leksikon uvod 8:leksikon uvod.qxd.qxd

L E K S I K O N

PODUNAVSKIH HRVATA – BUNJEVACA I ŠOKACA

8

G

HRVATSKO AKADEMSKO DRUŠTVO

Subotica, 2008.

leksikon uvod 8:leksikon uvod.qxd 8/25/2008 5:52 AM Page 1

UREDNIŠTVOSlaven Bačić, Stevan Mačković,

Petar Vuković, Tomislav Žigmanov

GLAVNI UREDNIKSlaven Bačić

IZVRŠNI UREDNIKTomislav Žigmanov

LEKTURAPetar Vuković

KOREKTURAMirko Kopunović, Márta Mačković-Papp

GRAFIČKA PRIPREMAMarija Prćić (prijelom)

Darko Ružinski (ilustracije)

ISBN 978-86-85103-12-4

CIP - Katalogizacija u publikacijiBiblioteka Matice srpske, Novi Sad

929(=163.42) (497.113) (031)930.85(=163.42) (497.113) (031)

LEKSIKON podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca. 8, G / [glavni urednik Slaven Bačić]. – Subotica : Hrvatsko akademsko društvo, 2008 (Subotica : Printex). – IV, 78 str. : ilustr. ; 24 cm

Tekst štampan dvostubačno. – Tiraž 1.000.

ISBN 978-86-85103-12-4ISBN 978-86-85103-03-2 (za izdavačku celinu)

a) Bunjevci – Leksikoni b) Šokci – Leksikoni

COBISS.SR-ID 233361671


Ba čić, dr. sc. Sla ven, od vjet nik, Su bo ti caBa ra, Ma rio, prof. povijesti i sociologije, asistent, Institut za migracije

i narodnosti, Za grebBa žant, Eva, knji žni čar ka u mi ro vi ni, Su bo ti caBe re tić, mons. Stje pan, žup nik Ka te dral ne žu pe sv. Te re zi je Avil ske, Su bo ti caBiro, Nada, ing. prometa, VukovarBubreg, Angela Đurđica, prof. hrvatskog jezika i književnosti, Ministarstvo

vanjskih poslova i europskih integracija Republike Hrvatske, ZagrebBučan, mr. sc. Radojka, prof. kroatologije i sociologije, Kulturni centar SolinBu šić, mr. sc. Kre ši mir, prof. so ci o lo gi je i kro a to lo gi je, In sti tut dru štve nih zna no sti

Ivo Pi lar, Za grebCvijin, Lazar, el. ing., BikovoČe li ko vić, Ka ta ri na, prof. kom pa ra tiv ne knji žev no sti, knji žni čar ka-bi bli o graf ki nja,

Grad ska knji žni ca, Su bo ti caČo ta, An to ni ja, zamjenica Pokrajinskoga tajnika za propise, upravu i nacionalne

manjine, LemešČo ta, Zo ran, dipl. iur., Som borDu men džić, Jo sip, Bo đa niDuranci, Bela, prof. po vi je sti umjet no sti u mi ro vi ni, Su bo ti caĐa nić, mr. sc. Ma ti ja, prof. ge o gra fi je u mi ro vi ni, Som borFi ranj, Aloj zi je, Som borGr li ca, Mir ko, prof. po vi je sti, vi ši ku stos Grad skoga mu ze ja, Su bo ti caGutman, Ivan, red. prof. Prirodoslovno-matematičkoga fakulteta u KragujevcuHe in rich, Hilda, nastavnica srpsko-hrvatskoga jezika u mirovini, SuboticaHe ka, dr. sc. La di slav, znanstveni suradnik Instituta za komparativno pravo

Pravnoga fakulteta u SegedinuHo ško, dr. sc. Fra njo Ema nuel, izv. prof. Ka to lič ko ga bo go slov noga fa kul te ta

u Za gre bu, Te o lo gi ja u Ri je ciHovány, dr. sc. Lajos, asistent Građevinskoga fakulteta u SuboticiIva no vić, dr. sc. Jo sip, docent Učiteljskoga fakulteta u SuboticiJakovčević, dr. sc. Klara, red. prof. Ekonomskoga fakulteta u SuboticiJa ra ma zo vić, Bi ser ka, stu den ti ca et no lo gi je i en gle skoga je zi ka,

Fi lo zof ski fa kul tet, Za greb

SURADNICI NA OSMOM SVESKU

III


Jaramazović, Stipan, SuboticaKo pi lo vić, dr. sc. An dri ja, prof. Te o lo ško-ka te het skoga in sti tu ta

Su bo tič ke bi sku pi je, Su bo ti caKopunović, Mirko, SuboticaKovačević, Marijan, OFM, SuboticaLib man, dr. Emil, li ječ nik u mi ro vi ni, Su bo ti caMač ko vić, Ste van, prof. po vi je sti, rav na telj Hi sto rij skoga ar hi va, Su bo ti caMan dić, Živ ko, prof. hrvatskog, ruskog i bugarskog jezika u mirovini, Bu dim pe štaMikrut, Željko, dipl. oec., ZagrebMi loš, mr. sc. Ma to, OCD, župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije od

Čudesa u Oštarijama, Oštarije kraj OgulinaMiz, dr. sc. Roman, prof. Te o lo ško-ka te het skoga in sti tu ta Su bo tič ke bi sku pi je,

Novi SadOstrogonac, Mirko, dipl. agr., ŽednikPekanović, Josip Zvonko, dipl. oec. u mirovini, SomborPe la jić, Zvo ni mir, na stav nik gla zbe ne kul tu re u mi ro vi ni, Plav naRu din ski, mr. sc. An te, ar hi tekt, Za vod za ur ba ni zam, Su bo ti caRu nje, Du jo, dipl. pe da gog i dipl. iur., Su bo ti caSkenderović, Nela, glazbena pedagoginja, SuboticaSken de ro vić, Pe tar, Su bo ti caSken de ro vić, dr. sc. Ro bert, znanstveni suradnik, Podružnica za povijest Slavonije,

Srijema i Baranje Hr vat skoga in sti tuta za po vi jest, Slavonski BrodStantić, dr. th. Marinko, župnik Župe sv. Križa, SomborSuk no vić, Ka ta, dipl. ing. za tek stil no in že njer stvo tek stil no-stro jar ske stru ke,

Su bo ti caSuk no vić, La di slav, dipl. iur., Su bo ti caSzabó, mr. sc. Zsombor, asistent Građevinskoga fakulteta u SuboticiŠe re me šić, Ma ri ja, uči te lji ca u mi ro vi ni, Som borŠkrabalo, mr. sc. Ivo, izv. prof. Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu

u miroviniTum bas, Ne ven ka, el. ing., Su bo ti caVuj ko vić La mić, Lju de vit, slu žbe nik u mi ro vi ni, Su bo ti caVu ko vić, dr. sc. Pe tar, docent Fi lo zof skoga fa kul teta u ZagrebuVu ko vić-Du lić, Lju bi ca, prof. po vi je sti i po vi je sti umjet no sti,

Grad ski mu zej, Su bo ti caVuković, Tomislav, novinar, Glas Koncila, ZagrebZe lić, Na co, dipl. iur. u mi ro vi ni, Za grebŽig ma nov, To mi slav, prof. fi lo zo fi je, Su bo ti ca

IV


GABRIĆ, naselje u bikovačkom ataru, 16km jugoistočno od Subotice, na pruzi zaSentu. Od Bikova je udaljeno 4 km. Nazivje dobilo prema istoimenoj željezničkoj po-staji, koja je postojala znatno prije samoganaselja, a ona prema porodici Gabrić, čiji sučlanovi nastanjivali desetak okolnih salaša.Naselje je osnovano nakon Drugoga svjet-skog rata. Bilo je namijenjeno radnicimaAgrokombinata »Subotica«, koji je nastaona nacionaliziranom zemljištu i imanjuplanskim podizanjem farma i drugih obje-kata. Usporedo s tim počela je izgradnja pe-desetak stanova za zaposlenike, koji su pro-jektirani kao dvojne kuće, pa broj stanovni-ka nikad nije prelazio 200.

Prema nacionalnoj strukturi stanovni-štvo je mješovito: najviše je Mađara, zatimSrba i Hrvata. I Srbi i Hrvati najvećim su sedijelom doselili nakon Drugoga svjetskograta iz Bosne i Hercegovine, dok je autohto-nih bunjevačkih Hrvata malo. Oni koji su

nekad živjeli na salašima na užem i širemteritoriju Gabrića uglavnom su se odselili uBikovo ili Suboticu, najčešće zbog pritisa-ka Agrokombinata, koji je težio okrupnji-vanju svojeg zemljišta.

Naselje doživljava procvat početkom1960-ih, kad je otvorena četverogodišnjaškola, liječnička i zubna ambulanta, osno-van Nogometni klub Poljoprivrednik, akratko vrijeme radilo je i kino. Sredinom to-ga desetljeća izgrađen je i centralni vodo-vod, na koji je bio priključen svaki stan.Osamdesetih godina, u vrijeme najvećegaprocvata, počinje iseljavanje stanovništva uSuboticu i Bikovo, pa škola prestaje raditi, anekoliko godina poslije i ambulanta, dok senogometni klub preselio u Bikovo. Počet-kom 1990-ih zbog gospodarske krize poči-nje dramatično propadanje Agrokombinatai nastupaju teška vremena za stanovnikeGabrića, koji su i dalje u velikoj većini nje-govi uposlenici.

L. Cvijin

G

Gabrić

leksikon 8:leksikon 1 novi.qxd 8/26/2008 1:10 PM Page 1

GABRIĆ, Antun (Tavankut, 11. V. 1910. –Subotica, 29. VIII. 1992.), veleposjednik,žrtva komunizma. Sin Laze i Mande, rođ.Vukov. Imao je brata Lazu i tri sestre – Lizu,Roziku i Ciliku, a obitelj mu se bavila zem-ljoradnjom. Osnovnu školu završio je uTavankutu. God. 1927. prodao je svoje ima-nje na Kaponji pokraj Tavankuta te otišao uHrvatsku, gdje je otac kupio veliko imanjeod grofa Erdeljija u Čeretincima pokrajVinkovaca. Na imanju su živjeli svi članovišire obitelji. Oženio se 1938. Klarom Bala-žević iz Tavankuta, s kojom je imao trojedjece. Pristupio je domobranskoj vojsci1942. i bio sudionik rata u okolici Petrovegore. God. 1945. njega te njegova brata ioca prokazali su stanovnici susjednoga selaMarkušice. Sva su trojica zatvorena, a ima-nje im je oduzeto. Zbog navodnoga sudjelo-vanja u prokazivanju partizana osuđen je nasmrt strijeljanjem, ali je kazna preinačenana 15 godina zatvora s prisilnim radom i 5godina gubitka političkih i građanskih pra-va. Zatvorsku kaznu s ocem služio je u Pa-dinskoj skeli, Orlovnjaku, Slavonskom

Brodu, Sisku te u kaznionici u Lepoglavi,gdje je doživio najteže trenutke svojega ži-vota (maltretiranja, mučenja, vezivanje uokove, samica i sl.). U istoj kaznioni u to jevrijeme bio i kardinal Stepinac. Poput mno-gih drugih robijaša, pomilovan je 7. I. 1951.Kako više nije imao imovine, vratio se uSkenderovo pokraj Tavankuta, kamo su mu

se supruga i djeca već prije doselili. Ostatakživota živio je skromno i povučeno. Poko-pan je na Bajskom groblju u Subotici.

Izvor: Kazivanje Krešimira Vladimira Gabrića iBranke Gabrić iz Subotice te Mande Stantić, rođ.Gabrić, s Palića.

N. Tumbas

GABRIĆ, Antun (Hrvatski Majur, 19. XI.1922. – Subotica, 5. II. 2008.), svećenik,publicist. Rođen u brojnoj obitelji Albe iKriste, rođ. Ivković Ivandekić. Odrastao naHrvatskom Majuru, gdje je i pohađao puč-ku školu. Gimnaziju je završio u Subotici.Studij teologije počeo je u Đakovu, nasta-vio u Kalači, a završio u Zagrebu 1949. Zasvećenika je zaređen u Zagrebu 29. VI.1948. Bio je kapelan u Somboru, Sonti i usubotičkoj župi sv. Roka. Upravitelj župe uBaču bio je 1956.-59., a 1959.-61. uprav-ljao je đurđinskom župom. Od 1961. do od-laska u mirovinu 1998. bio je upravitelj žu-pe i župnik u Tavankutu.

Počeo je pisati još kao bogoslov, a na-stavio kao mlad svećenik. Pisao je vijesti izcrkvenoga života, zapisivao narodne priče ianegdote te reportaže iz Tavankuta, Bačko-ga Monoštora, Santova i Čavolja. Objavlji-vao je u mjesnom crkvenom tisku (Subotič-ka Danica, Bačko klasje, Zvonik). God.1999. objavio je knjigu Čudan jendek i dru-ge bunjevačke pripovitke, koja sadržava de-setak bunjevačkih narodnih pripovijedaka ianegdota, jednako toliko kratkih šaljivihpriča koje je napisao sam te nekoliko popu-larnih napisa o povijesti Tavankuta i Hrvat-skoga Majura. Iste godine objavljeno je idrugo, dopunjeno izdanje.

Djela: Bunjevački narodni običaji, u: Zbornik pre-davanja znanstvenog skupa u Subotici 12-14. VIII1986., Subotica, 1987; Čudan jendek i druge bunje-vačke pripovitke, Subotica, 1999 (Subotica, 1999)².

Lit.: Zvonik, 9/1998, 3/2000, 8/2007, Subotica; T.Žigmanov, Bibliografija Hrvata u Vojvodini(1990.-2002.) : prinosi, Pula, 2005.

S. Beretić

GABRIĆ, Antuš (Bikovo, 3. IX. 1929. –Subotica, 19. II. 2006.), harmonikaš, skla-datelj. Sin Fele i Đule, rođ. Skenderović. NaBikovu je završio osnovnu školu, a trogodi-šnju gimnaziju u Subotici. Ljubav prema

2

GABRIĆ

A. Gabrić, Čudan jendek i druge bunjevačkepripovitke, Subotica, 1999.


harmonici naslijedio je od svoje majke, kojaje također svirala harmoniku, kao i njegovstariji brat Andrija. Prvi nastup imao je sa 6godina. Osim harmonike svirao je i klavir,koji je učio kod Melanije Rajković u subo-tičkoj Muzičkoj školi, te se bavio komponi-ranjem. God. 1954. odlazi u Beograd i ondjeusavršava harmoniku i komponiranje u pri-vatnoj glazbenoj školi.

Na harmonici je svirao ne samo narodnepjesme nego i operne arije, klasičnu glazbu,francuske šansone, ruske romance i staro-gradske pjesme. Surađivao je s mnogim po-znatim pjevačima iz Subotice, Osijeka, Za-greba, Sarajeva i Beograda (Vera Ivković,Anđelka Govedarović, Lepa Lukić, StanišaStošić, Safet Isović, Nada Mamula, ZaimImamović i dr.). Skladao je narodne i staro-gradske pjesme te kola. Sudjelovao je namnogim festivalima (Beogradski sabor, Ti-togradsko proljeće, Ilidža, Festival bunje-vački pisama i dr.), na kojima je nekolikoputa osvajao prva mjesta. Mnoge njegovepjesme i danas se emitiraju na televizijskimi radijskim postajama (Volio sam divojku izBačke; Ne žalite žice, tamburaši; Beograde,grade na Dunavu; Jutarnje kolo i dr.). Čestoje surađivao s Nestorom Gabrićem. Od1960-ih do 1980-ih godina snimio je više od100 gramofonskih ploča s glazbom koju jeskladao za diskografske kuće Jugoton, Dis-cos, PGP RTB i dr., ali i znatno više kao svi-rač harmonike s pjevačima. God. 1992. vra-tio se iz Beograda u Suboticu, gdje je i daljeneumorno skladao i poučavao nove naraštaje.Pokopan je na subotičkome Bajskom groblju.

Lit.: Zvonik, 3/2000, 7/2001, Subotica; Glas javno-sti, 17. VIII. 2005, Beograd.

N. Tumbas

GABRIĆ, Bela (Verušić, 10. III. 1921. –Subotica, 4. VIII. 2001.), profesor, kulturnidjelatnik, pisac, urednik, skupljač narodnihpjesama. Sin Laze i Marije, rođ. Tikvicki. Upučku je školu krenuo u salašarskoj školi naKlisi nedaleko od Subotice, a završio ju je ugradu. Nakon pet gimnazijskih razreda kodisusovaca u Travniku maturirao je u franje-vačkoj klasičnoj gimnaziji u Varaždinu1942. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebudiplomirao je južnoslavenske književnosti,ruski jezik i povijest 1950. Službovao je kaosrednjoškolski profesor u Subotici 1950.-70., nakon čega je bio bibliograf u subotič-koj Gradskoj knjižnici. Od lipnja 1972. doprosinca 1973. utamničen je u SrijemskojMitrovici jer je osuđen zbog »izazivanja na-cionalne, rasne i vjerske netrpeljivosti, mrž-nje i razdora«, zapravo zbog organiziranjasimpozija o dr. Josipu Andriću 1969. u Ri-stovači kraj Bača. Nakon povratka u Suboti-cu pet je godina bez posla, a od 1978. doumirovljenja 1984. radi kao knjižničar u su-botičkom Gradskom muzeju. Svoj rad na-stavlja kao profesor u Biskupskoj klasičnojgimnaziji Paulinum u Subotici te kao preda-vač književnosti na Teološko-katehetskominstitutu Subotičke biskupije.

Nakon Drugoga svjetskoga rata napisaoje više priručnih skripta iz književnosti i po-vijesti za školske potrebe. Sudjelovao je namnogim znanstvenim skupovima i preda-vanjima, uredio je i popratio komentarimaknjige Ante Sekulića, Ivana Kujundžića,Pavla Bačića, Jakova Kopilovića, Ivana Pr-ćića – Učitelja, Ive Prćića st., Ante Jakšića,Marije Grunčić-Nenin, Nedeljke Šarčević,Marka Peića i dr. Skupljao je narodne pje-sme, pisao o narodnim običajima, o knji-ževnosti vojvođanskih Hrvata, u povodurazličitih obljetnica objavljivao je životopi-se značajnih osoba iz bunjevačke i šokačkekulture, a neumorno je bilježio i događaje uživotu hrvatskoga puka u Bačkoj. Radove jeobjavljivao u zavičajnim listovima i perio-dici (Bačko klasje, Subotička Danica, Zvo-nik, Klasje naših ravni, Glas ravnice i dr.) teu periodici u Hrvatskoj (Marulić 4/1970,

3

GABRIĆ

Antuš Gabrić


5/1981, 4/1994, 5/1994, 1/1996; Crkva usvijetu 2/1990; Sveta Cecilija 4/1986 i dr.).U rukopisu mu je ostala antologija hrvat-skih pisaca u Bačkoj, odnosno Podunavlju.Svojim istraživanjima, zapisima i čuva-njem rukopisne i druge zaostavštine nese-bično je pomagao mnogim suvremenicima,od učenika do pisaca, bibliografa i povje-sničara. Pisao je pod različitim pseudoni-mima: Al-Be, Vojmir, V-r, Mirko Bunjev-čev i dr.

Bio je član uredničkoga vijeća i urednikkalendara Subotička Danica, lektor i teh-nički urednik Glasnika sv. Franje, glasilaFranjevačkog Trećeg reda u Subotici, članuredništva katoličkoga lista Bačko klasje,katoličkoga mjesečnika Zvonik te glavniurednik časopisa za književnost, umjetnosti znanost Klasje naših ravni 1996.-99. Ure-dio je i Zbornik predavanja Znanstvenogskupa u Subotici 12.-14. VIII 1986. (Suboti-ca, 1987.) te sve brojeve Zbornika IvanaAntunovića (Subotica, 1990.-94.). Svojubogatu knjižnicu i mnogobrojne izvore (do-kumentaciju međuratnih hrvatskih udruga isl.) ostavio je Bunjevačko-šokačkoj knjiž-nici Ivan Kujundžić.

Cijeloga života bio je vrlo aktivan u dru-štvenom i kulturnom životu. Dugogodišnjije član odbora žetvenih svečanosti Dužijan-ca i manifestacije Dani kruha i riječi, članorganizacijskoga odbora velike proslave upovodu 300. obljetnice seobe veće skupineBunjevaca u Suboticu i Bačku 17. VIII.

1986. u Subotici. Istaknuo se organizira-njem mnogobrojnih kulturnih priredaba iknjiževnih večeri. Bio je aktivan član i osni-vač više hrvatskih institucija i udruga, me-đu kojima Katoličkoga instituta za kulturu,povijest i duhovnost Ivan Antunović (u ko-jem je bio dugogodišnji pročelnik Bunje-vačko-šokačke knjižnice Ivan Kujundžić),Demokratskoga saveza Hrvata u Vojvodini,Hrvatskoga kulturno-umjetničkog društvaBunjevačko kolo, Hrvatskoga akademsko-ga društva i dr., a bio je i član Vijeća za tisakSubotičke biskupije.

Za velike zasluge na području duhovnekulture papa Ivan Pavao II. odlikovao ga jepriznanjem Pro Ecclesia et Pontifice 1990.,što je najviše odličje koje Crkva dodjeljujevjernicima laicima. Skupština Općine Su-botice proglasila ga je 2000. počasnim gra-đaninom Grada Subotice, a njegovo imenosi Hrvatsko društvo za pomoć učenici-ma. Svoju kuću darovao je Katoličkoj cr-kvi, a na IV. danima Balinta Vujkova 2005.ondje je otvorena Spomen-kuća Bele Gab-rića. U njoj su danas smješteni Hrvatskačitaonica i Hrvatsko društvo za pomoć uče-nicima Bela Gabrić, a ulica u kojoj se nalazinosi njegovo ime.

Djela: Prelo, Narodni običaji bačkih Hrvata, 1 (s L.I. Krmpotićem), Subotica, 1992; Materice, Narod-ni običaji bačkih Hrvata, 2, (s L. I. Krmpotićem),Subotica, 1992; Polivači, Narodni običaji bačkihHrvata, 3 (s L. I. Krmpotićem), Subotica, 1992;Preljske pisme, Subotica, 1993; Bibliografija ka-lendara Subotička Danica 1971.-1972. i 1984.-1993. (s I. Prćićem ml.), Subotica, 1994; Bunjevač-ke kraljičke pisme (s A. Pokornikom), Subotica,1996.

Lit.: Dr Josip Andrić 1894-1967 :zbornik, Zagreb,1971; Bačko klasje, br. 57, Subotica, 1990; L. I.Krmpotić, Govor prigodom dodjele papinog pri-znanja »Pro Eclesia et Pontifice« Beli Gabriću, Su-botička Danica : kalendar za 1992. god., Subotica,1992; A. Sekulić, Književnost podunavskih Hrvatau XX. stoljeću, Zagreb, 1996; Hrvatski biografskileksikon, 4, Zagreb, 1998; Zvonik, 6/2000, Suboti-ca; K. Čeliković, Prof. Bela Gabrić, Subotička Da-nica : kalendar za 2002., Subotica 2001; M. Miko-vić, Blagi smiješak i lijepe riječi, Klasje naših rav-ni, 1-2/2002, Subotica; Đ. Lončar, Pseudonimi iinicijali autora koji su pisali o bunjevačkim i šokač-kim Hrvatima, Klasje naših ravni, 11-12/2006, Su-botica.

K. Čeliković

GABRIĆ

4

Bela Gabrić


GABRIĆ, Emil (Subotica, 22. III. 1975.),violinist. Sin Ernesta i Zlate, rođ. Ličina.Osnovnu školu završio je u Subotici. Nje-govu glazbenu darovitost otkrio je vrlo ranovoditelj limene glazbe u subotičkoj Muzič-koj školi Stevan Toplak te je s 4,5 godineupisao nižu muzičku školu. Srednju muzič-ku školu završio je također ranije u klasiprofesora Ive Vlašića u Subotici. S petnaestgodina upisao je Muzičku akademiju u No-vom Sadu, a nakon završetka prve godineprelazi na zagrebačku Muzičku akademiju,na Odsjek za gudačke instrumente, na ko-jem je apsolvirao violinu. S nekoliko glaz-benika 1993. osnovao je grupu Paganiniband. Skupina njeguje etno-pop glazbu, su-rađivala je s Arsenom Dedićem, Gibonni-jem, Ibricom Jusićem i drugima, a objavilaje i dva albuma: Ja sam život (1998.) i Pa-ganini kad zasvira (2002.).

Lit.: Hrvatska riječ, br. 154, Subotica, 2006;http://paganini.hr/

M. Kopunović

GABRIĆ, Emina (Hamilton, Kanada, 3.XII. 1975.), gimnastičarka, dizačica utega.Kći Blaška i Marije, rođ. Karlović. Osnov-nu školu završila je na Paliću, a srednju gra-fičkoga smjera u Subotici. Gimnastikom sepočela baviti 1980. u Gimnastičkom dru-štvu Partizan, u kojem je ostala do kraja ka-rijere 1991. Bila je prvakinja Vojvodine ukategoriji pionirki 1984. i seniorki 1991.,drugo mjesto osvojila je 1990., a treće1989. Na saveznim natjecanjima dvaput jeosvojila treće mjesto: 1987. i 1991. U povi-jesti ženske gimnastike u Subotici prva jeuspjela izvesti dvostruki salto na parterubez odskočne daske. God. 1991. u Klubudizača utega Spartak počinje trenirati diza-nje utega. U juniorskoj konkurenciji bila jeprvakinja Vojvodine 1992. u kategoriji do52 kg, Srbije 1992. u kategoriji do 48 kg iSR Jugoslavije 1992. i 1993. kategoriji do52 kg. God. 1993. prestaje se baviti spor-tom. Živi na Paliću.

Izvori: Osobna arhiva Emine Gabrić; Arhiva Klubadizača utega Spartak.

P. Skenderović

GABRIĆ, Josip (Subotica, 16. III. 1814. –Subotica, 23. V. 1874.), zemljoposjednik,

virilist. Sin Marijana i Kolete, rođ. Kujun-džić. Kad se početkom 1870-ih polovina lo-kalnoga zastupničkoga tijela počela popu-njavati virilistima (imenovanim neizabra-nim zastupnicima, koji su to postajali na te-melju funkcije, poreznoga cenzusa i sl.),postao je gradski općinar na osnovi plaće-noga neposrednoga poreza. Nakon njegovesmrti subotički je tisak zabilježio: »ovo jeprva posmrtnica štampana na bunjevač-kom«.

Izvor: Historijski arhiv Subotica, F:451.7; F:451.75.

Lit.: Subatički glasnik, Subotica, 30. V. 1874.

M. Grlica

GABRIĆ, Josip – Josa (Subotica, 7. VII.1930.), stolnotenisač, odvjetnik, društveni ipolitički djelatnik. Sin Lazara i Roze, rođ.Lacković. U rodnome mjestu završio jeosnovnu školu (u gradskoj četvrti Ker) tegimnaziju. Diplomirao je na Pravnom fa-kultetu u Beogradu 1964.

Isprva radi kao pravni referent u subo-tičkoj tvornici Pionir, zatim je 1966. iza-bran za suca Općinskoga suda u Subotici, a1967.-74. tajnik je Skupštine Općine Subo-tica. Nakon što nije reizabran na tu funkci-ju, 1975. otvara odvjetnički ured, odakleodlazi u mirovinu 1986. Član je Demokrat-skoga saveza Hrvata u Vojvodini od njego-va osnutka 1990., te dugogodišnji dopred-sjednik stranke najviše angažiran na planuzaštite i ostvarivanja manjinskih prava voj-vođanskih Hrvata.

Stolni tenis počeo je igrati 1945. uOmladinskom domu u Keru, a nakon što je

GABRIĆ

5

Josip Gabrić


uočen njegov talent na kvartovskom natje-canju, počeo je igrati u Sportskom društvuSpartak. Već 1947. postao je omladinski pr-vak Jugoslavije u disciplini juniorskih pa-rova s Ivicom Bajićem, a 1948. osvaja i pr-vo mjesto u pojedinačnoj konkurenciji. Dokraja karijere u različitim disciplinama(ekipno, pojedinačno, u parovima) osvojioje ukupno 13 naslova prvaka Jugoslavije,12 naslova prvaka Srbije te veći broj drugihi trećih mjesta. U eri Vilima Harangozoa vr-lo je uspješno branio boje Spartaka, a s pre-laskom u beogradski Partizan 1951., za ko-ji je nastupao do 1955., znatno je pridoniorazvoju beogradskoga stolnoga tenisa. NaMeđunarodnom prvenstvu Jugoslavije uNovom Sadu 1955. osvojio je drugo mje-sto, a iste godine na ekipnom prvenstvu Ju-goslavije najuspješniji je pojedinac – nijeizgubio nijednu partiju. Nastupao je 21 putza reprezentaciju Jugoslavije u razdoblju1951.-56., a sudjelovao je s njom i na 4svjetska prvenstva (Beč 1951., Bukurešt1953., Wembley 1954., Utrecht 1955.).Najveći uspjeh s državnom vrstom postigaoje na svjetskom prvenstvu 1951., kad je ususretu s reprezentacijom Engleske, pri re-zultatu 4:4, u odlučujućem susretu pobije-dio Briana Kennedyja s 2:0 i tako donio Ju-goslaviji pobjedu i brončanu medalju. God1956. osvojio je prvo mjesto na Međuna-rodnom prvenstvu Belgije u Bruxellesu iMeđunarodnom prvenstvu Rumunjske uBukureštu u igri parova s Josipom Vogrin-com. Bio je žustar, klasičan forhend-napa-dač. Nailazak sve većega broja igrača saspužvastim reketima te studij prava utjecalisu na njegov raniji prestanak aktivne igrač-ke karijere 1956. Poslije je radio i kao treneru Stolnoteniskom klubu Spartak 1959.-67.

Potkraj 1960-ih i početkom 1970-ih bioje najprije predsjednik subotičkoga Savezaopćine za fizičku kulturu (SOFK), a poslijei predsjednik subotičkoga Fonda za fizičkukulturu, u kojem se posebno angažirao naizgradnji sportskih objekata, pa je za njego-va mandata izgrađena Hala sportova tegradsko klizalište. Za svoj rad dobio je višenagrada i priznanja: naslov Zaslužni spor-taš Jugoslavije za osvojeno treće mjesto usvijetu 1979., Zlatnu značku Saveza za fi-zičku kulturu Jugoslavije 1976., Svibanj-

sku nagradu Narodne skupštine Socijali-stičke Republike Srbije (1964.), Orden radasa srebrnim vijencem (1971.), Orden zavojne zasluge sa srebrnim mačevima(1972.), priznanje Sto sportaša stoljeća uSubotici (2000.), zvanje Počasni građaninSubotice 2005., Nacionalno sportsko pri-znanje za poseban doprinos razvoju i afir-maciji sporta Republike Srbije (2007.) i dr.

Lit.: 50 godina Stolnoteniskog saveza Jugoslavije,Zagreb, 1978; Subotički stoni tenis, ur. M. Brustu-lov, Subotica, 1995; Dodela zvanja počasni građa-nin Opštine Subotica i priznanja Pro urbe, brošura,Subotica, 2005.

T. Žigmanov

GABRIĆ, Nestor (Subotica, 12. I. 1931. –Novi Sad, 9. X. 1994.), pjevač narodnihpjesama. Sin Ente i Kriste, rođ. Bačlija.Glazbenu karijeru počeo je u Subotici, a na-stavio u Novom Sadu kao vokalni solist Ra-dio Novoga Sada. Snimio je mnogobrojnepjesme za Radio Novi Sad s narodnim i stamburaškim orkestrom. Najviše je izvodionovu narodnu glazbu komponiranu u duhunarodnih pjesama 1960-ih godina, a manjetradicionalnu. U fonoteci Radio Novoga

Sada sačuvano je više njegovih interpreta-cija starih bunjevačkih pjesama te pjesamaiz drugih krajeva Vojvodine. Jedan od nje-govih posljednjih javnih nastupa bio je u su-botičkoj Hali sportova 1991. na Velikomprelu. Ostao je zapamćen kao izvrstan inter-pretator.

S. Jaramazović

GABRIĆ, Stjepan – Pićora (Subotica, 28.VII. 1911. – Novi Sad, 21. III. 1978.), služ-

6

GABRIĆ

Nestor Gabrić


benik, nogometaš. Sin Nikole i Kate, rođ.Vojnić Purčar. Osnovnu školu i gimnazijuzavršio je u Subotici, gdje je 1929. upisao iPravni fakultet. Zbog loših materijalnih pri-lika 1931. stupio je kao dnevničar u službuu Gradsku javnu bolnicu, pa je studij odslu-šao tek 1940., ali nikad nije diplomirao. Zavrijeme rata radio je kao službenik u Grad-skoj bolnici. Potkraj 1945. obnašao je duž-nost tajnika Komisije za ratnu odštetu, anakon toga odlukom Narodnoga odboraraspoređen je na mjesto administrativnogaslužbenika Gradske bolnice, gdje je radiona različitim poslovima i vodio cjelokupnubolničku administraciju do odlaska u miro-vinu 1971. Od 1931. do početka Drugogasvjetskoga rata aktivno je igrao nogomet zaNK Bačka iz Subotice. Poslije je rata nekovrijeme bio je aktivan u klupskoj upravi.

Izvori: Arhivski podaci Zdravstvenog centra Subo-tica.

Lit.: Fudbalski klub »Bačka« 1901-2001, ur. Ž.Inić, Subotica, 2001.

E. Libman

GABRIĆ, Stjepan (Subotica, 18. VIII.1912. – Lepoglava, 10. VI. 1950.), sveće-nik. Sin Antuna i Elizabete, rođ. Jurić. Obi-telj se radi školovanja djece sa salaša kodBikova preselila u Suboticu, gdje je otac ra-dio kao poštanski službenik. Osnovnu ško-lu završio je u rodnom gradu, nakon čegaodlazi u Đakovo u bogoslovno sjemenište.Studij teologije završio je u Zagrebu, a zasvećenika je zaređen 18. VII. 1937. u Senju.Kao mladi kanonik djeluje na područjuSenjske biskupije, a za vrijeme Drugogasvjetskoga rata bio je župnik u mjestu Zab-laću, kotar Bihać, koje je tada bilo u Senj-skoj biskupiji. Ondje je dočekao je kraj rata.God. 1946. komunističke vlasti neuspješnoga pokušavaju nagovoriti da se odreknesvećeničkoga poziva, nakon čega ga zatva-raju i osuđuju pod lažnom optužbom da jesurađivao s ustaškim režimom. Iako je većprije rata bolovao od tuberkuloze, prije su-đenja 24 sata držan je do grla u vodi kako bibio prisiljen na suradnju. Na montiranompolitičkom procesu osuđen je na 15 godinateške robije i na 5 godina gubitka svih gra-đanskih prava. Poslan je na odsluženje ka-zne najprije u logor Staru Gradišku, a zatim

u kaznionicu u Lepoglavi, gdje je tada tam-novao i zagrebački nadbiskup Alojzije Ste-pinac, kojemu je neko vrijeme prije rata biokapelan. I u Lepoglavi su ga također poku-šali vrbovati, ali kako nije želio napustitisvećeničku službu, zatvorske su ga vlastidale usmrtiti, dok je u službenom zapisnikuzabilježeno je kako je počinio samouboj-stvo. Zatvorska uprava nije predala tijelopokojnika rodbini da ga prenese u obitelj-sku grobnicu u Subotici, nego je pokopanna nepoznatome mjestu u Lepoglavi.

Izvori: Osobna arhiva i kazivanje Nade Biro, rođ.Gabrić, iz Vukovara.

Lit.: S. Kožul, Martirologij crkve zagrebačke, Za-greb, 1998; J. Vraneković, Dnevnik I, prir. J. Bate-lja, Zagreb, 2006; S. Razum, Osuđeni vjerski služ-benici u Hrvatskoj u razdoblju od 1944. do 1951.godine. Doprinos hrvatskom žrtvoslovlju, Tkalčić,11/2007, Zagreb.

K. Bušić i N. Biro

GABRIĆ-ĆUPRIJA, nekadašnji most ujužnom dijelu Subotice, za koji se vezujebunjevački svadbeni običaj prenošenjamladenke. Nalazila se stotinjak metara sje-verozapadno od sadašnjega spomenikaProzivka na nekadašnjem Petrovaradinsko-me putu, nekada glavnome prilaznom putugradskomu središtu s juga, te je za gradimala iznimnu komunikacijsku važnost.Premošćivala je »vok«, prirodnu otoku svihvoda sa sjevera i tadašnjega teritorija grada,koji je tekao sredinom udoline Mlaka i tada-šnjega gradskoga područja i ulijevao se uŠandorsku baru, tj. Mali Palić, i spajao dvi-je obale s kerske i senćanske »grede«. Važ-nost mosta za grad u prometnom smisluuvijek je bila velika, jer je preko njega vo-dio put u Petrovaradin i Zemun, ali i u okol-na naselja. Mnogobrojno poljoprivrednosalaško stanovništvo s pustara južno i jugo-zapadno od grada (Verušić, Žednik, Pavlo-vac, Đurđin, Sebešić) od XVIII., a posebnood XIX. st. dolazilo je naime u Suboticu na»šandorsku trošarinu« i poslije prelaziloGabrić-ćupriju te izlazilo na Petrovaradin-ski put (dio današnje Ulice braće Radića).

O samom toponimu Gabrić nema pouz-danih podataka, kao ni o autentičnom iz-gledu mosta. Osnovano se može pretposta-viti da je bio od drveta te da je često mije-

7

GABRIĆ-ĆUPRIJA


njao izgled. Prvi je put na gradskim kartamaprikazan 1748., a 1881. izgrađen je »kame-ni most« od 60.000 cigala. Iako je zacjevlji-vanjem dotada otvorene kanalizacije u Pr-vomajskoj ulici tijekom 1960-ih »vok« za-mijenjen kanalizacijom te zasut, a ostatakmosta tijekom 1980-ih srušen pri realizira-nju urbanističkoga plana i formiranju noveulice Nade Dimić (prije Hercegovačka uli-ca), od 1990-ih nekoliko puta pokretana ini-cijativa mjesnih zajednica Prozivka i Baj-nat da se ćuprija obnovi, rezultirala je iz-gradnjom simbolične ćuprije 2008. na toč-noj lokaciji gdje se nekada nalazila.

No čak i kada jedno vrijeme mosta nijebilo, bunjevačka tradicija vezana za ćuprijuna mjestu gdje se ona nekad nalazila i daljeje živjela. Naime, u subotičkih Bunjevacaraširen je običaj da nakon vjenčanja mlado-ženja, u pratnji svatova, prenese mladenkupreko Gabrić-ćuprije. Postoji više tumače-nja toga običaja. Prema pučkomu vjerova-nju, prenošenje je bilo jamstvo da će brakbiti čvrst i neraskidiv, a u njegovoj je poza-dini priča o pastiru koji je »uskočkinju«, tj.nevjenčanu suprugu, »ukrao« od roditelja iprenio je na rukama preko Gabrić-potoka.Iako su roditelji djevojku pozivali natrag,ostala je s njim te se običaj održao kao sim-boličko jamstvo sloge mladenaca. Zapisanaje i legenda da je ćupriju sagradio neki čo-banin Gabrić kako bi sa svojim ovcama br-že došao na Mlaku, a ljudima je naplaćivaoprelazak. Moguće je i to da je običaj nastaou vrijeme života u porodičnim zadrugama,kad se mladenka nakon udaje u potpunostiposvećivala životu unutar zadruge. Udane

su Bunjevke naime rijetko odlazile u grad,pa je običaj značio i oproštaj od gradskogaživota.

Gabrić-ćupriju opjevali su Vojislav Se-kelj i pučki pjesnik Stipan Bašić – Škaraba.Bašićeva je pjesma i uglazbljena te izvede-na na VI. festivalu bunjevački, pisama2006. u Subotici.

Lit.: B. Peruničić, Postanak i razvitak baština napodručju Subotice od 1686 godine, Beograd, 1958;J. Klarski, Ekonomsko-socijalni koreni nekih obi-čaja stanovništva severne Bačke, Rukovet, br. 7-8/1967, Subotica; A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb,1991; V. Sekelj, Rič fali, Rijeka, 1991 (1993²; Su-botica, 2003³); V[ojislav]. S[ekelj]., Mostovi, Žig,br. 106, Subotica, 2000; G. Ulmer, Z. Pavić, Kra-ljevski komesar Jozef Gludovac u Subotici (1788-1790) : analitički inventar, Subotica, 2003; S. Ku-jundžić, Naši mladenci, Subotica, 2004; Subotičkenovine, 5. III. 2004, 12. III. 2004, Subotica; Subo-tičke, 30. III. 2007, 2. XI. 2007, Subotica.

A. Rudinski i B. Jaramazović

GAĆE, donji dio muške odjeće u Bunjeva-ca i Šokaca. Šivane su ručno od domaćega,najčešće lanenoga platna – svaka nogavicaje bila širine dvije »pole« platna (jedna »po-la« iznosi 80 cm). Potkraj XIX. i početkomXX. st. domaće laneno platno zamijenilo jetvorničko pamučno platno. Između nogavi-ca umetala se krpica zvana »tur«. Na gor-njem dijelu u porub uvlačila se vrpca»ugaćnjak«, kojom su se gaće vezivale ustruku. Sezale su do gležnjeva. Zimi su pre-ko gaća Bunjevci odijevali »čakšire«. Unjih su se svečane »uzimaće« gaće od bije-loga platna, da bi raskošnije izgledale, šiva-le i u šest pola, bogato su se nabirale u bore ičvrsto štirkale.

U Šokaca također čine dio tradicional-noga ruha. Šivale su se od tkanoga platna –»ćenjara« ili »ćinjara«. Ukrašene su šljoka-ma pri kraju nogavice i obrubljene čipkom.Gaće se nose uz košulju od istoga materijalate zajedno s »froslukom«, tj. prslukom, činemuško ruho. Mogu biti izrađene u više pola,no najčešće su šivane u dvije ili tri. PrijeDrugoga svjetskog rata šivale su se laneneili kudjeljne gaće u manje pola za svako-dnevnu uporabu, a nosili su ih i odrasli i dje-ca. Rabile su se i kao donje rublje te su isprijeda i straga imale otvor.

K. Suknović i M. Šeremešić

8

GABRIĆ-ĆUPRIJA

Prenošenje nevjeste preko Gabrić-ćuprije


GAJDAŠKO KOLO, bunjevački pučkiples. Prema plesnoj strukturi arhaičan je ipripada u red najstarijih bunjevačkih pleso-va. Nekad se izvodio isključivo uz pratnjusolističkoga instrumenta – gajda, dok se unovije doba izvodi i u pratnji tamburaša iharmonikaša. Pleše se u kolu klasičnoga ti-pa, a pripada u kola panonske plesne zone.Mješovitoga je karaktera, s jednakim bro-jem plesača i plesačica. Kolo se pri izvođe-nju giba u lijevu stranu. Plesači se drže zaruke nisko sprijeda za male prste, a plesači-ce su u vanjskom dijelu kruga s ruke na ra-menima plesača. Plesni su obrasci četvero-dijelni, jer se riječ o standardnom plesnomobrascu bez iskvrcavanja. Pleše se mirno,bez naglih pokreta, s dubokim spuštanjem ukoljenima. Čine to osobiti plesači, kojimaje cilj isticanje vertikalnoga titraja.

Lit.: I. Ivančan, Narodni plesni običaji u Hrvata,Zagreb, 1996; L. Malagurski, Pesme i igre u narod-nim običajima bačkih Bunjevaca, Subotica, 1997;A. Ivančan, Narodni plesni običaji Hrvata Bunje-vaca, u: N. Zelić, Protiv zaborava, Zagreb, 2000; S.Tonković, Dragulji bunjevačke riznice, Novi Sad-Petrovaradin, 2001.

Lj. Vuković-Dulić

GAJDE (tur. gayda: istog značenja kao uhrvatskom < arap. qā‘idah: model; osnov;načelo; melodija), pučki glazbeni puhačkiinstrument. Podrijetlom su iz Azije, ali su sevremenom proširile po cijelom svijetu, po-sebice u Škotskoj, Irskoj, Australiji, gdje suvažan instrument u vojnim orkestrima. Na-stale spojem mijeha i frule, tipičan su pa-stirski instrument, koji je poslije ušao i ugrađanske krugove. Sastoje se od mješine inekoliko cijevi od drva, koje su utaknute unju. Po jednoj se prebire melodija, a drugeizvode ostinantne intervale i tonove kojisluže kao nepromjenljivi fond. Uz prebi-raljku imaju još i krupan trubanj, koji gaj-daš pri sviranju oslanja o lijevo rame i iz ko-jega bez prekida bruji dubok otegnuti ton.Gajde daju troglasnu glazbu: povrh dubokatona, što izlazi iz trubnja, čuje se dvoglasnasvirka s prebiraljke – na jednoj njezinoj ci-jevi samo je jedna rupica za prebiranje i njo-me se izvode samo dva tona u razmakukvarte. Na drugoj cijevi prebiraljke raspo-ređeno je pet rupica za prebiranje, pa se nanjoj izvodi napjev.

Na gajdama su se izvodila i kola: srje-mica, seljančica, svatovac, bećarac i napje-vi iz narodnih popijevaka: Ajd’na livo; Oj,Savice, tiha vodo ladna; U livadi pod jase-nom i drugi. Epske pjesme među Hrvatimau Bačkoj, primjerice groktalice ili groktuše,često su pjevane uz pratnju gajda ili frule, aizvodili su ih u svatovima, na prelima, diva-nu, berbi i sličnim zgodama. Gajde su imalei svoju ulogu u prigodi ženidbenih običajašokačkih i bunjevačkih Hrvata. Prije negošto su zaručnici išli »na pisanje« k svećeni-ku u župni ured, momkova bi rodbina išla kdjevojčinim roditeljima na tzv. rakiju, većujutro, uz pratnju gajdaša, a predvečer bi seskupljena rodbina vozila kolima kroz selopjevajući u pratnji gajda. I gajdaša je danassve manje; ima krajeva u kojima se još sa-mo najstariji ljudi sjećaju posljednjih gaj-daša, u pravilu vrlo vještih svirača, cijenje-nih i pozivanih da svirkom i pjevanjem uve-ličaju razna veselja. Iako se u nekim mjesti-ma još koriste, danas su gajde više dio kul-turne baštine nego stvarnoga glazbenogaživota.

Lit.: Narodna glazbala u Hrvata, u: Danica : kole-dar za prostu godinu 1951, Zagreb, 1950; J. Andre-is, Historija muzike, 1, Zagreb, 1966; J. Andreis,Vječni Orfej, Zagreb, 1967; Popularna enciklope-dija, Beograd, 1976; A. Gabrić, Blaško Rajić kaosakupljač bunjevačkih narodnih pjesama, u: Subo-tička Danica : kalendar za 1984, Subotica, 1983;M. Bosić, Ženidbeni običaji Šokaca Hrvata u Bač-koj, Novi Sad, 1992.

Z. Pelajić

GAL, Stipan (Đurđin, 2. I. 1952.), ekono-mist, poljoprivrednik. Rodio se na salašu uokolici Đurđina kao peto od osmero djece uobitelji Pavla i Marte, rođ. Mesaroš. Prvačetiri razreda osnovne škole pohađao je uMišićevu, a druga četiri u Bajmoku, do ko-jega je svakodnevno pješačio. Na Tehnič-koj školi u Subotici završio je strojarskismjer, nakon čega se upisao na Višu školuza cestovni promet u Zagrebu. Nastavu jepratio u Subotici, a diplomirao je 1976. Za-poslio se u tvornici elektromotora Sever1975. Uz rad je studirao ne Ekonomskomfakultetu u Subotici, na kojem je diplomi-rao 1982., a na poslijediplomskom studiju1994. obranio je magistarsku radnju Margi-nalni troškovi u visokoserijskoj proizvod-

9

GAL


nji. U Severu je počeo raditi na pripremimaterijala u alatnici i napredovao je dofunkcije direktora financija i pomoćnikageneralnoga direktora za komercijalu i fi-nancije 1990-ih godina. Poslije se vratio naimanje u Tavankutu i Čikeriji, gdje se baviuzgajanjem voća.

M. Kopunović

GALICIJA, nekadašnja austrijska krunskazemlja s administrativnim središtem u La-vovu. Od X. st. na njezinu se području su-kobljavaju poljska i kijevska država, a uXII. st. ondje nastaje samostalna kneževinasa sjedištem u Galiču, prema kojemu je idobila ime. U XIV. st. kneževina gubi sa-mostalnost te ulazi u sastav poljsko-litav-ske unije. Nakon prve diobe Poljske 1772.veći dio Galicije dolazi pod austrijsku upra-vu, a nakon druge i treće diobe Austrija pri-paja i preostale dijelove. Od Bečkoga kon-gresa 1815. austrijska je krunska zemlja;god. 1846. priključen joj je i Krakov, a trigodine poslije iz nje je izdvojena Bukovina.Nakon 1918. Poljska proglašava suvereni-tet nad cijelim područjem Galicije, no pro-tiv toga ubrzo ustaju Ukrajinci u istočnomdijelu. Pobuna je trajala do kraja 1919., a ši-re međunarodno priznanje poljskoga suve-reniteta došlo je tek 1923. U Drugom svjet-skom ratu bila je pod njemačkom okupaci-jom, a nakon njega podijeljena je izmeđuPoljske i SSSR-a. Njezin istočni dio, uklju-čujući i Lavov, danas pripada Ukrajini.

U zajedničko pamćenje donjougarskihHrvata Galicija je ušla u prvom redu zbogkrvavih borba koje su se ondje tijekom Pr-

voga svjetskoga rata vodile između austro-ugarske i ruske vojske. Pretpostavlja se daje samo u bici od 26. VIII. do 17. IX. 1914.,koja je završena pobjedom Rusa, poginulooko 400.000 austro-ugarskih i oko 230.000ruskih vojnika. Među palima i ranjenimabilo je i puno Hrvata iz ugarskoga Poduna-vlja, pa sjećanje na ta ratna stradanja do da-nas živi u usmenoj predaji, a ugrađeno je i upojedine književne tekstove. Bunjevački sevojnici tako spominju u Krležinim novela-ma iz zbirke Hrvatski bog Mars, a povratakiz Galicije jedan je od najpotresnijih motivau poetskoj zbirci Rič fali Vojislava Sekelja.Rukopisnu ostavštinu Matije Evetovića či-ne i njegove dnevničke bilješke iz Prvogasvjetskog rata, među kojima su i ratne uspo-mene iz Galicije.

Lit.: Žrtve svitskog rata, u: Subotička Danica ili bu-njevačko-šokački kalendar sa slikama za prostugodinu 1921., Subotica, 1920; M. Evetović, Kul-turna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (ru-kopis); Hrvatska enciklopedija, 4, Zagreb, 2002.

P. Vuković

GALIĆ, Đuka (Santovo, 24. IV. 1900. –Santovo, 21. IX. 1991.), narodni umjetnik,obrtnik. Sin Stipana i Age, rođ. Ćatić. Kakoje rano ostao bez oca, nakon završetka puč-ke škole služi na biskupskom imanju u Si-getu (madž. Püspökpuszta) i na barunskomposjedu na Rastini. Tu je prvi put čuo kakosviraju na glasoviru i harmonici te ga je topotaknulo da, nakon ustrajne štednje, har-moniku i sam kupi. U međuvremenu je uBezdanu izučio limarski zanat, a s vreme-nom je postao majstor na harmonici. Osno-vao je orkestar, čiji su članovi bili i AndrijaČulić, Ljuboš i Živko Balatinac, Ivan Du-ben te Milovan Velin. S mjesnom kultur-nom skupinom sudjelovao je na mnogimturnejama, festivalima, smotrama folklora,a bez njega se nije mogla zamisliti nijednaveselica, prelo, marindanski bal ili svatovi.Slovio je za najboljega svirača u široj okoli-ci, o čemu svjedoči i bećarac: »Zlatne rukeu Galića Đuke: / kad zasvira, noge nemumira«. Neko vrijeme učenike je poučavaosviranju harmonike. Zahvaljujući njemuspašene su od zaborava mnoge stare pučkepjesme i druge santovačke umotvorine. Do-bitnik je više priznanja i nagrada te onodob-

10

GAL

Galicija


noga visokoga odličja Za socijalističku kul-turu 1970.

Lit.: S. Sabovljev, Čika Đuka Galić, u: Hrvatskiglasnik, 24/1991, Budimpešta.

Ž. Mandić

GALOVIĆ, Ivan, o. Albert od BlaženeDjevice Marije (Livir /madž. Lövő/ pokrajŠoprona, Madžarska, 17. I. 1888. – Som-bor, 6. IV. 1935.), karmelićanin, skladatelj.Gradišćanski je Hrvat. Osnovnu školu po-hađao je u Šopronu, a u trećem razredu kla-sične gimnazije 1903. primljen je u karme-lićansko dječačko sjemenište u Đuru. God.1904. obukao je karmelićansko odijelo i po-čeo novicijat, a 1907. polaže svečane zavje-te. Filozofiju i teologiju studira u Budimpe-šti, a usto studira i orgulje i glasovir, poslijei violinu i violončelo. Za svećenika je zare-đen 1910. u Ostrogonu. God. 1913. poslanje u Sombor za profesora teologije karmeli-ćanskim bogoslovima. Od 1917. prior je sa-mostana u Đuru, gdje počinje skladateljskudjelatnost. U Sombor se vraća 1924., a na-kon smrti o. Ambrozija Bašića 1925. posta-je prefekt maloga karmelićanskoga sjeme-ništa u Somboru. God. 1927. premješten jeu budimpeštanski samostan, gdje vodi Ma-rijinu Kongregaciju djevojaka i na madžar-skom uređuje glasnik Szent Terézke rozsa-kertje (Ružičnjak sv. Male Terezije). God.1929. vraća se u Sombor, orguljaš je i pre-fekt dječačkoga sjemeništa, a od 1933. po-staje učiteljem novaka u Somboru. Ubrzose razbolio, a 1935. i umire.

Napisao je brošuru na madžarskom učast novoproglašene svetice Male Terezije.Njoj u čast skladao je i pjesme: Vrhu goreKarmela te K Mariji mi miloj Majci Djevi.Rajska se vrata otvaraju sada himan je po-svećen sv. Tereziji Avilskoj i sv. Ivanu odKriža, koji se i danas rado pjeva. Njegovomje zaslugom karmelićanska crkva u Sombo-ru dobila prekrasne orgulje. Zauzimao se iza prevođenje djela sv. Terezije Avilske i sv.Ivana od Križa na hrvatski, što je ostvarionjegov učitelj hrvatskoga dr. Fran Binički izLičkog Osika 1933. Bio je vrstan govornik ipropovjednik na hrvatskom, madžarskom injemačkom jeziku. Uz klasični latinski,grčki i hebrejski, naučio je i španjolski kako

bi bolje razumio djela sv. Terezije Avilske isv. Ivana od Križa.

Lit.: M. Miloš, Sjećanje na o. Alberta Galovića, Su-botička Danica : kalendar za 1985. god., Subotica,1985; Hrvatski biografski leksikon, 4, Zagreb,1998; M. Miloš, Značajni likovi Karmela u Sombo-ru, u: Baština za budućnost : karmel u Somboru1904.-2004., Zagreb-Sombor, 2003.

M. Miloš

GARA, naselje u Bačko-kiškunskoj župa-niji, oko 20 km jugoistočno od Baje, 2735st. (2001.). Mišljenja o podrijetlu naziva se-la nisu jedinstvena. Prema jednoj pretpo-stavci selo je dobilo ime po porodici Garai,kojoj je neko vrijeme pripadalo. Drugi tvr-de da naziv sela potječe od slavenske riječi»gora«, budući da se prvotno naselje nalazi-lo na brijegu 4 km od sadašnjega sela usmjeru Đurića (madž. Bácsszentgyörgy),koje se nazivalo Gradina, no iako se 1940.pri iskopavanju kanala naišlo na ruševine,one nisu detaljnije istražene.

Gara je jedno od najstarijih naselja Baj-skog kotara, bila je naseljena već u vrijemeArpadovića. Prvi poznati pisani podaci oselu nalaze se u zapisima iz razdoblja vlada-vine kralja Andrije III. (1290.-1301.), kojije kmetovima Kelemenu i Mihályu za ratneusluge podario imanje Garu (possessionemseu terram Gara cum ecclesia). Do 1334.selo je pripadalo porodici Garai, kad su jePetar Garai i njegovi rođaci prodali sinovi-ma Imrea Becseija. Gara se spominje i u do-kumentima iz 1342., 1358., 1359. te 1366.,kad mijenja gospodare. God. 1400. imanjeje porodice Töttös i tako se vodi do 1574.,kad prelazi u ruke porodice Kisvárdai.

11

GARA

Ivan Galović


Prema turskim defterima iz 1590. u Garije bilo 25 kuća koje su plaćale porez. Za vri-jeme turske vladavine Gara je pripadalaSomborskoj nahiji, ali je bila slabo napuče-no mjesto. Nominalno ju je 1641. kao ima-nje dobio Nikola Milojković, a već 1642.ugarski je palatin, zajedno s Kaćmarom iTompom, daruje Istvánu Aszalayu i ÁdámuKomjátyu. God. 1663. vlasnici su imanjaMihály Bory, Nikola Dvorniković i GyörgyHorvát Szalatnyai. Beogradski biskup Ma-tija Benlić u Gari je 1669. krizmao 156 ka-tolika Hrvata. Kalačkoj je nadbiskupiji1678. platila 4, a 1700. – 6 forinta crkvenedesetine. Prema turskomu popisu poreznihobveznika iz 1679. plaćala je 3 forinte harača.

Sadašnje naselje formirano je nakon od-laska Turaka, a naseljavali su ga Hrvati. Zavrijeme kuruca 1703.-11. selo je razrušeno iopustjelo. Pustara Gara 1712. darovana jeMatiji Urbancu, a 1724. njezino plodno ze-mljište unajmljuju stanovnici Baje. U popi-sima stanovništva u doba Marije Terezijespominje se kao pustara koja pripada Baji,1727. prelazi u posjed porodice Czobor, a1750. zajedno s Bajom postaje Grašalkovi-ćevim posjedom.

Iako se postojanje crkve spominje i uprijašnjem razdoblju, crkva posvećena sv.Ladislavu izgrađena je 1780. Župne matič-

ne knjige vode se od 1735., kad je izgrađenai trošna crkva od ćerpiča, a samostalnom ježupom postala 1744.

Poučavanje djece počelo je 1755., a1780. izgrađena je prva škola. Do 1867. uškoli se uči samo »bunjevački«, a otad pado 1878. i njemački i madžarski. U vrijemeučiteljevanja Mije Mandića 1878. škola jeimala 180 učenika. Za njegovo se ime veže iosnivanje čitaonice. Samostalna »Bunje-vačka škola i vrtić« otvoreni su 1946., a1973. ujedinjuju se tri garske škole pa uče-nici i učitelji iz narodnosnih prelaze u ma-džarsku školu. Danas u selu funkcionira vr-tić s hrvatskom skupinom i madžarskaosnovna škola, u kojoj se poučava i hrvatskijezik kao neobvezatan predmet. Hrvatskamanjinska samouprava djeluje od 1995.

Još 1762. svi su stanovnici bili Hrvati, a1770. ima 90 hrvatskih, 7 madžarskih i 1slovačku obitelj. Nijemci se doseljavaju1786., pa se potkraj XVIII. st. bilježi kaonjemačko-hrvatsko naselje. God 1828. po-pisano je 220 njemačkih, 196 hrvatskih i 8madžarskih obitelji, a 1864. 2400 Nijemacai 1668 »Dalmatinaca«. Prema popisu iz1890. u selu ima 705 kuća, u kojima živi4066 stanovnika: 2697 Nijemaca, 1283 Hr-vata, 86 Madžara. God. 1900. ima 3998 sta-novnika, od toga 1329 Hrvata; 1910. broj jeHrvata 1207 (od ukupno 4087 stanovnika),1941. godine pak 1047 (od 3941 stanovni-ka), 2001. popisano je 197 Hrvata. NakonDrugoga svjetskoga rata prisilnim iseljava-njem Nijemaca znatno je promijenjen et-nički sastav stanovništva jer su na njihovomjesto naseljeni Madžari, tako da je na po-sljednjem popisu bilo samo 174 Nijemca.

U Gari su rođeni dramski pisac i kazali-šni djelatnik Antun Karagić (1913.-1966.),kulturni djelatnik Alojzije Babić (1925.-1974.),nogometaš Nikola Pančić (1944.-2007.),kao i više suvremenih hrvatskih kulturnih ipolitičkih djelatnika u Madžarskoj (AntunKričković, Mijo Karagić, Mišo Hepp, JosoOstrogonac, Joso Šibalin, Angela ŠokacMarković i dr.).

Lit.: E. Fényes, Magyarország geographiai szótá-ra, 1, Pest, 1851; D. Csánki, Magyarország törté-nelmi földrajza a Hunyadiak korában, 2, Budapest,1897; I. Iványi, Bács-Bodrog vármegye történelmi

12

GARA

Gara


helynévtára, 3, Szabadka, 1907; Bács-Kiskunmegye múltjából, 5, 6, ur. T. Iványi-Szabó, Kec-skemét, 1982, 1983; Ž. Mandić, Povijesna antro-ponimija bunjevačkih Hrvata u Madžarskoj, Bu-dimpešta, 1987; L. Kiss, Földrajzi nevek etimoló-giai szótára, 1, Budapest, 1988; M. Zegnál, Garatörténete, Garai Híradó, br. 2-8, Gara, 1991-1992;A. Sekulić, Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb,1994; Ž. Mandić, Mikrotoponimija bunjevačkihHrvata u Madžarskoj, Folia onomastica Croatica,10, Zagreb, 2001; Kisebbségi kalauz 2007, Buda-pest, 2007.

A. Đ. Bubreg

GARAŠANIN, Ilija (Garaši pokraj Kragu-jevca, 16. I. 1812. – Beograd, 10. VI.1874.), političar, državnik. Sin je trgovcaMilutina Savića, koji je bio među vodećimljudima srpskoga ustanka protiv Turaka, aposlije i jedan od ustavobraniteljskih vođa.Prezime koje je nosio za života uzeo je pre-ma rodnom mjestu. Osnovnu naobrazbustekao je kod privatnih učitelja, a školova-nje je nastavio u grčkoj školi u Zemunu tenjemačkoj u Orahovici u Banatu. Neko vri-jeme bavio se trgovinom, a 1834. stupa ucarinsku službu najprije u Višnjici na Duna-vu, poslije u Beogradu. Kad je knez MilošObrenović organizirao vojsku 1837., posta-vio ga je za zapovjednika u činu pukovnika.Kao pristaša ustavobranitelja emigrirao je1840., ali se u Srbiju vraća 1841. te sudjelu-je u rušenju kneza Mihaila Obrenovića i do-vođenju na prijestolje Aleksandra Karađor-đevića. Od listopada 1842. na dužnosti jepomoćnika ministra unutarnjih poslova, a1843.-52. ministar je unutarnjih poslova svrlo širokim ovlastima, od kontrole tiska,vojske, policije, prometa i pošta do djelo-mične kontrole gospodarstva. God. 1844.donio je tajni nacionalni program SrbijeNačertanije. U Srbiju je uveo policiju i bi-rokratsku upravu, a na vanjskom planu bo-rio se protiv austrofilske politike kneza Ale-ksandra Obrenovića. Predsjednik vlade iministar vanjskih poslova bio je od 13. IX.1852., ali već 14. III. 1853. smijenjen je nazahtjev Rusije, jer se oslanjao na Francuskui bio nepovjerljiv prema ruskoj politici naBalkanu. Nakon Krimskoga rata (1853.-56.) približava se Rusiji. Ministar vanjskihposlova bio je opet od 13. III. 1858. te je utom razdoblju organizirao Svetoandrejsku

skupštinu, koja je potkraj 1858. zbacila di-nastiju Karađorđevića te protiv njegove vo-lje ponovno dovela na vlast Miloša Obreno-vića. Nakon toga najprije istupa iz državneslužbe, ali na poziv kneza Mihaila 1861. po-staje predsjednik vlade i ministar vanjskihposlova. Nastavio je izgradnju policije i bi-rokratske uprave, a u vanjskoj je politiciprihvatio ideje kneza Mihaila o ratu s Turci-ma i radio na sklapanju saveza s Crnom Go-rom i Grčkom u pripremanju protuturskogaustanka. Iz službe je otpušten 1867. jer seprotivio Mihailovoj namjeri da promijenivanjsku politiku, ali i kneževoj ženidbi sKatarinom, kćeri svoje rođakinje AnkeKonstantinović. Nakon toga živio je izvanpolitike na svojem imanju u Grockoj, danasdijelu Beograda.

Načertanije. Garašaninov temeljni politič-ki dokument izrađen je pod snažnim utjeca-jem poljske emigracije u Parizu, okupljeneoko kneza Adama Czartoryskoga, koja jetežila oslobođenju Poljske. Czartoryski je1843. u vazalnu Kneževinu Srbiju poslaosvojega povjerenika, češkoga panslavistaFrantišeka Zacha, koji je trebao potaknutirad na ujedinjenu svih južnih Slavena i po-moći stvaranju osovine Beograd-Zagreb ra-di oslobođenja od vlasti stranih sila. Premaidejama iz spisa Czartoryskoga Conseilssur la conduite à suivre par la Serbie i na-kon opsežnih konzultacija o srpskom i juž-noslavenskom pitanju i s članovima Ilir-skoga pokreta, Zach je izradio i predao Ga-rašaninu panslavenski dokument Plan zaslavensku politiku Srbije, koji se temeljiona koncepciji francuske diplomacije o rje-šavanju istočnoga pitanja. Prema njoj okoSrbije bi se postupno trebali okupiti svi juž-ni Slaveni pod turskom, a poslije i oni podaustrijskom vlašću, a nova bi država, osla-njajući se na Francusku i Veliku Britaniju,bila zapreka izbijanju Rusije na Sredozemlje.

Iako je Garašanin najvećim dijelom,čak i doslovce, prihvatio tekst Plana, ipakje ispuštanjem ili zamjenjivanjem pojedi-nih riječi promijenio osnovnu koncepciju inovoj verziji, Načertaniju, do te mjere daosvoj pečat da će ono poslije ostati vezanosamo za njegovo ime. Tako je sve izvornetermine koji su se odnosili na Južne Slavene

13

GARAŠANIN


preradio i preveo kao Srbi i Srbija; kao ciljnaveo je obnovu srpskoga Dušanova car-stva na podlozi povijesnoga prava i sred-njovjekovne tradicije Srbije; ograničio sena srpski narod i područja u Turskom car-stvu koje je smatrao srpskim: Bosnu i Her-cegovinu, Crnu Goru, povijesnu Staru Srbi-ju (Kosovo i Makedoniju) te, radi izlaska namore, Albaniju; dodao je oslonac na Rusijupod uvjetom da poštuje neovisnost Srbije,pri čemu bi zapadne sile bile protuteža nje-zinim osvajačkim planovima na Balkanu imiješanju u unutarnje poslove Srbije; glav-ni pokretač u ekspanzionizmu jest politič-ko-nacionalna propaganda: predvidio je or-ganiziranje obavještajne službe i razgranatsustav propagande (slanje agenata, školo-vanje mladih ljudi iz susjednih zemalja uSrbiji, pa i njihovo primanje u srpsku držav-nu službu radi stjecanja potrebnoga isku-stva i njihova odgoja u smislu zacrtane poli-tike, zatim objavljivanje u Srbiji crkvenih,povijesnih i drugih knjiga, davanje potporecrnogorskom vladiki, osnivanje novina ukrajevima preko Save i dr.). Načertanije jetako postalo tajnim programom vanjske po-litike Srbije u XIX. i XX. stoljeću (službenoje objavljeno tek 1906.), a Garašanin je uvrijeme svoje vladavine bio poticatelj stva-ranja tajnih društava i propagandnih centa-ra na turskom i austrijskom području sa za-daćom rušenja tih država i pripajanja njiho-vih teritorija Srbiji.

Garašaninove ideje među južnougar-skim Bunjevcima. Kao ministar vanjskihposlova Ilija Garašanin u međunarodnim sekontaktima susretao s brojnim zagovarate-ljima južnoslavenske uzajamnosti iz tada-šnje Trojedne Kraljevine te Bosne i Herce-govine, ali i s predstavnicima Hrvata i Srbaiz južne Ugarske. Od vodećih subotičkihBunjevaca kontakte s Kneževinom Srbijomodržavali su Ambrozije Boza Šarčević(1820.-99.) i Kalor Milodanović (1847.-83.), bliski suradnici biskupa Ivana Antu-novića, prvoga bunjevačko-šokačkoga pre-poroditelja, koji je osobno podupirao i me-đu Bunjevcima i Šokcima širio južnosla-vensku ideju biskupa J. J. Strossmayera.

Ambrozije Boza Šarčević, južnoslaven-ski orijentiran publicist, pisac i kulturni dje-

latnik, koji je, prema vlastitoj izjavi, »odra-stao pod mučnim pritiskom Gajeve Ilirije«(Subotičanin dr. Vranje Zomborčević bio jesudionik Ilirskoga pokreta), održavao jedobre odnose i s liberalnim predstavnicimaugarskih Srba, napose onih okupljenih okoMatice srpske u Novom Sadu. Njegov prvisusret s Ilijom Garašaninom bio je slučajan,u čekaonici jednoga peštanskoga liječnika,1853. Sam je Šarčević 1898. u subotičkomlistu Bácskai Hírlap naveo da je s njimeimao »povjerljivih, bližih veza«, ističućipritom: »U mnogo čemu sam dobio obavi-jesti i orijentaciju od pokojnoga državnika– neka mu je za to blagoslovljena uspome-na«. To je potvrdio i Mijo Mandić 1900. uNevenu pišući da je Ambrozije Šarčević»našao prilike da se porazgovori o našimposlovima sa Ilijom Garašininom, srpskimministrom pridsidnikom«. Njihove vezepotvrđuje i Boško Vujić u Subotičkim novi-nama 1893. godine: »Mi smo imali prilikuu jednog našeg prijatelja čitati privatno pi-smo bivšeg ministra srpskog g. MilutinaGarašanina, sina velikog i znatnog srpskogdržavnika pokojnog Ilije Garašanina«, ukojem se Milutin Garašanin »razbira za na-šeg čestitog bunjevačkog rodoljuba Am-brozija – Bozu Šarčevića, od kojeg je očeki-vao da će mu moći dati nike podatke koje jestekao kao naš vridni i neumorni bunjevač-ki rodoljub Boza, inače nazvani Ujo, kadaje u vrime uzpostave ugarskog ustava god.1860. i slidećih godina, prilikom saobraćajasa pokojnim srpskim državnikom IlijomGarašaninom, o bunjevačkom i mađarskompokretu dopisivao i važni stvari utvrđi-vao… Pokojni Garašanin vrlo se intereso-vao za našu narodnu bunjevačku stvar i na-šu sudbinu skopčavao sa sudbinom Srbauopće i sa sudbinom Srbije i balkanskih na-roda na pose«, na kraju izražavajući naduda će »naš Ujo opširno izvišće moći i htitidati«. Garašanin je veze s Bunjevcima odr-žavao i posredovanjem Miloša Popovića,urednika beogradskoga lista Vidov-Dan,neslužbenoga glasila srpske vlade, za kojije Šarčević povremeno pisao, a u Antunovi-ćevim Bunjevačkim i šokačkim novinamaprenosio je članke iz Vidov-Dana. BozaŠarčević je 1865. sa srpskoga na mađarski

14

GARAŠANIN


jezik preveo i Popovićevu raspravu Narod-nosno pitanje u Mađarskoj sa srpskog sta-novišta.

O susretima Kalora Dragutina Miloda-novića s predstavnicima srpskoga režimapostoje tek posredne informacije od Duša-na Petrovića, koji je objavio njegovu kraćubiografiju. Iako nema podataka o tome je libio u osobnom kontaktu s Ilijom Garašani-nom, na temelju njegove aktivnosti može sepretpostaviti da se upoznao s njegovim po-litičkim programom: u svojem radu surađi-vao je s Bozom Šarčevićem; nakon Miseč-ne kronike (1872.-73.) izdavao je Subatičkiglasnik 1873.-76., u kojem je zagovaraoopravdanost oružane borbe Srba protiv Tu-raka i pokrenuo akciju za prikupljanje pri-loga za stradale sudionike hercegovačkogaustanka 1875., zbog čega su ga političkiprotivnici optuživali da se nalazi u službiSrba i Srbije. Iz Madžarske je izbjegao u Sr-biju te je kao dobrovoljac sudjelovao u pr-vom (1876.) i drugom (1877.-78.) srpsko-turskom ratu. Poslije je bio činovnik u srp-skom ministarstvu unutarnjih poslova, aneko vrijeme surađivao je u listu Srpske na-predne stranke Videla, čiji je utemeljiteljbio Ilijin sin Milutin Garašanin, koji mu je ipomogao oko zaposlenja u glavnoj beo-gradskoj pošti. Svoju privrženost srpstvuMilodanović je potvrdio prelaskom na pra-voslavnu vjeru, a među prvima je zastupaoideju da su Bunjevci Srbi rimokatoličke vjere.

Treba imati na umu i da su nacionalno-mu radu Ambrozije Boze Šarčevića i Kalo-ra Dragutina Milodanovića potporu pružaliugarski Srbi, poput Subotičanina TeodoraBoška Vujića, koji je održavao kontakte spredsjednikom srpske vlade Jovanom Ri-stićem, zatim Đorđa Popovića – Daničara idr., čije su se nacionalne ideje razvijale ipod utjecajem Garašaninova Načertanija.

Lit.: D. Petrović, Uspomena na Kalora DragutinaMilodanovića, Subotica, 1894; V. Stajić, Mađariza-cija i demađarizacija Bunjevaca, Letopis Maticesrpske, br. 325/1-3, Novi Sad, 1930; J. Šokčić, Prvibunjevački novinar, u: Glasnik Jugoslovenskogprofesorskog društva, 11-12/1938, Beograd; A.Kuntić, Počeci borbe za preporod bačkih Bunjeva-ca : jedan uspeh akcije kneza Mihaila i Ilije Gara-šanina za nacionalno oslobođenja i ujedinjenje,Beograd, 1969; A Sekulić, Ambrozije Šarčević i

njegova dva rječnika, Filologija, 10, Zagreb, 1982;A. Kuntić, Preporod Bačkih Bunjevaca i uloga IlijeGarašanina, u: Istorijski časopis, 32, Beograd,1985; Enciklopedija Jugoslavije, 4, Zagreb, 1986;A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; P. Šimunić,Načertanije,² Zagreb, 1991; D. Berić, Jedan nepo-znati dokument o Bunjevcima u vreme velike istoč-ne krize 1875-1878. godine, Zbornik Matice srpskeza istoriju, 44, Novi Sad, 1991; J. Buljovčić, Filolo-ški ogledi, Subotica, 1996; A. Kuntić, Bunjevci : oetnološkom biću, Novi Sad-Sombor, 1998; Ž. Ho-ljevac, Jezik i nacija u hrvatskim i srpskim nacio-nalnim ideologijama, Migracijske teme, 15, Za-greb, 1999; Č. Popov, Velika Srbija : stvarnost imit,4 Sremski Karlovci-Novi Sad, 2008.

R. Bučan i K. Bušić

GARNJAK, rupa ispred vrata parasničkeili banja-peći u koju se odlaže pepeo –»gar«. U banja peći se ložilo iz posebneprostorije koja se nalazila u sredini stambe-ne zgrade i nazivala se »kuća«. Na širokomzidiću ispred otvora u peć bila je uzidana ru-pa, koja je dosezala do poda prostorije i pridnu je imala mali otvor, koji je služio za va-đenje »gari« i koji je bio najčešće zatvaran spola cigle. Prije svakog loženja, očistila bise unutrašnjost peći od ostataka sagorijeva-nja od prethodnog loženja (ložene su ogri-zine, sitnije granje, čutke, korov zvani »pr-cov«...) na taj način što se »gar« svlačila»garnjačom« u rupu ispred otvora peći.Funkcija ovakvoga odlaganja bila isključi-vo sigurnosna – u »gari« je moglo biti zao-stale žerave, a njezino bi trenutačno odlaga-nje u dvorište moglo biti uzrokom požara,prije svega zbog smještene slame, sijena ikukuruzovine. Smještanjem u garnjaku nanekoliko dana to je onemogućeno, budućida se svaka žerava za to vrijeme ugasila.

P. Skenderović

GAŠPAROVIĆ, Julija (Slankamen, 20.VIII. 1944. – Novi Sad, 29. XI. 2005.), atle-tičarka, skakačica udalj i sprinterica. KćiAntuna i Cecilije (Cilike), rođ. Daraboš.Osnovnu školu, gimnaziju i Višu elektro-tehničku školu završila je u Subotici. Člani-com Atletskoga kluba Spartak postala jekao srednjoškolka, a prve uspjehe postiglaje kao juniorka: drugo mjesto na državnomprvenstvu u skoku udalj te treće mjesto uštafeti 4 x 200 m (Ljubljana, 1961., rezultat

15

GAŠPAROVIĆ


1:51:5 s); prvo mjesto na juniorskom pr-venstvu Srbije u štafeti 4 x 100 m (Senta,1960., rezultat 55,9 s); prvo mjesto na pr-venstvu Vojvodine u skoku udalj (Vrbas,1960., rezultat 4,72 m); prvo mjesto na pr-venstvu Srbije u skoku udalj (Senta, 1960.,rezultat 4,99 m); prvo mjesto na prvenstvuSrbije u skoku udalj (Svetozarevo, 1962.,rezultat 5,27 m). Uspjehe je postigla i u na-tjecanjima kao seniorka: treće mjesto 1960.na prvenstvu Jugoslavije u štafeti 4 x 200m; drugo mjesto na prvenstvu Srbije u di-sciplini štafeta 4 x 100 m (Niš, 1962., rezul-tat 55,8 s, sastav: Pálinkás, Madaras, Ga-šparović, Szilágyi); prvo mjesto na prven-stvu Vojvodine u štafeti 4 x 200 (Senta,1960., rezultat 1:56:7 s, sastav: Gašparović,Pálinkás, Tót, Lazar); prvo mjesto na pr-venstvu Srbije u skoku udalj (Nišu, 1962.,rezultat 5,06 m). Na Balkanijadi u Bukure-štu 1964. u skoku udalj osvojila je trećemjesto, a nastupala je za reprezentaciju Ju-goslavije na prvenstvu Europe u atletici uBeogradu 1962. Cijelu sportsku karijeruprovela je u Spartaku. Nakon vjenčanja selise u Bačku Topolu, a poslije u Novi Sad.Prema osobnoj želji pokopana je na Tran-džamentu, mjesnom groblju u Petrovaradinu.

Izvor: Arhiva Julije Gašparović.

Lit.: E. Tili, Atletika u Subotici 1945-1963, Suboti-ca, 1963; SDŽ Spartak 25 1945-1970, Subotica,1970.

P. Skenderović

GAT, nekadašnje umjetno jezero na oboduSubotice. Ne zna se točno kad je stvoreno,ali prvi je put prikazano na zemljovidu iz1778.-79., a posljednji put na karti iz 1865.-66. Nastalo je podizanjem zemljanoga nasi-pa (madž. gát < prasl. gatь: nasip, ustava)na potoku Vok kod današnje Gundulićeveulice. Naknadnom analizom rezultata geo-mehaničkih ispitivanja i promjena razineterena i podzemnih voda razina nadmorskevisine jezera prikazanoga na karti 1778.-79.procijenjena je na 107,4 mnm, najveća du-bina na 0,8 m, površina jezera na oko 5 ha, avolumen vode u njemu na oko 16.000 m3. Ujezeru je bila akumulirana voda iz potokaVok te atmosferska voda s dijela njegovaslijeva, u kojem je bio i pašnjak Vučidol.

Linija opkopa oko slobodnoga kraljev-skoga grada, izgrađena 1780., prošla je sje-vernim rubom jezera. Opkopom su reguli-rane trasa potoka od Somborskoga puta dojezera i samo jezero. Između 1838. i 1844.premješten je nasip Gat i regulirana dionicapotoka Vok između današnje Gundulićeveulice i Beogradskoga puta. Prema jednoj

16

GAŠPAROVIĆ

Prostiranje jezera Gat u odnosu na današnje ulice: 1 – nasip Gat; 2 – dionica potoka Vok; 3 – Vok; 4 – Somborski put; 5 – Gundulićeva ulica; 6 – Palmotićeva ulica;

7 – Velebitska ulica; 8 – Ulica Ivana Kukuljevića


gradskoj odluci iz 1842., zapadno od nasipaGat, na napuštenoj lokaciji nasipa, izgrađe-na je vodenica, koja je radila 1843.-49., a1853. bila je razmontirana.

Nakon toga srušen je i nasip te je jezeroposve nestalo, a 1889. na Vučidolu, u okoli-ci današnje Velebitske ulice (Vladimira Đa-nića), prodano je 9,2 ha zemlje za izgradnjukuća te je to područje ubrzo urbanizirano.

Izvori: Magyar Országos Levéltár, Budapest: S 11.No.1028:2, S 11.No.783:1; Hadtörténeti Intézet ésMúzeum, Hadtörténelmi Térképtár, Budapest:B.IX.a.527, B.IX.a.1124; Historijski arhiv Suboti-ca: 3.1.2.10, 3.3.2.98, 3.1.1.2; Ekonomski zapisnik1830: 174,1833: 754; 18.C.184/aec.1833, 16.B.153/aec.1843;12.B.172/pol.1841, 12.A.36/pol.1845; 12.B.106/pol.1842,16.B.153/aec.1843, 12.A.36/pol.1845; EZ 1843: 1811;EZ 1853: 2093.

Lit.: Házhelyek eladása: Bácskai Ellenőr, br. 16/1889, Szabadka; I. Iványi, Szabadka szabad kirá-lyi város története, II, Szabadka, 1892; K. Györe,Szabadka településképe, Subotica, 1976.

L. Hovány

GAT (madž. gát < prasl. gatь: nasip, usta-va), dio Subotice zapadno i jugozapadno odgradskoga središta. Uže područje Gataomeđeno je današnjim Somborskim putom,Gundulićevom i Velebitskom ulicom te no-gometnim igralištem Bačke, dok šire pod-ručje obuhvaća istoimenu mjesnu zajedni-cu, koju danas obrubljuju Zagrebačka ulica,Beogradski put, ulice Dinka Šimunovića,Otmara Majera, Lajosa Húsvéta i DragojleJarnević te Somborski put. Na širem pod-ručju nalazi se nekoliko lokaliteta s pozna-tim tradicionalnim toponimima, npr. Vuči-dol (između ulica Velebitske, Gundulićeve,Marka Oreškovića te Lajosa Húsvéta),Rundov (između Gundulićeve ulice, Som-borskog puta, Ulice Mihajla Radnića te Pal-motićeve ulice) i dr.

U središnjem dijelu širega područja Ga-ta nalazi se udolina Vučidol, koja je ime do-bila po vukovima što su živjeli u okolnimvlažnim dolovima obraslima gustim hrasto-vim šumama. Nakon što su između 1710. i1720. šume iskrčene jer su u njima su obita-vali »bećari, lisice i vukovi«, ta su područjapostala pašnjaci i ritovi (»mlake«), pa se itako nazivaju »pašnjak« Vučidol. Krozudolinu je tekla bezimena rječica u koju se

slijevala atmosferska voda s okolnih višihdijelova (hatova). Ulijevala se u glavnigradski vodotok Vok, koji je tekao od Kele-bijskoga jezera preko Velikoga rita, Jasiba-re i Mlake do Maloga Palića (danas Šandor-ska bara). Vučidolska rječica pregrađena jenasipom prije 1780., čime je stvorenoumjetno jezero, koje se na zemljovidu inže-njera Leopolda Kovača iz 1787. nazivaGaató. God. 1787. Ivan Sučić na njemu jepodigao vodenicu. Nasip zapadno od Gun-dulićeve ulice srušen je polovinom XIX. st.God. 1821. područje župe Ker određeno jetako da je sjeverna granica bila »Gat-to«, ajužna gradski opkop (šanac) prema Šando-ru. Prema skici inženjera Mihálya Könyve-sa Tótha iz 1885. riječna dolina i ravan (pa-šnjak) bili su 3-4 metra niži od okolnoga te-rena. Od 1886. na širem području oko Vuči-dola (Somborska kapija i Vašarište), u blizi-ni Bajskoga groblja, nalazila se ciglana Pro-keš, koja je radila do nakon Drugoga svjet-skoga rata. God. 1889. na Vučidolu, u oko-lici današnje Velebitske ulice, prodane sučestice za izgradnju kuća. Prema zemljovi-dima iz 1901. i 1911. područje Gata već ur-banizirano, a na karti iz 1921. ulica nosi imeVelebitska. Zemljište i stambene objekte uGatu kupovalo je i gradilo najčešće bunje-vačko stanovništvo sa salaša zapadno i juž-no od grada kako bi zimi, kad nije bilopoljskih radova, stanovalo u gradu. U tim sukućama živjeli i stariji poljodjelci, koji susvoje salaše prepuštali sinovima.

Gat se ubrzano urbanizirao pa je 1897.otvorena tramvajska pruga, koja je išla rav-no od Somborske kapije Somborskim pu-tem u središte grada, a na Somborskom pu-

17

GAT

Područje Gata 1874. god.


tu pojavljuje se i nekoliko manjih tvornica.Sve do 1970-ih bio je poznat i Đelmiševmlin, no danas na području Gata nema ve-ćih gospodarskih objekata. Veći broj trgovi-na danas se nalazi na Somborskom putu,koji vodi do gradske »buvlje pijace«.

Do 1990-ih godina u Gatu prevladavabunjevačko-hrvatsko stanovništvo, no na-kon raspada Jugoslavije i u taj dio grada uvećem se broju naselilo srpsko stanovni-štvo iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske, aod 1999. naseljeno je i nekoliko stotinaromskih porodica s Kosova. Prema popisuiz 2002. na području mjesne zajednice Gatživjelo je ukupno 4080 osoba, a službenanacionalna struktura bila je sljedeća:

Na sjevernoj strani Somborskoga putanalazi se crkva Isusova Uskrsnuća, podig-nuta 1933. pokraj gradske kalvarije, tako dadanas sjeverni dio širega područja Gata cr-kveno pripada župi Isusova Uskrsnuća, dokjužni dio gravitira župi sv. Roka, koja se na-lazi na granici sa susjednim dijelom gradazvanim Ker.

Najpoznatiji sportski objekt u Gatu no-gometno je igralište kluba Bačka, s čije jezapadne strane posljednjih desetljeća, namjestu nekadašnje »stareške pece«, izraslagradska »buvlja pijaca«, najveća takve vr-ste u ovome dijelu srednje Europe (Vojvo-dine, Slavonije i južne Madžarske). U Gatuse nalazi i Osnovna škola Matko Vuković, uhrvatskom puku poznata kao »Golubovaškula« zbog blizine tržnice golubovima,nekada zvana i »Rundovska škola«, škola u4. kvartu i dr. Njezini izdvojeni odjeli prijesu djelovali pokraj igrališta Bačke te pokrajgradskoga hipodroma.

Na području nekadašnjega Gatskoga je-zera sad se nalaze kuće, a ostaci odvodnogkanala vidljivi su i danas, ali više nisu u

funkciji. O nekadašnjem vodotoku svjedočii kip. sv. Ivana Nepomuka na zapadnoj stra-ni Beogradskoga puta stotinjak metara odcrkve sv. Roka prema gradu. Podignut je uznekadašnji vodotok, koji je tekao iz Vuči-dola u Mlaku. Uz ime Vučidol vezuje se sa-tirični roman A Repülő Vucsidol (Leteći Vu-čidol), objavljen 1906. u nastavcima, u ko-jem je glavni lik Ivan Sarić, prvi avijatičarna tlu Ugarske. U ovoj četvrti posebno je bi-lo razvijeno sportsko golubarstvo.

Iz Gata je podrijetlom desetak svećeni-ka (Blaško Rajić, Tomo Vereš, Lazar IvanKrmpotić, Josip Temunović i dr.), više ča-snih sestara (Anuncijata Roza Kopunović,Leopoldina Marija Čović i dr.), tu su rođeniknjiževnici Marko Čović i Jakov Kopilo-vić, sportaši (nogometaši Andrija Kujun-džić – Čiča, Nesto Kopunović – Netoj, Gr-go Čović, Andrija Perčić i dr.), kulutrna dje-latnica Jovana Stantić, liječnik Josip Đel-miš i dr.

Lit.: I. Iványi, Szabadka szabad királyi város törté-nete, I-II, Szabadka, 1886-1892; P. Skok, Etimolo-gijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, 1, Za-greb, 1971; L. Szekeres, Szabadkai helynevek, Sza-badka, 1975; K. Györe, Szabadka településképe,Subotica, 1976; B. Bukurov, Subotica i okolina,Novi Sad, 1983; Statistički godišnjak opština Ada,Apatin, Bačka Topola, Kanjiža, Mali Iđoš, Senta,Sombor, Subotica, ur. I. Bartol, Subotica, 1985-1987; Stanovništvo : 3 : Nacionalna pripadnost :detaljna klasifikacija, Beograd, 1993; A. Sekulić,Hrvatski bački mjestopisi, Zagreb, 1994; Rukovet,br. 1-2-3/1997, Subotica; G. Ulmer, Kraljevski ko-mesar Skulteti u Subotici (1819-1823), Subotica,1998; S. Mačković, Industrija i industrijalci Subo-tice (1918-1941), Subotica, 2004; Subotičke, 6. IV.2007, Subotica; Kazivanje Albe Kujundžića iz Su-botice; www. subotica.co.yu

Zs. Szabó i S. Bačić

GAVRILOVIĆ, Slavko (Srijemske Lazekraj Vinkovaca, 1. II. 1924.), povjesničar.Diplomirao 1951. i doktorirao 1956. na Fi-lozofskom fakultetu u Beogradu. Sveučili-šnu karijeru počeo je 1955. na Filozofskomfakultetu u Novom Sadu, a 1988. prešao je uPovijesni institut SANU-a u Beogradu. Zadopisnoga člana SANU-a izabran je 1978.,a za redovitoga 1985. Bavi se gospodar-skom, društvenom i kulturnom poviješćuVojvodine i Slavonije od kraja XVIII. do

18

GAT

Hrvati 1078Bunjevci 641Srbi 835Madžari 685Jugoslaveni 272Ostali 569Ukupno 4080


sredine XIX st., poviješću srpskoga ustanka1848./49. u Podunavlju, Vojnom krajinom ifunkcioniranjem krajiškoga sustava te po-viješću Srba u tim krajevima. Objavio je ve-lik broj radova, među kojima nekoliko de-setaka monografija i zbirka građe, a studije,članke, priloge, kritike i ocjene publiciraoje u zbornicima Matice srpske za istoriju idruštvene nauke, Jugoslovenskom istorij-skom časopisu, Istorijskom glasniku, Isto-rijskom časopisu, Historijskom zborniku idrugdje te u pojedinim tematskim zbornici-ma. Jedan je od najvažnijih suvremenihautoriteta srpske povijesne znanosti za pod-ručje južne Ugarske u kasnofeudalnom raz-doblju. Pred Međunarodnim kaznenim su-dom za bivšu Jugoslaviju bio je svjedok ob-rane Slobodana Miloševića.

Prikupljajući izvore s kraja XVII. i po-četka XVIII. st., sam i u suautorstvu obra-dio je i objavio pojedine izvore i radove ko-ji se posredno dotiču i Bunjevaca. O Bu-njevcima je pisao u člancima »Sombor uborbi za elibertaciju 1745-1749.« (ZbornikMatice srpske za istoriju br. 37, Novi Sad,1988), »Sombor – graničarski šanac (1687-1745)« (Zbornik Matice srpske za istoriju,br. 46, Novi Sad, 1992) i »Podaci o bunje-vačkoj oficirskoj porodici Marković (odkraja XVII do sredine XVIII veka)« (Zbor-nik Matice srpske za istoriju, br. 61-62, No-vi Sad, 2000), na temelju kojih je napisaoreferat Srpsko-bunjevačka simbioza u Som-boru od kraja XVII do sredine XVIII veka, skojim je sudjelovao na simpoziju O Bunjev-cima u Subotici 2006., svojevrsnom držav-nom pokušaju znanstvenoga utemeljenjanavodne bunjevačke samosvojnosti (Zbor-nik radova sa simpozijuma »O Bunjevci-ma«, Novi Sad, 2007). Potkraj 1980-ihotvoreno preuzima teze Alekse Ivića o Bu-njevcima kao katoličkim Srbima te ospora-va njihovo izvorno katoličanstvo. Iz etnič-kih oznaka »Catholische Rätzen«, »Rascia-ni Catholici« i »Rasciani Ritus Catholico-rum«, kojima su se služili njemački i ma-džarski sastavljači dokumenata, izvodi za-ključak da je riječ o »katoličkim Srbima«,pa u objašnjenju dokumenta u Izvorima oSrbima u Ugarskoj s kraja XVII. i početkaXVIII veka (knj. 1) navodi »da je franjevci-ma srpske nacije u Budimu povereno vrše-

nje parohijskih dužnosti u Tukulji, Hamza-begu i Erčinu«, a kad se u objavljenom ar-hivskom gradivu spominju česti sukobi Bu-njevaca i Srba oko vinograda i zemljišta uBaji, Budimu, Tukulji, Senandriji, Anzabe-gu i drugdje, on ih naziva sukobima »pra-voslavnih i katoličkih Srba«. Nekritički in-terpretira i molbu Marka-Matije Markovi-ća, pripadnika bunjevačke časničke som-borske porodice, carici Mariji Tereziji1748. da mu se dodijele pustare Gradina iMala Kula na osnovi vlastitih zasluga i za-sluga njegovih predaka, u kojoj se, međuostalim, navodi da se njegov djed DominikDuje Marković preobratio s pravoslavlja ukatoličanstvo i povukao svojim primjeromvelik broj svojih sunarodnjaka, pri čemu, netražeći moguće motive Markovića (»da muse dodijele pustare Gradina i Mala Kula«)da pripiše navodno pokatoličenje Bunjeva-ca svojemu pretku, iz sadržaja dijela molbezaključuje i generalizira: »Navedeno, izri-čito svedočenje najuglednijeg Bunjevca uSomboru sredinom XVIII. veka majoraMarka Markovića, ide svakako, u prilogmišljenju, iskazanom u nauci, da su Bu-njevci srpskog porekla, odnosno deo srp-skog naroda, ali su se pokatoličili i tokomXVIII. iskazivali kao Srbi – katolici, kojimimenom su ih nazivale i zvanične austrijskei mađarske vlasti«. No, čak i da je ta tvrdnjaistinita, teško je na temelju povijesti jedno-ga dijela Bunjevaca utemeljeno generalizi-rati za sve Bunjevce. S druge strane, u izvo-rima koje je objavljivao ignorira nazive»nationis Slauo Illirico«, kojim su katoliciAndzabega, i sami Bunjevci, označivalisvoju pripadnost ističući da su »oni i njihovipreci oduvek bili katolici«. Iako je Bunjev-cima pristupao kao »katoličkim Srbima«,važan je za historiografiju podunavskih Hr-vata jer je objavio neke od izvora o životuBunjevaca u Podunavlju nakon samoga na-seljavanja njihove najbrojnije skupine naširokom području od Sombora do Senan-drije.

Lit.: Enciklopedija Jugoslavije, 4, Zagreb, 1986; V.Gavrilović, Bibliografija radova akademika Slav-ka Gavrilovića, Beograd, 2006.

M. Bara

GAZDAČKO KOLO, bunjevački narodniples. Svirao se i plesao u Bačkoj prije Dru-

19

GAZDAČKO KOLO


goga svjetskoga rata. Melodiju mu je, sku-pa s još nekoliko kola (npr. slamarskoga ipaorskoga), 1980-ih zabilježio Stipan Prćić– Baća u Gornjem Tavankutu prema svira-nju Laze Vukovića – Pupije, no više se nazna kakvi su bili plesni koraci. Svi plesovizapisani tom prigodom označeni su kao»kola«, bez posebnih imena, a međusobnosu se razlikovali melodijski. Ovo je kolo,zbog lagana i dostojanstvena karaktera, priprilagodbi za orkestarsko izvođenje nazva-no gazdačkim.

Izvor: Kazivanje Stipana Jaramazovića.

Lj. Vuković-Dulić

GECI, Kapistran (Varaždin, 2. II. 1871. –Subotica, 29. VIII. 1951.), publicist, franje-vac. Nakon završene osnovne i srednje ško-le u rodnom gradu 1889. stupio je u Provin-ciju sv. Ivana Kapistranskoga. Za svećenikase pripravljao na filozofskom učilištu u Fe-dvaru (madž. Dunaföldvar) i u bogoslovnojškoli u Baji. Za svećenika je zaređen 1896.u Kalači. Bio je prvi odgojitelj sjemeništa-raca Hrvatske franjevačke provincije sv.Ćirila i Metoda u Varaždinu 1904.-06. Prijei nakon toga djelovao je pastoralno u Šaren-gradu i Našicama, a kao vjeroučitelj u Ča-kovcu, Slavonskom Brodu, Zemunu i Osi-jeku. U Šarengradu je bio župnik i samo-stanski starješina 1909.-15. Potkraj Prvogasvjetskoga rata u Čakovcu je podupirao hr-vatsku narodnu svijest i otpor pučanstvamadžarskim vlastima. Bio je član tzv. na-rodnoga vijeća za oslobođenje Međimurja1918., koje je organiziralo oslobođenje Me-đimurja od Madžara, što je izvedeno na samBadnjak. U prvoj polovini 1919. bio jeurednik čakovečkih Međimurskih novina.Zapise iz franjevačke povijesti objavljivaoje u Varaždinskom vjesniku 1930., Hrvat-skom listu l934. i Hrvatskoj straži 1938. UOsijeku je spisima utvrđivao već raširenupobožnost sv. Antunu, vezanu uz franjevač-ku crkvu sv. Križa u Tvrđi. Iz Zemuna 1945.dolazi u subotički samostan, gdje je tadabilo samo dva fratra. U Subotici je 1946.slavio zlatnu misu. Preminuo je nakon tro-godišnje bolesti tijekom koje je izgubio vid.Pokopan je na subotičkom Bajskom gro-blju.

Djela: Devetnica na čast sv. Antunu Padovanskom,Osijek, 1928; Novene zum Ehren des hl. Antonius,Osijek, 1928; Franjevci u Osijeku, Osijek, 1929.

F. E. Hoško i M. Kovačević

GELEGUNJA (lat. Celtis australis L. fa-milia Ulmaceae), listopadno drvo poznato ikao koprivić, košćela, kostanja, glangulić iladonja. Bački Hrvati rabe nekoliko lokal-nih naziva: u Subotici gelegunja, u Lemešugilgonja (madž. galagonya: glog), u Som-boru bođoš (madž. bogyó: bobica). Raspro-stranjeno je na području jugoistočne Euro-pe, Sredozemlja, Male Azije i Kavkaza.Kserotermna je i heliofilna vrsta – podnosivisoke temperature i sušne uvjete te ima po-trebu za jakim svjetlom. Cvjetovi su joj sit-ni i dvospolni, javljaju se pojedinačno iliskupno u pazuhu listova. Cvate u travnju i usvibnju. Plod joj je sitna koštunica, koja do-zrijeva u kolovozu, okrugla je i crvenkasto-smeđe boje. Stablo dostiže visinu do 20 me-tara, a promjer debla 1 metar u dubokoj sta-rosti. Drvo je kvalitetno i rabi se u rezbar-stvu, kolarstvu i pri izradi glazbenih instru-menata i sportskih sprava.

Dekorativna je biljna vrsta zbog svojeguste razgranate krošnje i plavičastozele-nog lišća. Uzgaja se najčešće u uličnim dr-voredima većih naselja i gradova, kao što jeslučaj u Subotici, Somboru, Novom Sadu iBaji, jer odlično podnosi nepovoljne urba-ne uvjete (npr. onečišćeni zrak, prekrive-nost tla asfaltom i dr.). Pogodna je biljna vr-sta i za sadnju u parkovima te za podizanjepoljozaštitnih šumskih pojasa.

20

GAZDAČKO KOLO

Gelegunja


U naseljima nekadašnje južne Ugarskezasađena je u velikom broju koncem XIX.st., pa se zahvaljujući bođošu Sombor i da-nas smatra gradom zelenila, dok su u Subo-tici posljednjih desetljeća devastirani mno-gi drvoredi gelegunja, te su danas vidljivitek njihovi ostaci.

Lit.: Hrvatski enciklopedijski rječnik, Zagreb,2002; Hrvatska enciklopedija, 6, Zagreb, 2004;www.de.wikipedia.org; www.hu.wikipedia.org.

M. Ostrogonac

GENERALNI ZBOR, neformalna udrugabunjevačkih Hrvata koja je imala za ciljokupljanje suradnika Nevena i SubotičkeDanice i drugih osoba koji su podupirali iz-laženje i širenje ovoga lista i kalendara zaaustro-ugarskoga razdoblja. Članovi zborabili su tadašnji vodeći bunjevački intelektu-alci Mijo Mandić, Pajo Kujundžić, Ilija Ku-jundžić, Nikola Kujundžić, Pere Skendero-vić, Bariša Matkovć, Ivan Evetović, AnteEvetović Miroljub, Nikola Matković, PajoBačić, Vranje Sudarević i dr. Na njihovomeje čelu bio je fra Ivan Jesse Kujundžić. Onisu se sastajali po kućama članova, a glavnipokrovitelj njihova djelovanja bilo je bi-skup Ivan Antunović sve do smrti 1888.

Lit.: Vojmir [B. Gabrić], Mijo Mandić (povodom40. godišnjice smrti), Subotička Danica : kalendarza 1986. god., Subotica, 1985; R. Skenderović, Su-djelovanje slavonskih franjevaca u nacionalnompokretu podunavskih Hrvata tijekom 19. i počet-kom 20. stoljeća, Scrinia Slavonica, 6, SlavonskiBrod, 2006.

R. Skenderović

GEORGIJEVIĆ, Svetozar (Nova Gradi-ška, 25. VIII. 1908. – Beograd, 26. VII.1988.), profesor i publicist, brat poznatogapovjesničara hrvatske književnosti Kreši-mira. Osnovnu školu i gimnaziju završio jeu Srijemskoj Mitrovici, a južnoslavenskeknjiževnosti diplomirao je na beogradskomFilozofskom fakultetu 1934. Radio je kaoprofesor u Gospiću, Valjevu, Novom Sadu,Vrnjačkoj Banji i Trsteniku, a nakon 1954.predavao je na višim pedagoškim školamau Zrenjaninu i Nišu. Bavio se jezikoslo-vljem i književnošću, a radove je objavlji-vao u vodećim srpskim i jugoslavenskim fi-lološkim časopisima. Među ostalim je ure-

dio te napisao predgovore za izdanja SmrtiSmail-age Čengića Ivana Mažuranića iz1952. te Mrtvih kapitala Josipa Kozarca iz1953.

Za bačke Hrvate važan je osobito zbogsvojega zanimanja za Bunjevce, koje je re-zultiralo dvama poznatim radovima. Nje-gova studija »Bački bunjevački govori«(Godišnjak Zadužbine Sare i Vase Stojano-vića, 6/1938, Beograd, 1939, 23-33) jedanje od prvih znanstvenih opisa novoštokav-skih ikavskih govora u sjevernoj Bačkoj.Autor u njoj navodi njihova najvažnija gla-sovna, morfološka i sintaktička obilježja teističe kako ona u velikoj mjeri odražavajurazvoj središnjega područja štokavskoganarječja. S druge strane, ističe kako se obi-lježja koja su za te govore specifična čestomogu naći i u Bunjevaca u drugim krajevi-ma te općenito u štokavskim govorima uDalmaciji i Primorju. Spominje i kako jeutjecaj susjednih ekavskih na bačke bunje-vačke govore, unatoč općemu uvjerenju,razmjerno malen i lokalne važnosti. Studijaje nastala na temelju autorovih terenskih is-traživanja koja je u srpnju i kolovozu 1938.proveo zahvaljujući financijskoj potporiZaklade Sare i Vase Stojanovića, a donosisamo manji dio prikupljene građe. Bez ob-zira na to, riječ je o jednom od najkvalitetni-jih dijalektoloških radova o bunjevačkimgovorima. Iako je autor u njemu najavio ka-ko sav materijal namjerava objaviti kao po-sebnu studiju, nije zabilježeno njezino ob-javljivanje.

Drugi je njegov rad posvećen bačkimHrvatima članak »O imenu Bunjevci«(Onomastica Jugoslavica, 7, Zagreb, 1978,177-187), u kojem se taj etnonim pokušavapovezati s nekadašnjim životom Bunjevaca»u zemlji i pod zemljom«. Polazeći od pret-postavke da je ta etnička skupina nastalastapanjem romanskih nomada i slavenskihsjedilaca u dalmatinskom zaleđu na prijelo-mu XV. i XVI. st., u razdoblju prije nego štosu u to područje došli Srbi, ustvrđuje kakoje ime Bunjevac zapravo pogrdna oznaka –stanovništvo dalmatinskih gradova naimesvoje je kulturno zaostale susjede nazivalotako prema bunjama, tj. primitivnim i čestoprivremenim nastambama u kojima su ži-

21

GEORGIJEVIĆ


vjeli. Autor navodi frazeološke, toponimij-ske i etnološke argumente za svoju hipote-zu, ističući pritom kako je imenovanje et-ničkih skupina po načinu stanovanja naBalkanu razmjerno često. Spominje ujednoi kako se sličan proces stapanja romansko-ga selilačkoga u slavensko sjedilačko sta-novništvo nešto prije zbivao i na istoku Sr-bije, no dok je to stanovništvo s vremenomposve izgubilo svaku specifičnost, u sluča-ju Bunjevaca ona je donekle očuvana za-hvaljujući ponajprije migracijama. Naime,nakon što se jedna velika skupina Bunjeva-ca odselila u Bačku, postala je ondje dovolj-no snažna da asimilira ne samo druge dose-ljenike iz Dalmacije i Bosne nego i mnogeSrbe, Slovake, Nijemce i Madžare. Autor ujednoj bilješci napominje i kako se tom pro-blematikom bavi u radu »Bački Bunjevci iSrbija«, za koji navodi da je u tisku, ali nijepoznato je li doista i tiskan.

Lit.: Enciklopedija Novog Sada, 6, Novi Sad, 1996;Srpski biografski rečnik, 2, Novi Sad, 2006.

P. Vuković

GERARD (Gerhard, madž. Gellért) (Vene-cija, između 977. i 982. – Budim, 24. IX.1046.). svetac, mučenik. Rođen je u porodi-ci vjerojatno lombardskoga podrijetla,premda ima i mišljenja da potječe iz Dalma-cije. Nakon završetka studija 1012. u tadaprestižnom Clunyju u Francuskoj bio jeopat benediktinskoga samostana u Veneci-ji. Prema novijim istraživanjima s funkcijeopata odstupio je oko 1018. i živio je kao re-meta u okolici Pule. Odatle je kanio krenutiu Jeruzalem, no zbog brodoloma bio je pri-siljen potražiti utočište u osorskom samo-stanu na današnjem otoku Cresu. Tamošnjiga je opat uputio da krene u Madžarsku jerje ondje postojala velika potreba za navje-šćivanjem Evanđelja. Tako je odgodio ho-dočašće te se uputio u Zadar, a odatle u Pe-čuh biskupu Móru, koji je srdačno dočekaoobrazovana propovjednika i pisca. S ugar-skim kraljem sv. Stjepanom I. (vladao997.–1038.) sastao se u Stolnom Biogradu,gdje mu je navodno povjerio sina Emerikana odgoj. Od 1023. do 1030. živio je povu-čenim remetskim životom na području Ba-konya, gdje se bavio pisanjem teološkihstudija i tumačenjem Biblije.

God. 1030. povjerena mu je zadaćaustrojavanja marosvárske (poslije čanad-ske) biskupije. U Marosváru (danas Cenad,Rumunjska) dao je sagraditi biskupijsku pr-vostolnicu, samostan i školu za buduće teo-loge te je organizirao život u biskupiji na či-je ga je čelo imenovao kralj Stjepan I., kojimu je svesrdno pomagao u ovoj djelatnosti.Nakon smrti Stjepana I. 1038. u Madžar-skoj su izbili neredi i unutarnje borbe. Zbogobezglavljenosti države Gerard je javnooplakivao sudbinu madžarskoga naroda.God. 1043. odbio je izvesti crkveni obredkrunidbe kralja Aba Sámuela, a 1046., kadje Petar Orseol, Stjepanov nećak i sin mle-tačkoga dužda, drugi put svrgnut s prijesto-lja, pogani su podigli veliku oružanu pobu-nu pod Vatinim vodstvom, paleći crkve iubijajući svećenike. Tako su Gerarda u Bu-dimu bacili sa stijene koja danas nosi njego-vo ime (Szent Gellért-hegy). Mučenik Ge-rard proglašen je svetim 1083. u vrijemevladavine kralja sv. Ladislava I. Spomen-dan mu je 24. rujna, a u Hrvatskoj se njegovimendan slavi 3. listopada.

Prvi je crkveni pisac u Madžara, prvimadžarski mučenik i prvi banatski biskup,prvosvećenik marosvárske (poslije čanad-ske) biskupije, koju je utemeljio prvi ugar-ski kralj Stjepan I. Nakon trianonskoga raz-graničenja na prostoru dotadašnje čanadskebiskupije 10. II. 1923. ustrojena je Banatskaapostolska administratura, koju je SvetaStolica 16. XII. 1986. uzdigla na rang Zre-njaninske biskupije, čiji je zaštitnik sv. Ge-rard. U Banatu danas ime prema tomu sve-cu nosi crkva u Vršcu. Sluga Božji TomoStantić, somborski karmelićanin, nosio jeredovničko ime Gerard.Lit.: J. Karácsonyi, Szent Gellért csanádi püspökélete és művei, Budapest, 1887; A. Bodor, SzentGellért Deliberatio-jának fő forrásai, Századok, 77,Budapest, 1943; E. Ivánka, Das »Corpus Arcopagi-ticum« bei Gerhard von Csanád, Traditio, 15, NewYork, 1959; G. Silagi, Untersuchungen zur »Deli-beratio supra hymnum frium puerorum« des Ger-hard von Csanád, München, 1967; J. Leclercg, SanGerardo di Csanád e il monachesimo, u: Venezia eUngheria, Firenze, 1973; L. Szegfu, La missionepolitica ed ideologica di San Gerardo in Ungheria,in: Venezia e Ungheria, Firenze, 1973; L. Mezey,Gellért-problémák, u: Vigilia, 9/1980, Budapest;Gz. Rónay, Szent Gellért és legendái, Vigilia,

GEORGIJEVIĆ

22


9/1980, Budapest; J. Török, Gherardus de Venetisauctor et monachus? (Un clerc medieval et la Bi-blie), u: Spiritualita e lettere nella culture italiana eungherese del basso medioevo, Firenze, 1995; Općireligijski leksikon, Zagreb, 2002; www.catholic-zr.org.yu

L. Heka

GERARDOV NAROD, bilten župe sv. Jo-sipa Radnika u Đurđinu. Ime je dobio pokarmelićanskom redovniku sluzi BožjemGerardu Tomi Stantiću, koji je rođen na sa-lašu u okolici Đurđina. Bio je vjersko-infor-mativnoga karaktera i obrađivao je tema-tiku iz vjerskoga života te župe. Izlazio jepovremeno, dijelio se besplatno, a umnoža-van je fotokopirnim aparatom u formatuA4. Prvi broj izašao je u kolovozu 2003., aposljednji 9. broj u prosincu 2005. Odgo-vorni urednik bio je vlč. Lazar Ivan Krmpo-tić, a nakon njegove smrti glasilo je prestaloizlaziti.

P. Skenderović

GERNER, Eliza (Sombor, 30. VIII.1920.), dramska glumica, književnica. Ro-đena u madžarskoj obitelji kao ErzsébetGerner, kći je trgovca Jánosa i Ruže, rođ.Bađon iz Sombora, ali joj je djed po majči-noj liniji Franjo Bađon bunjevačkoga rodaiz Telečke. »Po ocu sam Madžarica, no du-šom i srcem hrvatska glumica«, izjasnila seu jednom intervjuu 1990. Nakon završeneTrgovačke škole u Somboru studirala jeekonomiju, najprije u Zagrebu 1939.-41., aposlije Budimpešti, gdje je 1942. diplomi-rala, a 1943. i doktorirala tezom Socijalnousmjerene odredbe u najnovijem poreznomzakonu.

Pred kraj Drugoga svjetskoga rata vraćase u Sombor te radi kao dobrovoljna bolni-čarka u partizanskoj vojnoj bolnici. Diplo-ma ekonomistice nije joj priznata pa je izamaterske glumačke družine Madžarske

kasine dobila profesionalni angažman usomborskom Narodnom kazalištu. Istaknu-la se već prvom ulogom, naslovnom u Gol-donijevoj Mirandolini, te ulogama ElizeDoolittle u Pygmalionu G. B. Shawa i Laureu Agoniji M. Krleže, obje s Titom Strozzi-jem kao gostujućim redateljem i glumcem.On će joj uskoro postati suprug i životnipartner. God. 1948. dolazi u Zagreb, poha-đa Dramski studio pri Hrvatskom narod-nom kazalištu, a sezonu 1949./50. zajednosa Strozzijem provodi u Narodnom kazali-štu Ivana pl. Zajca u Rijeci. Od jeseni 1950.do umirovljenja 1982. stalna je članica an-sambla Drame Hrvatskoga narodnoga ka-zališta u Zagrebu, osim sezone 1961./62.,kad je skupa sa Strozzijem angažirana uVolkstheateru u Rostocku. Usporedno sdjelovanjem u HNK igrala je sa Strozzijemkomorne igrokaze u okviru DAS-a (Dram-ski ansambl Strozzi) i gostovala po cijelojJugoslaviji te u Madžarskoj, Austriji i Nje-mačkoj.

Tijekom karijere glumila je na hrvat-skom, srpskom, madžarskom i njemačkom,a posebno su zapažena njezina ostvarenja udjelima Shawa, Goethea, Shakespearea,Beaumarchaisa, Giraudouxa, Krleže, Ger-vaisa, Božića i Strozzija (Igra u dvoje). Na-stupala je više puta na radiju i u televizij-skim dramama i serijama, a igrala je i u fil-movima Zvonimira Berkovića Ljubavnapisma s predumišljajem (1985.) i KontesaDora (1993.) te u Tri muškarca Melite Žga-njer (1998.) Snježane Tribuson. God. 2006.dobila je Nagradu hrvatskoga glumišta zasvekoliko umjetničko djelovanje. Kazali-šnu dinastiju Strozzi produžava njezinaunuka glumica Dora Fišter, dok joj je drugaunuka Maja Fišter novinarka i suradnicaHTV-a.

U kazališnim je časopisima pisala o ka-zališnoj problematici i prikazivala kazali-šne predstave, a prevodila je s njemačkoga imadžarskoga. Nakon umirovljenja inten-zivnije se bavi pisanjem memoarskih tek-stova. Objavila je sedam knjiga uspomena,od autobiografskih preko sjećanja na prija-telje Miroslava i Belu Krležu do biografskeo Strozziju. Stereotipnu predodžbu o Krležikao o intelektualcu koji je bezrezervno pod-

23

GERNER

Gerardov narod, br.1, Đurđin, 2003.


upirao ideju jugoslavenstva uvelike ospora-vaju lucidna zapažanja Elize Gerner o tomeda je Krleža često bio zabrinut za sudbinuHrvata i Hrvatske. Veoma se ljutio na to štosu vojvođanski Hrvati u Jugoslaviji bili slu-žbeno deklarirani i kao Bunjevci i Šokci.Eliza Gerner točno je zabilježila rečenicukoju je, vidljivo uzrujan, Krleža jednom iz-govorio: »To je upravo kriminal, jedan na-rod pretvoriti u neke etničke grupe. Tu sra-motnu ulogu oko gubljenja identiteta najin-tenzivnije je provodila stara Jugoslavija«.

Djela: Osvrnuh se sjetno, Zagreb, 1988; Oproštaj sGvozdom, Zagreb, 1993; Oteto zaboravu, Zagreb,1995; U sjeni stoljeća koje odlazi, Zagreb, 1999;Kazalište kao sudbina, Zagreb, 2001; Svjedoci Kr-ležina odlaska (zajedno s drugim suprugom Mila-nom Arkom), Zagreb, 2002; Tito Strozzi, Zagreb,2004.

Lit.: Hrvatsko narodno kazalište 1894-1969, Za-greb, 1969; Hrvatski leksikon, 1, Zagreb, 1996; Hr-vatski biografski leksikon, 4, Zagreb, 1998; Enci-klopedija opća i nacionalna u 20 knjiga, 7, Zagreb,2005; Z. Vidačković, Stoljeće jedne dinastije, Vije-nac, br. 228, Zagreb, 2002; N. Rubić, Čisti veš obi-telji Krleža, Zarez, br. 107, Zagreb, 2003; M. Đa-nić, Eliza Gerner, Miroljub, 1-2/2004, 2/2007,Sombor.

I. Škrabalo

GIBANICA, u bačkih Šokaca kolač od»kiseloga tijesta«, tj. tijesta koje se mijesi skvascem. Tijesto se izrađivalo od mekogabrašna, mlijeka, masti, soli, šećera, jaja ikvasca. Poslije miješenja (»zakuvavanja«)

ostavljala se na toplo mjesto da »naraste«.Tijesto se poslije rukama rastezalo u pravo-kutni oblik veličine 40 x 50 cm, debljine 2-3mm, te se posipalo najčešće mljevenim ora-sima i makom pomiješanim sa šećerom, aljeti i ujesen i jabukama. Pripremala se me-đutim i gibanica sa sirom, cimetom, roga-čom i jajima. Obično se pekla nedjeljom.Gibanicu pečenu u okrugloj tepsiji svekrvesu nosile na zaruke i predavale komad bu-dućoj snahi, koja je najslađi srednji dio, tzv.»svrtak«, davala svojoj prijateljici kako bise i ona, prema vjerovanju, brzo udala.

M. Šeremešić

GILIJAN, Andrija (Fancaga, 7. I. 1904. –Lérida, Španjolska, 1. IV. 1938.), antifašist,borac u španjolskim međunarodnim briga-dama. Sin Marka i Roze, rođ. Strikinac. Za-vršivši osnovnu školu u rodnom selu, naj-prije radi s ocem kao ratar, a poslije postajenaučnikom kod fancaškoga kovača IvanaStrikinca. U mladosti je bio organizator bu-njevačkih prela, a u igrokazima koji su se utim prigodama redovito prikazivali često jeimao glavne uloge. Postao je pomoćnikomkod poznatoga bajskoga kovača Bence Be-šlića, s kojim je izrađivao prava remek-dje-la. Zauzimao se za veća nacionalna pravasvojih sunarodnjaka i za socijalnu praved-nost, pa je došao u sukob sa žandarmerijom.Zbog gospodarske krize ostao je bez posla i1928. seli se u Kanadu, gdje radi u šumar-stvu. Tu se uključio radnički pokret. Kad suza vrijeme Španjolskoga građanskoga ratakanadski radnici organizirali međunarodnibataljun, prvi stupa u njegove redove te uprosincu 1936. odlazi u Španjolsku kako bise borio protiv fašizma. Sudjelovao je umnogim bitkama, a poginuo je kod Léride.Fancažani se i danas s ponosom sjećaju svo-jega junaka.

Lit.: S. Velin, Andrija Gilijan – borac španjolskihinternacionalnih brigada, u: Narodni kalendar1976, Budimpešta, b. g.

Ž. Mandić

GIMNAZIJA, općeobrazovna srednja ško-la koja priprema mladež za sveučilišni stu-dij. Naziv joj je izveden iz starogrčke riječigimnazij (gymnásion), koja je označivalajavnu odgojnu ustanovu pretežno za tjele-

24

GERNER

Eliza Gerner


sni odgoj mladića od 16 do 18 godina. Mla-dići su vježbali goli (gymnós) u slobodnomprostoru, okruženom trijemovima, u koji-ma su se mogli okupati, odmarati, šetati islušati predavanja filozofa i govore starijihgrađana.

Prethodnice današnje gimnazije bile suu srednjem vijeku različite crkvene i grad-ske latinske i gramatičke škole u kojima suđaci učili »sedam slobodnih vještina« (sep-tem artes liberales): gramatiku, retoriku idijalektiku (trivium) te aritmetiku, geome-triju, astronomiju i teoriju glazbe (quadrivi-um). U doba humanizma učio se klasični(Ciceronov) latinski jezik. Ta humanističkalatinska škola počinje se potkraj XVI. st.proširivati i nazivati gimnazijom, a sve jojje jasnija zadaća priprema mladeži za sve-učilište. Jednu od najstarijih potpunih gim-nazija osnovao je 1537. u Strassbourgu Jo-hannes Sturm. Imala najprije osam, a posli-je deset razreda (u višim razredima učio segrčki), 1566. dobila je akademska prava, a1621. pretvorena je u sveučilište. Gimnazi-je toga tipa, poznate kao klasične, širile suse po Europi: u Engleskoj su nazvane gra-mmar school (gramatička škola), a u Fran-cuskoj lycée i college (od lat. collegium:zbor, udruga).

Prvu gimnaziju u Hrvatskoj osnovali supavlini 1503. u Lepoglavi, a od 1582. moglisu je polaziti i svjetovnjaci. Imala je šestrazreda i bila je najviša škola u Hrvatskoj.Car Leopold I. dao joj je 1666. rang akade-mije i povlasticu da može dodjeljivati dok-torate iz filozofije i teologije, a 1669. uzdi-gao ju je na razinu sveučilišta. Isusovci suosnovali gimnazije u Zagrebu 1607., u Ri-jeci 1627., Varaždinu 1628., Dubrovniku1658., zatim u Slavonskoj Požegi, Križev-cima, Osijeku i dr.

Prvu gimnaziju na području današnjeRepublike Srbije osnovali su isusovci1726. u Beogradu, zatim je gimnazija osno-vana 1747. u Subotici, koju su tijekom 113godina vodili franjevci, u Petrovaradinu1765. i u Rumi 1779. Od 1. IX. 1789. u No-vi Sad je premještena subotička gimnazija(vraćena 1791.). Zatim je u SrijemskimKarlovcima gimnazija osnovana 14. VIII.1791., a otvorena 1. XI. 1792. U Beogradu

je 1. IX. 1808. otvorena Velika škola, što jeu to vrijeme bila najviša obrazovna institu-cija u Srbiji, dok je druga gimnazija otvore-na 1811. U Kragujevcu je gimnazija otvore-na 1833., zatim u Šapcu, Čačku, Užicu, Za-ječaru, Negotinu i dr. U Beogradu je osno-vana još jedna potpuna gimnazija 1839. Pr-va realna gimnazija osnovana je u Valjevu1870.

Gimnazije su doživjele veće promjene spojavom neohumanizma u Njemačkoj uXVIII. st., kad je u nastavni plan uvedenoviše grčkoga jezika, a sav je nastavni sadr-žaj bio prožet duhom antičke Grčke. Napre-dak prirodnih znanosti, razvoj industrije ivelike društvene promjene na prijelazu uXIX. st. zahtijevali su više prirodoznan-stvenoga i tehničkoga obrazovanja, pozna-vanje modernih stranih jezika, povijesti,zemljopisa, ekonomije i sociologije, pa senakon žestoke idejne i političke borbe pojavionovi tip reformirane gimnazije nazvan real-nom gimnazijom. U njoj su se učili novipredmeti, latinski je bio ograničen na neko-liko viših razreda, dok je grčki ukinut. Ta-kve realne gimnazije ili više realke imale suulogu u pripremanju tzv. tehničke inteligen-cije i kadrova za trgovinu, bankarstvo i dr.Bilo ih je više vrsta i više su puta reformira-ne te su se održale i u XX. st., uz tzv. klasič-ne gimnazije, čiji se broj smanjio. NakonDrugoga svjetskoga rata, u nizu reformiškolstva, klasična i realna gimnazija doži-vjele su mnogo promjena: negdje su pro-gramski približene stručnim školama, adrugdje su svedene na izborne smjerove uširem tipu škole općeobrazovnoga tipa, ilise javljaju kao specijalizirane gimnazije.Gimnazija je kao institucija doživjela krizuu bivšoj Jugoslaviji između 1976. (reformaStipe Šuvara) i 1990., kad se vratila u od-gojno-obrazovani sustav u sveukupnomprocesu tranzicije.

Važnije gimnazije za podunavske Hrva-te. 1. U Subotici je gimnazija, kao latinskaškola koja priprema mladež za sveučilišnistudij, osnovana 1747., kad prva generacijasubotičkih mladića, u jednoj trošnoj kućicipokraj tadašnje »varoške kuće«, uči latin-sku gramatiku kod fratra Tome Porubsko-ga. Bila je to gramatička škola u kojoj se ra-

25

GIMNAZIJA


dilo prema modelu 3 + 2, odnosno, nakon trigramatička razreda, u kojima su se obrađi-vali: prava, principia, gramatika i sintaksa,dolazila su dva humanistička razreda s po-etikom, retorikom, logikom, fizikom, meta-fizikom i uvodom u teologiju. Do školske1794./95. god. bila su samo tri gramatičkarazreda, kad se otvara i prvi humanističkirazred, a 1795./96. otvoren je i drugi, čimeje ta gimnazija prema tadašnjim zahtjevimapostala potpuna. Od 1803., sukladno novo-mu nastavnomu planu, treći razred dotada-šnjih narodnih škola priključen je gimnazijikao prvi gramatički razred te je ona imalačetiri gramatička i dva humanistička razre-da (4 + 2). God. 1818. sagrađena je za nju iprikladna zgrada, koja je bila smještena po-kraj tadašnje Gradske kuće. Od osnivanjaslužbeni i nastavni jezik u gimnaziji bio jelatinski, s iznimkom razdoblja 1784.-91.,kad je tu funkciju imao njemački jezik.God. 1845. službeni jezik postaje madžarski.

Nakon što je novi školski zakon preki-nuo s nastavom čiji je najvažniji zadatak bi-lo svladavanje latinskoga jezika, uveo pred-mete novih realnih sadržaja i ujedno podije-lio sve gimnazije na niže (s četiri razreda) iviše (s osam razreda), od 1851./52. školskegodine zbog nepostojanja uvjeta za višugimnaziju, subotička gimnazija svedena jena nižu. Od 1860. franjevci se povlače izgimnazije, koju potpuno preuzimaju svje-tovni profesori, a te je godine osnovan i prviškolski odbor, koji je uskoro izabrao još petpotrebnih profesora te je školske 1862./63.god. otvoren i osmi razred, čime je gimnazi-ja opet postala potpuna. Prvi ispit zrelosti(veliku maturu) polagala su tri maturanta1863. Današnja zgrada gimnazije izgrađe-na je 1897.-99. Za vrijeme Prvoga svjetsko-ga rata gimnazijska zgrada pretvorena je uvojnu bolnicu, a gimnazija je radila u zgradigrađanske škole.

Nakon stvaranja Kraljevine SHS od 1.III. 1919. službeni i nastavni jezik u gimna-ziji postao je »srpsko-hrvatsko-slovenski«,a postojao i madžarski odjel. Dana 5. V.1919. dobiva ime Gradska bunjevačka gim-nazija, ali je već 20. VIII. 1920. škola podr-žavljena i nazvana Državna mješovita veli-ka gimnazija u Subotici. Prvi poslijeratni

ravnatelj bio je Ivan Vojnić Tunić, koji je1921. smijenjen. Nakon njega nije bilo rav-natelja hrvatske narodnosti sve do krajaDrugoga svjetskoga rata. Kako se poslije-ratnih godina broj učenika naglo povećao,gimnazija je 1925. podijeljena tako da po-sebno radi Ženska realna gimnazija (u da-našnjoj zgradi OŠ Ivana Gorana Kovačića).

Od ponovne uspostave madžarske vla-sti 1941. službeni i nastavni jezik u muškoj iženskoj gimnaziji jest madžarski, a nazivase Državna madžarska gimnazija. MnogiHrvati nisu mogli nastaviti školovanje jernisu znali madžarski, a nisu primljeni ni usrpsku gimnaziju u Novom Sadu. Školske1943./44. god. u muškoj gimnaziji otvorenje mješoviti razred za Bunjevce, u kojem sepoučavalo na »bunjevačkom jeziku«, a mo-gli su se upisati samo oni učenici kojima suoba roditelja Bunjevci.

Od siječnja 1945. nastavljaju rad trigimnazije: potpuna muška i potpuna ženskana srpsko-hrvatskom nastavnom jeziku ipotpuna mješovita gimnazija na madžar-skome. Prvi poslijeratni ravnatelj Muškegimnazije bio je Matija Evetović (1944.-47.). Nakon školske reforme 1950./51.gimnazije su postale četverogodišnje, amuške i ženske gimnazije spojene su u je-dinstvene škole. God. 1955. spojene su svetri gimnazije u Višu mješovitu gimnaziju sasrpsko-hrvatskim i madžarskim nastavnimjezikom, koja nakon smrti Moše Pijade1957. uzima njegovo ime. Nosi ga sve do1977./78., kad je ukinuta. U školski sustavbivše Jugoslavije vraća se u vrijeme raspa-da socijalističkoga sustava pa se u Suboticiprva nova generacija gimnazijalaca upisuje1990./91. u zgradi bivše Građanske škole, au svoju zgradu vraća se na polugodištu1991./92., gdje i danas radi pod imenomSvetozar Marković. Državne joj vlastiosporavaju tradiciju pa 1997. u gimnazijinije proslavljen jubilej četvrt milenija odnjezina osnivanja, ali ni nakon demokrat-skih promjena nije obilježena 260. obljetni-ca osnutka 2007.

Tijekom cijele povijesti subotičke gim-nazije samo je u razdoblju 1953.-56. posto-jao jedan odjel na hrvatskom nastavnom je-ziku, s tim da je nastavni jezik u praksi ovi-

26

GIMNAZIJA


27

GIMNAZIJA

sio i o tome gdje je predmetni profesor zavr-šio studij. Nakon demokratskih promjenaprograme za hrvatske škole, pa i gimnaziju,izradilo je Hrvatsko akademsko društvo2002., koje su prosvjetne vlasti prihvatile,ali je tek 2006./07. pokrenut jedan odjel uprvom razredu društveno-jezičnoga smjerana hrvatskom nastavnom jeziku, a od2008./09. otvoren je opći smjer za nastavuna hrvatskom.

Gradsku subotičku gimnaziju pohađalisu i mnogi mjesni Hrvati, među kojima sunajznamenitiji biskup Ivan Antunović, li-ječnik i bibliofil Vince Zomborčević, na-rodni preporoditelj Ambrozije Šarčević, ar-hitekt Titus Mačković i mnogi drugi.

U Subotici je 1962. utemeljena Klasič-na vjerska gimnazija Paulinum radi pripre-me svećeničkih kandidata iz Subotičke bi-skupije i susjednih (nad)biskupija za studijteologije, čime je odgojni zavod (sjemeni-šte), koji je otvoren usporedno s gimnazi-jom, dobio interdijecezanski karakter. Sve-ta kongregacija za sjemeništa i sveučilišnestudije u Rimu odobrila je 1963. taj čin, dokse Odjel za prosvjetu Kotarskoga narodnogodbora u Subotici nikada nije oglasio u po-vodu prijave osnivanja sjemeništa i škole.Isprva su sjemeništarci bili smješteni u za toadaptirane prostorije biskupskoga doma, anova zgrada (pokraj katedrale) posvećenaje 30. VI. 1965. Od 1989./90. u Paulinumuse školuju i oni koji nemaju izričitu namjerubiti svećenici. Nastavni jezik te gimnazije

od njezina osnutka nominalno je hrvatski,ali u praksi, osobito od 1990-ih godina, toovisi o postojanju kadrova. Pokrajinsko taj-ništvo za obrazovanje i kulturu AP Vojvodi-ne 2004. i formalno je priznalo njezino po-stojanje.

Treća je gimnazija u Subotici Filološkagimnazija Dezső Kosztolányi na madžar-skom nastavnom jeziku, koja je utemeljena2003. Za njezine potrebe Općina Suboticadala je na korištenje zgradu na Trgu žrtavafašizma br. 21, koja je srušena te je podig-nuta nova zgrada, što je u najvećoj mjeri po-mogla Republika Madžarska.

2. U Somboru je Srpska pravoslavna crkve-na općina 1759. otvorila četverorazrednugramatičku školu, a franjevci su 1763. ute-meljili latinsku gramatičku školu, koja jedjelovala do 1781. Prethodnice današnjesomborske gimnazije jesu Niža realna ško-la s tri razreda, koja je djelovala od 1865., tečetverorazredna Niža gimnazija, koja je ra-dila 1869.-71. Gimnazija radi od jeseni1872. s četiri niža razreda i s 86 učenika.Nastava se isprva izvodila na srpskom i ma-džarskom jeziku, a od školske godine1876./77. samo na madžarskom, dok je srp-ski jezik bio nastavni predmet za učenikekojima je materinski. Gimnazijska zgradazavršena je 1886. Djelovala i za vrijeme Pr-voga svjetskoga rata, ali je u zgradu smje-štena bolnica. Početkom 1919. utemeljenaje Državna gimnaziju na »srpsko-hrvat-skom jeziku«, nastavila je raditi i na ma-džarskom jeziku, ali je Ministarstvo pro-svjete 1923. ukinulo madžarsku gimnaziju.Uoči Drugoga svjetskoga rata dograđen jedrugi kat gimnazijske zgrade. Nakon uspo-stave madžarske vlasti u travnju 1941. gim-nazija nastavlja rad na madžarskom jeziku ipo drugom nastavnom planu. U siječnju1945. obnavlja se rad gimnazije i nastava jenajprije za redovite učenike prvoga i drugo-ga razreda i za tzv. tečajce, tj. gimnazijalcečije je školovanje prekinuo rat, a za ostalenastava je počela u ožujku 1945. izvanzgrade, u kojoj je vojna bolnica ostala doljeta 1945. Od 1945./46. školske godineomogućeno je školovanje na madžarskomjeziku i stvaraju se dvije gimnazije: Potpu-na mješovita sa srpskim nastavnim jezikom

Gimnazija »Svetozar Marković« u Subotici


28

GIMNAZIJA

i Nepotpuna s madžarskim nastavnim jezi-kom, koja je 1953. postala potpuna i radilaje do 1956., otkada Viša mješovita gimnazi-ja u Somboru izvodi nastavu na »srpsko-hr-vatskom« i madžarskom jeziku. Društve-no-jezični i prirodoslovno-matematičkismjer uvedeni su 1959. Sadašnje ime dobilaje 1967. prema svojem nekadašnjem učeni-ku književniku Veljku Petroviću, koji je tegodine preminuo. Reformom gimnazije isrednjih škola 1978. prestaje postojati som-borska gimnazija, ali je u istoj zgradi i sistim imenom obnovljena od 1990./91.Osnovana je Srednja škola prosvjetne stru-ke od dijela kolektiva Srednje škole prirod-nih i tehničkih struka Veljko Vlahović. Po-četak je bio s 28 odjela: 6 odjela prvoga raz-reda gimnazije (jedan odjel na madžarskomjeziku) i odjel drugoga, trećega i četvrtogarazreda prosvjetne, kulturološko-jezične iprirodoslovno-matematičke struke. Od1993./94. školske godine gimnazija živikao jedinstvena škola.

Somborsku gimnaziju završili su naj-znamenitiji somborski Hrvati: akademik iprofesor šumarske genetike Mirko Vidako-vić; akademik i nuklearni fizičar Gaja Ala-ga; odvjetnik Lajčo Vidaković; akademik,liječnik dijabetolog te hrvatski ministarvanjskih poslova Zdenko Škrabalo; drama-turg i redatelj Ivo Škrabalo i dr.

3. Gimnaziju u Baji utemeljili su franjevci1757. godine. Dugo vremena bila je najva-žnije obrazovno središte grada i okolice.God. 1811. dobila je rang velike gimnazije.Dotadašnji latinski nastavni jezik 1844. za-mijenjen je madžarskim. Od 1879./80. pre-uzeo ju je cistercitski red. Od 1921. nosiime kralja Bele III., koji je utemeljio cister-citski red u Madžarskoj. Od 1948. škola jepostala državnom, a poslije je bila u djelo-krugu lokalne samouprave. Danas se na je-zičnom, humanističkom, matematičkom iinformatičkom smjeru nastava održava u 4,5 i 6 godišta. U njoj su maturirali i mnogibački Hrvati. [Ž. Mandić]

4. Pijaristička gimnazija u Segedinu, kojadanas nosi ime segedinskoga Hrvata Andri-je Dugonića, glasovitog pisca, matematiča-ra i etnografa (1740.-1818.), otvorena je1721. sa 110 učenika i dva razreda u zdanju

Lazaretuma. Tijekom katastrofalnoga po-tresa 1879. i zgrada je gimnazije jako stra-dala, pa je 1886. grad podigao novu. Do1898. pijaristička gimnazija prva je i jedinagimnazija u gradu. Kao najveća srednjaškola u Austro-Ugarskoj Monarhiji na go-dinu je odgajala 800 učenika. Iako je nakonTrianonskoga mirovnoga sporazuma Sege-din ostao bez svojega zaleđa u Bačkoj i Ba-natu, a samim time i gimnazija bez velikogabroja učenika koji su tradicionalno dolaziliiz toga područja, i u međuraću je ostala jed-nom od najcjenjenijih općih gimnazija uMadžarskoj. Od 1945. niži su razredi gim-nazije postupno ukinuti, njihovu su ulogupreuzeli viši razredi osnovne škole SzentGellért, kojom su upravljali pijaristi. God.1948. gimnazija je podržavljena pod nazi-vom Dugonics András Állami Gimnázium,već sljedeće je ukinuta, a u njezinu zgraduuseljena je jedna od katedara Prirodoslov-no-matematičkoga fakulteta u Segedinu.Nakon sloma komunizma 1989./90. ponov-no je odobreno djelovanje crkvenih škola,pa je obnovljena i pijaristička gimnazija,koja je 1990. vraćena pijarističkomu redu.U kolovozu 1991. počela je 248. nastavnagodina u samostanu Male braće, kao privre-menom prostoru gimnazije, i to kao četve-rorazredna, a 1994. dopunjena je sa šestero-razrednom poukom. Napokon je 1999., nablagdan sv. Josipa od Calasanze, osnivačapijarista, posvećena nova škola i samostanpijarističkoga reda pod imenom DugonicsAndrás Piarista Gimnázium, Szakképző Is-kola, Alapfokú Művészetoktatási Intézményés Kollégium.

Ispit zrelosti u njoj su stekli i mnogi bač-ki Hrvati, primjerice biskup Ivan Antuno-vić; jezikoslovac i jedan od vođa ilirskogapokreta Vjekoslav Babukić; barun AdamBajalić, general austrijske vojske u Vojnojkrajini; zagrebački nadbiskup kardinal Jo-sip Mihalović; prvi ravnatelj madžarskevojne akademije Ludoviceum Andrija Pet-rić; grof Josip Šišković (József Siskovics),general i vojni odgajatelj cara Josipa II.;Stjepan Vedreš (István Vedres), pisac i glav-ni gradski inženjer i dr. [L. Heka]

5. Hrvatska osnovna škola i gimnazija uBudimpešti djeluju u sklopu višenamjenske


ustanove (dječji vrtić, osnovna škola, gim-nazija i učenički dom). Nastale su iz učitelj-ske škole i liceja na »jugoslovenskom« na-stavnom jeziku utemeljenih 1946. u Peču-hu, gdje je bila najveća koncentracija Hrva-ta i Srba. U 1949./50. licej je pretvoren u op-ću gimnaziju. Zbog pogoršanih političkihodnosa između Madžarske i Jugoslavije,prema odluci Ministarstva prosvjete 1950.»južnoslavenska škola« premještena je uBudimpeštu (XIV. okrug, Abonyijeva ul.br. 7–9). Prve je školske godine bilo 68 uče-nika. God. 1950. gimnazija se opredijelilaza humanistički smjer (pretežito društveneznanosti i jezici). Do 1952./53. radilo se bezudžbenika. Škola je 1952. preseljena u VII.okrug na Trg ruža 6-7. Đački dom u poseb-noj zgradi osiguran je 1951. za dječake, a1954. za sve učenike. Tada je priključenasrpska osnovna škola iz Pomaza (madž.Pomáz), koja je prerasla u opću srpsko-hr-vatsku školu. Te godine gimnazija u svojačetiri razreda ima 91 učenika. Od 1960./61.prelazi se na nastavu »5 + 1«, tj. pet danaučenja u školi i jedan dan »politehnike«, radu tvornicama, radionicama. Od 1960. prela-zi se na dvojezičnu nastavu, humanističkise predmeti i dalje poučavaju na materin-skom jeziku, a realni na madžarskom, s timda nazivlje treba znati na oba jezika. Povi-jest se uči iz madžarskih udžbenika preve-denih na »hrvatsko-srpski«, a o povijestimatičnoga naroda malo se govori. God.1981./82. gimnazija prelazi na fakultativnunastavu, kojoj je svrha jačanje dvojne ulogegimnazije: pripremanje učenika za daljnješkolovanje i stjecanje kvalifikacije radi lak-šega zapošljavanja nakon mature. Kulturnirad (pjevački zbor, plesna skupina, kazali-šna družina) i športska aktivnost bili su navisokoj razini. Najviše maturanata dali suSantovo (120), Kaćmar (53) i Gara (52).Iako su većinu učenika činili Hrvati, tije-kom njezina postojanja, napose u prvomrazdoblju, nametao se srpski književni jezik.

Od 1. VIII. 1993. ustanova je razdvoje-na na hrvatsku i srpsku školu. Danas Hrvat-ski vrtić, osnovna škola, gimnazija i đačkidom u Budimpešti ima dvjestotinjak pola-znika i smješten je u posebnoj novoizgrađe-noj zgradi (XIV. okrug, Kántorné sétány 1-3).

Budući da učenici dolaze sa slabim ili nika-kvim poznavanjem materinskoga jezika,uveden je i pripremni, tzv. nulti razred. Ve-ćina predmeta predaje se na madžarskomjeziku. [Ž. Mandić]

6. U Pečuhu također postoji Hrvatski vrtić,osnovna škola, gimnazija i učenički domMiroslav Krleža. Osnovna škola djeluje od1952., gimnazija je utemeljena 1983., adječji se vrtić priključio 2000. Najveća ješkolska ustanova Hrvata u Madžarskoj, imaviše od 200 učenika, najviše iz Baranje, ali iiz drugih krajeva gdje žive Hrvati, pa tako iiz Bačke. [Ž. Mandić]

Značenje gimnazije za podunavske Hr-vate. Gimnazije su u gradskim središtimaširih područja u kojima žive podunavskiHrvati uspješno pripremale mnoge genera-cije mladeži za javne službe u regiji, ali i ši-re te davale odlično obrazovanje kao temeljza sveučilišne studije mladim generacija-ma. No osim toga općega kulturološkogaznačenja gimnazije, kao rasadnici budućeinteligencije, imaju posebnu ulogu u oču-vanju nacionalne svijesti manjina. Jednakotako, osobito od druge polovine XIX. st. pado danas, zadržale su važnu nacionalno-ideološku funkciju, tj. ulogu u prihvaćanjudržavotvornih ideja, u ovisnosti o držav-nom okviru u kojem djeluju. Ovo ima još idodatnu težinu kad se govori o bačkim Bu-njevcima i Šokcima, koji su sve do drugepolovine XX. st. bili izrazito agrarne struk-ture, konzervativni i u velikoj mjeri izvanmodernizacijskih procesa, uključujući i onevezane za formiranje suvremenih nacija.Zbog toga su gradske gimnazije prvoraz-redna poluga madžarizacije i srbizacijemeđu ne osobito brojnom gimnazijskommladeži bunjevačkoga i šokačkoga podrije-tla. Usto je među gimnazijskim profesori-ma i dužnosnicima sve do danas vrlo malo

29

GIMNAZIJA

Hrvatska osnovna škola i gimnazijau Budimpešti


onih hrvatske narodnosti, što je rezultat uprvom redu politike vlasti da se postavlja-njem kadrova, osobito onih koji su većinskenarodnosti i nisu iz domaće sredine, s jednestrane, onemogući razvoj nacionalno-ma-njinske inteligencije, a s druge straneusmjeri njezin odgoj u duhu pripadništvavećinskoj naciji. U najnovije vrijeme, una-toč formalnomu postojanju manjinskogaprava na školovanje na materinskom jezi-ku, čini se da je poodmakle asimilacijskeprocese moguće tek usporiti formiranjemposebnih manjinskih škola, prije svegagimnazija, s nastavnim kadrom koji zna hr-vatski jezik.

Lit.: F. Paulsen, Geschichte des gelehrten Unter-richts auf den deutschen Schulen und Universitätenvom Ausgang des Mittelalters bis zur Gegenwart,Leipzig, 1884; M. Evetović, Kulturna povijest bu-njevačkih i šokačkih Hrvata; Đ. Franković i dr.,Povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj, Zagreb,1958; Gimnazija: Sto godina gimnazije u Somboru,ur. F, Matarić, Sombor, 1972; Ž. Đorđević, Istorijavaspitanja u Srba, Beograd, 1958; J. Ivanović, Pre-gled povijesti subotičke gimnazije, u: Zbornik zahistoriju školstva i prosvjete, br. 14, Zagreb-Beo-grad-Ljubljana, 1981; J. Ivanović, Djelovanje su-botičke gimnazije u odgoju i obrazovanju mladihgeneracija (1747-1977), mafistarska radnja; J. Iva-nović, Gimnazija – tradicija duga 250 godina, u: 29.savezno takmičenje mladih fizičara Jugoslavije :Bilten, br. 1, Subotica, 1993; M. Mandić, Naša gim-nazija, Budapest, 1996; http://www.gimnazija-so.edu.rs

J. Ivanović

GLADIĆ, Stevica – Klopa (Sonta, 19. IV.1911. – Osijek, 7. VII. 1980.), harmonikaš.Rodio se u seljačkoj obitelji od oca Pavla imajke Magdalene, rođ. Šuvaković. Osnov-nu školu završio je u Sonti, zatim je kratkoučio za kovača. U svojim dvadesetim godi-nama počinje svirati po prelima i svatovi-ma. Najviše je o glazbi naučio od stanovito-ga Miše Staparca. God. 1947. odlazi u Osi-jek i zapošljava se u tvornici namještaja kaoportir, no istodobno svira po mnogim resto-ranima. Skladao je dva kola (Sonćansko ko-lo i Bačko kolo) i snimio gramofonsku plo-ču s tada poznatim slavonskim pjesmama išokačkim kolima. Kao virtuoz na harmoni-ci nastupao je uživo na Radio Osijeku, a bioje čest gost i u emisiji Veselo veče na RadioBeogradu.

Izvor: Kazivanje Joze Gladića iz Osijeka.

Ž. Mikrut

GLAS, mjesečni književni časopis. Vla-snik, nakladnik i urednik bio je Lazar Sti-pić, novinar, publicist i knjižničar subotičkeGradske knjižnice. Uredništvo i uprava ča-sopisa nalazili su se u Subotici u Ulici PajeDobanovačkoga 8, a tiskan je u grafičkom ikliše-zavodu braće Fišer na 32 stranice. Pr-vi je broj izašao u prosincu 1938., a u siječ-nju i kolovozu 1939. izašla su još dva broja.U časopisu su novele, pjesme i članke obja-vljivali uglavnom mladi autori: Balint Vuj-kov, Blaško Vojnić Hajduk, Jakov Kopilo-vić, Pavle Orlović, Jovan Jugović, MarkoGubić, Klara Sarić, Luka Sučić, Franjo Pa-tarčić, Nikola Gabrić, Marko Pilasanović,Svetozar Pavić, Dušan Pantić, Jovan Jugo-vić i dr. Uredništvo je upućivalo suradnikeda »se tekstovi primaju bez obzira kojimknjiževnim narječjem bili pisani«, naglaša-vajući time svoju jugoslavensku orijentaci-ju. Radovi su objavljivani uglavnom latini-com, u manjoj mjeri i ćirilicom. Sačuvaniprimjerci nalaze se u fondu zavičajne perio-dike u Gradskoj knjižnici u Subotici, u fon-du periodike Knjižnice Matice Srpske uNovom Sadu i u Nacionalnoj i sveučilišnojknjižnici u Zagrebu.

Lit.: K 29, Kultura naših »Najboljih sinova«, Subo-tičke novine, 2/1939, Subotica; M. Evetović, Kul-turna povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (ru-kopis); A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991.

E. Bažant i M. Bara

30

GIMNAZIJA

Glas, br. 1/1993., Subotica


GLAS, časopis Društva hrvatskih, srpskih islovenskih književnika u Madžarskoj zaknjiževnost, kulturu i društvena pitanja. Iz-davao ga je u Budimpešti Demokratski sa-vez Južnih Slavena u Madžarskoj. Obja-vljena su četiri broja: 1989. tri, a 1990. je-dan. Uza sudjelovanje uređivačkog odboraod 11 članova, uređivali su ga Mijo Karagići Predrag Stepanović. Na 120-ak stranicasuženoga B5 formata tiskana su izvornadjela (pjesme, novele, eseji, kritike, kraćedrame) hrvatskih, srpskih i slovenskih knji-ževnika te prijevodi iz madžarske književ-nosti (S. Csoóri, I. Eörsi, L. Gyurkó, I.Koncz, J. Pilinszky, Gy. Spíró). Od Hrvataiz Madžarske, izdvajaju se pjesme StipanaBlažetina, Stjepana Blažetina, Marka Deki-ća, Branka Filakovića, Ladislava Gujaša,Ivana Horvata, Mije Karagića, TomislavaKrekića, Đure Pavića, Đuse Šimare Puža-rova, Marge Šarac, Lajoša Škrapića i Jolan-ke Tišler, te prozni ostvaraji Stipana Blaže-tina, Đure Frankovića, Zoltana Gataija, Mi-je Karagića, Janje Prodan i Marge Šarac.

Ž. Mandić

GLAS KONCILA, informativno glasiloKatoličke crkve u Hrvata i izdavačka kuća.List je počeo izlaziti 4. X. 1962. kao ciklo-stilom umnažan bilten s imenom Glas sKoncila. Izvješćivao je o događanjima naII. vatikanskom koncilu, a potražnja zanjim ubrzo je premašila sva očekivanja.Kao dvotjedne crkvene novine počeo je iz-laziti 29. IX. 1963. s imenom Glas Koncila is motom Novo lice Crkve, a tjednikom po-staje 1. I. l985. Izvješćuje o događanjima oopćoj Crkvi te o Crkvi u hrvatskom narodu,popularizira različite vjerske sadržaje, pro-miče koncilsku obnovu i ekumenski duh tes vjerničkoga stajališta promatra druge važ-ne političke, znanstvene i kulturne doga-đaje, osobito u svjetlu etike, kršćanskogamorala i katoličkoga društvenoga nauka. Ukomunističkom razdoblju list se argumenti-rano suprotstavljao sustavnoj ateizaciji dru-štva boreći se za osnovna ljudska prava islobode. Zato je često dolazio u sukob s vla-stima pa je četiri puta zabranjivan, a glavni iodgovorni urednik bio je osuđivan. List jesvoju nezavisnost prema političkim vlasti-

ma očuvao i nakon demokratskih promjenai neovisnosti Hrvatske. Glas Koncila od po-kretanja lista do danas ujedno je i izdavačkakuća, koja je objavila više od 400 knjiga inosača zvuka vjerskoga sadržaja domaćih istranih autora.

Od samih početaka u listu se redovitopiše o hrvatskom iseljeništvu i dijaspori,među kojima i o Hrvatima u Vojvodini i Sr-biji. Sustavno se objavljuju vijesti i reporta-že o njihovim specifičnim problemima. Zavrijeme socijalizma bio je popularan međuHrvatima u Bačkoj i mogao se redovito na-bavljati u crkvama, što od 1992. više nijeslučaj. Nakon organiziranja dopisništva uSubotici 1988. za list pišu subotički sveće-nici, najprije Andrija Kopilović, zatim An-drija Anišić, a na njegovim stranicama ob-javljivali su i Lazar Ivan Krmpotić, ŽeljkaZelić te iz Zagreba Ante Sekulić, Tomo Ve-reš i drugi, dok je Tomislav Vuković dugo-godišnji član uredništva.

T. Vuković

GLAS NARODA, subotičko glasilo Jugo-slovenske nacionalne stranke (JNS), desni-čarske dvorske partije osnovane 1931., kojaje okupljala ljude lojalne režimu i sklone br-zu bogaćenju. Propagirala je ideje kraljaAleksandra što ih je očitovao uvodeći dik-taturu 6. siječnja 1929. Glas naroda bio jetjednik, a objavljivao je tekstove pisane la-tinicom i ekavicom, ali i ikavicom. Time je,kao i pojavljivanjem prvoga broja upravona Badnju večer 1933., pokazana jasnausmjerenost na domaće bunjevačko stanov-ništvo. Urednik je bio Nikola Rapaić, a gla-vni i odgovorni urednik Antun Vuković –Čardaš, posjednik. U početku je izdavač bi-la mjesna organizacija JNS-a, odnosno nje-zin tajnik Ivan Rajčić, a od 9. III. 1934. taj-ništvo stranke i Matija Skenderović. Zadnjibroj nosi datum 3. V. 1935. Izašla su ukupno73 broja.

Novine su bile pod izravnim utjecajempolitički moćne i režimski orijentirane bra-će Ivandekić – odvjetnika Mirka, koji je bioi narodni zastupnik, i geodetskoga inženje-ra Ivana, tadašnjega gradonačelnika. Njiho-ve namjere bile su očite: uz pomoć propa-gande i agitacije lista zadržati vlast i ključne

31

GLAS NARODA


pozicije u gradu i okolici. Isprazna demago-gija, očitovana već u samom naslovu, bila jejasna i iz sadržaja lista. Stvaranje »nerazru-šivog tabora na severnoj tački naše države«,nuđenje mjesta »najvećim i najmoćnijim,kao i najmanjim i najsiromašnijim ljudima istaležima«, obraćanje narodu, tj. »njegovojsrži – seljaku i radniku, bez kojih nema kru-ha, ruha niti odbrane« samo su neki od pri-mjera te frazeologije.

Programski članak Sloga i glas narodau prvom je broju potpisao Nikola Rapaić, aiznio je u njemu osnove na kojima strankadjeluje: integralno jugoslavenstvo i borbaza očuvanje jedinstva države. Od 2. II.1934. njegova imena više nema u impresu-mu. Najveći dio sadržaja Glasa narodaimao je karakteristike stranačkoga glasila, spriopćenjima stranačkih tijela i dužnosni-ka, i tek s ponekim prilogom koji prati zbi-vanja u Subotici, zemlji ili svijetu. Stilom ijezikom bio je usmjeren pretežito na nižesocijalne slojeve, zemljodjelce.

U političkim borbama prije petosvi-banjskih parlamentarnih izbora 1935. braćaIvandekić i njihovo glasilo našli su se predvalom nezadovoljstva. Zadnji se broj poja-vio 3. svibnja 1935. Parafrazirajući metafo-re Vladka Mačeka, novine pišu da je »pr-sluk naš dobro zakopčan, da su mu petlječvrste« i da bi njegovo raskopčavanje mo-glo da dovesti do toga da »ostanemo goli«.Zagovaranjem tvrde linije, nastavljanjevladavine čvrste ruke, oni u Subotičkom iz-bornom okrugu nisu uspjeli privući birače:kandidat na režimskoj listi Mirko Ivković

Ivandekić uspijeva osvojiti 11% glasova,dok je Josip Vuković – Đido sa liste udruže-ne oporbe dobio potporu više od 50% bira-ča. Time je i sudbina Glasa naroda bila od-lučena te je list prestao izlaziti.Lit.: T. Kolozsi, Szabadkai sajtó (1919-1945),Újvidék, 1979; D. Popov, Srpska štampa u Vojvodi-ni 1918-1941, Novi Sad, 1983.

S. Mačković

GLAS RAVNICE, glasilo Demokratskogasaveza Hrvata u Vojvodini iz Subotice. Prvije svjetovni list na hrvatskom jeziku u Voj-vodini nakon 1956. Počeo je izlaziti u kolo-vozu 1990., ubrzo nakon osnutka DSHV-a,koji je pretežito i bio njegov nakladnik. Ti-jekom postojanja mijenjala se uređivačkapolitika: u početku je bio informativno gla-silo otvorenoga uređivačkoga koncepta, odsredine 1994. najveći je dio sadržaja bio po-svećen praćenju aktivnosti DSHV-a na cije-lom teritoriju Vojvodine, od 2007. ponovnoje otvoreno glasilo, kojem su u fokusu pra-ćenje stranačkih aktivnosti te provođenjeproklamiranih manjinskih prava.

Iako je nominalno mjesečnik, nije uvi-jek izlazio redovito, osobito u razdoblju2000.-06. Osim redovitih, izašlo je i nekoli-ko nenumeriranih izvanrednih brojeva, obi-čno pred obljetnice stranke ili izbore. Naj-češće izlazio na 16 ili 24 stranice, iako jebroj stranica varirao od 4 do 28. Često je mi-jenjao grafički izgled, a i upravljanje i ure-đivanje listom ostvarivalo se u različitimaranžmanima: od uredničkoga savjeta napočetku, zatim s ravnateljem lista, do samojedne osobe u funkciji urednika, a nekoliko

32

GLAS NARODA

Glas naroda, br. 19/1935, Subotica


je brojeva objavljeno bez urednika (37.,38., 106.-108.). Uredici su bili Ivan Polja-ković (1.-36.), Branko Melvinger (39.-44.),Vesna Kljajić (45.-64.), Lidija Molzer (65.-95./96.), Petar Kuntić (101., 104.), ĐorđeČović (102., 103.), Dragan Jurakić (105.) iVojislav Sekelj (od 109.). U listu su surađi-vali najistaknutiji intelektualci vojvođan-skih Hrvata (Juraj Lončarević, Lazar Mer-ković, Vojislav Sekelj, Tome Vereš, BelaGabrić...), a svoje novinarske uratke u nje-mu su počeli objavljivati mnogi koji su po-slije postali važni protagonisti hrvatskoganovinstva i kulture u Vojvodini (Zlatko Ro-mić, Robert Čoban, Goran Rotim, Petar Vu-ković, Slaven Bačić, Tomislav Žigma-nov...).

Napisi u Glasu ravnice od velike su važ-nosti za mjesnu povijest Hrvata u Vojvodi-ni na kraju XX. st., osobito brojevi iz prvepolovine 1990-ih, i to ne samo za povijestpolitičkoga artikuliranja interesa zajednicenego i za njezinu kulturu i uopće društveniživot. U listu su uredno zabilježeni mnogo-brojni oblici kršenja ljudskih i manjinskihprava Hrvata u Vojvodini, u čemu se poseb-no ističu napisi srijemskoga svećenikaMarka Kljajića.Lit.: T. Žigmanov, Bibliografija Hrvata u Vojvodini(1990.–2002) : prinosi, Pula, 2005. T. Žigmanov,Hrvati u Vojvodini danas : traganje za identitetom,Zagreb, 2006.

T. Žigmanov

GLAS ŠOKADIJE, glasilo Kulturno-pro-svjetne zajednice Hrvata Šokadija iz Sonte.Najavljen kao tromjesečnik, prvi broj iza-šao je u prosincu 2007. u nakladi Novinsko-

izdavačke ustanove Hrvatska riječ iz Subo-tice. Glavni je urednik Ivan Andrašić, a listdonosi uglavnom informacije o djelatnostiZajednice.

T. Žigmanov

GLASILO SUBOTIČKIH RIMOKA-TOLIČKIH CRKVENIH OPĆINA, listkoji je izdao Senat katoličkih crkvenih op-ćina u Subotici. Prvi i jedini broj izašao je29. VI. 1934., a kao odgovorni urednik na-veden je Mijin G. Perčić. Tiskan je dvoje-zično na hrvatskom i madžarskom jeziku(Szuboticai római katholikus hitkőzségiTudsóító) na 8 stranica u subotičkoj tiskariGlobus. Glasilo je pokrenuto radi informi-ranja subotičkih katolika o radu i potreba-ma crkvenih općina, a besplatno je dijeljenovjernicima. Objavljene su u njemu uprave izastupnici crkvenih općina u Subotici u raz-doblju 1934.-36., objašnjenje značenja cr-kvenih općina i crkvenoopćinskih poreza,izvještaj sa sjednice Senata katoličkih cr-kvenih općina u Subotici i vijest o ređenju

dvanaestorice bogoslova s područja Bačkeapostolske administrature. Jedan primjerakGlasila čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnojknjižnici u Zagrebu.

M. Bara

GLASNIK, prilog i podlistak Subotičkihnovina s vjerskom tematikom. Počeo je iz-laziti u studenom 1929., ubrzo nakon pre-stanka izdavanja Hrvatskih novina i pokre-tanja Subotičkih novina. Bio je najprije ru-brika, zatim dodatak u sklopu lista te samo-stalan dodatak na jednoj, dvjema ili četiri-ma stranicama, s paginacijom u sklopu li-

33

GLASNIK

Glas ravnice, br. 35, Subotica, 1993.

Glasilo subotičkih rimokatoličkih crkvenih općina, br. 1, Subotica, 1934.


sta, a katkad i s vlastitom. Bio je različitaformata, sukladno formatu Subotičkih novi-na, koji se mijenjao u ovisnosti o tiskari ukojoj su tiskane. Izlazio je neredovito i mi-jenjao je dinamiku izlaženja, od dvotjedni-ka (1929.-30.) pa do godišnjaka, kad je izla-zio kao božićni prilog (1938.-40.). U počet-ku je bio bez oznake godišta, broja i uredni-ka, a poslije godišta i brojevi nisu uvijektočno naznačivani. Prvi se put pojavljuje soznakom godišta i s brojem (god. III., br.24) kao prilog Subotičkih novina br. 24 iz1930. Otad nosi i podnaslov »za duhovnuzabavu«, koji ponovno nestaje tijekom1931. Kad se pojavio 1929., uredništvo nijebilo naznačeno, a od 1930. urednik je ozna-čen inicijalom p. B. (Blaško Rajić). God.1933. uredništvo preuzima A. M. (AndrijaMoullion), a nakon nekoliko brojeva po-novno je urednik Blaško Rajić (B. R.). Iz-među 1935. i 1937. uređuje ga L. K. (LazoKrižanović), oskudno i svega nekoliko bro-jeva, zbog neredovita izlaženja Subotičkihnovina. Od 1938. ponovno nije naznačenurednik, ali sad već izlazi kao samostalnidodatak na četirima stranicama u božićnimbrojevima. I suradnici su se potpisivali pse-udonimima i inicijalima, npr. p. B. (PavaoBešlić), Ano Nimka (Lajčo Budanović).Posljednji put pojavio se kao božićni prilogSubotičkih novina 1940.

Nepotpuna su godišta sačuvana u Grad-skoj knjižnici u Subotici, u Knjižnici Mati-ce srpske u Novom Sadu, u Nacionalnoj isveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te u Nacio-nalnoj knjižnici Széchényi u Budimpešti.

Lit.: Subotičke novine, 1929-41; I. Kujundžić, Bu-njevačko-šokačka bibliografija, Rad JAZU, 355,Zagreb, 1969; A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb,1991.

E. Bažant i M. Bara

GLASNIK ISTORISKOG DRUŠTVA UNOVOM SADU, časopis. Pokrenut je1928. radi objavljivanja stručnih i znan-stveno-istraživačkih radova za područjeVojvodine i nekadašnje južne Ugarske.Osnivač i ravnatelj bio je Stanoje Stanoje-vić, a glavni urednik Dušan J. Popović. Iz-lazio je do 1940.: 1928.-35. tri puta na go-dinu (u veljači, lipnju i listopadu) na 10-12tabaka, a od 1936. četiri puta na godinu (usiječnju, travnju, srpnju i listopadu ) na 7-8tabaka. Tiskan je najprije u SrijemskimKarlovcima pod uredništvom VikentijeProdanova, a 1938.-40. u Novom Sadu poduredništvom Dimitrija Kirilova. Za 18 go-dišnjih tečaja izdano je 40 svezaka, a 1937.,kao svezak 31-32, objavljeno je kazalo do-tad objavljenih svezaka.

Suradnici su bili pretežito srpski povje-sničari i arheolozi (Stanoje Stanojević, Du-šan J. Popović, Vasa Stajić, Nikola Radoj-čić, Milutin Jakšić i dr.), a nešto priloga ob-javili su i unitarno orijentirani hrvatskiznanstvenici (Ferdo Šišić, Viktor Novak,Petar Skok). U časopisu su publicirani pri-lozi koji su se bavili različitim razdobljima,od prethistorijskoga doba pa sve do XX.st., a obrađivani su povijest, književnost,kulturni događaji, topografija. Prevladavausmjerenost na povijest i kulturu Srba u Ba-ranji, Bačkoj, Banatu i Srijemu, no ima i ra-dova koji su važni i za druge narode, pa takoi za hrvatsku povijest općenito (osobito zaSrijem, manje za Baranju, ali i mnogi kojise bave hrvatsko-srpskim odnosima) te zavojvođanske Hrvate (Radivoj Simonović,O katolicima i katoličkoj crkvi pod Turcimana zemljištu Vojvodine, II/1; Nikola Radoj-čić, O imenu Bunjevaca, III/2; Velja Miro-savljević, Novi Sad oko 1716. godine, VI/3;Vasa Stajić, Mađarizacija i preporod Bu-njevaca, VIII/1; Spasoje Vasiljev, Književ-nost bačkih Bunjevaca u 17 i 18 veku, XIII/1-2; Vasa Stajić, Bunjevački govor kao jezikzvaničenja u Bačkoj, XIII/1-2 i dr.), pri če-mu je objavljeno i mnoštvo prikaza različi-tih djela. No sukladno ideološkim pogledi-ma vodstva Istoriskog društva i koncepcijičasopisa, o vojvođanskim Bunjevcima iŠokcima ne govori se kao o Hrvatima, pa seu više prigoda i osporavala njihova pripad-nost hrvatskomu narodu.

34

GLASNIK

Glasnik, br. 1/1940, Subotica


Glasnik je tiskan ćirilicom, ali je dio pri-loga, osobito oni koji su se odnosili na hr-vatske autore te na mjesnu hrvatsko-bunje-vačku povijest, objavljivan latinicom. Po-sjeduju ga Knjižnica Matice srpske u No-vom Sadu te gradske knjižnice u Subotici iSomboru.

E. Bažant

GLASNIK JUGOSLOVENSKOG PRO-FESORSKOG DRUŠTVA, međuratni st-ručni časopis profesorskoga udruženja uBeogradu. Nastavak je prijeratnoga časopi-sa Nastavnik, koji je izdavalo Srpsko profe-sorsko društvo u Beogradu 1890.-1914.Nakon rata 1919. izdana su još dva sveskatoga časopisa, od 1921. do 1929. izlazio jepod imenom Glasnik Profesorskog društva,a konačno ime dobio je 1930., kada je i pro-fesorska udruga, sukladno unitarnoj politi-ci, dobila dodatak jugoslavenski. Posljednjije broj časopisa izašao 1940. U međurat-nom razdoblju članci su tiskani na ćirilici ilatinici.

Za bačke je Bunjevce najznačajniji sve-zak br. 11-12 iz 1938., koji je tiskan predkongres Jugoslavenskoga profesorskogadruštva u Subotici i posvećen je Vojvodini,napose Subotici. Već i prije njega, pred no-vosadski kongres Profesorskoga društva1926., jedan je svezak u cijelosti je bio po-svećen Novomu Sadu i Vojvodini te je iza-šao i kao posebna publikacija Novi Sad iVojvodina.

Većina od 9 članaka koji za predmetimaju Suboticu, a prikupio ih je subotičkipododbor Društva, zapravo se odnosi na su-botičke Bunjevce. Članke su odabrali Sve-tislav Marić i Spaso Vasiljev, a autori su biliuglavnom unitarno opredijeljeni Bunjevci(Ivo Milić: O bačkim Bunjevcima; MijoMandić: Borba Bunjevaca za svoj jezik uosnovnim školama; Ljudevit Vujković La-mić: Nekoji bunjevački narodni običaji;Mara Đorđević Malagurska: Stara bunje-vačka nošnja i vez; Joso Šokčić: Prvi bunje-vački novinar) te Srbi (Vasa Stajić: Gradskagimnazija u Subotici 1747-1918; AleksaIvić: Subotica krajem 17. i početkom 18.veka; Milivoje Knežević: Biskup Ivan An-tunović – preporoditelj bačkih Bunjevaca;

Spasoje Vasiljev: Pregled bunjevačke knji-ževnosti).Lit.: Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slo-venačka, 1, Zagreb, b.g.

S. Bačić

GLASNIK PUČKE KASINE 1878, mje-sečno glasilo udruge Pučka kasina 1878. izSubotice. Pokrenut je u povodu proslave125 godina od osnivanja Pučke kasine – pr-vi se broj pojavio 1. IX. 2003. za mjesec li-stopad. Izlazi na 16 stranica, a iako mjeseč-nik, više je puta do kraja 2006. izašao kaodvobroj. Objavljeno je i nekoliko izvanred-nih brojeva. List se do kraja 2006. umnažaofotokopiranjem, od početka 2007. do počet-ka 2008., kad se kao nakladnik pojavljujeNIU Hrvatska riječ, list se tiska. Naklada jeod 300 do 500 primjeraka, a ne distribuirase prodajom, nego se dijeli besplatno. No-minalni je glavni urednik Josip Ivanković, avažnu ulogu u uređivanju imao je svećenikLazar Ivan Krmpotić. Objavljuju se članci odruštvenim, političkim i kulturnim događa-jima iz hrvatske zajednice Subotice i okoli-ce te o njezinoj povijesti.

Lj. Vujković Lamić

GLASNIK SV. FRANJE, dvomjesečnilist za duhovnu izgradnju. Izdavao ga jeFranjevački samostan u Subotici kao glasi-lo Franjevačkoga trećega reda od 1978. do1981. Kako je to glasilo prije izlazilo u dru-gim gradovima Hrvatske franjevačke pro-vincije sv. Ćirila i Metoda (Trsat, Zagreb iVaraždin), subotički Glasnik sv. Franje no-si godišta 50. (1978.), 51. (1979.), 52.(1980.) i 53. (1981.). Svake je godine izašlošest brojeva, osim 1981., kad je izašao samojedan trobroj.

35

GLASNIK SV. FRANJE

Glasnik Pučke kasine, br. 6/2005, Subotica


Glavni i odgovorni urednik bio je o. Le-opold Ivan Ivanković. List se tiskao u tiska-ri Grafičkoga zavoda Panonija u Subotici.Sadržaj lista bio je posvećen pretežito Papi-nim govorima te duhovnoj izgradnji člano-va Trećega reda i redovničke braće.

Lit.: Opći religijski leksikon, Zagreb, 2002; F. E.Hoško, Pregled povijesti Hrvatske franjevačkeprovincije sv. Ćirila i Metoda, http://www.ofm.hr/content/view/205/281/

K. Čeliković

GLAVINA, Krešimir (Subotica, 1. I.1940.), liječnik, radiolog, sveučilišni profe-sor. Sin Martina i Jage, rođ. Gencel. Osnov-nu školu i gimnaziju završio je u Subotici.God. 1958. upisao je studij medicine u Za-grebu, na kojem je diplomirao 1964. Kao li-ječnik Opće bolnice u Subotici od 1964.upućen je na specijalizaciju iz radiologije uZavod za radiologiju Kliničke bolnice Dr.Mladen Stojanović (danas Klinička bolnicaSestre milosrdnice) u Zagrebu 1969.-72.Nakon toga kao liječnik specijalist nastavioje raditi u Općoj bolnici u Subotici 1972.-73. do sloma Hrvatskoga proljeća. God.1969. sudjeluje u pripremama za osnivanjeogranka Matice hrvatske u Subotici te po-staje član-radnik Matice hrvatske u Zagre-bu, a poslije je zbog toga i zbog aktivnosti uvezi s osnivanjem HKUD-a Bunjevačko ko-lo u Subotici politički proganjan. Nakonprogona »hrvatskih nacionalista« među li-

ječnicima onemogućeno mu je stručno usa-vršavanje i napredovanje te se 1973. prese-lio u Hrvatsku. Radi isprva u Službi za radi-ologiju Opće bolnice u Našicama 1973.-78., koju je osnovao i vodio, a poslije i kaoravnatelj bolnice 1974.-78. Nakon toga pre-lazi u Odjel za radiodijagnostiku Opće bol-nice u Osijeku, čiji je voditelj bio 1987.-91.Ravnatelj osječke Opće bolnice bio je1991.-92. a ravnatelj Kliničke bolnice Osi-jek 1992.-2000.

Poslijediplomski studij iz radiologijezavršio je na Medicinskom fakultetu u Za-grebu 1980.-81., a magistrirao je 1986. rad-njom Klinička vrijednost flobografije nogu.Na istom je fakultetu 1998. obranio doktor-sku radnju Vrijednost kompjutorske tomo-grafije (CT) u analizi bolesnika s cervikal-nom spondilotičkom mijelopatijom. Struč-no se usavršavao u Parizu (1986., 1988.),Erlangenu (1987.) i Dresdenu (1989.). Unastavno-znanstveno zvanju biran je kaoznanstveni asistent 1992., za docenta 1998.,izvanrednoga profesora na Medicinskomfakultetu u Osijeku na Katedri za radiologi-ju za predmet Radiologija 2002., a za redo-vitoga profesora 2005. Bio je dekan Medi-cinskoga fakulteta u Osijeku 2003. i 2005.

Bavi se osobito angiologijom i neurora-diologijom. Sa suradnicima je objavio dva-desetak znanstvenih i stručnih radova u Me-dicinskom vjesniku (Osijek, 1986., 1991.,1999.), Neurochirurgia (Stuttgart, 1989.,1993.), Liječnički vjesnik (Zagreb, 1991.),Psychiatria Danubina (1991.), Croatianmedical journal : War Supplement (Zagreb,1992.), Archives of Orthopaedic and Trau-matic Surgery (Berlin, 1996.-97.), Journalof Neurosurgical Sciences (Milano, 1996.),Neurologia Croatica (Zagreb, 1996.), Librioncologici : Croatian journal of oncology(Zagreb, 1998.), Collegium antropologi-cum (Zagreb, 2004., 2005.). O suvremenojratnoj tematici pisao je i u Zborniku radovaHrvatskoga toksikološkoga društva (Za-greb, 1993.), o radiološkoj dijagnostici kar-cinoma napisao je poglavlje u knjizi Pro-blematika rada u primarnoj zdravstvenojzaštiti (Zagreb, 1993.), o urografskim pre-tragama u knjizi Urološka onkologija (Osi-jek, 1994.). Suautor je knjiga Kirurgija iz-

36

GLASNIK SV. FRANJE

Glasnik sv. Franje, br. 1-3/1981, Subotica


ljevnoga kamenca (Osijek, 1993.), Rekon-strukcijska urološka kirurgija (Zagreb,1999.), Vaskularni sustav (Zagreb, 2001.) iRadiologija (Zagreb, 2001.). S priopćenji-ma je sudjelovao na mnogobrojnim struč-nim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu,a za više znanstvenih i stručnih skupova bioje suorganizator.

Član je nekoliko znanstvenih i stručnihudruga: Hrvatskoga liječničkoga zbora(HLZ), Hrvatske liječničke komore, Hrvat-skoga liječničkoga društva za upravljanje irukovođenje u zdravstvu HLZ-a, Hrvatskelige protiv raka i dr., a u Sekciji za radiolo-giju HLZ-a i Hrvatskom društvu radiologaHLZ-a član je uprave 1990.-2000. Počasnije član Madžarskoga društva radiologa ičlan Općega odjela Madžarske akademijeznanosti. Bio je i predsjednik Hrvatsko-ma-džarskoga društva prijateljstva u Osijeku.

Bio je zastupnik u Zastupničkom domuHrvatskoga državnoga sabora 1992.-95.,član Nacionalnoga zdravstvenoga vijećaMinistarstva zdravstva Republike Hrvat-ske, zamjenik predsjednika Upravnoga vi-jeća Hrvatskoga zavoda za zdravstveno osi-guranje 1994.-2001. i od 2003., član Kriz-noga stožera Ministarstva zdravstva Repu-blike Hrvatske 1991., zapovjednik Krizno-ga stožera Opće bolnice Osijek i zapov-jednik Kriznoga stožera zdravstva Osječ-ko-baranjske županije. Dobitnik je višeznanstvenih i stručnih nagrada te priznanjai državnih odličja. Umirovljen je 2005., živiu Osijeku.

Lit.: Hrvatski biografski leksikon, 4, Zagreb, 1998.

N. Zelić

GLEDAČI, nepozvani promatrači svatovau bačkih Bunjevaca. Ispraćaju mladenkukad je mladoženjina rodbina odvodi iz rodi-teljske kuće, dovikujući joj često da se neokreće za sobom, jer se vjerovalo kako todonosi nesreću. Na muškoj strani, skupa sroditeljima i uzvanicima, dočekuju paksvatove s mladenkom. Sudjeluju u plesovi-ma, a ukućani ih obično poslužuju pićem ikolačima. Ponegdje se na znatiželjne gleda-če nije gledalo s naklonošću (zabilježeno jeto npr. u Čavolju), jer su ih činile uglavnomžene bez kojih nijedni svatovi ne mogu pro-

ći, a nerijetko su pritom negativno komenti-rale. Na subotičkim salašima pak gledači-ma se ne zamjera što dolaze, štoviše, smatrase da oni samo pridonose većemu slavlju teda bi svatovi bez njih izgubili na svečanosti.U sumrak se gledači razilaze, a gosti ulaze uprostoriju u kojoj se slavlje nastavlja uz ve-čeru.

Danas fenomen gledača u svojem pr-votnom značenju polako odumire te skupa snačinom slavljenja vjenčanja i on doživlja-va promjene. Sve su češći zajednički pirovi,na kojima se uzvanici s mladenkine i mla-doženjine strane skupljaju u dvorani zasvadbeno slavlje, dok gledači odlaze predcrkvu ili matični ured.

Lit.: A. Sekulić, Bački Bunjevci i Šokci, Zagreb,1990; S. Kujundžić, Naši mladenci, Subotica, 2004.

B. Jaramazović

GLONČAK, Miloš (Subotica, 27. VIII.1928.), nogometni vratar, trener. Sin Ivana iMarije, rođ. Stipić. Osnovnu i srednju eko-nomsku školu završio je u Subotici, a Višuekonomsku u Brčkom. Radio je u Općin-skom sudu u Subotici kao službenik, a od1992. u mirovini je. Živi u Subotici.

Nogomet počinje igrati 1944. u Željez-ničkom atletskom klubu (ŽAK), a idućegodine prelazi u novoosnovano Sportskodruštvo željezničara Spartak. Premda je1946./47. i 1947./48. igrao i kao centarfor,bio je jedan od najboljih vratara u povijestiSpartaka. Za taj je klub nastupao do 1968.,kad je završio aktivnu sportsku karijeru.Unatoč mnogobrojnim ponudama do krajaaktivne karijere ostao je vjeran Spartaku, zakoji je odigrao oko 1200 utakmica. Jedan-put je bio član reprezentacije Jugoslavije1949., a nastupao je i za reprezentacije Su-botice, Vojvodine i Srbije. S reprezentaci-jom željezničara Jugoslavije osvojio je pr-vo mjesto na I. i II. europskom prvenstvuželjezničara (Budimpešta 1947. i Bruxelles1951.), a 1950. u Parizu na Sindikalnom pr-venstvu Europe brani za reprezentaciju Ju-goslavije, koja je osvojila prvo mjesto. Na-kon prestanka aktivnoga igranja trenirao jeomladinsku ekipu i prvi tim Spartaka1968.-69. Nakon toga trenirao je nekolikoklubova iz Subotice i okolice (Bačka, Hor-goš, Peščara i Vinogradar).

37

GLONČAK


Lit.: SDŽ »Spartak« 1945-1970 (ur. E. Tilly), Subo-tica, 1970; Sportsko društvo železničara »JovanMikić – Spartak« (ur. M. Brustulov), Subotica,1995; Ž. Inić, Knjiga o »Spartaku« 1945-1997, Su-botica, 1997.

P. Skenderović

GOD, u subotičkih Bunjevaca naziv zablagdanska okupljanja mladih salašara i se-ljana u »varoši«. Bili su organizirani u raz-doblju od Sveta tri kralja do posljednje ne-djelje pred Advent, kad nije bilo velikih po-slova na njivi. Mladi su se u gradu običnoskupljali dan prije goda, kad bi posjetili bli-žu rodbinu i dogovorili se za sutrašnju zaba-vu. Nakon »velike« (svečane, pjevane) pri-jepodnevne mise obično su »korzirali« (še-tali subotičkim korzom), gdje su se nerijet-ko nalazili i budući parovi. Poslijepodne suorganizirana različita društvena okupljanja,a navečer je opet bio izlazak na korzo.

Jedan od najpoznatijih godova bio je nablagdan Sveta tri kralja. Na njemu su semladi salašari najčešće »zamomčili« ili»zadivojčili«, tj. počeli izlaziti. Simboličkise to odražavalo ponajprije na novoj odjećiu djevojaka: prestajale su nositi »bekeš«(jednodijelno ruho) i počele nositi novuodjeću sukladno gospodarskoj moći. PrijePrvoga svjetskoga rata djevojkama je obič-no šivano ruho od lyonske svile, dobivalesu lanac do dukata, zlatne naušnice, a neri-jetko su i zube pokrivale zlatnom navla-kom. Poslije je djevojka dobivala i zlatnunarukvicu (tzv. karperac), katkad s crvenimrubinima ili bijelim safirima. Ako su rodite-lji bili skromnijega imovnoga stanja i nisumogli kupiti dukate, djevojka je dobivalazlatni lančić s križićem, a u novije doba na-rukvicu i prsten. Kako je »zadivojčiti curu«bio znatan trošak, postojala je izreka: »Svi-la u kuću, jaram na tavan«, koja govori da jesamo za svileno ruho trebalo onoliko novcakoliko je vrijedio par ujarmljenih volova.Siromašniji roditelji koji nisu imali za svilui dukate svojoj su djevojci kupovali skrom-nije ruho, a od zlata samo onoliko koliko sumogli. Djevojke se nisu smjele »zadivojči-ti« same: njih je najprije u crkvu, a poslije ina korzo izvodila starija neudana teta ili sta-rija djevojka iz rodbine, a kad je našla dru-garicu ili više njih, onda je u društvo i na za-

bavu išla s njima. Na godu su se pojavljivalii momci koji su se zamomčili, tu su se upo-znavali i raspitivali jedni za druge i za dje-vojke. Dopuštalo se pritom da se momakzagleda u siromašniju djevojku, ali nije bilodopušteno bogatijoj udavači da pođe sa si-romašnijim momkom.

Drugi god u godini bio je na Marin (tj.na Svijećnicu 2. veljače), osobito od 1879.Tada je organizirano prvo Veliko prelo te jetaj god uskoro i postao jednim od najpozna-tijih. Godovi su se organizirali i na Petrov(tj. na blagdan sv. Petra i Pavla 29. lipnja) tena Veliku Gospojinu (15. kolovoza). I ti sugodovi održavani kad je bilo najmanje po-sla u polju, tj. prije početka risa (ručne žet-ve) i nakon njezina završetka.Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991;Hrvatska riječ, br. 1, Subotica, 2003.

S. Bačić

GODAR, Dejan (Subotica, 19. V. 1978.),nogometaš. Sin Mirka i Slavice, rođ. Takač.Djetinjstvo je proveo u Donjem Tavankutu,gdje je i počeo nogometnu karijeru u NKTavankut. S jedanaest godina prelazi u su-botički Spartak, gdje je ostao do svoje pet-naeste godine, kad prelazi u NK Bačka izSubotice. S osamnaest godina vraća se uNK Tavankut, a poslije odlazi u FK Solunaciz Karađorđeva. God. 1999. kratko je igraou madžarskom prvoligaškom klubu Szegediz Segedina, a nakon toga u novosadskojVojvodini. Prvi važniji ugovor potpisao je2000. s hrvatskim prvoligašem NK Osije-kom. God. 2001. prelazi u NK Belišće, a2002. u NK Inker iz Zaprešića. U njemu jeigrao jednu sezonu. Taj je klub, skupa sasvojim suigračima, među kojima je bio iEduardo Da Silva, uveo u Prvu Hrvatskunogometnu ligu. God. 2003. odlazi u Skan-dinaviju, u finski klub ROPS iz laponskogagrada Rovaniemija. Za ROPS je igrao petsezona i pridonio je da klub 2004. i ponov-no 2007. uđe u Prvu finsku ligu. Tada je,prema ocjeni igrača i trenera finske prve idruge lige, proglašen najboljim igračemfinske druge lige. Od 2007. igra za švedskiklub Dagerfors iz istoimenoga grada nado-mak Stockholma. Na Prvom nogometnomeuropskom prvenstvu hrvatskih manjina2006. u Splitu osvojio je treće mjesto sa sa-

38

GLONČAK


stavom vojvođanskih Hrvata, a proglašenje i najboljim igračem turnira. Igra na pozi-ciji lijevog veznog igrača.

Lit.: Hrvatska riječ, br. 5, Subotica, 2003; http://hr.wikipedia.org/wiki/Dejan_Godar

L. Suknović

GODIŠNJAK KULTURNO-UMJET-NIČKOG DRUŠTVA »BUNJEVAČKOKOLO«, časopis. Prvi i jedini broj obja-vljen je 1994. u Subotici na 72 stranice, auredio ga je Lazo Vojnić Hajduk. Broj je te-matski i nosi podnaslov Dužijanca ’93 – po-svećen je svetkovini proslave uspješnogasvršetka žetvenih radova. Sadržava člankesubotičkih autora o dužijanci općenito, pri-kaz manifestacija realiziranih u sklopu Du-žijance 1993. i pjesme istaknutih hrvatskihpjesnika iz Subotice (Jakov Kopilović, La-zar Merković, Vojislav Sekelj, Petko VojnićPurčar), a ilustrirao ga je Ivan Balažević.

Lit.: T. Žigmanov, Bibliografija Hrvata u Vojvodini(1990.–2002.) : prinosi, Pula, 2005.

T. Žigmanov

GOLEK, Makarije Đuro (Požega, 11. III.1846. – Budim, 16. III. 1874), pedagog.Član Provincije sv. Ivana Kapistranskogapostao je 1861. Studirao je na filozofskomučilištu u Vukovaru 1862.-64. Postigavšinaslov profesora teologije, predavao jedogmatsko bogoslovlje na franjevačkoj bo-goslovnoj školi u Baji 1869.-72. Zbog naru-šena zdravlja napustio je profesorsku slu-žbu, ali je ipak u Budimu bio tajnik provin-cijala Manszvéta Hantkena 1872.-74.

Izvor: Arhiv Generalne kurije Franjevačkoga redau Rimu, Hungaria Capistrana, sv. 1, fol. 120v,314v.

Lit.: Schematismus almae Provinciae S. Ioannis aCapistrano, Pestini, 1870, 39.

F. E. Hoško

GOLUB, Marin (Apatin, 11. IX. 1956.),motonautičar. Sin je Antuna i Mande, rođ.Periškić. Osnovnu školu je završio u Mono-štoru, srednju tehničku strojarskog smjera uSomboru, a višu strojarsku na Strojarskomefakultetu u Novom Sadu. Kao član Motona-utičkog kluba »Dunav« iz Sombora sudje-lovao je na brojnim natjecanjima diljembivše Jugoslavije. Najveću uspjeh u karijeri

mu je osvajanje titule prvaka Jugoslavije uklasi SB 350 god. 1986. i 1987. Radi kaoprofesor u Tehničkoj školi u Somboru.

Lit.: D. Kolundžija, Leksikon somborskog sporta,Sombor, 1990.

P. Skenderović

GOLUB, Stipan (Monoštor, 6. XII. 1959.),motociklist. Sin Josipa i Marije, rođ. Peri-škić. Osnovnu školu završio je u Monošto-ru, a srednju za obućara u Somboru. Od ra-ne mladosti zanimao se za motociklizam, as 14 godina počinje voziti motor. Najprijevozi iz hobija, a sa 17 godina postaje čla-nom Auto-moto društva Magnet iz Sombo-ra. Natjecao se u kategoriji motora do 125cm³. Sudjelovao je na mnogobrojnim natje-canjima u Jugoslaviji, a najvažnije rezultateostvario je na reliju Sutjeska: 3. mjesto1983., 1. mjesto 1985. i 3. mjesto 1986. S 28godina prestao se natjecati. Živi u Somboru.


P. Skenderović

GOLUBARSTVO, uzgajanje domaćih go-lubova radi sportskih natjecanja. Na bač-kim salašima, uz drugu perad, tradicionalnosu se uzgajali i golubovi, čije se meso rabilou prehrani. No osim što su se uzgajali iz go-spodarskih razloga, golubovi se u drugojpolovini XIX. st. u Podunavlju počinju uz-gajati kao ukrasne ptice, pa se osnivajuudruge uzgajivača golubova te organizirajuizložbe golubova i njihova letačka natjeca-nja. Tako je u Somboru 1871. osnovanaudruga koja je 1877. priredila izložbu golu-bova, a 1892. veliku izložbu peradi, golu-bova, ptica i lovstva s više od 1000 izloža-ka. U Subotici je udruga uzgajivača golubo-va 1906. održala državnu izložbu, na kojojsu bili izloženi golubovi iz više ugarskihgradova. U najnovije doba u Subotici iSomboru svake se godine održavaju velikemeđunarodne izložbe golubova i sitnih ži-votinja.

Osim natjecanja ukrasnih golubova naizložbama, organiziraju se i sportska letač-ka natjecanja na razdaljinu (listonoše), u vi-sinu (visokoletači) te prevrtanjem u letu(prevrtači). U Bačkoj se uzgaja 27 autohto-nih pasmina golubova. Među najpoznatiji-

39

GOLUBARSTVO


ma su somborski dugokljuni letač i subotič-ki kružni letač, s daljnjim podvrstama (»rez-geši«, »vereši«, »fekete«, »dereši« i dr.), aneki su od njih i ukrasni i letači.

Golubarstvo je tradicionalno bilo veo-ma popularno među bunjevačkim stanovni-štvom, osobito u drugoj polovini XX. st.Bunjevački je pučki izraz za taj sport »go-lupčarstvo«, golubari se nazivaju »golup-čarima«, a bavljenje golubarstvom označu-je se glagolom »golupčariti«.

Lit.: J. Pekanović, Golubarstvo u Somboru, Som-bor, 2002.

J. Z. Pekanović

GONDI, Damir (Osijek, 15. VIII. 1959.),slikar naivac. Sin je krojača Josipa i Marije,rođ. Bođo. Nakon njegova rođenja obiteljmu se doseljava u Vajsku te je ondje poha-đao osnovnu školu. Gimnaziju je završio uOdžacima, a Višu tehničku školu završava1981. u Subotici. Slikarstvom se počeo ba-viti 1987. Najčešće se služi tehnikom uljana platnu, premda slika i na drvetu, a bavi sei crtežom. Motivi na njegovim slikamauglavnom su sakralni, poglavito prizori izBiblije i likovi svetaca, a zastupljeni su još ikrajolici, portreti i kopije slika starih maj-stora. Izrađuje i zidne slike velika formata –oslikao je cijeli zid vjeronaučne dvorane užupi sv. Jurja u Vajski na poticaj vlč. Andri-je Đakovića. Sudjelovao je na skupnim iz-ložbama u Baču, Vajski i Bođanima. Sviragitaru i antikvar je. Radi u Javnom komu-nalnom poduzeću Tvrđava u Baču, a od2000. živi u Bođanima.

J. Dumendžić

GORJANAC, Marko (Bereg, 15. IV.1897. – Bereg, 28. IV. 1940.), društveni ipolitički djelatnik. Sin je Stipana i Kate, rođTerzić. Odrastao je u poljodjelskoj obitelji,a školovao se u rodnom mjestu. Nakon šire-nja političkoga djelovanja HSS-a na Bačkuaktivno se uključio u rad te stranke. Bio jejedan je od osnivača njezina mjesnogaogranka, dugogodišnji potpredsjednik i op-ćinski odbornik. Uključio se i u kulturni ži-vot zajednice te je sudjelovao u osnivanjuogranka Seljačke sloge u Beregu 1. I. 1928.U njemu je bio odbornik Odjela za seljačkezadruge te član Suda dobrih i poštenih ljudi.

Usko je surađivao s Marinom Dekićem iMatijom Tucakovim, tadašnjim prvacima ipokretačima političkih i kulturnih akcijaHrvata u Beregu. Tijekom diktature kraljaAleksandra bio je aktivan u mjesnoj rimo-katoličkoj crkvenoj općini. Nakon obnoveparlamentarizma 1935. sudjeluje u obna-vljanju mjesnih ogranaka HSS-a i Seljačkesloge. U vrijeme pregovora Cvetković-Ma-ček o preuređenju države 1939. organiziraoje u Beregu političke skupove na koje su do-lazili senator Josip Vuković – Đido iz Subo-tice, Ljudevit Tomašić, izaslanik VladkaMačeka, i drugi hrvatski političari.

Lit.: Ogranak Seljačke sloge u Bačkom Bregu, Se-ljačka prosvjeta, br. 9, Zagreb, 1928; Subotičke no-vine, br. 22, Subotica, 1939; Subotičke novine, br.17, Subotica, 1940.

M. Bara

GORJANAC, Zlatko (Sombor, 26. I.1974.), pjesnik, novinar, kulturni djelatnik.Sin je Stipana i Marice, rođ. Gorjanac.Osnovnu školu završio je u Beregu, a Sred-nju tehničku školu u Somboru. Početkom1990-ih u Beregu osniva rock-skupinu Ču-vari vremena, za koju piše glazbu i teksto-ve. Skupina je djelovala do 1999., a 2000.jedan je od osnivača tamburaškoga orkestraBereški tamburaši. Poeziju je počeo pisati uosnovnoj školi, piše na šokačkoj ikavici i nahrvatskom književnom jeziku, a objavlji-vao je u hrvatskoj periodici u Bačkoj (Zvo-nik, Miroljub, Subotička Danica, Hrvatskariječ), u Somborskim novinama i drugdje.Redovit je sudionik susreta pjesnika Liranaiva 2003.-07. Autor je više napisa o na-rodnim običajima u Beregu, kao novinskiizvjestitelj surađuje u Hrvatskoj riječi, Zvo-niku i Miroljubu, a urednik je stranice Iz na-rodne škrinje u Hrcku, dječjem podliskuHrvatske riječi.Lit.: Lira naiva 2006., Subotica, 2006.

K. Čeliković

GORJANAC, Živko (Santovo, 15. V.1958.), sveučilišni profesor. Sin je Joze iAnice, rođ. Blažetin. Osnovnu školu poha-đao je u rodnom selu, a 1977. maturirao je ubudimpeštanskoj Hrvatsko-srpskoj gimna-ziji. Isprva studira na Geodetskom fakulte-tu Šopronskoga drvnoindustrijskoga sve-

40

GOLUBARSTVO


učilišta u Stolnom Biogradu (madž. Székes-fehérvár), a od 1980. povijest i hrvatsko-srpski jezik i književnost na Filozofskomfakultetu Sveučilišta Loránda Eötvösa uBudimpešti, gdje je i diplomirao 1985. Na-kon što je u selu Voktovu (madž. Foktő) pre-davao povijest i ruski jezik, 1986. zaposliose na bajskoj Visokoj školi Józsefa Eötvösa,gdje na Odjelu za narodnosne i strane jezikepredaje hrvatski jezik i književnost, pozna-vanje hrvatske narodnosti i metodiku nasta-ve za studente učiteljskoga i odgojiteljskogsmjera. Na Filozofskom fakultetu Sveučili-šta Loránda Eötvösa doktorirao je 2002. napodručju jezikoslovlja (slavistike) na temu:Govor santovačkih Hrvata. Redovito sudje-luje na znanstvenim skupovima s prilozimao jeziku Hrvata u Madžarskoj, a radove jeobjavljivao u časopisima Riječ, Pogledi,Znanstveni zbornik i dr. U izdanju Pedago-škoga fakulteta Visoke škole Józsefa Eöt-vösa 2004. objavljena mu je knjiga Hrvat-ski govor sela Santova. S obitelji živi u Baji.

Djelo: Ž. Gorjanac, Hrvatski govor sela Santova,Baja, 2004.

Ž. Mandić

GORNJI SV. IVAN → Sentivan

GORNJI TAVANKUT → Tavankut

GORNJI VERUŠIĆ → Verušić

GOSPIN SOKAK, dio današnjega Som-bora na okuci staroga toka rijeke Mostonge.U počecima urbanizacije toga područja naprijelazu iz XIX. u XX. st. od bunjevačkihobitelji salaše su ondje imali Altingeri, Be-retići, Dorotići, Fočići, Horvati, Švrake iŽuljevići. Naselje je naziv dobilo po od ka-peli posvećenoj Gospi Lurdskoj. Za njezinugradnju novac su donirali Vince Beretić sbratom i dvjema sestrama (porodični nadi-mak Lencini). Posvećenje kapele obavljenoje 1916., a gozba za svećenike i goste bila jepriređena »pod drenom starim 300 godi-na«. Naziv se i danas se koristi kao lokacij-ski orijentir u svakodnevnoj komunikacijistanovništva.

Kapela Gospe Lurdske nalazi se u dana-šnjoj Ulici Tome Roksandića. Sve done-davna bila je mjesto hodočašća vjernika,

održavana su kod nje misna slavlja i molilase krunica, a još i danas mnogi štovateljiLurdske Gospe dolaze i pale joj svijeće.

Lit: M. Beljanski, Pangare, Gospin sokak, Čutka,Šikara, Strilić, Mali Beč i Čatalinski put, Sombor,1973.

M. Bara i Ž. Mikrut

GOSPODARSKA SLOGA, organizacijakoja je činila ekonomsko krilo Hrvatske se-ljačke stranke. Osnovana je 5. VII. 1935. uZagrebu s namjerom da »gospodarski orga-nizira hrvatsko seljačtvo, a po njemu i kroznjega čitav hrvatski narod, koji živi zajed-no«. Nedugo nakon osnutka izaslani su po-vjerenici koji su obilazili sve hrvatske kra-jeve informirajući seljaštvo o važnostiudruživanja u jednu jaku gospodarsku or-ganizaciju. Tijekom travnja 1936. osnova-ne su mjesne i kotarske organizacije u Bač-koj sa središnjicom u Subotici. Za glavnogapovjerenika Gospodarske sloge u Bačkojizabran je Marko Dulić iz Đurđina. Organi-zacija je posredovala pri utvrđivanju cijenaseljačkih proizvoda, nabavi hrane, liječenjustočnih bolesti, podizanju cijena nadnica (uBačkoj posebice u vrijeme žetve), nabaviogrjeva, likvidaciji zemljoradničkih dugo-va i dr. Organizirana su predavanja i širenaje poučna literatura o cijepljenju stoke, za-štiti vinove loze, rezidbi voća i drugim na-prednim gospodarskim tehnikama. Širećisvoje djelovanje, poticala je osnivanje spe-cijaliziranih zadruga, poput svinjogojskezadruge u Somboru pod predsjedništvomAntuna Matarića, žitarske zadruge u Đurđi-

41

GOSPODARSKA SLOGA

Kapela Gospe Lurdske u Somboru


nu s mlinom, koju je vodio Marko Dulić, alii mljekarskih, stočarskih i nabavljačkih za-druga po drugim mjestima. Rad organizaci-je na subotičkom području podupirao jeMihovil Katanec, posebno se zauzimajućiza uređenje radne obveze tzv. »kuluka« pripopravku cesta. Zadrugari iz Bačke sudje-lovali su u pomoći seljacima iz Bosne i Her-cegovine te Dalmacije opskrbljujući ih hra-nom i pomažući im novčanim prilozima ugodinama slabih uroda. U financijskoj po-moći isticao se Fabijan Hajduković iz Som-bora, koji je predvodio slične akcije u poti-canju djelovanja nacionalnih organizacija.U razdoblju 1936.-41. u Bačkoj je imalaoko 700 članova, najviše na subotičkompodručju. Većina hrvatskih naselja u Bač-koj imala je svoje mjesne organizacije, aondje gdje ih nije bilo djelovali su povjere-nici Gospodarske sloge. Njezin rad prestajes početkom Drugoga svjetskoga rata.

Lit.: Što hoće Gospodarska sloga, Gospodarskasloga, 1/1936, Zagreb; Gospodarska sloga u Vojvo-dini, Gospodarska sloga, 10/1936, Zagreb; Kakonapredujemo u Vojvodini?, Gospodarska sloga,11/1936, Zagreb; Gospodarski pokret širi se u Voj-vodini..., Gospodarska sloga, 25/1936, Zagreb;Povodom osnivanja »Gospodarske sloge« u Subo-tici, Subotičke novine, 4/1936, Subotica; Kuluk ikulučari, Subotičke novine, 23/1936, Subotica; M.Katanec, Gospodarska sloga i kuluk, Subotičke no-vine, 5/1937, Subotica; B. M., Nacionalni i kulturniživot Hrvata Bunjevaca u Somboru, Hrvatski dnev-nik, 395, Zagreb, 1937; Subotičke novine, 8/1939,Subotica; Osnutak i razvoj Gospodarske sloge, Go-spodarska sloga, 11-12/1940, Zagreb.

M. Bara

GOTOVAC, Tomislav (od 2005. LAUER,G. Antonio) (Sombor, 9. II. 1937.), multi-medijski konceptualni umjetnik, autor eks-perimentalnih filmova. Sin Ivana, pješač-koga podnarednika rodom iz Imotskoga, iElizabete (Beške), rođ. Lauer, kćeri pozna-toga somborskoga mesara. Obitelj se prese-lila u Zagreb 1941., nakon uspostave ma-džarske vlasti, koja je iz Bačke protjeralasve one koji su se doselili nakon 1918. Na-kon završene gimnazije počeo je studij ar-hitekture u Zagrebu, ali ga je napustio te jegodinama radio kao bankovni i bolničkislužbenik. God. 1967. položio je audiciju zastudij režije na beogradskoj Akademiji zakazalište, film, radio i televiziju. Nakon

1972. bio je politički proganjan zbog autor-skoga i glumačkoga sudjelovanja u sudskizabranjenom diplomskom filmu LazaraStojanovića Plastični Isus, pa je uspio dip-lomirati tek 1976.

Prvi amaterski film Smrt snimio je u Ki-noklubu Zagreb 1962., nakon čega je slije-dila serija eksperimentalnih filmskih ostva-renja složene strukture, sukladne tadašnje-mu najmodernijemu trendu avangardnogafilma kod američkih strukturalista (AndyWarhol). Na saveznom festivalu amater-skoga filma u Skoplju 1967. dodijeljena muje titula majstora amaterskoga filma. Nje-govi sugestivni eksperimentalni filmovi iz-van su konvencionalnih narativnih standar-da, a u pravilu su strukturirani repetitivno ibitno su povezani s glazbom, najčešće sdžezom Glenna Millera, a snimljeni su usvim mogućim tehnikama, od najuže ama-terske vrpce od 8 mm, preko 16 mm i širo-koga standarda od 35 mm sve do najrecent-nijih elektroničnih sustava VHS, BETA iliMini DV. U obilnom opusu od gotovo 50filmskih djela ističu se Prijepodne jednogfauna (1963.); Pravac /Stevens-Duke/(1964.); Plavi jahač /Godard-art/ (1964.);Kružnica /Jutkevič-Count/ (1964.); Obitelj-ski film II (1973.); Glenn Miller I /Srednjo-školsko igralište I/ (1977.); Julije Knifer(1982.); Tomislav Gotovac (1996.); Tram-vaj 406 (2000.); Straža na Rajni (2000.);Glenn Miller 2000 (2000.); Majsko jutromatorog fauna (suautori Damir Čučić iŽeljko Radivoj, 2001.); Identity Number(2001.); Trocki (2002.); Dead Man Walking(2002.). Kao osebujna pojava (fizičkim iz-gledom i osobnom reputacijom) Gotovac jenastupao i kao glumac u igranim filmovimasvojih kolega, ponajviše Zorana Tadića, alii Dušana Makavejeva, Bate Čengića i Želi-mira Žilnika.

Posebno područje njegova umjetničko-ga djelovanja čine šokantni performansi ilihepeninzi, koji su obično dobivali znatanodjek u javnosti jer su sadržavali provoka-cije golotinjom, odnosno vulgarnim riječi-ma i ponašanjem, što se iščitavalo kao prije-zir prema uobičajenim građanskim i dru-štvenim standardima. Posebno su zapamće-ni Umjetnik u prošenju (1980.); Ležanje gol

42

GOSPODARSKA SLOGA


na asfaltu, ljubljenje asfalta / Zagreb, volimte! (1981.); Paranoia View Art / Hommageto Glen Miller (1988.) i drugi, a izvodio ihje najčešće pred slučajnim prolaznicima naotvorenim prostorima u Beogradu, Zagrebu,Osijeku, Krems-Steinu (Austrija), NewYor-ku, Splitu, Ljubljani, Dublinu, Baselu i nazagrebačkom Sljemenu. Priredio je i devetsamostalnih izložaba kolaža, fotografija idokumenata u prestižnim galerijama i mu-zejima u Beogradu, Zagrebu, Dubrovniku iNew Yorku, među kojima je ona pod naslo-vom Tomislav Gotovac, Retrospektiva do-kumenata 1956.-1986. pružila širok uvid ubiografiju i osobnost umjetnika.

U svim svojim peformansima i antolo-gijskim eksperimentalnim filmovima ostaoje dosljedan svojemu filmofilskomu identi-tetu, no 2005. osjetio je potrebu za djelo-mičnom izmjenom vlastitoga građanskogaidentiteta te je službeno promijenio ime uAntonio G. Lauer (prema majčinu djevojač-komu prezimenu). Premda je tijekom kari-jere doživljavao kontradiktorne ocjene, odposve negatorskih i odbojnih do adoracijekoja ga je učinila kultnim i karizmatičnimprorokom avangardne, odnosno subverziv-ne umjetnosti, nema dvojbe da je svojimumjetničkim djelom i sveukupnim djelova-njem Tomislav Gotovac / Antonio G. Lauerosigurao status najslikovitije kreativneosobnosti u cijeloj povijesti hrvatske kine-matografije.

Lit.: Filmska enciklopedija, 1, Zagreb, 1986; Hr-vatski leksikon, 1, Zagreb, 1996; Hrvatski biograf-ski leksikon, 5, Zagreb, 2002; A. Battista Ilić i D.Nenadić (ur.), Tomislav Gotovac, Zagreb, 2003;Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, 7,Zagreb, 2005.

I. Škrabalo

GRADINA (Gradina Salaši), prigradskosalaško naselje raštrkanoga tipa, jugoistoč-no od Sombora. Smješteno je između cesteSombor – Kljajićevo na sjeveru, Velikogabačkoga kanala na jugu, grada na zapadu isusjednih katastarskih općina Kljajićevo,Telečka i Sivac na istoku. U pravcu zapad-istok taj prostor doseže duljinu od 10 do 12km. Dijeli se na Istočnu i Zapadnu Gradinu,s najvećom koncentracijom salaša uz neka-dašnji ljetni Sivački put. Tu, oko nekada-

šnje škole, na udaljenosti od oko 6 km odgrada, nalazi se i središte tih salaša, s podruž-nicom Mjesne zajednice »Mlake« te dru-štvenim nekada zadružnim domom, a prijeje tu bila i prodavaonica mješovite robe. Sa-da su svi ovi salaši sa Somborom povezaniasfaltnom cestom. Južni dio Gradine okoKlise i područje salaša Matarići ostao jeizoliran od ostaloga prostora salaške skupi-ne 1802. nakon prokopavanja Kanala Fra-nje Josipa, koji je u jugoslavenskom razdo-blju preimenovan u Veliki bački kanal. Odsalaških skupina na Gradini se posebno iz-dvajaju Pekanovići, Bogišići, Goretići, Bo-šnjaci, Kovačići, Radojevići i dr. Na Gradi-ni živi i porodica Marković čiji članovi nosenadimak kapetani – riječ je o potomcimakapetana Duje Markovića, koji je 1687. do-veo posljednju veliku skupinu bunjevačkihHrvata na somborsko područje, a čiji jeunuk 1749. Mariji Tereziji uputio molbu damu se dodijeli pustara Gradina zbog zaslu-ga njegova djeda u borbi s Turcima.

Cijeli prostor ovih salaša veoma je plo-dan, ocjedan i nešto viši dio bačke lesne te-rase, visine i do 99 metara. Na takvim uzvi-sinama nailazi se na tragove srednjovjekov-nih ljudskih staništa, pa i utvrda.

Premda su Turci gospodarili cijelimsomborskim prostorom 1541.-1687., sta-novnici Gradine i tada su porez plaćali Ka-lačkoj nadbiskupiji. Hrvatsko pučanstvokoje je naseljavalo to područje franjevci supotajno okupljali predvodeći sv. mise i dru-ge vjerske obrede na skrovitim mjestima.Na svoj način na to upućuje i toponim Cr-kvina, a naziv Gradina odnosi se na utvrđe-nje ili teritorij koji pripada utvrdi. Broj kr-šćanskih kućanstava, tj. poreznih obvezni-ka, u Gradini prema evidenciji turske vlastiiznosio je 1554. – 1; 1570. – 4; 1590. – 7.Slavenskoga katoličkoga stanovništva naovim je prostorima bilo i prije turskih osva-janja, jer su još 1480. iz Dalmacije ovamostigli dominikanci. Beogradski nadbiskupMarin Ibrišimović 24. X. 1649. krizmao jeu Somboru 117 vjernika iz 30 obitelji.

Seobom bunjevačkih Hrvata u ove kra-jeve 1687. iz osnove je izmijenjena etničkai vjerska struktura pučanstva. God. 1720.Gradina je pustara somborskih vojnih gra-

43

GRADINA


ničara. Prema popisu kućanstava iz 1748. uIstočnoj su Gradini živjeli gotovo samo bu-njevački Hrvati, a od tada je ovo područje iintenzivnije naseljavano. Budući da je1749. Sombor dobio status slobodnoga kra-ljevskoga grada, magistrat je somborskimfranjevcima za iznimne zasluge darovao 24jutra zemlje, a oni su u znak zahvalnosti nabrežuljku Klisa kod današnjega Velikogakanala podigli križ, ali se o njegovoj sudbi-ni odavno ništa ne zna.

Pučka škola otvorena je 1876. na salašuĐure Pekanovića 1876., a već 1879. kato-lička crkvena općina ovdje je podigla novuškolsku zgradu, u kojoj su se povremenoodržavale mise i drugi vjerski obredi. Uzzgradu je postavljeno i veliko posvećenozvono, koje je nakon Drugoga svjetskogarata odavde preneseno u jedno privatnodvorište. U tom su dvorištu vjernici Gradi-ne 1950-ih izgradili i katolički kapelu po-svećenu sv. Antunu Padovanskomu. Osimtoga u Gradini od vjerskih znamenja posto-je još tri križa – dva katolička i jedan pravo-slavni.

Glavna prometnica Gradine Salaša as-faltirana je, a naselje je 1960-ih elektrifici-rano. Međutim na izoliranom dijelu južnood Velikoga kanala, bez tvrda puta, električ-ne energije, mosta koji ih je povezivao sdrugim dijelovima toga prigradskoga nase-lja (poznata Popina ćuprija srušena je1941.) i drugih elementarnih stečevina su-vremene civilizacije, Matarići su postupnogašeni te su 1980-ih u cijelosti napušteni, asalaški su objekti razrušeni.

Prema popisu pučanstva u Gradini Sala-šima 1961. u 240 kućanstava živjela su 763stanovnika, a 1981. u 148 kućanstava 453osobe. Pri popisu iz 2002. broj kućanstavaiznosio je 92, a broj stanovnika 257. Zbogsmanjena broja djece 1997. ukinut je i ta-mošnji ogranak jedne gradske škole.

Većina stanovnika Gradine i danas sebavi zemljoradnjom i stočarstvom. Gajenjekvalitetnih goveda, a ranije i ovaca, rezulti-ralo je proizvodnjom znamenitog »sombor-skog sira«, koji je isprva pravljen od ovčjeg,a sada od kravljeg mlijeka. Uslijed razvojaagrotehnike, koja oslobađa sve veći broj ne-posrednih djelatnika, došlo je do preselje-nja stanovnika u Sombor, osobito onih mla-đe životne dobi.

Lit.: J. Muhi, Zombor története, Zombor, 1944; M.Beljanski, Somborski salaši, Sombor, 1970; M. Be-ljanski, Ponovo o somborskim salašima, Sombor,1979; M. Beljanski, Najstariji podaci o Hrvatima uSomboru, Sombor, 1988.

M. Đanić i J. Z. Pekanović

GRADITELJSTVO, NARODNO, skup-ni pojam za umijeće gradnje i građevine po-dignute izvan gradskih sredina, nastale zapotrebe socijalno i obrazovno nižih dru-štvenih slojeva; suprotan je pojmu tzv. viso-ke ili stilske arhitekture. Predmet je povije-sti arhitekture i povijesti umjetnosti, u većojmjeri etnologije, koja proučava graditelj-sko oblikovanje, povezanost građevina s ti-pom tradicijskoga privređivanja, obilježjaunutarnjega uređenja te tipično ponašanjeljudi u stambenoj i izgrađenoj sredini. Na-

44

GRADINA

Gradina


rodno graditeljstvo karakterizira prilagođe-nost građevina okolišu, pa su seoska naseljai nastambe pridonosili osebujnosti pojedi-nih prostora.

Pogodnosti mikroreljefnih i klimatskihuvjeta za življenje, voda i plodno tlo oduvi-jek su bili opredjeljujući čimbenik za živ-ljenje i nastanjivanje. Pučki je graditelj su-kladno danostima prirode pronalazio i ma-terijal za građenje (drvo, kamen, ilovača,slama, trska), koji je stvarao različitosti gra-diteljskih oblika za zadovoljavanje istih ži-votnih potreba – kuće za stanovanje, staje iostale prateće objekte različitih sadržaja.Svi tako primijenjeni materijali bili su pri-stupačni pučkomu graditelju, ekonomični,a ujedno su ekološki zadovoljavali mikro-klimatske prirodne danosti, npr. u planina-ma zidovi su od pritesanih balvana, a krovnipokrivač od šindre; u primorju su zidovi odkamena, a krovni pokrivač od ljuspastih ka-menih ploča i dr. U međuriječju Dunava iTise te na Telečkoj visoravni također se raz-vio osobit oblik narodnoga graditeljstva –prema materijalu i funkcionalnoj organiza-ciji – koji se može nazvati panonskom ku-ćom. Nekad mnogobrojni vodotoci s obi-ljem trske i vrbaka te plodne visoravni s le-som i ilovačom (žuta zemlja) ispod njegabili su dugo stoljeća osnovni građevni ma-terijal, kojega je u prirodi bilo u izobilju: zi-dovi su građeni od naboja, a krovni pokri-vač od trske. Oba ta građevna materijala,obrađena rukom narodnoga graditelja, po-kazala su se kao do danas nenadmašeni to-plinski izolatori s obzirom na oštru izmije-njenu stepsko-kontinentalnu klimu s dugimi oštrim zimama i jarkim ljetima, uz domi-nantne sjeverozapadne (zimske) i jugoza-padne (ljetne) vjetrove.

Potkraj XVII. st. u doba naseljavanjaslavenskoga stanovništva s juga, prostorisjeverno od Save i Dunava, kojima su tako-đer vladali Turci, bili su slabo nastanjeni.Prvotna staništa bila su zato u dolovima vo-dotoka Telečke – ukopane zemunice na nji-hovim obalama. Iz zemunica će se u sljede-ćem razdoblju razviti salaši. Naime, tije-kom XVIII. st. iz zemunice se formira nad-zemna kuća (negdje postoji i prijelazni ob-lik poluzemunica, tj. dijelom ukopanih ku-

ća, npr. u Sonti), s istom funkcionalnomosnovom, tj. organizacijskim rasporedomprostorija, a potkraj XVIII. st. tip panonskekuće bio je u potpunosti formiran.

Okućnicu panonske kuće čine i drugiobjekti izgrađeni od autohtonih (izvornih)materijala: kuća za stanovanje – salaš; »ko-šara« (staja) za konje s »naslamom« za ko-la; volarica s izlaskom u »korlat« (obor);komora; kokošinjac stožastoga oblika (odtrske, vrbova pruća – »koter« ili »bubalja«),krušna peć, ambar za zrnastu hranu, đerma(koja dominira dvorištem). Pritom su di-menzije kuća i objekata u pravilu bile funk-cionalne.

Kuće su prizemne, zidovi su građeni odžute zemlje (ilovače) s dodatkom pljeve ko-

45

GRADITELJSTVO

Razvoj panonske kuće


ja ostaje nakon žetve, a nakon što su podig-nuti, premazivani su (nabijani) u slojevimavode sa zemljom i pljevom. Nabijeni osuče-ni sloj bio je dimenzija oko 8-10 cm i pribli-žno je odgovarao debljini opeke, dok su zi-dovi bili ukupne debljine 60-80 cm. Tavani-ca je pravljena od »slime« (daščane podlo-ge), na koje se stavljalo blato s pljevom.Krovna konstrukcija izrađivana je od otesa-nih bagremovih oblica s drvenim klinovi-ma, dok je krovni pokrivač bio od nabijenetrske, debljine oko 50 cm, s prepuštenomstrehom. Zabati su s početka bili također tr-ščani, oblijepljeni blatom, poslije u građan-skom razdoblju postaju i daščani i zidani.Na tavanima se osiguravao propuh jer se tučuvala pšenica, a često su se, nakon dimlje-nja u pušnicama, sušile kobasice, slanina išunke. Kuće su se ličile u proljeće, najka-snije do blagdana Duhova, te sredinom ko-lovoza, oko Velike Gospe, no iako je bojakuće bijela, sokla je bila obično sivocrnakako se u donjem dijelu zidova ne bi vidjelitragovi oborina odbijenih od tla. Svake go-dine kuće su se redovito krečile, čime seodržavala čvrstoća objekata. Zbog prirod-nih materijala te su kuće zimi bile tople, aljeti ugodne za boravak. Pritom zbog vje-trova ulazi u kuće nikada nisu bili okrenutina sjever.

Sela su najčešće zbijena s pravilnimokućnicama poredanima uz ulicu (»šor«).Dvorišta su ograđena bagremovim štapovi-ma (»cipkama«) s malim vratima za pješa-ke i velikima za kola.

Tijekom XX. st. postupno se napuštagradnja prirodnim materijalom, drvenimtehnikama i tradicijskim oblikovanjem. Po-jedini vrjedniji primjerci ili sklopovi narod-noga graditeljstva zaštićuju se kao spome-nici kulture na samome mjestu ili se preno-se u etnoparkove, primjerice, u Đurđinu po-stoji bunjevački etnosalaš.

Lit.: A. Rudinski, Panonska kuća – pojavni oblici usevernoj Bačkoj, Zbornik Matice srpske za društve-ne nauke, 79, Novi Sad, 1985; A. Sekulić, BačkiHrvati, Zagreb, 1991; A. Rudinski, O nastanku irazvoju panonske kuće, u: Paorske kuće, Novi Sad,1993; A. Rudinski, Istorijski osvrt na prostornoplanski proces nastanka i nestanka salaša i salaškihaglomeracija na teritoriji severne Bačke u protekla

tri veka, u: Ej, salaši, Novi Sad, 1994; Hrvatska en-ciklopedija, 4, Zagreb, 2002.

A. Rudinski

GRADOVRH, nekadašnji utvrđeni grad ifranjevački samostan, u neposrednoj blizinidanašnjega istočnoga dijela Tuzle, odaklesu šokački Hrvati 1688. doselili u Bačku.Brdo na kojem se nalaze ostatci samostanadanas je obraslo šumom, a šire područje na-seljeno je pretežito bošnjačkim stanovni-štvom. Njive bliže vrhu na kojem je nekoćbio samostan mještani su još i u XX. st. na-zivali »fratarskim njivama«.

Nakon što je turska vojska 1583. uništi-la zvornički samostan, franjevci se nasta-njuju u Gornjoj Tuzli. Ni ondje međutim,pritisnuti razvitkom muslimanske kasabe,nisu mogli ostati dugo te su se 1541. odseli-li na Gradovrh. Ondje su podigli nov samo-stan na brdu na kojem je bila tvrđava. Mje-sto je po njoj dobilo i ime, a u njoj je, osimsamostana, bila i crkva sv. Marije. I samo-stan i crkvu izgradili su Ivan i njegov sin Pa-vao Maglašević. Gradovrški samostanimao je pet župa, kojima je pokrivao pod-ručje na sjeveru do Save, zapadno do Tinje iistočno do Drine.

Prema izvješćima iz samostana u Gra-dovrhu franjevci su upravljali župom u Ba-ču. Kad više nisu mogli izdržati turske stra-hote u austro-turskom ratu 1683.-99, kojesu pratili glad i kuga, franjevci – tri svećeni-ka i jedan laik – 1688. iz Gradovrha su sepreko Slavonije doselili u Bač, gdje su ima-li svoju župu. Do 1705. zvala se gradovrškisamostan, a poslije mijenja ime u bački. Re-dovnici su sa sobom poveli i narod, a prema

46

GRADITELJSTVO

Spomen-ploča uFranjevačkome samostanu u Tuzli


zapisu Grgura Čevapovića, ponijeli su i sli-ku čudotvorne Gospe, koja se i danas štuje uBaču kao Gradovrška Gospa ili RadosnaGospa, iako je riječ o liku koji je različit odonoga koji se u XVII. st. štovao u Gradovr-hu. Kad su prešli Dunav, Šokci se nisu rasu-li po širokoj bačkoj ravnici, nego su sesmjestili uz rijeku i izgradili naselja Bač,Plavna, Sonta, Vajska, Bukin, Bereg, Mo-noštor, Sonta, Santovo i dr., prokrčili šume iobrađivali polja. Franjevci i puk isprva suživjeli u nadi da će se s boljim vremenimavratiti u Bosnu i obnoviti porušene samo-stane, ali to se nikad nije dogodilo.

Predaja da su im preci došli iz Donje Tu-zle živi i danas u Baču i okolici. Tako je 23.V. 1987. skupina od 150 hrvatskih vjernikaiz Bačke hodočastila u stare krajeve u Bosnii Hercegovini te su posjetili i franjevački sa-mostan u Tuzli, gdje je postavljena spomen-ploča u povodu 300. obljetnice preseljenjašokačkih Hrvata u Bačku. God. 2007. obno-vljene su duhovne veze između Bača i Tu-zle, pa je na inicijativu HKUPD-a Moston-ga iz Bača, koju su poduprli gvardijan sa-mostana u Baču fra Josip Špehar i gvardijansamostana u Tuzli fra Zdravko Anđić, oko150 vjernika iz Tuzle 7. listopada hodoča-stilo u Bač. U povodu 320. godina od dose-ljenja veće skupine Hrvata iz okolice Tuzlena područje Bača, organiziran je niz mani-festacija pod nazivom Tragovi Šokaca odGradovrha do Ba-ča 1688.-2008., ko-je se održavaju odsvibnja do stude-noga 2008. u za-padnoj Bačkoj, Tuz-li, Vukovaru i Osi-jeku.

Lit.: K. Tkalac, Pori-jeklo i kretanje Šoka-ca iz Bosne premasjeveru do iza Budi-ma, u: Subotička Da-nica : kalendar za1971 god., Subotica,1970; A. Sekulić,Drevni Bač, Split,1978; Zbornik preda-vanja znanstvenogskupa u Subotici 12-14. VIII 1986., Subo-

tica, 1987; Bačko klasje, br. 41, Subotica, 1987; OdGradovrha do Bača, ur. L. I. Krmpotić i M. Karau-la, Sarajevo, 1988; M. Karamatić, Sakralna umjet-nost Bosne Srebrene do konca XVII. stoljeća i sud-bina slika Marijinih svetišta u Gradovrhu, Olovu iRami, u: Tkivo kulture, ur. N. V. Gašpar, Zagreb,2006.; B. Bukinac, O ulozi franjevaca u seobamahrvatskoga naroda u XVI i XVII stoljeću, Subotica,2007; Hrvatska riječ, br. 242, 275, Subotica, 2007,2008.

P. Skenderović

GRADSKA KUĆA, u bačkih Hrvata nazivza zgradu u kojoj je smještena gradskauprava. Nastao je kao prijevod s madžar-skoga jezika (madž. városháza), a i danas jeuobičajeni naziv za zgrade gradskih pogla-varstava u Madžarskoj i Vojvodini, pone-gdje i u Slavoniji (npr. Požega).

Na prostoru između Dunava i Tise kojinaseljavaju bački Hrvati najznamenitija jesubotička gradska kuća, simbol Subotice,koja visinom od 76 metara dominira širimpodručjem. Građena je 1908.-10. premaprojektu Dezsőa Jakaba i Marcella Komorau stilu madžarske secesije. Svečano ju jeblagoslovio subotički župnik Pajo Kujun-džić 20. VIII. 1910. Tada je na njezin vrhpostavljen križ, koji su komunističke vlastiskinule 1949. i umjesto njega postavile pe-tokraku zvijezdu. Križ je vraćen 18. IX.1994. U današnjoj zgradi, koja dominira Tr-gom slobode, osim gradske uprave smješte-

47

GRADSKA KUĆA

Gradska kuća u Subotici


ni su Povijesni arhivi i Zavod za zaštituspomenika kulture. Prijašnja gradska kućagrađena je 1826.-27., a službeno je otvore-na 12. II. 1828, kad ju je blagoslovio subo-tički župnik Antun Šarčević. Prva subotič-ka gradska kuća izgrađena je 1751.

Somborska gradska kuća neoklasici-stičko je zdanje koje je nastajalo od 1718.Tada je, za vrijeme službovanja gradskogakapetana Jovana-Janka Brankovića, podig-nuta zgrada u kojoj se, nakon što ju je njego-va supruga Marija 1749. prodala Magistra-tu, sve do 1786. nalazila gradska uprava.Današnja zgrada gradske kuće podignuta je1842. Nalazi se u središtu grada, na prostra-nom prostoru Trga Presvetoga Trojstva i Tr-ga sv. Đorđa. U njoj su danas smještene po-litičke stranke, Radio Sombor i uredništvoSomborskih novina. Za razliku od subotič-ke, nije najmonumentalnija građevina – ka-ko je Sombor bio sjedište Bačko-bodroškežupanije 1786.-1918., njime dominira neka-dašnja zgrada županijske uprave, koju i da-nas popularno zovu »županija«, a danas je unjoj smješteno gradsko poglavarstvo.

Gradska kuća u Baji (tamošnji je Bu-njevci zovu varoška kuća), koja se nalazi naveliku Trgu Presvetoga Trojstva na obalidunavskoga rukavca Šugavica, podignutaje sredinom XVIII. st. (točna se godina nezna) u neobaroknom stilu, a 1780. proširenaje i obnovljena. U njoj su bile dvije vijećni-ce i uredi dvojice bilježnika, pismohrana,

skladišta. Kad je gr-ad dobio samostal-nost 1862., i nekada-šnja Grašalkovićevapalača prešla je ugradsko vlasništvo ipostala gradskom ku-ćom. Zgrada je ob-novljena 1896. uneorenesansnom sti-lu. U njoj se nalazeuredi gradske samo-uprave, svečana dvo-rana u kojoj se odr-žavaju razna zasje-danja, kulturne pri-redbe i vjenčanja.

Gradska kuća u Segedinu u prvotnom jeobliku izgrađena 1728., a zatim je ponovnoizgrađena 1804. prema projektu poznatogasegedinskoga Dalmatina Istvána Vedresa.Nakon poplave 1879. zgrada je 1883. dobi-la svoj današnji izgled na temelju projektaÖdöna Lechnera i Gyule Pártosa. Ta eklek-tička neobarokna građevina, obojena u žu-to, jedna je od znamenitosti grada, a nalazise na središnjem Széchenyijevu trgu. Zgra-da nadomak gradske kuće također pripadagradskomu poglavarstvu, a u visini drugo-ga kata povezana je s gradskom kućom jed-nim zatvorenim hodnikom, tzv. Mostomžudnje (madž. Sóhajok hídja). Izgrađen jeprema venecijanskomu uzoru u čast kraljaFranje Josipa, koji je nakon obnavljanja po-plavljenoga grada došao u posjet Segedinu,kako bi iz svojega apartmana u susjednojzgradi mogao odlaziti izravno u gradskukuću. U gradskoj se kući nalazi i poznati to-ranj s kružnom terasom – vidikovcem.

Lit.: L. Szekeres, Szabadkai helynevek, Szabadka,1975; P. Vasić, Umetnička topografija Sombora,Novi Sad, 1984; M. Kőhegyi, Baja története a ke-zdetektől 1944-ig, Budapest, 1989; Koreni : svedo-čenje vekova, 1, Subotica, 1991; B. Krstić, Suboti-ca, Subotica, 1995; L. Mađar, Ilustrovana istorijaSubotice, Subotica, 2004; B. Duranci, Arhitekturasecesije u Vojvodini, Subotica, 2005.

P. Skenderović, A. Čota, Ž. Mandić, L. Heka

GRAĐANIN, 1. u feudalnom razdobljupripadnik gradskoga staleža. U ugarskomfeudalnom pravu gradovima su se smatrala

48

GRADSKA KUĆA

Gradska kuća u Somboru


samo naselja kojima je kralj dodijelio tajstatus, a o prijamu osoba u građanstvo odlu-čivala su gradska poglavarstva. Građani sumorali biti slobodne osobe moralnoga vla-danja, koje su bile nastanjene u gradu i ba-vile se nekom granom gradskoga gospodar-stva (trgovina, obrt, slobodne profesije),obnašale javnu službu ili bile vlasnik ne-kretnine. Mjesna su poglavarstva moglazahtijevati i ispunjenje drugih uvjeta, pa sutako u Subotici građani morali osiguratismještaj vojnika i njegova konja u staju, za-tim imati odijelo za gradsku stražu te posu-du s vodom i ljestve za gašenje požara. Na-kon plaćanja pristojbe i polaganja prisege,kandidat je uvođen u popis građana, koji suvodila gradska poglavarstva. Građani su seprema svojim povlasticama razlikovali odostalih osoba, koje su ulazile u stalež sta-novnika i doseljenika.

Za povijest podunavskih Hrvata najvaž-niji su gradovi Subotica, Sombor, Segedin iBudim. Kad je 1749. Sombor postao slo-bodnim kraljevskim gradom, naseljavaloga je gotovo isključivo srpsko i hrvatskostanovništvo u omjeru 2 : 1, a otprilike je ta-kav omjer bio i među prvim građanima.Kad je 1779. Subotica dobila status slobod-noga kraljevskoga grada, među 727 građa-na golemu većinu činilo je hrvatsko stanov-ništvo (lat. Dalmatae), koji su bili i nositeljigradske uprave. God. 1787. u Subotici je bi-lo 553 građana (ukupno 20.708 stanovni-ka), a u Somboru 523 (ukupno 13.360 sta-novnika). Dalmatina koji su imali statusgrađanina bilo je i u Segedinu, osobito u pr-voj polovini XVIII. st., ali je zbog uništeno-ga gradskoga arhiva točnije podatke težeutvrditi. I među budimskim građanima bilonešto Hrvata (napose u Vodenom gradu, ko-ji su Hrvati zvali Vaštat), najviše u XVIII.st. Poslije, kao i u Segedinu, i ovdje dolazido asimilacije (madžarizacije).

2. u suvremenom političkom i pravnomznačenju državljanin koji uživa neka pravaneovisno o socijalnom statusu, rasnoj, naci-onalnoj ili vjerskoj pripadnosti, spolu i dru-gim posebnim obilježjima. Otkako je u En-gleskoj Velikom poveljom sloboda (MagnaCarta Libertatum) prvi put ograničena fe-udalna vlast vladara u korist dijela građana

(engleskih baruna), slijedili su daljnji aktikojima su se osiguravala pojedina prava ši-rih slojeva građana: Petition of Rights(1628.), Habeas Corpus Act (1679.) i Bill ofRights (1689.). Tek američka Deklaracija oneovisnosti (1776.), francuska Deklaracijao pravima čovjeka i građanina (1789.), pr-vih deset amandmana na američki Ustav(Bill of Rights, 1791.) i francuski ustavi(1791., 1793., 1795.) predstavljaju prve ak-te kojima se svim građanima jamči uživanjestanovitih osobnih i političkih prava, tj. gra-đanskih prava. Otad se pojam građanin su-protstavlja pojmu podanika, koji ima samodužnosti prema državnoj vlasti, i postajeoznaka za državljanina, čiju slobodu i pravadržava mora poštovati i štititi. Unatoč to-mu, čak i u zemljama koje su kolijevke oveideje građani nisu uživali jednaka prava,nego su ona dugo ovisila o njihovu društve-nom statusu, rasi, spolu, vjeri i dr., tako dasu pojedine kategorije stanovništva bile is-ključene iz te koncepcije, što je u daljnjemrazvoju tih društava uglavnom prevladano.Danas se do najbližega ostvarenja toga ide-ala došlo u zapadnoeuropskim demokraci-jama.

Na području Hrvatske i Ugarske prviakt kojim je ograničena vlast vladara bila jeZlatna bula Andrije II. iz 1222. godine, ali,za razliku od Magna Carte, ona nije postalatemeljnim aktom ustavnoga poretka. Za-padnoeuropske ideje o građanskim pravimau Ugarsku su došle s kašnjenjem: prvi putsu primijenjene u liberalnim reformama ti-jekom revolucionarnih događaja 1848./49.,kad je ukinut feudalizam i kad su kratkotraj-no proklamirane građanske slobode. Nakonrazdoblja Bachova apsolutizma te Austro-ugarske nagodbe 1867. Ugarski je sabor do-nio više liberalnih zakona, ali su, za razlikuod situacije u zapadnoj Europi, oni biliograničeni na srednje i više društvene sloje-ve, dok su doista liberalni manjinski propisiu praksi bili gotovo u potpunosti derogiranimadžarskim nacionalizmom.

U Kraljevini SHS, odnosno Jugoslaviji,unatoč ustavnim i međunarodno preuzetimobvezama, ideali jednakosti pred zakonomi pravne države bili su daleko od stvarnosti:nacionalizam i diktatorska narav kraljeva

49

GRAĐANIN


režima rezultirali su nejednakošću nesla-venskih naroda; postojala je stalna napetostizmeđu »državotvornih« naroda, prije sve-ga Hrvata i Srba; pravo glasa i dalje je biloograničeno na pojedine slojeve stanovni-štva, a izborni teror i krivotvorenje izbornihrezultata bili su gotovo opća značajka poli-tičkoga života. Slično tomu, hrvatsko sta-novništvo koje je ostalo živjeti u Trianon-skoj i Horthyjevoj Madžarskoj bilo je izlo-ženo pritiscima i progonima zbog revanši-zma, a put prema ostvarenju jednakostipred zakonom mnogi su našli u pomadžari-vanju imena, svjesnom zatiranju jezika i dr.

U komunističkom razdoblju, unatočformalnomu širenju nekih građanskih pra-va (pravo glasa za žene, socijalna prava isl.), svi su građani praktično svedeni na po-danike totalitarnih režima sovjetskoga tipa,posve suprotno liberalnim dostignućimazapadnih demokracija, a pokušaji reformeuvijek su više ili manje brutalno gušeni(Madžarska 1956., Čehoslovačka 1968.,slom »hrvatskoga proljeća« i »srpskih libe-rala« početkom 1970-ih, Poljska 1981.),dok su manjinska prava ostajala u sferi diri-giranoga, tek do razine toleriranja.

Tek će kolaps sovjetskoga bloka potkraj1980-ih Madžarskoj donijeti demokratiza-ciju i okretanje euroatlantskim integracija-ma, u sklopu čega je došlo i do liberalnijegaodnosa prema preostalim neasimiliranimpripadnicima manjina. Na području Vojvo-dine i Srbije komunistički se sustav među-tim transformirao u autoritarni nacionali-stički režim, u kojem je bila izražena faktič-ka nejednakost manjinskih naroda u odnosuna Srbe, osobito za ratnih razdoblja, pri če-mu najizraženiji animozitet, čak i danas,postoji prema pripadnicima hrvatskoga na-roda – odmah nakon albanskoga. Tek je padSlobodana Miloševića 5. listopada 2000.otvorio mogućnosti za izlazak iz civilizacij-skoga sunovrata, ali će konačni rezultat ovi-siti o tome hoće li se većina srpskoga dru-štva i elita istinski opredijeliti za europskisustav vrijednosti. Unatoč tomu mnogi pri-padnici hrvatskoga naroda i dalje traže jed-nakost niječući svoje podrijetlo i pristajućina različite oblike posrbljivanja (zatiranjejezika, običaja, imena, vjere i dr.).

Lit.: S. Bačić, Povelje slobodnih kraljevskih gra-dova Novog Sada, Sombora i Subotice, Subotica,1995; Hrvati u Budimu i Pešti, Budimpešta, 2001;Hrvatska enciklopedija, 4, Zagreb, 2002; L. Heka,Povijest Hrvata Dalmatina u Segedinu, Budimpe-šta, 2004; T. Žigmanov, Hrvati u Vojvodini danas :traganje za identitetom, Zagreb, 2006.

S. Bačić

GRAĐANSKA PRAVA, prava koja pripa-daju građaninu na osnovi njegova drža-vljanstva, a omogućuju njegovo slobodnodjelovanje. Razvila su se u zapadnoeurop-skim državama tijekom stoljeća i desetljećaduge političke borbe za ograničenje držav-ne vlasti. Jamče se ustavom i zakonima iobuhvaćaju različita osobna, politička iekonomska prava. Od njih je širi pojamljudskih prava ili prava čovjeka, koja se te-melje na prosvjetiteljskoj ideji o prirodnimpravima svakoga ljudskoga bića, koja ni-jedna državna vlast ne smije ograničiti iliuskratiti (sloboda od nasilja, torture i sl.).Politička prava nekad se nazivaju i građan-skim slobodama: ona omogućuju građani-ma sudjelovanje u političkom životu i kon-trolu rada državne vlasti (sloboda govora,sloboda tiska, sloboda okupljanja i dr.). Upolitičkoj praksi najčešće nema razlike iz-među građanskih i ljudskih prava, jer za-hvaljujući ustavu i zakonima sva ljudskaprava postaju građanskim pravima. U dru-goj polovini XX. st. kodificirana su i u mno-gim međunarodnim dokumentima, prijesvega u sklopu Ujedinjenih naroda (Općadeklaracija o ljudskim pravima UN-a iz1948, Međunarodni pakt o ekonomskim,socijalnim i kulturnim pravima i Međuna-rodni pakt o građanskim i političkim pravi-ma iz 1966. s dodatnim protokolima i dr.),Vijeća Europe (Europska konvencija za za-štitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz1950. s dodatnim protokolima i dr.) i drugihtijela. Kao integralni dio građanskih prava uXX. st. razvilo se i shvaćanje prema kojem ipripadnici nacionalnih manjinskih zajedni-ca imaju svoja posebna manjinska prava,koja se propisuju radi očuvanja njihova ko-lektivnoga identiteta, budući da u suvreme-nim državama građanska prava nisu u etno-kulturalnom smislu neutralna. Posljednjihdesetljeća u svijetu se razvija posebna kul-tura zaštite građanskih, ljudskih i manjin-

50

GRAĐANIN


skih prava djelovanjem nevladinih udruga ispecijaliziranih institucija na nacionalnimrazinama (npr. ombudsman) te na međuna-rodnom planu (Europski sud za ljudska pra-va, Visoki povjerenik UN-a za ljudska pra-va i dr.).

Nekoliko totalitarnih sustava u kojimasu živjeli podunavski Hrvati u Vojvodini iMadžarskoj od 1930-ih manje ili više otvo-reno gazilo je građanska prava, što je osta-vilo trajne posljedice na ovdašnje hrvatskostanovništvo. Katalog kršenja prava bio ješirok, a intenzitet različit u pojedinim raz-dobljima. Među najeklatantnije primjereulaze fizičke likvidacije, deportacije, mu-čenja, nemogućnost slobodnoga političko-ga organiziranja, zastrašivanja, političkimotivirana i nadzirana suđenja, gubitak po-sla iz političkih razloga, nacionalizacija ikonfiskacija imovine, nepriznavanje poje-dinih manjinskih prava i dr.

Za razliku od zapadnih demokracija, su-vremena tranzicijska društva, osobito onaopterećena međuetničkim napetostima ibez razvijene tradicije vladavine prava,zahtijevaju dodatnu zaštitu građanskih imanjinskih prava, budući da ustavne i za-konske odredbe nerijetko ostaju proklama-cije, za što je ilustrativan primjer bio poli-tički režim u Vojvodini i Srbiji 1990-ih.

Lit.: Leksikon migracijskoga i etničkoga nazivlja,Zagreb, 1998; T. Žigmanov, Hrvati u Vojvodini da-nas : traganje za identitetom, Zagreb, 2006; Pravnileksikon, Zagreb, 2007.

S. Bačić i T. Žigmanov

GRAFIJA, sustav slovnih znakova (grafe-ma) nekoga pisma za određeni jezik, slovo-pis. Iako su se Hrvati u Ugarskoj u pojedi-nim franjevačkim samostanima još raz-mjerno dugo služili bosančicom, vrlo su ra-no prihvatili latinicu kao svoje osnovno pi-smo. Pritom su, kao i Hrvati u drugim kraje-vima, nailazili na teškoće zbog glasovnihspecifičnosti svojega jezika, ponajprijezbog nepčanih glasova. Za njih naime uosnovnom latiničnom repertoaru nema po-sebnih slova, pa su ih bilježili različitimgrafemskim kombinacijama. Zbog politič-ke rascjepkanosti krajeva u kojima su Hrva-ti živjeli i različitih kulturnih utjecaja te sukombinacije bile uvelike neujednačene, pase tako npr. glas č pisao na 18, a glas š na čak22 načina. U Dalmaciji i Primorju pritom subili prihvaćeni mnogi elementi talijanskegrafije (npr. dvoslov gn za glas nj, a gl za lj),dok su na kajkavskom području, u Slavonijii donjoj Ugarskoj bili jači madžarski utjeca-ji (npr. dvoslovi ny, ly, sz). U pokušajima dase razvije jedan cjelohrvatski sustav dvo-slova za bilježenje nepčanika sudjelovali suutjecajnim radovima i budimski franjevciLovro Bračuljević, Stjepan Vilov i EmerikPavić, no nijedan od njih nije imao trajnauspjeha. Grafijska je ujednačenost tako po-stignuta tek u prvoj polovini XIX. st., kad jeLjudevit Gaj uveo dijakritičke znakove i ta-ko kanonizirao suvremenu hrvatsku latini-cu, koja je po njemu i nazvana gajica. UBačkoj su prve gajicom tiskane knjige obja-vljene u Baji i Subotici tijekom 1860-ih

51

GRAFIJA

Grafija u Subotičkom statutu iz 1745.


(među njima je osobito važno drugo izdanjespjeva Dostojna plemenite Bačke GrguraPeštalića, izdano u Subotici 1866.), no tonisu i najstariji tragovi suvremene hrvatskelatinice u bačkih Hrvata – grafija s dijakri-tičkim znakovima koristi se naime već tije-kom 1850-ih u protokolima sa sjednica su-botičkoga gradskoga vijeća.

Lit.: T. Maretić, Historija hrvatskoga pravopisa la-tinskijem slovima, Zagreb, 1899; A. Sekulić, Hr-vatski pisci u ugarskom Podunavlju od početaka dokraja XVIII. st., Zagreb, 1993; J. Buljovčić, Filolo-ški ogledi, Subotica, 1996; Z. Vince, Putovima hr-vatskoga književnoga jezika, Zagreb, 2002.

P. Vuković

GRANA, u bačkih Hrvata božićno drvce.Najčešće je riječ o jeli, koja se tradicionalnokitila vatom, slamnim ukrasima, bomboni-ma, krep-papirom i ukrasima načinjenimod tijesta. Stajala je na čelu »astala« (stola),koji je bio prekriven bijelim stolnjakom ipod kojim je bila rasuta šaka slame. Ispod»grane« redovito se nalazio kolač »božić-njak«, nekoliko pomno odabranih jabuka,oraha, suhih šljiva i smokava, posudica sazelenim žitom te čaša sa žitnim zrnjem i za-bodenom svijećom, a na salašima je nekoćbio običaj sa svake strane staviti po jednojanješce od vate. U novije doba ispod »gra-ne« se stavlja i mali »betlehem«, tj. jaslice sbiblijskim likovima, no on u Bačku nije do-šao do sredine XX. st. Prije božićna »gra-na« u sobi nije ostajala dugo, iznosila seistoga dana kad i slama (obično na Mladen-ce, tj. Nevinu dječicu), a na Novu godinu(»Mali Božić«) opet se unosila i idući dan»kvarila« – skidali su se ukrasi i slastice.

Kršćani su drvo, tradicionalni simbolživota i plodnosti, povezivali s Kristom, paje božićna »grana«, urešena darovima, sim-bol njegove otkupiteljske milosti. Samo bo-žićno drvce preuzeto je kao protestantskigrađanski običaj iz srednje Europe potkrajXIX. i početkom XX. st., no povezano je sastarijim božićno-novogodišnjim običajimaukrašavanja seoskih domova zelenim gra-nama, pa su bački Bunjevci i Šokci zadržalinaziv grana i nakon što su u kuću počeliunositi cijelo drvo.

Lit.: A. Gabrić, Bunjevački narodni običaji, u:Zbornik predavanja znanstvenog skupa u Subotici

12-14. VIII 1986., Subotica, 1987; A. Sekulić, Bač-ki Hrvati, Zagreb, 1991; V. Belaj, Hod kroz godinu,Zagreb, 1998; M. Černelić, Bunjevačke studije,Zagreb, 2006.

B. Jaramazović

GRASL, Marija (Subotica, 11. V. 1942. –Subotica, 19. X. 2002.), profesorica. KćiStipana Jakovčevića i Cecilije, rođ. Andra-šić. Osnovnu školu i gimnaziju završila je uSubotici. Južnoslavenske jezike i jugosla-vensku književnost studirala je na Filozof-skom fakultetu u Novom Sadu, gdje je di-plomirala 1965. Poslijediplomske studijena grupi za južnoslavenske jezike upisala je1976. na Filozofskom fakultetu u Sarajevu,gdje je magistrirala 1980. radnjom Imper-fekt u djelima Miloša Crnjanskoga.

Radila je najprije kao profesorica srp-sko-hrvatskoga jezika u Učiteljskoj školi uSubotici, a kad je ona ukinuta 1974. izabra-na je za predavačicu za predmete Srpsko-hrvatski jezik i Književnost s metodikomna novoosnovanoj Pedagoškoj akademiji uSubotici. Od 1981. na Višoj školi za obrazo-vanje odgajateljica predavala je Suvremenisrpsko-hrvatski jezik, Dječju književnost,Teoriju književnosti, Metodiku nastavesrpsko-hrvatskoga jezika. Bila je članicakomisija za izradu nastavnih programa zapredmete Materinski jezik i Srpsko-hrvat-ski jezik kao jezik društvene sredine za uči-teljske škole i pedagoške akademije. Za po-trebe Pokrajinskoga tajništva za kulturu iobrazovanje bila je voditeljica i glavna no-siteljica svih aktivnosti stručnoga tima Hr-vatskoga akademskoga društva u izradi na-stavnih programa za predmete Hrvatski je-zik za osnovnu školu (od I. do VIII. razre-da), Hrvatski jezik s elementima nacionalne

52

GRAFIJA

Marija Grasl


kulture za osnovnu školu (od I. do VIII. raz-reda), za gimnazije te za srednje strukovneškole s trogodišnjim i četverogodišnjim tra-janjem.

Autorica je skripta za pedagoške akade-mije Srpskohrvatski jezik (Subotica,1975.). Sudjelovala je na više znanstvenihskupova, a objavila je desetak stručnih iznanstvenih radova u domaćim časopisima(Pedagoška stvarnost, 3/1979; 7/1984; 5-6/1989, Novi Sad; Oktatás és nevelés, 2-3/1990, Subotica; Norma, 1993, Sombor) izbornicima (Prilozi proučavanju jezika, br.17, Novi Sad, 1981; Strane reči i izrazi usrpskom jeziku, sa osvrtom na isti problemu jezicima nacionalnih manjina, Beograd –Subotica, 1995.). Obnašala je veći broj duž-nosti u strukovnim i profesionalnim orga-nizacijama – bila je članica Vijeća Zajedni-ca viših škola, Skupštine Sveučilišta u No-vom Sadu, Komisije za srpsko-hrvatski je-zik Prosvjetnoga vijeća Vojvodine, Vijećačasopisa Pedagoška stvarnost, Predsjedni-štva Društva za srpsko-hrvatski jezik.

Djelo: Srpskohrvatski jezik (skripta), Subotica,1975.

K. Jakovčević

GRAŠALKOVIĆ (Grassalkovich), ple-mićka porodica. Prvi poznati član bio je Gr-gur Krišakov (Gergely Krisakov), koji se1405. spominje kao posjednik u Zaladskoj iTamiškoj županiji. Kralj Rudolf 24. IX.1584. u Pragu plemićki je naslov dodijeliobraći Grguru, Nikoli i Petru te njihovu bra-tiću Mihovilu. Plemstvo je proglašeno naj-prije u Hrvatskom saboru, a na molbu Mati-je Grašalkovića Horvata 1605. proglašenoje i u Šopronskoj županiji. Mišljenja o pod-rijetlu porodičnoga imena nisu jedinstvena– iako neki smatraju da potječe od osobno-ga imena Grgur (madž. Gergely), po koje-mu je porodica 1584. dobila plemićki na-slov, vjerojatnije je da je isprva nosila prezi-me Horváth, kako su nakon provale Turakabili označivani svi doseljenici iz Hrvatskeosim višega plemstva, pa je porodica tekposlije uzela prezime Grašalković (Gra-schakovith, Graschialkovith), koje je svojkonačni oblik dobilo na prijelazu iz XVII. uXVIII. st.

Tijekom XVIII. st. porodica je bila me-đu najmoćnijima i najbogatijima u Hab-sburškoj Monarhiji. Njihov uspon počinje sIvanom Grašalkovićem (János Grassalko-vich, Ürmény, oko 1656. – Ürmény, 1716.),sinom Stjepana (Istvána) Grašalkovića iErzsébet Raymannus. Bio je posjednik uNjitranskoj županiji i vojni sudac međuRákóczyjevim kurucima. Nakon što su muumrli roditelji (otac 1680. i majka 1682.),oko 1700. posvojio ga je János , poslije je-dan od legendarnih vojnih zapovjednika inajistaknutijih generala među kurucima.Zarana se pridružio kurucima pod vod-stvom Imrea Thökölyja. Iz braka sa Zsu-zsannom Egresdy imao je četvero djece, me-đu kojima i sina Antuna Grašalkovića. Nje-mu je Karlo III. u Laksenburgu 1736. dodi-jelio barunski naslov, a Marija Terezija nje-mu i njegovoj djeci Antunu, Franciški, Kla-ri, Marijani i Tereziji dodijelila je grofovskinaslov 1743. u Beču. Ivanovu unuku Antu-nu dodijeljen je 1784. u Beču naslov austrij-skoga kneza. Smrću Ivanova praunuka An-tuna 1741. porodica je izumrla.

Među golemim porodičnim posjedimabili su i oni u Baji, Mateviću, Baškutu i Ga-ri. Porodično ime ostalo je živo u Grašalko-vićevim palačama u Somboru i Baji, ali sunajznamenitije one u Bratislavi (današnjapredsjednička palača) te na porodičnimimanjima u Hatvanu i Gödöllő sjevero-istočno od Budimpešte.

Opis grba: Kneževski grb iz 1784. Štit jepodijeljen na četiri dijela. U sredini grba na-lazi se srcolik štit s crvenim slovima MT.

53

GRAŠALKOVIĆ

Grb porodice Grašalković


Veliki štit: 1.) na trostruku zelenomhumku nalazi se lav, koji drži mač u ruci; 2.)i 3.) u plavu polju smještena je zapeta strije-la okrenuta prema gore, iznad koje se nalazizlatan šestokraki grb i zlatan polumjesec;4.) u crvenu polju nalazi se pantera s mačemu ruci. Ukras smješten na pet kaciga: 1.) nazatvorenoj kneževskoj kruni stoji dvoglavicrni orao: crno-zlato; 2.) uzdignuti crvenilav; 3.) i 4.) vitez u plavoj odori s kapom imačem u lijevoj ruci (desnici); 5.) pantera.

Lit.: L. Závodszky, A Grassalkovich-ok. Turul, br.45, Budapest, 1931; Z. Daróczy, Családtörténetiapróságok. II. Grassalkovich János, Turul, br. 47,Budapest, 1933; L. Heka, A szegedi dalmaták, Se-zeged, 2000; M. Szluha, Nyitra vármegye nemescsaládjai, 1, Budapest, 2003; L. Heka: Povijest Hr-vata Dalmatina u Segedinu, Budapest, 2004.

L. Heka

GRAŠALKOVIĆ, Antun (Grassalko-vich, Antal) (Ürmény, danas: Mojmírovce,6. III. 1694. – Gödöllő, 1. XII. 1771.),barun, grof, dvorski savjetnik, kraljevskipersonal, predsjednik Ugarske dvorske ko-more, veliki župan, zemljoposjednik. Svo-jim pravničkim i gospodarskim znanjem,organizacijskim sposobnostima i diplomat-skom umješnošću za života se od siroma-šnoga plemića uzdigao do časti baruna igrofa, stvorio golemo imanje između Du-nava i Tise te postao jednim od najvažnijih inajmoćnijih ljudi u onodobnoj HabsburškojMonarhiji.

Rođen je u Njitranskoj županiji na pod-ručju današnje Slovačke. Školovao se1705.-11. u pijarističkoj gimnaziji u Njitri,a jednu godinu polazio je isusovačku gim-naziju u Trnavi. Odvjetnički ispit položio je1715. te ga je već sljedeće godine Ugarskadvorska komora imenovala odvjetnikom uBudimu. God. 1724. postao je vijećnikomUgarske komore, 1727. predsjednikom Ko-misije za nove stečevine (Neoaquisita),1731.-48. bio je kraljevski personal, a pred-sjednik Ugarske komore 1748.-71. God.1748. dobio je naslov tajnoga savjetnika,1751. čuvara krune, a poslije i vojni naslovnadzornika kraljevskih konjušnica. Bio je iveliki župan Aradske i Nogradske županije.Barunski naslov dobio je u Laxenburgu1736., a grofovski u Beču 1743. kao Antun

Grašalković de Gyarah. Plemićki pridjevakdobio je po općini Gyarak (slovački Kmeť-ovo, prije Đarak) u Njitranskoj županiji.Stekao je goleme posjede na području iz-među Dunava i Tise (Gödöllő, Hatvan,Bag), na kojima je podigao dvorce Gödöllői Hatvan te samostan Máriabesnyő. IvanKukuljević zapisao je i da je dobio posjedeslavonskoga baruna Franje Trenka, zapo-vjednika slavnih slavonskih pandura. On jenaime u Beču nenadano uhićen i utamničente je dvije godine poslije u zatvoru i umro, a»njegove je posjede dobio Grašalković, ko-ji se od siromašnoga bunjevačkoga deakauspeo na najviši stupanj hijerarhijske lje-stvice«. Preminuo je na svojem imanju uGödöllőu.

Tijekom života triput se ženio. Prva muje supruga bila Erzsébet Lángh (1693.-1729.), s kojom nije imao djece. Drugi braksklopio je u Prešovu 1731. s Kristinom Klo-bušicky (1712.-38.) i u tom su braku rođenasva njegova djeca. U Pešti su rođeni Franci-ška 1732., Antun 1734., Ana Marija 1736.,Ignacije 1737. (umro je sljedeće godine) iTerezija Ilona 1738., a Klara u Beču 1735.Druga mu je supruga umrla 1738., a 1752. uPešti se oženio njezinom starijom sestrombarunicom Terezijom Klobušicky (1709.-81.), s kojom nije imao djece.

Zaslužan je za to što je ugarsko plem-stvo prihvatilo Pragmatičku sankciju, ko-jom je Karlo VI. osigurao prijestolje svojojkćeri Mariji Tereziji, te njezina supruga

54

GRAŠALKOVIĆ

Grof AntunGrašalković


Franju Lotarinškoga za suvladara. Tim jepotezima osigurao povjerenje na bečkomdvoru, pa ga je na dvorcu u Gödöllőu posje-ćivala i sama carica. S Andrásem Hadikomdonio je iz Dubrovnika u Madžarsku tzv.svetu desnicu, tj. balzamiranu desnu rukuprvoga madžarskoga kralja sv. Stjepana,zbog čega je osobito cijenjen u madžarskojpovijesti.

Kao predsjednik Komisije za nove ste-čevine imao je iznimnu ulogu u gospodar-skoj obnovi Bačke nakon protjerivanja Tu-raka. Potaknuo je pravi val naseljavanja1748., kad je dospio na čelo Ugarske komo-re. Temeljio ga je pritom na merkantilizmu idavao je prednost Madžarima i Nijemcima,ali nije zapostavio ni ostale narode. U to suvrijeme Sombor i Novi Sad postali slobod-nim kraljevskim gradovima. God. 1750. za-dužio je slobodnjaka Ferenca Cizovskija zanaseljavanje pustare u Bačkoj Topoli, a već1774. ondje je bilo 247 kuća naseljenihuglavnom Madžarima i Slovacima.

U Požunu (Bratislavi) je 1760. dao sa-graditi palaču koja je prema njemu dobila iime, a danas je sjedište slovačkoga pred-sjednika i jedna od najvažnijih građevina utom gradu. Palača je izgrađena u kasnoba-rokno-rokoko-stilu i ubrzo je postala sredi-štem glazbenoga života u Požunu. U njoj jeneka svoja djela premijerno izveo i JosephHaydn. Grašalković je u dvorcu imao vla-stit orkestar, a knez Miklós Esterházy čestomu »posuđivao« svojega omiljenoga diri-genta Haydna. Održavane su ondje i mnogesvečanosti i plesovi za kraljevski dvor, okojima postoje mnogobrojne legende. Na-kon izumiranja porodice dvorac je prešao uvlasništvo Habsburgovaca. U dvorcu je bilarezidencija slovačkoga predsjednika u vri-jeme Drugoga svjetskoga rata Jozefa Tisoa(1939.-45.), a tijekom komunizma u njemusu najprije stolovali komunistički vođe, aod 1950. ondje je bio dom djece i mladeži.Zgrada je bila poprilično devastirana i ob-novljena je tek 1989.-90. S nastankom sa-mostalne Slovačke 1993. dvorac je postaopredsjedničkom palačom.

Povijesni izvori spominju grofa Grašal-kovića kao jedinoga mađarskoga magnata

koji je tijekom proteklih tisuću godina daosagraditi ili restaurirati čak 33 crkve. Međunjima posebno mjesto ima crkva u Gödöllő-Máriabesnyőu, koja je u XX. st. postaladrugo najposjećenije marijansko svetište uMadžarskoj, a nalazi se u njoj i obiteljskagrobnica porodice Grašalković. Podigao jeusto i crkvu u dvorcu u Gödöllőu, crkvu sv.Adalberta u Hatvanu te crkvu sv. Ivana Ne-pomuka u Csolnoku 40-ak km od Budimpe-šte. Zahvaljujući njegovoj djelatnosti nauređenju javnih prostora i površina Göd-döllő je 1763. uzdignut u rang sajmišta, tj.grada s pravom održavanja sajmova.

U Somboru je dao sagraditi pivovaru naBezdanskom putu, koja je poslije srušena,te tzv. Grašalkovićevu palaču, čiji je temelj-ni kamen postavljen 1750. Riječ je o zgradiu baroknom stilu, koja je podignuta kaoured za naseljavanje Nijemaca (domus ca-meralis), a poslije se u njoj do 1863. nalazi-la gradska telegrafska stanica. Konačni iz-gled dobila je potkraj XIX. st., kad je dozi-dan bočni dio. Do danas je jedna od najljep-ših gradskih zgrada, a u njoj je sjedište RTVSpektar, predstavništva JAT-a i više nevla-dinih organizacija.

Lit.: I. Kukuljević, Hrvati za nasljednog rata, Rad,37, Zagreb, 1877; E. Margalits, Horvát történelmirepertorium, 1, Budapest, 1900; L. Závodszky, AGrassalkovich-ok Turul, br. 45, Budapest, 1931; Z.Daróczy, Családtörténeti apróságok. II. Grassalko-vich János, Turul, br. 47, Budapest, 1933; B. Janku-lov, Pregled kolonizacije Vojvodine u XVIII i XIXveku, Novi Sad, 1961; L. Heka, A szegedi dalmaták,Sezeged, 2000; M. Szluha, Nyitra vármegye nemescsaládjai, 1, Budapest, 2003; L. Heka, Povijest Hr-vata Dalmatina u Segedinu, Budapest, 2004.

L. Heka

GRAŠALKOVIĆ, Antun (Grassalko-vich, Antal) (Pešta, 24. VIII. 1734. – Beč,6. V. 1794.), knez, vijećnik Ugarske komo-re, bodroški župan. Rođen je kao drugo di-jete grofa Antuna i Kristine, rođ. Klobu-šicky. Nije se puno bavio imetkom koji jenaslijedio od oca, nego je uglavnom živio uBeču, gdje se i oženio 1758. groficom Mari-jom Anom Esterházy. U tom su braku rođe-na djeca Antun (1759.-66.), Marija Ana, Te-rezija, Otilija, Ivan (1765.-?), Elizabeta, Ni-kola (1768.-?) i Antun (1771.-1841.). U Po-žunu i Beču dao je sagraditi nekoliko dvora-

55

GRAŠALKOVIĆ


ca, a u Madžarskoj je između 1782. i 1785.,preuredivši južni dio dvorca u Gödöllőu,podigao prvo zidano kazalište, koje je da-nas jedno od triju očuvanih baroknih kaza-lišta s kulisama u Europi. Predstave su sedavale samo kad je knez sa svojom prat-njom boravio u Gödöllőu, nekoliko tjedanaili mjeseci na godinu, budući da je Grašal-ković uglavnom živio u Požunu i Beču.

U Grašalkovićevu dvorcu u Požunu ro-đen je 12. rujna 1771. Antun III. Grašalko-vić, zadnji muški izdanak u toj porodici.Grašalkovići su imali i ljetnu palaču u Bečute dvorce u Baji, Gyöngyösu, Hatvanu,Kompoltu, Sülysápu i Somboru.

Antun II. Grašalković u Sentivanu je1780. dao sagraditi crkvu posvećenu sv.Ivanu Krstitelju. Bio je sudionik Sedmogo-dišnjega rata 1756.-63. te vijećnik Ugarskekomore od 1755. Od 1759. nosio je naslovcarskoga i kraljevskoga komornika. Za žu-pana Bodroške županije imenovan je 1759.i bio je posljednji titularni bodroški županprije konačnoga spajanja te županije s Bač-kom. Od 1769. bio je i župan Zvolenske žu-panije na području današnje Slovačke.God. 1767. dobio je naslov tajnoga savjet-nika, 1772. čuvara krune, a 1783. vojni na-slov nadzornika kraljevske konjušnice.God. 1784. stekao je naslov austrijskogakneza, s time da se taj naslov mogao naslije-diti samo prema načelu primogeniture. Ka-ko mu je prvorođeni sin Antun umro kaosedmogodišnji dječak, a u dječjoj su dobiumrli i mlađi sinovi Ivan i Nikola, knežev-ski naslov naslijedio je jedini preživjeli sinAntun rođen 1771.

Lit.: L. Závodszky, A Grassalkovich-ok. Turul, br.45, Budapest, 1931; Z. Daróczy, Családtörténetiapróságok. II. Grassalkovich János, Turul, br. 47,Budapest, 1933; L. Heka, A szegedi dalmaták, Se-zeged, 2000; M. Szluha, Nyitra vármegye nemescsaládjai, 1, Budapest, 2003; L. Heka, Povijest Hr-vata Dalmatina u Segedinu, Budapest, 2004.\

L. Heka

GRAŠALKOVIĆ, Antun (Grassalko-vich, Antal) (Požun, 12. IX. 1771. –Gödöllő, 9. IX. 1841.), knez, vijećnik Ugar-ske komore, čongradski župan. Sin knezaAntuna i Marije Ane, rođ. Esterházy. Kakoje njegov brat Antun umro u dobi od sedam

godina, dobio je njegovo ime te naslov kne-za, koji je inače pripadao prvorođencu. Bioje veliki župan Čongradske županije, nosi-telj naslovâ čuvara krune, kraljevskoga ko-mornika, tajnoga savjetnika, viteza zlatno-ga runa i dr. Očeva imanja već su bila zadu-žena kad ih je naslijedio, a dugovi su rasli iza njegova života. Darovao je zemljište zaizgradnju madžarskoga Narodnoga muzejai Narodnoga kazališta, a materijalno je po-magao i rad Madžarske akademije znanosti.God. 1827. postao je insolventan te su nje-gova imanja u Hatvanu i u Gödöllőu do-spjela pod sekvestar. Poput oca živio je uBeču, a dvorac u Gödöllőu prvi je put posje-tio 1794., kada je sudjelovao u lovu. Poslijeje međutim više puta boravio u tom dvorcute je u njemu i preminuo. Kako iz braka skneginjom Leopoldinom, rođ. Esterházynije imao djece, s njim je izumrla muškagrana porodice Grašalković.

Lit.: L. Závodszky, A Grassalkovich-ok. Turul, br.45, Budapest, 1931; Z. Daróczy, Családtörténetiapróságok. II. Grassalkovich János, Turul, br. 47,Budapest, 1933; L. Heka, A szegedi dalmaták, Se-zeged, 2000; M. Szluha, Nyitra vármegye nemescsaládjai, 1, Budapest, 2003; L. Heka, Povijest Hr-vata Dalmatina u Segedinu, Budapest, 2004.

L. Heka

GREDELJ, središnji, noseći dio pluga ko-jeg su vukli konji. U početku se pravio odtvrdoga drveta, u našim krajevima od »dra-ča«, i imao je oblik grede, po čemu je i do-bio ime. Na njemu su pričvršćivani sviglavni dijelovi pluga: plužna glava, plužnadaska, raonik, plaz-šaraf za plužnu glavu,crtalo, uzengija što drži crtalo, prečka i la-nac za samovod te lanac za vuču. Budući dadrvo nije dugovječni materijal, kasnije seizrađivao od željeza.

P. Skenderović

GRGIĆ, Stipan – Krunoslav (Fancaga,19. VII. 1836. – Fancaga, 27. XI. 1914.),pučki pisac i pjesnik. Nakon mjesne pučkeškole, koju je polazio na materinskom jezi-ku, ostao je na djedovskom ognjištu i ondjeobrađivao zemlju. Uz pomoć svojega učite-lja stjecao je daljnju naobrazbu, čitao pje-sme Andrije Kačića Miošića, Grgura Pešta-lića i drugih hrvatskih autora, koje su ga po-taknule na stvaralački književni rad. Svoje

56

GRAŠALKOVIĆ


pjesmotvore čitao je suseljanima na »diva-nima«, a one koje su se svidjele njegovojprvoj publici tiskao je, s pjesničkim ime-nom Krunoslav, u posebnoj zbirci u Suboti-ci 1856. Izvori ne spominju njezin naslov, asadržava uglavnom »ponašene«, tj. na hr-vatski prepjevane pjesme. Uspjeh i dobarprijam potaknuli su ga na daljnji književnirad, na stvaranje izvornih djela, među koji-ma se ističu rodoljubni tekstovi (Mojem ro-du, Proć’ će, Hajdmo na Prelo). Pjesme stim motivima piše i nakon što je postao stal-nim suradnikom Antunovićevih Bunjevač-kih i šokačkih novina i Bunjevačke i šokač-ke vile. Surađivao je i u Subotičkom glasni-ku Kalora Milodanovića.

Njegove pjesmotvore Stjepan Velin di-jeli na lirske, epske, prigodne, didaktične,satirične i šaljive. Među lirskima ističu seone u kojima pjeva o rodnom kraju i opisujegodišnja doba (Smrt u prirodi). Gotovo susve prožete velikom ljubavlju prema puku.Istupa kao izraziti širitelj misli jedinstva isloge među narodima ovoga prostora. Uznaku radosti ljudskoga života stoje pjesmenjegove zbirke Pisme za veselje (1880).Njegove nabožne pjesme, izvorne i preve-dene s madžarskoga, snažile su bogoljubljeu narodu, a tiskane su u nekoliko zbirki, odkojih neke i u više izdanja (Bogoljubne pi-sme na čast Blaženoj Divici Mariji; Bogo-ljubni shest pisama na poshtenje blaxeneDivice Marie ponajviche za bratinstva odsvete krunice spravljene; Dvi pobožne pi-sme na poštenje Blažene Divice Marije;Knjiga od trideset i tri kratki promišljanja :

s nekima liepim molitvam i pjesmicama napoštenje Prisveta Srca Isusova i Neoskvr-njena Srca Marie; Pobožne pisme; Različitebogoljubne pisme; Različite bogoljubne no-ve pisme). Golemu popularnost stekao jesvojim molitvenikom i pjesmaricom Živaružica, koji je doživio jedanaest izdanja.Mnogim naraštajima bačkih Hrvata, pa ionima izvan ovoga prostora, to sadržajnobogato djelo bilo je najdraža lektira.

Osim pjesama čitatelji spomenutih gla-sila često su mogli čitati i njegove »pouke« i»savite« s područja poljodjelstva i vinogra-darstva. Njegov prvi prozni prilog Tko piva,zlo ne misli objavljen je u subotičkom Neve-nu 1887. Teme je uzimao iz narodnoga ži-vota, a oblikovao ih je s moralnom ili pouč-nom crtom. Bio je i skupljač bunjevačkoganarodnoga blaga, a sačuvane su tri epskepjesme što ih je zabilježio: Vojvoda Janko iZagorkinja vila, Bogdan prodaje svoju lju-bu te Stipan i ljuba. Bio je redoviti »stogo-dišnji gatalac« u Subotičkoj Danici pa jesvake godine »gatao« u desetercu. Mno-štvom svojih ostvaraja izrastao je u piscakojemu po književnoj produkciji tada nijebilo premca. Svojim djelima uvelike je obo-gatio književnost Hrvata u svojem zavičaju.

Djela: Bogoljubne pisme na čast Blaženoj DiviciMariji, Subotica, b.g.; Živa ružica. Tojest: molitve-na knjižica i skupa pismarica, Kalocsa, 1858 (Su-botica, 1865, ?, 1879, 1883, 1887, 1891, 1892, ?,1901); Bogoljubni shest pisama na poshtenje bla-xene Divice Marie ponajviche za bratinstva od sve-te krunice spravljene, Subotica, 1859; Angjeoskailiti na slavu prisvetog Troistva Krunica, Subotica,1860; Vikovicsita xiva-ruxica, illi ubavist za pobox-no bratinstvo vikovicsite xive-ruxice, koje sasta-vljeno jeste za rabrost, i pomoch oniu koji na csassmerti texak boj vojuju : iz knjixice u Becsu 1705godine po poshtovanom redu dominikanskom, Su-botica, 1860 (1865); Dvi pobožne pisme na pošte-nje Blažene Divice Marije, Baja, 1862; Mali križićNazaretanskog Isusa, prijev. s madž., Baja, 1862;Spasi Kraljice! Salve Regina!, prijev. s madž., Ba-ja, 1864; Knjiga od trideset i tri kratki promišljanja: s nekima liepim molitvam i pjesmicama na pošte-nje Prisveta Srca Isusova i Neoskvrnjena Srca Ma-rie, prijev. s madž., Subotica, 1880 (1886, 1891,1898, 1905); Pisme za veselje, tj. poučne, zabavne,napitnice i ljubezne : koje se obično po soframa, usvatovi i na sastanci pivaju, Subotica, 1880; Razmi-šljanja i molitve za put križa, Budim, 1885; Duhov-na mana, Subotica, 1887; Pobožne pisme, Baja, b.g.; Različite bogoljubne pisme, Subotica, b. g; Raz-

57

GRGIĆ

Stipan Grgić


ličite bogoljubne nove pisme, Subotica, 1892; Knji-ga o malom Isusu, prijev. s madž., Subotica, 1905;

Lit.: M. Evetović, Kulturna povijest bunjevačkih išokačkih Hrvata (rukopis); S. Velin, Književnostvaralaštvo Stipana Grgića – Krunoslava, u: Na-rodni kalendar, Budimpešta, 1981; S. Krpan, Hr-vatski uglednici u mađarskom Podunavlju, Budim-pešta, 1991; Hrvatski biografski leksikon, 5, 2002.

Ž. Mandić

GRKOKATOLICI, najčešći naziv za kr-šćane bizantskog obreda koji su u vjerskomi crkvenom zajedništvu s Katoličkom Cr-kvom. Pojavio se u XVIII. st. u administra-ciji Austro-ugarske monarhije i ostao do da-nas, iako je bilo pokušaja da se zamjeni ne-kim prikladnijim kao npr. katolici istočnogobreda ili sjedinjeni pravoslavni. Neki kori-ste i termin – unijati, što ima korijen u cr-kvenim unijama koje su u raznim razdoblji-ma uspostavljene između Pravoslavnih Cr-kava ili njenih pojedinih dijelova s Katolič-kom Crkvom. Termin grkokatolici znači dasu to kršćani katoličke vjere i grčkog odno-sno bizantskog obreda, iako se obred tije-kom povijesti prilagodio narodima i njiho-voj kulturi pa se danas može govoriti o ra-znim varijantama bizantskog obreda – sla-venskoj, mađarskoj, rumunjskoj i drugima,a u okvirima slavenskog o podvarijantama– ukrajinskoj, hrvatskoj, bugarskoj, make-donskoj i dr. Osnovni princip svake unijepravoslavnih s Katoličkom crkvom bio jeda su pravoslavni prihvatili i uskladili nau-ku vjere s Katoličkom crkvom i zadržalisvoj dosadašnji obred, tradiciju i crkvenudisciplinu.

Među najznačajnije unije spadaju Lion-ska 1274. s Bizantskom crkvom, Florentin-ska unija 1439. s Bizantskom, Armenskom,Koptskom, Etiopskom, Jakobitskom, Kal-dejskom i Maronitskom crkvom, Brestskaunija 1595.–96. Kijevske metropolije uUkrajini i Bjelorusiji (danas ima oko 10 mi-lijuna vjernika), Marčanska unija u Hrvat-skoj 1611. (njeni potomci žive uglavnom uŽumberku i Zagrebu u okvirima Križevač-ke biskupije), Užgorodska unija 1646.–48.(u Ukrajini u okviru Mukačevsko-Užgo-rodske biskupije nekoliko stotina tisućavjernika, ali i u biskupijama u Madžarskoj,Slovačkoj, SAD, Kanadi pa i grkokatolici u

Bačkoj i Srijemu su potomci te unije), Er-deljska unija 1698. (u Rumunjskoj danasima oko milijun i pol grkokatolika), Kuku-ška unija iz 1858. godine čiji potomci danassačinjavaju posebne egzarhate u Makedo-niji i Bugarskoj. Grkokatolika ima i Rusa uRusiji, Bjelorusa u Bjelorusiji i Grka u Grč-koj. Kao dijaspora grkokatolici žive i u dru-gim zemljama i na drugim kontinentima.

Na osnovi Marčanske unije 1611. u Hr-vatskoj, u selu Marča kod Bjelovara, uspo-stavljena je Marčansko-svidnička biskupi-ja. Isprva je bila vikarijat Zagrebačke rimo-katoličke biskupije, koji je 1777. ukinulacarica Marija Terezija, kada su Sveta Stoli-ca i carica osnovali grkokatoličku biskupijusa sjedištem u Križevcima, u koju su spada-li svi grkokatolici u Hrvatskoj, Dalmaciji,Slavoniji, Srijemu i Bačkoj. S uspostavomZagrebačke metropolije 1852. u nju jeuključena i Križevačka grkokatolička bi-skupija i u njenom je sastavu i danas. Posli-je Prvog svjetskog rata u Križevačku bisku-piju uključeni su i Ukrajinci grkokatolici uBosni i Hercegovini, Makedonci grkokato-lici u Makedoniji i Rumunji grkokatolici uBanatu. God. 2001. izdvojeni su iz Križe-vačke biskupije grkokatolici u Makedoniji iosnovan je za njih posebni egzarhat (apo-stolska administratura), a 2003. godine, iz-dvajanjem iz Križevačke biskupije, osno-van je i egzarhat za grkokatolike u Srbiji iCrnoj Gori.

Grkokatolici Rusini počeli su se nase-ljavati u Bačku 1745. i u početku su osnova-li dvije župe – Ruski Krstur i Kucura, a ka-snije, novim doseljavanjem i raseljevanjemosnovane su župe u Novom Sadu, Vrbasu(dvije župe), Đurđevu, Gospođincima, No-vom Orahovu, Kuli i Subotici u Bačkoj, Ši-du, Srijemskoj Mitrovici, Bačincima, Ber-kasovu i Inđiji u Srijemu. U Banatu su dviježupe grkokatoličkih Rumunja – Mrkovac iJankov Most, a osniva se posebno dušobri-žništvo u Vršcu. Od 1930. u Beogradu po-stoji grkokatolička župa. Poslije Drugogsvjetskog rata iz Bosne je doselilo u Bačku iSrijem oko 5.000 Ukrajinaca grkokatolika.Sve ove su ove župe danas u sastavu Apo-stolskog egzarhata za grkokatolike u Srbiji iCrnoj Gori, osnovanom 2003. godine, koje-

58

GRGIĆ


mu je administrativno sjedište u Novom Sa-du, a katedrala u Ruskom Krsturu. Egzarhatima oko 22.000 vjernika u 19 župa.

U egzarhatu djeluju redovnici Bazili-janci (Kula) i redovnice Službenice Bez-grešnog začeća Marijina (Ruski Krstur, Ku-cura, Kula, Vrbas, Novi Sad, ali i u inozem-stvu – Hrvatskoj, Ukrajini, Njemačkoj i Ita-liji), kao i Male Isusove sestre (Ruski Kr-stur). Izlaze tri periodične publikacije: mje-sečnik »Dzvoni« (»Zvona«), povremeno»Visnjik Apostolskoho egzarhatu« (»Vje-snik Apostolskog egzarhata«, a sestre Služ-benice povremeno izdaju svoj bilten »Ho-los Mariji« (»Glas Marije«). Zajedno s iz-davačkom kućom »Ruske Slovo« Egzarhatizdaje i godišnji »Kalendar«. Sve su publi-kacije na rusinskom i ukrajinskom jeziku.U Egzarhatu se godišnje izda preko desetraznih knjiga i brošura (2006. god. – 16 iz-danja). Izdaju se i nosači zvuka, a na RadioNovom Sadu i Radio Mariji emitiraju sevjerske emisije na rusinskom i ukrajinskomjeziku. Svećenički kandidati školuju su uSubotici (gimnazija Paulinum) i na Teolo-škim fakultetima u Zagrebu, Rimu i Užgo-rodu (Ukrajina). Grkokatolici su uključeniu ekumenski pokret, u kome sudjeluju u ra-znim molitvama, manifestacijama, konfe-rencijama i skupovima ekumenskog karak-tera i sadržaja, kao i u humanitarnim i kari-tativnim djelatnostima Katoličke Crkve idrugih vjerskih zajednica.

Vjersko i euharistijsko zajedništvo s ri-mokatolicima praktično se ostvaruje zajed-ničkim liturgijama, hodočašćima u prošte-nička mjesta, zajedničkim obilježavanjemraznih svečanosti, međusobnim gostovanji-ma, suradnjom i bratskom ispomoći u župa-ma i općom djelatnošću u okvirima Među-narodne biskupske konferencije Svetog Ći-rila i Metodija.

Pojedini grkokatolički crkveni dosto-janstvenici, u prvom redu biskupi JulijeDrohobeczky i Dionizije Njaradi, ali i pro-fesori teologije kao npr. Juraj Pavić, JankoKalaj i Silvestar Kiš te brojni svećenici biloda su službovali na prostorima Bačke, Sri-jema, Slavonije ili u Zagrebu i drugim dije-lovima Hrvatske – razvijali su i njegovalidobre odnose i surađivali s Hrvatima i Ka-

toličkom Crkvom u Hrvata. Biskup JulijeDrohobeczky bio je dobrotvor Glazbenogzavoda u Zagrebu i predsjednik nekolikodobrotvornih društava. Biskup Njaradi, ta-kođer Rusin, napisao je na hrvatskom jezi-ku katekizam, molitvenik i nekoliko knjiga,a kao tajnik Biskupskih konferencija u vri-jeme nadbiskupa Antuna Bauera zalagao seza vjerska i nacionalna prava sviju građana ivjernika. Spomenuti profesori teologije, odkojih su Kalaj i Kiš bili Rusini, pisali su nahrvatskom jeziku i obogaćivali hrvatsku te-ološku nauku. Grkokatolički svećenik An-drija Laboš, kasnije župnik u Ruskom Kr-sturu dok je bio župnik u Dalmaciji, omo-gućio je školovanje Ivana Meštrovića štomu je ovaj zahvalio u obliku isklesanog ukamenu raspeća, kojeg do svoje smrti ču-vao s posebnom pažnjom. A Hrvati grkoka-tolici, kao biskup Janko Šimrak i drugi, bilisu vrlo istaknuti djelatnici na mnogim pod-ručjima, među ostalim je bio i urednik lista»Hrvatska straža«.

Lit.: Jubilarni šematizam Križevačke eparhije, Za-greb, 1960; J. Ramač, Kratka istorija Rusnacoh,Novi Sad, 1993; J. Uhač, Marčanska biskupija, Za-greb, 1996; R. Miz, Kršćanski Istok, Veternik,2001; R. Miz, Religijska slika Evrope, Novi Sad,2002; Opći leligijski leksikon, Zagreb, 2002; R.Miz, Apostolski egzarhat, Novi Sad, 2003; R. Miz,Verske zajednice u Srbiji, Novi Sad, 2007.

R. Miz

GRLICA, Mirko (Subotica, 6. VIII.1956.), povjesničar. U rodnom gradu zavr-šio je osnovnu školu i gimnaziju, a studijpovijesti na Filozofskom fakultetu u No-vom Sadu. Od 1985. kustos je u Gradskommuzeju u Subotici. Autor je ili suautor se-dam izložaba (Historijski dio stalnoga po-stava Gradskoga muzeja u Subotici, 1991.;Aleksandar Lifka, čarobnjak pokretnih sli-ka – o pioniru srednjoeuropske kinemato-grafije, 1992.; Slika i događaj – u povodu75 godina od odcjepljenja Vojvodine odAustro-Ugarske, 1993.; Sjećanje na subo-tičke Židove – u povodu 50 godina od holo-kausta, 1994.; Prvih sto godina historijsko-ga plakata u Subotici 1848.-1948., 1994.;Hladno oružje u zbirkama Gradskoga mu-zeja 1991.; Živjeti zajedno – zajednička iz-ložba Gradskoga muzeja u Subotici i Voj-vođanskoga muzeja u Novom Sadu, 2006.).

59

GRLICA


Objavio je više desetaka tekstova iz lokalnepovijesti i muzeologije u subotičkim časo-pisima Pro memoria, Rukovet, Üzenet,Létünk i Museion te Radu vojvođanskih mu-zeja (Novi Sad) i Hrvatskoj reviji (Zagreb).Za mjesno hrvatsko stanovništvo osobito suvažni njegovi radovi: Subotica u Jugoslavi-ji 1918. godine, Pro memoria, 6, 1989.; Su-botičko višestranačje, Pro memoria, 8,1990.; Događaji u Subotici oktobra – de-cembra 1918, u: Prisajedinjenje VojvodineKraljevini Srbiji 1918., Novi Sad, 1993.;Tri pisma Ambrozija Šarčevića AntonijuHadžiću, Rukovet, 7-9/1995.; Lazar Mamu-žić i Karolj Biro između slave i zaborava,Rukovet, 4-7/ 2003.; Mjesto Bunjevaca usubotičkom društvu kroz prizmu statistič-kih podataka 1867.-1914. godine (referatna II. kongresu hrvatskih povjesničara uPuli 2004.); »Toplo gnjizdo, ugodni razgo-vor…« : Pučka kasina u Subotici 1878-1914. godine, Hrvatska revija, 3/2005.

Djela: Sto godina javnog prevoza u Subotici 1897-1997, Subotica, 1997; Imenik žrtava Drugog svet-skog rata na području subotičke opštine (suautor sA. Hegedűs, M. Dubajić i L. Merković), Subotica,2000; Vojnići od Bajše : plemićka priča, Subotica,2003; Gradotvorci : subotički stambeni objekti odbaroka do moderne (suautor s G. Prčić Vujnović i V.Aladžić), I-II, Subotica, 2004-2006; Kuća kojapamti (suautor I. Lovas), Subotica, 2007.

S. Bačić

GROB, mjesto za polaganje ljudskih po-smrtnih ostataka. U kršćana prostor pod zem-ljom, a razlikuju se dva njegova dijela:nadzemni dio – humka – i podzemni – raka(samo za jednoga umrloga), odnosno grob-nica (ozidan podzemni prostor za više umr-lih, obično obiteljska). Nadzemni dio naj-izrazitiji je element groba u svim grobljima,s uvijek prisutnim nadgrobnim spomeni-kom, koji daje podatke o vjerskom, naci-onalno-etničkom, socijalnom i drugom sta-tusu pokojnika, njegovih predaka, ali i po-tomaka. Zato se grobovi simbolički mogunazvati »kamenom knjigom predaka«, izkoje se crpu saznanja o prošlosti i sadašnjo-sti nekoga područja, njegovoj etničkoj i so-cijalnoj strukturi, ekonomskim i političkimzbivanjima, promjenama društvene svije-sti, modi, ukusu, financijskim mogućnosti-ma i dr.

Brojni su načini obrade nadgrobnihspomenika, od najjednostavnijih do najre-prezentativnijih, u ovisnosti od tehničkogastupnja, građevnoga materijala (zemlja, ka-men, drvo), vjeroispovijedi, nacionalnosti,socijalnoga položaja preminuloga i njegoveobitelji i sl., prema čemu grobovi varirajuod grobne jame do mauzoleja.

U slučaju rake humka je najčešće od ze-mlje, pravilno oblikovana (zarubljena pira-mida pravokutne osnove), poslije i ozidananiskim parapetnim zidom od opeke ili ka-mena.

Najjednostavniji nadgrobni spomenicijavljaju se kao drveni križevi u različitimoblicima, dok se poslije pojavljuju i repre-zentativniji kameni križevi, koji su se tije-kom stoljeća mijenjali. Najprije su bili izra-đeni od ravne kamene ploče zarubljene ugornjem pojasu, poslije se na vrhu dodajekriž, pa srcoliki oblik s križem, zatim ploča-sti stilizirani po modi, i u posljednjim dese-tljećima standardiziran, umjetni kamen ikamena ploča.

U ovisnosti od epohe izgradnje, postojerazličiti stupnjevi raskoši grobova. Prisutnisu razni oblici ograde, ali se može zaključitida su ograde oko humki od 1880-ih bile odlijevanoga željeza, do sredine XX. st. odkovanoga željeza, a poslije toga javlja senova moda – umjetni kamen, s pločom nekiput i od prirodnoga kamena. Na prijelazuizmeđu XIX. i XX. st. pojavljuju se groboviiznimno raskošni po likovnoj obradi i pri-

60

GRLICA

Grob na santovačkom groblju


mijenjenim materijalima u obliku mauzole-ja, a u slučaju iznimno uglednih porodica inadgrobne kapele s ukopanim kriptama is-pod poda nadgrobnoga spomenika za mno-gobrojne članove. U razvoju nadgrobne ar-hitekture u drugoj polovini XX. st. bilježi sestagnacija i postupno prevladava stereotipi-ja i standardizacija, unifikacija stilizacijegrobova u različitosti, a površinska obradanadgrobnog dijela poglavito se izvodi odumjetnoga kamena.

Među važnije spomenike nadgrobne ar-hitekture u bačkih Hrvata ubrajaju se mau-zolej Age Mamužića, nadgrobni spomenikdr. Babijana Malagurskoga i spomen-grob-nica Vojnića od Bajše na subotičkom Baj-skom groblju te spomen-grob AmbrozijeBoze Šarčevića na subotičkome Senćan-skom groblju.

Mnogi nadgrobni spomenici sadržavajuneke povijesne i etnološke podatke, epitafe,jezične i umjetničke značajke, rodoslovnastabla poznatih osoba, posebno oni s krajaXIX. i početka XX. st. Posebno su važni zajezikoslovlje, jezik i pismenost u određe-nim povijesnim razdobljima, jer svjedoče okorištenju hrvatske ikavice u Bačkoj prijePrvoga svjetskoga rata. No, zbog prekopa-vanja neodržavanih grobova uvjetovanihtržišnim razlozima ti podaci u posljednjimdesetljećima sve više nestaju. Zbog simbo-ličke važnosti grobovi su često predmetvandalskih ispada prema manjinama, ali ni-su rijetki slučajevi da, osim zbog ljudskoganemara, grobovi nestaju i kao rezultat svje-snoga zatiranja prošlosti pojedinih naroda,za što je primjer nestanak groba Ivana Antu-novića u Kalači, za koji se zna samo da jepostojao 1940-ih.

Lit.: A. Rudinski, Subotička groblja i nadgrobnispomenici (specijalistički rad, Beograd, 1980); Žig,br. 34-49, Subotica, 1995-1996; Hrvatska enciklo-pedija, 4, Zagreb, 2002.

A. Rudinski

GROBLJE, prostor namijenjen pokapanjuumrlih. Isprva su se kršćanska groblja nala-zila pokraj crkve ili u njezinoj blizini, no uUgarskoj su, prema zapovijedi Marije Tere-zije, od 1772. iz sanitarno-higijenskih raz-loga takva groblja zatvarana, a nova su po-

dizana izvan naselja. Tako se počinju podi-zati groblja u blizini naseljenih mjesta, naj-češće na uzvisini. U slučaju naselja i grado-va koji se tijekom stoljeća prostorno proši-ruju, urastaju u gradsko tkivo. Većina gra-dova i varošica u sjevernoj Bačkoj, na pro-storu Telečke visoravni, u Podunavlju i Po-tisju ima svoja groblja, a od sela koja u znat-nijem broju naseljava hrvatsko stanovni-štvo imaju ih Bajmok, Lemeš, Gornji Ta-vankut, Donji Tavankut, Žednik, Mišićevo iPalić. Imaju ga i sva bačka šokačka mjesta,a i u sjevernoj Bačkoj, na području Bajsko-ga trokuta, svako selo ima svoje groblje,čak i Đurić i bajska četvrt Fancaga, gdje po-čiva i pučki književnik Stipan Grgić Kruno-slav. Novija naselja u subotičkoj okolici(Mala Bosna, Đurđin, Bikovo) nemaju svo-ja groblja, već se preminuli stanovnici po-kopaju na obližnjim grobljima (Subotica,Žednik, Bajmok).

Groblja, koja se simbolički mogu na-zvati »gradovima mrtvih«, uobičajeno suformirana kao prostorno odvojene cjelineprema konfesionalnoj podjeli na katolička ipravoslavna, a neka naselja, u kojima je ne-kad živio i znatan broj pripadnika židovskevjeroispovijedi, imaju i židovska groblja

61

GROBLJE

Peić-kapela na subotičkomBajskom groblju


(npr. Subotica, Sombor, Baja, Lemeš). USubotici i Somboru postoje i tzv. gradskagroblja, no i ona su uglavnom konfesional-no razgraničena. U mnogim grobljima po-stojale su i druge posebno odijeljene čestice– dječje groblje, groblje samoubojica, voj-nička groblja i tzv. prazne veće čestice –»kukuruzišta«, koja su se koristila za ma-sovna pokapanja u osobitim slučajevimavećih pošasti (epidemije i sl.). »Gradska«su groblja, s obzirom na uređenost pojedi-načnih grobova, ali ostalih pojedinosti,skromnija nego »crkvena«.

Subotica. O prostornom razmještajugroblja do zadnjih desetljeća XVIII. st. da-nas se zna veoma malo. Jedan gradski ze-mljovid inženjera Gabrijela Vlašića iz1810. naziva »starim grobljem« prostoroko današnjega »biloga križa« na Hala-škom putu, na raskrižju s Ulicom OtmaraMajera, što je vjerojatno bila prijašnja loka-cija gradskoga groblja. Na karti LeopoldaKovača iz 1778. obilježeno je gradsko »sta-ro groblje«, posvećeno 1741., a ograđeno1756., koje se nalazilo jugoistočno od dana-šnje katedrale, između ulica Maksima Gor-koga, Matije Gupca i Trga žrtava fašizma (uXIX. st. Ulica M. Gupca nosila je naziveÓtemető utca, tj. Starogrobljanska). Togradsko groblje 1777. premješteno je na ta-dašnje gradske obode pokraj triju putova –Bajskoga, Halaškoga i Senćanskoga, pa suna zemljovidu gradskoga geometra Gabri-jela Vlašića iz 1789. ucrtana ova groblja:Bajsko i Senćansko, koja su se s vremenomlokacijski pomaknula, te Kersko, Pravo-slavno i Židovsko (kraj Halaškoga puta),koja su do danas na istim lokacijama.

Kersko groblje, kao i Pravoslavno kodDudove šume, izvorno je konfesionalnogroblje, a oba su postojala kad i gradskogroblje, koje je poslije razmješteno na trinove lokacije. Isprva je bilo smješteno upredgrađu Subotice, kraj nekadašnjega To-polskoga puta, a s vremenom je proširenotako da sada ima i gradski dio. Ima samojednu nadgrobnu kapelu, koja je posvećenasv. Ani 1869. Neobično je što na njemu imamnogo klupa, više nego na svim ostalimgradskim grobljima zajedno. Na njemu su

pokopani Blaško Rajić, Balint Vujkov, BelaGabrić, Branko Jegić i dr.

Bajsko groblje najveće je i najznameni-tije subotičko groblje. Prvotno je bilo istoč-no od današnjega katoličkoga dijela, izme-đu Gajeve ulice (stari bajski put) do sada-šnje Mičurinove (do ostatka nekadašnjegazapadnoga gradskoga opkopa). U prvoj po-lovini XIX. st. premješteno je na sadašnjulokaciju katoličkoga dijela groblja, a u dru-goj polovini prošireno je sjevernije, na pro-stor današnjega gradskoga dijela groblja.Među najreprezentativnijim građevinamajesu neogotička kapela Luke Vojnića iz1897. (danas franjevačka kapela), koja jebila posvećena Gospi Lurdskoj; kapela Ma-te Antunovića, kraljevskoga bilježnika,(sad kapela obitelji Kopilović); najveća nagroblju kapela obitelji Peić, podignuta1903. i posvećena sv. Josipu; kapela PetraDulića, podignuta 1908. i posvećena sv. Pe-tru. Sve su one, skupa s još nekim kapela-ma, proglašene spomenicima kulture. Cr-kveni je dio groblja 1998. stavljen pod za-štitu sv. Petra i Pavla te je tada po njima i na-zvan. Na ovom su groblju pokopani AgoMamužić, Oskar Vojnić, fra Jesse Kujun-džić, Ilija Kujundžić, Pajo Kujundžić,Aleksa Kokić, Mijo Mandić, Matija Eveto-vić, Josip Vuković – Đido, Albe Vidaković,Tomo Vereš i dr.

Senćansko groblje i na prvotnoj je loka-ciji, koja se nalazila između današnjegaSenćanskoga puta, Lošinjske i Učke ulice,bilo podijeljeno prema konfesijama. Poslijeje premješteno južnije, na današnju lokaci-ju, gdje je podijeljeno na gradski dio, zatimvojnički, koji je danas prekopan, a postoji imuslimanski dio, koji je prije bio pokraj Ži-dovskoga groblja. Nakon premještanja naBajin hat (Bajinu gredu, tj. uzvisinu), nje-gov kasniji razvoj zaustavljen je širenjemobližnje ciglane Mačković. Na čestici br. 44nalazi se spomenik Ptica slomljenih krila,podignut u spomen žrtava partizanskih vla-sti. Na ovom groblju pokopani su Ambrozi-je Boza Šarčević, Pere Tumbas Hajo i dr.

U Šandoru (Aleksandrovu) omanje gro-blje prvotno je bilo pravoslavno, a poslijemu je pridodan i manji katolički dio u juž-nom dijelu. Osobitost mu je to što na njemu

62

GROBLJE


postoje samo dvije aleje, koje su u oblikukriža.

Sombor. Kad je Sombor 1749. postaoslobodnim kraljevskim gradom, u mjestusu postojala četiri groblja: dva katolička idva pravoslavna. Prvu je kapelu na dana-šnjem somborskom Velikom katoličkomgroblju o svom trošku 1725. podigao MatijaMandić, a bila je posvećena sv. Križu. Kakoje na tom groblju već 1779. bila kapela sv.Roka, groblje je po njemu i nazvano. Ovdjesu pokopani pjesnik Ivan Ambrozović i kul-turni djelatnik Ilija Džinić. Kad je 1738. ucijeloj Bačkoj izbila epidemija kuge, uSomboru je otvoreno je i Malo katoličkogroblje na južnom rubu grada. U XIX. st. nanjemu je podignuta kapela u neogotičkomstilu posvećena sv. Tereziji Avilskoj. PokrajVelikoga katoličkoga groblja podignuta jedanašnja župna crkva sv. Križa kao crkvagradske kalvarije. Pokraj te crkve u neogo-tičkom stilu podignut je i mauzolej sombor-skog župnika Gyule Fejéra, gdje se sada po-kapaju karmelićani. U toj je kapeli pokopani Gerard Tome Stantić, no njegovi su po-smrtni ostaci poslije preneseni u karmeli-ćansku crkvu. Uz ta dva groblja na istoč-nom rubu grada postoji i Veliko pravoslav-no groblje, dok je Malo pravoslavno grobljeotvoreno na jugozapadnom rubu grada.

[S. Beretić]

Baja. Na početku XVIII. st. filijale baj-ske franjevačke župe (Gara, Čavolj, Senti-van, Kaćmar, Baškut) nisu imale groblja, pasu pokopi obavljali u Baji. Najstarije po-znato bajsko groblje jest groblje sv. Roka,gdje se pokopi obavljaju već 1730-ih. Na-kon kuge 1738. od milodara vjernika podig-nuta je kapela, koja je 1795. obnovljena iznatno proširena. Iza nje je spomenik žrtva-ma velikoga požara 1840., a u jednom dije-lu groblja nalaze se grobovi zatočenika izPrvoga svjetskoga rata. Na ovom su grobljupokopani hrvatski rodoljubi književnici Gr-go Jasenović, Mišo Jelić i Antun Karagić.Na početku XIX. st. otvoreno je Kalvarij-sko groblje, gdje je 1836. podignuta kapelau klasicističkom stilu. Nakon Drugogasvjetskoga rata na bajskom Bikićkom putuotvoreno je Novo javno groblje. U gradu senalazi još i židovsko, reformatsko i pravo-slavno groblje. [Ž. Mandić]

Lemeš. Uz nekadašnje tursko te židov-sko groblje u mjestu postoje još dva groblja,staro i novo. Staro je smješteno na periferijisela, u predjelu Gornji Vinogradi, iznad če-tvrti Csiga falu. Na lijevoj strani groblja po-kapani su Hrvati, a na desnoj Madžari. Ov-dje je 2000. podignuta kapela, iz koje se po-kapa na Novom groblju. Danas se samo natom groblju obavljaju sprovodi. Nalazi se usredištu mjesta, oko mjesne Kalvarije i Ka-pele Gospe od Milosrđa.Lit.: M. Kőhegyi, Baja története a kezdetektől1944-ig, Budapest, 1989; Ž. Mandić, Baština kle-sana u kamenu, Hrvatski kalendar 1993, Budimpe-šta, 1992; Žig, br. 34-49, Subotica, 1995-1996; Hr-vatska enciklopedija, 4, Zagreb, 2002; A. Čota, Uosimu plemenitog ravničarskog drača : Lemeš (ru-kopis).

A. Rudinski

GROKTALICE (groktuše), bunjevačke išokačke epsko-lirske usmene pjesme, kojese izvode posebnom tehnikom otegnutogapjevanja dubokim grlenim glasom. Temeljise na dijatonskim nizovima manjega opse-ga, koji počinju melodijski manje ili višerazvijenim uvodnim slogom oj, aj ili ej. Zauvodom slijedi silabički ili s kraćim meli-zmima otpjevan deseterac. Pojmovi »grok-talica« i »groktanje« zabilježeni su i na Ve-lebitu, Žumberku i Banovini te u Baranji,Bosni i Hercegovini, Kordunu i Lici. Zajed-no s »orcanjem«, »orženjem«, »vojka-njem«, »reranjem«, »ojkanjem«, »rozga-njem«, »očanjem«, »zerzavanjem«, »pje-vanjem u grlo«, »putničkim pjevanjem«,»treskanjem« i »zavijanjem«, groktalica jenaslijeđe dinarsko-gorskoga kulturnogaobrasca, a s navedenim načinima pjevanjazajednički su joj deseterački stih, pjevanjena otvorenome te »potresanje glasom« nauzvik oj ili u pojedinim dijelovima pjesme.

Bunjevačke groktalice izvodile su obič-no žene, jednoglasno i bez instrumentalnepratnje. Groktila se pritom cijela pjesma, ane samo pojedini dijelovi. Dijele se u dvijevelike skupine: povijesne ili historijske ione iz običnoga života. U prvu pripadajupjesme o Kraljeviću Marku, hajducima iuskocima te pjesme o seobi Bunjevaca, a udrugu mitološke, o neznanim junacima iobiteljskoj tematici. Prema temama, junaci-

63

GROKTALICE


ma i toponimima koji su opjevani jasno jeda nisu nastale u Podunavlju, nego u starojpostojbini. S vremenom te su se pjesme do-nekle ipak promijenile.

Groktalice su utjecale na pojavu i razvi-tak žalosnih kraljičkih pjesama u Bunjeva-ca. Najvažniji su skupljači groktalica međuBunjevcima Blaško Rajić i Ive Prćić, a naj-starija je zapisana groktalica Pisma od dav-našnjeg turskog rata iz 1809. Većina ih jeskupljena u drugoj polovici XIX. i prvoj po-lovini XX. st., pri čemu je ostavština BeleTikvickoga potpuno neistražena.

U šokačkih Hrvata u Santovu »grlovke«ili groktalice također su bile poznate. Pjeva-le su ih žene do 1930-ih, najčešće na preli-ma i u svatovima te nakon sretna završetkakakva ratarskoga posla. Riječ je najčešće odeseteračkim dvostihovima s cezurom izačetvrtoga sloga, npr. »Naše, rano, žito po-snašano, / kraj krstina družina užina«. Mo-gle su se pjevati i poput bećaraca. Posljed-nje poznate »grlače« ili »groktače«, tj. ženekoje umiju »pivat grlem«, bile su MaricaBartulin-Jelić (1859.-1940) i Anica Blažev-Bartulov (1866.-1944). Dugo se spominja-lo kako su santovačke i bereške »groktače«svojim »groktenjem« oduševile njemačko-ga cara Wilhelma II. i austrijskoga cara Fra-nju Josipa I., koji su 1907. posjetili hab-sburški posjed na santovačkoj Karapandži.Tada se pjevala i prigodna groktalica: »Ka-rapandža dva cara skućila, / i gospodu silnuugostila«.

Lit.: Narodno blago : narodne pjesme i poslovice,sakupio Blaž Raić, Subotica, 1910; Narodno blago: zbirka narodnih pjesama i poslovica, I, sakupioBlaž Raić, Subotica, 1923; Bunjevačke narodne pi-sme, sakupio i uredio Ive Prćić, Subotica, 1939; Hr-vatske narodne pjesme : haremske pričalice i Bu-njevačke groktalice, X, Zagreb, 1942; M. Mirko-vić, Narodni život i običaji sezonskih stočara na Ve-lebitu, Zagreb, 1980; A. Sekulić, Narodni život iobičaji Bačkih Bunjevaca, Zagreb, 1986; K. Blaže-vić, Podaci o glazbenom folkloru Baranje u arhivuEtnološkog zavoda, Studia ethnologica, 4, Zagreb,1992; M. Hadžihusejnović-Valašek, Baranja je»tvrd orah«. Analiza istraživanja i popularizacijetradicijske baranjske folklorne glazbe, Studia et-hnologica, 4, Zagreb, 1992; G. Marošević, Ojkanjeu izvandinarskim područjima Hrvatske, Etnološkatribina, 17, Zagreb, 1994; B. Gabrić, Bunjevačkenarodne pisme su slika narodnog života Hrvata u

Bačkoj, Klasje naših ravni, 1/1996, Subotica; L.Malagurski, Pisme i igre u narodnim običajimaBačkih Bunjevaca, Subotica, 1997; T. Babić, Tra-gom nasleđa, Subotica, 2007; N. Skenderović, Us-poredna analiza melodijske strukture bećarca »Ejstani diko« i groktalice »Rano rani Turkinja divoj-ka« (rukopis).

N. Skenderović i Ž. Mandić

GROMILOVIĆ, Aranka (Zlata) (Som-bor, 13. VII. 1937.), crkvena darovateljica.Kći Šime Čuvardića i Janje, rođ. Zetović.Osnovnu školu završila je u salaškoj školina Bezdanskim Salašima, salaškom naseljuna oko 6 km istočno od Sombora, pretežitonaseljenom Hrvatima. Tu je provela cijeliživotni i radni vijek kao poljoprivrednica ikućanica. Kao stalna aktivna vjernica i zakomunističkih vremena, skupa sa supru-gom Perom Gromilovićom, darovala je1971. porodično zemljište i sredstva za iz-gradnju nove crkve na Bezdanskim Salaši-ma, ostvarujući tako želju djeda Đene Ču-vardića, koji je još za vrijeme KraljevineJugoslavije kanio dati svoju zemlju za grad-nju crkve, ali su rat i poslijeratni događajiomeli te planove. Po uzoru na nju, mnogi suse vjernici toga kraja odmah uključili svo-jim darovima za izgradnju crkve te je te-meljni kamen posvećen na blagdan sv. An-tuna Padovanskoga 13. VI. 1971. Crkva jeiste godine podignuta i posvećena na blag-dan sv. Nikole Tavelića 14. XI. 1971. Skupas mnogim drugim vjernicima koji su podu-prli gradnju crkve, bila je izložena pritisci-ma vlasti, ali je unatoč tomu i dalje ustrajnopomagala u mnogim župnim poslovima.Crkva je postala središnje mjesto nedjeljno-ga okupljanja za vjernike župe sv. NikoleTavelića, koja je ustrojena 1986.

Lit.: Miroljub, br. 3/2007, Sombor.M. Stantić

GROMILOVIĆ, Stevan (Sombor, 29. IV.1942.), atletičar, dizač utega. Sin Paje iMargite, rođ. Mudri, brat atletičarke Vere.Osnovnu školu završio je u rodnom gradu,zatim i tečaj za keramičara, no radni vijekproveo je radeći različite poslove u gospo-darstvu i sportu. Za vrijeme služenja vojno-ga roka u Beogradu završio je Program zaatletskoga trenera pri Savezu za omladinu ifizičku kulturu Beograda 1962., a za trenera

64

GROKTALICE


za dizanje utega na Višoj školi za fizički od-goj u Budimpešti 1979.

Aktivno se počeo baviti sportom u 15.godini kao bacač kladiva u Atletskom klubuMaraton u Somboru. U toj je disciplini se-dam puta bio državni prvak za mlađe i zastarije juniore 1958.-61., zatim juniorskiprvak Balkana u rumunjskome gradu Cluju1961. te juniorski državni reprezentativac.Iste je godine na prvom seniorskom držav-nom prvenstvu osvojio peto mjesto. Nakonodsluženja vojnoga roka 1965. prelazi uAtletski klub Crvena zvezda u Beograd, ukojem je proveo 22 godine i postigao svojenajveće uspjehe kao bacač kladiva. Natje-cateljski je bio »vječni drugi«, i u državi ireprezentaciji, iza Srećka Štiglića iz zagre-bačkoga Dinama, s kojim je sve do 1981.činio jedan od najjačih reprezentativnih pa-rova bacača kladiva u Europi. S AK Crvenazvezda 1965.-87. u ekipnim je nastupima 10puta bio prvak države, 20 puta osvajač atlet-skoga kupa Jugoslavije, a četiri puta sudje-lovao je u Kupu prvaka Europe. Na Balkan-skim igrama u Zagrebu 1971. u pojedinač-noj konkurenciji osvojio je treće mjesto.Iste je godine na Hanžekovićevu memorija-lu u Zagrebu osvojio prvo mjesto bacivšikladivo s osobnim rekordom od 66,26 me-tara.

Sportska karijera usporedno mu je ve-zana i za dizanje utega, kojim se kao dopun-skim treningom atletičara bavio od 1964. uKlubu dizanja tegova Radnički u Somboru.Seniorski pojedinačni prvak Jugoslavije usuperteškoj kategoriji postao je 1971. uDomžalama i 1981. u Zagrebu. U međuvre-menu postizao je državne rekorde više putau disciplinama trzaj, izbačaj i biatlon, a kaodržavni reprezentativac sudjelovao je naBalkanskim igrama, Dunavskom i Panonijakupu u Budimpešti te Mediteranskim igra-ma.

Reprezentativnu karijeru u atletici zavr-šava 1981., a u dizanju utega 1982. Za eki-pu Radnički iz Sombora kao aktivni natje-catelj osvojio je 12 naslova prvaka države i15 puta Kup Jugoslavije. Aktivnu klupskukarijeru završio je 1988. zbog ozljede, na-kon čega se posvetio isključivo trenersko-

mu radu. Od 1975. do danas profesionalnije trener u KDT Radnički u Somboru, s ko-jim je bio višestruki prvak i osvajač Kupadržave, trener pojedinačnih državnih prva-ka u 4 dobne kategorije s više od stotinu na-tjecatelja koji su osvajali prva mjesta. Živi uSomboru kao umirovljenik, ali i dalje obu-čava nove generacije dizača utega.

Izvor: Arhiv KDT Radnički, Sombor.

Lit.: R. Marinković, 90 godina atletike u Somboru,Sombor, 1963; D. Kolundžija, Od anonimnosti dotrijumfa, Sombor, 1973; Sportski leksikon, Zagreb,1984; D. Kolundžija, Leksikon somborskog sporta,Sombor, 1990; Dnevnik, 28. V. 2004, Novi Sad; M.Tubić, Jugoslovenski sport, Novi Sad, 2005.

Z. Čota

GROMILOVIĆ, Toma (Sombor, 13. XII.1885. – Sombor, 18. II. 1959.), novinskiurednik, agrotehničar. Sin je Karla i Klare,rođ. Boger. Posjedovao je veći broj vršaćihstrojeva i traktora te prodavaonicu i radio-nicu za popravak i održavanje poljoprivred-ne mehanizacije. Bio je zastupnik tvornicesijačica i plugova Bächer & Melichar, tvor-nice remenja M. Brill, tvornice traktoraHart-Parr i drugih specijaliziranih proiz-vođača poljoprivrednih strojeva i alata zapodručje sjeverne Bačke. Kao član sombor-skoga dijela Bunjevačko-šokačke stranke,koji nije slijedio sjedinjenje s Hrvatskomseljačkom strankom, vodio je agitaciju uBačkoj i Baranji za izbore u rujnu 1927. Ti-jekom agitacije za kandidate zajedničke li-ste Bunjevačko-šokačke stranke i Vojvo-đanske pučke stranke surađivao je s Antu-nom Bošnjakom i Šanom Parčetićem u odr-žavanju političkih zborova. Izdavao je iuređivao mjesečne stručne listove za vojvo-đanske poljoprivrednike i vlasnike vršalicai traktora Poljoprivreda, Mezőgazdaság iLandwirtschaft, koji su izlazili 1929.–30. uSomboru. Bio je jedan od osnivača i pred-sjednik Sekcije vlasnika vršaćih strojeva itraktora, nastale u sklopu Bačkoga poljo-privrednoga udruženja. Sekcija je pod nje-govim vodstvom prerasla u Zadrugu vlasni-ka vršaćih strojeva i traktora 1931. u Som-boru. U ime Bačkoga poljoprivrednogaudruženja u veljači 1931. posjetio je mjero-davna ministarstva u Beogradu nastojeći

65

GROMILOVIĆ


postići poboljšanje položaja vlasnika poljo-privrednih strojeva. Želio je utjecati na vla-du da smanji uvoz inozemnih poljoprivred-nih strojeva i potakne proizvodnju u doma-ćim tvornicama i radionicama. Pokrenuo jestručni list vlasnika vršaćih strojeva i trak-tora Naša zadruga (izlazio 1931.–33. uSomboru) te je bio njegov glavni i odgovor-ni urednik i izdavač. Objavljivao je u njemukorisne savjete za vršidbu, opsluživanje ipopravak strojeva te tehničko usavršavanjestrojeva i korisnika mehanizacijom. Kakoje govorio madžarski i njemački, u listu suobjavljivani i tekstovi na tim jezicima. Za-druga i list Naša zadruga pozitivno su dje-lovali na razvoj poljoprivredne mehaniza-cije, osnivanje modernih radionica za nje-zin popravak, a članove Zadruge zastupaoje pri nabavi nužnih dijelova, maziva, gori-va i dr. Poticao je i obrazovanje mladeži uradovima na poljoprivrednim strojevima,za što je organizirao mnogobrojne tečajevei stručna predavanja diljem Baranje, Bačkei Banata. Nakon Drugoga svjetskoga rataviše nije posjedovao prodavaonicu poljo-privredne mehanizacije, nego samo radio-nicu. U novoj Jugoslaviji nije bio u sukobus vlastima, pa je nastavio održavati stručnapredavanja o poljoprivrednoj mehanizaciji.U međuraću i nakon rata registrirao je velikbroj tehničkih poboljšanja na raznim poljo-privrednim strojevima.

Izvori: Kazivanje Andreje Gromilović i Sofije Sa-rić iz Sombora.

Lit.: Iz partije, Vojvodina, br. 2, Sombor, 1927; Po-ljoprivreda, br. 1, Sombor, 1929; Landwirtschaft,br. 1/1929, 1, 3-4/1930, Sombor; Naša zadruga, br.1-4/1931, 1/1932, 1-2/1933, Sombor.

M. Bara i I. Gutman

GROMILOVIĆ, Vera udana Jurišić(Sombor, 20. II. 1944.), atletičarka. Kći jePaje i Margite, rođ. Mudri, sestra atletičara idizača utega Stevana. Osnovnu školu je za-vršila u Somboru, gdje upisuje i srednju po-ljoprivrednu, ali je nezavršava. Sportom sepočela baviti u osnovnoj školi, a s četrnaestgodina – 1958. – na juniorskom prvenstvuVojvodine u Subotici osvojila je dva drugamjesta u disciplinama bacanje diska (27,85m) i bacanje kugle (7,93 m). U sljedećih ne-

koliko godina, nastupajući za somborskiAtletski klub »Maraton«, na juniorskim po-krajinskim i republičkim natjecanjimaosvaja više puta 2. i 3. mjesta, a na junior-skom prvenstvu Srbije 1960. u Senti zauzi-ma prva mjesta u bacanju diska (31,28 m) iu bacanju kugle (12,32 m). Na seniorskomprvenstvu Srbije 1962. u Svetozarevu (da-nas Jagodina) osvojila je treće mjesto u ba-canju diska (34,93 m) i drugo u bacanju ku-gle (10,58 m). Za reprezentaciju Jugoslavi-je je nastupila u dvoboju protiv reprezenta-cije Austrije (Maribor, 1962.), na kojemuosvaja prvo mjesto i zlatnu medalju. Nakonudaje 1963. prestaje se aktivno baviti atleti-kom, upošljava se na željezničkom kolo-dvoru u Somboru, a 1995. odlazi u mirovi-nu. Živi u Somboru.


P. Skenderović

GROŽĐE-BAL, kulturna manifestacija uSonti. Prvi je put održana 1931. U to je vri-jeme Sonta bila podijeljena na Valpovo iKaranjce, a tučnjave među momcima izdvaju naselja bile su toliko česte i opasne dasu u jednom slučaju završile i tragično. Ta-dašnji seoski učitelj njemačke narodnostiBrazucko osmislio je Grožđe-bal kako bipomirio dvije zavađene strane. U njegovojje osnovi bio model šokačkih svatova, kojisu imali točno razrađen protokol, a krunasvega bila je bogata berba grožđa. Jedne go-dine kneginja je bila iz Valpova, a knez izKaranjca, a druge obratno. Dvor kod knegi-nje i kneza kitio se cvijećem i grožđem, a fi-jakerima se išlo kroz selo. Najprije knezu,zatim s njim i njegovom rodbinom po kne-ginju, a onda na vjenčanje u crkvu. Momci idjevojke bili su odjeveni u narodne nošnje,a nakon vjenčanja povorka je išla kroz selo ina svakom drugom uglu igrala su se šokač-ka kola uz pratnju tamburaša mjesnih Ro-ma. Do Drugoga svjetskoga rata manifesta-cija je bila vezana uz crkvu, u vrijeme ko-munističkoga režima u cijelosti je odvojenaod nje, a u okrilje crkve vraća se 1990-ih.

U novije doba Grožđe-bal održava seprvoga jesenskoga vikenda i predstavljasvetkovinu u slavu grožđa i vina. Tijekom

66

GROMILOVIĆ


tri dana održava se nekoliko kulturnih pri-redaba (nastupaju mažoretkinje, priređujuse etnografske i likovne izložbe te koncerti ifolklorne večeri). U nedjelju, na središnjidan, svečano urešene zaprege proveze sudi-onike tradicionalne šokačke svadbe ulica-ma sela, a na ljetnoj pozornici u dvorištuDoma kulture proglašavaju se knez i knegi-nja, koji te naslove nose do sljedeće godine.Slijedi misa u mjesnoj crkvi sv. Lovre, a nakraju blagoslov zaštitnoga znaka manife-stacije – velikoga zvona izrađenoga od grož-đa. Trodnevna svetkovina završava sredi-šnjom priredbom u sonćanskom Domu kul-ture.

Istoimene ili slične svetkovine u povo-du berbe grožđa održavane su ili se i danasodržavaju i u drugim vojvođanskim mjesti-ma (Vršac, Bezdan, Plavna, Lemeš, Ruma i dr.).

Izvor: Kazivanje Mate Vidakovića – Loce iz Sonte.

Lit.: Glas ravnice, br. 95-96, Subotica, 1998; A.Čota, M. Šeremešić, Dukat ravnice, Sombor, 2003;Hrvatska riječ, br. 37, 189, 226, Subotica, 2003-2007; Zvonik, 10/2006, Subotica.

Ž. Mikrut

GRUBANOVIĆ, Josip (Kerestur, madž.Murakeresztúr, 21. VIII 1701. – Budim, 18.XI 1751.), filozof i teolog. Podrijetlom jeBunjevac, rođen u sadašnjem madžarskompograničnom selu, gdje se još i danas govo-ri hrvatski. God. 1724. primljen je u novici-jat Družbe Isusove u Grazu. Doktorirao jefilozofiju, a uz nju je na sveučilištu u Grazupredavao i teologiju i fiziku. Bio je vrstanpredavač i govornik te predstojnik više isu-sovačkih samostana. Inauguralne disertaci-je njegovih studenata, napisane kao raspra-ve o osobinama, rasama, anatomiji, bolesti-ma, liječenju, rasplodu i uzgoju nekih do-maćih životinja i objavljene u knjizi Disser-tationes de variorum animalium natura etproprietabus (Graz, 1740.) sadržavajumnogobrojne zanimljive podatke iz zoolo-gije i veterinarske medicine. Iako nije autorknjige, ona je u cijelosti prožeta njegovimznanstvenim pogledima i stilom, pa se čestonavodi kao njegovo djelo. S francuskoga jena latinski preveo djelo I. G. Pardicsa tiska-no pod naslovom Dissertatio de cognitionebrutorum (Graz, 1741.).

Lit.: I. Kujundžić, Bunjevačko-šokačka bibliogra-fija, Rad JAZU, 355, Zagreb, 1969; M. Korade,»La ‘Missione illirico-dalmata’dei gesuiti (1852-1900) – Svolgimento, metodo e risultati« (doktor-ska disertacija); Hrvatski biografski leksikon, 5,Zagreb, 2002.

A. Kopilović

GRUBIĆ, Ruža (Subotica, 14. I. 1927.),profesorica i pedagoginja. Kći Kalmana iMagdalene, rođ. Stipić. Nakon osnovneškole i četiri niža razreda gimnazije nasta-vila je školovanje u Učiteljskoj školi u Su-botici, koju je završila 1947. Poslije radikao učiteljica u Staroj Moravici, Subotici,Krčedinu i Maloj Bosni. Kako je njezin radocijenjen dobro, 1953. premještena je narad u vježbaonicu Učiteljske škole u Subo-tici. God. 1955. preselila se u Zagreb, gdjeje primljena na rad u Prvu učiteljsku školuza učiteljicu vježbaonice te kao mentor radisve do ukidanja učiteljskih škola. Kao is-taknuti prosvjetni djelatnik 1963. sudjelujeu formiranju nove vježbaonice Pedagoškeakademije u Zagrebu i otad neprekidno radiu OŠ Davorin Trstenjak, a od 1979. do odla-ska u mirovinu 1985. ondje je i ravnateljica.Na zagrebačkoj Pedagoškoj akademiji di-plomirala je usto hrvatski jezik i književ-nost 1961. te nastavnu grupu razredna na-stava 1964., a na Filozofskom fakultetu pe-dagogiju 1978.

God. 1962. postala je članicom Pedago-ško-književnoga zbora Hrvatske, a od1963. članica je upravnoga odbora togazbora. Aktivno je radila do 1973. Osam jegodina vodila Pedagoške večeri Zagreba,bila njihov urednik i održala mnogobrojnapredavanja. Surađivala je s Katedrom za hr-vatski jezik i književnost Filozofskoga fa-kulteta u Zagrebu, s Odsjekom za studij hr-vatskoga jezika Pedagoške akademije uMalmöu, a na nekoliko je godišnjih tečaje-va za studente Gradišćanske Hrvate vodilahospitacije i držala predavanja. Od 1966.do 1976. voditeljica je vježbi za studente naPedagoškoj akademiji i Filozofskom fakul-tetu u Zagrebu iz pedagogije, hrvatskoga je-zika te poznavanja prirode i društva. Hrvat-sko Ministarstvo prosvjete delegiralo ju jeza predavačicu na kraćim godišnjim tečaje-vima za stručno usavršavanje nastavnika

67

GRUBIĆ


hrvatskoga jezika u Madžarskoj (Pečuh1980., Stolni Biograd 1981., Budimpešta1982.). Često je angažirana i kao simultanaprevoditeljica za madžarski jezik na službe-nim sastancima različitih prosvjetnih tijelaHrvatske i Madžarske.

Tijekom dugogodišnjega pedagoškogarada bavila se mnogobrojnim pitanjima uvezi s unapređivanjem odgojno-obrazov-noga sustava i o tome je održala mnogapraktična i teorijska predavanja na stručnimskupovima. Bila je članica uredništva iurednica radijskih i televizijskih emisijakao dijela odgojno-obrazovnoga procesa.Od 1962. do 1978. bila je autorica i vodite-ljica oko 30 emisija. U časopisu Radio i te-levizija u školi pisala je o odgojno-obrazov-nim programima, njegovoj primjerenosti ipozitivnim iskustvima. Bila je i dugogodi-šnja članica redakcije Filmoteke 16, preda-vačica Ljetnje filmske škole u organizacijiFilmoteke 16, a kao scenaristica i predava-čica sudjelovala je u snimanju 42 nastavnafilma (Skočko i tenisice, Zoološki vrt, Pla-ninsko stočarenje, Upoznajmo poštu, Je-sen, Zima, Proljeće, Ljeto, Kako je skaka-vac dobio nove tenisice, Runo, Tri agregat-na stanja vode i dr.).

Bila je članica Komisije za udžbenikeSR Hrvatske, Komisije za obrazovanje iusavršavanje nastavnika i dr. Suatorica jenekoliko udžbenika (Metodika povijesti,Zagreb, 1966.; Zbirka zadataka iz matema-tike za IV. razred osnovne škole, Zagreb,1971; Škola i štednja : priručnik za organi-zaciju školske štednje, Zagreb, 1973.; Prak-tički prikaz : planinski kraj, Zagreb, 1978. idr.).

Za rad na unaprjeđivanju pedagoškeprakse i rada u Pedagoško-književnom zbo-ru dobila je više priznanja, plaketa i novča-nih nagrada, pa i najvišu nagradu Republič-koga fonda Ivan Filipović te odličje pred-sjednika SFRJ Josipa Broza Tita Orden za-sluge za narod sa srebrnom zvijezdom. Na-kon odlaska u mirovinu i dalje je aktivna su-radnica u Filmoteci 16 i u Zavodu za unapr-jeđenje odgoja i obrazovanja Hrvatske.

Lit.: V. Blüml, Seksualni odgoj prodire u osnovneškole : Roda ? To je bajka!, Vjesnik, Zagreb, 6. X.1969; B. Pilaš, Naši portreti / Ruža Grubić, Školske

novine, Zagreb, 16. IV. 1970; Đ. Đurić, XII ljetnafilmska škola »Filmoteke 16« u Crikvenici : Stalnoosposobljavanje nastavnika, Školske novine, Za-greb, br. 28 (889), 21. IX. 1976; Uzvratni posjetučenika zagrebačke škole »Davorin Trstenjak«učenicima u Offenbachu : Naši 'mali ambasadori',Vjesnik, Zagreb, 21. XI. 1979; 16. ljetna filmskaškola »Filmoteke 16«, »Solaris« – Šibenik (25.–31.8. 1980.), Školske novine, Zagreb, br. 22 (1047), 27.V. 1980; Iz novog proizvodnog programa »Filmo-teke 16«, Školske novine, Zagreb, broj 15 (1115), 6.IV. 1982; B. Brkan, Drugarstvo JDŠ Offenbach iOŠ »Davorin Trstenjak« iz Zagreba : U tom pismupiše..., Vjesnik, Zagreb, 9. I. 1980; R. Grubić: Pro-blem samostalnog rada učenika, Klasje naših rav-ni, 1/1997, Subotica; H. Vrgoč, Naših sto tridesetpet godina 1871. - 2006. : Hrvatski pedagoško knji-ževni zbor, Zagreb, 2007.

N. Zelić

GRUNČIĆ, Viktorija (Vita) (Subotica, 9.I. 1925.), učiteljica, pjesnikinja, kulturnadjelatnica. Rođena je u siromašnoj obiteljiLojzije Bošnjaka i Marije, rođ. Vrbanović.Osnovnu školu te građansku školu trgovač-kog smjera kod sestara »Naše Gospe« zavr-šila je u Subotici, koje joj pomažu u dalj-njem školovanju davanjem smještaja u Za-grebu. Tamo je završila prva dva razredaučiteljske škole kao i tečaj za odgajateljicekod sestara »Milosrdnica«, a treći i četvrtirazred učiteljske škole je završila u Suboti-ci. Najprije je učiteljica u osnovnoj školi naPavlovcu, a 1949.-56. u Tavankutu. Tamoje sa suprugom Ljudevitom, tadašnjim rav-nateljem OŠ »Matija Gubec«, bila aktivna udramskoj, folklornoj, muzičkoj i knjižni-čarskoj sekciji HKPD »Matija Gubec«, za-jedno s Matijom Poljakovićem, BalintomVujkovim, Pere Tumbas – Hajom, Barna-bom Mandićem, Ivanom Prćićem – Gospo-darom, koje je sve na rad potaknuo PereStantić. Poslije je do umirovljena učiteljicau Subotici – u Vježbaonici Učiteljske školete u OŠ »Jovan Jovanović Zmaj«, koja senalazi u oduzetome samostanu sestara »Na-še Gospe«. Nakon odlaska u mirovinu pre-davala je hrvatski jezik u biskupijskoj gim-naziji »Paulinum« u Subotici.

Stručne članke objavljivala je u pedago-škim časopisima Naša škola (Sarajevo,1974. 1976.) i Prosvetni pregled (Beograd,1976). Od 1978. do 1993. bila je pomoćnicakantora u više subotičkih župa (sv. Juraj, sv.

68

GRUBIĆ


Marija, u Žedniku, Đurđinu, Paliću i dr.), od1979. do 1993. pisala je tekstove za medita-tivne večeri u povodu Dužijance i uvježba-vala mlade za nastupe koji su se održavali usubotičkoj katedrali, bila je članica prošire-noga uredništva Bačkog klasja i SubotičkeDanice, članica organizacijskoga odbora zaproslavu 300. obljetnice obnovljene crkve-nosti među bačkih Hrvatima (1986.), jedanje od osnivača Bunjevačke matice (kasnijeMatice Hrvatske Subotica) 1995. i njezinapredsjednica 1995.-2005., te urednica Kla-sja naših ravni 1996.-2003.

Pjesme je objavljivala i pisala članke uBačkom klasju, Subotičkoj Danici, Glasuravnice, Zvoniku, Klasju naših ravni, Zbor-niku Ivana Antunovića te u Zbroniku kršnizavičaj (Drinovci). Pseudonimi: Marija,Via.Lit.: Vita Grunčić, Srce otvoreno za ljude, Bačkoklasje, br. 74, Književni prilog, br. 8, Subotica,1993; Klasje naših ravni, 1/1999, Subotica.

S. Bačić

GUBA (madž. guber: pokrivač, gunj, ogr-tač), u bačkih Šokaca naziv za veliku pro-stirku koja se šivala od gruba konopljina(kudjeljina) platna. Koristila se u kućan-stvima za pokrivanje kamara žita dok se če-kalo na red za vršalicu. U šokačkim se ku-ćama rabila i pri skupljanju duda. Bački Bu-njevci takvu prostirku zovu ponjava.

M. Šeremešić

GUBE (madž. guba: novac), vrsta tjesteni-ne ovalnoga oblika. Neki Bunjevci priprav-ljaju ih s makom na Badnju večer, što jeobičaj preuzet od Madžara. Kako je maksimbol obilja i bogatstva, gube s makomsimboliziraju želju za obiljem u sljedećojgodini.

Spravlja se od tijesta kao za božićni ple-teni kolač. Koluti promjera oko 1 cm najpri-je se ispeku, zatim ukuhavaju, a poslije sestavljaju u zdjelu, koja se iznosi na stol, ukojoj je sloj mljevenoga maka pomiješan smedom, a ostatak maka posipa se po gubama.

H. Heinrich

GUBER (madž. guber: pokrivač, gunj, ogr-tač), veći šareni pokrivač ili prostirka izra-

đen od lana i obojene ovčije vune. U šokač-kim mjestima žene su ga tkale na »stativa-ma« (drvenim napravma za tkanje – u Bun-jevaca zvane »stan«). Bio je neizostavandio miraza svake šokačke mladenke. Danasse čuva kao dio pučke tradicije, a u Šokacase često se čuje i izreka: Pružaj se onolikokoliki ti je guber.

M. Šeremešić

GUBIĆ, Kalman (Koloman) (Subotica, 8.II. 1896. – Zagreb, 11. I. 1967.), računovo-đa, nogometaš. Sin Đure i Terezije, rođ. Du-lić. Maturirao u subotičkoj Trgovačkoj aka-demiji 1914. Odmah nakon mature mobili-ziran je u madžarsku vojsku i kao honved ti-jekom Prvoga svjetskoga rata sudjelovao jeu vojnim operacijama na ruskoj bojišnici.Za vojne zasluge dobio je Visoki viteški redi druga odličja. Nakon toga radio je kao gla-vni računovođa i financijski savjetnik u su-botičkoj gradskoj upravi sve do početkaDrugoga svjetskoga rata. Bio je član prveekipe NK Bačka 1920-ih godina i višestrukireprezentativac Subotičkoga nogometnogapodsaveza. Poslije je bio funkcionar u Bač-koj te nogometni sudac. Od 1920. do 1934.sudjelovao je i u društvenom životu bunje-vačkih Hrvata u Subotici te bio član tambu-raškoga orkestra Pere Tumbasa – Haje.

Lit.: Izvještaj o V. razgovoru, u: Subotička Danicaili bunjevačko-šokački kalendar za prostu godinu1939., Subotica, 1938; »Bačka« 1901-1971 Suboti-ca, Subotica, 1971; Ž. Inić, Fudbalski klub Bačka1901-1991, Subotica, 1991; Lj. Vujković Lamićml., 100 godina od rođenja Ljudevita Vujkovića La-mića Moce 1907. - 2007., Subotica, 2007.

N. Zelić

GUBRINSKI TAKAČ, Katarina (Bođa-ni, 1. VIII. 1941.), odgojiteljica, književni-ca. Kći Josipa Gubrinskog i Magdalene,rođ. Hornung. Poslije Drugoga svjetskograta obitelj joj se 1945. rasula: roditelji sujoj dospjeli u Madžarsku, a ona sa starijimsestrama Marom i Evicom, koje skrbe zanju, odlazi u djedovu kuću u Bač. Uz pomoćMeđunarodnoga crvenoga križa 1955. do-lazi roditeljima u Madžarsku, u Jankovac(madž. Jánoshalma), gdje završava osnov-nu školu. Od 1956. uči u Budimpešti, I. raz-red u srpsko-hrvatskoj gimnaziji, zatim

69

GUBRINSKI


prelazi u Budim kako bi se u madžarskimškolama pripremila za odgojiteljski poziv.Do 1996. radi u dječjem vrtiću u Pomazu(madž. Pomáz), kad joj ravnateljstvo bu-dimpeštanske Hrvatske osnovne škole igimnazije povjerava opremanje i upravlja-nje novoutemeljenim Hrvatskim dječjimvrtićem. Djelatna je članica hrvatske kato-ličke zajednice u Budimpešti.

Zahvaljujući njezinu stricu profesoruStjepanu Gubrinskomu i Lajči Kesejiću,već je u djetinjstvu zavoljela literaturu, po-sebno dječju književnost južnoslavenskihnaroda. God. 1954. na literarnom krugu uškoli u Baču predstavila je svoje prve pje-sme. Od 1988. objavljuje pjesme i pripovi-jetke za djecu i odrasle u hrvatskim glasili-ma u Madžarskoj (Hrvatski glasnik, Hrvat-ski kalendar) i Hrvatskoj. Objavila je i trisamostalne knjige pjesama, pripovijedaka iigrokaza. Među Hrvatima u Madžarskoj pr-va je autorica haiku-pjesama. Kao književ-nica vješta pera, znatno je obogatila dječjuknjiževnost. Dobitnica je povelje Glavno-gradske hrvatske samouprave Za budimpe-štanske Hrvate Ivan Antunović. Živi u Po-mazu.

Djela: Vrteći vrtić, Horpács, 1994; Dragoljubi i kri-zanteme : 66 haiku : Sarkantyúkák és krizantémok,prijev. Stjepan Lukač, Budapest, 2002; PotražimoSunce, Budimpešta, 2006.

Lit.: Barátság, 5/1996, 3/2001, Budapest; K. Visin-ko, Vrteći vrtić Katarine Gubrinski-Takač, u: Riječ,1/1999, Budimpešta; S. Blažetin, Rasuto biserje :antologija hrvatske poezije u Mađarskoj 1945.–2000., Pečuh, 2002.

Ž. Mandić

GUGAN, Ivan (Gara, 3. III. 1941. – Pečuh,5. VI. 2006.), pedagog, društveni djelatnik.Sin Stipana i Mande, rođ. Krekić. Osnovnuje školu završio u Kaćmaru, a srednju Hr-vatsko-srpsku učiteljsku školu u Budimpe-šti 1960., nakon čega radi kao učitelj u po-dravskom naselju Martincima (madž. Fel-sőszentmárton). God. 1964. odlazi u peču-šku Hrvatsku osnovnu školu, gdje ostaje do2004. Od rujna 1992. do kolovoza 1994. bioje ravnatelj Hrvatske osnovne škole, gim-nazije i učeničkoga doma Miroslava Krle-že. Od kolovoza 1994. ponovno je na duž-nosti ravnatelja učeničkoga doma do odla-

ska u mirovinu 2004. Dobitnik je OdličjaSaveza Hrvata u Madžarskoj za višedeset-ljetni pedagoški rad.

Lit.: Hrvatski glasnik, 23/2006, Budimpešta.

Ž. Mandić

GUGAN, Ivan (Pečuh, 14. X. 1966.), novi-nar, kulturni djelatnik. Sin Ivana i Ruže,rođ. Đuradinović. Osnovnu je školu završiou rodnom gradu, maturirao je u budimpe-štanskoj Hrvatsko-srpskoj gimnaziji 1985.,a diplomirao na Filozofskom fakultetu Sve-učilišta u Zagrebu 1990. Od 1991. zaposlenje u Hrvatskoj redakciji Madžarske televi-zije, uređuje i vodi emisije koje prate živothrvatske zajednice u Madžarskoj. Za vrije-me Domovinskoga rata u Hrvatskoj uređi-vao je polusatnu emisiju za prognanike Hu-manum. Nagrađivan je na raznim televizij-skim festivalima, a 2003. primio je odličjeMadžarske televizije Nivo. Važniji su mutelevizijski ostvaraji serija portreta hrvat-skih pjesnika iz Madžarske (Stipan Blaže-tin, Josip Gujaš Đuretin, Đuro Šimara Pu-žarov, Marko Dekić) i serija o autohtonimhrvatskim zajednicama (Austrija, Slovač-ka, Srbija, Crna Gora, Rumunjska, Italija).Organizator je Kupa Hrvata u nogometu;izbornik je nogometne reprezentacije Hrva-ta iz Madžarske.

Ž. Mandić

GUGANOVIĆ ALJMAŠKI, plemićkaporodica. Plemićku listinu dodijelio je 27.XI. 1698. Leopold I. u Beču Nikoli, njego-voj supruzi Luciji, rođ. Čokić, sinovima Jo-sipu i Jakovu, Nikolinoj majci Luciji, rođ.Mandić, bratu Martinu te ženinu bratu Stje-

70

GUBRINSKI

Ivan Gugan stariji


panu Antunoviću, njegovoj supruzi Ani Pe-troneli Guganović i sinu Antunu. Plemstvoje proglašeno u Baji 18. XI. 1699. Nikola je1719., skupa sa Stipanom Antunovićem, odUgarske komore kupio pustaru Kunbaja, nakoju je palatin János Palfi 22. IX. 1745. uBratislavi izdao darovnicu braći Nikoli,Bonaventuri i Šimi Guganović te Šimi iStjepanu Antunoviću. Guganovići su Kun-baju poslije prodali Latinovićima. Na godi-šnjem popisu plemića iz 1754./55. nalaze seNikola, Bonaventura i Šime. God. 1780.njih trojica od Ugarske komore otkupljujuAljmaš, skupa s pravom na posjed porodicaAntunović, Kovačić i Rudić.

U Somboru je plemstvo proglašeno Pav-lu 1784. i 1807., a Šimi i Matiji 1803. Kadje Pavle 1803. dobio darovnicu na Aljmaš,uzeo je pridjevak Aljmaški. Franjo I. u Beču7. VI. 1807. dopustio je Pavlu, sinu AgnezeŠišković, da uzme majčino djevojačko pre-zime i time pravo da se kao drugim pridjev-kom koristi imenom mjesta Gödre u Ba-ranjskoj županiji, pa se jedna grana porodi-ce dalje susreće pod prezimenom pl. Šiško-vić de Gödry.

Na plemićkom popisu iz 1841. iz poro-dice Guganović u Aljmašu nalaze se stariji imlađi Danijel te Jakov i Luka, u Baji je za-bilježen Petar, a u Subotici Karlo, stariji imlađi Josip, Marko, Stjepan, Mate, Pavle,Ivan i Ivanova udovica Marija.

Ženidbenim vezama članovi porodicepovezani su s porodicama Pijuković, Parčetići Čuvardić u Somboru, Vojnić u Moravici i Rá-kóczy u Somboru (preko praunuka Nikole).

Opis grba (1698.): u plavom na zelenojpovršini stoji mađarski vitez u crvenu odi-jelu, žutim čizmama i sa šeširom. U desnicidrži mač, a u ljevici korice mača. Ukrasi:pelikan krvlju hrabri sinove. Plaštevi: pla-vo-zlatni, crveno-srebrni.

Lit.: A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb, 1991; M.Szluha, Bács-Bodrog vármegye nemes családjai,Budapest, 2002.

A. Čota

GUGANOVIĆ, Jerko (Ludaš, oko 1660.– Segedin, 1732.), franjevac, prvi pogla-var franjevačkoga bratstva u Subotici. Ro-đen je i odrastao na Ludašu prije najveće se-

obe Bunjevaca u Podunavlje, zbog čega suljetopisci uz njegovo ime bilježili pridjevakLudasi. Školovao se vjerojatno u Segedinui Széchényu, gdje su se tijekom XVII. st.odgajali i obrazovali franjevci ProvincijePresvetoga Spasitelja. Još u doba osmanskevlasti obilazio je razasute vjernike sve doSzolnoka. Nakon protjerivanja Osmanlijaodređen je 1693. s fra Barišom Benjovićemiz segedinskoga samostana »pro Dalma-tas«, tj. za dušobrižnika hrvatskih vjernika,i tu je zadaću 1694. i 1695. obavljao u Subo-tici. Stanovao je u subotičkoj tvrđavi, u ko-joj je postojala i kapelica. Istu zadaću obav-lja u Subotici 1698.-99., zatim 1703. Uvrijeme Rákóczyjeve bune dio Bunjevacasklonio se u Petrovaradin, gdje su provelisedam godina, a u pogibeljima su ih slijedilifranjevci Jerko Guganović i Josip Kovač.Guganović je proboravio s pukom u vrije-me haranja kuge 1709. obilazeći domove,njegujući, liječeći i tješeći bolesne. Nakonšto su prošle ratne opasnosti, stanovništvose vratilo u Suboticu, a Guganović u Sege-din, gdje je 1711. bio gvardijan franjevač-koga samostana. Dušobrižnikom za Suboti-cu ponovno je određen 1712. Nakon pro-glašenja subotičkoga franjevačkoga bora-višta tzv. rezidencijom 1717. bio je prvi po-glavar, tj. predstojnik subotičkih franjeva-ca. Tu je službu obavljao također 1722.-32.,kad je bio i upravitelj župe u Subotici. Ra-dio je na preuređenju subotičke tvrđave ucrkvu, a preminuo je u jeku poslova, ne do-čekavši njihov završetak 1736.

Lit.: P. Pekić, Povijest Hrvata u Vojvodini, Zagreb,1930; Naši velikani, Danica, 11, Sombor, 1934; p.B., Slaveni u bazenu Dunava, Subotičke novine,10/1936; B. Bukinac, De activate Franciscanorumin migrationibus populi croatici saeculis XVI etXVII, Zagreb, 1940; M. Evetović, Kulturna povi-jest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (rukopis); A.Sekulić, Tragom franjevačkog ljetopisa u Subotici,Split, 1978; A. Sekulić, Bački Hrvati, Zagreb,1991; B. Unyi, Istorija Šokaca, Bunjevaca i bosan-skih franjevaca, Subotica, 2001; I. Antunović, Raz-prava o podunavskih i potisanskih Bunjevcih i Šok-cih,³ Pečuh, 2002.

M. Bara

GULJA (madž. gulya: krdo), u nekih bač-kih Šokaca (npr. u Monoštoru) naziv zamjesto na kojem su junice i mladi bikovi

71

GULJA


boravili na ljetnoj ispaši u šumi u blizini du-navskih rukavaca. Stoka je izvođena na is-pašu u rano proljeće, a pred zimu je vraćanau selo. Za noćenje stoke između hrastovapodizani su torovi i nadstrešnice. Torovi suograđivani bodljikavim granama radi zašti-te od drugih životinja, pa ih ljudi preko noćinisu morali osobno čuvati. Da bi vlasnicimogli prepoznati svoja goveda kad se uje-sen vrate u gazdinstva, »rovašili« su ih, tj.označivali im uši.

M. Šeremešić

GUMBOCI (gomboci, madž. gombóc: va-ljušak, knedla) 1. tradicionalno jelo od tije-sta s krumpirom. Najčešće su se izrađivali spunjenjem od pekmeza ili sa šljivom, a na-kon kuhanja posipali su se prženim krušnimmrvicama. Ovo se jelo pripravljalo običnoutorkom, srijedom, petkom ili subotom.Bunjevci kuhaju i »čorbu s gumbocima«,od rajčice i crvene mljevene paprike, pri če-mu su »gumboci« nešto manji i nemaju na-djev; 2. u bačkih Bunjevaca naziv za snjež-ne grudve, otuda i pučki naziv za grudva-nje – gombocanje ili gumbocanje.

P. Skenderović

GUNDIĆ, Ivan – Ćiso (Riđica, 8. XI.1947. – Sombor, 28. IX. 2000.), akademskislikar. Sin Ivana i Zorke, rođ. Rajčić. Osno-vnu školu završio je u rodnom selu, a uči-teljsku u Somboru. Diplomirao je na likov-nom odsjeku Više pedagoške škole u No-vom Sadu, a na odsjeku slikarstva Fakultetalikovnih umjetnosti u Rijeci u klasi AntonaDepopea 1986., gdje je i magistrirao 1990.Bio je član Saveza udruženja likovnihumjetnika Jugoslavije, Udruženja likovnihumjetnika Vojvodine i Međunarodne udru-ge za likovne umjetnosti (Association In-ternationale des Arts Plastiques). Cijeli jeradni vijek proveo u prosvjeti, najprije krat-ko u Tešnju (BiH) i u Kuli, a poslije do krajaživota u OŠ Ivan Goran Kovačić u Staniši-ću. Kraće vrijeme usporedno je predavao i uSrednjoj medicinskoj školi u Somboru te uosnovnoj školi u Riđici.

U početku se bavio realnim slikar-stvom, poslije više apstrakcijama. Slikao jeuglavnom ulja na platnu, s čestim motivima

ravnice. Bavio se i kiparstvom i kerami-kom, a stvarao je i u monotipiji te drugimtehnikama. Njegove minijature krase osje-ćajnost i imaginacija, a stvarao je u njima»lirsku apstrakciju, za koju obično kažemoda je srodna gestualnom slikarstvu« (S. Ra-dojčić). Sudjelovao je na više od 50 skupnihizložaba (Beograd, Novi Sad, Sombor, Pi-rot, Podgorica, Niš, Priština, Gornji Mila-novac i dr., ali i u Parizu te u Madžarskoj).Samostalno je izlagao od 1973. (Riđica, Te-šanj, Stanišić, Novi Sad, Vršac, Skradin, Pi-rovac, Brčko, Subotica, Apatin). Dobitnikje više nagrada. Na skupnim izložbama iz-lagao je i pod pseudonimom Dalmata.

Živio je u Stanišiću s obitelji, a ondje je ipokopan.

Lit.: Minijature Gundić. Katalog izložbe, Kulturnicentar »Laza Kostić«, Sombor, 1998; Leksikon li-kovnih umetnika Vojvodine, 1, Novi Sad, 2001.

B. Duranci

GUPČEVA LIPA, godišnjak Hrvatskogakulturno-prosvjetnoga društva Matija Gu-bec iz Tavankuta. Predstavljao je svojevr-snu kroniku Društva, u kojoj su objavljiva-ne vijesti o njegovim aktivnostima tijekomgodine te o kulturnim i vjerskim događanji-ma u selu. Godišnjak je objavljen za 1998. i1999. u opsegu od 16 stranica formata A4.Glavna urednica bila je Nela Skenderović, a

Gupčeva lipa, Tavankut, 1999.

72

GULJA


napise su potpisivali članovi Društva. Na-klada za 1998. iznosila je 500, a za 1999.300 primjeraka.

L. Suknović

GURABLICE (gurable, tur. gurabiye:ptičji kolač < arap. gurāb: vrana; arap.iyyä: pridjevni sufiks za ženski rod), vrstaslatkoga trajnijega kolačića. Tradicionalnosu prisutne u kuhinji bačkih Bunjevaca i Šo-kaca. Od razvaljanoga tijesta režu se razli-čiti oblici (polumjesec, zvijezda i sl.), kojise peku na umjerenoj vatri i poslije posipajušećerom. Mogu se čuvati razmjerno dugo, as vremenom omekšaju.

P. Skenderović

GUSKA (lat. Anser anser), divlja guska, si-vovrata guska, iz porodice Anatidae i redaAmseriformes. Uzgojem i odabirom od div-ljih gusaka nastale su domaće guske, kojepripadaju u red najstarijih i najkorisnijihdomaćih životinja. Tradicionalno se uzga-jaju i u gazdinstvima Bunjevaca i Šokacaradi mesa, masti, perja i jetara. Hrane se tra-vom i sjemenjem. Šokačka sela uz vodoto-ke bijeljela su se ljeti od gusaka, koje susvako jutro same odlazile na ispašu, a nave-čer se vraćale kući. U Bunjevaca su uzgaja-ne na salašima, na ispaše su išle u dolove ina strništa, a čuvale su ih najčešće djevojči-ce u dobi od desetak godina – »guščarice«.

Sve donedavna nije se mogao zamislitimiraz nijedne šokačke ili bunjevačke mla-denke bez »dunje« (poseban prekrivač),»perne« (perina) i »uzgljance« (jastuk), ko-je su bile punjene bijelim guščjem perjem.Guske su čupane 3-4 puta tijekom godine,svakih 6-7 tjedana, prvi put oko sv. Antuna13. lipnja. Pri čupanju perje se dijelilo u triskupine: nekvalitetno perje s jakom badrlji-com (s područja iznad krila i ispod njega),koje nije se koristilo u kućanstvu, nego seprodavalo; perje srednje kvalitete, koje sečupalo s područja oko vrata i s leđa; te pa-perje s desne i lijeve strane trupa i s trbuha,čije su badrljice malene i meke. Paperje se,pomiješano s perjem srednje kakvoće, rabi-lo pri izradi pokrivača, perina i jastuka. Zajednu »uzgljancu« trebalo je oko 3 kg perja,4 kg za »pernu«, a za »dunju« 5-7 kg perja,u ovisnosti od veličine i debljine. Za 1 kgperja trebalo je očupati 5 gusaka.

Meso guske koristilo se za prehranu vla-stite obitelji, ali su se uzgajale i za prodaju.Imućnije obitelji često su kupovale velikaguščja jetra za pripremanje specijaliteta. Dabi jetra bila što veća, a guska što masnija,držane su zatvorene i kljukane natopljenimkukuruzom dva puta na dan. To se činiloobično najesen, u razdoblju od oko 6 tjeda-na, kako bi dosegnule težinu od 8 do 10 kgprije samih božićnih blagdana.

M. Šeremešić i P. Skenderović

GUTMAN, Ivan (Sombor, 2. IX. 1947.),kemičar, matematičar, sveučilišni profesor,akademik. Sin Mirka i Katarine, rođ. Gro-milović. Osnovnu i srednju naobrazbu ste-kao je u Somboru. Diplomirao je na grupiza kemiju na Prirodoslovno-matematičkomfakultetu u Beogradu 1970. s prosječnomocjenom 10, gdje je nakon toga kraće vrije-me radio kao honorarni asistent. Od 1971.do 1977. bio je član Grupe za teorijsku ke-miju Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu.God. 1973. magistrirao je na Sveučilištu uZagrebu na području teorijske organske ke-mije temom Teorija grafova i molekularneorbitale, a iste je godine stekao i naslovdoktora kemijskih znanosti obranivši naPrirodoslovno-matematičkom fakultetu uZagrebu disertaciju pod naslovom Istraži-vanja topoloških svojstava konjugiranihugljikovodika. Doktorat matematičkih zna-nosti stekao 1981. obranivši na Elektroteh-ničkom fakultetu u Beogradu disertacijupod naslovom Prilog spektralnoj teorijistabala.

Od 1977. radi kao nastavnik za predmetFizikalna kemija na Prirodoslovno-mate-matičkom fakultetu u Kragujevcu, gdje jeza docenta je izabran 1977., u zvanje izvan-rednoga profesora 1982., a za redovitogaprofesora 1984. Izvodio je nastavu iz višepredmeta s područja fizikalne, računalne iteorijske kemije, a vodio je i kolegije izpredmeta Kemijska termodinamika, Kvan-tna kemija i molekulske strukture, Kvantnakemija, Računala u kemiji, Obrada rezulta-ta u kemiji, Informatika za kemičare, Povi-jest kemije i Povijest i filozofija kemije. Namatičnom fakultetu u Kragujevcu organizi-rao je stalni seminar Matematičke metode ukemiji, koji je radio od 1981. do 2006.

73

GUTMAN


Od 1975. član je Matematičkoga insti-tuta SANU-a u Beogradu. Od 1988. član jesuradnik, a od 1997. redoviti član Srpskeakademije znanosti i umjetnosti. Član jeMeđunarodne akademije za matematičkukemiju u Dubrovniku od 2005., a članomAkademije nelinearnih znanosti u Moskvipostao je 2006.

Bio je stipendist Humboldtove zakladepet puta, Fulbrightove zaklade, Norveško-ga fonda za znanstvena istraživanja, Japan-ske udruge za unapređivanje znanosti, Aka-demije znanosti trećega svijeta iz Trsta, nje-mačke zaklade DAAD te izraelske zakladeLady Davis. Bio je gostujući profesor naTehničkoj visokoj školi u Ilmenauu u Nje-mačkoj 1982., Sveučilištu Južne Karoline uColumbiji, SAD, 1983., Kineskoj akademi-ji znanosti u Taipeiju u Tajvanu 1992./93.,Sveučilištu Józsefa Attila u Segedinu1994.-96., Sveučilištu u Montrealu u Kana-di 1998., Sveučilištu Johannesa Keplera uLinzu u Austriji 1999., Andskom sveučili-štu u Méridi u Venezueli 2000., Sveučilištuu Bielefeldu u Njemačkoj 2001. i 2002.,Malteškom sveučilištu u Msidi 2004., Sve-učilištu Nankai u Tianjinu u Kini 2005. i2007., Nacionalnom meksičkom autonom-nom sveučilištu u Méxicu 2006. Sudjelo-vao je na mnogobrojnim znanstvenim sku-povima u zemlji i inozemstvu.

Sudjelovao je u radu 18 redakcija časo-pisa u zemlji i inozemstvu s područja kemi-je i matematike. Glavni je urednik časopisaMATCH Communications in Mathematicaland in Computer Chemistry (Kragujevac) iKragujevac Journal of Sience. Urednik jeserije knjiga Mathematical Chemistry Mo-nographs (Kragujevac). Objavio je više od1000 znanstvenih radova, od čega oko 250samostalno, a ostale kao suautor, u doma-ćim i inozemnim časopisima, te još oko 300stručnih članaka, većinom u domaćim časo-pisima.

Dobio je nagradu Kulturno-prosvjetnezajednice Kragujevca za znanstveno ostva-renje s područja teorijske kemije 1980., me-dalju Srpskoga kemijskoga društva za na-stojanja i uspjeh u znanosti 1987., nagraduVojislav K. Stojanović Udruge sveučilišnihprofesora i znanstvenika Srbije za rezultate

postignute u znanstveno istraživačkom ra-du 1993., zlatnu medalju i povelju Srpsko-ga kemijskoga društva u povodu njegovestogodišnjice 1997., medalju Srpskoga ke-mijskoga društva za trajan i izvanredan do-prinos znanosti 2001. te Đurđevdansku na-gradu grada Kragujevca 2007. Proglašen jezaslužnim građaninom Kragujevca 2006.Živi i radi u Kragujevcu.Djela: Topological approach to the chemistry of co-njugated molecules (suautor s A. Graovac i N. Tri-najstić), Berlin, 1977; Mathematical concepts inorganic chemistry (suautor s O. E. Polansky), Ber-lin, 1986; Recent results in the theory of graphspectra (suautor s D. M. Cvetković, M. Doob i A.Torgašev), Amsterdam, 1988; Kekulé structures inbenzenoid hydrocarbons (suautor s S. J. Cyvin),Berlin, 1988; Introduction to the theory of benze-noid hydrocarbons (suautor s S. J. Cyvin), Berlin,1989; Obrada rezultata merenja u hemiji, Kraguje-vac, 1990; Hemijski elementi – poreklo, transmuta-cije, raspad (suautor sa S. Jokić), Gornji Milano-vac, 1992; Obrada rezultata merenja, Kragujevac,1997 (2000)²; Dvadeset godina seminara matema-tičke metode u hemiji, Kragujevac, 2001; Molecu-lar topology (suautor s V. Diudea i L. Jäntschi),Huntington, 2001 (New York, 2002); Uvod u he-mijsku teoriju grafova, Kragujevac, 2003; Izabra-na poglavlja iz istorije hemije, Kragujevac, 2005;Mathematical aspects of Randić-type molecularstructure descriptors (suautor s X. Li), Kragujevac,2006; Dvadest pet godina seminara matematičkemetode u hemiji, Kragujevac, 2006.

Lit.: http://www.pmf.kg.ac.yu/gutman/D. Runje

GUTOVIĆ, Marija (Sombor, 1. V. 1955.),liječnica. Kći Antuna i Kate, rođ. Matarić.Osnovnu školu i gimnaziju završila je uSomboru, nakon čega se upisala na Medi-cinski fakultet u Beogradu, na kojem je dip-lomirala 1980. Na istom fakultetu 1987.završila je i specijalizaciju iz transfuziolo-gije. Radi u Zdravstvenom centru Dr. Radi-voj Simonović na Odjelu za transfuziologi-ju, čija je načelnica od 1996. Ima i zvanjementora za specijalizante.

Više od 20 godina aktivno promiče do-brovoljno davanje krvi u Zapadnobačkomokrugu, o čemu je održala mnogobrojnapredavanja u školskim ustanovama i objav-ljivala napise u medijima. Dugogodišnjaje suradnica Crvenoga križa u općinamaSombor, Apatin, Odžaci i Kula, a za svoj

74

GUTMAN


rad dobila je 2005. priznanje Crvenoga kri-ža Srbije Srebrni znak. Članica je Pokrajin-ske komisije za davalaštvo krvi i predsjed-ništva Hematološko-transfuziološke sekci-je Srpskoga liječničkoga društva.

A. Firanj

GUVNO (gumno) (prasl. gumьno: mjestona kojem goveda hodaju po žitu) 1. U bač-kih Bunjevaca naziv za mjesto na kojem sedrži stočna prostirka i hrana, poput badnje-va kukuruzovine, kamara slame, pljeve, pi-ća i ogrizina, klupa trske i dr. Dok 1960-ihkombajni nisu počeli obavljati vršidbu, on-dje su držane i kamare pšenice i ječma prijevršidbe, tj. odvajanja zrna od klasja (mlaće-njem, vođenjem stoke po snoplju ili vršali-com). Podizalo se uz dvorišnu ogradu, aliizvan dvorišta, kako stoka ne bi nanosilaštetu, te na uzvisini, kako se voda ne bi slije-vala pod badnjeve i kamare. Samo mjestona kojem se žito vršilo Bunjevci zovu »vršalj«,a bilo je izgrađeno od opeka složenih u krug;

2. U bačkih Šokaca naziv za mjesto gdje seobavljala vršidba pšenice, u bačkih Bunje-vaca poznato kao »vršalj«. Odvajanje zrna,kao i u Bunjevaca, obavljalo se isprva mla-ćenjem, poslije vođenjem stoke po snoplju(isprva obično goveda, a zatim i konj), a nakraju i posebnim strojem – vršalicom. U

ovom značenju naziv je u uporabi i u Dal-maciji, Bosni, Slavoniji, Srbiji i drugdje.

Nakon kosidbe pšenica se skupljala, ve-zivala u snoplje i na strništu slagala najprijeu krstine, a zatim i u kamaru. Imućniji selja-ci imali su više kamara, a siromašniji pojednu na guvnu. Svaki je vlasnik sve poko-šeno žito obično prevozio na jedno guvnoradi lakše vršidbe. Do pojave kombajna1960-ih taj su posao obavljale vršalice s tre-ševinama, a kako vršidbu danas istodobno skošnjom obavljaju kombajni, guvna se ubačkih Šokaca mogu susresti još samo u et-nografskim prikazima.

3. U Šokaca u jugoistočnoj Slavoniji i za-padnom Srijemu (Strošinci, Vrbanja) guv-no je sinonim za »stan«, tj. stambenu i go-spodarsku cjelinu.

Lit.: A. Knežević, Šokački stanovi, Županja, 1990;Etnografija : svagdan i blagdan hrvatskoga puka,Zagreb, 1998; A. Stantić, Kruv naš svagdanji, Su-botica, 2001; M. Černelić, Bunjevačke studije, Za-greb, 2006.

J. Dumendžić i B. Jaramazović

GYÖNGYÖS (hrv. Đunđuš, srp. Đenđeš),mjesto u Heveškoj županiji, oko 80 km is-točno od Budimpešte, 33.548 st. (2001.).Naziv potječe od madžarske riječi gyöngy –»biser«, otuda gyöngyös – »biserni«. U is-

75

GYÖNGYÖS

Gyöngyös


pravama se prvi put spominje pod imenomGungus 1261. Kralj Karlo Robert 1334. uz-digao ga je u red sajmišta (lat. oppidum).Zbog povoljnoga položaja i povlastica kojesu bile identične onima kojima je raspola-gao i obližnji Budim mjesto se ubrzano raz-vijalo te je u razdoblju do 1848. bio najva-žnije naselje na području oko planine Ma-tra. Crkva i samostan podignuti su već oko1400., pa su nakon toga u gradu boravilikralj Matija I. (1461.) i Vladislav II.(1490.). Grad je danas poznat napose pofranjevcima i njihovoj knjižnici.

Konvent franjevaca observanata uGyöngyösu vjerojatno je nastao početkomXV. st., ali osnivačka isprava nije sačuvana.Prvi se put spominje u jednoj ispravi iločko-ga kaptola iz 1465. kao dio ostrogonske ku-stodije. Red je djelovao tijekom turske oku-pacije mjesta 1546.-1687., ali je živio podpovoljnijim okolnostima nego druga pod-ručja u Ugarskoj, a preživio je i proturedov-ničke reforme Josipa II. U XVI. i XVII. st.uz Segedin bio je najvažnije franjevačkosredište u Ugarskoj.

Samostanska knjižnica, u kojoj su fra-njevci prikupili i sačuvali mnogobrojnugrađu, i danas je jedna od najvažnijih u Ma-džarskoj. U njoj se već u XVI. st. nalazilogotovo tisuću stranih knjiga, a njihovo pri-kupljanje nastavilo se do današnjih dana.Franjevci su, sukladno svojim pravilima,smjeli nabavljati samo one knjige kojima suse stalno koristili, koje su im trebale za uče-nje i poučavanje, a neke su i dobivali od vi-sokih dužnosnika ili građana. Glavninu sučinile knjige koje su sadržavale homilijare,propovijedi i dr. Zbog blizine slovačkoga ičeškoga jezičnoga područja u knjižnici sečuvaju i mnoge knjige važne za ta dva naro-da, ali i knjige važne za Hrvate, npr. Evan-đelistar Marka Marulića.

U knjižnici se čuvaju i mnogi izvori iknjige koje govore o doselidbi Dalmatina(Hrvata) u Ugarsku. Prvi podaci o Dalmati-nima i njihovoj seobi u ugarsko Podunavljenalaze se u rukopisu povijesti franjevačkeprovincije, koji se čuva u samostanskojknjižnici, pod naslovom Paraphrastica etTopographia Exposito – Prov. Bosniae.Arg., a obradio ga je fra Emerik Pavić u svo-

joj knjizi Ramus viridantis olivae (Budim,1766.). Rukopis spominje i doselidbu Bu-njevaca 1687. ističući da ih je ovamo dopra-tilo 18 franjevaca koji pripadaju franjevač-koj provinciji Bosni Srebrenoj te da su du-šobrižništvo u dijelu Bačke obavljali fra-njevci ugarske salvatorijanske provincije.U tom se dokumentu spominju imena fra-njevaca koji su doveli Bunjevce te župe izkojih su došli: Sutiska, Dubočica, Velika(Derventa), Majevac (Jajce), Modrič, Seoč-nica (Duvno, današnji Tomislavgrad), Za-blatki (Mostar) i Kuzmadanje.

Pokušaji osporavanja autentičnosti togafranjevačkoga izvora o doseljavanju Hrvatau Podunavlje (Lj. Vidaković, A. Kuntić) ni-su bili utemeljeni, a autori koji su ga nasto-jali reinterpretirati nisu se čak ni koristili iz-vornikom.

Lit.: E. Pavich, Ramus viridantis olivae, Budapest,1766; B. Unyi, Sokácok-bunyevácok és a bosnyákferencesk története, Budapest, [1947]; Lj. Vidako-vić, Zapis đenđeškog samostana o seobi Bunjeva-ca, Dometi, br. 8, Sombor, 1976; A. Kuntić, Bunjev-ci, Novi Sad - Sombor, 1998; www.wikipedia.org

L. Heka

GYŰD →Jud

GYULANSKY, Emerik (Alojzije) (Baja,5. IX. 1842. – Našice, 8. V. 1911.), franje-vac, provincijal. Sin Emerika i Terezije,rođ. Ljubljanović. Pučku školu i gimnazijuzavršio je u rodnom mjestu. U franjevačkired stupio je 1859., i uzeo redovničko imeEmerik. Novicijat je završio u Baču. Prvusv. misu imao je u Baji 1866. Službovao je uBaču, Mohaču, Šarengradu, Brodu, Požegi(gdje je bio i starješina samostana 1881.-82.), Cerniku te u Našicama, gdje se zadr-žao skoro 20 godina. Uvijek se ponosio bu-njevačkim imenom i bio ustrajni pristašabunjevačkog preporoda, po ugledu na IvanaAntunovića.

Lit.: Neven, 8/1911, Subotica; M. Evetović, Kultur-na povijest bunjevačkih i šokačkih Hrvata (ruko-pis); P. Cvekan, Požeški franjevci i njihovo djelova-nje, Slavonska Požega, 1983.

R. Skenderović

76

GYÖNGYÖS


TI SKA NJE OVOGA SVE SKA PO MO GLI SU:

Ministarstvo kulture Republike SrbijePokrajinsko tajništvo za obrazovanje i kulturu

Pokrajinsko tajništvo za propise, upravu i nacionalne manjineGrad Subotica

Vlada Republike HrvatskeJKP Suboticaplin, Subotica

TI SAKPrin tex

Su bo ti ca

NA KLA DA1000


Documents

leksikon uvod 8:leksikon uvod.qxd.qxd