1Kamenjak, br. 2/2004.

KAMENJAKUPNI LIST

UPE PROROKA ILIJE U KRUEVUMOSTARSKO-DUVANJSKA BISKUPIJA Godite III., br. 2(10)/2004.

KAMENJAK

Prorok Ilija

Pojavio se ni od kuda,nenadano

Jedina nada,zavedenom narodu,

bie Ilija.

Prije nastupa,Neustraiv,

jasani precizan.

Poslije,bjeat mora.

Nema hvaleni zahvale,ni od kuda.

Pustinja i samoæa,bijahu njemutit i obrana.

Svim upljanima Krueva, iseljenim Kruevljanima, puku susjednih upakoji hodoèaste u Kruevo povodom Ilindana elim obilje Bojeg

blagoslova, i zagovor proroka Ilije

2 Kamenjak, br. 2/2004.

1 Rijeè Ilija znaèi Jahve je moj Bog, ili Jahve je jedini pravi i ivi Bog.2 Bog atmosferskih prilika i plodnosti, slika se u liku bika.

IVOT I DJELOVANJEPROROKA ILIJE

Predgovor

Crkvenim dekretom odreðen sam za upnika u Kruevu, kamo sam doao 14. listopada1989. Od tada sam poblie poèeo pratiti i ivlje moliti zatitnika ove upe i upne crkvestarozavjetnoga proroka Iliju.1

O proroku Iliji u Kruevo donio sam ono kolsko znanje i ono to sam skupio kao dijete.U bogoslovskim studijama o Iliji sam uèio opæenito, posebne lekcije o njemu nismo imali.

Dolaskom u Kruevo prisjetio sam se to mi je od ispita ostalo a bilo je vezano opæenitouz proroke. Neto se bilo smetnulo u stranu, neto se u svijesti i zadralo. Sigurno sesvakomu od nas usijeèe u sjeæanje prizor na brdu Karmelu izmeðu Ilije i Baalovih sveæenika.2

Po tomu se dogaðaju Ilija odmah zapamti.Prisjeæao sam se i onih drugih, narodnih prièa, koje sam nosio iz djetinjstva o proroku

Iliji. Prorok Ilija ivio je u narodu moga rodnog kraja. Ilija je i u vrijeme dok bijah dijete poprièi starijih kotrljao baève po nebu. Bila je to prièa koju su mi prenosili stariji kad bi grmjelo.Stariji su nama djeci grmljavinu objanjavali prepadanjem da to sv. Ilija gonja kola po nebupa mu baève s kola poispadale, voda se u kiu prolila, a baève se kotrljaju po nebu i stvarajugrmljavinu. Nije tu bio kraj prièi. Slijedila su mnoga pitanja djece, do u sitnice: odakle Iliji kolana nebu, odakle baève itd. Zanimljivo je bilo, dok bi kia padala, a gromovi tukli, sluati prièuo Iliji, Ilijinim kolima s pretovarenim baèvama.

Nadalje, nosim iz djetinjstva obièaj kojega su stariji batinili i prenosili mladim generacijama,da se o Ilindanu ne radi o sijenu. Inaèe, ako se bude radilo, opalit æe grom iz vedra neba,to se kae, i to ba u tvoje sijeno, u tvoja kola, u tebe na ledini. I tko bi to onda smio o Ilindanuu sijeno na Mostarsko blato?

Karakteristike koje se prenose o sv. Iliji s koljena na koljeno nisu naklonjene poimanjuIlije kao proroka i sveca. Sluajuæi narodne predaje, pa i neke crtice u biblijskim izvjetajima,uz Iliju se mogu smjestiti pridjevi: strog, ozbiljan, pobio Baalove sveæenike, imao smjelostigovoriti kralju i kraljici ono to im treba reæi bez dlake na jeziku, sam na sebe navukao bijeskralja i kraljice pa morao bjeati, svetac komu ne zna pravo kako bi se molio. Ne moe senjemu tepati, udvarati, on je od rijeèi i od groma. Malo je u sv. Ilije onoga to smo nauèilitraiti u svetaca popularnih u Hercegovini: Blaene Djevice Marije, sv. Petra i Pavla, sv.Frane, sv. Ante, zatitnika naih upa, pa ni onih proglaenih svetaca i blaenika hrvatskoganaroda. Nauèili smo u proroku Iliji promatrati èvrstu ruku, odluène stavove, nema poputanja

3Kamenjak, br. 2/2004.

3 Osim Biblije, glavnoga izvora, pri pisanju ovoga pregleda Ilijina ivota i djela sluio sam se i drugomliteraturom:

- Augustin Augustinoviæ, Povijest Isusova svezak I i svezak II, Kræanska sadanjost, Zagreb - Sarajevo,1984.

- Adalbert Rebiæ, Prorok èovjek Boji, Kræanska sadanjost, Zagreb, 1996.- Celestin Tomiæ, Ilijino vrijeme, Zagreb, 1985.- Boo Lujiæ, Starozavjetni proroci, Kræanska sadanjost, Zagreb, 2004.- Nikola Hohnjec, Djela Proroèka, Kræanska sadanjost, Zagreb, 2001.- W. Harrington, Uvod u Stari zavjet, Kræanska sadanjost, Zagreb, 1977.- Vie autora, Biblijska teologija Starog i Novog zavjeta, Kræanska sadanjost, Zagreb, 1980.- Mato Zovkiæ: Rad s mladima u duhu Ilije Proroka, u: Vrhbosnensia, Sarajevo, 1/2003., str. 169-174.- K. Draganoviæ, Opæi ematizam Katolièke Crkve u Jugoslaviji 1974., Zagreb, 1975.- Zatim: Biblijski Atlas, Rjeènik biblijske teologije, Biblijski leksikon, Leksikon ikonografije liturgike i

simbolike zapadnog kræanstva, i vie vjeronauènih katekizama.- ivotopis o proroku Iliji u ovom broju Kamenjka tiskan je za potrebe upe Kruevo. Tekst ne prate

na vie mjesta citati. Fusnote i citati bi oduljivali prostor Kamenjka, ali zato nosim ideju da se osnova istogateksta pripremi s fusnotama i objavi u knjiici s dodatkom u kojem bi se opisale sve upe u Bosni i Hercegovinikoje su posveæene proroku Iliji.

ni pred kraljem ni pred carem kad je Boja u pitanju, tako isto nema poputanja ni predkakvim ljudskim nastranostima. Pred Bojim èovjekom Ilijom molitelj se treba naæi jasnihstavova i nakana.

Nosim iz djetinjstva sjeæanje kako se Ilije boje i pripadnici drugih naroda i drugih religija.U strahu se pred njim nalaze i Romi i muslimani. Svi dobro znaju kad je Ilindan, i to ovajkatolièki. To je nepisani neradni dan za mnoge u Bosni i Hercegovini.

Do sada u izlaenju upnoga lista Kamenjak u broju 2/2002. bilo je rijeèi o proroku Iliji,onako kako ga je narod Krueva doivljavao u slavljima, slikama, kipovima, imendanima,obièajima, posveæenim crkvama i kapelicama.

Ovaj æemo broj posveti ivotu i djelu proroka Ilije u Starom zavjetu. Obradit æemospomen proroka Ilije u Novom zavjetu, u povijesti Crkve, u hrvatskom narodu.

Veæ je vie godina kako sam odluèio otvoriti dvije Knjige kraljeva u Bibliji i neto napisatio Bojem vidiocu Iliji.

U Bibliji o Iliji izvjeæuje zavretak Prve knjige i poèetak Druge knjige o kraljevima. Tosu zapravo pripovijesti o Proroku svrstane u dvije skupine. Prva obuhvaæa 1 Kr 17 - 19 sèetiri pripovijesti: prvo, o sui i Ilijinu boravku u dolini potoka Kerita, drugo, o Ilijinu boravkuu Sarfati i o uskrienju udovièina sina; treæe, o dogaðaju na Karmelu, te, èetvrto, o Bojojobjavi na brdu Horebu i o pozivu Elizeja za proroka. Druga skupina èine dvije pripovijesti 1Kr 21 i 2 Kr 2,1-16: prvo, o Nabotovu vinogradu i, drugo, o Ahaziji koji alje glasnike BaalZebubu Ekronskomu i pokuaj Ilijina uhiæenja. Sve su ove prièe kruile u predaji o Iliji dokkonaèno nisu bile zapisane u Bibliji.3

Radovat æu se ako ovi reci budu koristili èitatelju s obzirom na njegovo ispravno poimanjeproroka Ilije kao i s obzirom na molitvu ovomu zatitniku i nae i drugih brojnih upa i cijeleBosne i Hercegovine.

4 Kamenjak, br. 2/2004.

Uvod

Izraelsku povijest moemo pratiti gotovo 2 tisuæe godina prije Krista preko patrijarha:Abrahama, Izaka i Jakova, preko suanjstva u Egiptu i povratka iz Egipta u pradomovinu(Obeæanu zemlju), preko sudaca, kraljeva, sve do vremena Isusa Krista. Moguæe je diopovijesti pratiti i preko proroka, koji su djelovali u isto doba kad i kraljevi, ili preko suanjstavato su se nemilosrdno redali u prolosti izabranoga naroda.

Ilija se kao prorok naao u 9. stoljeæu prije Krista. Bilo je to vrijeme kraljevanja kraljaAhaba (874.-853.) i kraljice Izabele (Jezabela). Ahab je bio sin kralja Omrija4 (885.-874.),a kraljica Izabela kæerka tirskoga (fenièkoga) kralja i sveæenika poganskoga boga Baala.

Ahab i Izabela u povijesti izraelskog naroda nisu poznati po dobru, zlo su èinili. Ilija jebio onaj koji je dobrom, Bojim dobrom, narodu ulijevao utjehu i nadu za boljim vremenima.Ilija je dobrom svladavao Ahabovo i Izabelino zlo.

Djelovanje mnogih proroka usko je vezano uz izraelske kraljeve. Stoga æe biti korisnozapoèeti s prvim kraljem aulom (1020.-1012.), od druge polovice 11. stoljeæa pa prekopojedinih kraljeva opisno doæi do kralja Ahaba, odnosno do proroka Ilije.

Doba prije Ilije proroka

Vrijeme izraelskih kraljeva

Kraljevska vlast u Izraelu zapoèela je 1020. godine s pomazanjem mladiæa aula. Su-dac i prorok Samuel izabrao je i pomazao aula, po rijeèi Gospodnjoj, ali ga je on i svrgnuos vlasti, po rijeèi Gospodnjoj, jer se pokazao neposlunim i oholim. aula je naslijedio mladikralj David (1012.-972.), Davida njegov sin Salomon (972.-932.), Salomona sin Roboam(932.-914.).

Prva èetvorica kraljeva povezivala su svojom vlaæu svih 12 izraelskih plemena u jedannarod i jednu dravu.

Za Roboama - ime mu znaèi neka se rairi narod ili moj je narod velik - kraljevstvoje podijeljeno u dva dijela. Povod podjeli bio je naèin vladanja kralja Roboama, koji je izazvaopobunu u narodu, pa tako i podjelu u kraljevstvu. Naime, za vrijeme gradnje hrama otacRoboamov kralj Salamon bio je uveo velike poreze u narodu. U elji da se hram sagradi,narod je poreze podnosio. Ali, nakon zavretka gradnje hrama i nakon smrti kralja Salomonanarod je oèekivao da æe se porezi i daæe smanjiti. Roboam, umjesto da daæe smanjuje, onih je jo dodavao. Zbog toga se narod pobunio. Sazvana je narodna skuptina u ekemu oko930. godine prije Krista. Skuptinu je sazvao Jeroboam, Salomonov slubenik, i prorok Ahijaiz ila. Na skuptinu je bio pozvan i kralj Roboam i nagovaran je da s porezima popusti. On

4 Vjerojatno je bio arapskog podrijetla.

5Kamenjak, br. 2/2004.

nije htio mijenjati stil vladanja, pa je nakon ekemske skuptine dolo do pobune desetsjevernih plemena i kraljevstvo je jednoga naroda razdvojeno u dva dijela: Juno, nazvanoJuda, i Sjeverno, nazvano Izrael.

Sjeverno kraljevstvo i njegovi kraljevi

Sjeverno izraelsko kraljevstvo sastojalo se od deset izraelskih plemena. Glavni grad upoèetku bio je ekem ili Samarija. Za prvoga kralja Sjevernog izraelskog kraljevstva, poslijeskuptine u ekemu, postavljen je Jeroboam (932.-910.), koji je bio iz Efraimova plemena.

Jeroboam je poznat iz vremena kralja Salamona. Bio je nadglednik i organizator radovau gradnji hrama u Jeruzalemu. U tijeku gradnje hrama pobunio se protiv kralja Salomona.Poèeo je kao glavni nadglednik oponaati Mojsija. Za vrijeme gradnje stavio se u zatituprogonjenih radnika. Zbog toga ga je kralj Salomon protjerao. On je sa svojim pristaamapobjegao u Egipat. Poslije Salomonove smrti Jeroboam se vratio u Palestinu.

Kraljevi Sjevernoga kraljevstva nisu pripadali Davidovoj kraljevskoj lozi. Kako nisu bilikraljevske krvi, tee su branili kraljevsko prijestolje i u razlièitim skupinama i bunamameðusobno su se ubijali.

Od dvanaest sjeveroizraelskih kraljeva ubijeno ih je osam. Bili su iz devet razlièitihkraljevskih kuæa. Buduæi da nisu pripadali kraljevskoj Davidovoj lozi, nije im bilo u interesuni braniti èistoæu vjere. Radije su èuvali prijestolje vlasti. A isto tako èesto pod utjecajemsvojih ena gradili su svetita poganskim bogovima, posebno Baalu i boici Atarti ili Aeri.5

To su èinili da bi se dodvorili susjednim narodima i svojim enama i da bi se protivili Junomkraljevstvu i Jeruzalemu.

Juno kraljevstvo i njegovi kraljevi

Juno kraljevstvo nazvano je judejsko. Tvorila su ga dva plemena: Benjaminovo i Judino.Glavni grad Junoga kraljevstva bio je Jeruzalem. Kraljem, nakon ekemske pobune i podjele,ostao je u Junom kraljevstvu Roboam, sin kralja Salomona.

I nakon podjele kraljevi Junoga kraljevstva pripadali su Davidovoj kraljevskoj lozi. Biloih je deset. Iako su bili Davidove krvi, u brizi za vlaæu zaboravljali su svoje pravo poslanjei lako postajali nevjerni Savezu s Bogom.

Uloga Jeruzalema u podijeljenu kraljevstvu

Uloga Jeruzalema u vrijeme podjele kraljevstva bila je presudna za cio narod s obziromna oèuvanje Mojsijeva zakona i èaæenje Boga.

Iako je bilo i u Jeruzalemu sinkretistièkih6 nereda, ipak se osjeæalo naglaeno tovanjeBoga.

5 Atarta je boica plodnosti polja i rodnosti majke.6 Èaæenje u isto vrijeme Boga Jahve i poganskoga boga Baala.

6 Kamenjak, br. 2/2004.

Za vrijeme Roboama u svim su mjestima Junog kraljevstva uz Boga èaæena i boanstvaplodnosti. Visoka aristokracija, bogati trgovci, visoki èinovnici, vojno plemstvo pokazivali suprema èaæenju i vjeri u Boga veliku ravnodunost ili èak nevjeru. U tome je prednjaèiokraljevski dvor na èelu s kraljem Roboamom. Dvije ene na Roboamovu dvoru: Roboamovamajka Naama po roðenju pripadnica amonskoga naroda sagradila je hram Amonaca napadinama Maslinske gore, a Roboamova ena Maaka, kæi i neæakinja Abalomova, dvakoraka od hrama u Jeruzalemu sagradila je hram boici Atarti i javno je svakodnevnoèastila. Hramovi po uzviicama za vrijeme Roboama nicali su iz dana u dan. Sve vie se iriokult boga Baala i boice Atarte.

Kad Biblija govori o Atarti, naziva ju sramoto, a Baala gadom. Ove kultove irilesu osobito dvije spomenute ene.

Odnosi dvaju kraljevstava podijeljenoga naroda

Dva kraljevstva jednoga naroda ivjela su u trajnom suparnitvu i sukobu iako je puèanstvobilo svjesno da pripada jednom narodu.

Razjedinjenost, razlièiti interesi, ljubomora i zavist kraljevstva prema kraljevstvu dovodilisu do slabljenja narodne moæi da se obrani od susjednih neprijatelja koji su ih napadali.7 Odpodjele kraljevstva sjeverni Izrael i juni Juda bili su prisiljeni braniti se jedni od drugih,umjesto da se zajedno brane od onih treæih.

Odnos Sjevernoga kraljevstva prema tovanju Boga

U odnosu dvaju kraljevstava veæ u trenutku diobe polo je nizbrdo. Jeroboam, kraljSjevernoga kraljevstva, isticao se eljom da sve to ima u Junom kraljevstvo mora biti i uSjevernom. Ako ima hram u Junom, neka bude hram i u Sjevernom. Neka narod rtvujegdje god hoæe, samo neka ne ide u Jeruzalem. Savjetovao je narod da je svejedno rtvovatiBogu i na rtvenicima u Sjevernom kraljevstvu kao i u Jeruzalemu.

Jeroboam je odmah s poèetka svoje vladavine, da bi sprijeèio hodoèaæe naroda u hramu Jeruzalemu, sagradio ne jedan nego dva rtvenika. rtvenici su bili neki vid hramova. Jedanse rtvenik nalazio na sjeveru kraljevstva u mjestu Dan, na jednom od izvora rijeke Jordana,a drugi u junom dijelu kraljevstva u Betelu, dvadesetak kilometara od Jeruzalema. Jeroboamo-vo zlo nije zavrilo s gradnjom dvaju rtvenika, nego ih je odmah obiljeio poganskim znakovljem.Bili su oznaèeni zlatnim teletom. Jedno i drugo mjesto, Dan i Betel, odredio je kao sreditavjernièkog okupljanja Sjevernoga kraljevstva. Svetitima i rtvenicima elio je dati snaguAbrahamovu jer su oba mjesta poznata jo iz Abrahamova vremena. A Jeruzalem je poznat

7 Sjeverno kraljevstvo je propalo 721. godine. Palo je u ruke asirskoga kralja. Asirci, da bi zavladalipodruèjem, rastjerali su u razlièitim smjerovima pripadnike deset izraelskih plemena i doveli stanovnike izunutranjosti svoga kraljevstva. Mijeanjem stanovnitva pridolog i preostalog domaæeg nastao je novi narodnazvan Samaritancima ili Samarijancima. Novonastali narod èastio je Boga, ali mu nije bilo strano klanjati se idrugim poganskim boanstvima.

7Kamenjak, br. 2/2004.

tek od kralja Davida. Tako je Betel i Dan oznaèio veæom vrijednoæu od Jeruzalema. Htio jereæi da su oba mjesta sveta jo od Abrahama, Izaka i Jakova, a Jeruzalem tek odnedavno.Sve je Jeroboam èinio da plemena Sjevernoga kraljevstva nemaju potrebe ni motiva iæi uJeruzalem, u hram s Kovèegom Saveza, u kojem su se èuvale ploèe Deset Bojih zapovijedi.

Nadalje, da bi uspio jo vie i dugotrajnije u odvajanju od Jeruzalema, uveo je takozvaniagrarni kalendar, koji se mjeri prema sjetvi, etvi i berbi, za razliku od kalendara sunèevegodine koji je bio uveden za Davida i Salamona i koji se obdravao u Junom kraljevstvu.Pomutnjom kalendara Jeroboam je uspio skrenuti hodoèasnike Sjevernoga kraljevstva, sjever-nih deset plemena, prema novim svetitima, novim rtvenicima, kojima je pridavao snagu hrama.

Daljnji korak razdvajanja Jeroboam je proveo preko postavljanja sveæenika u reèenimsvetitima, kamo nije vie postavljao Levijeve sinove (2 Kr 12,31) za sveæenike, negopriproste ljude i dao im razlièite ovlasti samo da bi mu bili naklonjeni. Sveæenike u timsvetitima proglasio je kraljevskim èinovnicima, dostojanstvenicima kraljeva dvora.

Odnos Jeroboama prema religijama susjednih naroda

Istina je, da je Jeroboam nakon svega uèinjenoga, u prvom dijelu kraljevanja ostao naliniji èaæenja Boga. Ali je u drugom dijelu zbog dodvoravanja susjednim poganskim narodima- Kanaancima i u znak snoljivosti poèeo podizati poganskim bogovima takozvane uzviice,tj. hramove s uzdignutim kamenjem - simbolima Baala i s panjevima ili aerama - simbolimaboice Atarte. Time je htio dobiti za sebe kanaansko stanovnitvo preostalo na podruèjusvojega kraljevstva i dobiti naklonost Kanaanaca izvan svojega kraljevstva.

Jeroboamov grijeh

Prvi sjeveroizraelski kralj Jeroboam èinio je zlo i tako je postao pojam Jeroboamovgrijeh. Sva kasnija zla koja su èinili kraljevi usporeðivana su s grijehom Jeroboamovim. Uèemu je bio glavni grijeh Jeroboamov? U tome to je skrenuo s Mojsijeve linije jednogasvetita, kao temeljne istine vjere: Sluaj, Izraele, Jahve, Bog na, Jahve je jedan! (Pnz6,4). Drugo, Jeroboam je zbog dodvoravanja susjednim narodima uvodio u izraelski narodèaæenje kulta boga Baala i boice Atarte. On je naveo na grijeh Izraela i uputio Efraimana put zloæe (Sir 47,24).

Nakon svega to je Jeroboam uèinio, prorok Ahija, koji ga je u ekemu podrao i nakonekemske skuptine pomazao za kralja Sjevernoga kraljevstva, prorièe mu bijedan i dramatièansvretak, i njega i njegove kuæe (1 Kr 14, 1-16).

Djelovanje proroka

Pojam prorok

Kad u hrvatskom jeziku kaemo prorok, obièno mislimo na èovjeka koji neto prorièe,govori, oznaèava i gleda unaprijed, prokazuje i predviða. Po uskom tumaèenju to bi bio èovjek

8 Kamenjak, br. 2/2004.

koji gleda u neèiju buduænost, prorièe to æe se dogoditi. Pojam prorok Biblija tako ne prikazuje.Za Bibliju prorok je èovjek kojega Bog bira i postavlja za glasnika; kojega alje ljudima da biim prenio poruku, da bi uspostavio vjernièke odnose meðu ljudima, da bi zatitio ugnjetene,uspostavio socijalnu pravdu. Boja poruka izreèena preko biblijskoga proroka moe se ticatisadanjosti i buduænosti. Ona nije djelo èovjeka koji govori nego je djelo Boga koji nastupa poproroku kazujuæi narodu to sada treba uraditi. Ako to ne uradi, èeka ga zlo u buduænosti.

Proroèka rijeè takoðer je djelo prolosti. Prorok iz prolosti crpe proroèku viziju zabuduænost ili za sadanjost. On iz prolosti uèi, pouèava ljude to æe se dogoditi u buduænosti.

Najèeæe rijeèi koje se koriste za pojam biblijskog proroka jesu hebrejska rijeè nabi igrèka rijeè prophetes. Ove rijeèi govore o èovjeku glasniku Bojem koji navijeta, govori oonome to jest, razotkriva ono to je skriveno, govori o tajnim stvarima.

Proroèko poslanje

Nasuprot neposlunim kraljevima, Bojim pomazanicima, kako sjevera tako juga, Bogpostavlja narodu proroke, borce za Boji zakon i njegov savez, glasnike Boje poruke, kojiprekoravaju svjetovne postupke kraljeva, osuðuju njihovu nevjeru.

Najèeæe kraljevi nisu bili na Bojoj liniji, pa Bog postavlja proroke da bi narod i kraljevepouèili.

Proroci estoko spoèitavaju kraljevima kako se brinu samo za svoju slavu, za sebièneinterese, te tako postaju bezvrijedno Boje oruðe. Bog ih zato odbacuje.

U narodnom i kraljevskom neredu za vjersko i nacionalno jedinstvo, za èistoæu vjere,najvie su se zalagali proroci.

Proroci nisu bili protiv kraljevske ustanove kao takve. Smatrali su je korisnom, ali sunastojali kraljeve usmjeriti snagom Boje rijeèi na pravi put, da ispune zadatak koji im je Bognamijenio.

U oèima kraljeva proroci su se èesto pojavljivali kao neugodni osporavatelji njihovihplanova. Zato su mnogi bili progonjeni, zatvarani i ubijani.

Proroci u oèima naroda bili su osobe koje su titile Boje interese. Najèeæe je narodbio na njihovoj strani. Bilo je i sluèajeva kada se zavedeni narod okrenuo protiv proroka.Najèeæe je to bila kraljevska manipulacija narodom, ali i otrina proroèke rijeèi koja jedjelovala na narod, pa narod umjesto da se obrati Bogu, okrenuo bi se protiv proroka.

Snaga proroèke rijeèi i njihovih nastupa oèitovala se jednako na sjeveru i na jugu. Unarodu razjedinjenu na dva kraljevstva proroci su bili jedini koji su mogli povezivati razdvojeninarod. Snaga njihove rijeèi imala je odjeka u svim prostorima gdje je ivio izraelski vjernik.

Ilijino vrijeme(1 Kr 17-19; 21 i 2. Kr 1,1-16; 2,1-18)

U tekom vjerskom i narodnom neredu u 9. stoljeæu prije Krista pojavio se prorok Ilija.Snagom svoje rijeèi obiljeio je svoje vrijeme. Poslije njegova zemaljskog ivota njegovanauka i moæ rijeèi ostale su utjecajne do danas.

9Kamenjak, br. 2/2004.

Èudesan je Ilijin lik, zraèi nadljudskom snagom. On u sebi spaja neto to je povijesno,ali i neto to granièi s legendom. U isto vrijeme on je popularan ali i duboko teoloki. Posvojim vrlinama, to je osoba koja jasno koraèa zemljom dreæi pred oèima vjeènost.

Zanimljivo je da je u njemu osoba istodobno snana i nemoæna. Bjesni pred Ahabompoput munje, a slab je pred Izabelom i bjei ispred njezina gnjeva.

Dvije Knjige kraljeva prikazuju Iliju kao èovjeka velike vjere èiji primjer ne umire.Dapaèe u pièevim oèima ni on sam tjelesno ne umire nego je u ognjenim kolima preneseniz povijesti u vjeènost, sa zemlje u nebo.

Usporeðivanje Ilije s Mojsijem

Ilija i Mojsije dva su stupa starozavjetne objave. Mojsije je tri stojeæa prije Ilije postaopojam izraelskoga naroda i èuvar vjere u Boga Abrahamova, Izakova i Jakovljeva. Zbogdjela koje je uèinio, stekao je u povijesti izabranog naroda pojam nenadmaivosti. Da biBiblija osnaila i naglasila znaèenje Ilijino u njegovu vremenu, usporedila je Iliju i Mojsija.Ilijina je uloga po znaèenju poistovjeæivana u biti sa snagom Mojsijevom. Time je Ilija zadobiovisoko znaèenje, odmah uz Mojsija, u povijesti izraelskoga naroda.

Ilija i Mojsije bili su Boji ljudi, proroci, poslanici koji su poèeli djelovati ne po ljudskojslubi nego po poslanju koje im je Bog zadao.

Moglo bi se reæi da je Mojsije dao bitnu crtu vjeri izraelskoga naroda, a Ilija joj je daosnagu i duh. Ilija se u svojem vremenu pojavio kao novi Mojsije.

Temelj Ilijine poruke nalazi se u onom Savezu izmeðu Boga i èovjeka na brdu Sinaju- Horebu. To je ono bitno to povezuje Iliju s Mojsijem.

Okolnosti pred Ilijin nastup

Ilijino djelovanje vezano je uza Sjeverno ili Izraelsko kraljevstvo u 9. stoljeæu prije Krista.To je prostor gdje su se dogaðale, usporeðeno s Junim kraljevstvom, veæe krize vjere uBoga. Ovaj je prostor bio pod veæim utjecajem elohistièke8 predaje, kako to kau biblièari,iako nije umanjeno znaèenje ni jahvistièke9 predaje. Elohistièka nam predaja vie pomaeshvatiti proroke Sjevernoga kraljevstva: Iliju, Elizeja, Amosa i Hoeu.

Okolnosti koje su utjecale na Ilijin nastup imale su svoj dublji korijen u podijeljenostinaroda na dva kraljevstva, na njihovu meðusobnu borbu, na udaljavanje od vjere otaca, naklanjanje bogovima susjednih naroda.

Prije Ilijina nastupa okolnosti su bivale sve nepogodnije. Bilo je to vrijeme kralja Omrija(885.-874.) i njegove omrijevske kraljevske loze koja je vladala u Sjevernom kraljevstvu oko40 godina. Omri je bio otac kralja Ahaba koji je bio kraljem za vrijeme Ilijina djelovanja.

8 Elohistièka predaja brigu za izraelski narod i bit nauke temelji na dogaðajima Sinajskoga saveza.9 Jahvistièka predaja gradi svoju nauku na ideji Boga Jahve, koji je izraelski Bog ali i Bog svih drugih

naroda.

10 Kamenjak, br. 2/2004.

Kralj Omri i omrijevska kraljevska loza

Kralj Omri10 doao je na vlast kao zapovjednik vojske koja je sruila kralja Zimrija kojije vladao samo sedam dana, a koji je prije toga skinuo u vojnom puèu kralja Bau. Za kraljaga nije pomazao niti jedan od proroka. O njemu Biblija ima samo osam redaka (1 Kr 16, 21-28). U vanjskom pogledu organiziranosti kraljevstva bio je jedan od poznatijih kraljeva uSjevernom kraljevstvu. Sagradio je Samariju11 kao glavni grad Sjevernoga kraljevstva.

Kao tovatelj Boga Omri se nije proslavio. Biblija za njega kae: Èinio je zlo u oèimaJahvinim i bio je gori od svojih prethodnika. U svemu je slijedio Jeroboama i njegove grijehekojima je zavodio Izraela i srdio Jahvu, Boga Izraelova, svojim lanim bogovima (1 Kr 16,25).Omria zapravo nije zanimao Bog. On je bio èovjek svjetovnih nazora. Zemaljski probici bili sumu na prvom mjestu. U svojem kraljevstvu proglasio je religioznu snoljivost izmeðu Izraelai kanaanskih naselja: zajedno prava vjera i kriva vjera, pravo tovanje i krivo tovanje!

Vidjevi opasnost od Filistejaca na jugu i aramejskoga kalja u Damasku na sjeveru,uspostavio je primirje s Judom ili Junim kraljevstvom i povezao se enidbom s kraljevskomobitelji u Junom kraljevstvu.12 Nadalje, povezao se èvrsto s tirskim kraljem na obali Sredozem-noga mora. Tirski kralj je bio sveæenik boice Atarte a ime mu je bilo Etbaal (Itto Baal).13

S obzirom na politièku i dravotvornu stabilnost biblièari i povjesnièari kralja Omrijausporeðuju s kraljem Salomonom. Bio je èovjek velike energije, spretan politièar i diplomat.U kratko vrijeme ostvario je u zemlji mir i blagostanje. Postavio je dobre temelje kraljevskojvlasti. Dao je u Izraelu sagraditi novu blistavu prijestolnicu,14 Samariju. Razvijao je trgovinu,gradio ceste, otvarao rudnike bakra, sklapao meðunarodne saveze, modernizirao vojsku iuspostavio sklad izmeðu Izraelaca i Kanaanaca. Sin mu i nasljednik Ahab nastavio je oèevupolitiku. Zemlja se bogatila. Biblija ga ne hvali. Arheoloka iskapanja i povijest otkrivajuvanjsku velièinu i sjaj njegova kraljevstva, u bogatim iskopinama gradova i spomenika kojeje gradio. Ali materijalno blagostanje nije ilo u korak s duhovnim i religioznim rastom. Usvojem djelovanju Omri nije pomiljao na Boga. Vie se brinuo za svjetovne uspjehe. Sveto je èinio u vjerskom pogledu bilo je na tetu vjerskog identiteta.

Kralj Ahab

Ahab je poslije oèeve smrti bez borbe naslijedio svoga oca Omrija. Dugo je ivio odoèeve slave. Oenio se Izabelom,15 kæerkom fenièkoga ili tirskoga kralja i velikoga sveæenikaboice Aere ili Atarte. Ocu joj je bilo ime Etbaal.

10 Omrijevska loza vladala je u Sjevernom kraljevstvu od 885. do 841. godine.11 U Sjevernom kraljevstvu èesto su mijenjani glavni gradovi i mjesta kraljevskoga prijestolja: ekem,

Penuel, Tirsa, Samarija. U Junom kraljevstvu uvijek je bio glavni grad Jeruzalem.12 Sin junojudejskoga kralja Jozafata (871.-848.), Joram (848.-841.), oenio se s Omrijevom unukom,

Ahabovom kæerkom.13 Znaèi: Baal postoji.14 Zimska prijestolnica nalazila se u Jizraelu, glavno politièko sredite bila je Samarija.15 Izabela ili Izebela znaèi gdje je Gospodin.

11Kamenjak, br. 2/2004.

Religiozno stanje za vrijeme Ahaba

Ahab je religioznu toleranciju provodio jaèe od svoga oca, posebno kad je bila u pitanjupoganska religija njegove ene Izabele, prema kojoj je bio vrlo popustljiv. Popustio joj je umnogoèemu, a u pitanjima bogotovlja bila mu je kao neka vrsta ministrice. Ona je, koristeæinaklonost kralja, silom i milom provodila religijske obièaje koje je donijela s udajom, tujuæiboga Baala i boicu Atartu. Biblièari Izabelu nazivaju Ahabovom kobnom savjesti.

Ahab je dao da se u kraljevskom dvoru tuju svi bogovi, i to svih naroda u njegovukraljevstvu. Iz ljubavi prema svojoj eni Izabeli u samoj je Samariji sagradio hram bogu Baalui u njemu podigao rtvenik boici Atarti. Svetite Baalu i Atarti proglasio je slubenimsvetitem cijelog Izraela a ne samo njegove ene Izabele.

Svakomu koji bi javno èastio Baala otvarao se put prema bogatstvu i blagostanju. Uèaæenju je prednjaèio sam Ahab, za kojega Biblija veli da je uèinio: Vie zla u oèimaJahvinim, vie zla od svih svojih prethodnika. I malo mu je bilo to je hodio u grijesimaJeroboama... nego se jo oeni s Izabelom... i poèe sluiti Baalu i klanjati mu se.

Kanaanski kult boga Baala i boice Atarte u Sjevernom izraelskom kraljevstvu zavrijeme kralja Ahaba i kraljice Izabele proirio se do te mjere da se u slubenim kraljevskimprotokolima nije osjeæala vjera u Boga. Kriza prave vjere dosegnula je svoj vrhunac.

Ilija za kralja Ahaba kae: Prodao si se poput roba... Pomest æu i istrijebiti tvojepotomstvo... a psi æe prodrijeti Izabelu na polju Izraelskom (1 Kr 21).

Ahab i drutvena nepravda (1 Kr 21)

U Jizraelu, zimskoj prijestolnici Sjevernoga kraljevstva, Ahab je gradio svoj raskonidvor i zaelio proiriti svoj posjed. U neposrednoj blizini Nabot Jizraelac imao je svoj vinograd,Ahab mu reèe: Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak, jer je blizu moje kuæe. Jaæu ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako to eli, dat æu ti novca koliko vrijedi.

Ali Nabot uzvrati: Jahve me saèuvao od toga da ti ustupim batinu svojih otaca.Ahab pozna Izraelsko pravo na imanje kao dar od Boga i taj se dar ne daje nikomu, stoga ne

navaljuje na Nabota, nego se vraæa kuæi ljut i mrk zbog rijeèi koje mu je Nabot Jizraelac rekao.Uto mu doðe ena Izabela, i reèe mu: Zato si zlovoljan i ne mari za hranu? On joj

ispripovjedi sluèaj s Nabotom. Izabela æe kralju: Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom?Ustani i jedi i budi dobre volje. Ja æu ti pribaviti vinograd Nabota Jizraelca. Za Izabelu voljaBoja ne znaèi nita. Za nju poganku volja kraljeva je sve, a kralj radi kako ona eli. Stogauze papir i napisa u ime Ahabovo pismo svim starjeinama i glavarima, Nabotovim sugraða-nima. Tu je pisalo: Proglasite post i postavite Nabota na èelo naroda. Postavite prema njemudva nitkova koji æe ga optuiti da je proklinjao Boga i kralja.

Tako ovi uèinie. Optuie Nabota za teku klevetu na Boga i kralja, te ga osudie nakaznu kamenovanja. Izvedu ga izvan grada gdje ga kamenovahu i on pogibe. Zatim poruèeIzabeli: Nabot je kamenovan i umro je. Poto je Izabela èula tu vijest, ponosno stupi predkralja: Ustani i zaposjedni vinograd to ti Nabot Jizraelac ne htjede ustupiti za novac. Nabotvie nije iv, on je mrtav. U oèima Izabele ponovo su pobijedili la i kleveta i k tomuèovjekoubojstvo.

12 Kamenjak, br. 2/2004.

Ahab ustade i siðe u Nabotov vinograd da ga zaposjdne. Ali Bog uputi rijeè proroku Iliji:Ustani i siði u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovomu koji je siao da ga zaposjedne. Reci mu: Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovakoveli Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat æe psi tvoju.

Kada Ahab ugleda Iliju, reèe mu: Naðe li me... Ilija odgovori: Naðoh te, jer si sepredao da èini to je zlo u oèima Jahvinim. Evo, tek to nisam navukao na te nesreæu.Pomest æu tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu... Uèinit æu s tvojom kuæom kao s kuæomJeroboama, sina Nebatova, i s kuæom Bae, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraelana grijeh...

Prorok je savjest naroda. Njegova rijeè budi savjest i u Ahabu, koji je uvidio zlo to gaje uèinio. Kad je èuo Boje rijeèi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo. Postio je iu kostrijeti spavao i naokolo iao tiho jecajuæi. I opet doðe rijeè Boja Iliji: Jesi li vidio kakose Ahab preda mnom ponizio? Buduæi da se tako ponizio preda mnom, neæu zla pustiti zanjegova ivota. U vrijeme njegova sina pustit æu zlo na kuæu njegovu... Sve se ispunilo kakoje Ilija prorekao (2 Kr 9,30 - 37).

Zavedenost i opravdavanje zavedenosti

Do sada je Izrael ivio pod atorima u prirodi, gdje mu je sve govorilo o Bogu. Sad, zavrijeme Omrija i Ahaba, sve se mijenja, javljaju se nove vrednote, koje su djelo ljudskih ruku.Ljudska djela sada ispunjaju ljudsku matu. Izrael pomilja da je Bog nespojiv s novimnaèinom ivota. U raskonim i bogatim palaèama i vilama, koje se grade izgledom Egipæana,slikarskim dostignuæem Asiraca, a slasti i radosti zemaljskoga ivota uivaju se na fenièkinaèin, nema mjesta Bogu. Nastalo je pitanje kako sve to uskladiti s pravom vjerom? Ahabi Izabela uzeli su svoj stil: poubijati sve proroke Boga Jahve, jer im smetaju u provedbi njihovesamovolje i njihova krivoga bogosluja.

Ponaanjem Izabele i Ahaba polako nestaje Izraela i povezanosti s Bogom. Sve sesnoljivije gleda na Kanaance i na njihov kult boanstva plodnosti. Bog Jahve je prezahtjevanBog, Baalov kult je kult slobode ponaanja, nema tu moralnih obveza. Nadalje, bliskiji je bogidol koji je vidljiv i opipljiv, iskustveno doivljen, negoli Bog koji je daleki, nadnaravni Bog. Svese vie izoblièuje ideja Boga i tako se drmaju i rue temelji drutvenoga ivota. Bog Jahve jeizjednaèen s idolom i poganskim boanstvom plodnosti. Vjera se naputa. Izraelci su postalislijepi, za sve novotarije koje su ih poèele unitavati. Smatraju da je u trgovini, bogatstvu,raskoi, umjetnosti i moæi sve doputeno i da oni nemaju nikakve veze s Bogom niti s vjerom.Sve je postalo bolje i ljepe od vjere. Izraelska vjernièka elita nije znala u vremenu Ahabaugraditi vjeru u novi civilizirani stil ivota koji je nastajao. Naprotiv, stvorilo se mnijenje danovi naèin ivota i napretka nije gradio Bog Jahve nego bog idol i razlièita boanstva.

Takvo stanje smiljeno provodi kraljica Izabela. Izabela je imala smiljenu strategijusvoga djelovanja. Najprije je uklanjala proroke Boga Jahve (1 Kr 18,13). Na alost, dio jenaroda utio i nije reagirao. Drugi se dio pred najezdom kraljice Izabele povukao u pustinjskapodruèja, a treæi se dio poklonio njezinim hirovima. Izabela je sebi stvorila plodno tlo da radito hoæe i da uvede kult bogova plodnosti Baala i Atarte. Kult je zbog blizine i utjecaja

13Kamenjak, br. 2/2004.

susjednih naroda, koji su se drali toga bogoèaæa, bio prisutan i u izraelskom narodu, a sadaga je Izabela razvila i uèvrstila. Kao vrhunac njezina uspjeha bila je gradnja hrama u Samarijiposveæenog bogu Baal Melkartu sa rtvenikom boici Atarti. U svim radnjama koje jeizvodila zatitila se s 450 sveæenika boga Baala i 400 sveæenika boice Atarte. Sve su tobile osobe izabrane po Izabelinu prohtjevu. Ona ih je sama titila i uzdravala. U zatitikraljice njezini su sveæenici imali sva prava u kraljevstvu. Zapravo oni nisu bili samo sveæenicinjezinih oltara i rtvenika nego su joj bili i tjelesni èuvari, titonoe.

Kralj je Ahab imao takoðer svoje dvorske proroke. Bilo je i njih na broju 400. Sve izreda bili su to proroci koji se nisu zamjerali nikomu, a najmanje kralju i kraljici. Bili su èlanovidvorskoga proroèkog pokreta, proroci kraljevske institucije, savjetnici kraljevi za religioznapitanja. Dvorski su proroci èesto u Bibliji nazivani lani proroci. Protiv njih su se estokoborili proroci Boga Jahve.

Stanje u Izraelu postalo je kritièno, uasno. Izgledalo je da je Baal izraelski bog, a neBog Jahve.

U biti kralj Ahab i dalje tuje Boga, ali je bilo to vie njegovo privatno negoli javnoèaæenje Boga Jahve. Èak je sinovima svojim dao teoforièna imena: Ahaz-ja (Jahve jezahvatio); Joram (Jahve je uzvien); Atali-ja (svoju je uzvienost posvjedoèio Jahve). Pokazivaoje vie puta, dok ga je Ilija karao, i kajanje zbog uèinjenih zlodjela. Svakako, pokazivao jeveliku nezainteresiranost za ono to je kraljica Izabela èinila uvodeæi kult boga Baala i boiceAtarte, ali joj nije smetao èiniti ono to je htjela. Ona je sve vodila, a on je u svemu slijedio.

U takvu stanju duha i krize vjere u Boga pojavljuje se prorok Ilija.

Ilijin lik i proroèki nastup

Prorok je Ilija osamljenik i putnik nadljudskih razmjera. On ne podnosi neodluènost nitikompromis. Pod Ilijinim utjecajem dolazi do velikoga suoèenja izmeðu Boga Jahve i bogaBaala. Jahve je Bog, odjeknut æe na sve strane s brda Karmela. Ilija se otkriva kao velikprorok i branitelj prave vjere i vraæanja Saveza u Izraelu. Otkriva nam se kao velièanstveniizvorni lik èovjeka koji je pun Boga. On je posve zahvaæen revnoæu za Boga. Svjestan jesnage koja je u njemu. Pojavljuje se nenadano i neoèekivano. Isto tako nestaje u vatrenimkolima, ostavljajuæi za sobom neizbrisiv bljetav trag svjetla i nade. Njegova rijeè plamti kaooganj, kao baklja. Netko je za Iliju rekao: Nad svojim svijetom, osamljen, die se prorok,herojski lik, najdivniji u Bibliji (Wellhausen). Za njegova ivota i za vrijeme njegova nasljednikaElizeja obnavljaju se Mojsijeva vremena.

Biblija nam o Iliji donosi niz dogaðaja i zgoda. Pisac knjige o kraljevima umetnuo ih jeu povijesni opis kralja Ahaba. To nije povijest u suvremenom smislu rijeèi, niti novinskareportaa, niti prorokova puna biografija. Neke od njih naruavaju lik proroka Ilije, ali popièevu miljenju, iako su dugo bile nepisane a prièane zgode, bile su potrebne da se istaknuzbog okolnosti vremena koje doèaravaju. Ilija nije legenda, on je povijesna èinjenica. Izvjetajo njemu ukorijenjen je u odreðeno vrijeme i odreðen prostor. Rijeè Boja po Iliji pala je naèovjeka, u èovjeka. Ona se raðala i plodila u srcu èovjekovu. Ulazi rijeè Boja u èovjeka kojije srastao u svoje vrijeme, s njegovim drutvenim, politièkim i vjerskim problemima.

14 Kamenjak, br. 2/2004.

Ilijina duhovnost

Ilija je èovjek koji je susreo Boga, koji ivi, djeluje i sve promatra kroz Boji spasiteljskiplan. Dok on govori o buduænosti, zanima ga sadanjost u kojoj ivi. Sadanjost mu je bilavrlo arolika. Njegovo je vrijeme bilo puno osoba koje su zlorabile poloaj. Mnoge osobenjegova vremena bile su zahvaæene bolesnim egoizmom, ludim umiljajem o vlastitoj velièini.Ilija napada ljudsku nezasitnu eð za moæu, postao je savjest svojega vremena. Zbog togaje bio od moænika progonjen.

Odakle Iliji tolika snaga za sve ono to je èinio? Snagu za svoj uspjeh Ilija je crpio u tiini,molitvi, samoæi kod potoka Kerita16 (1 Kr 17), na Sinaju - Horebu (1 Kr 19).

Novi zavjet postavlja Iliju kao primjer i uzor u molitvi (Jak 5,17). Ilija je u svojoj naucipolagao veliku vanost u osobni dodir s Bogom. Veliku je vanost polagao na nutrinu, nasavjest, na srce. Formalizam, konformizam i kompromis bili su neto to je Ilija zduno ruio.Njegova sloboda vjere nicala je u sinovskom odnosu prema Bogu. Novi æe zavjet èestosvojim suvremenicima objanjavati Isusa na liniji Ilijina ivota. On se ukazuje kod preobraenjaIsusova na gori (Mk 9,2-8). Takoðer u nevoljama ga se prizivlje kao pomoænika (Mk 15,35i Mt 27,47,49).

Èovjek iz Tibe Gileadske

Izabela je pomiljala da je uspjela satrti vjeru izraelskoga naroda. Bila je uvjerena da jepobila sve proroke Boga Jahve. Vie se nigdje u Sjevernom kraljevstvu nije na sveèan naèinslavio Bog. Glavna religija, koju je ona uspostavila, bila je kult boga Baala i boice Atarte.Izabela se sa svojim uvedenim kultom i sveèanostima, koje je organizirala, ponosila i smatralavelikom. No, nenadano za Izabelu, pojavljuje se prorok Ilija.

Ilijino rodno mjesto jest Tiba Gileadska17 (1 Kr 17,1). Tiba lei na istoènoj straniJordana, u pustom, divljem, slabo nastanjenu kraju, nadomak pustinje. To je kraj u koji nijeprodrla civilizacija Omrija i Ahaba. Gileadska je pustinja kraj koji je ljubomorno èuvaoobiljeje nomadskoga ivota iz Mojsijevih vremena. Za ove krajeve nije imala interesa niIzabela, i smatrala ih je nebitnim. Upravo takva nebitna kraja dolazi onaj koji æe unititikraljièin uspostavljeni kult u izraelskom narodu.

Ilija je doao u javnost odjeven u dlakavu kounu i oko bedara opasan konatim pojasom.Dolazi iz siromane zemlje u zemlju obilja, kao glasnik ivoga Boga. Veæ kao pojava bio jeotra osuda razbludnim kultovima boanstva Baala i Atarte. Ilija dolazi i pokreæe veliko pita-nje u Izraelu: Tko je Bog u Izraelu? Je li to Baal ili Jahve? To pitanje je Ilija jasno izrekao Ahabuna brdu Karmelu. Uz ovo pitanje Ilija vee buduænost i sudbinu i opstanak cijeloga naroda.

On ne dolazi iz pustinje kao beduin, ili neki poboni samostanac. On je prorok kojinastupa u ime Boje rueæi kanaanska boanstva u svojem narodu. Ilija ne nastupa protiv

16 Kerit ili Herit.17 Tiba Gileadska nalazi se na rubu gileadske pustinje.

15Kamenjak, br. 2/2004.

civilizacije koju je izgradio Omri i njegov sin Ahab. On nije traio od naroda da naputacivilizaciju nego da ivi svoju vjeru u novim civilizacijskim steèevinama, da obnovi vjeru otacasvojih. Iliju vidimo slikovito opisana u onoj slici koja je kratko djelovala u Mojsiju po silaskusa Sinaja kada je ugledao zlatno tele te se razgnjevio na narod. To djeluje i u Iliji ali u duemvremenskom razdoblju, jer je bilo zlo zahvatilo narod u veæim razmjerima. I opet, po toj sliciIlija je novi Mojsije.

Najava sue i gladi (1 Kr 17,1)

Nenadano Ilija nastupa pred kraljem Ahabom i nagovjetava: ivoga mi Jahve, BogaIzraelova, komu sluim, neæe ovih godina biti ni rose ni kie, osim na moju zapovijed (1 Kr17,1). Ilija nastupa u Boje ime, on ivi od Boga, on se bori protiv mrtvih idola. Nosi Bojurijeè. Bojom rijeèju on rui i podie. Ilija dobro pozna znaèenje kie u Palestini. Sua znaèiglad. Kia znaèi ivot. Usporeðeno s bogom Baalom koji je bog plodnosti i ivota, Ilija elireæi da je Baal nita. Boanska kia jest ivot. Bog je donositelj ivota i plodnosti. Narod ikralj to moraju uvidjeti u tekom iskustvu sunoga vremena. Zbog nagovjetaja sue i gladi,koji su zahvatili kraljevstvo, Ilija mora u progonstvo.

Progonstvo u pustinju

Svako zlo nije za zlo. Ilija je poslije najave sue i gladi morao bjeati od srdbe Ahabovei Izabeline. Pobjegao je u pustinjski kraj istoèno od rijeke Jordana. U pustinji su se zbila tribitna dogaðaja vezana uz Iliju: èudesno prehranjivanje kod potoka Kerita, susret s udovicomiz Sarfate Sidonske i uskrienje njezina sina.

Na potoku Keritu (1 Kr 17,2-6)

Od Ahabova i Izabelina bijesa Ilija se mora skloniti. Sklonio se uz potok Kerit.18 Tu sepokazuje kao Boji èovjek, slua Boga, ali ga Bog ne naputa: Pit æe iz potoka a gav-ranima19 sam zapovjedio da te ondje hrane. Jutrom su mu gavrani donosili kruh, uveèermeso (1 Kr 17,2-6). Poruka je jasna. Bog je svoj narod hranio u pustinji manom i prepeli-cama (Izl 16,8.12). Bog pouèava svoj narod da èovjek ne ivi samo o kruhu nego o svakojrijeèi koja izlazi iz Bojih usta (Pnz 8,3). Prorok je prvi pozvan da ivi Rijeè Boju (1 Kr 17,7-16).

18 Potok Kerit nalazi se nasuprot Jordanu prema pustinjskom kraju, istoèni pritok rijeke Jordana. Dananjinaziv za Kerit jest Wadi Jabis.

19 Neki to tumaèe da se odnosi na crne beduine, koji su bili ovijeni po licu i glavi crnim rupcima, poputgavranova.

16 Kamenjak, br. 2/2004.

U Sarfati Sidonskoj (1 Kr 17,7-16)

Poslije nekoga vremena presuio je potok Kerit, uz koji se nalazio Ilija kao prognanik.Ilija je sam poèeo doivljavati suu koju je prorekao, ali ga Bog ne naputa. Ustani, reèemu Bog, idi u Sarfatu Sidonsku20 i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici date hrani.

Poruka je Boja Iliji na putu prema Sarfati: Bog se brine za Iliju. Zatiæen je od Ahaba.Hrana mu je osigurana. Bog potvrðuje Iliju za svojega proroka i èuva ga. On pokazuje daèuva Iliju istom panjom kao to je èuvao Abrahama, Jakova, Josipa...

Ilija ide u Sarfatu Sidonsku i susreæe na gradskim vratima siromanu enu, udovicu.Upuæuje joj neobiène rijeèi, kao da je s njom svaki dan bio: Donesi mi malo vode u vrèu,da popijem. Pa onda kao usput dodaje: Donesi mi i malo kruha u ruci! Jedno i drugo jesuznak gostoprimstva: voda i kruh. To se nikada ne uskraæuje onomu koji je potreban. Ali jeIlija zbunio ovu enu koja je po sebi sama jadnica: ivoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemampeèena kruha, nemam do pregrti brana u æupu i malo ulja u vrèu i evo kupim drva, pa æuotiæi i ono pripremiti sebi i svom sinu, da pojedemo i umremo. Nakon ovih rijeèi dobreudovice nastupa Ilija: Nita se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi menikolaèiæ, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. Jer ovako govori Jahve, BogIzraelov: U æupu neæe brana nestati, ni vrè se s uljem neæe isprazniti, sve dokle Jahve nepusti da kia padne na zemlju.

Èudan je Ilija u oèima udovice. Trai nemoguæe. Trai vjeru u ove ene. ena je uèinilakako joj je Ilija rekao. I sve troje, Ilija, udovica i sin, imali su dosta jela. Brano se iz æupanije potroilo i u vrèu nije nestalo ulja. Konaèno je i ena dobila nagradu: eno, velika jetvoja vjera. Ovu bismo enu mogli usporediti s onom iz Markova evanðelja, udovicom kodhramske riznice (Mk 12,43). I u ovoj zgodi Ilija nam se pokazuje kao novi Mojsije koji hranisvoj narod. Sam Isus spominje ovu udovicu kada kae: Mnogo bijae udovica u Izraelu udane Ilijine... i nijednoj od njih ne bi poslan Ilija, doli k eni udovici u Sarfati Sidonskoj (Lk4,25). Iliju su odbili njegovi, prihvaæaju ga pogani. To se dogodilo mnogima, odbili su ganjegovi, prihvatili ga oni drugi.

Uskrienje sina udovice iz Sarfate (1 Kr 17,17-24)

Treæi dogaðaj u pustinjskom kraju jest uskrienje udovièina sina (1 Kr 17, 17-24). U tomdogaðaju: u prvom prizoru imamo Boga i Iliju, u drugom Iliju i udovicu. Poslije svih dogaðaja:to je Ilija bio kod udovice u Sarfati, to mu je udovica iskazala sve gostoprimstvo, Ilija nedoivljava vedre trenutke. Umjesto da on zahvali udovici za gostoprimstvo, ona ga tjera izsvoje kuæe. On je krivac smrti njezina sina, on ju je podsjetio na njezin grijeh, i po njezinumiljenju zbog toga je umro njezin sin. Zapravo po miljenju udovice iz Sarfate Ilija je

20 Sarfata Sidonska (1 Kr 17,2-6) jest mjesto na sjevernom dijelu Sjevernoga kraljevstva, 13 km jugozapadnood Sidona, na putu koji vodi prema Tiru na morskoj obali.

17Kamenjak, br. 2/2004.

podsjetio Boga na udovièin grijeh i zbog toga joj je Bog umorio sina. to ja imam s tobom,èovjeèe Boji? Zar si doao k meni da me podsjeti na moj grijeh i da mi usmrti sina?, vièeudovica na Iliju. Ilija je vrlo ponien, slua udovicu ali se i ne ljuti. U oèima udovièinim, danije Ilija tu, Bog se ne bi ni sjetio njezina grijeha. Ali je oèita èinjenica da je udovica uvjerenada je Ilijina prisutnost znak prisutnosti Boga, da je on èovjek Boji.

Zbunjeni Ilija uzima djeèaka i nosi ga u gornju sobu gdje ga poloi na svoju postelju izavapi Bogu: Jahve, Boe moj, zaista eli udovicu, koja me pogostila, uvaliti u tugu umorivijoj sina? Bog je usliao molbu Ilijinu, dijete je oivjelo. Posljedica uskrienja sina udoviceiz Sarfate Sidonske jesu rijeèi udovièine: Sada znam da si èovjek Boji i da je rijeè Jahvinau tvojim ustima istinita (1 Kr 17,24).

Najdublji smisao ovoga dogaðaja jesu ove izreèene udovièine rijeèi. Za udovicu povrataksina jest njezina sigurnost u Boga. Mogli bismo usporeðivati ovaj Ilijin dogaðaj s onimElizejevim u 2 Kr 4,34, ili s onim Pavlovim u Troadi (Dj 20, 10) ili s onim Isusovim u Nainu(Lk 7,11-17).

Nakon tri godine progonstva (1 Kr 18,1-19)

Kroz tri godine sue Ilija je morao provesti u pustinji, ali je dokazao svima: kralju, kraljici,narodu, da je on prorok. Ilija prenosi poruku Boju koja daje kiu i suu. Sada kada je uvjeriosvijet, moe iæi i dalje u odluèujuæi korak u povratak vjere u Boga i opæi religiozni obnoviteljskizamah u cijelom narodu.

Nakon tri godine sue tovatelji kulta boga Baala i boice Atarte otupili su svoju otricu,ali njihov titonoa, kraljica Izabela, iako je pokolebana, ne poputa. Provodi i dalje kult bogaBaala i boice Atarte.

S druge strane, Ilija je uvjerio sve oko sebe da je ozbiljan, i da je prorok. Narod ga jeprihvatio, ali jo nema prigode napraviti preokret.

Nakon tri godine sue bile su Boje rijeèi upuæene Iliji: Idi i pokai se Ahabu, jer elimpustiti kiu na lice zemlje. Kralj Ahab svjestan je to se dogaða, ali zbog Izabelina utjecajane mijenja svojega stava nego savjetuje svojim slugama da poðu okolo potraiti koji izvorvode. Hajde, obiæi æemo svu zemlju, sve izvore i sve potoke, moda æemo naæi trave da saèu-vamo u ivotu konje i mazge i da nam ne propadne stoka. Ahab je krenuo jednim krajemu obilazak, a Obadija (dvorski upravitelj) drugim krajem u obilazak zemlje za vodom. U obila-sku traeæi izvor Obadija je naiao na Iliju. Ilija po Obadiji najavljuje dolazak do kralja Ahaba.

Prikaz susreta dvojice protivnika vrhunsko je djelo dramatiènosti i ivosti. Sve se odvijau snanu ozraèju rasprave tko je upropastitelj Izraela. Èim je u susretu Ahab ugledao Iliju,odmah mu dobaci: Jesi li ti onaj koji upropaæuje Izraela? Odmah mu Ilija odgovara: Neupropaæujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala.Sada sakupi sav Izrael pred mene na gori Karmelu (1 Kr 18,20-40) i èetiri stotine pedesetproroka Baalovih, koji jedu za stolom Izabelinim. Ahab je prisiljen pristati i poæi na Karmelmoliti za kiu. Organizira se skup naroda na Karmelu. Povod organiziranju skupa jest molitvaza kiu, a u Ilijinim oèima jest pokazivanje pred narodom Boga i unitenje Baalova kulta uizraelskom narodu.

18 Kamenjak, br. 2/2004.

Na Karmelu (1 Kr 18,20-46)

Uz molitvu za kiu na brdu Karmelu21 dolo je do sudara dvaju svjetova, dviju sila,sudara izmeðu Izabeline ideje i Ilijine vjere, izmeðu Boga i tovatelja Baala, izmeðu objavljenevjere i prirodne religije - kulta plodnosti.

U odreðeni dan svi su krenuli na brdo Karmel: starjeine Izraelove, Baalovi sveæenici,narod. Svi su krenuli da se isprosi kia.

Na sjeveroistiènom vrhu Karmela bio je smjeten rtvenik Baalu. Oko njega je bilo450 Baalovih sveæenika. Tu je u blizini razrueni rtvenik Bogu. Kod njega sam samcatIlija prorok. Biblija kae da Ilija pristupi svemu narodu i reèe: Dokle æete hramati na objestrane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga, ako je Baal, slijedite njega! Èini se da je narodprihvatio kao neto normalno da se malo klanja Bogu Jahvi, malo Baalu. To je ta naopakatolerancija. Tu Ilija nije nipoto tolerantan. Ono to ne podnosi. Tako se ponaati i tovatidruge bogove uz Boga Jahvu, jest poistovjeæivanje Boga Jahve s idolima. I onda Ilijanastavlja: Ja sam jo jedini ostao kao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka èetiri stotinei pedeset. Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu jednoga, neka ga sasijeku i stave nadrva, ali neka ne podmeæu ognja. Ja æu spremiti drugog junca i neæu podmetati ognja. Vizazovite ime svoga boga, a ja æu zazvati ime Jahvino: koji odgovori ognjem, pravi je Bog!Sav narod odgovori: Dobro. Odluka je pala. Na Karmelu nastaje veliko uzbuðenje. Ilijaæe Baalovim prorocima: Izaberite sebi jednoga junca i poènite, jer vas je mnogo vie.Zazovite ime svoga Boga, ali ne stavljajte ognja. Oni uzmu junca i pripreme ga. Zazivalisu Baalovo ime od jutra do podne, govoreæi: O, Baale, uslii nas! Ali nije bilo ni glasani odgovora. Kukali su i prigibali koljena oko rtvenika koji su naèinili. U podne se IlijaBaalovim sveæenicima naruga: Glasnije vièite, jer je on bog, zauzet je ili ima posla, ili jena putu; moda spava pa ga treba probuditi! Na Ilijino ironièno podsmijavanje i izaziva-nje Baalovi sveæenici poèee vikati jo glasnije, poèee se parati noevima i sulicama, svedok ih nije oblila krv. Kad je prolo podne, pali su u bunilo i bjesnilo sve dok nije bilovrijeme da se prinese rtva. Ali, nije bilo nikakva glasa ni odgovora, niti znaka da ih tko-god slua.

Ilija je svjestan Boje sile. Njegovo spoèitavanje Baalovim prorocima ujutro i u podneimalo je snaan uèinak na narod, koji ostaje nepomièan sve do veèernje rtve. Tada Ilijapoziva narod: Priðite k meni. On popravi rtvenik koji je bio sruen. Uze dvanaest kamenova,prema broju dvanaest Jakovljevih sinova. Sagradi od toga kamenja rtvenik imenu Bojemu.Iskopa jarak oko rtvenika toliko irok da bi se mogle posijati dvije mjere penice (oko 26

21 Karmel se nalazi na obali Sredozemnoga mora. To je zapadni dio Sjevernoga kraljevstva u graniènomprostoru prema Fenièanima. Karmel je hebrejska rijeè i znaèi vinograd, vrt. To je predivan prostor dug 23 kmi irok od 5 do 8 km. Smjeten je u smjeru od jugoistoka prema sjeverozapadu sve do obale Sredozemnogamora. Uz tu brdovitu plodnu goru smjestila se Ezdralonska ravnica. Na jednom od vrhunaca karmelske gore(El-muharaqah), visokom 514 m, nalazi se crkva posveæena proroku Iliji kao sjeæanje na dogaðaje vezane uz 1Kr 18,1-46. Karmel i karmelsko podruèje smatra se kao najplodonosnije podruèje Izraela. S prostora Karmelapruaju se velièanstveni pogledi prema Ezdralonskoj ravnici sve do brda Tabora. To je bilo pogodno podruèjeda na njemu vrijeme Ahaba i Izabele razvije kult plodnosti boga Baala i boice Atarte.

19Kamenjak, br. 2/2004.

litara). Sloi drva, rasijeèe junca i stavi ga na drva. Tada reèe: Napunite vodom èetiri vrèai izlijte na paljenicu i na drva! Uèinie tako. Zapovjedi da uèine i drugi, i treæi put. Voda jetekla oko rtvenika i jarak se ispuni vodom.

Kad je bilo vrijeme da se prinese rtva, Ilija pristupi rtveniku. Kucnuo je velièanstvenitrenutak, o kojem ovisi spas Izraela. Ilija pristupi rtveniku, upravi vruæu i snanu, kratkumolitvu Bogu: Jahve, Boe Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu,da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj uèinio sve ovo. Uslii me, Jahve; uslii meda bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da æe ti obratiti njihova srca. Bila je to kratkai topla molitva. Jednostavna i puna vjere, ponizna i ozarena ljubavlju. Takve molitve prodiruu nebesa. Bog ih èuje. I zaista, oganj Boji pade i proguta paljenicu i drva, isui kamenje iprainu, èak i vodu u jarku. Narod se uplai, pade nièice na zemlju, a brdom se prolomi poklik:Ilija!, to jest: Jahve je Bog! Jahve je Bog. Pisac dri sve u napetosti do ovoga trenutka.Pobjeda je Boja.

Slijedi ono to kod mnogih stvara nabruenost prema Iliji. Ilija koristi oduevljenjenaroda. Dade pohvatati sve Baalove sveæenike i odvede ih do potoka Kiona, koji teèe podnoKarmela, i ondje ih pobi. Iako nas zaèuðuje ovaj potez i pokolj, to je ipak povijesni trenutakza Iliju. Trenutak o biti ili ne biti jahvizma. Ovo je odgovor Ilijin za pokolj proroka BogaJahve. Zaustavljen je donekle prodor Baalova kulta u Izraelu. Karmel je postao sveto mjestoza Izrael. Na njemu vie nema Baalovih rtvenika nego samo rtvenik Bogu Jahvi.22

Nakon dogaðaja kod potoka Kiona (1 Kr 18,41-46) Ilija reèe kralju Ahabu: Idi gore,jedi i pij, jer èujem umor kie! Ahab, uzbuðen, slua proroka Iliju. Ilija i Ahab skupanastupaju, sputaju se s brda Karmela. Pobijeðena je kraljica Izabela ondje gdje je bilanajsigurnija, na brdu Karmelu, kod Baalova svetita. Ostala je bez svoje vjerne pratnje 450svojih sveæenika, tjelesnih titonoa. Karmel postaje mjesto Boje slave, Boje sveto brdo,mjesto vjere i molitve.

Poslije dogaðaja na Karmelu slijedila je dugotrajna i teka duhovna obnova cijeloganaroda. Veæ za vrijeme proroka Elizeja, nasljednika Ilijina, Karmel postaje hodoèasnièkomjesto cijelog Izraela.

Nakon dogaðaja na Karmelu Izrael je uvidio nad kojim se bezdanom nalazio. Narod jeodluèio promijeniti ivot i poæi za Bogom.

Ali tu je Izabela. Ona æe nastaviti svoju borbu jo veæom revnoæu i bolnim tupimnapadajima izdaleka æe udarati. Bole je dogaðaji s Karmela... Ona Iliji poruèuje: Neka mibogovi uèine sva zla i neka nadodaju ako sutra u ovo doba ne uèinim s tvojim ivotom kaoto si ti uèinio sa ivotom svakoga od njih! (1 Kr 19,1-2). Poruèuje Izabela Iliji: Ako si tiIlija, i ja sam Izabela!

22 Kada biblièari tumaèe dogaðaj pomora na brdu Karmelu, kau da je pokolj izveo ne Ilija nego kralj Jehu(841.-814.), koji je svrgnuo s vlasti kralja Jorama, sina Ahabova, i postao kraljem Izraela. On je iskorijenioOmrijevsku kraljevsku lozu u Izraelu i poubijao sve Baalove sveæenike sakupivi ih na prijevaru u hram uSamariju. Kraljicu Izabelu bacio je kroz prozor kraljevske palaèe (2 Kr 10,18-27). Ono to je uèinio Jehu pisac jepripisao Iliji koji je zapoèeo borbu protiv Ahaba, Izabele i sveæenika boga Baala i boice Atarte. Plod Ilijineborbe bila je i reakcija mladoga Jehua kojemu je uspjelo sruiti kolaboratorsku kraljevsku lozu Omrijevaca izakraljiti se. Prema 1 Kr 19,16 èak bi moglo biti da je Jehua za kralja pomazao sam prorok Ilija. Ono to je nakonKarmela uèinio, Jehu je pripisao iz poèasti svom uèitelju proroku Iliji. No, samo je bog gospodar ivota i smrti.

20 Kamenjak, br. 2/2004.

Znaèenje brda Karmela kroz povijest

Kræani, idovi i muslimani Karmel nazivaju brdo proroka Ilije ili Ilijino brdo. To je brdopobjede, trijumfa nad poganskim kanaanskim kultom.

Karmel i karmelsko brdo ima duboko znaèenje za katolike, posebno za karmelski red- karmeliæane. Karmelski red dobio je naziv po brdu Karmelu. Samostan karmelski naKarmelu sazidan je, po predaji, na mjestu Ilijine spilje. Posveæen je Gospi karmelskoj -Stella maris.23

Progonstvo nakon Karmela (1 Kr 19,1-18)

Nakon dogaðaja na Karmelu i nakon prijetnji kojima je Izabela prijetila Iliji, Ilija je moraobjeati. Iz Sjevernoga kraljevstva otiao je u Juno kraljevstvo u Beere ebu.

I dalje nakon Karmela veliko neprijateljstvo vlada prema vjeri u Boga. Boja rijeè predtolikim neprijateljstvom ostaje i dalje nezapaena. Ilija vjeruje da Bog moe izvesti èovjekaiz ove krize. Ali ga muèi koji je to put? U svim nejasnoæama on ponovo mora bjeati unepoznato.

Razoèaranje i Boje osvjeenje (1 Kr 19,1-8)

U Beere ebi kao prognanik, Ilija se osjeæao vrlo bijedno i umorno. Tu sjede pod smrekui zaelje umrijeti i reèe: Veæ mi je svega dosta, Jahve! Uzmi duu moju, jer nisam bolji odotaca svojih. Zatim lee i zaspa. Iliju je ivot umorio.

Ni najveæi ljudi nisu lieni kriza, i to onih najdubljih i najbolnijih. Kriza moe zahvatitiBojega èovjeka, baciti ga u ulicu bez izlaza. Ilija je, kao i svaki drugi èovjek, izloenpogibeljima. Osjeæa krizu svoga poziva kao to su to osjetili i drugi proroci: Mojsije (Br 11,11-15), Izaija (Iz 28,9, Jeremija (Jer 15,10-18; 17,15) Hoeea (H 9,7). Ilijina teina duevnekrize izraena je u rijeèima: Dosta mi je svega! Izraz je to nemoæi, beskorisnosti ivota.Frustracija se pojavila kod Ilije na svim podruèjima. Ilija èeka smrt kao izbaviteljicu od svihmuka. I jadnik - iscrpljen, obeshrabren, slomljen, legne i zaspi...

Ali evo èuda: anðeo ga takne i reèe: Ustani i jedi! On usta pogleda i gle! - kraj njegovauzglavlja na kamenu peèen kruh i vrè vode.24 Jeo je i pio, pa opet legao. Toliko je bio umoranda je opet nakon jela zaspao. Anðelova pojava otvara zraku nade, ona je utjeha i poziv napokret. Ona je suprotnost od Ilijine molitve da umre. Ono kada je ponovo nesvjestan legaoi zaspao, anðeo se javi i drugi puta: Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!

23 Zvijezda mora: u Ilijinu viðenju s brda Karmela, u viðenju malog oblaka koji se die iz mora i najavljujeIlijinu kiu, kræanska pobonost vidi sliku Marijinu, sliku djevice i Majke, koja raða Spasitelja.

24 Kruh i voda podsjeæaju na prehranjivanje Izraelaca na putu iz Egipta u Obeæanu zemlju (1 Kr 19,6; Izl15,22-17,7).

21Kamenjak, br. 2/2004.

Krenuo je Ilija s brda Karmela i veæ podaleko otiao,25 ali, evo, opet poruke: Predtobom je dalek put. Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, iao je èetrdeset dana ièetrdeset noæi, sve do Boje gore Horeba.

Usporedba prvoga i drugoga hoda: prvi je trajao dan hoda i Ilija se bio umorio (svegami je dosta), a sada nakon èetrdeset dana hoda nije umoran.26 Onomu koji je ojaèan Bojomrijeèju i okrijepljen njegovom hranom, ivotni put i kroz bespuæa pustinje i opasnosti usamljenosti,postaje lagan i radostan put.

Bio je to naporan i dug put, ali zavrava u zajednitvu s Bogom, kojega Ilija vie nije vidiona zemlji.27 Ilijina elja za smræu pretvara se u neunitivi ivot. Bog je Bog ivih.

Na brdu Horebu - Susret s Bogom (1 Kr 19,9-18)

Sinaj - i njegov vrak Horeb28 - sveto je brdo izraelskoga naroda. To je mjesto susretaBoga s njegovim narodom. Na Horebu Ilija trai rjeenje svoje krize i krize vjere u svojemnarodu. Ponovno Ilija nakon krize nalazi snage i osvjeava svoje snage i dobiva proroèkizamah. Slièno kao i u Mojsijevo vrijeme odvijaju se dogaðaji na brdu Horebu (Izl 33,32). PoIliji cio je Izrael doveden na Horeb da produbi smisao sinajskoga Saveza.

Ilija ulazi u neku pilju i zaèuje glas: to æe ti ovdje Ilija? On odgovori: Revnovaosam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, sruilitvoje rtvenike i pobili maèem tvoje proroke. Ostao sam sâm, a oni trae da i meni uzmuivot. Dugo je Bog Iliji utio. Sada mu se po drugi put javlja. Ilija mu ponavlja svoju tubuosamljenosti. Stigao je na kraj svojih snaga. ivot mu je postao besmislen. Strah, bijeg odmuka, zbunjenost, osamljenost oèajnièki protest, sve je ovoga trenutka kod Ilije izraeno. Onje doivio trenutak svoje jezive i teke stvarnosti. Bog ulazi primjetno u njegov ivot i javljamu se. Poziva ga da izaðe iz razoèaranja koja ga zahvaæaju, da prihvati stvarnost u kojoj Bogdjeluje, da postane istiniti Boji borac. Glas mu reèe: Iziði i stani u gori pred Jahvom! Evo,Jahve upravo prolazi. Ilija izlazi iz pilje zatvorenosti, da se susretne s Bogom. Èudesan jeto susret: Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snaan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahvenije bio u olujnom vihoru. Poslije olujnoga vihora bio je potres, ali Jahve nije bio ni u potresu.Nakon potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio ni u ognju. Nakon ognja doðe apat laganogblagog lahora. Kad je to Ilija èuo, zakri lice platem, iziðe i stade na ulazu u peæinu. U apatulaganog i blagog lahora susreo je Boga.

25 Od Karmela do smreke dan hoda.26 Zraènim putem od Beer ebe do brda Horeba iznosi 350 km, a karavanskim putem 480 km. Karavane

taj put prijeðu za 10 do 14 dana. Pisac stavlja èetrdeset dana i èetrdeset noæiju (usp. Izl 24,18 i Br 14,33) jerto je sveti broj: èetrdeset godina lutanja kroz pustinju. Mojsije èetrdeset dana i noæiju boravi na gori prijenego je primio Boji zakon, i to bez jela (Iz 34,28). Ilija kao novi Mojsije priprema se kroz hod u èetrdesetdana i noæiju da bude uveden u Boja otajstva.

27 Ilija se susreæe s Bogom, s njim razgovara kao nekoæ Mojsije (1 Kr 19,9; Iz 19,16-20).28 Horeb, u sjeveroizraelskoj uporabi jest oznaka za Sinaj. Jezièno poistovjeæuju Horeb i Sinaj elohistièka

i deuteronomistièka literatura (usp. Izl 3,1; 18,5; Pnz 1;4,10;5,2).

22 Kamenjak, br. 2/2004.

Olujni vihor, potres, gromovi, sve je to znak objave u biblijskoj predaji. Olujni vihor,potres, grom - bili su za pogane objava boanstva. Ali Jahve nije Bog prirodnih pojava skojima bi se poistovjetio. Bog sve te pojave nadilazi. On je gospodar prirode. Zanimljivo jeda je na Sinaju (Izl 19,16-18) za vrijeme Mojsija narod u pobuni izrekao: Neæu vie sluatiglas Jahve, Boga svoga, u gromu, niti elim vie gledati taj silni oganj, da ne poginem! Bogje tada uzvratio: Pravo su rekli! Sada Bog u Iliji, predstavniku novog Izraela, eli progovoritinjegovu srcu, u tiini i osami pustinje, u blagom i laganom lahoru. Otkriva Ilija da se Bog moeotkriti i shvatiti u osobnom susretu, u tiini i samoæi pustinje. Tu pred Ilijom pada zastorpredrasude i otvara se novi svijet.

Poruka Horeba

I evo Iliji poruke na brdu Horebu: Idi, vrati se istim putem u damaæansku pustinju.Kada doðe, pomai ondje... Elizeja, sina afatova, iz Abel Mehole, za proroka namjestosebe... ostavit æu u Izraelu... sva koljena koja se nisu savila pred Baalom, i sva usta koja ganisu cjelivala.

Na Horebu je najavljena proroèka vizija povijesti. Bog je sebi ostavio sedam tisuæa; toje sveti ostatak. To su Boji izabranici u kojima je prisutan Bog. Bog Iliji navijeta konaènupobjedu nad Baalom i poganstvom. Ilija to neæe doivjeti nego oni koji æe doæi poslije njega:Elizej, Hazael i Jehu. Potvrdit æe Ilija Elizeja za svoga nasljednika koji æe nastaviti ondje gdjeje on stao.

Da bi se provela reforma, potrebna je i politièka promjena i u Damasku i u Izraelu. ZatoElizej, po svom uèeniku, u Damasku pomazuje Hazaela za kralja, a Jehua za kralja u Izraelu.Njih trojica sruit æe sve ono to je svjetska Ahabova i Izabelina politika napravila. Oèistitæe zemlju od Baalovih moèvara.

Poruke s Horeba i Karmela

Horeb i Karmel dva su mjesta na kojima se Bog objavljuje Iliji: u ognju i u tihom osobnomsusretu. Na Karmelu se objavljuje kao Sveti Bog, gospodar prirode, a na Horebu kao Bogkoji djeluje u svijetu i upravlja ljudskom povijeæu. Bog po Horebu nije nijemi promatraèdogaðaja u povijesti, nego u nju ulazi iz ljubavi i vodi drutveno-politièka zbivanja. Osoba kojojse Bog na ovim mjestima javio - Ilija postaje vjeran, revan svjedok Boje svetosti protivBaala, koji ugroava pravi kult Boga ivoga.

Ilija silazi s Horeba i Karmela svjestan da je Bog s njime, da on sve vodi, da on suosjeæas tjeskobama i nadama pojedinca i svega naroda, da ivi njihove radosti i alosti, da su Bojepobjede njegove pobjede. Ilija silazi obnovljen. Ilija s Horeba i Karmela u sebi nosi novuporuku, koja vodi do pobjede Boje i prenosi je u karizmatiènom proroèkom nasljeðu uproroku Elizeju. Objavljuje se Ilija kao branitelj drutvene pravde, borac za maloga ugroenogèovjeka, koji je bio zaveden i manipuliran od onoga koji vlada.

23Kamenjak, br. 2/2004.

Nakon Karmela i Horeba povezanost izmeðu Izraela i Boga bit æe èvræa, po prorokuHoei bit æe oslikana slikom braène suprunièke ljubavi.

Ilija i Ahazja - Ahabov sin nasljednik (2 Kr 1,1-16)

Druga knjiga kraljeva donosi neobièan dogaðaj vezan uz Ahabova sina Ahazju (853.-852.). Bilo je to nakon smrti Ahabove, nakon to je Ahazja preuzeo kraljevsko prijestolje.Ahazja je pao u Samariji i ozlijedio se. Rana je bila velika i opasna. Ahazja se poslijezadobivene rane ponaa kao pravi nevjernik. alje glasnike u Ekron da bi upitali poganskogasveæenika Baala - Zebuba29 hoæe li ozdraviti od ove rane.

Anðeo Boji reèe Iliji: Ustani! Idi u susret glasnicima samarijskog kralja i reci im: Zarnema Boga u Izraelu te se idete savjetovati s Baal - Zebubom, bogom ekronskim? Zato veliBog ovako: Neæe siæi s postelje u koju si se popeo, sigurno æe umrijeti!

Ilija ode i presretne glasnike i javi im Boju rijeè. Ovi se vrate k Ahazji, koji ih zaèuðenoupita: Kako to da ste se veæ vratili? Oni mu rekoe: Sreo nas èovjek i rekao nam: Idite,vratite se pred kralja, koji vas je poslao i recite mu: Ovako veli Bog: Zar nema Boga u Izraelute si poslao po savjet k Baal-Zebubu, bogu ekronskom? Zato neæe siæi s postelje na kojusi se popeo, nego æe umrijeti.

Upita ih kralj: Kakav je bio na oèi taj èovjek koji vas je susreo i rekao vam te rijeèi?Oni rekoe: Bio je to èovjek u kouhu i s konatim pojasom oko bedara. Ahazja uvidi daje to Ilija Tibijac.

Zato on odluèi uhvatiti proroka i nagovoriti ga da bi povukao svoju rijeè ili æe ga ubiti.Posla pedesetnika s njegovom pedesetnicom, da uhvate Iliju. Naðu ga gdje sjedi na vrhubrda. Pedesetinik mu vikne: Èovjeèe Boji, kralj je naredio: Siði! Ilija reèe da ima samojednoga kralja kojemu slui, pa odgovori zapovjedniku: Ako sam èovjek Boji neka oganjsiðe s neba i neka te proguta, tebe i tvoju pedesetnicu! I oganj se spusti s neba i progutapedesetnika i njegovu vojsku. Kralj mu posla drugoga pedesetnika s pedesetnicom. I opetse ponovi isti èudesni dogaðaj. Poalje i treæega, a ovaj prignu koljena pred Ilijom i zamoliga ovako: Èovjeèe Boji! Neka bude dragocjen u oèima tvojim moj ivot i ivot ovih pedesettvojih slugu. Oganj se spustio s neba i progutao oba pedesetnika s njihovom pedesetoricom.Ali sada neka barem moj ivot bude dragocjen u tvojim oèima!

Anðeo Boji reèe Iliji: Siði s njim, ne boj se! Ilija siðe i stupi pred kralja te ponovi Bojurijeè: Zato to si slao glasnike Baal-Zebubu, bogu ekronskom, po savjet, neæe siæi s posteljena koju si se popeo, nego æe umrijeti.

I umrije Ahazja po rijeèi Bojoj. Njegov brat Joram (853.-841.) zakralji se mjesto njega.Ovaj dogaðaj kao i onaj na Karmelu kada su pobijeni Baalovi sveæenici otkriva nam kod

Ilije starozavjetni duh koji je jo uvijek daleko od Isusova evanðelja.

29 Baal-Zebub bio je gospodar muha kao prijenosnica bolesti, gospodar mora, podzemlja i svijeta. OtudaBelzebul, poglavica zlih duhova - ðavola (Mt 10,25).

24 Kamenjak, br. 2/2004.

Ilijini posljednji dani

Ilijin nasljednik (1 Kr 19,19-21)

Na povratku s brda Horeba naiðe Ilija na Elizeja,30 sina afatova. Orao je. Pred njimdvanaest jarmova, a sam je bio kod dvanaestoga. Ilija poðe kraj njega i baci na nj svoj plat.Elizej ostavi volove, potrèa za Ilijom i reèe: Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, paæu poæi za tobom. Ilija mu odgovori: Idi vrati se... Potom Elizej uze jaram volova i rtvovaih. Volujskim jarmom skuha meso i dadne ljudima da jedu. Zatim ustade i poðe za Ilijom.

Elizej je bio bogat seljak iz Abel Mehole. Toèna lokacija Abel Mehole se ne zna.Moguæe da je bila blizu Bet ana ili u Gileadu. Svakako je rijeè o plodnoj ravnici - dvanaestjarmova volova oralo je u trenutku kad je naiao Ilija pokraj Elizeja i ogrnuo ga svojimplatem. Dakle, rijeè je o plodnoj ravnici, dok je jedan seljak imao toliko imanje u komadu.

Ilija nije samo ostavio svoje nasljedstvo Elizeju, nego je njegovim utjecajem, a vjerojatnoi njegovim zalaganjem osnovana i proroèka kola u Betelu. U trenucima Ilijina odlaska unebo kola je imala pedeset proroèkih uèenika.

Nakon pokolja proroka Boga Jahve, koje je uèinila Izabela ponovo se vraæa proroèkiivot u Izrael. Ilija ima svoga nasljednika i cijelu proroèku kolu, proroèko bratstvo, proroèkuzajednicu.

Odlazak u nebo (2 Kr 2,1-18)

Ilija je na kraju svoga poslanja. Tajanstvena sila vuèe ga u susret Bogu. Prorok koji jeu svojim nastupima sav oganj i baklja, nalazi svoj dostojan svretak u vatrenim kolima,31 kojaga otimaju pogledu Elizejevu.

Pred polazak s onu stranu Jordana, Ilija se nalazi s Elizejem u Gilgalu, u Efraimovoj gori.Zaelio je sam iz Gilgale do Betela, pa dalje preko Jordana. Nareðuje Elizeju: Ostani ovdje,jer me Jahve alje do Betela. Ali Elizej ne pristaje. Da bi bio uvjerljiv, zakune se. Zakletvomeli prisiliti Iliju da ga ne smeta: ivota mi Jahvina i tvoga: ja te neæu ostaviti! eli reæi:zakleo sam se i ne smije me odbiti.

U Betelu èlanovi proroèke kole pitaju Elizeja zna li da je Iliji doao kraj i da mu jevrijeme otiæi u nebo. Elizej im odgovara da to sve zna.

Konaèno Ilija treba poæi preko Jordana. Ponovno trai od Elizeja da ne ide s njime, alini Elizej ne odustaje. I krenue Ilija, Elizej i 50 proroèkih sinova. Proroèki sinovi prate Ilijui Elizeja do Jordana, a dalje njih dvojica idu sami.

Èim su preli rijeku Jordan, Elizej zatrai nasljedstvo od Ilije. Ilija odgovara Elizeju:...tek onda ako bude gledao kako odlazim to æe ti biti znak da æe dobiti ne Ilijina, nego

30 Rijeè Elizej znaèi: Bog spaava, ili moj je Bog jak.31 Bilo je to negdje oko 852. godine prije Krista, u godini smrti kralja Ahazja i prve godine vladavine

kralja Jorama.

25Kamenjak, br. 2/2004.

Boanskog duha - proroèkog duha. Nije dovoljno da Ilija stavi svoj proroèki plat na Elizeja,kao to je uèinio vraæajuæi se s Horeba, kudikamo je vanije da Elizej dobije proroèkoga duha.

Proroèki duh jest boanski dar, boanska sila, koja djeluje u èovjeku i ispunja ga revnoæuza poslanje. Dar Bojega duha prate i Boji èudesni znaci i oni æe biti propusnica Elizeju daga proroèka zajednica, koja je ostala s onu stranu Jordana, prihvati kao voðu proroèke grupe.

Ognjena kola i ognjeni konji stadoe izmeðu Ilije i Elizeja i Ilija u vihoru uziðe na nebo.Bolan je krik Elizejev: Oèe moj, oèe moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!

Izrael ovim gubitkom i odlaskom gubi najznaèajniju obranu. Za Elizeja je Ilija bio kaosilna vojska koja brani narod od idolopoklonstva.

Ilijin izlazak u vjeènost kroz vjekove privlaèi panju i razlièita tumaèenja. to znaèi tajmisteriozni nestanak Ilije u olujnu vihoru, punu munja i gromova?

Ilijin duh ponesen je u vjeènost. Ilija je uzet na nebo. U umiranju Ilijinu sudjeluje i Bog,on silazi u ognju, da uzme sa sobom svoga proroka. Oganj je Boji znak, vihor je znak njegoveobjave. Ognjena kola na kojima Ilija ulazi u susret Bogu nisu Boja zaprena kola, negoognjena borna kola proroèke karizme proroka Ilije s kojima se borio kao Boji borac. Takvakola ima u viðenju Elizej. Bog silazi u ognju da uzme sebi vjernoga slugu svoga.

U Bibliji Ilijina smrt nije izrièito spomenuta nego se po sebi razumije. Pisac eli skrenutipanju na Ilijinu slavu, a ne na smrt. Prorok, onako sav raspaljen i zahvaæen revnoæu zaBoga, ne moe ljudskom smræu umrijeti. Pravednici kao Ilija moraju ostati nakon ovozemnogaivota. Oni ne umiru.

idovska i kræanska predaja govore o Iliji i njegovu uznesenju kao o iznimci i vjerovanjuda Ilija nije umro. Tako Sirah (Sir 48,10; Mal 3,23-24) kae da Ilija ivi i da æe ponovno doæina kraju dana. Bit æe to dani opæeg pomirenja. Tada æe se obratiti srca oèeva sinovima i srcasinova oèevima. I u Kristovo vrijeme (Mk 8,28) oèekuje se dolazak Ilije. Ipak, ova predaja,doslovno shvaæena, nema veze s pravom vjerom. Radi se zapravo o Ilijinu duhu i sili, kojinikad ne umiru.

U povratku s Ilijina odlaska u vjeènost Elizej, kao Ilijin nasljednik, pokazuje proroèkusnagu i proroèki duh. Ostao mu je Ilijin plat kao znak prisutnosti Ilijina duha. On u povratkurastavlja vodu Jordana i prelazi po suhu. Proroèki sinovi koji su to vidjeli uskliknue: Duhje Jahvin poèinuo na Elizeju! I primaju ga za voðu umjesto Ilije.

Ilijin odlazak u nebo, nepostojanje njegova groba, stvorila su vjerovanje da æe Ilijaponovo doæi (Sir 48,1-11; Mal 3,22-24). Zato prorok Malahija, a i Sirah, govore da æe Ilijaponovo doæi i pripraviti put Gospodinu. Biblija Novoga zavjeta spominje Iliju na vie mjesta.U njegovu liku novozavjetna predaja vidi sliku Mesije Isusa, a sam je Isus Ivana Krstiteljausporedio s Ilijom (Mk 9,13).

Smisao Ilijina poslanja

Ima li smisla za ljudski zemaljski ivotni tijek nakon toliko odricanja i toliko rtve? Cioivot provesti u rtvi? Slijedom dogaðaja moemo naæi odgovor.

Pred Ilijin nastup stanje je u Izraelu bilo vrlo teko. Kralj i narod hramali su malo okoBoga Jahve malo oko boga Baala i boice Atarte. Ilija je odmah po svome dolasku postavio

26 Kamenjak, br. 2/2004.

pitanje i zaotrio ga. Postavio je pitanje kralju i narodu: Komu æete sluiti: Bogu Jahvi ili boguBalu i boici Atarti? Nemoguæe je sluiti Jahvi i Baalu, nego izaberite Jahvu ili Baala.Odgovor na postavljeno pitanje nalazio se u imenu Ilija - elijjahu, to znaèi Moj Bog jeJahve. Ilija je odmah na poèetku svoga djelovanja otvorio veliko pitanje i zaotrio ga narazlièitim razinama. Pitanje je bilo tko je Bog uopæe, tko za Iliju - u Beer ebi i na Horebu,tko u socijalnim pravima i traenju pravde - u Sarafati Sidonskoj i u Nabotovu sluèaju), tkou vjernièkom pogledu - na brdu Karmelu i u sluèaju kralja Ahazja, i napokon tko na pravnompogledu.

U svojoj osobi i u proroèkoj zadaæi koju je ispunio odgovorio je svima na postavljenopitanje: Moj Bog je Jahve. Samo je Bog Jahve gospodar i u njegovoj je ruci i kia i rosai sua, i ivot i smrt. Bog Jahve upravlja i povijesnim dogaðajima, ali ne onako kako Ahabi Izabela hoæe i ele nego kako Bog hoæe. Njegovo se gospodstvo ostvaruje ako ne prekokraljeva koji se proglase gospodarima, a onda preko malenih ljudi kao to je Ilija iz skrovitei nepoznate Tibe Gileadske.

Svi dogaðaji i zgode s kojima se Ilija susreo u ivotu pokazuju nam njegovu neustraivostu borbi za Boga protiv kulta boanstvu Baalu i Atarti. U isto vrijeme Ilija se bori i za ljudskoi boansko dostojanstvo koje je bilo na mnogim podruèjima ugroeno. Istièuæi velièinu Boga,Ilija naglaava i velièinu èovjeka. to je èistija i jasnija slika o Bogu i, to je jasnija i èistija slikao èovjeku i obrnuto. Ilija je istanèan u nauku, a velik i neustraiv u provoðenju proroèkogaposlanja.

Veæi dio proroèkoga nastupa Ilija je usmjerio protiv kralja Ahaba i kraljice Izabele.Izabela je iskoristila svoju politièku poziciju, i kraljevim odobrenjem uvela u Izraelski narodjak utjecaj poganskih kultova kojima je sluio njezin fenièki narod. Ahab je po svome kraljevskomposlanju morao tititi vjeru u Boga, ali je popustio Izabeli i postao sudionik uvoðenja kultapoganskih boanstva u svoj narod. Rueæi vjeru u Boga, uspostavili su Ahab i Izabela laanmir u kraljevstvu. Svojim nastupom Ilija rui Ahab-Izabelin mir i stavlja jasnu granicu izmeðuvjere i politièke religije. Ilija je tako natpovijesna velièina koja uvijek govori kada doðeopasnost od hramanja na dvije ili na vie strana.

Iliju kao primjer i velièinu istièe Prva knjiga Makabejaca (2,58). U knjizi Matatija prisvretku svoga ivota svojim sinovima prenosi povijest izraelskoga naroda i nabraja osobekoje su imale utjecaja na vjeru i domoljublje. Meðu mnogim nabrojenima Matatija istièesvojim sinovima Iliju. I to zato: Jer bijae gorljivi borac Zakona.

Ilijin utjecaj u Novom Zavjetu

Malo je koji prorok u Novom zavjetu imao toliko utjecaja kao Ilija. Spomenut je 28 puta.Marko ga spominje devet puta; Matej devet: Luka est; Ivan dva. Pavao jedanput u poslaniciRimljanima, Jakov jedanput.

O Iliji govore: Isus, narod, sveæenici, leviti, knjievnici, pismoznanci, farizeji, apostoli. Ilijaje mnogima poticaj.

Ivan Krstitelj i Ilija. U Matejevu evanðelju Isus govori o Ivanu Krstitelju, nabrajajuæivrijednosti Ivanove i naglo zavrava govor o Ivanu i nastavlja o Iliji, odnosno o Ivanu, preko

27Kamenjak, br. 2/2004.

Ilije. Rijeèi su Isusove: Zapravo ako hoæete: on je Ilija koji ima doæi (Mt 11,14). Ivan jeza Isusa Ilija. Djelo Ilijino jest djelo i Ivanovo. Njih dvojica se dopunjavaju.

Druga je zgoda isprepletena izmeðu Isusa, Heroda i Ivana Krstitelja. Èuo Herod zaIsusa: jer se Isusovo ime bilo razglasilo (Mk 6,14), pa ga se poèeo bojati. Kako je Heroddao odrubiti glavu Ivanu Krstitelju, poèeo je tvrditi: Onaj komu sam ja odrubio glavu, Ivan,uskrsnuo je. Tako je Herod tvrdio za Isusa. U toj istoj zgodi strepnje Herodove da bi Isusmogao biti - Ivan Krstitelj, poèeli su drugi tvrditi da to nije Ivan, nego da je Ilija (Mk 6, 14-16; Lk 9,7-9).

U treæoj zgodi pie Ivan evanðelist: idovi su smatrali za Ivana Krstitelja da je Ilija. Ivanse Krstitelj naao na ispitivaèkom oku sveæenika i levita. Pitaju ga: Tko si ti? Prvo mu jepitanje upuæeno: da nisi ti Mesija? Ivan im odgovori: Ja nisam Mesija (Iv 1,20). Slijediodmah i drugo pitanje: Jesi li Ilija? (Iv 1,21). Nisu èuli eljena odgovora, ali je Ilijina velièinaizreèena u redoslijedu pitanja postavljenih Ivanu Krstitelju. Odmah nakon Mesija u pitanjimasveæenika i levita smjeteno je pitanje o Iliji.

Ispitivaèki duh idovskog izaslanstva iz Jeruzalema, koje je polo traiti Ivana u Betaniji,s onu stranu Jordana, da im kae tko je on, nije postiglo uspjeha. Nisu dobili odgovora, papitaju dalje: Zato onda krsti kad doista nisi ni Mesija, ni Ilija, ni (oèekivani) prorok?Nejasne, ali snane rijeèi pripisane su Iliji. Po postavljenu pitanju slijedilo bi da krtavati imajupravo Mesija i Ilija (Iv 1,25).

Isus neprihvaæen u rodnom kraju. Evanðelist Luka opisujuæi i objanjavajuæi da Isusnije bio najbolje prihvaæen u rodnom kraju naglaava vjeru stranaca, pripadnika drugihnaroda koji su prihvaæali proroke i Boje izaslanike kada su bili odbaèeni od svojih sunarodnjaka.Tako spominje i Iliju naglaavajuæi primjer ene iz Sarfate Sidonske koja je Iliju udomila (Lk4,14-30).

Preobraenje32 jedan je od vrhunskih dogaðaja Isusova ivota, a sredinji dogaðajIsusova javnog nastupa. Dogodilo se negdje u sredini Isusova djelovanja. U prvom dijeluIsusova javnog nastupa sredinji je dogaðaj Petrova ispovijest u Cezareji Filipovoj, a udrugom dogaðaji Velikoga tjedna.

U dogaðaju Preobraenja kao sredinjoj etapi Isusova javnog putovanja na visokojgori (kod Mateja i kod Marka)33 susreæe se Novi zavjet sa Starim zavjetom. Sve se stapau predivnu sliku novoga stanja svjetla i ljepote. Predstavnici u dogaðajima PreobraenjaStaroga zavjeta jesu Mojsije i Ilija. Kod Marka je Ilija stavljen u nabrajanju na prvo mjesto,prije Mojsija. U ove dvije osobe predstavljen je cio Stari zavjet. Biblièari bi rekli da je uMojsiju predstavljen zakon, a u Iliji proroci. Dvije povijesne osobe, najznaèajniji duhovni

32 Vjerojatno se to dogodilo poèetkom kolovoza 29. godine. Katolièka Crkva dan Preobraenja slavi 6.kolovoza. Moda se dogaðaj zbio u noæi: po izvjetaju Isus moli, apostoli spavaju. Spavanje noæu na otvorenomna visoku brdu moglo se dogoditi samo u ljetnom periodu. Lako bismo mogli napraviti usporedbu izmeðu ovenoæi i one od Velikoga èetvrtka u kojoj ponovo apostoli spavaju, a Isusu moli. Zapravo u drugom dijeluPreobraenja nalazi se i najava Velikoga tjedna.

33 Stara kræanska predaja, koja potjeèe iz 3. stoljeæa poistovjeæuje brdo sinoptika s brdom Taborom(dananje brdo Debel et-Tor). Brdo na Ezdralonskoj ravnici, koje se izdie gotovo 500 m nad ravnicom.

28 Kamenjak, br. 2/2004.

velikani Staroga zavjeta klanjaju se u vremenu i prostoru pred Sinom Èovjeèjim. Zakon iProroci iskazuju poèast Evanðelju.

Predstavnici Novoga zavjeta bili su: Gospodin Isus, zatim apostoli Petar, Jakov i Ivan.Svi prisutni predstavnici Novoga zavjeta prepoznali su osobe iz Staroga zavjeta, prepoznalisu Iliju i Mojsija. ele ih i poèastiti gostoprimstvom. Po Petrovu prijedlogu napravili bi im dvijesjenice: jednu Mojsiju, drugu Iliji, i treæu Isusu.

Na povratku s brda preobraenja prisutnim je apostolima puno toga nejasno, ispitujuIsusa o Starom zavjetu, o proroèkim viðenjima, o stavovima pismoznanaca i knjievnika i oIlijinu ponovnom dolasku. Isus im odgovara: Bez sumnje, Ilija ima doæi i sve postaviti opetna svoje mjesto. Ali vam kaem da je Ilija veæ doao, samo ga oni ne poznadoe, negopostupie s njim kako im se prohtjelo (Mt 17,1 - 13; Mk 9,2-13; Lk 9,28-36).

Isusova smrt. Ono to æe Isus pretrpjeti od pismoznanaca i knjievnika najavljeno jeu dogaðaju Preobraenja. Govoreæi o Ilijinu trpljenju, Isus govori o svome trpljenju: Takoje i Sinu Èovjeèjemu trpjeti od njih (Mt 17,12). Dogodilo se ono to je proreèeno: Isus jeosuðen na smrt i podnio teko trpljenje i muku prije smrtnoga èasa.

Na brdu Kalvariji, veæ razapet na drvetu kria, Isus pun tjeskobe izgovara molitvu i vapajOcu nebeskom. Kod Mateja rijeèi su molitve: Eli, Eli! Lema sabahtani; kod Marka: Eloi,Eloi... Matej je zapisao Isusove rijeèi na aramejskom jeziku, a Marko na grèkom. Bilo kojiod ova dva oblika da je Isus izrekao lako su se zazivi mogli pomijeati s imenom proroka Ilije.Tako je i bilo! Okupljeni narod na Kalvariji, ne poznavajuæi rijeèi koje je Isus izgovorio, pomi-ljao je da Isus umjesto Oca nebeskoga zove Iliju. U izgovorenim Isusovim rijeèima kodokupljenih zvuèalo je da Isus na hebrejskom zove Iliju: Elyjahu, Elyjahu ili na aramejskomElah, Elah, odnosno Ilija, Ilija. Zapravo Isus je zazivao: Boe moj, Boe moj. Nera-zumijevanje Isusove molitve i vapaji pomijeani su i s vjerom naroda da æe Ilija doæi i ski-nuti Isusa s kria. Govorili su: Da vidimo hoæe li doæi Ilija da ga spasi (Mt 27, 45-50; Mk15,33-36).

Petrova ispovijest. U Cezareji Filipovoj,34 pita Isus uèenike o javnom mnijenju, toljudi misle o njemu? Jedan od odgovora i miljenja naroda o Isusu bio je da je Ilija. Tajodgovor da je Isus Ilija u Petrovoj ispovijedi u Cezareji Filipovoj, ili u osami u molitvi, kakogovori Luka, ne spominjuæi mjesto gdje se to zbilo, spominju sva tri sinoptièka evanðelja (Mt16,14; Mk 8,29; Lk 9,19).

Ilija i molitva. Veæ je gore pisano o Iliji kao molitelju. Sada rijeè-dvije o Iliji kao primjeruu molitvi i njegovu molitvenom utjecaju u Novom Zavjetu. Govoreæi o molitvi, apostol Jakovpostavlja Iliju kao primjer. Onomu koji trpi bilo kakve nevolje preporuèuje se molitva. Mnogomoe molitva pravednika ako je arka. Ilija je bio èovjek koji je patio kao i mi; usrdno je molioda ne bude kie, i nije pala na zemlju za tri godine i est mjeseci. Zatim je ponovo molio, paje nebo dalo kiu... (Jak 5,17 - 18).

34 Cezareja Filipova, prijestolnica Heroda Filipa (tetrarha), sina Heroda Velikoga, nalazila se 40 kilometarasjeverno od Betsaide, blizu izvora rijeke Jordana. Danas se zove Bania. Grad je sagradio Filip Herod i nazvaoga po caru Augustu Cezareja i dodao ime Filipova.

29Kamenjak, br. 2/2004.

Bog ne odbacuje svoj narod. U Pavlovo vrijeme meðu zajednicom u Rimu postavljalose pitanje o odbaèenosti izraelskoga naroda. Pavao uvjerava uèenike u Rimu da izabraninarod nije odbaèen, nego i on treba doivjeti obraæenje. Bog ne moe odbaciti svoga naroda,inaèe milost vie ne bi bila milost. Kao primjer neodbaèenosti uzima sebe sama: I ja samIzraelac, veli Pavao. Potom Pavao uzima sliku iz Ilijina vremena u kojoj se Ilija tui nanarod: Gospodine, proroke tvoje poubijae, rtvenike tvoje razruie. Ja sam ostadoh i hoæeda i mene ubiju. Nada Boja, nada Ilijina, i Pavlova nada jesu ostatak izabranih po milosti.Pouzdanje je u onima koji nisu svoja koljena prignuli pred Baalom (Rim 11, 1-6).

Ilijin utjecaj u Katolièkoj Crkvi

Kako je dolo do èaæenja i slavljenja proroka Ilije u Katolièkoj Crkvi? U prva kræanskavremena na Karmel su se povlaèili pustinjaci. Arheoloke iskopine novijega vremena dokazujuda je oko 500. godine poslije Krista na Karmelu bila izgraðena crkva sa samostanom.

Od sredine 8. do potkraj 11. stoljeæa Svetom su zemljom vladali Arapi muslimani i u tovrijeme opadalo je okupljanje kræanskih hodoèasnika na Karmelu. Vlast kræana kriaranad Jeruzalemom trajala je od 1099. do 1187. godine, a sjeverno su podruèje, gdje se nalaziKarmel, i dalje kontrolirali kriari sve do pada grada Akra 1291. godine. Poèetkom 13.stoljeæa poèeli su se islueni kræanski vojnici okupljati na Karmelu. ivjeli su u peæinama,zajednièki su slavili euharistiju i sabirali se na obroke. Htjeli su po uzoru na proroka Iliju uprirodi doivljavati Boju blizinu. Jeruzalemski biskup sv. Albert dao im je 1206. godine prvapravila. Od njihova pokreta razvio se Red karmeliæana. Zbog opasnosti od provalemuslimanskih Saracena, 1238. godine veæi se dio redovnika povukao u europske zemlje izkojih su potjecali, a 1268. godine samostan je potpuno razruen. Ovi karmeliæani donijeli suu Europu tovanje sv. Ilije kao starozavjetnoga sveca.

Prvi put èaæenje proroka Ilije u slubenom Rimskom martirologiju spominje se 20.srpnja 1583.35

O Iliji su odmah s poèetka, prvih stoljeæa kræanstva, govorili i crkveni oci. Afrastcrkveni nauèitelj i pisac u 4. stoljeæu poslije Krista, o Iliji pie: Ilija je bio proganjan i Isusje bio proganjan. Iliju je progonila krvoloèna Izabela a Isusa ubojice, zli ljudi. Ilija je zaustaviokiu s neba zbog grijeha Izabele. Ilija je unitio Baalove slubenike, a Isus je slomio moæSotoni i njegovim opunomoæenicima. Ilija je uskrisio udovièina sina i Isus je uskrisio udovièinasina... Ilija je nahranio udovicu jednim kruhom, a Isus je s malo kruha nahranio tisuæe ljudi.Ilija je na ognjenim kolima uzaao na nebo i na Spasitelj je takoðer uzaao na nebo i sjeos desne strane Oca. Ilija je ostavio svojeg duha Elizeju i Isus je udahnuo svojeg Duha naapostole.36

35 Usp. Mato Zovkiæ, Rad s mladima u duhu Ilije Proroka, Vrhbosnensia, Sarajevo, 1/2003., str. 172.36 Usp. Adalbert Rebiæ, Prorok èovjek Boji, Kræanska sadanjost, Zagreb 1996., str. 145.

30 Kamenjak, br. 2/2004.

Ilijin utjecaj u Katolièkoj Crkvi meðu Hrvatima

Kræanska tradicija kod katolika u Bosni i Hercegovini37 uzima Iliju kao primjer. On jezatitnik katolika u Bosni i Hercegovini. Mnoge upne i filijalne crkve i kapelice posveæenesu njemu u èast. Po njemu se kao Ilijino brdo nazivaju mnogi breuljci i uzviice u Bosnii Hercegovini. Potaknuti njegovim imenom mnoga su djeca na krtenju dobila njegovo ime:Ilija, Ilijana, Ilka, Ile, Ilkea, Ico...

Neke od katolièkih upa i upnih crkava posveæenih proroku Iliji u Bosni i Hercegovinijesu:

Sarajevska nadbiskupija - Èemerno, Kiseljak, Doljani kod Jablanice, Solakova Kula,Kandija, Koriæani, Rostovo, Novi eher, Zenica (upa proroka Ilije), Bosanski Brod, Turiæ.

Banjaluèka biskupija - Liskovica, Bosansko Grahovo, Glamoè.Mostarsko-duvanjska - Drenica, Kruevo.Trebinjsko-mrkanska - Stolac.Postoje i kapelice posveæene ovome proroku (Masna Luka, D. M. Ograðenik, Hutovo...).Najvjerojatnije je da su èaæenje proroka Ilije u Bosnu i Hercegovinu u osmanlijsko

vrijeme sa sobom donijeli sveæenici studenti koji su teoloke nauke studirali negdje u svijetu.Odgovaralo je narodu i sveæenicima u BiH slaviti proroka koji se mogao uklopiti u mijeanoststanovnitva. Slavljenje proroka Ilije meðu Hrvatima proirilo se ne samo u Bosni i Hercegovini,nego u svim krajevima gdje ive Hrvati.

Katolièka Crkva u Bosni i Hercegovini iz vremena osmanlijske okupacije èasti prorokaIliju kao svoga zatitnika. Njegov spomendan slavi se 20. srpnja.

Meditativni pristup - Ilijin i na susret s Bogom

Iziði i stani u gori pred Jahvom! Evo, Jahve upravo prolazi. Pred Jahvom je bio silan vi-hor, tako snaan da