BANKARSKI UGOVORI

1. Ugovorom o deponiranju vrijednosnih papira banka se obvezuje da će, uz naknadu, preuzeti vrijednosne papire radi čuvanja i vršenja prava i obveza koje se u vezi s tim zahtijevaju.

Ako nije drugačije ugovoreno, banka može vršiti prava iz deponiranih vrijednosnih papira isključivo za račun deponenta. Banka je dužna osigurati čuvanje vrijednosnih papira s brižljivošću koja se zahtijeva od ostavoprimca uz naknadu i za račun deponenta poduzimati i sve radnje radi očuvanja i ostvarivanja njegovih prava iz vrijednosnih papira.

Ako između ugovornih strana nije što drugo dogovoreno, banka je dužna naplaćivati dospjele kamate, glavnicu i uopće sve svote na koje deponirani papiri daju pravo, čim oni dospiju za isplatu. Banka je dužna staviti na raspolaganje deponentu naplaćene svote, a ako ovaj ima kod banke račun s novčanim depozitom, upisati ih u korist tog računa.

Banka je dužna na zahtjev deponenta vratiti vrijednosne papire u svako doba. Vraćanje se, u pravilu, obavlja u mjestu gdje je izvršeno deponiranje. Predmet vraćanja su sami vrijednosni papiri, ako između ugovornih strana nije dogovoreno da vraćanje može biti izvršeno plaćanjem odgovarajućeg iznosa. Vraćanje se može izvršiti samo deponentu ili njegovim pravnim sljedbenicima ili osobama koje oni označe, čak i kad je iz samih papira vidljivo da oni pripadaju trećim.

O svakom zahtjevu koji treća osoba istakne u pogledu deponiranih papira banka je dužna izvijestiti deponenta.

2. Ugovorom o bankarskom tekućem računu banka se obvezuje da nekoj osobi otvori poseban račun i da preko njega prima uplate i obavija isplate u granicama njezinih sredstava i odobrenog kredita. Ugovor o otvaranju tekućeg računa mora biti sklopljen u pismenoj formi.

Novčana sredstva na tekućem računu ostvaruju se uplatama od strane deponenta i naplatama novčanih iznosa izvršenih za njegov račun. Banka je dužna preko tekućeg računa obavljati plaćanja za deponenta i onda kad na računu nema pokrića, i to u opsegu koji je predviđen ugovorom o otvaranju tekućeg računa ili posebnim sporazumom. Ova obveza banke može se isključiti ugovorom o otvaranju tekućeg računa.

Ako deponent kod iste banke ima više tekućih računa, aktivni i pasivni saldo tih računa se uzajamno prebijaju, ako nije drugačije ugovoreno.

Korisnik tekućeg računa može u svakom trenutku raspolagati saldom koji se na računu pojavljuje u njegovu korist, osim ako je ugovoren otkazni rok.

Banka odgovara za izvršenje naloga deponenta prema pravilima ugovora o nalogu. Ako se nalog treba izvršiti u mjestu gdje banka nema poslovnu jedinicu, ona može to obaviti preko druge banke.

Ako u ugovoru o otvaranju tekućeg računa nije utvrđen rok njegova trajanja, svaka ga strana može raskinuti uz otkazni rok od 15 dana.

Banka ima pravo uračunavati proviziju za izvršene usluge koje su obuhvaćene ugovorom o tekućem računu, a i naknadu za posebne troškove učinjene u vezi s tim uslugama. Ova svoja potraživanja banka upisuje u svoju korist u tekući račun, ako između ugovornih strana nije drugačije ugovoreno.

Pri svakoj promjeni stanja tekućeg računa banka je dužna izdati izvadak s naznakom salda i predati ga klijentu na sporazumno utvrđeni način.

Smatra se da je izvadak odobren ako nije osporen u dogovorenom roku ili, ako dogovora nema, u roku od 15 dana. I nakon njegova odobrenja, izvadak računa se može osporavati zbog pogrešaka u pisanju ili u obračunu, zbog ispuštanja ili dupliranja, ali se ovo osporavanje mora poduzeti najdalje u roku od godinu dana od primitka računa o likvidaciji salda po zaključenju tekućeg računa, inače se pravo gasi.

3. Ugovorom o sefu obvezuje se banka da stavi na upotrebu korisniku sef za određeno razdoblje, a korisnik se obvezuje da za to plati banci određenu naknadu. Banka mora poduzeti sve potrebne mjere da osigura dobro stanje sefa i nadzor nad njim. Pristup sefu može se dopustiti samo korisniku ili njegovu punomoćniku.

Banka ne smije držati kod sebe duplikat ključa ili ključeva koji se predaju korisniku.

Korisnik ne smije staviti u svoj sef predmet ili proizvod koji može ugroziti sigurnost banke ili drugih sefova. U slučaju da se korisnik ne drži ove obveze, banka može izjaviti da raskida ugovor o sefu. Ako korisnik ne plati banci makar samo jedan obrok naknade po dospjelosti, banka može raskinuti ugovor nakon proteka mjesec dana pošto korisnika preporučenim pismom opomene na naplatu.

Pošto raskine ugovor banka može pozvati korisnika da isprazni sef i da joj preda ključ, pa ako korisnik to ne učini, banka može zahtijevati da se sef otvori putem suda, utvrdi njegov sadržaj i nađene stvari stave u sudski depozit ili povjere banci na čuvanje.

Banka ima pravo prvenstva naplate dužne naknade nastale iz ugovora o sefu iz novčanog iznosa koji je pronađen u sefu, a i iz cijene dobivene prodajom drugih vrijednosti nađenih u sefu.

4. Ugovor o novčanom depozitu je sklopljen kada se banka obvezala primiti, a deponent položiti kod banke određeni novčani iznos. Ovim ugovorom banka stječe pravo raspolagati deponiranim novcem i dužna je vratiti ga prema uvjetima predviđenim u ugovoru.

Na temelju ugovora o novčanom depozitu banka otvara račun u korist i na teret kojeg upisuje sva potraživanja i dugovanja koja proizađu iz poslova s deponentom ili za njegov račun s trećim. Ne upisuju se u račun ona potraživanja odnosno dugovanja za koje se ugovorne strane dogovore da ih isključe. Banka je obvezna obavljati isplate s računa u granicama raspoloživih sredstava. Ako je banka obavila jednu ili više uplata i isplata u okviru ugovora o depozitu, koje čine račun pasivnim, o tome mora bez odgađanja obavijestiti deponenta koji je dužan odmah poduzeti mjere radi otklanjanja dugovnog salda. Novčani depozit može biti:

a) po viđenju b) oročen, s otkaznim rokom c) oročen bez otkaznog roka, d) s posebnom namjenom e) bez namjene.

Ako nije suprotno ugovoreno, smatra se da je račun novčanog depozita po viđenju, te deponent računa ima pravo raspolagati dijelom ili cijelim saldom u svakom trenutku. Banka je dužna obavještavati deponenta o svakoj promjeni stanja na njegovu računu. Banka je dužna koncem svake godine, a ako je to ugovoreno ili uobičajeno i češće, poslati izvještaj

o stanju računa (saldo).

Ako među ugovornim stranama nije drugačije dogovoreno, nalozi za uplatu i isplatu s računa deponenta upućuju se u sjedište banke kod koje je račun otvoren.

U slučaju da ista osoba ima kod jedne banke ili kod više njezinih poslovnih jedinica više računa, svaki od tih računa je samostalan.

Banka plaća kamatu na sredstva koja su kod nje deponirana, ako zakonom nije drugačije određeno. Visina kamate utvrđuje se ugovorom o deponiranju sredstava, a ako ugovorom ništa nije predviđeno, plača se zakonska kamata.

5. Ako je novčani depozit primljen kao ulog na štednju, banka odnosno štedno-kreditna organizacija izdaje deponentu štednu knjižicu. Štedna knjižica može biti izdana samo na ime određene osobe ili na donosioca. U štednu knjižicu se unose sve uplate i podizanja novca. Upisi u knjižicu potvrđeni pečatom banke i potpisom ovlaštene osobe dokaz su o uplatama odnosno podizanjima u odnosima između banke i ulagača. Na uloge na štednju plaća se kamata.Ulozi na štednju mogu biti: a) po viđenju b) oročeni s otkaznim rokom i c) oročeni bez otkaznog roka.

6. Ugovorom o kreditu banka se obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu kamatu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pismenoj formi. Ugovorom o kreditu utvrđuju se iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

Ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka a) ako je kredit korišten u suprotnosti s njegovom namjenomb) u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, c) u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davalac kredita došao u bitno nepovoljniji položaj.

Korisnik kredita može odustati od ugovora prije nego što je počeo koristiti kredit. Korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vračanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku. U oba slučaja korisnik kredita dužan je naknaditi štetu ako ju je davalac kredita pretrpio.

U slučaju vraćanja kredita prije određenog roka banka ne može uračunati kamatu za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada je po ugovoru trebalo da bude vraćen.

7. Ugovorom o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira banka odobrava kredit u određenoj svoti uz osiguranje zalogom vrijednosnih papira koji pripadaju korisniku kredita ili trećem koji na to pristane. Ugovor o kreditu na temelju zaloga vrijednosnih papira mora biti sklopljen u pismenoj formi i sadržati:a) naznačene vrijednosne papire koji se zalažu, b) naziv odnosno tvrtku i sjedište odnosno prebivalište imaoca papira,

c) iznos i vrijednost papira koji je uzet u obzir za odobrenje kredita ted) iznos i uvjete odobrenog kredita

Ako korisnik ne vrati po dospjelosti dobiveni kredit, banka može prodati založene vrijednosne papire.

8. Akreditiv—dokument izdan od banke koja garantira plaćanje određene sume, po garanciji ili čeku.

U mnogim slučajevima izvoznici zahtijevaju akreditiv i na taj način osiguravaju naplatu za robu koju isporučuju kupcima po drugim zemljama.

Prihvaćanjem zahtjeva nalogodavca za otvaranje akreditiva, akreditivna se banka obvezuje da će korisniku akreditiva isplatiti određenu novčanu svotu ako do određenog vremena bude udovoljeno uvjetima navedenim u nalogu za otvaranje akreditiva.

Akreditiv mora biti sastavljen u pismenoj formi. Banka je obvezna prema korisniku od dana kada mu je otvaranje akreditiva saopćeno. Nalogodavac je vezan izdanim nalogom od trenutka kad je nalog prispio banci.

Akreditiv je nezavisan od ugovora o prodaji ili drugoga pravnog posla u povodu koga je akreditiv otvoren.

Dokumentarni akreditiv postoji kada je banka obvezna isplatiti korisniku akreditiva određenu novčanu svotu pod uvjetom da joj budu podneseni dokumenti, prema uvjetima utvrđenim u akreditivu. Banka koja otvara dokumentarni akreditiv dužna je izvršiti klauzule plaćanja pod uvjetima predviđenim u akreditivu. Dokumentarni akreditiv može biti opoziv ili neopoziv.

Ako nije izričito drugačije ugovoreno, akreditiv je uvijek opoziv, čak i kada je otvoren za određeno razdoblje. Opozivi dokumentarni akreditiv ne vezuje banku prema korisniku te ga u svakom trenutku može izmijeniti ili opozvati na zahtjev nalogodavca ili na vlastitu inicijativu, ako je to u interesu nalogodavca. Neopozivi dokumentarni akreditiv sadrži samostalnu i neposrednu obvezu banke prema korisniku. Ta obveza može biti ukinuta ili izmijenjena samo sporazumom svih zainteresiranih strana.

Potvrđeni akreditiv. Neopozivi dokumentarni akreditiv može biti potvrđen od neke druge banke koja time, pored akreditivne banke, preuzima samostalnu i neposrednu obvezu prema korisniku.

Notifikacija akreditiva korisnika od neke druge banke nije sama po sebi potvrđivanje ovog akreditiva.

Banka je dužna ispitati da li su dokumenti u svemu jednaki zahtjevima nalogodavca. Kada dobije dokumente, banka mora u najkraćem roku o tome obavijestiti nalogodavca i ukazati mu na utvrđene nepravilnosti i nedostatke.

Banka ne preuzima nikakvu odgovornost ako su podneseni dokumenti na izgled jednaki s uputama nalogodavca. Ona ne preuzima nikakvu obvezu u pogledu robe koja je predmet otvorenog akreditiva.

Dokumentarni akreditiv je prenosiv ili djeljiv samo ako je banka koja otvara akreditiv u korist korisnika koga je označio nalogodavac ovlaštena u uputama prvog korisnika da plati u cjelini ili djelomično jednom ili većem broju trećih osoba.

Akreditiv može prenijeti, na temelju izričitih uputa, samo banka koja ga otvara, i to samo jedanput, ako nije suprotno ugovoreno.

Dokumentarni akreditiv je instrument platnog prometa s inozemstvom, posredstvom kojeg akreditivna banka na zahtjev svog klijenta nalaže banci u inozemstvu isplatu određene novčane svote korisniku akreditiva ( izvozniku / uvozniku ) uz uvjet uručenja akreditivom uvjetovanih dokumenata unutar utvrđenog roka ( iz kojih je vidljivo da je ugovorena količina robe i kvalitete otpremljena na adresu kupca ).

9. Bankarskom garancijom obvezuje se banka prema primaocu garancije (korisniku) da će mu za slučaj da mu treća osoba ne ispuni obvezu o dospjelosti namiriti obvezu ako budu ispunjeni uvjeti navedeni u garanciji. Bankovna garancija- instrument osiguranja plaćanja ili izvršenja ugovorenih obveza kojima banka garantira da će nalogodavatelj garancije u ugovorenom roku ispuniti sve obveze navedene u garanciji prema korisniku garancije.

Garancija mora biti izdana u pismenoj formi. Banka namiruje obvezu iz garancije u novcu i u slučaju da se garancijom osigurava nenovčana obveza. Ako druga banka potvrdi obvezu iz garancije, korisnik može svoje zahtjeve iz garancije podnijeti bilo banci koja je izdala garanciju, bilo onoj koja ju je potvrdila.

Svoja prava iz bankarske garancije korisnik može ustupiti trećem samo s ustupanjem potraživanja koje je osigurano garancijom i prijenosom svojih obveza u vezi s osiguranim potraživanjem.

Ako bankarska garancija sadrži klauzulu "bez prigovora", "na prvi poziv" ili sadrži riječi koje imaju isto značenje, banka ne može isticati prema korisniku prigovore koje nalogodavac kao dužnik može isticati prema korisniku po osiguranoj obvezi.

Nalogodavac je dužan platiti banci svaki iznos koji je banka platila po osnovi garancije izdane s klauzulom iz prethodnog stava.

Korisnik garancije duguje nalogodavcu iznos primljen po osnovi garancije na koji inače ne bi imao pravo zbog opravdanih prigovora nalogodavca.

10. Ugovor o franšizingu—predstavlja novi pravni institut koji je tvorevina autonomnog poslovnog prava. Skoro ni jedno nacionalno zakonodavstvo, a ni međunarodna regulativa ne sadrži definiciju odnosno određenje ovog pravnog posla. Poznati američki stručnjak za franšizing HAROLD BROWN definirao je ugovor o fransizingu kao: «usmeni ili pismeni sporazum za određeno ili neodređeno vrijeme, kojim jedna strana ustupa drugoj licencu za upotrebljavanje firme, uslužnog znaka, ili drugog obilježja, i u okviru koga postoji zajednički interes u plasiranju robe ili usluga na veliko, na malo, u zakup ili na drugi način, ali pod tom licencom.»

11. Ugovor o faktoringu— posao naplate tuđih dugova. Poduzeće prodaje svoja potraživanja (tj. nenaplaćene fakture od strane kreditora) faktoru (često podružnici banke) uz diskont. Zatim faktor naplaćuje dospjela potraživanja.

Njegov profit ostvaruje se u trenutku kada prikupi više od diskontne cijene koju je platio za dugove. Kompanija koja prodaje svoje dugove faktoru poboljšava time svoje novčane tokove.

Subjekti: ustupilac potraživanja – faktor – kupac ili budući dužnik

Factoring je specifičan oblik KRATKOROČNOG FINANCIRANJA na temelju prodaje kratkoročne, u pravilu neosigurane aktive tvrtke specijaliziranoj financijskoj organizaciji koja se naziva factor.

Ugovorom o factoringu klijent se obvezuje ponuditi na prodaju factoru sva kratkoročna potraživanja iz ugovora o isporuci robe i pružanja usluga prije njihove dospjelosti.Factor se obvezuje uz naknadu prihvatiti tu ponudu, naravno ako ga zadovoljava platežna sposobnost klijentovih dužnika.

Potraživanja iz ugovora o prodaji robe i usluga uobičajena su i najčešća za ustupanje, jer se radi o brojnosti tih ugovora, rokovi isporuke a potom i naplate uglavnom su kratki, a s tim u vezi izvjesnija je i mogućnost brže naplativosti potraživanja.

Factor otkupljuje potraživanja po osnovi isporuka roba i usluga od klijenta po određenoj kamatnoj stopi koja je uvećana za manji iznos premije rizika kao i za proviziju za eventualne druge usluge factora i snosi rizik naplate takvih potraživanja. Ta se premija utvrđuje najčešće u postotku od nominalne vrijednosti potraživanja.Kod factoringa se u pravilu prodaju potraživanja od kupaca bez sredstava osiguranja plaćanja.

Poslovi factoringa po svom sadržaju vrlo su slični forfait poslovima. Osnovna je razlika u tome što kod factoring poslova factor (u pravilu poslovna banka) preuzima na sebe i druge poslove kao što su opominjanje i utjerivanje dugova, vođenje potrebnih evidencija, ispitivanje kreditne sposobnosti dužnika i sl.

Bitne funkcije factoringa:1. financiranje2. osiguranje naplate3. upravljanje potraživanjima.

12. Ugovor o forfaitu—diskontiranje financijskog instrumenta - poput mjenice - koji se koristi za financiranje izvoza kapitalnih dobara. Banke kupuju mjenice uz diskont i zatim njima trguju.

Ugovor o forfaitingu je prodaja nedospjelih novčanih potraživanja banci ili drugoj financijskoj instituciji uz isključenje prava banke ili druge financijske institucije na regres prema prodavatelju, ako potraživanja nisu naplativa.

Nema odgovornosti za bonitet dok se za veritet odgovara!

Predmetna se potraživanja prenose cesijom radi ispunjenja ugovora o prodaji.

Kako se kod forfaiting ugovora radi o prodaji potraživanja uz isključenje odgovornosti prodavatelja za naplativost potraživanja, kupac postaje vlasnikom potraživanja i njimemože dalje slobodno raspolagati.

Forfaiting se obavlja uz diskont s obzirom da se radi o prodaji nedospjelih novčanih potraživanja, s tim da kupac (banka) oduzme od nominalne svote potraživanja diskontnu stopu koja se sastoji u

razlici vrijednosti novčane obveze na dan sklapanja ugovora o diskontu i njezine vrijednosti na dan dospjelosti novčane obveze.Pri mjeničnom forfaitnom poslu rabi se vlastita mjenica.

Fiducij - prijenos prava vlasništva nad nekretninom ili pokretninom u korist Banke do konačne otplate kreditnog dugovanja.