava,jer to dete beše Rastko, sin Nemawin – Sveti Sava.
Vojislav Ilić
Sve
ti S
ava
Ilustrovao: Sven Kovačević
Oko jelke
10 Bijela p^ela
Pripremio: Ratko RelI]
vački odbor rekao da je ovo djelo "dalo značajan dopri-nos bogatoj tradiciji memo-arske literature od vremena Simeona Piščevića i prote Mateje do memoarskih zapisa Miloša Crwanskog i Ive Andrića".
GRIGOR VITEz(1911. – 1966.)ni toliko autobiografskih
kwiga.Autobiografije su privlač-ne čitaocima jer su većinom pisane jednostavnim jezikom i s puno zanimqivih zgoda i nezgoda iz autorovog života koje približavaju i osvjetqa-vaju piščevu ličnost, wihov karakter i wegov pogled na qude i događaje.
Pišu ih od davnih vreme-na...Autobiografije pišu od po-jave pismenosti. Prve prave nastale su u 18. vijeku u Fran-cuskoj i Wemačkoj. U srpskoj kwiževnosti napi-sali su ih Dositej Obradović i Matija Nenadović. Kasnije su zapaženi autobiografski zapisi Petra Preradovića, Sime Matavuqa, Branisla-va Nušića, Miloša Crwan-skog, pa Grigora Viteza, Ive Andrića, Mome Kapora i drugih pisaca.Posqedwih godina pojavila se zanimqiva autobiografi-ja Mire Alečković "U domu moje majke", koju je na osnovu rukaopisa priredila wezina kćerka Mila Alečković – Nikolić. Takođe su zanimqi-ve autobiografije Milisava Savića "Sjećawa i rat" te "Smrt je neprovjerena isti-na" čuvenog režisera Emira Kusturice, za koju je ocjewi-
Autobiografije (meomari, životopisi, sjećawa i sl.) mogu biti vrijedni izvori podataka ne samo o piscima nego i o vremenu u kojemu su živjeli i stvarali, naroči-to ako su autobiografije ute-meqene na istinitim čiwe-nicama.Pisati o sebi svakom je piscu veliki izazov, jer putevi sje-ćawa mogu biti zamagqeni i zamračeni, pa time i nepouz-dani. Pri tome vreba i opa-snost od qudske slabosti – da se o sebi piše što qepše i svoj lik prikaže bez greške, a bezgrešnih qudi jednostav-no nema. Zato je jedan umni čovjek s pravom kazao "Pi-sawe autobiografije je čin hrabrosti".Značajne pojedinosti iz vla-stitog života ili iz zbi-vawa kojima su svjedočili, pisci, dakako, često znaju da ugrađuju s umjetničkim nadahnućima i u svoja dje-la, bilo prozna, u stihu ili dramska.U naše vrijeme autobiogra-fije su vrlo popularne i rado ih čitaju i pišu zahvaqujući modernoj tehnici koja olak-šava pisawe. Stručwaci go-vore da nije savremenih pi-saćih pomagala ("brzo piše – brzo briše") ne bi bilo
Autobiografija
"Selo u kome sam se 15. fe-bruara 1911. rodio i proveo dane djetiwstva zove se Koso-vac. To ime podsjeća na koso-ve i mlade kosoviće, čija sam gnijezda znao naći u Čungaru, mladoj kosovačkoj šumi, koja se prostire iznad sela i u ko-joj sam proveo mnoge dječačke dane.Možda bi trebalo nešto reći i o nastanku prezimena moje porodice. Moji preci s majčine strane, Milosavqe-vići, došli su u Slavoniju, kako se pretpostavqa, naj-vjerovatnije negdje iz Bosne, iako nije iskqučeno ni to da su došli za velike seobe pod Arsenijem Čarnojevićem.
AUTOBIO
GRAFIJE
11Bijela p^ela
Preci s očeve strane došli su negdje iz sjeverne Dalma-cije iz Ravnih Kotara ili Bukovice, i imali prezime Alavawa. I danas još imam rođake s tim prezimenom u okolici Daruvara, i oni su zajedno doselili iz Dalma-cije. Jedan od Alavawa, koji je došao u Okučane, dakle u graničarski kraj, imao je po-časni naslov vitez, i to je ka-snije uzeto kao prezime..."
BRANISLAV NUšIĆ(1864. – 1938.)
kao trgovac, i prema tome, i ja sam rđav đak. A kad sam jedno dva-tri puta (o Božiću, Uskrsu i Novoj godini) od-neo učitequ nešto zavijeno u maloj beloj koverti, ja sam prešao u prvu klupu i ona je priča glasila:Bila su dva dečaka, Sima i Nenad. Sima je bio sin jednog kočijaša, rđav, neposlušan, glup i nevaqao, a Nenad sin jednog trgovca...Mogli smo čak da, po svršet-ku osnovne škole, i izračuna-ti šta je koga od nas koštalo to što je naučio čitati i pi-sati. Tako, na primer: Simu Jankovića koštalo je 380 jaja; Peru Vukića dva para gusa-ka, pet pari pilića i 140 jaja; Milenka Purića 100 glavica kupusa, sedamnaest venaca cr-nog luka i deset pari telećih nogu za piktije. Janka Popo-vića 294 para kobasica, če-tiri šunke, četiri švargle, dve slanine i jedanaest kila suvih rebara.To je bila na neki način vred-nost pismenosti izražena materijalnom vrednošću. Šteta je što se danas izgubio taj idilski odnos između uči-teqa i đaka, pa se na taj na-čin izgubila i mera kojom bi se dala ceniti pismenost, te je otuda vaqda i dobila nepi-smenost tako veliku cenu..."
SIMO MATAVUQ(1852. – 1908.)
Biqeške jednog pisca
Dolazak u Islam Grčki kod Zadra (odlomak)"I tako, čas u pjesničkom za-nosu zbog uspomena koje mi se čiwahu jučerašwe, čas obu-
zet žalošću gledajući javu oko sebe, stigoh u Islam. Kada kroza suton ugledah Jan-kovića dvore, kad pomislih da ću živjeti blizu toga srca cijele kotarske prošlosti, pored pošqedweg potomka Janković Stojana, sav protr-nuh od miline i od sjete.Znao sam naprijed da ću biti zadodoqniji nego na Đ (dota-dašwe mesto boravka), ali kad se sutradan uvjerih da su svi uslovi za život mnogo po-godniji nego što sam se mogao nadati, bio sam srećan. Selo je udaqeno od Zadra tek dva, dva i po časa vožwe na kolima, a prečac, pješaku, napola bliže. Selo je veli-ko, pitomo, bogato, sa dvije parohije, pravoslavnom i ka-toličkom, zbog čega prosti narod i dijeli ga na dvoje, na "Islam grčki" i "Islam latinski", ali su oba pod jednijem glavarom, sa jednom zajedničkom školom. Mnoge su kuće kao gradske; crkve su takođe lijepe, a ima ih tri – jedna Stojanova. Cio Islam bješe nekad imawe Jankovi-ća, ali se s vremenom smawi-lo, vaqda, na trećinu, a i to nije malo..."
Autobiografija
"Prema zanimawu očeva bio nam je određen rang u učewu i vladawu. Tako, na primjer, najboqi je đak bio kobasiča-rev sin, a odmah za wim kasa-pinov, zatim sin jednog baka-lina, pa piqarev ( i to otka-ko je, sem zeleni, počeo slati piliće i ćurke), a tek u po-sledwoj klupi sin grobarev, svirčev, kočijašev i uopšte sinovi očeva neproduktivnih zanimawa.U neproduktivna zanimawa spadao je upočetku i moj otac,
SVETI SAVA I HILANdAR
“…da bude Srbima na poklon večni”(Vizantijski car Aleksije)
veti Sava je svom srp-skom pravoslavnom rodu ostavio mnoge za-
dužbine, najveće su svakako autokefalna crkva i samo-stalna država. Sve wegove za-dužbine imaju veliki značaj i igraju veliku ulogu u životu Srba i danas. Nema sumwe da je jedna od najvećih zadužbina manastir Hilandar na Atosu (Svetoj Gori). To je riznica svih dobara koje je Sveti Sava ostavio svom rodu.Hilandar je podignut uz sa-glasnost Vizantije (Grčke) jer je Atos bila wena teri-torija u 12. veku. Podižu ga monah Sava i wegov otac Ste-van, veliki župan. Baš kao
S
12 Bijela p^ela
što pesnik kaže: “Hilandar postade najdowi kamen naše istorije“. O Hilandaru go-vore mnoge hronike, poveqe, predawa, a pre svega pravni je dokumenat srpske sredwe-vekovne crkve i države. Kao što znamo, Hilandar je jedan od mnogobrojnih pravoslavnih manastira na Svetoj Gori. U literaturi Sveta Gora se još naziva perivoj, vrt Presve-te Bogorodice. Bogorodica je
se iskrcala, javio joj se anđeo da ovde propoveda jevanđeqe i tako Atos postaje wen za-log Hristovoj nauci. Atos je tako postao oaza pravoslav-nog hrišćanstva. Zahvaquju-ći Svetom Savi i mi Srbi smo tu našli svoje duhovno mesto pored Grka, Rusa, Rumuna, Bu-gara, Gruzijaca i drugih pra-voslavnih naroda. Vizantija je to dozvolila a Sveti Sava je to bogato iskoristio. Od 12.
zaštitnica svih manastira pa tako i manastira Hilan-dar. Predawe kaže da je nakon vaznesewa Hristovog Bogoro-dica pošla na Kipar lađom, ali da se digla ogromna bura pa je wenu lađu odnela na dru-gu stranu prema Atosu. Kada
veka pa sve do danas Hilandar je biser naše duhovnosti, koga su čuvali svi srpski vladari blagodatni srpski narod. Hi-landar je uz Savinu pomoć po-stao i državno-pravni centar, centar naše pismenosti i ra-zvoja jezika, centar prevođewa kwiga iz svetske baštine. Tu na Svetoj Gori nastale su prve kwige zakona i utrt je put na-šeg naroda u zajednici evrop-skih hrišćanskih naroda.Hilandar čuva našu prvu pisa-nu istoriju, filosofiju, kwi-ževnost, a naročito umetnost (slikarstvo i arhitekturu). Hilandar je riznica u kojoj srpski narod čuva svoje najve-će blago koje nam je Sveti Sava ostavio, to je tvrđava naše prošlosti i naše budućnosti. Sa te tvrđave lakše možemo sagledati i sebe i druge.
Radoš Matić
to god da se nacrta ili napiše o Stude-nici, ostaje sumwa da
li je to na pravi način i u do-voqnoj meri urađano. Stude-nica i daqe privlači, provo-cira i teško joj je odoleti a da se ne uradi još neki novi zapis. Pogotovo kad je reč o isposnicama Sv. Save.Do dowe isposnice se nekako i dođe, ali do gorwe? Potreb-no je mnogo snage, vremena i upornosti.Staza strma i uvija se ko rawena šarka. I zver je izbe-gava. Jedino bezazleni gušter i poneki leptir su tu kao kod kuće. Što se više pewemo sve više se otvaraju prostrani vidici puni dalekih plani-na, rečnih korita i beskraj-nog neba. Usput se nailazi na ikonice ostavqene u kamenim pukotinama i dupqama sta-rih stabala. Tragovi davnih hodočasnika. Pored najstrmi-jih delova trošne klupice za neophodni predah. Sudeći po mahovini koja ih je optočila, ovde odavno niko nije sedeo. Iz guste jasenovine, koja se jedva drži na strmim padina-ma, propiwu se zastrašujuće stene. Ubrzo ih nadvisujemo i one nestaju negde ispod nas. Najviše, najnepristupačnije i najstrmije ostaju nedostiž-ne. Među wima i ptice jedva opstaju. I upravo tu, na tom negostoqubivom mestu, Sv. Sava je, po uzoru na svetogor-ske isposnice, svio, nalik or-lovom gnezdu, isposnicu sa če-tiri kelije.
13Bijela p^ela
Š
MaNaSTiR STUDeNiCa
Prizor veličanstven i obe-shrabrujući. Kakva sila i na-gon u čoveku da izabere tako surovo mesto za molitvu? Ke-lije su bukvalno slepqene uz okomite gromade. Nekad se do wih pewalo nesigurnim mer-devinama, a onda su oni duhov-no najjači, monasi Rafailo, Gavrilo, Danilo...sagradili uzani most. U podnožju ispo-snice voda! Kap po kap puni jedno udubqewe zavučeno u ka-menu utrobu planine. Neobič-no velikom kutqačom, koja je privezana za motku dugu 2- 3 metra, zagrabi se hladna voda, da li da je imenujemo gorskom ili nebeskom?U kamenom zagrqaju tihuju još crkvica posvećena Sv. Đorđu i grob monaha Gavrila koji je u isposnici živeo više od 40 godina!Sunce je obasjalo čudesan pri-
zor stvarajući najfantastič-nije senke kamewa koje se nad-nelo nad isposnicu tako da ko-liko god se trudili da ga razu-mom sagledamo, ono stalno za-miče u svoju iracionalnost. A kako li je tek zimi kad mraze-vi okuju kamenu pustoš, a po-mahnitali vetrovi sve živo zatru?Grupa devojaka, polaznica Du-hovne akademije, u jednoj peći-ni tiho je pevala Tropar Sve-tom Savi. Stene su se odjed-nom smirile, raspuklo ko-rewe se u tišinu vratilo, a pojawe se stapalo sa beskonač-nošću. Posle uzvišenog po-lifonog saglasja "Budi imja Gospodwe", tišina je obavila čudesno zdawe. Samo je ostao neugasli eho "Slava Tebje Gos-podi", koji se gubio u koprena-ma zvezdanih kiša u daqini.
Milutin Dedić
ISPOSNICA
14 Bijela p^ela
Pi{e: JoVan SaVI^In PRIca
vidqive. Vide ih vidoviti qudi, zmajevi, orlovi, vje-trovwaci, zduhači i Sveti Ilija. Obični qudi mogu da čuju alino pakosno ci-čawe dok se na nebu gomilaju strašni crni oblaci iz ko-jih iskaču nemani i ruše sve pred sobom. Tada qudi pucaju u oblake, žene i djeca udaraju u razne kante da bukom upla-še ale. U naše doba u „alovi-te“ oblake pucaju topovima i raketama.Postoje i, naravno u mašti,
samo dva otvora za oči, krva-ve i buqave. Aveti stanuju u opustjelim kućama. Kreću se u gluvo doba noći bez ikakvih šumova i zvukova i tek kad ugledaju qude, zamlataraju ru-kama i viču da bi ih uplaši-li i natjerali u bijeg. Dešava se, ipak, da se aveti qute i pojure za nekim prolaznikom kako bi ga uhvatile i zadavi-le. Aveti se pojavquju u vjero-vawima svih naroda svijeta.Engleske aveti ne biraju samo puste kuće i grobqa, nego se
sela koja imaju svoga pitomog zmaja, koji uzleti u oblake i rastjera kukavne ale na sve strane i nebo se odmah razve-dri. Vješte vračare u pomoć pozivaju orlove i rastjeraju ale i na nebu uspostave red. Često i Sveti Ilija razgoni ale i zavodi red i mir na nebu i na zemqi.U narodnim skaskama posto-je bića zvana alamuwe i ala-pqivci. To su potomci ale i žene koju je ala prevarila. Negativni su to likovi, če-sto moćni i vidoviti, ali sve svoje snage i vještine ko-riste samo u zlim mislima i radwama kojim čine štetu i zlo qudima.
aVetI
Aveti su umrli qudi koji su za života patili od teške bolesti ili bili mučeni od neprijateqa u zarobqeniš-tvu. Obično su pokrivene bije lom plahtom na kojoj su
NEčISTE SILE
neVIDqIVa ala nezaSIta
Ala spada među najstrašni-je neprijateqe qudske vrste. Nevidqiva je, strašno jaka. Napada mučki i kukavički iznenada, uz pomoć jakih olu-ja i gradonosnih oblaka. Ona pokupi čitavu qetinu; obrsti vinograde i voćwake, poruši krovove i raznese stogove si-jena. Ala je najproždriqiva neman. Zato su qude koji mno-go jedu prozvali aqavim ili alavim na hranu i piće.U pričama i skaskama ale se hrane biqkama, ali ala „vo-li jesti Sunce i Mjesec zbog čega nastane pomrčina“. Ala može da poždere i vola i malu djecu, a plaši se odra-slih qudi. Ponekad se ale udruže i napadaju i odrasle qude. Udruži se nekoliko ala i zaigraju u krug. Tako izazovu vihor koji čupa dr-veće i krovove kuća, a qude tako zavrte da polude i po-stanu alosni, što znači da se ponašaju kao ale koje se me-đusobno mrze i žestoko tuku ledenim mačevima i toqaga-ma, koje pucaju od udaraca i padaju na zemqu kao grad.Ale su za normalne qude ne-
zavlače i u zamkove, dvorce, palače i boqe kuće, onda u toku noći puštaju jezive kri-kove i zvukove kako bi doma-ćine istjerali iz nastambe. Zato se ostavqa svjetlo pre-ko cijele noći, postavqa se krst na svakom uglu, na kraju stepeništa, a na sva vrata vješaju vijence bijelog luka čiji miris, prema vjerovawu, tjera aveti u nemilu zemqu Nedođiju.
UtVaRe
Utvare su ružni, drowavi, raščupani demoni koji se pojavquju odmah poslije po-noći na raskrsnicama, kod grobqa, plićaka, šupa, đu-brišta, ispod mostova. Ne napadaju qude, ali jezivim izgledom izazivaju paničan strah. Vjeruje se da su to duše prokletiwa, samoubica i dru-gih teških grešnika koje ne mogu da se smire u vječnom po-čivalištu.
15Bijela p^ela
kwiževnosti, a za sav ostali svijet izvan toga gotovo nera-zumqiva i neupotrebqiva.Iste 1810, godine u Budimu je objavqena kwižica pod na-slovom "Salo debeloga jera libo (ili) Azbukoprotres", autora save Mrkaqa! Tom kwižicom od svega 18 strani-ca neš dječak, student i veli-ki znalac iz Sjeničaka odjed-nom je postao prepoznatqiv i vidqiv sa svih akademskih visina slavenskih i drugih naroda Evrope.
eško je povjerovati da najveća srpska kwiga ima samo 18 stranica
uobičajenog formata. Budi-te strpqivi, istina vam ide u susret.Letim Sunčevim kolima 1783. godine iznad Korduna. U selu Sjeničaku slave rođewe jed-nog dječaka. Odmah sam znao da je rođen veliki čovjek. Pra-tiću ga, a neću vam kazati we-govo ime dokle ga velikan na poqu pismenosti ne pokaže cijeloj Evropi. Raste dječak neobično bi-strog uma. Ima sreću što ga šaqu u školu. Biva sjajan đak. Sve završava odličnim uspjehom: bogosloviju u Plaš-kom 1799. godine, arhigimna-ziju i filozofiju u Zagrebu, studije filozofije i matema-tike u Budimpešti. Govori i piše latinski, francuski i wemački, a služi se grčkim i hebrejskim.Godine 1810. u Budimpešti susreće Vuka Stefanovića Karaxića. Bio je to za razvoj srpske pismenosti najsrećni-ji presudan trenutak, koji će uroditi preuređewem zastar-jele i većini nerazumqive slavenosrpske azbuke, koja se upotrebqavala samo u crkvi i
T NAJVEĆA SRPSKA KWIGA
15Bijela p^ela
U kwižici Mrkaq je dao fi-lološko tumačewe proble-ma ondašweg srpskog pisma i iznio prijedlog za wegovo pre-uređewe u skladu s potrebama narodnog jezika. U maloj kwi-žici, kao u čarobnoj kutiji, bio je kquč najveće riznice du-hovnog blaga, put do baštine i trajawa narodnog bića. Veli-ki slovenski filolog Jernej Kopitar zapisao je 1912.: "Na
ovih 18 stranica ima više je-zične filozofije nego u ka-kvoj debeloj gramatici."Pojavu Mrkaqeve kwige Vuk Stefanović Karaxić dočekao je s velikim oduševqewem. Crkva i tadašwa srpska inte-ligencija smatrali su crkveni jezik svetiwom, a narodni je-zik na kome su ispjevana naša kwiževna remek-djela "jezi-kom govedarskim, čobanskim i prostačkim." Zato je Mrkaqe-vo "Salo debeloga jera..." doče-kano na nož i ogaw!
Mrkaq je stvorio novu srpsku ćirilicu, tako da je izosta-vio 17 znakova slaveno-srpske azbuke, i dobio azbuku goto-vo jednaku današwoj. Polaze-ći od principa "piši kako govoriš, i za jedan glas jedan zmak" Mrkaq je srpsku azbu-ku doveo do fonetskog pisma, koje će ostvariti i primije-niti Vuk.Tako je naše pismo postalo dostupno svim qudima, a oso-bito djeci koja su tri do če-tiri godine sricala crkveno- slavemsku azbuku i tek tada naučila čitati. Sava Mrkaq je za života vrijeđan, prezi-ran i na svemoguće načine po-nižavan. Čovjek, koji je "vi-dio preko vjekova", živio je u najdubqoj tami.Koraknuo je u vječnost u Beču 1833. u svojoj pedesetoj godini. Ostao je još prisutan u galak-siji ćirilice kao tvorac jed-nog od najsavršenijih pisama na svijetu.
J. S. Prica
etničani se vraćaju kući. Naj-talentovanija deca bivše Juge i okoline, koja od pre 30 godina
u Istraživačkoj stanici u šumadijskom selu Petnici usmeravaju svoj talenat pre nego što odu na svetske univer-zitete, vraćaju se u Srbiju kao eksper-ti, da oduže dug otadžbini. Prvi je sa slavnog američkog Jejla stigao Lazar Krstić i prihvatio se gotovo nemogu-će misije, da kao ministar finansija spase Srbiju od dugova. Proslavio se munjevito, ali je pao u senku kad je iz anonimnosti izronila njegova devojka Marina Marinković. Istraživač britan-skog univerziteta Sautempton, nada evropske nauke. A sve je počelo u “Petnici”, koja ta-lentima otvara vrata najvećih naučnih institucija u svetu. Marina je završila Matematičku gi-mnaziju u Beogradu. Mada je živela u Šidu i svaki dan putovala 80 kilome-tara do škole, bila je odlična u svim predmetima, posebno u fizici. Posle mature odlazi u Istraživačku stanicu u Petnici. Tu upoznaje Lazara Krstića. Tamo je bio i Milovan Šuva-kov, jedan od dvojice istraživača koji su rešili problem privlačenja tri tela koji je mučio i velikog Njutna.Marinina biografija je tipična za us-
PSelo Petnica
Piše: Milena Dražić
16 Bijela p^ela
pešnog “petničana”. Usavršavala se na Humbolt unverzitetu u Berlinu, pa u Gracu i Oslu. Doktorirala je na kvan-tnoj fizici. Trenutno je istraživač na prestižnom Univerzitetu Sautempton u Velikoj Britaniji, sa kolegama koji sa-rađuju u čuvenom CERN-u. Ekspert je u 32 oblasti nauke. Eto šta znači Istraživačka stanica “Petnica”, jedinstvena naučna usta-nova u jugoistočnoj Evropi. Rasadnik talenata je njeno drugo ime. Ovde se srednjoškolci, zanteresovani za nau-ku, od psihologije do astronomije, o letnjem odmoru obrazuju, produblju-
ju talenat, rade na eksperimentima, programiraju način rada na komjute-ru. “Petnica” je pasoš za inostrane, najuvažavanije institucije na svetu. Zato je pokrovitelj proslave 30 godina postojanja “Petnice” Unesko, to jest Ujedinjene nacije. Ali, zbog čega je izbor mesta za na-učna istraživanja mladih pao na Pet-nicu, selo na sedmom kilometru od Valjeva? Da li je zatalasani pejzaž, da li je pećina ili su bistri potoci bili odlu-čujući da se ovde diže stanica? Veliki geograf Jovan Cvijić je dvadesetih go-dina 20. veka, uveren da talenat mora da ima potporu, pominjao upravo Pet-nicu kao mogućni inkubator za mlade naučnike. Predlagao je da Univerzitet u Beogradu napravi centar za teren-sku praksu studenata u Petnici. Sma-trao je da je okolina Petničke pećine idealna za ustanovu u kojoj bi se mla-di bavili naukom i već je tada dovodio studente na praktičan rad.1982. pobunili su se mladi istraživa-či, nastavnici i studenti, nezadovoljni nastavom u školama i na fakultetima. Zahvaljujući pobuni i pomoći tada još moćne privrede, 1982. počela je da radi prva nezavisna obrazovna orga-
nizacija. Ubrzo se “Petnica” pročula po svetu kao centar inovativnog na-učnog obrazovanja. Početak je bio gotovo na poljani, sve je bilo improvizacija. Kako je vreme odmicalo, svi su shvatili koliko je oz-biljan rad učenika i nastavnika koji su dolazili i iz drugih zemalja, pa su počele da niču, osim prepravljene se-oske najstarije škole u Srbiji, i druge zgrade, laboratorije…Zgrada škole, koja se, posle 230 go-dina postojanja, gasila, bila je dosta očuvana. U godini 1982. stara škola je sređena. Ubrzo su završene dve nove montažne zgrade i sređena mala kuhinja.Vigor Majić, direktor Istraživačke sta-
17Bijela p^ela
– kaže Majić.Tih 45.000 plaznika bavilo se najne-običnijim temama. Da li struja može da se proizvede iz mulja? Zašto grašak odlično napredu-je u solarijumu, a komarcima nikako ne odgovara zeleni čaj? Vredi li beža-ti od kiše ako nemaš kišobran?Minulog leta u “Petnici” su se sreli talenti iz Velike Britanije, Francuske, Rumunije, Španije, Rusije, Hrvatske, Makedonije, Poljske, Azarbejdžana. Proučavali su probleme iz lingvisti-ke, fizike, astronomije, molekular-ne biologije, hemije… Ovde dolaze profesori iz SAD, Holandije, Velike Britanije, Francuske. Zahvaljujući nji-ma mnogi talenti koji su se razvijali u Petnici danas su postali značajna naučna imena u svetu. Svi vole da dođu u “Petnicu” jer im
se sviđa to što je ovde sve sponta-no, ideje se rađaju jedna za drugom, nema ustaljenih programa, a sve to usred prelepe prirode. Posle rada, neki se laćaju gitare i pesama, drugi odlaze na kupanje, neki se posvećuju šetnjama po okolini. Rađaju se prija-teljstva, ljubavi. Nisu zabeležene čar-ke, svi su posvećeni istom cilju. U “Petnici” kao svojevrsnom srpskom obrazovnom i naučnom brendu za mlade, cenjenom u svetu, obnovljeni su stari i izgrađeni novi kapaciteti i nabavljene su najmodernije labora-torije zahvaljujući Evropskoj investi-cionoj banci. Zbog velikog intereso-vanja, sada se pravi i zimski program za kurseve iz astronomije, fizike, pro-gramiranja, biologije, hemije, geolo-gije, arheologije, istorije, psihologije, dizajna, robotike...Ipak, ovu idiličnu sliku kvari nestaši-ca novca. Nije to samo posledica op-šte krize. U smanjenju pomoći ljudi u Petnici vide i nastojanje da se smanji značaj svega što je nezavisno, mimo kontrole države, pa i naučne stanice za mlade. A oni koji su se, opremljeni za naučni rad, pošli van zemlje, u srcu svetom nose lepu i pitomu Petnicu, njenu pećinu, crkvu, njene doline, kotline, klisure, stare i nove seoske kuće, re-čicu Banju i potok Pocibrava, jezero, retke ptice. A iznad svega njene do-bre ljude.
nice i jedan od stubova Stanice, danas sa zadovoljstvom zaključuje da je re-zultate rada, ideje i metode”Petnice” priznala najkompetentnija organiza-cija (Unesko), koja ima uvid u isku-stva čitavog sveta.– Za tri decenije razvoja i rada Istra-živačka stanica ”Petnica” uspešno je organizovala oko 3.000 raznih kurse-va, kampova i seminara, na kojima je učestvovalo više od 45.000 učenika, darovitih srednjoškolaca iz Srbije i zemalja u okruženju. Mnogi polazni-ci danas su priznati naučnici, preda-vači na najpoznatijim univerzitetima
Džepni globus
zavrteo:
Igor Kolarov
Grb rUMUNIJE
Pepeljuš Petru, rumunjska je nar-odna bajka. Petru je najmlađi sin siromašne porodice koji je stalno sjedio u kutku kraj pepela i jeo ugljen. Zato je i dobio to ime, ali na kraju se, kao u većini bajki, oženi carevom kćeri. Zanima li vas što je sve morao učiniti da postane carev zet, pročitajte bajku.
n Po površini, rumunija je 12. država u Evropi.
n Dužina pruga u rumuniji iznosi 22.298 kilometara.
n rumunija se nalazi u jugoistočnoj Evropi, na obali Crnog mora... Graniči sa Ukrajinom, Mađarskom, Srbijom i Bugarskom.
n U rumuniji postoji više od 60 zvanično upisanih aerodroma.
SrbIJA BUGARSKA
MAĐArSKA
UKrAJINA
rUMUNIJa
CRNOMORE
Površina: 238.391km2
Broj stanovnika: 19.599.506Glavni grad: Bukurešt (1.987.600)Službeni jezik: rumunskiDržavno uređenje: višestranačka republika s dvodomnim parlamentom
Casa Poporului (Narodni dom) - izgrađena za vreme Nicolae Ceaușescua, a danas Palača parlamenta - najveća je civilna zgrada na svetu.
Veličina: 270x240 m,
86 m visoka,92 m je pod
zemljom, ima 1100 soba
RUMUNIJA
Grafički uobličio: Dragan Stojković
Frula (iz rumunjskog fluier) poznata i kao vrula, frula postranka, frula stranjčica, usmeno je drveno puhačko glazbalo (aerofon) koji se pravi od jednog komada drveta (uglavnom od bazge ili šljive).
Etnički sastav: rumuni 89,1%, Mađari 8,9% , Nemci 0,4%, ostali 1,6% Dužina kopnene granice: 2.508 kmveći gradovi: Jaši (353.600), Galat (340.200), Konstanca (339.300)
valuta: 1 lej (ron, rumunski novi lev) = 100 bana
verska pripadnost: pravoslavni 87%, muslimani 1%, ostali 12%
n Ime Rumunija potiče od imena grada rima (roma), i ukazuje na ovu oblast kao rimsku koloniju.
n Drveni toranj pravoslavne crkve u Barsani (18. vek) visok je 62 metara, i to je najviša drvena građevina u Evropi.
n reka Dunav teče kroz rumuniju u dužini od 1075 kilometara.
bukurešt - glavni je grad i poznat kao ”Pariz istoka”
Dvorac Branu kojem je stolovaoVladTepeš,poznatiji kaogrofDrakula
RUMUNIJA
zDRaVko zUPan
ZUZUKO
20 Bijela p^ela
21Bijela p^ela 21Bijela p^ela
22 Bijela p^ela
23Bijela p^ela 23Bijela p^ela
24 Bijela p^ela
25Bijela p^ela
Pripremio: V. RADOSAVLJeVIć
Životinje se hrane slič-no ljudima, jedne jedu meso, druge biljnu hranu, a treća, i najveća, skupina hrani se i mesom i biljem. Mesojedi jedu druge živo-tinje, biljojedi jedu bilje, a ostali uživaju i u jednom i u drugom i zovu ih sveje-di ili svežderi.A najveći su mesožderi na svijetu zvijeri, u koje spadaju mačke (mačka, ris, lav, tigar, leopard,
26 Bijela p^ela
Hijacint ili zumbul sve se više koristi i kao ukrasna sobna biljka. Dovoljno je lukovice zumbula staviti u teglice s vodom potkraj jeseni i držati ih u polusjeni na temperaturi od oko desetak stepeni, pa će već početkom proljeća procvjetati divnim i mi-risnim cvjetovima plave, crvene, ljubičaste, ružičaste ili bijele boje. A da bi se i dogodine dogodilo isto, potrebno je zumbule s pupoljcima i cvjetovima premjestiti u posude sa zemljom i čuvati ih na većoj temperaturi i redovito zalijevati.
H I J A C I N T
gepard, jaguar i puma), hijene, psi (pas, vuk, ša-kal, kojot i lisica), kune, (lasica, tvor, zlatica, her-melin, jazavac, vidra i vidrica), rakuni (rakun, koati i mali panda) i, na kraju, medvjedi, kao što su mrki i bijeli medo.Skoro svi mesožderi do-laze do svoje omiljene hrane tako što love dru-ge životinje. Da bi u tome uspjeli, priroda ih je obda-rila opasnim, oštrim pan-džama i snažnim zubima kao i talentom za lov. Ve-ćina mesoždera su vrlo spretni i aktivni lovci sa dobro razvijenim čulima mirisa, sluha i vida. Tako-đe i mudri i lukavi lovci
koji mogu da savladaju ne samo insekte i male živo-tinje nego i one opasne i velike. Poneki mesožderi, kao što su na primjer la-vovi i vukovi, u lov odlaze u čoporima, pa mogu da savladaju i mnogo veće životinje od sebe.Mnogo veći plijen od sebe mogu da osvoje i pauci i neki drugi mesojedi jer im je glavno oružje u lovu otrov kojim najprije ubiju životinju, a onda uživaju u mesu.Većina mesoždera ulovi samo onoliko plijena ko-liko im je potrebno za je-dan obrok. Oni koji ubiju više nego što im treba,
ZVIJeRI MeSOžDeRI
višak pohrane za kasnije, kad ogladne.Najveći mesožder na kop-nu jeste bijeli ili polarni medvjed. On u toku jed-nog dana pojede oko sto kilograma tuljana ili ribe. Naš mrki medo mnogo je skromniji, njemu je do-voljno oko petnaest ki-lograma korijena, lišća i malo mesa, pa da poslije mirno zahrče.Ali ni manji mesojedi po veličini ne zaostaju mno-go od ovih velikih. I dva najmanja sisavca, kao što su rovka i šišmiš, veliki su mesožderi. Pojedu pone-kad dvostruko više mesa nego što su teški.
TA DIVNA STVOReNJA
ZANIMLJIVOSTI
OSA ili zolja je insekt opnokrilac, naoružan otrov-nom žaokom. Živi divlje u prirodi i često u potrazi za hranom prišunja se i nase-
27Bijela p^ela
LITOPS ili ŽIVA STIJENA nija nikakva stijena nego biljka koja raste u Južnoj Africi, a tijelo više nalikuje na kamen nego na biljku. Tek kad se dva prekloplje-na lista jedan preko dru-gog u proljeće otvore i iz-među njih se pojavi divan žućkastocrveni cvijet, ova biljka prestane da glumi kamen.
čak i četrdeset, pokretnih krakova. Kreću se pomoću nožica koje se ne vide jer se nalaze s donje strane, a hrane se sitnim životinja-ma, ali i rakovima, ježevi-ma i školjkama. Zvjezdače su zanimljive i po tome što kad izgube koji krak tijela, mogu ga nadoknaditi već za desetak dana.Zvjezdača ima oko 2.000 vrsta. U našem Jadranu najpoznatije su: crvena, bodljikava, ružičasta i lju-bičasta.
Jazavac je svaštožder:kukcožder, žabožder,žirožder i voćožder.Jazavac živi po danuispod zemlje u svom stanugdje ima skladište hraneza sve gladne dane.On se boji risa i vukaal najviše gine od autajer noću prelazi cestuuvijek na krivom mjestu.
JAZAVAC
KAKAPO je jedina vr-sta papige koja ne može da leti. Ova ptica s No-vog Zelanda jedina je i po tome što je noćna papiga i što može da živi i do 90 godina. Vrlo je prijateljski raspoložena prema ljudi-ma kad joj priđu i ne bje-ži od njih, ali se zato boji životinja došljaka kao što su štakori i lasice. Ovi me-sožderi toliko ugrožavaju kakapoe da ih je ostalo još svega stotinjak na Novom zelandu.
ljenim mjestima. Iako se često čuje da je ona kukac sličan pčeli, među njima po-stoje i velike razlike, a najvi-še u tome što su pčele više domaće nego divlje, što su puno veće radilice i što izrađuju najbolju hranu i li-jekove i za sebe i za druge. Za ljude su ose više štetne i opasne nego korisne.
ZVJEZDAČE ili morske zvijezde žive na dnu mora, ali nisu ribe nego bodljo-košci spljoštena tijela ra-znih boja i sa pet, deset, pa
28 Bijela p^ela
BORA TODOROVIĆ, GLUMAC: KAD SAM BILO MALI
Rođen je u Beogradu 5.novembra 1930. godine. Nakon završene srednje škole upisao je Mašinski fakultet, ali već poslije godinu dana napustio ga da bi upisao po-zorišnu akademiju. Diplomirao je 1956. i postao član Beogradskog dramskog pozorišta. Sa sestrom Mirom i njenim suprugom Boja-nom Stupicom prelazi u Zagreb u Hrvatsko narodno kazalište, gdje najviše glumi u predstavama
NAJVIŠE SAM GLUMIO MARGINALCE
Rođen sam na periferiji Beograda u radničkim stanovima koji su se sastojali od sobe i kuhinje. Tu smo
Već kao jedanaestogodišnjak počeo sam da pušim. U to vreme nisam razmišljao čime ću da se bavim u
američkih pisaca Artura Milera i Tenesi Vilijamsa. Nakon povratka u Beograd postaje član Ateljea 212.Glumio je u više od stotinu filmo-va, televizijskih serija i kazališnih predstava.Za svoj rad dobio je mnogobrojne nagrade, za pojedine predstave i na-grade za životno djelo "Pavle Vujsić" i "Dobričin prsten" 2006. godine. Za ulogu u filmu "Profesionalac" u Mon-te Karlu dobio je "Grand prix".
marmeladu, znali smo krasti drva i ugljen kako bismo se zimi mogli grejati. Počeo sam zarađivati na že-
živeli majka, starija sestra i ja. Oca se ne sećam, jer je umro kad sam imao svega tri godine. Kao u magli sećam se da nas je majka oblačila i izvodila u dvorište. Podigla bi me kako bi me otac koji je bio bolestan, vidio iz postelje kroz prozor.Još se i danas sećam imena drugara s kojima sam išao u školu. Imao sam problema jer sam bio levoruk. Terali su me da pišem i sve radim desnom rukom. Bilo je teško jer sam više supe prolio jedući desnom rukom. U školi mi je bila, verovali ili ne, najzanimljivija matematika. Najviše sam je voleo jer je ona za mene bila vrsta igre. Većini đaka bila je teška, ali kad je shvatiš, zabavna je kao rešavanje rebusa ili igranje šaha. Majka je, kao i otac, prija rata bila gimnazijska profesorica, a za vreme okupacije u fabrici je uma-tala bombone. A ja, ja sam svašta radio. Švercovao, menjao rakiju za
lezničkoj stanici. Sa drugarima sam nosio kofere putnicima, ali to, na-žalost, nije dugo trajalo, jer su stari nosači stalno zvali policiju i oni bi nas često pokupili u stanicu.Slobodno vreme provodio sam na ulici sa društvom. Bilo je dana kad nisam ni dolazo kući. Majka je bila celo vreme zabrinuta i strahovala jer je bio rat.
životu. Živeo sam taj dan, zabora-vio jučer i nije me bilo briga šta će biti sutra.Kao što vidite, nisam baš dobar pri-mer deci, ali ono su bila druga, dav-na vremena, pred više od pola veka. Danas su deca ipak drugačija.Ni srednja škola mi nije išla najbolje. Celu sam školu prošao sa jednom sveščicom koju sam nosio u zadnjem džepu. Ni to nije dobar primer deci. Ali bilo je i pozitivnih dela. Išli smo na radne akcije, brali kukuruz da bi mobilisana vojska mogla da se prehrani. U to su se vreme još uvek vodile borbe za oslobođenje. U vojsku sam otišao sa osamnaest godina, najprije u Skoplje, pa u me-sto General Janković. No, znao sam doći u Beograd u civilu kako bih išao na igranku. Kad sam odslužio vojsku, mogao bih reći da sam se uozbiljio, moja su interesovanja tada bila drugačija. Odlučio sam upisati
NAJVIŠE SAM GLUMIO MARGINALCE
29Bijela p^ela
nikad nije bio sin slavnog oca već je svojim talentom gradio svoju karijeru. Jedina moja uloga u tome bila je da sam mu, kad je napustio muzičku karijeru (bio je bubnjar kul-tne beograske grupe EKV) pomogao pripremiti prijemni ispit na Akade-miji i vidim da nisam pogrešio.
“Dom za vešanje”
“Profesionalac”Otac i sin
režiseru je trebalo dete koje plače i sestra je predložila mene, kaže da sam stalno plakao. I tako sam zaplakao i pred njima i angažovali su me. Tako me je sestra inficirala pozorištem. Postoji ona krilatica: "Kad dete nije ni za šta, baci ga na glumu". No nije baš tako. Upisao sam se na Akademiju i zaposlio sam se u Beogradskom dramskom pozorištu. Za sve glumce to bi bio početak karijere, a za mene je to bilo samo vegetiranje. U to je vreme moja sestra bila zvezda, glumila je u skoro svim predstavama i na filmu,
a ja, ja sam bio samo njen mlađi brat. I sam sam bio uveren da ću biti neki osrednji glumac. Vreme sam provodio u pozorišnom kafiću i nešto čekao. I dočekao dan kad se postavljala nova predstava, nije bilo niti jednog slobodnog glumca, pa su uzeli mene. I iskoristio sam svoju priliku. Kritike su bile odlične i od tada mi je krenula karijera. U sledeće dvije godine bio sam naj-zaposleniji glumac, i na televiziji. I konačno, nisam više bio mlađi brat slavne sestre! Mira i suprug Bojan odlučili su se za Hrvatsko narodno kazalište u Za-grebu i poveli su i mene. Tamo sam glumio u predstavama savremenih dela, dramama Henrija Milera i Te-nesi Vilijamsa.Nakon tri godine, vratio sam se u Beograd u Atelje 212. Trudio sam se kod svake uloge, jer biti karakteran glumac znači da ti nova uloga ne liči na prethodnu i da je moraš udaljiti od sebe.Glumom se više ne bavim, sa osam-deset i tri godine uživam u penziji, družim se sa prijateljima. Međutim čini mi se da me i nove generacije znaju, verovatno zbog repriziranja filmova i serija, a ta su dela bila stvarno majstorska: „Maratonci trče počasni krug“, gde sam glumio Đenku, „Balkan ekspres“, gde sam bio Pik, „Balkanski špijun“, gde igram ulogu Petra Jakovljevića. Či-njenica je da mi je karijera, ustvari, bila puna uloga marginalaca, vero-vatno zato što poznajem taj milje.Trebao bih da posebno izdvojim f ilm Emira Kusturice, „Dom za vešanje“. U ulozi Ahmeta najviše sam se udaljio od sebe. Kako i ne bih kad je to najnegativnija uloga u celoj kinematografiji i ne liči ni na jednu moju ulogu.Kako je mene sestra Mira zarazila glumom, tako sam verovatno i ja zarazio sina Srđana, ali on srećom “Maratonci trče počasni krug”
mašinstvo jer sam znao da će, zbog obnove, za inženjere biti posla. Moja sestra Mira još se u srednjoj školi bavila glumom. Ja sam je, iako mlađi brat, pratio u školu i na probe. Doduše, to je bilo samo do prvog ćoška, a onda sam odlazio sa svojim društvom.Često smo majka i ja odlazili u pozorište. Za jednu predstavu
A za kraj priče o mom detinjstvu, što, kako sam rekao, nije bilo baš za primer. Na kraju moram da kažem da je u životu, između ostalog vrlo važna sreća.
Pojam nepoznati autor najčešće srećemo na vrijednim umjetnič-kim djelima na kojima se wihov stvaralac nije potpisao. I ovaj prilog je u posvetu tim anoni-mnim umjetnicima koji su svoje stvarawe i sadržaj svoga stva-rawa stavili ispred svog identi-teta. Vrlo često su pravoslavni manastiri osnivali ikonopisač-ke škole sa zadaćom da monasi izrađuju ikone za potrebe crkava i manastira. Katkada se ikono-
pisci, slikari ikona, nisu pot-pisivali svojim punim imenom i prezimenom jer nisu smatrali da je to važno. Bilo je važno ono što predstavqa wihova ikona (sliku svetog lica). Ovozemaqski život ikonopisaca, najčešće monaha, usmjeren je shvaćawu i razumijevawu života svetoga. Wihova misija jeste razumjeti i dati snagu, duhovnu veličinu ikoni koju stvaraju. Iako nam nije ostavio formalni identitet, taj
je nepoznati ikonopisac ostavio veličinu i qepotu slike na iko-nostasu ili zidu crkve kojoj se mi duhovno obraćamo kada smo u posjeti svetom hramu. Ostavio nam je nevidqivi ali snažni komunikacijski kanal između nas malih - ovozemaqskih i svetih „svjetionika“ našeg duhovnog puta. Kad smo god u svetom hramu i u meditativnom smo odnosu sa Sve-tim, istovremeno smo i u kontaktu sa ikonopiscem te svetosti.
Ikona(grčki eikon = slika)
U pravoslavnim crkva-ma ovaj se naziv uvrije-žio za prenosivu ili pomičnu sliku vjerskog sadržaja. U strukturi svetog hrama i ikonosta-sa tačno se zna wihovo mjesto i položaj. Meto-da i postupak slikawa ikona jasno je definiran i zahtijeva od ikonopis-ca poštivawe pravila. Crtež je istaknut i na-glašen tamnom bojom. Nabori na tkaninama definirani su linija-ma i tamnijom varijan-tom osnovne boje odjeće. Boje se nanose ploš-no. U slikarskoj paleti ikonopisca dominira zemqana paleta boja - od žute preko okera pa do zagasitih smeđih tonova. Naravno, pojavquje se i plava, plavozelena u nekim elementima ambi-jenta ili odjeće.
IkonoStaS (grč. eikon = slika, stazis = stajawe, staja-lište, "mjesto za ikone")
To je u pravoslavnoj crkvi pregrada između oltara i dijela crkve namijewenog vjerni-cima.Napravqen je najčešće od drveta ili mer-mera. Ima troja vrata, a broj ikona na wemu ovisi o veličini ikonostasa, odnosno crkve u kojoj je. Vrlo je često wegova konstrukcija ukrašena i pozlaćena, i sa postavqenim ikonama na sebi vrlo raskošno i bogato djeluje. U ranijim brojevima Bijele pčele spomenuo sam neke srpske slikare koji su oslikavali i ikonostase.
Piše: Borislav Božić, prof.
NEPOZNATI AUTORI
SRPSkISlIkaRI
30 Bijela p^ela
Srpski slikar radio u Deüani-ma, Bogorodica sa Hristom, oko 1350. g. tempera na drvetu, 164,5 x 56 cm
31Bijela p^ela
1. Kralj koji je rođen u Zagrebu?a) Kralj Ibib) Petar Kraljc) Kralj Petar I
2. Šta se nalazi na vrhu kamenog stuba Terazijske česme? a) metalna vazab) dva tegac) kamena glava lava
3. Koliko je ukupno zvona u zvo-nicima Hrama svetog Save na Vračaru? a) 40 b) 49 c) 50
4. Koji srpski film je poslednji kandidat za nagradu „oskar“ u kategoriji za najbolji film van engleskog govornog područja?a) Montevideo, Bog te video!b) Kad svane danc) Krugovi
5. Jovan Karamata bio je poznati...a) fizičarb) hemičarc) matematičar
6. Kako se zvao vrabac, maskota Letnje univerzijade 2009. u Beogradu ?a) Cvrle
KVIZ
Koliko znamo o nama? - broj 5
Pripremio UroŠ PETroVIĆ
b) Dživdžanc) Srba
7. Jedan svoj film Goran Paska-ljević je snimio po delu Bori-slava Pekića.
a) Bure barutab) Anđeo čuvarc) Vreme čuda
8. Kuva se od kukuruznog braš-na a u njega se mogu dodavati razni prilozi, poput sira, čva-raka, pržene slanine, kiselog mleka, kajmaka. Slično jelo sprema se na prostoru Balka-na pod raznim nazivima: ma-maljiga, žganjci, pura, palenta. U Srbiji se to jelo zove...?
9. Zagonetna ličnostRođen je na teritoriji današnje Rumunije, želeo je da bude ka-luđer, ali se posvetio filozofiji i prosvetiteljstvu. Bio je prvi mi-nistar prosvete.
10. asocijacijaFilmski režiser, scenarista, pro-ducent, kompozitor i glumac. Među njegovim najznačajnijim filmskim ostvarenjima jesu: “Sjećaš li se Dolly Bell?,” “Otac na službenom putu”, “Dom za ve-šanje”, “Arizona Dream”, “Podze-
mlje”, “Crna mačka, beli mačor”… Izgradio je selo po njegovom pro-jektu a za potrebe filma „Život je čudo“. U grupi "Zabranjeno pušenje" jedno vreme je svirao bas gitaru a sada kao gitarista zajedno nastupa sa „No smoking orchestra“. Napisao je dve knjige „Smrt je neprovjerena glasina“ i „Sto jada“. Idejni je tvorac „Andrićgrada“.
KUSTENDORF: Međunarodni je filmski i muzički festival
ETNO SELO: Ima gradsku struk-turu. Ima crkvu koja je građena po ugledu na ruske crkve brvnare i posvećena je Svetom Savi. U centralnom delu sela je trg poplo-čan drvenom kockom i sečenim drvenim pragovima i opkoljen brvnarama. U njemu se nalazie: bioskop, biblioteka, galerija slika, poslastičarnica, nacionalni resto-ran, prodavnica narodne radinosti. Stručni žiri briselske Fondacije za arhitekturu Filip Rotije to je gra-diteljstvo proglasio najboljim arhi-tektonskim ostvarenjem u protekle tri godine u Evropi. Dobio je status grad hotel sa 4 zvezdice. U njemu su ulice Ive Andrića, Ernesta Če Gevare, Dijega Maradone, Mio-draga Petrovića Čkalje, Felinija, Bergmana i Novaka Đokovića.
ovo je kviz u kojem ćete tokom cijele školske godi-ne pokazati koliko znate o našoj historiji, kultu-ri i običajima. rezultate ćemo objaviti u broju 199, a odgovore očekujemo do 1. jula. Zato pažljivo čitajte i šaljite odgovore iz svakog broja na redakciju lista. Troje najuspješnijih, koji sakupe najviše tačnih od-govora, biće nagrađeni.
Kad ljubav hoće
da govori, razum
treba da ćuti.
(poruku
poslao:
Žan-Fransoa Renjar)
Srete vuk lisicu u šumi i reče joj ljutito:-a, B, v, G, D, Đ, E, Ž, z, I...a lisica mu lukavo odgovori:-...J, K, l, lJ, M, N, NJ, o, P, r...
Pouka:...S, T, Ć, U, F, H, C, Č, DŽ, Š!
Bora Oljačić (1930):* Čuvena horor scena pod tušem je snimana 7 dana sa 70 kamera, a u filmu traje samo 45 sekundi.* Krv koja se vidi u toj sceni zapravo je sirup od čokolade.* Psiho je prvi američki film u kome se vidi povlačenje vode u WC šolji.* Hičkok je anonimno kupio prava na novelu roberta Bloka po kojoj je snimio film. zatim je kupio sve primerke knjige do kojih je mogao da dođe, da bi što manje ljudi znalo kraj priče pre nego što vidi film.
ZanimljiVosTi o filmu “Psiho” alfreDa hičkoka:
Sunce se smanjuje za 1,5 metar svakog sata.Prvo
veštačko srce je patentirao Pol vinčel 1963. godine.
Najveći proizvođač pomorandži na svetu je Brazil.
Zakuvao i zamesio Igor Kolarov
Grafi
čki o
blik
ovao
: Dra
gan
StOj
KOVi
ć
zašto ajkula nema krila?a šta
će joj?
Pevačica Biljana Krstić (1955)
započela je pevačku karijeru najpre u
grupi Suncokreti (sa Borom Đorđevićem),
a potom i u ranom mrazu (sa Đorđem
Balaševićem).
Iako je 80 % Grenlanda (najsevernijeg dela kopna na planeti) pokriveno ledom – fudbal
tamo doživljava potpunu ekspanziju. Na Grenlandu ne postoji nijedan travnati teren
(prave se od peska i šljunka), ali ima čak 76 fudbalskih klubova, i više od 4.000 fudbalera.
Prvi fudbalski klub (K-33) osnovan je 1933. godine, a od 1971. godine igra se
Nacionalni šampionat.
više godina sakupljala je audio i notne zapise izvorne muzike, koje je obradila na albumima sa svojom etno grupom Bistrik. Uradila je muziku za jedan od najgledanijih srpskih filmova svih vremena – zonu zamfirovu.
HoroSKoP za DEČaKE KoJI lIČE Na PIlIĆE Pronašli ste jednog keca u vašoj radnoj svesci i nemate pojma čiji je. Pitajte školske drugove, možda ga je neko od njih izgubio. Zdravlje – Zdravi ste kao pile koje nosi fudbalski dres. Ljubav – Kada ste poslednji put učinili za dragu osobu nešto što nikad niste?
HoroSKoP za DEvoJČICE KoJE NISU TU U budućnosti vas očekuje
nešto što se još nije dogodilo. Nemojte posle da kažete da
niste imali pojma o tome. izbegavajte
da vas golicaju, naročito kad niste tu.
Ljubav – Dopašće vam se osoba rođena u nekom horoskopskom znaku.
Baš ste vezani za horoskop, zar ne? Pih.
većina dinosaurusa je hodala na prstima.
vrat odrasle žirafe teži i do 200 kilograma.
PReD-
STAVLJAMO
ove je godine Sveti Nikola stigao u Ri-jeku. U prostorima
SKD „Prosvjeta“ Rijeka vri-jedno je darivao dječicu, ali ovaj put je najavio da će te šarene i zanimljive paketi-će dobiti samo djeca koja su cijele godine bila do-bra, slušala svoje roditelje i marljivo učila u školi. Stekli smo dojam da u Rijeci živi mnogo dobre i vrijedne dje-ce! Barem je tako izgledalo kad smo bacili pogled na mnoštvo paketića koji su se nalazili kraj Svetog Nikole. Melodične pjesme, poput one „Kad si sretan“, dodat-
ada sam polazio prvi, drugi i treći razred nisam baš
voleo da se takmičim. A u školi bila su stalno organi-zovana neka takmičenja: iz matematike, slovenačkog, logike… ja nisam hteo da se prijavim. Mama mi reče da se prijavim, da je to jed-no novo iskustvo iz kojeg ću naučiti nešto novo pa čak i ako ne pobedim, da ne mogu svi da pobede, neko mora i da izgubi i da treba naučiti i gubiti. Ja to nisam razumeo! Kako može neko da voli da ne pobedi? Svašta! Valjda se takmi-čiš da bi pobedio, zar ne? Hm… – priča nam Sergej o svojim prvim školskim da-nima u OŠ Dušana Bordona u Kopru. Sada je već veliki, pohađa šesti razred, ima 11 godina
I
K
34 Bijela p^ela
no su pridonosile veselom i pozitivnom raspoloženju svih prisutnih. Dječji smijeh i znatiželjni pogledi usmje-reni ka Svetom Nikoli kao da su govorili „i ja želim po-
i nećete verovati, čak ima i mnoga takmičenja iza sebe, na nekima je pobeđivao a na nekima bio drugi ili treći…Kaže da vrlo rado učestvuje na takmičenjima, raduje se prvom mestu, naravno, ali više nije tužan ako osvoji i drugo ili treće mesto, jer važno je učestvovati – i mama je zaista bila u pra-vu. Iz svih tih takmičenja poneo je neka nova znanja koja mu koriste u školi ili u svakodnevnom životu, upoznao je nove drugare i što je najvažnije: savladao tremu. »Dve godine zaredom bio sam prvi u školi u kvizu iz opšteg znanja “Vesela škola” i dva puta sam na dr-
žavnom takmičenju dobio srebrno priznanje. Kviz ima dosta pitanja iz 14 oblasti, poslednji put bili su tema čak i filozofi, fizika, hemija, … trebalo je dosta toga da se pročita, ali ja sam popri-lično znao od pre, jer puno čitam knjige i enciklopedi-je, tako da mi priprema nije oduzela puno vremena«, ističe Sergej. »Često igram i nagradne igre, pa sam tako dobio dva kompleta knjiga, puzle i od »Bijele pčele« dve knjige. Evo, baš danas jednu sa pesmicama Miodraga Jeknića »Smokva u Beogradu« za tačno reše-no nagradno pitanje koje je Bijela pčela postavila na svojoj Facebook stranici.
put susrela s našim časopi-som i ćirilicom, ali sve je bilo lakše uz pomoć Svetog Nikole koji im je strpljivo i s puno razumijevanja čitao slovo po slovo naslov „Bi-jela pčela“. Oni malo stariji nestrpljivim su pokretima pregledavali šarene stranice „Bijele pčele“. I što reći na kraju, Sve-ti Nikola veliki je crkveni praznik, mnogi ga slave kao krsnu slavu, no za one najmlađe on je i mnogo više od toga – simbol radosti, druženja i darivanja, ali i poticaj da i naredne godi-ne budu jednako dobri i vrijedni!
Luka Torbica
Mama mi kaže da izgleda imam sreće i da možda ne bi bilo loše da počnem da igram loto«, sa smehom nam dodaje Sergej. Nadamo se da će Sergejev takmičarski duh biti isto tako aktivan i u budućno-sti, a naročito mu želimo puno uspeha u predstoje-ćim takmičenjima i narav-no, puno novih znanja i iskustava!
Nada Čupković
klon!“ Naravno, naša vrijed-na pčelica-radilica i ove je godine u suradnji sa Svetim Nikolom dobroj djeci poklo-nila novi broj „Bijele pčele“. Istina, neka su se djeca prvi
me mi je Srđan Sa-vičić i idem u prvi razred OŠ Dalj. U ra-
zredu nas je trinaestoro, a moj najbolji drug je Srđan. Nas dvojica uvijek jedan drugog branimo, zajedno učimo i uvek zajedno deli-mo ono što imamo. Volim da idem u školu kada prvi uradim ono što mi kaže učiteljica i kad se igramo na času, a ne volim kada dobro ne napišem domaći zadatak, pesmicu i kada mnogo učimo na času.Kada ne idem u školu, vo-
ok viru programa “Dana srpske kultu-re” i programa kre-
ativnih radionica za djecu zagrebačkog Vijeća srpske manjine u nedjelju, 15. decembra 2013. održana je posebna radionica na kojoj je gostovao Borivoj Dovniković Bordo, crtač stripa i crtanog filma.Bordo je najveći živući majstor crtanog f ilma u Hrvatskoj, koji je sa Zlat-kom Grgićem osmislio lik Baltazara davne 1967. go-dine, koji je gotovo jedna-ko popularan i danas. U punoj Velikoj dvorani za-grebačkog pododbora SKD Prosvjete djeca uzrasta od 3 do 14 godina pogledala su prvi f ilm o Baltazaru “Profesor Baltazar – izumi-telj cipela” i “Čudnu pticu”, film o ptici koja je umjesto pilića imala jednu budilicu koju je odgajala s puno ljubavi i požrtvovanosti. Bordo je govorio o tome kako nastaju crtani film i strip, a djeca su potom, u zavisnosti od svoje dobi, crtala likove ili scene iz
I
U
35Bijela p^ela 35
lim da idem u Sarvaš kod rodbine. Tamo se igram do mile volje, ali i sa prababom Jelkom hranim svinje, ra-dim u bašti i idem na njivu. Zato mislim da ću kad odra-stem biti poljoprivrednik jer da on ne sije pšenicu, ne bismo imali hleba, da ne hrani svinje i piliće, ne bismo imali mesa, da se ne bavimo poljoprivredom, bili bismo siromašni.
odgledanih filmova. Naj-stariji su napravili vlastite stripove u kojima su prika-zali čudnu pticu i njezino „mladunče“. Bordo je ostvario plodnu karijeru bogatu crtanim filmovima, stripovima, ilu-stracijama, karikaturama i logotipovima koji su i danas prepoznatljivi, poput onih za Podravku, Zagreb film i zagrebački Animafest čiji je i suosnivač. Filmovi su mu nagrađivani prestiž-nim priznanjima, uključu-jući i Srebrnog medvjeda.
Pomažem ja i mami. Ona je frizerka i kad sam u salonu, a ona šiša i radi frizure, ja sam njen asi-stent. Pomažem i tako da čuvam mlađeg brata Sašu. On ima samo godinu i pol dana. Priznajem da baš ne volim uvek da ga čuvam. Više volim da se družim sa rođacima Mihaelom i Davidom.
Gordana Pavić
Dobio je nekoliko desetaka nagrada za životno djelo širom svijeta, a jedna od njih je i „La Linea“ koju mu je u Italiji uručio tvorac tog animiranog lika Osvaldo Cavandoli. Bordo aktivno crta i danas, a čitaocima „Bijele pčele“ poznat je njegov strip “Čipko i djed Filip”.Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Zagreba je 2012. godine pokrenulo
kreativne radionice „Azbu-ka-slova u pokretu“ za dje-cu dobi od 3 do 12 godina na kojima se kroz igru, likovnu i dramsku umjet-nost usvaja ćirilično pismo. Radionice vodi akademska glumica i dramska pedago-ginja Svetlana Patafta. U suradnji sa SKD Prosvjeta, program se održava dva puta mjesečno, sa dvade-setak stalnih polaznika.
Nataša Puškar
36 Bijela p^ela
ijana Bijelić voli čitanje, klizanje, rolanje, kuvanje,
ples i odbojku, ali najviše od svega voli da crta. Ona ide u peti razred Osnovne škole „Nikola Andrić“ u Vu-kovaru i upravo nam se po-hvalila nedavno završenim
lena je učenica dru-goga razreda OŠ dalj. U školi je vrlo-
dobra. Najdraži predmeti su joj likovni, fiskultura i muzički. Srpski jezik, hr-vatski i matematika idu joj malo teže, ali tu su mama Sanja i tata Slobodan koji joj pomažu u učenju. Osim toga, učiteljica Smilja Čalo-šević ima mnogo strpljenja sa svim učenicima i trudi
T
E
ali kaže da se trud isplati kada vidiš rezultate i kada radiš ono što te ispunjava. Ponekad crta i modele pa ih oblači onako kako ona
se da ih sve nauči. Elena ima mnogo prijate-lje, a kaže da su joj najbolji Vanja i Nikola. Slobodno vrijeme provodi u igri, ali i u plesu. Članica je Folklorne grupe KUD-a Branko Radičević iz Dalja. Uz to pleše i u Plesnoj gru-
da i ona crta zajedno sa đacima, a ne kao većina drugih nastavnika da samo predaje i zadaje šta će se crtati. Kaže da je pomalo ljuta na svog nastavnika, jer je pre neki dan prvi put u životu dobila četvorku iz likovnog. „Prvi i poslednji put!“ – kaže Tijana samo-uvereno, a bez obzira na četvorku, nastavnik je sve-jedno zadržao i taj rad, pa će i on u budućnosti krasiti panoe njene škole. Na danima posvećenim pesniku Branku Radičeviću Tijana je letos u Vukovaru dobila nagradu za najbolji crtež crkve Svete Petke.Tijana već godinu dana tre-nira i odbojku u Ženskom odbojkaškom klubu Vuko-var. Na treninge ide tri puta nedeljno, a najstrože nam se poverila da je odbojku upisala „jer želi da smrša i bude u formi“. Ima ona i puno prijatelja i prijateljica, a izdvaja Ivanu, Biljanu i Željanu. Ivana je iz Županje i ide u osmi razred,
pi Venera. Mlađi brat Dejan još ide u dječji vrtić. Njih se dvoje malo svađaju, ali se i vole.Ljeti odlaze u Rijeku gdje joj žive baka i djed. Zato jedva čeka ljetne prazni-ke.
Gordana Pavić
ali joj baka živi u istoj ulici u kojoj je i Tijana i dolazi svaki raspust u Vukovar. Bi-ljana je drugarica iz škole, a Željana sa odbojke. Sve za-jedno vole isto, istu muziku i iste bendove. Omiljeni muzički sastav im je „One direction“ iz Engleske.Njen mlađi brat Saša ima če-tiri godine i ponekad zajed-no crtaju iako njegov omi-ljeni predmet nije olovka, već električna gitara. Tata je bio rok bubnjar pa je Saša od njega nasledio ljubav prema muzici, a Tijana je od mame je nasledila ljubav prema čitanju. Poslednje knjige koje je pročitala bile su „Put u središte zemlje“ i „Koko i duhovi“. Tijana polako uči i da kuva: „Dođem iz škole, bacim torbu na pod, uključim kompjuter, pustim muziku i onda napravim nešto za jelo ako mama nije stigla“. Za sada su to jaja ili hrenov-ke, ali naučiće ona i ostalo. Sve je lako kad si vredan.
Nikola Milojević
portretom svog omiljenog pevača Majkla Džeksona. Crta, kaže, od kada zna za sebe, a najviše poznate osobe ili pronađe neku su-per fotografiju prirode pa je naslika. Na umetničkom putu od prvog čiča Gliše pa do crtanja pop zvezda potrošila je puno olovaka,
želi. Htela bi jednog dana da bude modni kreator.Ako joj karijera u modnom biznisu kojim slučajem ne uspe, uvek joj preostaje da završi umetničku aka-demiju i da u školi predaje novim generacijama svoj omiljeni predmet – likov-ni. U tom slučaju htela bi
37Bijela p^ela 37
ovem se Timotej Stojadinović. Imam šest godina i đak
prvak sam u italijanskoj OŠ Pier Paolo Vergerio il Vecchio u Kopru. U školi je nastava na ita-lijanskom, kod kuće go-vorim malo srpski malo slovenački, a krenuo sam i na radionice srpskog u Ko-pru gde su i moji drugari iz folklorne grupe ”Kolce.” Ovako nam svoju priču po-činje veseli dečak Timotej. Sav razigran, ponosan na sebe u narodnoj nošnji i uzbuđen nakon svog prvog nastupa u pozorištu u Ko-pru, gde je sa najmlađom i najslađom grupom AKUD” Kolo” iz Kopra nastupao na festivalu Igrom i ple-som do Balkana, i tražio
esto mislimo da su granice, različiti narodi i politička
stanovišta nepremostive prepreke za viđanje, druže-nje i uspostavljanje novih trajnih prijateljstava među mladima. Primer dve škole iz dve različite države pravi je dokaz da ništa od toga nije prepreka za sticanje novih prijateljstava, sim-patija i saradnje« – ističe Branka Likon, direktorica OŠ “dr. Aleš Bebler - Pri-mož”, iz Hrvatina u Sloveni-ji, u svom izveštaju o prote-klom projektu između dve partnerske škole: s jedne strane OŠ iz Hrvatina a sa druge OŠ “Miloš Crnjanski” iz Novog Sada. Partnerstvo ove dve škole datira još od 2011. godine kada su učenici i nastavni-ci iz Novog Sada prvi put posetili svoju prijateljsku školu na slovenačkoj obali,
Z
Č
pogledom svoju mamu da je zagrli od sreće.Od oktobra meseca Timi, kako ga od milja svi zovu, vredno uči prve korake balkansk ih plesova sa svojim starijim i mlađim drugarima uz pomoć uči-teljice Tijane. I ne samo to, naučio je Timi i prva slova ćirilice na radionicama srp-skog jezika Ispeci pa reci, gde se prva slova i prve reči na ćirilici prvo dobro “ispeku”, napišu, oboje a zatim i upotrebe u čitanju i govoru.Timi je od velike pomoći i učiteljici Nadi na radioni-cama jer kada deca malo
u okviru projekta “Ostaje-mo udruženi i povezani”. Projekat je zaživeo i ove godine pod nazivom Pri-jateljstvo nas povezuje i u drugoj poseti Sloveniji mladi su upoznali pored prirodnih lepota (obilazak Škocjanske jame) još i obi-čaje oba naroda, narodne nošnje, plesove i muziku. Kako dodaje direktorica OŠ Miloš Crnjanski, Zden-
zaborave na dogovor da se na radionicama govo-ri samo maternji jezik i počnu da komuniciraju između sebe na slovenač-kom, tada nastupa Timi i oštrim i ozbiljnim glasom opomene: ”Ovde se ne govori slovenački, opet ste zaboravili.” I tako naš Timi sve stiže: da uči italijanski, slove-nački, srpski, ćirilicu, igra kolce, da se druži i trenira karate. Timoteju želimo puno us-peha u novim nastupima i da nam se javi sa novim dogodovštinama.
N. Čupković
ka Ivković: »Videli smo da se lako razumemo i spo-razumevamo, upoznava-monačine oblačenja naših predaka i shvatili smo da su različite narodne nošnje oba kraja nekako prirodan spoj nošnji na ovim našim prostorima, narodne igre i ples lako prihvatljivi a ko-raci i ritam postoje u biću oba naroda. Slušali smo, svirali i pevali narodnu,
klasičnu i modernu muzi-ku i videli da znamo ili da li možemo da naučimo „i vašu i našu“ muziku te da nas muzika spaja, a nikako da nas razdvaja.« Poseban doživljaj za decu bila su svakako i tipična primorska jela: potica, njoki i pašta koji su u kućama domaćina bila svakodnevno na trpezi. U okviru projekta čak su i sami učestvovali u pripremi ovih izvanrednih jela. U očekivanju da će projekat živeti i dalje, učenici obe škole jedva čekaju proleće kada će Novosađani uzvra-titi gostoljubivost svojim novim prijateljima iz Slove-nije i u okviru te posete svi steći nova znanja i iskustva koja će dugo pamtiti.
Nada Čupković
Dragana Ćorda, Vojnić Jovan Sinobad, knin Petra Rađenović, Srb
Mario Petrović, Bolman
Bojan Balinović, Bolman
lena Pritnić, Vojnić
38 Bijela p^ela
U moje je mjesto došla grupa glumaca iz Beograda. Djevojčica Maša, princ i baka. Održali su nam pred stavu o slovima. Najprije su na pozornici bile Maša i baka, a zatim se pojavio princ. Na sebi je imao helanke, haqu i plašt. Kad je skinuo plašt, počela je pra-va zabava. Pokazivali su nam slova, a princ je o svakom slovu pjevao uz gitaru. Predstava mi se jako svidje-la, najviše djevojčica Maša. Nakon predstave prijateqica i ja dobile smo autograme. Bile smo jako sretne.
Gorana Bolać, 6. razr., Dowi lapac
Jedan su dan u našu školu došli glum-ci da nam prirede predstavu. Došli su djevojčica Maša, baka i princ. U predstavi je Maši bilo dosadno i žeqela se igrati s bakom, a baka je uvijek imala posla. Kasnije se pojavio princ. Oni su dje-cu uz igru i pjesmu učili slova. Pje-vali su i sastavqali riječi vezane uz sva slova azbuke. Smišqali su i šale koje su nas nasmijavale. Princ je svi-rao gitaru, imao lijep kostim, a naj-qepše su mi bile wegove cipele. Dje-vojčica Maša na sebi je imala kratke hlače, majicu i patike. Ona mi se naj-više svidjela jer je lijepa, zanimqiva i dobro je glumila. U našem mjestu rijetko imamo prili-ku vidjeti neku predstavu i stoga bih voqela da nam ponovno dođu s nekom novom predstavom.
tijana qiqak, 6. razr, Dowi lapac
U našem malom mjestu održana je pozorišna predstava. Bilo je to prvi put u našoj školi. Svi smo bili jako uzbuđeni. U školskoj dvorani postavili smo klupe i struwače i na wima se smjestili. Cijela predstava bila je odlična, a i glumci su bili super. Predstava o slovima bila je zanimqiva jer je sve bilo uz pjesmu i igru. Bio sam oduševqen. Želim da zahvalim svima koji su nam ovo omogućili, nešto što nismo do tada vidjeli.
luka kqajić, 7. razr., Dowi lapac
Kraj jeZar da trpim udarce
iz šale koje moj brat
doživqava kao male!
Zar da trpim uvrede i
podcewivawa mnoga,
pa vaqda sam i ja
dobila nešto od Boga!
Zar ja da wega služim
jer je muški pol,
bit će wemu kad Tamara
lupi šakom o stol!.
tamara Serdar, 5. razr., Jagodwak
Glumci u našem malom mjestu
Vawa Višwić, zagreb Stevan Đilas, Srb Marko Vještica, knin
39Bijela p^ela 39
Maja Iđoški, trpiiwa
Dragana Pajić, Vrginmost
Đuro Malobabić, Vrginmost
Jesen u voćwakuKada ujutro sunce obasja moj voćwak, imam osećaj kao da je iz bajke.Lišće na granama mladih voćkica presijava se različitim bojama i baš raznolikošću boja deluje kao čarolija. A voćkice kao mlade devojke koje se spremaju za bal u prelepim haqinama. Žute, zelene, crvenkaste, smećkaste, sve te jesewe boje daju prelepu sliku. Kapi jutarwe rose svetlucaju kao dija-manti na tim lepim haqinama. Cvrkut ptica je muzika za ples. Ispred stoje dva velika orasa kao zaštitnici, ponosno ih štiteći, baš kao vojnici.Preko puta mladog voćwaka dve stare šqive izgledaju jadno jer nemaju ni jednog listića na svojim granama, samo po koji plod na samom vrhu. One za-vidno gledaju na mladost. Iz mašte me u stvarnost vrati gavran koji je uzle-teo iz stare krošwe. Jako me uplašio.
nikolaj Suzič, 4. razr., Jagodwak
Radostan danOtvaraj vrata, neko zvoni,zvone oni!Qubav, šala, smeh, srećanek u mom domu bude sve veća i veća.Uđite u moj stan.Nek nam svima buderadostan dan!
tamara Serdar, 5. razr., Jagodwak
MOJ RAZREDHvale nas, hvale svi,ali ustvari ne znajukakvi smo zapravo mi.Galama sve jača i jačačitava zbornica oria kad nastavnica uđe,niko ni reč da prozbori.
tamara Serdar, 5. razr., Jagodwak
Moj razredMoj razred velik je i smešanTamara piše,Maja kiše,Stefan kašqe,Anastasija je kao buba mirna,no Nikola trči,a Bojan od sreće strši,Mario utorak zaboravi,no Branka se seti,Snežana se smije,no ne kao prije.Nataša friziraSawa piše,Branimir to primeti,pa se i on pripremi.Jovana ćuti,nekad se smeška.ja pravim slikei to volim,a naš razred je ko´„Vašar u Topoli“!
angelina Majkić, 5. razr., Jagodwak
40 Bijela p^ela
dragana Đekanović, 3. razr., Knin
Teodora Simić, 5. razr., Vrginmost
Tiana Keča, 3. razr., Srb
Patricia Jovičić, 2. razr., Vrginmost
Milka Jazić, 5. razr., dowi Lapac
Mia Katić, 3. razr., Biskupija Goran Bradaš, 3. razr., Knin
41Bijela p^ela
Reqa Vesić, 4. razr., daq Vawa Mašić, 3. razr., daq
Vuk Rodić, 1. razr., Srb
Mihailo Vaqetić, 7. razr., daq
N a g R a D N i Z a D a T a K
Krećući se kao skakač na ša-hovskoj ploči dovrši narodnu izreku."AKO IMA VEKA..."
Ime
Prezime
Razred
Adresa
Odgovor
SKD ProSvjeta - PoDoDbor rijeKaBijela pčelaTrg Sv. BarBare 151000 rijeka
42 Bijela p^ela
Pripremio Dragiša Laptošević
pReMeŠTaQKa
Za BiSTROUMNe
SlOŽi paROVe
U svakoj glavi skriva se jedno slovo ćirilice.
Zoća je našao zanimqivu igru. Svaka riječ razmještawem slo-va daje novu.
Koju figu-ru treba staviti na ovu ploču?
1
A
A
2
B
B
3
V
V
4
F
5
D
6
Đ
Za BiSTROOKe
RJE{EWA IMENOSLOV
Web-zANIMACIJE
TENISZnate li odakle datiraju prve igre loptom? Ili: u kojoj evropskoj zemqi su se igrale naj-ranije verzije tenisa? Koliko je minimalno gejmova potrebno za osvajawe jednog seta?
Ukoliko vam pojmovi u naslovu kao i odgovori na gore postavqena pitawa nisu poznati svoje poznavawe trenutno najaktuelnijeg sporta mo-žete proširiti na stranicama goo.gl/s1KaxY koje vam pored istorije razvoja tenisa nudi i obiqe fotografija slavnih teniserki i teni-sera, zanimqivosti (kao što je na primer da je “drugi naziv za French Open, Roland Garros, zapravo ime francuskog avijatičara koji je ži-veo za vreme Drugog svjetskog rata. Wegovo ime nema nikakve veze sa ovim sportom, a Francuzi su ga uzeli za naziv turnira wemu u čast. Da zaokružite nova znawa u ponudi vam je mali kviz znawa gde ćete dobro utvrditi gradivo i postati pravi poznavalac “bijelog” sporta.
Dodatne informacije svakako možete naći na već dobro poznatoj Wikipedia-i sr.wikipedia.org/wiki/Тенис gde ćete dobiti i informacije o načinu bodovawa, principima igre, vrstama terena i sl.
pReMeŠTaQKa Za BiSTROOKe
SlOŽi paROVe Za BiSTROUMNe
vatra, sako, boca, muka, rad M, O, N, T
6A, 5B, 4V, 3G, 2D, 1Đ Figura B
43Bijela p^ela
Ukoliko vaša žeqa za dodatnim znawem i daqe nije ostvarena, onda vam preporučujem da saznate sve, ama baš sve o tenisu na sajtu http://www.e-tenis.org/ koji u svom podnaslovu ima upravo to – “sve o tenisu na jednom mestu” gde ćete saznati više o načinu izbora teni-skog reketa, pravilima odijevawa i sl.
Odabrala: Nada ^upkovi}
znate li kako nastaju imena i prezimena? I šta ona znače? Ako ne znate, čitajte imeno slov.
NESTOR - muško ime, ali ne i često. Kod Južnih Slavena dolazi iz grčkog jezičnog područja od ime-na Nestor. Wime se označava osoba, po grčkoj mitologiji, mudra i časna, starije dobi, ali i osoba koja se vraća i čezne za domom. Izvor toga imena leži u grčkoj reči "nestos" što znači povratak. Iz tog imena dolazi i ime Nestorije, ime cari-gradskog patrijarha 451 godine.Izvedenice imena su: Nena, Neno, Nenko. Za ženska imena su: Nestor-ka, Nena i Nela.Postoje i prezimena: Nestor, Nestorić, Nestorović i Nestorov.
B. Kostić
Za ta~no rje{ewe nagradnog zadatka iz pro{log broja kwigom Miodraga Jeknića "Smokva u Beogradu" nagrađen je Đorđe Lukač iz dvora.
ISSN
133
1-54
55
List je sufinanciran sredstvima Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske
Zahvaljujemo na pomoći Ministarstvu kulture i informisanja Republike Srbije
ČipKO i DjeD FilipPiše i crta: Borivoj Dovniković Bordo
Izdavač: SKD "PROSVJETA" ZAGREB - PODODBOR RIJEKA - Uređuje redakcijski kolegij - V.D. glavnog urednika: SRĐAN TATIĆ - Izvršni urednik: LJERKA RADOJČIĆ - Likov ni urednik: BORISLAV BOŽIĆ - Grafički ured-nik: ĐURO BUDISAVLJEVIĆ - Lektor i korektor: DUŠANKA STARČEVIĆ - Kompjuterska priprema: DAMIR BEDNJANEC - Štampa: SKANER STUDIO, Zagreb - List izlazi mjesečno - Tiraž: 1500 primjeraka - Adresa uredništva: SKD "PROSVJETA" ZAGREB - PODODBOR RI-JEKA, Trg. Sv. Barbare 1 - Telefon (051) 330-867, tel./faks 330-873 E-mail: [email protected] - IBAN: HR8823600001500150831 - Ubilježeno u Ministarstvu kulture i prosvjete Republike Hrvatske, Sektor informiranja, pod brojem: 757
NAGRADE•Nagrada Grada Rijeke 2005.•Nagrada Sima Cucić 2011.•Zmajeva nagrada 2012.
