BIBILIJSKI LEKSIKON

BIBLIJSKI LEKSIKON

A

A (alfa) i O (omega), prvo i zadnje slovo gr. alfabeta, oznauju Boga kao poetak i svretak svijeta i povijesti (Otk 1,8; 21,6; usp. Iz 41,4; 44,6; 48,12). U Otk 22,23 tako se naziva proslavljeni Krist (usp. Otk 1,17; 2,8).

AARON (hebr. Aharon) Aron

ABADON Mjesto unitenja, propasti (Job 26,6; 28,22; 31,12; Ps 88,12; Izr 15,11). Personificirano kod Job 28,22; Otk 9,11 ( aneo Bezdana, gr. apoljon).

ABANA Jedna od glavnih rijeka u podruju Damaska (2 Kr 5,12: inaica: Amana). Danas: nahr baradah.

ABBA Iz aram. izvedeno oslovljavanje u NZ = Otac (izraz od milja); Isus upotrebljava prvi put tu rije u molitvenom odnosu s Bogom (Mk 14,36); to su oslovljavanje preuzeli takoer krani gr. govornog podruja (Rim 8,15; Gal 4,6). Izraz odgovara naoj rijei tata samo su lanovi obitelji, a naroito djeca, smje nazivati tako oca, ali ne i sluge. Takva oslovljavanj Boga ne susreemo prije NZ; idov se nikada ne bi usudio tako obratiti Bogu. Krist je takvim oslovljavanjem Boga, koje je rado rabio (npr. M 14,36), donio nov preokret u susretu s Bogom. njemu se oituje Bog kao njeno ljubei otac kojega otada i mi smijemo nazivati abba. U Krist nismo vie sluge, nego smo postali Boja djeca (posinstvo Boje) (Rim 8,15; Gal 4,6), Kristov braa (Iv 20,17). ABDIJA Obadija

ABDON ( usluan) Ime nekih osoba, npr. jednog malog suca (Suci 12,13ss; Barak). A. se zove i grad u podruju plemena Aerova (plemena) (J 21,30).

ABECEDA slovo (3)

ABEL

1. (usp. hebr. hevel = prolaznost). Prema Post 4,2 drugi sin Adama i Eve, prema Post 4,8 ubijen od svoga starijeg brata Kajina (usp. Sir 10,3). Bog je primio Abelovu rtvu, a Kajinovu nije (nomadi), vjerojatno zbog njegovog buntovnikog stava. U NZ A. se smatra muenikom (Mt 23,35//) svoje vjere (Heb 11,4) i svoje pravednosti (1 Iv 3,12).

2. ( potok) Dio naziva mnogih mjesta (npr. Abel-Keranim, Abel-Mitsraim).

ABIB kalendar

ABIGAJILA ( otac se raduje?)

1. ena Nabalova koja se po smrti svoga mua udala za Davida (1 Sam 25,2-42).

2. Jedna od Davidovih sestara (1 Ljet 2,16).

ABIHU ( otac je ON) prema kasnijoj predaji drugi sin Aronov koji je sa svoga tri brata postavljen za sveenika; umro bez djece za kaznu zbog obrednog prijestupa (Izl 6,23; 28,1; Lev 10,1).

ABIJA ( Jahve je otac). Ime nekih osoba, npr:

1. Drugi kralj Judeje (oko 916-914, pr. Kr.) koji je pobijedio izr. kralja Jeroboama (1 Kr 15,1-8; 2 Ljet 13,1-23).

2. Drugi sin proroka Samuela; sa svojim bratom Joelom bio je sudac u Beer ebi (1 Sam 8,2s).

3. Poglavar sveenikog roda kojemu je pripadao Zaharija, otac Ivana Krstitelja (Lk 1,5).

ABILENA podruje oko grada Abile, sjeverozapadno od Damaska. Pre god. 37. pr.Kr., prema Lk 3,1 i prema nekom natpisu, Lizanije je bio tetrarh u Abileni.

ABIMELEK ( moj otac je kralj) Ime nekih osoba, npr:

1. U Post 20 kralj Gerara koji je k sebi uzeo Saru, nav. Abrahamovu sestru. Kad je u snu saznao da je Sara zapravo Abrahamova ena, vratio ju je (usporedni izvjetaj u Post 12,10-20; usp. Post 26,1-11). Abraham i Izak sklopili su kasnije savez s Abimelekom u Beerebi (Post 21 i 26)

2. Sin Gideonov (=Jerubaal) koji je okrutno pobio svoju brau i proglasio se tada kraljem nad Izraelom u ekemu. Poginuo je od rvnja koji je baen s jedne kule (tako Suci 9).

ABINADAB ( otac se pokazao dareljivim) Ime nekih osoba, npr:

1. ovjek iz Kirjat Jearima koji je u svojoj kui imao Koveg saveza, dok ga nije David prenio u Jeruzalem (1 Sam 7,1; 2 Sam 6,3)

2. aulov sin koji je zajedno s njim poginuo (1 Sam 31,2).

ABIRAM ( otac je uzvien)

1. Prema kasnijoj predaji sudjeluje u pobuni Korahove ete (Br 16,1; Ps 106,17). Jerihon).

2. Sin Hielov (1 Kr 16,34). Jerihon

ABIAGA Djevojka unamka koja je Davida u starosti njegovala i poslije njegove smrti postala enom Adonije (1 Kr 1,3s; 2,13-25).

ABIAJ (hebr. znaenje nesigurno) Navodno brat Joabov i sin Davidove sestre Sarvije (1 Ljet 2,16), Davidov vjeran, nasilan ratni drug (1 Sam 26, 6-9; 2 Sam 2,18-24; 21,16s), kasnije vojskovoa (usp. 2 Sam 10,6-14; 18,2.5.12; 20,6). Joab i A. (2 Sam 3,30) umorili su Abnera (2 Sam 3,23-27; krvna osveta). Zbog njegove osvetljivosti prokleo ga je David (2 Sam 3,28-30).

ABJATAR Ebjatar

AB(I)NER ( moj otac je svjetlo) Neak i vojskovoa. aulov (1 Sam 14,50s; 17,55); U borbi za prijestolje dugo podupire aula i njegova sina Ebaala, a tada prelazi na Davidovu stranu (2 Sam 2,8-3,1); Umorili su ga Joab i Abiaj iz krvne osvete (2 Sam 2,12-3,30). David javno ali zbog Abnerova ubojstva i tako svjedoi o Abnerovu ugledu i znaenju (2 Sam 3,28-39).ABRAHAM Prvi od triju patrijarha. Abraham je ovjek vjere iju je poslunost Bog nagradio obeavi mu batinika i obeanu zemlju koja e pripadati njegovim potomcima. (gl. 12,1-25,18). Abraham ne mora biti zamiljen kao nomadski pastir koji uva neke ratrkane ovce i koze, ve kao trgovaki knez koji trguje sa kraljevima i koji upotrebuje snage osiguranja od 318 ljudi za nadgledanje svojeg temeljnjeg ulaganja, svojih stada.

Povijest otkupljenja, kao i povijest stvaranja, zapoinje tako da Bog govori: ta rije razlikuje Abrahamovu priu od prie njegova oca. Poziv da sve ostati i krene najsliniji je pozivima u Evaneljima (koja su na neki nain blia patrijarhalnom principu nego to je bio Zakon vidi Gal 3); Abrahamova rana povijest djelomino je povijest njegova polaganog ali upornog odvajanja od zemlje, zaviaja i oeve kue, to se dovrilo na kraju 13. poglavlja.

Pov. A. potjee iz Haran: (tek kasnija predaja govori da je on doao iz Ura Kaldejskog, iako Ur moe se nalaziti u sjevernoj Mesopotamiji). Imena njegovih roaka nalaze se u okolici Harana kao nazivi mjesta. Odatle A. odlazi u potrazi za paon ili u sklopu postupnog irenja Aramejaca. Taj odlaza za Bibliju nije sluajan, ve oituje Boje vodstvo (Post 12,1). Post 12,1-3: Bog govori Abrahamu da e iz njegovih potomaka izii iskupitelj (Mesija), i da blagoslov drugih naroda zavisi o njihovom postupanju prema idovima. A. dolazi u Kanaan. Ondje prima upravo u svetitu u ekemu obeanje da e posjedovati za uvijek Izraelsku zemlju i imati brojno potomstvo, tj. narod izraelski (Post 15) A tuje Boga svoga plemena kojega prema bibl. predaji poistovjeuje s Elom (Boja imena), vrhovnim boanstvom sir: kan. podruja. Kao prvi udio u obeano zemlji kupuje A. poslije smrti Sarine zemljite sa piljom Makpela u okolici Hebrona (Post 23). Biblija naziva A. ocem Izraela (Iz 51,2; usp. Mt 3,9; Iv 8,39), primaocem Bojih obeanja (Lk 1,55.73), uzorom vjere (Rim 4; usp. Gal 3,9), Bojim prijateljem (Iz 41,8; Jak 2,23). Isus je vei od A. (Iv 8,52-58).

ABALOM ( otac je mir) Sin Davida i kerke kralja geurskoga Maake (2 Sam 3,3). O Abalovomu ivotu i njegovu pokuaju da naslijedi Davida izvjetava Povijest Davidovih nasljednika (sastavijena zacijelo ve u vr. Salomona, kasnije jedan dio 2 Sam) u 2 Sam 13-19. Prema toj predaji A. ubija pretendenta na prijestolje Amnona pod izlikom da osveuje povrijeenu ast svoje sestre Tamare; bjei u Geur, ali postizava posredovanjem Joabovim Davidovo oprotenje. Kasnije A. uspijeva postii naklonost naroda; die bunu, dade se izabrati za kralja u Hebronu i kree na Jeruzalem. David bjei sa svojim plaenicima u Mahanajim. U narednim vojnim obraunima u umovitom istonojordanskom gorju Jabok plemena koja su se borila za A. podlegla su Davidovim vojnicima. A. je protiv izriitog Davidova nareenja ubijen.

ADAM Izv. ope ime za ovjeka ili ljudski rod, u rodoslovIju Post 4,25-5,5 dolazi kao vl. ime prvog ovjeka, praoca ljudskog roda. Izvjetaji o A. govore o ovjeku op., u praocu je oslikana povijest vrste. Biblija povezuje A. s hebr. adamah (zemlja, njiva): A. je sroan sa zemljom, ona je njegov ivotni prostor. Kao djeca A. i Eve navode se: Kajin, Abel i et. Prema Post 5,5 A. je ivio 930 godina, to bi znailo teoretski da je umro za vrijeme Noe, to je prijeporno. Najvjerojatnije postoje jazovi u predpotopnim rodoslovljama. Osim u izvjetaju o prapovijesti A. se ne spominje niti u jednoj starijoj knjizi SZ, dok u NZ ima znaajno mjesto (jednoenstvo: Mt 19, 4-6; nauka o milosti: Rim 5,12-21). Pavao oznauje A. kao pralik novog nebeskog A., Krista (Rim 5,14); s njime zapoinje novo stvorenje, novi raj. Zbog toga mora svaki kranin svui starog ovjeka i zaodjeti se novim A. (Rim 5, 14; Kol 1,15; 3,9s).

ADAR kalendar

ADONAJ Adon (Gospodin) oznaava u SZ onoga koji raspolae s nekim ili neim i naziv je i za Boga (bogove) i za Ijude. Jahve se naziva Gospodom, jer je stekao sebi Izrael kao svoj narod na taj nain to ga je oslobodio suanjstva u Egiptu. Naziva se gospodarem cijeloga svijeta, jer ga je stvorio. Adonaj (moj Gospodin) upotrebljava se u SZ samo za Jahvu. To nije Boje ime nego oslovljavanje Boga, kao to pokazuje esto vezivanje Adonaj Jahve. U cijelom Petoknjiju, ali esto i u prorocima i psalmima, Adonaj je molitveno oslovljavanje. Adonaj izraava tijesan moliteljev odnos i blizinu spram Boga, pa ipak uva rastojanje koje podlonik duguje svomu gospodaru. Znaenje Adonaj ostalo je sauvano i u LXX, koja Jahve uvijek prevodi s Kyrios (Gospod). U posljednjim stoljeima pr. Kr. Adonaj je postao uobiajenom oznakom za Boga u idovstvu, jer se iz straha da se ne oskvrne nije vie usuivalo izgovarati ime Jahve; istodobno Adonaj je izgubio znaenje tijesnog odnosa i ovjekove blizine s Bogom i dobio je kao izraz apsolutne Boje drugaijosti znaenje svevladar.ADONIBEZEK Kan. kralj koga su Judejci prema Suci 1,5-7 pobijedili i osakatili. ADONIJA ( Gospod je Jahve) Ime nekih osoba, prije svega: najstariji od Davidovih sinova koji su ivjeli jo za njegove starosti; nastoji se domoi prijestolja (podravan od Joaba i Ebjatara), te se jo za ivota Davidova dao proglasiti kraljem (1 Kr 1,9). Protivna stranka isposlovala je Davidovo odobrenje za hitno ustolienje Salomona. A. je naao utoite kod rtvenika (pravo utoita); htio je kasnije uzeti za enu Abiagu (pravo na prijestolje), zato je po nalogu Salomonovu ubijen (1 Kr 2,13-25). Moda neizravna rtva uklanjanja Urije; bibl. izvjetaji o njemu sastavljeni su sa stajalita protivnike stranke.

ADONIRAM (Gospod je uzvien) Davidov i Salomonov slubenik koji se zove i Adoram; kamenovali su ga pobunjeni Izraelci kad je htio priopiti nareenje Roboamovo (2 Sam 20,24; 1 Kr 5,28; 12,18).

ADONIS Tamuz

ADONI-CEDEK ( Bog je pravednost) Kan. kralj Jeruzalema, prema J 10 voa saveza pet gradova: Jeruzalema, Hebrona, Jarmuka, Lakia i Eglona; pobijedio ga Joua u bitki kod Gibeona, u peini kod Makede uhvaen i ubijen.ADOPCIJA prihvaanje namjesto sina, posinje nje. U SZ i u idovstvu samo krvna srodnost daje kontinuitet plemenskog blagoslova, adopcija je u idovstvom pravu nepoznata. Duhovna adopcija pojavljuje se s prorocima, uiteljima mudrosti i rabinima (npr. 2 Kr 8,9, Izr 5,1). U NZ Isus oslovljava svoje uenike kao djecu (Mk 10,24 i Iv 13,33). Za Pavla su krani, prema analogiji s helenistiko-rimskom adopcijom, izlijevanjem Duha i krtenjem postali sinovima, Bojim batinicima i Kristovim subatinicima (Rim 8,14-17). Svi su ljudi pozvani u odnos djece i sinova Bojih.

ADORAM Adoniram

ADRAMITIJA Maloazijski luki grad u pokrajini Miziji (Dj 27,2).

ADULAM ( zatvoreno mjesto;) Kan. grad-drava (J 12,15 ); u A. je David naao utoite pred aulom (1 Sam 22,1).

ADUMIM ( crveni uspon, krvavi uspon) Planinski prolaz na granici izmeu Jude i Benjamina (J 15,7; 18,17), izmeu Jeruzalema i Jerihona. Ime potjee od slojeva crvene zemlje koja u blizini postionice milosrnog Samarjanca daje krkom krajoliku izrazit peat.

AFEK ( korito potoka) Naziv nekih gradova u Kanaanu, meu ostalima kan. kraljevski grad u aronskoj ravnici to ga je Joua, prema J 12,18, osvojio; kasnije tabor Filistejaca (1 Sam 4,1s). Herod (1) ga je prozvao Antipatrida (Dj 23,31).

AGAB Kr. prorok iz Jeruzalema (Dj 11,28), istovjetan s Agabom iz Cezareje (Dj 21, 10).

AGAG Kralj Amaleana (Br 24,7?; 1 Sam 15,8-33) koga je aul potukao i potedio, a Samuel pogubio. Nije sigurno da li Hamanov nadimak Agaanin u Est 3,1 ima neke veze s Agagom. Agag je najvjerojatnije rajon u perzijskom carstvuAGAPE ljubav

AGRAFA kanon

AGRIPA Julije A. L, (10. pr. Kr. 44. po Kr.), unuk Heroda Velikoga, u Dj nazvan Herodom, dao je pogubiti Jakova i uhititi Petra (Dj 12,1-23). Pred njegovim sinom Markom Julijem Agripom II. (28. do oko 94. po Kr.) brani se Pavao (Dj 25,13 26,32).

AGUR Pjesnik izreka iz Sj. Arabije (Izr 30,1-14).

AHAB (Hebr. Oev brat) Kralj Sj. izr. kraljevstva (875-854. pr. Kr.), znaajan politiar (blagostanje, velianstvene gradnje); uvrstio svoje odnose s Fenianima, napose svojom enidbom s Izebelom, trpio je njezino tovanje Baala i borbu protiv Gospodnjih proroka. Zbog toga je u Knjigama kraljeva otro osuivan i prikazan kao protivnik Ilije (1 Kr 16,29-22,40); poginuo u bitki protiv Aramejaca (1 Kr 22, 34-40).

AHAJA grki juni poluotok. Od god. 146. pr. Kr., Ahaja je bila rimska provincija kojom je upravljao prokonzul kako svjedoi i Dj 18,12. Glavni grad Ahaje i sjedite rimske uprave bio je Korint. Pavao je posjetio Ahaju u svom 2. i 3. misijonarskom putovanju (Dj 7,16-18,18, 1921). Hvali Ahajsku dareljivost (2 Kor 9,2). I Apolo je posjetio ahajske zajednice. Stefanina kua je prvina Ahaje (1 Kor 16,15).

AHAZ ( Jahve je zahvatio) Kralj (736-721. pr. Kr.) J. jud. kraljevstva; budui da se nije pridruio savezu Sj. izr. kraljevstva i Sirije (Damaska) protiv Asirije, doao je u teak poloaj. Kad mu je poloaj, postao u vojnom smislu bezizgledan, poziva A, kralja Asirije (Tiglat-Pileser III) u pomo (danak iz hramske riznice); time A. zaobilazi proroanstvo Iz 7, spaava, dodue, privremeno svoju zemlju, ali je posve dovodi pod asir. utjecaj. rtvuje svega sina asir. bogu Molohu; u SP veoma je negativno prikazan (2 Kr 16). SZ kori i rtve idolima kao i oltar to ga je dao podii po asirskom uzoru (2 Kr 16).

AHAZJA ( Jahve je zahvatio) Ime dvaju kraljeva:

1. A. izr. (Sj. kraljevstvo 854-853. pr. Kr.), sin i nasljednik Ahabov. Zbog njegove relig. snoljivosti osuuje ga 1 Kr 22,52-54. A. se obraa nakon tekog pada s prozora bogu ekronskom (Baal Zebul) Zbog toga prijeti preranom smru (2 Kr 1).

2. A. jud. (J. kraljevstvo; 842. pr. Kr.), sin Atalijin. Prema 2 Kr 8,28 borio se sa svojim stricem Joramom izr. protiv Damaska; Joram je bio ranjen, a njegov se vojskovoa Jehu pobunio protiv njega i dao A. ubiti (2 Kr 9,27).

AHIJA ( brat je Jahve) Ime nekih osoba, prije svega; Ahija iz ila, s prorok koji je navijestio postavljenje Jeroboama za kralja Sj. kraljevstva (1 Kr 11,29-36) a kasnije njegovu propast i propast njegova potomstva (1 Kr 14,5-16).

AHIKAM ( brat se uzvisio) Dvorski inovnik Joije (2 Kr 22,12), zatiuje Jeremiju za vladanja Jojakima (Jr 26,24).

AHIKAR inovnik asir. kraljeva Sanheriba i Asarhadona; pada u nemilost, zbog svoje mudrosti ponovno dolazi u milost (mnogobrojne starodrevne prie i bajke). U Tob (11,20) pojavljuje se kao Ahior, Tobijin sinovac (leg.).

AHIMAAS (hebr. znaenje nesigurno) Ime nekih osoba, prije svega: sin sveenika Cadoka, Davidov dounik za vrijeme Abalomove pobune protiv njega (2 Sam 15,36; 17, 17-21).

AHIMELEK ( brat je kralj) Sveenik u Nobu. Dok je David bjeao pred aulom, on mu je dao prinesene kruhove (usp. Mk 2,26//). Zbog, toga je aul dao smaknuti A. i njegov rod; umakao je jedino njegov sin Ebjatar (1 Sam 22,21).

AHINOAMA ( brat je ljupkost) Ime nekih ena, prije svega jedne od Davidovih ena (2 Sam 3,2: majka Amnonova; Tamara).

AHIOR ( brat je svjetlo)

1. Ahikar.

2. Amonski vojskovoa; prema Jdt usprotivio se Holofernu, i bio je izruen Judejcima; nakon njihove pobjede preao je na idovstvo.

AHITOFEL (hebr. znaenje nesigurno) Veoma cijenjeni Davidov savjetnik (2 Sam 16,23), prikljuio se Abalomovoj pobuni protiv Davida i objesio se kad je vidio da je ta stvar propala (2 Sam 17,23).

AHJO je pratio Koveg saveza kada se prenosio u Jeruzalem (2 Sam 6,3s).

AJ Sem. naseobina ji. od Betela, od 3000-2000. pr. Kr. Prema J 7,8 Joua ju je razorio. Udruga za biblijska istraivanja objavila je krajem sijenja 2014 pronalazak egipatskog skarabeja (svete bube, balegara) koji je datiran otprilike u vrijeme knjige Jouine. Udruga (ABR) radi na arheolokim iskopavanjima u Izraelu od 1995. u Khibbert el-Magatiru (oko 15 kilometara sjeverno od Jeruzalema), to odgovara lokaciji biblijske utvrde Aj koju su Izraelci pokorili, kako to nalazimo u Joui 7. i 8. poglavlju. Pronalazak glinenih posuda, lonarije, pronaene na mjestu iskopa daje naslutiti kako je utvrda bila u upotrebi u kasnom bronanom razdoblju, oko 1500 -1400 pr. Krista.

Pronaeni skarabej je rijedak primjerak izraen u ranom razdoblju 18. dinastije, 1485-1418. pr. Krista. Ovo je vrlo znaajan pronalazak, jer, pored pronaene lonarije, daje neovisnu potvrdu datiranja utvrde. Prema Bibliji, Izraelci su napustili Egipat 1446. pr. Krista i uli u Kanaan 1406. pr. Krista.Skarabej potvruje povijesnu tonost prie koju nalazimo u Jouinoj knjizi.

AJALON ( mjesto jelena) Starokan. grad na putu od obale Sredozemnog mora prema planinskom kraju koji se ve spominje u pismima iz Amarne, oko 20 km sjz. od Jeruzalema, nekada arap. selo jalo (1967. posve razoreno). Moda sredite Mjeseeva kulta u kojem se tuje jelen (usp. takoer J 10,12).

AJIN ( izvor ili oko) Grad u podruju plemena imunova (J 19,7) ili Judina (J 15, 32). A. se pojavljuje kao En u mnogim nazivima mjesta.

AKAD Prema Post 10,10 grad Nimrodov, u vr. Sargona I. (oko 2350) glavni grad istoimenog sem. kraljevstva u sj. Babiloniji. Grad su razorili oko 2190. nesem. Gutejci (kasnije Kurdi) i jo nije iskopan. Vladari Ura nazivaju se kralj sumerski i akadski, a Kir kralj Babela, Sumera i Akada.

AKADSKI Istono-sem. jezik; ima asir. i babil. narjeje; pisao se klinovim pismom. AKARON Ekron

AKI Prema 1 Sam 27,1-28,2 naao je David utoite kod filist. kneza A. u Gatu na svom bijegu pred aulom (usp. 1 Sam 21,11-16; moda 1 Kr 2, 39).

AKON Kan. luki i trgovaki grad sj. od Karmela. Spominje se ve u pismima iz Amarne; Izraelci ga nisu nikada osvojili (Suci 1,31), ipak se ubrajao u Aerovu pokrajinu (J 19,30); u helen. doba prigodno boravite Seleukovia pod nazivom Ptolemaida; 47. pr. Kr. pripojen rim, pokrajini Siriji ( Sirija); posjetio ga Pavao (Dj 21, 7).

AKOR (moda nesrea, jad) Dolina u gorju izmeu Jeruzalema i Jordana (kamenovanje Akana J 7,24ss). Ta dolina jeze jednom e postati vrata nade (Ho 2,17; Iz 65, 10).

AKSA ( kopa za nogu) Ki Kalebova; on je daje svome bratu Otnielu za enu (J 15,16-19; Suci 1,11-15).

AKAF Kan. kraljevski grad, spominje se u pismima iz Amarne. Joua ga je osvojio prema J 12,20.

AKVILA Vl. ime:

1. Imuni idov, poput Pavla tkalac atora; za vrijeme gona idova napustio je Rim zajedno sa svojom enom Priskom i poao u Korint. Kod njega je Pavao boravio due vrijeme (Dj 18,2s). A. i njegova ena pratili su Pavla u Efez (Dj 18,18s) i ondje primili k sebi Apolona. Kasnije su se vratili u Rim gdje ih je Pavao zahvalno dao pozdraviti (Rim 16,3s; usp. 1 Kor 16,19).

2. Heksapla.

AKZIB

1. Grad na Sredozemnom moru sj. od Akona; Izraelci ga nisu osvojili, a ipak se pribrajao Aeru (Suci 1,31).

2. Mjesto u Judeji (J 15,44).

ALABASTAR ukast, svjetlucav stalaktit iz kojeg si Egipani odvajkada pravili i ozvozili posude za pohranjivanje dragocjenih stvari.

ALABASTRON naziva se svaka posuda za pomast bez drka, bez obzira na tvar. U Mk 14,3 par alabastron je staklena boica uobiajena u grko-rimskom vremenu, koja se otvarala tako to je lomila na grliu.

ALBINUS Lucceius A. Bio je od 62. do 64. po Kr. prokurator Judeje. Njegova pohlepa za novcem i njegove spletke pospjeile su anarhiju, te dovele konano pod Florusom do izbijanja idovsko-rimskog rata.

ALEGORIJSKO TUMAENJE BIBLIJE polazi od uvjerenja da neki tekst stvarno oznauje neto drugo, dublje, nego to neposredno izraava, pa i onda kad nije izravno naznaen slikovit govor. Alegoreza je izlaganje Svetoga pisma to se slui alegorijom kao izriajem, koji izraava drugo, to nije neposredno oznaeno. Jedan izriaj moe iskazati samo odreena podruja stvarnosti, ali nikada svu stvarnost. Alegorija znai ponajprije da je svaki mogui izriaj relativan, naime bitno usmjeren na drugo i vee. U svim religijama sa svetim poveljama alegorija igra veliku ulogu. Njome se ustaljenim formulacijama svetoga teksta daje novi suvremeni smisao. Tako se alegorezom uva autoritet Pisma. U nekim religijama iza alegoreze stoji i predodba da se bogovi objavljuju u misterijima i proroanstvima. Kad bogovi govore, onda ne govore jednoznano, jer bi se inae izruili u ruke ljudskom razumijevanju. Tako npr. u starogrkom tumaenju Homera uvelike prevladava alegoreza. Slino bi se moglo rei i o staroj stoi. Grka predaja nalazi u kranskoj egzegetskoj koli iz Aleksandrije (Aleksandrijska kola) svoj izravni nastavak. U SZ alegoreza se pojavljuje dosta kasno, najranije kod Ezekiela (npr. IG,17) i u Zaharijinim vizijama. Vrlo irok prostor alegoreza zauzima u kasnoidovskim spisima apokaliptike (npr. etiop. Hen 85 90). Tamo se, naime, radi o tomu da su Boje objave tajne i da ih razurnije vrlo malo Ijudi. Crkveni oci , posebice Augustin, tumae Isusove usporedbe kao alegoriju; ipak neopravdano, jer Isusove usporedbe imaju malo alegorijskih crta na sebi. esto, meutim, slike u Pavlovim pismima prelaze u alegoriju (npr. Rim 11,17-24).

Openito treba razlikovati izmeu alegorijskog prikazivanja i alegorijskog tumaenja. Ovo zadnje odreuje prije svega stoiko tumaenje mitova. Helenistiko idovstvo alegorijski tumai i SZ. Vrlo se rijetko NZ tumai na jednak nain (npr. 1 Kor 9,9). U praktinom i neznanstvenom izlaganju Biblije alegoreza je od vremena Aleksandrijske kole a posebno od vremena Origena veoma rairena. Trebala bi sluiti produbljivanju kranske spoznaje i vjere. Ali ponajprije trebala bi posadanjiti i aktualizirati biblijsku poruku. Danas alegoreza nije vie legitiman postupak izlaganja.

Pavao upotrebljava alegoriju npr. u Gal 4,21-23; 1 Kor 10,4. On formalno ne mimoilazi pravila koja vrijede za njegovo vrijeme, no sadrajno njegovo je tumaenje i propovijedanje posve novo. Bitno je za svako alegorijsko tumaenje: odreenom tekstu daje se suvremeno znaenje bez obzira da li se dosl. znaenje zadrava ili ne. esto tu dolazi do izraaja duhovita, a esto i djetinjasta mata, tako da tumaene vie nema nita zajedniko s izv. smislom bibl. mjesta (+ Aleksandrija).

ALEKSANDAR ( branitelj od ljudi) Ime nekih osoba, prije svega: Aleksandar Vel. (357-323. pr. Kr.), osniva gr. svjetskog carstva; u SZ spomenut poimence samo u 1 Mak 1,1-9, no na njega se izriito smjera u nekoliko vienja u Dn; potakao je razvitak id. dijaspore. O A. postoje mnogi leg. izvjetaji bez ikakve pov, vrijednosti (npr. o njegovu posjetu Hramu); helenizam.

Vojni pohod Aleksandra Vel, bio je i za Palestinu od velikog i znaenje. Na njegovo se svjetsko carstvo smjera i kod Dn. Osim Tira (koji je osvojen 332. pr. Kr. tek nakon viemjesene opsade) on je lako i brzo zauzeo ostale luke gradove. Kad je svladao otpor kod Gaze, bio mu je otvoren put prema Egiptu. Ondje je osnovao Aleksandriju (331). Mnoga naselja to se nalaze na putu kojim je prolazio su Aleksandrovim imenom, kao Aleksandrija, Aleksandropol i sl.

ALEKSANDAR BALAS dolazi na vlast 153. pr. Kr. kao sina Antioha IV. Epifana i nastoji potisnuti Demetrija I, kralja Sirije. Makabejac Jonatan pomogao je A. uz velike ustupke. Konano je ipak pobijedio Demetrijev sin, a Aleksandru je 145. pr. Kr. odrubljena glava.

ALEKSANDRIJA Ime mnogih gradova, prije svega: grad na Z delte Nila; 332/1. pr. Kr. osnovao ga Aleksandar Vel.; sredite znanosti i kulture, posrednik izmeu Istoka i Zapada, nakon Rima najvei grad pretkr. i ranokr. svijeta. Samostalna id. zajednica s velikim kulturnim ostvarenjima (Septuaginta, nastojanje da se id. predaja filozofski produbi; helenizam). Njegovo opadanje poinje kad su ga zauzeli Arapi (642. p. Kr.).

ALEKSANDRIJSKA KOLA, sastojala se iz kole za pouku katekumena i iz vie privatnih akademija. Aleksandrija kao sredite helenizma omoguila je od kraja 2. stoljea brz procvat kranske teologije, koja je uz pomo historijsko-filolokih studija (heksapla) i antiko-idovske egzegeze i filozofije dala genijalan dogmatski sustav. Naspram doslovnu tumaenju, aleksandrijska kola pokuava alegorijskim (alegoreza) i tipolokim (tipologija) tumaenjem prodrijed do dubljeg smisla, koji se odnosi na Krista, i do osobnog zahtjeva tekstova. Njezin subjektivizam zaveo ju je u zablude koje su izazvale oporbu antiohijske kole.

Izraz aleksandrijska kola ne razlikuje A. katehetsku kolu od znanstvene kole: potonja je do 215. p. Kr. privatna nistanova i otvorena je svima (pa i poganima); njezin je najglasovitiji predstavnik Origen. Za razliku od antiohijske kole nije se toliko zanimala za historijski smisao nekog bibl. mjesta nego vie za boansko otajstvo, koje se tu nav. izraava (opasnost od tumaenja SP unutar spekulativnog sustava). Tim svojim alegorijskim tumaenjem Biblije imala je velik utjecaj na egzegezu i povijest dogmi staroga i srednjega vijeka.

ALELUJA (hebr. Haleluja hvalite Jahvu) starodrevni liturgijski poklik ?hvale, pr. Na poetku Ps 111s; na kraju Ps 104s; ! 15s; na poetku i kraju Ps 106; 113; 135; 147-150 (usp. Otk 19,1.3ss).

ALFA I OMEGA Iz helenizma je prodrla u kasno idovstvo simbolika brojeva, koje jo nije bilo u SZ, postavi vanim izraajnim sredstvom apokaliptike teologije. Autor novozavjetnoga Otkrivenja preuzeo je znakovitu uporabu grkog alfabeta i opisao s alfa i omega (prvim i posljednjim slovom) Boju (21,6) i Kristovu (22,3) svemo kao stvoritelja (poetak) i dovritelja (konac vremena). Kranima u progonstvu i ugroenosti htjelo se tlme na zoran nain navijestiti da Bog izgovara prvu i posljednju rije i da se mogu i moraju u svemu drati njega.

ALFABETSKE PJESME. Pri itanju Ps 119 u izvornom tekstu pada u oi da po osam redaka poinju istim slovima, a slijedee kitice iduim slovom u hebrejskom alfabetu. Taj umjetniki nain, da se poema slova redaka ili kitica uskladuju s alfabetom, trebao je pojaati jezino milozvuje onomu koji je uio dati oslonac za pamenje i u prikazivanju pobuditi dojam potpunosti. O obljubljenosti tog stilskog oblika u SZ svjedoi Ps 111 gdje svaki redak, Ps 25 gdje svaki stih, te Ps 9 u kojemu svaki drugi stih poinje novim slovom; i Tu 3 gdje nakon svaka tri stiha zapoinje novo slovo. Dams nam ta manira pomae u preispitivanju izvornosti teksta.

ALFEJ (hebr. Halfaj)1. Otac carinika Levija (Mk 2,14).

2. Otac Jakova (2) (Mk 3,18 //; Dj 1,13).

ALKIM (gr./lat. oblik za Eljakim neka Bog podigne) Helen. raspoloen idov koga je kralj Sirije, Demetrije I, proglasio velikim sveenikom; Juda Makabejac borio se protiv njega (1 Mk 7; 9,54-57; usp. 2 Mak 14,3-13).

ALOJA oznaka za razne mirisave vrste drveta, posebno za smolu drveta koje je udomaeno u Indokini. Kao uvozno blago aloja je bila dragocjen miris koji se upotrebljavao i pri balzamiranju (usp. Ps 45,9, Izr 7.17: Pj 4,14 i Iv 19,39)AMAJLIJA Predmet koji daje zdravlje ili zatitu i udesnu snagu, esto je ujedno i nakit (Pj 4,9). Amajlija je materijalni predmet kojim je primitivni ovjek elio ovladati svojim svijetom i zatititi se od opasnosti svoje okoline. Od nje se oekuje iscjeliteljska mo i unapredno odvraanje demona i zlih sila. Budui da amajlije zakonom nisu bile zabranjene u Izraelu, bile su tamo jako rairene, npr. crvena vrpca, rese na odjei, drago kamenje, figure od gline itd. Amajlija je izraaj ovjekova iskustva straha i opredmeene predobe Boga

AMALEANI Nomadski plemenski savez koji je prigodice poduzimao pljakake pohode prema J Palestine (1 Sam 30,14), te stoga neprijatelj Izraelu (Pnz 25,17-19). Bibl. predaja vidi poetak toga stalnog neprijateljstva u sukobu A. s Izraelcima prigodom izlaska iz Egipta (Izl 17,8-16). Njihovu je mo slomio najprije aul (1 Sam 15) a zatim David (1 Sam 27,8; 30,1-20; 2 Sam 8,12). 1 Ljet 4,43 spominje jo ostatke A.

AMARNA Takoer el-Amarna ili Tell-el-Amarna, dananje ime negdanjeg Ahet Atona ( zraka Atonova), prijestolnice Amenofisa IV. Ehnatona, na i. obali Nila, otpr. na pola puta izmeu Tebe i Memfisa. Za vladanja Amenofisa IV. (1372-1352. pr. Kr.) u njemu je bio samostalno razvijen Bogotovni, knji. i umjetniki ivot. Njegov arhiv, pisma iz Amarne na akad. jeziku klinovim pismom pisane glinene ploice, pronaene 1888. vana su vrela za povijest, kulturu i jezik Kanaana. Pisma potjeu od kraljeva brojnih gradova-drava kao Biblosa, Beiruta, Akona, Akelona, Megida, Lakia i Jeruzalema, koji su traili pomo protiv Hetita ili Habiruanaca, naglaavajui svoju vjernost prema faraonu ili optuujui svoje susjede kao izdajice.

AMASA ( obvezao se Jahve) Ime nekih osoba, prije svega: sin Abigajile (Davidove polusestre 1 Ljet 2,17?), Abalomov vojskovoa (2 Sam 17,25) koga je David pomilovao i postavio vojskovoom mjesto-a Joaba (2 Sam 19,14) a ovaj ga je kasnije ipak muki umorio kod Gibeona (2 Sam 20,7-13).

AMACJA ( obvezao se Jahve) Ime nekih osoba, prije svega: kralj J. jud. kraljevstva (797-779. pr. Kr.), pobjeuje Edomce i tako osigurava slobodan prilaz k moru. Kad je za svog sina zatraio ker izr. kralja Joaa (nasljedno pravo na Sj. kraljevstvo), ovaj ga je pobijedio i zarobio te opljakao Jeruzalem. Amacja je pobjegao u Laki i ondje bio umoren (2 Kr 14,1-22).

AMFIPOLIS, (gr. okolo okrueni) grad to su ga osnovali Atenjani na poluotoku u Makedoniji to ga oplaka Stritnon. Pavao dolazi u dodir s tim vanim trgovakiin gradom na svom drugom misijskom putovanju iz Filipa prema Solunu (Dj 17,1).

AM HA-HAREC, (hebr. stanovnici), narod zemlje bili su u SZ openito slobodni zemljoposjednici, graani nekog podruja, kojima su pripadala puna vojna i politika prava. Prije suanjstva igrali su esto vanu socijalnu i politiku rulogu. Poslije izgnanstva nisu politika prava i povlastice bile kod povratnika nego kod Samarijaca, Moabaca i Amonaca. Oni ili openito pogani nazivali su se narodom zemlje. U makabejsko i Isusovo vrijeme am ha-arec bila je pogrdna rije i oznaka za Zidove koji su bili osumnjieni da su poganski nastrojeni, za takve koji nisu poznavali zakon ili ga nisu obdravali. U NZ se spominju u Iv 7,49.

AMEN (hebr., nepromijenjeno preuzeto u gr. i lat. = pouzdano, zastalno)

1. U SZ odobravanje (1 Kr 1,36; Jr 11,5) ili pak kletva kad netko ne ispuni svoju obvezu (Br 5,22). Bogotovni obrazac kojim se eli zakljuiti neko iekivanje (Ps 106,48).

2. U NZ liturgijski poklik Bogu (1 Kor 14,16; nebesko Bogosluje Otk 5,14; zakljuak molitava itd, Rim 1,25; 1 Pt 5,11), ne kao potvrda neke istine nego kao molba da Bog ispuni koje dano obeanje (Otk 1,6; 22,10).

3. Samo u Isusovim ustima rije potvrivanja (otpr. doista): Mk 3,28; 8,12; 9,1. Luka to ponajee opisuje, prevodi ili naprosto isputa. Kod Ivana je esto udvostruenje Proslavljenom se Kristu rije A. stavlja u usta kao osobna oznaka ( Ovo govori A., Otk 3,14).

AMNON Tamara

AMON

A) ( izvjeban, spretan) Kralj J. jud. kraljevstva (639-638. pr. Kr.) koga su ubile njegove sluge (2 Kr 21,19-26). Kod Mt 1,10 naziva se Amos.

B) (Skriveni) Boanstvo grada Tebe i bojeg. kraljevstva. Jedino eg. boanstvo koje se poimence spominje u SZ (Jr 46,25).

AMONCI (Amon) Aram. pleme koje se u 12. st. naselilo uz gornji tok Jaboka. Glavni grad Raba. Post 19,38 tumai da su A. potekli od Lota, priznaje im aram. podrijetlo i plemensku srodnost s Izraelom. esto su A. vodili ratove protiv Izraelaca. Pobijedio ih je Jiftah (?) (Suci 10,7-11,33), aul (1 Sam 11), David (2 Sam 12,26-31), Joafat (?) (2 Ljet 20,1-30) i Juda Makabejac. Od 64. pr. Kr. pod rim. vlau, a potkraj 2. st. p. Kr. pretapaju se u Arape. Nacionalno boanstvo Moloh (Milkom) (1 Kr 11,5. 7.33).

AMOREJCI (amurru zapadni Semiti) Sem. nomadi sir: arap. stepe. Potkraj 3. st.. provalie u Sumer. U uzastopnim naletima prodirali su u kulturna podruja Mezopotamije i Siro-Palestine. Amorejski su knezovi drali u svojoj vlasti Babilon, Mari i Biblos. Post 15,16; Am 2,9s nazivaju Amorejcima cjelokupno predizr. stanovnitvo Kanaana. Sigurno je da je na podruju kasnijeg Izraela bilo amorejskih dravica (Br 21,21-35; J 10,1-14). S izr. precima A. imaju zajedniko: nain tvorbe vl. imena, razne rijei i pojmove, pravne obiaje. Naroiti oblik Abrahamove rtve (Post 15,9.10.17) potjee od amorejskog obiaja sklapanja ugovora.

AMOS (krai oblik od Amacja nosio je Jahve) Prorok, ne prorok od zanata (Am 7,14), nego stoar i uzgajiva divljih smokava iz okolice Tekoe ( J. jud. kraljevstvo), oko 10 km j. od Betlehema (Am 1,1). Ipak je javno nastupio u Sj. izr. kraljevstvu (Am 7,12s) za vrijeme Jeroboama II. (784-744. pr. Kr.), u doba mira (usp. Am 6,13) i blagostanja (usp. Am 5,11; 3,15; 6,4-6), otro prekoravao zbog zloupotreba (npr. podmitljivosti sudaca, Am 5,7.10-12) i bio konano protjeran iz Sj. kraljevstva (Am 7,10-13).

Amosova knjiga, trei je spis meu knjigama dvanaest proroka, prvi u povijesti SZ, koji je i pismeno sauvao rijei jednoga proroka. Sadri rijei proroka Amosa.

1. Ralamba: Poslije naslova (1,1) slijedi uvod (1,2) i pjesma protiv naroda to dostie vrhunac u rijei protiv Izraela (1,3 2,16 rije protiv Judeje 2,4s zacijelo je kasniji dodatak). 3,1 6,16; 8,4-14 zbirka je izreka ije pojedinane izreke poinju s ujte ili jao. U 7,1 9,4 slijedi pet Amosovih vienja; meu njih je umetnuto izvjee o Amosovu sukobu s velikim sveenikom u Betelu (7,10-17).

2. Glavna je tema poruke proroka Amosa: pravo i pravda na meuljudskom podruju. Amos mora upraviti opore prijetnje protiv bogataa u Izraelu, koji samo feudalno ive (4,1; 6,4ss), prijevarom umnoavaju svoj posjed (8,4ss) i k tomu upotrebljavaju malene i siromane poput stvari, tlae ih (2,6-8; 4,1; 8,4ss). To je nepravda pred Jahvom (8,7); nikakva sveana Boja sluba (4,4s; 5,21ss) ne moe izvriti utjecaj na Jahvu dokle god se u njegovu narodu (2,10s) izrabljuje siromah i kri pravo (5,7.10ss; 6,21b). Ukoliko se Izrael ne obrati (5,14s) kako bi pravo i pravda opet zavladali, Jahve e odgovoriti neumoljivim sudom (2,13--16; 6,8; 9,1ss).

AMRAFEL Kao kralj ineara (tj. Babilonije) zajedno s kraljem Kedor-Laomerom pobijedio kraljeve Sodome, Gomore i dr. Konano ga je svladao Abram. Nije vjer. da bi to bio Hamurabi.

AMRAM ( narod je uzvien) Prema Izl 6,20 otac Arona i Mojsija.

ANA (hebr. Hananja)A) ( smilovao se Jahve?) Vl. ime, npr.:

1. Prema 1 Sam 1,1 jedna od Elkaninih ena koja je dugo bila neplodna, to se smatralo sramotom. 1 Sam 1 opisuje kako je njezina molitva usliana te je postala majkom Samuelovom. Njezin hvalospjev (1 Sam 2,1-10) posluio je kao uzorak za Marijin hvalospjev kod Lk 1,46-55.

2. Stara proroica kod Isusova prikazanja u hramu (Lk 2,36ss).

3. Neki nz. apokrifi nazivaju Anom i Marijinu majku. Taj podatak pov. dakako nije pouzdan, ali je ipak imao veliko znaenje kroz povijest u pobonosti i umjetnosti.

B) (gr. oblik hebr, skraenice: smilovao se Jahve) id. s veliki sveenik (6-15. p. Kr.). Rim. ga je namjesnik 15. p. Kr. dodue svrgnuo, ali je on ipak ostao i dalje najutjecajnija osoba u Velikom vijeu, premda su velikosveeniku slubu obnosili njegovi sinovi, odn. njegov zet Kajfa. A. je imao odlunu rije kod suenja Isusu (prema Iv), kao i kod suenja Petru i Ivanu (Dj 4,6).

ANAKOVCI (Enakovci) U Pnz 2,10 opisuju se A. kao narod divova. Prema J 11,21s Joua ih je gotovo posvema istrijebio. Ostaci anakovaca ivjeli tada samo jo u filistejskim gradovima Gati, Gazi i AdoduANANIJA (gr. oblik hebr. Hananja, milosran je Jahve) Ime nekih osoba, prije -svega:

1. lan prve kr. zajednice u Jeruzalemu. Iznenada je umro sa svojom enom afirom jer su oboje zadrali dio utrka od prodanog zemljita (Dj 5,1-10).

2. Kranin u Damasku koji obnevidjelog Pavla lijei i krsti (Dj 9,10-19; 22,12-16).

3. Veliki sveenik (oko 47-59. p. Kr.), vodi istragu protiv Pavla u Jeruzalemu (Dj 22,30-23,10), optuuje ga pred upraviteljem. Feliksom (Dj 24,1-9); poetkom rim. rata, 66. p. Kr., umorili su ga neprijatelji Rima.

ANATEMA prokletstvo (5)

ANATOT (blizu Skopusa kod Jeruzalema) Grad u kraju Benjaminovu, dodijeljen levitima (J 21,18; 1 Ljet 6,45). U A. je bio prognan Ebjatar (1 Kr 2,26). Rodno mjesto Jeremije (Jr 1,1; 11,21; 32,7ss). Poslije babil. suanjstva ponovno naseljen (Ezr 2,23).

ANALOGIJA, znai slinost ili odnos izraeno sa stajalita ovjekove spoznajne sposobnosti odnosno spoznajne djelatnosti jedna je od najtemeljnijih filozofskih odnosno teolokih spoznaja: stvarnost Boga, kranske vjerske istine (i temeljna ljudska stvarnost) moe se samo analogno shvatiti; izravan zahvat bilo iz iskustva (empirije) bilo iz pojmovnog miljenja (refleksije) nije mogu. Iskustveno, a odatle i pojmovno mogu se dokuiti samo pojedinosti, svojstva, predmeti, izjave itd. (bivstvujue). Bit i smisao cjeline (bitak) mogue je samo zakljuiti preko bivstvujueg, nikada izravno, po sebi, nisu dostupni (tajna). Time je npr. govoru o Bogu postavljena odsudna granica koje se mora stalno bili svjestan. Ako se i unato tomu prave izriaji o Bogu (svijetu, ovjekovoj osobi), onda je to mogue i smisleno samo pod pretpostavkom analogijske strukture bitka odnosno miljenja. U Post 1 izvjetaj se pie sa stajalita promatraa na zemlji, koristivi jezik izgleda; npr. prostranstvo (atmosfera) izgleda kao svod, ali u stvari nije. Bog eli da ovjek vidi svemir s prave toke gledita, posebno to se tie uloge nebeskih tijela. Ovo objanjava upotrebu antropomorfizma (npr. Bog je, izgleda, nalijepio zvijezde na svod nebeski). Nebo izgleda poput svoda nakoji su nalijepljene zvijezde, ali u stvarnosti se radi o zakrivljenom prostranstvu iza kojeg se nalaze nebeska tijela na razliitim udaljenostima od zemlje. Ezekija je izgledao kao da ima ir, no zapravo je to bio tumor (Izaija 38,21). U Egiptu je voda rijeke Nil pretvorena u krv, tj., izgledalo je kao prava krv, no vjerojatno nije bila. Sarkofag kralja Oga je izgledao kao da je nainjen od eljeza, ali je vjerojatno bio nainjen od bazalta koji izgleda kao eljezo.ANAVIM. U hebr. slikovitoj rijei ponieni, pognuti sjedinjena su tri znaenja za siromaan: oskudan, potlaen i strpljiv, miran. Prema Mojsijevu zakonu siromasi su bili bez posjeda zemlje to je imalo teke posljedice u palestinskoj poljodjelskoj kulturi. Takav nije smio sudjelovati u razgovoru, nije imao nikakva utjecaja, bio je zakinut i pred sudom, bio je tlaen. Konano, siromasi su sudbinom pogoeni, bolesni, nemoni, udovice, oznaeni krivnjom drugih. Ti ponieni bili su posebni predmet Boje skrbi i ljubavi. Zatiuje ih, njima se treba initi dobro, bili obziran prema njima (Ps 71,1ss).

Naravno: siromah vie Bogu, on zna gdje e nai pravdu i smilovanje. SZ ne pozna siromaha koji bi bio razoaran i ogoren i koji bi elio sve razbiti u sitne dijelie. Dostojanstvo ponienoga lei u tomu, to u Bogu vidi svoga pomonika. On je pognut pod Boju ruku. Budui da je njegova stvar kod Boga, moe bili ponizan, strpljiv i miran. Proroci i psalmi poistovjeuju tako ponizne s istinskim Izraelom. Kasnije su bogobojazni davali sami sebi poasni naslov siromasi; u njihovim krugovima oekivan je Mesija kao siromah, ponizan, jaui na magaretu (Zah 9,9).

Siromasi su u ivotu prikraeni, krivnjom i glupou drugih opljakani su im sloboda, pravo i dostojanstvo, ali ipak u konanici su bitno odredeni svojim stavom prema Bogu: znaju da su ponieni, ali gledaju na Boga, oekuju od njega pomo, grade na njegovoj pravdi i milosrdu, ne zahtijevaju nego se mirno podvrgavaju njegovoj volji. Na ove siromahecc misli i Isusovo blaenstvo kad govori o siromanima u duhu

ANDRIJA ( Muevni) Jedan od Dvanaestorice (apostol), prema Iv 1,40-44 brat Petrov, iz Betsaide. Isus ga je prvog pozvao. U Ev-a se pojavljuje nekoliko puta (npr. kad je nastalo pitanje o vremenu kada e Hram biti razoren, Mk 13,3s, u Dj spomenut samo u 1,13, i nigdje drugdje u NZ. Leg. su izvjetaji o Andrijinu djelovanu na Balkanu i u J. Rusiji te o njegovu muenitvu. Iz crkveno-polit. razloga kasnije mu se, kao prvopozvanom, poelo pripisivati osnivanje crkvene zajednice u Bizantu. Prema Andrijinim djelovima u Ahaji je bio razapet (Andrijin kri)

ANDRONIK ( pobjeditelj mueva)

1. Poganski vladar koji je dao umoriti velikog sveenika Oniju III. i zbog toga po nareju Antioha IV. Epifana bio pogubljen (2 Mak 4,33-38).

2. Zatoenik koga Pavao daje pozdraviti (Rim 16,7).

ANEO U starijim dijelovima SZ ima malo podataka o A. (ali usp. Post 28,12), za razliku od kasnijih spisa (usp. Ez, Zah, Dn) koji su vjer. nastali pod perz. utjecajem. Znaajno je za SZ da preko A. djeluje sam Jahve. Prijeporno je znaenje izraza A. Gospodnji. U Post 22,11s; Izl 3,2ss istovjetan je s Jahvom. Jahve se nije mogao zamisliti bez dvorjanika (usp. Job 1,6). A. tuma spominje se npr. u Dn 7,16 (usp. Otk 21,9).

I u NZ u Kristu se Boja djela navijetaju, prate, podupiru i izvode preko A., npr. u izvjetajima o djetinjstvu kod Lk i u Otk. Oni najee ne djeluju povremeno nego uvijek (Mt 18,10). Podjela A. na korove (npr. Prijestolja, Gospodstva, Vlasti prema Kol 1,16) jest poslijebibl.; kerub; seraf. Zabacuje se prenaglaeno tovanje A. (Kol 2,18). A. su samo sluge (Otk 19,10; 22,9). Krist je iznad njih (Heb 1,5), on je na posrednik. Sedam A. predaja naziva arkanelima (usp. Tob 12,15; Otk 8,2) ija su imena dijelom legendarna. Umjetniko prikazivanje (npr. putti) ne odgovara bibl. stvarnosti.. Biblijski spisi poznaju vrlo razliite anele, koji se razlikuju u pojavu i prije svega u djelovanju. Aneli najee nastupaju kao Boja glasnici i Boji govornici: malak Jahvin zove Abrahama da zatiti svoga sina (I'ost 22,11). Taj andeo Jahvin ne da se razlikovati od samog Jahve (Post 18). Anelima se esto pripisuje tetna ili kaznena mo, npr. andeo koji ubija (Izl 12,23), ili andeo koji izaziva politiku svadu (Su 9,23). Tu se aneli ne mogu odijeliti od nesree koju donose; to je osobito jasno u Ps 78,49. Katkad se aneli shvaaju kao kerubi, to su mijeana bia s krilima, kakva su prije svega poznata u Babiloniji: U Post 3,24 jedan takav andeo bdije nad stablom ivota; u Ps 18,11 suputnik je Jahvi koji silazi. Ez je prvi koji je prihvatio tu predodbu. Drugi aneli tvore nebeski dvor koji iskazuje poast Jahvi (Iz 6) ili ga savjetuje Job 1,6ss). Istom u kasnijem vremenu aneli dobivaju imena (Dn, Tob), sada se shvaaju kao osobna aneli uvari (Rafael za Tobiju), kao zatitnici naroda (Dn 10,11ss), kao Boji odvjetnici (Zah 3), kao tumai nebeskih planova (Zah 1,9.11ss). U kasnoidovskoj apokaliptici ali i u novozavjetnoj apokaliptici aneli igraju vrlo veliku ulogu. Starozavjetna vjera u anele je arena, neujednaena mjeavina starog narodnog vjerovanja (usp. Post 6,1-4), ponienih tuilh bogova (L.ev 16,18ss) i izbljedjelih boanstava (mjedena zmija), babilonskog i (kasnije) iranskog utjecaja. Kako pokazuje Rim 8,38s ve Pavao dijeli shvaanje o anelima nesree, pod prijestoljima i gospodstvima Pavao podrazumijeva anele naroda, tj. prvenstveno mo poganskog Rima. Istom kod sinoptika aneli su kao Boji glasnici i interpreti spasenjskog dogadanja (Lk 1; 2; Dj 1,10s) odijeljeni od demona kao zaetnika bolesti i opsjednua (Mk 3,23-27). Ukoliko se Isus pokazuje kao gospodar demona, dokazuje se kao onaj koji ima Stvoriteljevu mo i koji donosi konano rBoje kraljevstvo (Mk 3,27).

ANEO UVAR aneo

ANTIKRIST. (Lani Mesija) Kristov protivnik, (osoba) u povijesti. Pavao govori o A. kao o ovjeku ( Protukrist ili ( grijeha, sinu propasti protivniku koji se uzdie protiv svegato ljudi nazivaju Bogom ili dre za svet. O njegovom duhu govore Ivanove poslanice'..(1 Iv 2;18.22; 4,3; 2 Iv 7). Najjasnije je ocrtana slika A. u Otk, prije svega u Otk 13. A. je tu (drugi) zvijer koja vara Izraela i prouzrouje veliki otpad Izraela u idolopoklonstvo. Tu on sa Sotonom i prvom zvijerom (europejski diktator na elu obnovljenog rimskog carstva) tvori paklensko trojstvo. Krist dokrajuje mo A. (Otk 19,11-20) (usp. takoer Mk 13,22). avao. U suprotnosti tomu to misle neki egzegeti, antikrist nije nadnaravan, nego ovjek jo uvijek je u paklu na kraju 1000-g. kraljevanja Krista na zemlji, to ukazuje na to da pakao ne znai unitenje (Otk 20,10).

ANTILEGOMENA kanon

ANTILIBANON Gorje to se protee usporedo s Libanonom na i. strani prodola kojim otjeu Leontes i Orontes. Njegov je najjuniji i najvii dio Hermon. U SZ A. i njegovi pojedini dijelovi imaju razliita imena (Pnz 3,9; Jr 18,14; Ps 29,6; Pj 4,8). U A. izviru Orontes, Lenntes, Barada (stari naziv Abana) i jedan od izvora Jordana.

ANTIOH ( Otporni) Ime sir. kraljeva iz dinastije Seleukovia, od kojih se neki spominju u Mak.

1. A. IV. Epifan (175-163. pr. Kr.), opljakao je id. Hram. Da bi uvrstio svoju vlast i svoje kraljevstvo otvorio utjecaju helen. kulture, zahtijevao je od idova da tuju i da se klanjaju Zeusu Olimpskom. Time je izazvao ustanak Makabejaca. Umro za vrijeme bojnog pohoda na Parte.

2. A. V. Eupator (163-162. pr. Kr.) Maloljetni sin Epifanov, sklopio je mir s Judom Makabejcem. Umorio ga njegov neak (1 Mak 6,17-7,4; 2 Mak 10,9-14,2).

3. A. VII. Sidet (139-129, pr. Kr.) pobijedio je, uz pomo Makabejca Simuna, uzurpatora Trifona, kasnije se okrenuo protiv imuna (1 Mak 15-16), sklopio mir s Ivanom Hirkanom I, te zaglavio u bojnom pohodu na Parte.

ANTIOHIJA Ime mnogih gradova; u SP:

i. Glavni grad Sirije, osnovan oko 300. pr. Kr., velik i bogat trgovaki grad. Tu je nastala jedna od prvih zajednica krana iz poganstva i samo ime kranin (Dj 11,19-26); polazite prvih kr. misija (Dj 13,1-3; 14,26-28; 15,35-40; 18,22). Apostolski sabor u pobibl. vremenu znaajno sredite kranstva. Zbog nazadovanja i pustoenja taj je grad danas malo selo (Antakje). Vjerojatnije domovina Luka. Po predaji tamo je napisao Matej prvo evanelje.

Antiohijska kola nije bila neka stalna znanstvena ustanova ili kakva katehetska kola (Aleksandrija), nego smjer u nauci i tumaenju Biblije koji su zastupali pojedini uenjaci (npr. Lukijan iz A., umro 312; Diodor iz Tarza, umro prije 394; jedan od njegovih uenika bio je Ivan Zlatousti, umro 407). Tu se naglaavao pov. smisao SP nasuprot duhovitom umovanju.

2. A. u Pizidiji, pogranini grad izmeu Frigije i Pizidije; poetni misijski uspjeh (Dj 13,14 19, ali Dj 13,50).

ANTIPA

1. Herod (4)

2. Nepoznati muenik u Pergamu (Otk 2,13).

ANTIPATER ( oeva slika i prilika) Sin Jasonov, bio je poslanik Makabejca Jonatana u Rimu i Sparti (1 Mak 12,1-23; 14,22).

ANTIPATRIDA Afek

ANTISEMITIZAM idovi

ANTONIJA Tvrava na sjz. uglu hramskog trga, prvi put spomenuta kod Neh 2,8; obnovljena za Hamonejaca, preureena za Heroda (1) i u ast njegova pokrovitelja M. Antonija prozvana A. U vr. Isusovo rim. je posada iz A. stalno nadzirala hramski trg (Dj 21,31-36; 22,24). S nepravom neki smatraju da je tu bila Pilatova sudnica ( pretorij).

ANTROPOLOGIJA. Pitamo li sustavno o biti ovjeka, onda nailazimo i na biblijsku antropologiju i kao prvo doznajemo da se ovjek i u SZ i u NZ nikada ne promatra sam za sebe nego uvijek u svome odnosu prema Bogu. Onaj kojega je Bog stvorio, takoer je usmjeren prema njemu i na taj nain doivljava samoga sebe u svome Odakle i Kamo skrivenim i istodobno pozvanim. Budui da je biblijski ovjek svjestan da istodobno egzistira i povijesno (povijest), ne moe se njegova bit opisati statinim nego samo osobnim kategorijama. Meu brojnim svjedocima izaberimo Pavla koji dodue nije ni u kojem pogledu upotrebljavao sustavnu i vrstu terminologiju, ali je zacijelo nainio najopsenije i najbogatije iskaze o pitanju biblijske antropologije: Soma (doslovce: tijelo), temeljni pojam Pavlove antropologije, najbolje je prevesti s ljudska osoba. Prema Pavlu nemamo tijelo nego jesmo tijelo. Prema njemu ovjek je dio ovoga svijeta i Boji partner. Tijelo je nositelj odluka za dobro kao i za zlo. Ali te su odluke ovisne o postojeim silama (svijet, meso, odnosno Bog, Duh) prema kojima ovjek mora zauzeti stajalite. Tijelo (osoba) neto je trajno (tijelo uskrsnua). Njegova konana sudbina ovisi o tome odluuje li se za podruje sile grijeha (smrtno tijelo) ili Boga (duhovno tijelo) (usp. 1 Kor 15,42~19). Po psihi (dua) ljudska osoba je ivo, povijesno bie. Nus (duh) daje ovjeku znanje, omoguuje mu da spoznaje istinu, da moe ispitivati, potvrivatl ili nijekad. Pri tomu pomae i syneidesis (savjest) koja stavlja ovjeka pred odluku za poslunost ili pobunu. Kardia (srce) iru ovjeka uvijek ivom cjelinom. Tu ovjekovo ja izraava volju, plan, sumnju, nadu, vjeru, poudu, ljubav itd. Ako se ovjek odlui protiv Boga, potpada pod svijet i piit, a time pod grijeh i smrt. Pavao oznaava u Rim 7 tamnu sliku ovjekovu: on je put u kojoj nita dobro ne stanuje, nesposoban da ini dobro, ak ako to i hoe. ovjek je prodan grijehu, podvrgnut njegovu zakonu dok je po Isusu Kristu osloboen od zakona grijeha i smrti i stavljen pod zakon duha i ivota. Ovo Pavlovo prosuivanje ljudske naravi po sebi, tj. u stanju bez milosti, ne smije se promatrati izolirano nego samo u kontrastu izmeu puti i duha. Sto je tamnije oslikan ovjek koji ivi bez milosti, bez Krista, tim sjajnije prosijava otkupiteljsko djelo Kristovo to donosi spasenje (opravdanje), koje prevodi ovjeka iz stanja slabosti, ropstva, grijeha i smrti u stanje slobode i ivota, u bivstvovanje kod Boga i na taj nairt mu poklanja najvei mogui oblik ljudske egzistencije ANTROPOMORFIZAM Slikovit govor kojim se ljudski oblici (lice: Izl 33,23; usta: Pnz 8,3; oi: 1 Sam 15,19) i ponaanje (kajanje: Post 6,6; srdba: Izl 15,7; radost: Pnz 28,63) pripisuju Bogu. esto se upotrebljava u Bibliji, posebno u SZ, ali se u LXX izbjegava ili ublauje. A. omoguuje da se Bog prikae kao iva osoba koja djeluje u povijesti. SZ otklanja opasnost da se Bog poistovjeti s ovjekom: Ja sam BOGa ne ovjek (Ho 1,9(, Boga ne moe Hram tjelesno obuhvatiti (1 Kr 8,27), on ne pripada nekom spolu i ne smije se likovno prikazivati (Izl 20,4)

APOKALIPSA Otkrivenje Ivana apostola.

APOKALIPTINA KNJIEVNOST Knjievna vrsta (Obljubljena i veoma rairena od 2 st pr. Kr. do. 1. p. Kr.). Teke su prilike dale povoda da se razmilja o trpljenju i buduoj slavi dobrih. Iz grae, koju je sauvala predaja, suvremeno se doba nastojalo shvatiti kao priprava na konanu Boju pobjedu i pobjedu dobrote. Pri tom su se upotrebljavale, pored starodrevnih slika, jo i kozmologije, umovanja o brojevima, poetnim slovima, diobama, prie o velikim ivotinjama i anelima. Opisivala su se ukazanja, predznaci svretka, posljednje nevolje, sudnji dan, blaenstvo i prokletstvo. U knjizi Otkrivenja su se ubrajala vienja, snovi i dr., i esto se u njima posizalo za osobama iz prolih vremena (npr. Adam, Henok; apokrifne apokalipse kanon). U SP ima tek neto prvih poetaka i tekstova apokaliptike knjievnosti, koji u usporedbi s neukusnim matanjima drugih spisa djeluju trijezno (pretkr: Ez 1,428; 10,1-22; 37,1-14; 40,8; Iz 24-27; Zah 9-14; Jl 3 ; nar. Dn 7-12; kr: Mk 13//; 2 Sol 2,1-12; mnogo pojedinanih mjesta a napose Otk).

Izraz apokaliptika izveden je iz gr. apokalyptein = objaviti, otkriti, apokalypsa = objava, otkrivenje. Pod apokaliptikom se podrazumijeva: a) knjievna vrsta rapokalipsa, dakle starozavjetnih, kasnoidovskih, novozavjetnih i kasnijih kranskih objavljenih spisa, i b) misleni i predodbeni oblici koji odreuju to pitanje i koji su ostavili tragove i u manjim knjievnim oblicima biblijsko-kanonskih spisa i koji su suoblikovali teoloki jezik novozavjetnih prenositelja predaje i autora.

a) 2. st. pr. Kr. do 2. st. po Kr., vrijeme je procvata apokalipsa kao knjievne vrste, dakle, otprilike od nastanka tzv. Izaijine apokalipse (Iz 24 27) i Danielove knjige do Ivanova tajnog rOtkrivenja. Autori apokalipsa oblae svoje izloene objave u raznorazne apokaliptike male oblike, vizije (gledanja) i audicije (doivljaje sluanjem), snove i nebeska putovanja, pouke posredstvom anela i nebeskih glasova, itanje nebeskih knjiga i dr. U simbolikom (rslika) i alegorijskom (ralegoreza) jeziku apokaliptike ivi i dalje proroka batina kao i mnogovrsni tui utjecaj koji je kasnije prodro u idovstvo. Apokaliptika voli tajne slike, simbolike brojeve, neobina imena, periodiziranje povijesti svijeta u razdoblja i dr. U stilske zakone te knjievne vrste spadaju nadalje pseudonimnost, koja treba zajamiti objaviteljsko obiljeje priopenoga (znaajno je da se proroko-samosvjesno novozavjetno Otkrivenje odrie tog stilskog sredstva!), dualistiko suprotstavljanje nebeskog i pokvarenog zemaljskog svijeta koji stoji pod gospodstvom sotone, sadanjega i buduega reona kao i stvaranje ozraja tajne i uvanje tajne. Glavne teme apokaliptike imaju zajedniki nazivnik pouke o nadnaravnom svijetu: objava o koncu svijeta (predznaci, posljednje nevolje, eshatoloki donositelji spasenja i njihovi protivnici, sud, uskrsnue od mrtvih, vjeno blaenstvo na postojeoj ili nekoj obnovljenoj zemlji, osuda i paklene muke, itd.), o onostranom nebeskom svijetu (raj, broj nebeskih prostora, njihove funkcije i stanovnici, dvor i Boje prijestolje, mjesta boravka umrlih, itd.) o anelima i demonima (imena, razvrstavanja prema inu, funkcije, itd.), tako i o kozmolokim, astronomskim i metereolokim tajnama (gibanju nebeskih tjelesa, nastanku kie i snijega, gradnji nebeskog svoda, itd.). Za cijelu apokaliptiku znaajno je njezino vrsto povezivanje uz SZ i izobilno i slobodno koritenje njime. Kanonske apokalipse odaju, s obzirom na ostalu apokaliptiku knjievnost, zaudujuu koncentraciju na religiozne teme, na pitanja o Bojem i sotonskom gospodstvu, spasennu i sudu. Osobito je novozavjemomu Otkrivenju stalo do tumaenja nevoljne sadanjosti u svjedu Kristove objave koja se ve dogodila, a ne do spekulacije o budunosti ili do pretkazivanja izraunljivog (crkvenog) povijesnog tijeka. Teoloko miljenje i stilski oblik apokaliptike upravo tu nisu isti. Parenetske tenje starozavjetne apokaliptike (Danielova knjiga) u tjeenju i opominjanju progonjenih i tlaenih pobonika odnosno Kristovih vjernika dolaze tu na poseban nain do izraaja (usp. himne nebeske slube Boje).

b) Misaoni i predodbeni oblici koji odreduju apokaliptike spise a time i apokaliptiku potjeu djelomice iz isto teolokog razmiljanja a djelomice iz razmiljanja koje radoznalo spekulira o tajnama ovjeka, svijeta i Boga (strani religioznopovijesni utjecaji!). U kasno vrijeme povijesti koju je idovski narod iskusio kao povijest izabranja i spasenja, u politiki bezutjenoj i vjerski ugnjetavanoj situaciji izrasta pod utjecajem priliva dualistikog miljenja promatranje povijesti koje se poveano koncentrira na konac povijesti, eshaton, na kraj zlog reona i gospodstva sotone, na poetak uspostave rkraljevstva Bojega i njegovih pobonika. Na rano kranstvo osobito je utjecao nauk o dva eona (u Kristovu dogaaju zbio se prijelom eona, dola je punina vremena, Gal 4,4; Mk 1,5), kojega, dakako, znaajno mijenja iskustvo presijecanja obaju eona, to je izraz eshatolokog razlikovanja stvarnosti prema spasennu i nespasenju; rdafje u apokaliptici oblikovano rskoro oekivanje koje je promijenjeno u eshatoloki stav krana primjeren dolasku Bojeg kraljevstva (Mk 1,15).

APOKRIFI skriveni spisi koji unato navedenu prorokomu i apostolskomu autorstvu (pseudonimnost) i religioznom sadraju nisu bili javno priznati ni u liturgiji ni u teolokoj diskusiji (kanon). Jeronim je oznaio apokrifima u SZ one deuterokanonske knjige, koje su sadravali grki prijevodi Biblije, a nisu spadali u hebrejski kanon. Toj se definiciji prikljuila evangelika teologija koja je nekanonske starozavjetne knjige oznaila kao pseudoepigrafe. U NZ kao apokrifnima se smatraju oni spisi koji naslovom i drugim iskazima zahtijevaju kanonicitet, a koji unato estoj vremenskoj blizini NZ nisu bili pribrojani ni kanonu ni rapostolskim ocima. Oni nastavljaju roblike i vrste koji se prakticiraju u NZ i pokuavaju zadovoljiti pobonu radoznalost prije svega s obzirom na povijest djetinjstva i uskrsnua Isusova, apostolskih misijskih putovanja i eshatologije ili podupiru heretine nauke. Znaajni nalazi rukopisa poveali su danas jako poznavanje starozavjetnih i novozavjetnih apokrifa. Za poznavanje biblijskog okolja nude mjerodavan materij

APOLION Abadon

APOLON (skraeni oblik od Apolonije koji pripada Apolonu) Uen idov iz Aleksandrije, propovijedao u Efezu (Dj 18,2426) i Korintu (Dj 18,27-19,1), u prvom redu protiv idovstva; po njemu se prozvala i jedna stranka u toj zajednici (1 Kor 1,12; 3,4s). Dj 18,2428 nastoje samostalno misionarsko djelovanje Apolonovo povezati s apostolima (pouen od Akvile i njegove ene). Moda uenik Ivana Krstitelja (Dj 18,25); ne zna se to se kasnije s njim dogodilo.

APOLONIJE ( Apolonu posveen) Ime nekih osoba koje su za vrijeme Seleukovia progonile idove, nar. A. iz Tarza, namjesnik Celesirije i Fenicije za Seleuka IV. (175-164. pr. Kr.); ovomu je A. opisao vrijednost blaga u jeruzalemskom Hramu, a on je poslao Heliodora (2 Mak 3,5-29) da opljaka Hram.

APOSTOL ( poslanik, u tom znaenju samo kr.) Rije upuuje na svijet semitskog jezika. Tu korijen alah ima posebno znaenje: poslati s ovlau. Rabinsko miljenje shvaalo je tu apostolsku slubu kao predstavnitvo. Opunomoenik djeluje u ime svoga naredobodavca i s njime se treba postupati kao i s ovim. Poslanik nekog ovjeka jednak je njemu samomu (Iv 13,16). Oni osnivaju i vode zajednice, smiruju svae , odluuju u prijepornim pitanjima, izvravaju sudake funkcije i ine udesne znakove Boje moi (Dj 28,3-6). U vr. Isusova djelovanja u Galileji (pojedinani pozivi) stvara se zbor Dvanaestorice (izbor: Mk 3,13; imena u razliitom redoslijedu: Mt 10,2-4; Mk 3,16-19; Lk 6,1416; Dj 1,13). Isus ih alje kao rabini svoje uenike (Mt 10,5; Lk 9,2; usp. Mk 3,14), njihovo je propovijedanje upravljeno najprvo izr. plemenima (usp. Mt 10,6). Ustaljeni broj dvanaest (plemena, suci posljednjih vremena Mt 19,28) zadran je i nakon otpada Jude (5) (Dj 1,15-26). Dvanaestorica se nadalje smatraju izaslanicima (poloaj Dvanaestorice, osobito Petra, u prvokr. misionarskom djelovanju).

Ima i iri pojam A. Sam je Isus nazvan A. (Heb 3,1), ali prije svega glasnici, misionari (npr. Iv 13,16; 2 Kor 11,5.13; Otk 2,2). Tako Pavao naziva samog sebe i svoje suradnike (npr. Gal 1,1; 2,8; 2 Kor 8,23). I Dvanaestorica se nazivaju A. (npr. Mt 10,2; Mk 6,30). A. predvodi bogosluno slavlje (npr. Dj 20,7-11), osniva i predvodi zajednice (npr. Dj 8,14; 2 Kor 13,10), on je Boji suradnik (1 Kor 3,9). On nije gospodar nego sluga (usp. Mk 10,44; 2 Kor 1,24; 4,5), premda trai poslunost (npr. 1 Kor 14,37).

Ve u NZ (nar. kod Lk i Dj), a jo vie kasnije, pojam se ograniuje na Dvanaestoricu (npr. Dj 1,26; Otk 21,14). Pavao meu njima ima poseban poloaj.

Na slubu A. spada ovlateno poslanje u ime Kristovo (usp. Mt 28,19) ili u Boje ime (usp. Gal 1,17), dakle ne prv. u ime Crkve.

A. prema Dj najprije ostaju u Jeruzalemu (usp. Dj 8,1). Leg. su spisi koji govore kako su A. osnivali pojedine Crkve po cijelom svijetu kao i opisi njihova muenitva. APOSTOLSKE UPUTE Didahe

APOSTOLSKI OCI Od 17. st. skupni naziv za kr. knjievnost razdoblja neposredno nakon apostolskog vremena. Ti su pisci dijelom bili jo u osobnoj vezi s apostolima: poslanice (Klement Rimski, Ignacije, Polikarp), izvjetaji o muenitvu (Polikarp), crkveni propisi (Didahe = Nauk 12 apostola), propovijed (2. Klementova poslanica), apologija (Diognetovo pismo), eshatoloki pokorniki spis (Hermin Pastir), pouni i pobudni spisi (Barnabino pismo, moda ne pripada A. o.).

APOSTOLSKI SABOR Nije to sabor u dananjem smislu rijei, nego sastanak predstavnika (Pavao, Barnaba) zajednice u Antiohiji (krani iz poganstva) s predstavnicima zajednice u Jeruzalemu i tamonjim apostolima i starjeinama (oko 49. p. Kr). Sporazumjeli su se da se od krana iz poganstva nee traiti obdravanje id. bogotovnih propisa (npr. obrezanje) i sl. Tako kranstvo nije postalo neka unutar id. sljedba. Prema Dj 15,20 bile su im nametnute samo Jakobove odredbe (uzdrcavanje od mesa rtvovanog idolima, od krvi, od razvrata i od udavljenih ivotinja, tj. onih kojima krv nije istekla prilikom ubijanja). Osim temeljnih odredbi tu su sadrani i vremenom uvjetovani propisi, kako bi omoguili euharistijsko zajednitvo s judeokranima. Prijeporno je da li to treba povezivati sa samim A. s. kako to opisuju Dj.

APOSTOLSKO VJEROVANJE Obrazac vjere (jedan od mnogih nastao iz krsnog bogosluja i tumaenja vjere). Ne nalazi se u SP (dananji je tekst iz 8. st. a nastao je proirenjem teksta iz 4. st.); tek je u 4. st. smatran apostolskim (legenda tvrdi da su ga sastavili apostoli kad su se razilazili iz Jeruzalema).

ARABA Geoloka usjeklina koja Palestinu dijeli u smjeru S-J: dolina Jordana i njezin produetak izmeu Mrtvog i Crvenog mora. U Bibliji A. oznauje gotovo iskljuivo dolinu Jordana (Pnz 1,7; J 18,8 i .). Danas je to iskljuivo naziv za udolje j. od Mrtvog mora.

ARABIJA Poluotok u Aziji; pradomovina Semita koji su odavde neprestano u novim skupinama prodirali u plodne krajeve oko Sredozemlja (Plodni Polumjesec). SZ naziva stanovnike dananjeg Arapskog poluotoka Jimaelcima (Post 25,12ss), Joktancima (Post 10,26ss) i Keturitima (25,1ss).

Arapin u SZ znai isto to i nomad (Iz 13,20; Jr 3,2) i op. oznauje pripadnika plemena sir: arap. pustinje i Negeba (2 Ljet 17,11; Iz 21,13; Jr 25,24). Ti sinovi

Istoka (Post 29,1; Suci 6,3) ve rano sudjeluju u karavanskoj trgovini (1 Kr 10,15). Unato njihovoj trgovini sa Salomonom, Arape su smatrali neprijateljima izabranog naroda (2 Ljet 9,14; Neh 2,19); za Jorama su upali u J. jud. kraljevstvo i opljakali kraljevsku palau u Jeruzalemu (2 Ljet 21,16s). U kasnijim spisima SZ Arapi su stanovnici perz. pokrajine A., neposredni susjedi pokrajine Judeje (Neh 4,1). Kasnije osnivaju kraljevstvo Nabatejaca; to je A. koju spominje Gal 1,17; 4,25. U 2 Mak 5,8 njihov se vladar naziva arapski vladar.

ARAD (tell arad) Ruevine grada koji se nalazi 30 km i. od Beer-ebe. Tvrdava iz Salomonova vremena, s do sada jedinim otkrivenim Jahvinim hramom s predvorjem i rtvenikom (10-7. st. pr. Kr.). Vjer. podatak iz Suci 1,16 hoe tamonje sveenstvo povezati s Mojsijevim tastom. Kako to mjesto nije bilo naseljeno izmeu 2700. i 1050, treba kan. kraljevski grad A. (Br 21,1; 33,40) traiti na drugoj toki j. pustinje. ARAMEJCI Sem. etnika skupina izmeu Sirije i Eufrata koju spominju pisma iz Amarne i jedan natpis Tiglat-Pilesera I. SZ naziva podruje izmeu gornjeg toka Eufrata i Tigrisa Aram Naharajim, Aram obiju rijeka (Post 24,10; mlaa predaja: Padan Ararn, Post 25,20 i .). Ondje se nalazio Haran, Abrahamova domovina. Uz taj je kraj vezana predaja o Jakovu koga Pnz 26,5 naziva A. U vr. Davida i Salomona postoje meu ostalima i aram drave: am'al u sj. Siriji Soba izmeu Antilibanon

i sir: arap. pustinje u visinskoj dolini Leontesa (2 Sam 8,3ss), Bet-Rehob (2 Sam 10,6), Maaka, Geur i Damask. Asirci su dokrajili nezavisnost tih plemena i drava, a 732. pr. Kr. sruili i kraljevstvo Damaska. A. su u Asiriji imali velik utjecaj. Njihov jezik (aramejski) postao je trgovakim, a kasnije i svjetskim jezikom. U meuvremenu se aram. pleme Kaldejaca naselilo u podruje ua Eufrata i Tigrisa i sve vie irilo svoju mo. Ono je arameiziralo to carstvo i za vrijeme novobabil. dinastije zauzelo vodei polit. poloaj.

ARAMEJSKI Sjz. sem. jezik, tijesno povezan s hebr. i punskim; postanjem sem. narjeje Aramejaca. Nakon propasti aram. drava postaje A. trgovakim i diplomatskim jezikom a u novobabil. razdoblju uope jezikom Bliskog Istoka. Nakon povratka iz izgnanstva sve do kr. vremena narodni jezik u Palestini i Isusov materinski jezik. SZ dijelom je napisan A. (Dn 2,4-7,28; Ezr 4,8-6,18; 12-26). U NZ nalaze se razliite A. rijei (Mk 5,41; 7,34; 14,36; 15,34; 1 Kor 16,22). Prijeporno je da li su Ev-a napisana prema aram. predlocima. irenjem islama poetkom 8. st. arap. potiskuje A. Danas se njime govori samo u nekim selima u Iraku (oko MosuIa) i Siriji (npr. u Antilibanonu). Kvadratno pismo koje je potisnulo starohebr. abecedu izv. je aram.

Aramejski jezik ima sljedee osobitosti:

a. Odreeni lan -a- (sufiks) umjesto prefiks ha Odatle Magdala umjesto hebr. ha-migdol = ta kula; Golgota umjesto hebr. ha-gulgolet = ta lubanja; aba umjesto hebr. ha-av = otac; Gabata umjesto hebr. ha-gaba = povieno mjesto; Satana (usp. Sotona) umjesto hebr. ha-Satanb. Genitiv se oznaava sa di.

c. Sklonost da se samoglasnik upotrijebi umjesto polusamoglasnika (). Odatle Kafarnaum umjesto Kfar-Nahum, Bartolomej umjesto Bar-Tolmai, Boane-rges umjesto Bne Rege, Manaen umjesto Mnahem.

d. Uporaba pomonih glagola.

e. Dodatne osobitosti. Posebno aramejsko narjeje, kojim se govorilo u Kristovo doba u Galileji, imalo je dodatne odlike. Postojala je sklonost isputanja glasa h: otuda Kafarnaum umjesto Kfar-Nahum, Eloi umjesto Elohi, Alleluja umjesto Halleluja. Slovo pisalo se kao S: otuda Samuel umjesto muel, Simon umjesto imon, Siloam umjesto iloah, Iskariot umjesto I-keriot (ovjek iz Keriota), nastavak -in umjesto -im (Korazin umjesto Korazim, Nain umjesto Naim). ak i u Starom zavjetu nalazimo tu razliku. U ratovima izmeu Jude i Izraela, lozinka kojom su se junjaci sluili bila je ibolet, jer je sjevernjaci nisu mogli izgovoriti: umjesto toga rekli bi Sibolet i tako se odali. Druga odlika je svoenje slova C na S: Sion umjesto Cion, Betsaida umjesto Bet-Caida.

ARARAT Naziv brdovitog kraja u Armeniji uz srednji tok Araksa, gdje se prema Post

8,4 zaustavila Noina korablja. A. je vjer. kraljevstvo Urartu na armen. visoravni, a poznato iz nekih izvora pisanih klinovim pismom. Svoj procvat doivjelo je izmeu i 7. st. Onamo su pobjegla oba sina Sanheribova poto su umorili svog oca (2 Kr 19,37). Danas se dvije planine u Armeniji nazivaju A.

ARAUNA (ili Ornan) Jebusejac ije, je gumno David kupio radi podizanja rtvenika, prema 2 Sam 24,16-25, kako bi rtvovanjem otklonio poast. Prema 2 Ljet 3,1 bilo je to mjesto gdje je Salomon kasnile podigao Hram.

AREOPAG ( Aresov breuljak) sjz. od Akropole u Ateni, od rijei A. izveen naziv za vrhovnu vlast u Ateni. Pavlov govor na A. (Dj 17,19-34) ne treba shvatiti kao pov. zgodu, ve je to usporeivanje prave spoznaje Boga s gr. mudrou i isticanje nadmoi kranstva nad tom mudrou (usp. 1 Kor 1,22ss).

ARETA ( Kovinar) Ime nekih nabatejskih kraljeva.

ARHELAJ Herod

ARHEOLOGIJA je nauka o prolosti koja se zasniva na sauvanim materijalnim ostacima. Ti svjedoci prolosti humci razvalina (tell), graevine, grobovi s pogrebnim predmetima poloenim uz pokojnika najee se istrauju iskapanjem. Bibl. A. promatra iskopine i nalaze (oruje, keramiku, nakit) bibl. mjesta i nastoji da joj ne promakne nita od onoga to je ma u kakvoj vezi s Biblijom. Nije njezin zadatak da potvrdi navode bibl. izvjetaja, nego da utvri pov. istinu. Povijest pal. A. zapoinje 1890. iskapanjem koje je poduzeo Flinders Petrie u tell el hesi. Njegova su saznanja znaajna za daljnji arheoloki rad.

1. Humci, koje Arapi nazivaju tell, umjetni su humci od razvalina, a sastoje se od razliitih slojeva naselja koja su graena jedno povrh drugoga. Najstarije naselje poiva na stijeni ili golom tlu. Ono je razoreno ili naputeno. Glinene se opeke raspadaju. Slijedei naseljenici poravnavaju tlo i grae na starim ruevinama. Visina razvaline raste s brojem naselja. Tell Megido dosie npr. visinu do 21 m.

2. Svrha iskapanja nije skupljanje muzejskih predmeta, nego povijest nekog mjesta. Zbog toga sve nalaze, a naroito raspored slojeva, treba paljivo promatrati.

3. Oblici keramike mijenjaju se prema kulturnim razdobljima. Nerazbijeni lonci od peene gline vano su sredstvo za meusobno razgraniavanje slojeva i odreivanje vremena kad su nastali.

Daljnja su pomo za odreivanje vremena postanka iskapanih slojeva radio-karbonske metode (za razdoblje prije 3000. pr. Kr.) i nalazi kovanog novca (tek od perz. vremena pa dalje).

Poslije Petriea razvile su se dvije metode iskapanja. Prva skida slojeve tella jedan za drugim. Pri tom se najprije izmjeri humak, zatim se oslobodi prvi sloj, otkriveni zidovi unesu u plan, fotografiraju, nalazi popiu, glineno posue i kovani novac sakupe, razbijeni lonci se sastave, oznae brojevima, tono opiu i, ako je mogue, odredi vrijeme njihova postanka. Potom se sloj skine i s drugim postupa na isti nain (primjer: Hatsor). Prema metodi presjeka (sondiranja) koju su razvili Sir Mortimer Wheeler i Kathleen Kenyon, tell se presjee dubokim iskopom. Daljnji se iskopi (sonde) nastavlaju u pravom kutu prema pronaenim zidinama (primjeri: Jerihon, Ofel u Jeruzalemu).

Znaajan je doprinos A. za bibl. znanost: ona potvruje Bibliju (npr. osvajanje Samarije: 2 Kr 17), pomae boljem razumijevanju Biblije (usp. tekstove iz nalazista Nuzu i Mari), nadopunja podatke bibl. povjesniara (znaenje Omrija, Jehuov danak i dr.), uklapa Bibliju u veu cjelinu povijesti i kulture starodrevnog Istoka (lutanja Amorejaca i Aramejaca kao pozadina pretpovijesti Izraela). Ona sili u nekim sluajevima da ponovno razmislimo o odreenom bibl. odlomku (kao izvjetaj o osvajanju Jerihona).

ARHIP ( krotitelj konja). Suborac Pavlov (Flm 2), kranin u Kolosima (Kol 4,17).

ARIMATEJA(hebr: Ha-Ramatajim) Grad u Judeji, rodno mjesto vijenika Josipa iz Arimateje 10 (Mk 5 43/pa Iv 19,38). ( Rama (2)

ARISTARH ( nabolji vladar) Suradnik (D 19,29) i sudrug u suanjstvu (Flm 24) apostola Pavla, rodom iz Soluna (Dj 20,4).

ARISTEJ ( odlian vladar) Nav. kraljevski inovnik (oko 250. pr. Kr.) koji je, po predaji, iz Jeruzalema doveo u Aleksandriju 72 prevoditelja Mojsijeva Petoknjija. Oni su navodno u 72 dana odjelito izradili svaki posve isti prijevod. Sve je to legenda (o kojoj govori Aristejevo pismo iz. otpr. 140. pr. Kr.), dok je. u pozadini toga izvjetaj o poetku prevoenja SZ na gr.. (Septuaginta).

ARISTOBUL ( najbolji savjetnik) Vl. ime, npr:

1. Eg. idov na koga je upravljeno pismo iz 2 Mak 1,10-2, 18, moda relig. filozof ( helenizam).

2. Makabejci.

ARKANEO aneo

ARNON Pritok (u kanjonu) Mrtvog mora; prema Br 21,13 granica izmeu Moabaca i Amorejaca. J. granica zemlje koju su zaposjeli Izraelci (Suci 11,13; takva je granica na S Jabok).

ARON (hebr. Aharon: znaenje nepoznato) Za razliku od Mojsija spominje se samo u mlaim predajama. Prema tim predajama brat Mojsijev (Izl 4,14; 6,20) i njegov pomonik (npr. Izl 7,1; 17,10-13; 19,24). Prema jednom ogranku predaje (Mojsijevo Petoknjije) nainio je zlatno tele (bik), usprotivio se Mojsiju (Br 32,1-6.21-24; 12,1-15; usp. Dj 7,40s), umro na brdu Hor (Br 20,22-29; 33,38s; Pnz 32,50; u lancu Mocera. Prema drugom ogranku predaje praotac sinova Aronovih, vanog sveenikog plemena (Izl 28,1), prvi veliki sveenik (Izl 28s; 39; Lev 8-10). Zbog toga se svi sveenici nazivaju kua Aronova ,(Ps 115,10.12; 118,3; usp. Lk 1,5). Aronski (ili sveeniki) blagoslov zovu se rijei Br 6,24-26.

Po Isusu, Velikom sveeniku, prv. je sveenitvo postalo izlinim (Heb 7,11-19). ARTASASTA Perz. kralj. Za njegove su vladavine djelovali Ezra i Nehemija (Neh 5,14). Po svoj prilici istovjetan s Artakserksom I. Dugorukim (464-424. pr. .Kr.).

ARTEMIDA Djevianska boica plodnosti (prv. isto. podrijetla) koja se napose tovala u Efezu. Njezin se hram smatrao jednim od svjetskih uda i u njem se uvao kip koji je nav. pao s neba. Protiv Pavla su se pobunili proizvoai nabonih predmeta (Dj 19,23-40). esto se krivo poistovjeuje s Dijanom (boicom Mjeseca i lova).

ARVAD Fen. grad i otok ispred sir. obale (Post 10,18; Ez 27,8.11). 1 Mak 15,23 naziva ga Arad.

AS novac

ASA (krai oblik od Asahel, uinio je Bog) Kralj J. jud. kraljevstva (914-874. pr. Kr.; 1 Kr 15,9-24). SP hvali njegovu borbu protiv idolopoklonstva i obredne prostitucije ( bludnica). Pritisnut od Sj. kraljevstva sklapa savez s Damaskom. Prema 2 Ljet 16,7 vidjelac Hanani protivi se tome savezu. Ljetopisa navodi jo neke borbe i pobjede.

ASAF ( on se smilovao) Vl. ime, npr: prema 1 Ljet 15,17ss; 16,Sss.37; 2 Ljet 5,12 (usp. Ezr 1,41; Neh 7,44); stale za hramsku slubu odreenih pjevaa potjee od A., koji je djelovao u vnjeme Davida i Salomona. Njemu se pripisuju Ps 50; 73-83.

ASAHEL ( stvorio je Bog) V1. ime, npr. junak Davidov (2 Sam 23,24), brat Joaba i Abiaja; umorio ga je Abner (2 Sam 2,18-32).

ASAR HADON Drugi naziv za Esar Hadona.

ASENATA ( posveena boici Nati) Prema Post 41,45.50ss kerka Poti-Fere, ena Josipova i majka Manaea i Efrajima.

ASIDEJCI Hasidejci

ASIRIJA Zapravo Aur, sj. dio Mezopotamije. Najvaniji gradovi u sredinjem dijelu zemlje: Aur, Arbailu, Dur-arukin, Kalah i Niniva. Od poetka pov. vremena do 7. st. vladalo je u neprekinutom nizu 116 kraljeva. Ve na prijelazu u 2. st.. osnovali su Asirci trgovake naseobine u Anatoliji. Bili su posrednici sumersko-babil. kulture koju su bili usvojili. Svoj prvi polit. uspon A. ima zahvaliti uzurpatoru ami-Adadu I. (1750-1717). On je osvojio Mari, stvorio kraljevstvo koje povezuje Eufrat i Tigris i iri se preko obala obiju tih rijeka. Tenju A. za prevlau zakoili su: Hamurabi iz Babilona, drava Mitanaca i Hetiti. Otra meusobna razraunavanja i opora klima razvijali su borbenost toga naroda. Njegovi su voe stvorili discipliniranu, odlino opremljenu vojsku. Od 13. st. Asirci prodiru prema Sj, Z i J. Tukulti-Ninurta I. (1242-1206) osvaja Babilon. Tiglat-Pileser I. (1112-1074) izbija na Sredozemno more i Vansko jezero. Drugo razdoblje irenja (novoasir. kraljevstvo) predvodi Adadnirari II. (909-889. pr. Kr.). Vojni se pohodi vode sve bezobzirnije i okrutnije, zarobljeni se neprijatelji zlostavljaju, puanstvo se osvojenih podruja preseljava. Salmanasar III. (858-824) prvi napada Izrael. Jehu mu plaa danak. Tiglat-Pilesera III. (745-727) Ahaz zove u pomo protiv Sirije i Izraela (usp. 2 Kr 15,19s; 16,7-18; Iz 7). Njegov sin Salmanasar V. (727-722) opsjeda Samariju. Sargon II. (722-705) zauzima taj grad (2 Kr 17,6.30s). Sanherib (705-681) za Ezekije opsjeda Jeruzalem (2 Kr 18,13-16). Svoj vojni pohod protiv Palestine opisuje u raznim sauvanim natpisima; opsada Lakia prikazana je na jednom reljef iz njegove palae. Za Asarhadona (681-669) i Asurbanipala (668-626) prua se asir. kraljevstvo od Perzijskog zaljeva i gorja Zagros do Egipta, od armen. planina do Arap. pustinje. Asurbanipal promie umjetnost i znanost, ureuje biblioteku u svojoj palai koja obuhvaa oko 10.000 glinenih ploica najvanijih djela babil: asir. knjievnosti: Ep o Gilgameu s babil. priom o opem potopu,.ep o bogu zatorniku Eri, spjev Enuma eli o stvaranju svijeta.

Za Nabopolasara iz Babilona i medijskog kral, 'a Kijaksara padaju Aur (614. pr. Kr.) i Niniva (612. pr. Kr.). A. je razbijena (usp. Nah 3), novo babil, carstvo zagospodarilo je Medurjejem.

ASKEZA etika. Askeza je nebiblijski pojam Koji je SZ i njegovoj pobonosti koja ima pozitivni odnos prema stvorenju. Istom svijest krivnje, koja raste u kasnijem idovstvu, vodi do odricanja, to su se u svojem pretjerivanju mogla izroditi u prividnu pobonost.ASMODEJ (Asmodi) U id. legendama (npr. Talmudu) zao duh. U Tob 3,8 on je ubio sedam Sarinih mueva. Ime i predodba o njemu moda su u vezi s perz. demonom ema-deva.

ASTIJAGA Posljednji kralj Medijskog kraljevstva, koga je oko 550. pr. Kr. pobijedio dotadanji njegov potkralj Kir.

ASUAN Sevan

ASURBANIPAL Kralj novoasir. (Asirija) kraljevstva (668-626. pr. Kr.).

ADOD Anakitski (J 11,22), a od 12. st. filist. grad-drava. Glasovito Dagonovo svetite (1 Sam 5,2-5). Uzija (Azarja) srui njegove zidine (2 Ljet 26,6) . 711. pr. Kr. grad zaposjeda Sargon (Iz 20,1). Faraon Psametih, prema jednom Herodotovu izvjetaju, ospjeda grad 29 g. poev otpr. od 620. pr. Kr. Rue ga Makabejci, a rim, zapovjednik Gabinije opet ga podie. Prema Dj 8,40 u njem propovijeda Filip. Dananji se A. nalazi 7 km sj. od starog naselja.

AER ( Sretnik)

1. Jedno od izr. plemena. Njegovo je podruje na z. padinama Galilejskog gorja (J 19,24-31 polae na nj pravo koje tada jo nije bilo ostvareno). Kasnija povijest tog plemena nije poznata. Iz njega potjee Ana (Lk 2,36).

2. Prema Post 49,20 bio je Jakovljev osmi sin, praotac plemena pod (1).

AERA Fen: kan. boica plodnosti, ena Baalova (u Ugaritu ena oca bogova Ela). Njezin se kip tovao u Jeruzalemu (1 Kr. 15,13), u Izraelu (1 Kr 16,33), u Baalovu hramu u Samariji (2 Kr 10,25) a pokatkad i u Jahvinu hramu u Jeruzalemu (2 Kr 21,3.7). Njezin je znak takoer zvan aera bilo sveto drvo ili obredni stup pokraj rtvenika. Pnz u vie navrata zahtijeva da se aere obore (7,5), spale (12,3), odn. da se uope ne postavljaju (16,21).

AKELON Kan. grad-drava i luka. Spominje se ve u natpisima iz 19. st. 1280. zauzima ga Ramzes II. Od 1200. jedan je od pet najvanijih filist. gradova (J 13,3). Proroci mu esto prijete osudom (Am 1,8; Jr 25,20; 47,5.7). U helen, vr. neprijateljski raspoloen prema idovima (1 Mak 10,86; 11,60). Od 104. pr. Kr, slobodni grad s vl. kovnicom novca. Moda rodno mjesto Heroda (1), koji je u njem sagradio krasne graevine.

AKENAZ Prema Post 10,3 Jafetov unuk. Od srednjeg vijeka = Njemaka, akenasko idovstvo = njemaki i poljski idovi (koji govore pos. narjeje, zvano jidi), Sefarad.

ATAROT ( Atartina mjesta) Kan. grad, prijestolnica baanskog kralja Oga (Pnz 1,4; J 9,10).

ATARTA Sem. boica plodnosti. tovala se na cijelom Bliskom Istoku. Boanstvo

grada Atarota (Post 14,5) i Sidona (1 Kr 11,5.33; 2 Kr 23,13), srodna je asir: babil. boici enske plodnosti Itar. tovanje joj je izrazito seksualno i povezano s sakralnom prostitucijom. Njezini likovi naroito naglauju spolne oznake. U SZ A. se najee navodi u mnoini poput Aere i Baala (Suci 2,13; 10,6; 1 Sam 7,4). AUR Grad na Tigrisu (Post 2,14), Asirija.

ATALIJA (svoju je uzvienost posvjedoio Jahve) Vl. ime, npr: kneinja iz Sj. izr. kraljevstva, prema 2 Kr 8,18 kerka Ahaba i Izebele, ena Joramova (kralja Jud. kraljevstva 849-842. pr. Kr.); ima utjecaja na kralja i na svog sina Ahazju (kult Baala). Nakon njihove smrti uklanja kraljevsku obitelj (osim Joaa), vlada sama (842-836), dok je sveeniki krugovi nisu svrgli i ubili.

ATENA Najvanije kulturno sredite antike. U nz. vrijeme nema polit. i znaenje tj. Dj 17,15-34 govore o djelovanju apostola Pavla u Ateni (Areopag) AUGUST ( Uzvieni) Rim. vladar (31. pr. Kr-14. p. Kr.). Za njegove vladavine rodio se Isus (usp. Lk 2,1). Za vrijeme A. vladao je dugo vremena mir u Rim. carstvu. AUTENTINOST Vulgata

AVA (takoer: Iva) Grad koji se ee spominje u vezi s Hamatom (2 Kr 17,24; 18,34; 19,13; Iz 37,13). Nalazio se po svoj prilici u sir. dijelu Velikog asir. carstva. Oko 722. pr. Kr. preseljeni su stanovnici Ave u Samariju (2 Kr 17,24.31).

AZARJA ( pomogao je Jahve) VI. ime, npr: 1. Kralj J. jud. kraljevstva (779-738. pr. Kr) koji, se u 2 Ljet 26,1-23 naziva Uzija. Njegovo se vrijeme odlikuje gospodarskim procvatom, prijateljskim odnosima sa Sj. izr. kraljevstvom, podizanjem vojnih i dr. graevina. A. opet zauzima luku Elat. Potkraj svoje vladavine razbolio se od gube, to 2 Ljet 26,16-21 tumai time da je on povrijedio sveenika prava. Suvladar mu je bio sin Jotam (2 Kr 15,15).

2. Drug Danielov, nav. sastavlja Azarjine molitve (Dn 3,26-45 LXX).

AZEKA Mjesto u efeli, 27 km sjz. od Hebrona. Kae se da je Joua tu pobijedio udruene kan. kraljeve (J 10,10), a tu se sabrala i filist. vojska s Golijatom za borbu protiv aula (1 Sam 17,1). Utvrdio ga je Roboam (2 Ljet 11,9), Nabukodonozor zauzeo, a nakon povratka iz suanjstva u Nehemijino vrijeme ponovno nastanjen (Neh 11,30).

AZIJA u SP ne oznauje kontinent, ve ili kraljevstvo Seleukovia (1 Mak 8,6), rim. pokrajinu Aziju (Mala Azija; Dj 6,9), ili samo obalna podruja Male Azije (Dj 2,9).

AZIJARH Naslov visokih inovnika u rim. pokrajini Aziji (usp. Dj 19,31). Nita poblie nije poznato o zadaama njihove slube (kult?).

BAAL ( Gospodar) Veoma proiren naziv boanstva (takoer u imenima mjesta i osoba, npr: Baal-Hermon, Suci 3,3; Baal-Gad, J 11,17; Baal-Hatsor, 2 Sam 13,23; Ebaal i Merib Baal, 1 Ljet 9,39s). Tim se imenom oznauju veoma mnoga boanstva koja imaju meusobno vrlo malo veze. Nekoliko primjera:

B. nekog drveta, mjesta itd. (npr. Hadad-Rimon megidski, Zah 12,11).

Nar. se u Kanaanu zaetnik plodnosti naziva B. ( uzviice), a esto nosi obiljeja koja potjeu iz starijeg vremena, udomaena u dot. kraju i koja s kultom B. nemaju nita zajedniko (npr. Reef). Baali su bili veoma obljubljeni (usp. Suci 6,30) a u gr: rim. Svijetu a (npr. kod sem. robova) poistovjeivali su se s tamo poznatim boanstvima (npr. Zeusom, Jupitrom). U Ekronu se astio Baal Zebub (kojega je posjetio Ahazja, usp. 2 Krr 1,2-16; Beelzebul). Ahab, Izebela, Atalija i dr. proz miu tovanje B. (1 Kr 16,31ss; 18,17ss; 19,1s; 2 Kr 11,18), Ilija i Jehu bore se protiv tog tovanja (1 Kr 18,19-40; 2 Kr 10,18-27). Poseban sluaj predstavlja Baal-Berit (= Baal Saveza) iz ekema (Suci 9,46; . Boja imena).

ensko poelo kulta plodnosti najee se zove Aera ili Atarta.

BAALA ( Gospodarica) Ime nekih gradova, npr. pogranini gradi u Judeji (J 15,9). BAALAT Drugi izraz za Baalu.

BAALBEK Grad na visoravni izmeu Libanona i Antilibanona (Celesirija). U fen. vrijeme mjesto tovanja Baal-Hadada, Atarte i Adonisa (Tamuz). Moda pripadao Velikom Davidovu kraljevstvu. U helen: rim. vr. kao HeliopoIis vano sredite tovanja Zeusa Heliopolita = Jupiter Heliopolitanus, Afrodite = Venere i Hermesa = Merkura. Glavno boanstvo B. tovalo se i na Z rim. carstva. Rim. vojnici proirili su njegove kultne simbole sve do Koblenza. U B. se od 2. st. pr. Kr. do 3. st. p. Kr. gradio velebni hramski prostor. Glavni hram s prostorom za rtvenik, predvorjem i propilejima, veliine 300 x 120m, bio je posveen Jupitru, zatim hram izduena tlocrta posveen Veneri i mali, okrugli Merkuru.

BAANA je sa svojim bratom Rehabom ubio Ibaala, aulova sina. David ga je osudio na smrt (2 Sam 4,1-12).

BAASA Inaica za Baa

BABEL Babilon

BABILON (= gr.; hebr. Babel) Glavni grad Babilonije na Eufratu. Ime se tumai akad. pukom etimologijom kao bab-ili (pvrata Boja), a u Post 11,9 rijeju balal ( pobrkati). U povijesti je znaajan kao prijestolnica Hamurabija koji. je B. uinio polit. i duhovmm sreditem a gradsko boanstvo Marduka boanstvom cijelog kraljevstva, i izgradio hramsku kulu Etemenanki. Mada je bio dva puta ruen za Tukulti-Ninurte I. (1242-1206. pr. Kr.) i Sanheriba (689. pr. Kr) zadrao je B. stanovitu premo. Nabukodonozor II. (605-562. pr. Kr.) velebno izgrauje taj grad. 539. pr. Kr. . Kir zauzima B. Aleksandar Vel. htio ga je uiniti glavnim gradom svoga carstva. Tada poinje opadati njegovo znaenje. Mlae slojeve graevina (tarine dveri, Ophodna ulica, Mardukov hram sa ziguratom Etemenanki, veliki gradski dvor s viseim vrtovima) otkopala je jedna njemaka ekspedicija od 1899. do 1917. U Bibliji se B. smatra simbolom Bogu neprijateljske svjetske sile (Iz 13,1). Zbog toga je B. u NZ nadimak za Rim (1 Pt 5,13; Otk 14,8; 17,5). Zigurat Etemenanki (= kua koja je temelj neba i zemlje) visok je 91 m, a zauzima povrinu od 8281 m2; na nj se nadovezuje pria o gradnji Babilonske kule. Ona donosi etiologiju imena B. i mnogostrukosti jezika, zatim daje svoj sud o babil. kulturi u svjetlu vjere u Jahvu, osuuje oholo pouzdanje u vlastitu snagu i polit. postupke te pokazuje kako ljudi i narodi bez Boga ne mogu napredovati. Na kraju prapovijesti pobuuje kod itaoca pitanje: nije li odnos Boga prema ljudima zauvijek prekinut. Tako se pripravlja odgovor koji Bog daje u Abrahamu.

BABILON I BIBLIJA Oznaka za zastarjelu znanstvenu prepirku o utjecaju babil: sumer. kulture na religiju Izraela i Bibliju.

BABILONIJA Nizina povrine od oko 30.000 km2 u donjem toku Eufrata i Tigrisa u dananjem Iraku; plodna je uslijed povremenih poplava rijeka i-sustava umjetnog navodnjavanja. Vani gradovi: Akad, Sipar, Babilon, Ki, Borsipa, Nipur, Izin, Laga, Uruk, Larsa, Ur i Eridu. Arheoloki nalazi svjedoe o prethistorijskoj naseobini (oko 30000. pr. Kr.) i preko 20 kulturnih sredita nastalih iz vremena pretpismene povijesti (od 5000 pr. Kr.). Sredinom 4.st. pr. Kr. upali su u B. Sumerani; privremeni nazadak kulture uskoro je nadoknaen zamahom graditeljstva i kiparstva (preporod skulpture). Glavno mjesto i sjedite njihovog vrhovnog nebeskog boanstva najprije je Uruk. Tada se sredite prevlasti naizmjence nalazi u Kiu, Uru, Umi odn. Uruku. Pronalaskom pisma olco 3000. pr. Kr. (slovo) poinje za B. prava povijest. Najstarije isprave imaju gospodarski znaaj. Kasnije se nalaze kraljevske listine, kraljevski natpisi i ljetopisi.

Sargon iz Akada (2350. pr. kr.) zapoinje prvo razdoblje sem. vladavine u Mezopotamiji, osniva prvo veliko kraljevstvo u povijesti. Kraljevstvo njegovih nasljednika poslije 160 godina postaje plijenom Gutejcima. Novo veliko kraljevstvo osniva Urnamu (oko 2070-1960). U glavnom gradu -a Uru ponovno se gradi hramska kula u ast Nane, boanstva Mjeseca. U 19. st. pr. Kr. nadiru : sem. nomadi (Amorejci) u to kraljevstvo, preuzimaju vlast u Larsi i Auru te osnivaju prvu babil. dinastiju. Hamurabi (1728-1686) najpoznatiji, je njihov vladar. On osvaja cijelu B., pokorava Mari, prikljuuje Asiriju svome kraljevstvu. Njegovi nasljednici ne mogu zadrati to podruje. Ipak, tek 1530. pr. Kr. Hetiti rue prvu babil. dinastiju. S istoka u zemlju prodire planinsko pleme Kasiti, postaju vladajui sloj i vladaju otpr. do 1150. pr. Kr. B, tada gubi svoj poloaj velike sile i svoju kulturnu nadmo. Teite polit. moi prelazi na Sj ( Asirija). Povijest slijedeih st. vrlo je promjenljiva, obiljeena i prodorom Aramejaca. Nakon smrti asir. kralja Asurbanipala prodiru s juga Kaldejci. Nabopolasar osvaja Babilon i 625. pr. Kr. proglaava se kraljem. B. nanovo postaje velesilom: naziva se novobabil. ili kaldejsko kraljevstvo. Sjajno doba za Nabukuduriuura II. Nabukodonozor II, 605-562, pr. Kr.). Njegovo se kraljevstvo prostire od Perzijskog zaljeva do Mrtvog mora. On zauzima Jeruzalem (597. i 586. pr. Kr.) te odvodi vodei sloj u izgnanstvo. Posljednji babil. kralj jest Nabonid (556-539. pr. Kr.). Za njegova boravka u pustinjskom gradu Temi suvladar mu je u Babilonu Belazar. 539. pr. Kr.- Kir zauzima taj grad. B. postaje perz. pokrajinom.

BABILONSKO SUANJSTVO izgnanstvo

BADEM (stablo) Kako badem cvate ve krajem zime, njegovo hebrejsko ime znai budni i stoga se on uzima kao simbol budnosti (usp. Jr 1,11)

BAHURIM Mjestance sji. od Maslinske gore, prema 2 Sam 3,16 po svoj prilici pogranino mjesto. Rodno mjesto imeja (2 Sam 16,5-13), skrovite dvaju Davidovih glasnika (2 Sam 17,18); rodno mjesto Azmaveta, jednoga od Davidovih junaka (1 Ljet 11,33; usp. 2 Sam 23,3ll.

BAJKA U njoj se govorom ili ponaanjem ivotinja ili biljaka iznosi neka istina (npr. Suci 9,8-15; 2 Kr 14,9; usp. 2 Kor 11,15-22).

K tome, bajkom se naziva rugalica, besmisleno umovanjc, la (usp. neke prevodioce teksta Jr 24,9; i Tim 4,4; i Pt 1,16).

BAKID ( sin boga Bakha) Vojskovoa (do 159. pr. Kr.) Antioha IV. Epifana i Demetrija I. Sotera protiv Jude Makabeja i Makabejca Jonatana. Zalagao se za helenizam i za priznanje Alkima velikim sveenikom.

BALAK Kralj moapski, pozvao je Bileama da prokune Izraelce koji su nadirali jer se plaio bitke (Br 22-24; Mih 6,5). Midraka (pouna) preradba te zgode pretpostavlja se u Otk 2,14.

BALTAZAR

1. Babil. ime za Daniela (Dn 1,7; 2,26).

2. Belazar

BALZAM Ulje (koje se brzo skruuje), smola s balzamova darova kraljice od Sabe Salomonu (1 Kr 10,2.10). Trgovaka roba ( Tir, Ez 27,22; Ezekijina riznica, 2 Kr 20,13) vana za kozmetiku (Pj 4,10.14.16; Est 2,12), takoer za pomazivanje mrtvaca (2 Ljet 16,14; usp. Mk 16,1; Lk 23,56; 24,1; Iv 19,40) i kao kadivo (Izl 25,6). B. je jo i zajedniki izraz za raznovrsne mirisave smole (smola).

BAR (aram. sin) esto se javlja kao sastavni dio imena (npr. Baraba, Barnaba, Bartolomej).

BARABA ( sin oev uiteIjev) Zatvorenik umjesto kojega bi Pilat bio rado pustio na slobodu Isusa (Mk 15,6-15//; Iv 18,39s). (Isus) Baraba bio najvjerojatnije polit. prijestupnik = terrorist (usp. Mk 15,17).

BARAK ( brz kao munja)1. Prema Suci 4,6-5,15, sin Abinoamov iz Naftalijeva Kedea; vodio je po nalogu proroice Debore izr. plemena Naftali i Zebulun u borbu i pobjedu nad Kanaancima (suci).

2. Kod 1 Sam 12,11 Badan.

BARAHIJA Berekja

BARBARI pogani

BAR-JEUA ( sin Isusov) Zvan i Elima, id. vraar, lani prorok kod namjesnika Sergija Pavla na Cipru. Pavao ga udara sljepoom, jer je B. htio namjesnika odvratiti od vjere (Dj 13,6-11).

BAR-JONA ( sin Jonin) Nadimak imuna Petra, izveden od oeva imena (usp. Mt 16,17).

BARNABA ( sin prorotva?, sin Neba? prema Dj 4,36: sin utjehe) Prema Dj 9,27s; 13-14 judeokr. Pavlov suradnik, prenio je jeruzalemskoj zajednici sakupljene milodare (milostinja). Kasnije su se razili jer Pavao nije nametao kranima iz poganstva nikakvih id. propis (Dj 15,36-39; Gal 2,13). Pripisuje mu se proglas pogansko-kr. zajednicama (Barnabina poslanica), pun otre polemike protiv idovstva, pretjeranog alegorijskog tumaenja Biblije, s naukom o dva puta (Didahe) i s popisom kreposti, odn. mana. Poslanica je nastala oko 125. p. Kr., vjer. u Aleksandriji. Mnogo je cijenjena ( apostolski oci) i ak uvrtena u neke biblijske rukopise. kanon.

BARSABA ( sin Sabe?)

1. Josip B. s nadimkom Justus ( Pravedni), jedan od predloenih za nasljednika Jude Iskariotskoga (Dj 1,23).

2. Nadimak proroka Jude koji je s Barnabom, Pavlom i Silom bio poslan u Antiohiju da bi ondje priopio zakljuak Apostolskog sabora (Dj 15,22-32).

BARTIMEJ ( sin Timejev) Slijepi prosjak kod Jerihona koga je Isus iscijelio (Mk 10,46-52//; samo ga Mk navodi poimence).

BARTOLOMEJ ( sin Tolmajev) Jedan od Dvanaestorice (Apostol). Spominje se samo u popisu apostola (Mk 3,18//; Dj 1,13). Prema leg. predaji djelovao je u Indiji, Frigiji i Velikoj Armeniji; tu mu je najprije oderana koa a zatim odrubljena glava. Nesigurno je miljenje, to se uvrijeilo na Istoku od 9. s