ISPITNA PITANJA ZA PREDMET ARHIVISTIKA
ISPITNA PITANJA ZA PREDMET ARHIVISTIKA
1. to je Arhivistika.Arhivistika je znanost koja se bavi
prouavanjem principa i metoda zatite arhivske grae radi njenog
koritenja kao izvora za povijest, ostale znanosti i druge
opedrutvene potrebe. Iz definicije se vidi da je svrha zatite
arhivske grae, prije svega, u funkciji njenog kroitenja.S obzirom
na predmet prouavanja arhivistika se dijeli na: arhivsku teoriju,
arhivsku praksu, arhivsku tehniku, povijest institucija i arhivsko
zakonodavstvo.
2. to prouava arhivska tehnika.Arhivska tehnika istrauje mjere i
postupke fizike zatite, konzervacije i restauracije arhivske
grae.
3. to prouava arhivska teorija.Arhivska teorija prouava osnovne
arhivske pojmove, principe i metode rada, povijest arhivistike i
njen odnos prema drugim srodnim znanostima.
4. to je to arhivArhiv je ustanova koja se bavi zatitom,
prikupljanjem, sreivanjem, uvanjem i davanjem arhivske grae na
kroitenje. Osim ovog tumaenja ovaj termin se u irem smislu koristi
i za arhivsku cjelinu u znaenju fonda, a isto tako moe oznaavati i
organizacionu jedinicu u sastavu pisarnice.
5. to ini registraturnu grau.Registraturnu grau sainjavaju sve
vrste zapisa primljenih ili nastalih u administrativnom radu i
odloenih prema odgovarajuem rasporedu. Ovu grau osim spisa
sainjavaju i svi fotografski i fonogramski snimci, knjige,
kartoteke i druge evidencije.
6. to je to registraturna cjelina.Registraturna cjelina je
cjelina registraturne grae nastale u radu jedne administracije.
7. Tko je to imalac, a tko stvaralac arhivske i registraturne
grae.Imalac arhivske i registraturne grae je pravna ili fizika
osoba koja je njezin vlasnik, posjednik ili dralac, bez obzira na
to da li je graa nastala njegovim radom ili ne.Stvaralac arhivske i
registraturne grae je svaka fizika osoba ili administracija ijim je
radom nastala takva graa.Nadleni dravni arhiv utvruje popis
stvaraoca i imaoca javnog arhivskog i registraturnog gradiva na
podruju svojeg djelovanja.
8. to je to arhivski fond.Arhivski fond sastoji se od ukupne
arhivske grae nastale radom jedne administracije.
9. Kakvi su to konvencionalni, a kakvi nekonvecionalni
dokumenti.Konvencionalni dokumenti su svi oni dokumenti za ije
oitanje nisu potrebni posebni ureaji.Nekonvencionalni dokumenti su
oni za ije su oitanje potrebni posebni ureaji.
10. to je to sreivanje arhivske grae.Sreivanje je jedan od
postupaka na zatiti, koji se vri u onim sluajevima, kada je
raspored arhivskog materijala iz bilo kojeg razloga poremeen ili
nepregledan. Zbog toga se postupak sastoji u tome da se arhivske
jedinice sistematiziraju u odgovarajue rasporede i da se nakon toga
sve ire jedinice jasno razgranie (opisom sadraja svake takve
jedinice, npr. Fascikla, ime se postie preglednost). Pod sreivanjem
se podrazumijevaju i svi intelektualni i fiziki postupci i uinci
ralambe i raporedbe dokumenata sukladno arhivistikim
naelima.Sreenim se smatra ono arhivsko gradivo u kojem se
pojedinani zapisi ili osnovne jedinice udruivanja zapisa nastale u
procesu poslovanja nalaze u sklopu arhivskog gradiva na mjestu
odreenom nainom upravljanja spisa te njihova odlaganja.
11. Navedite stupnjeve nesreenosti arhivskog materijala.Nesreeno
stanje moe nastati uslijed neodgovornog i nemarnog odlaganja,
obiminijeg izluivanja, premjetanja, preseljenja, elementarnih
nepogoda. Stupnjevi nesreenosti:1. prvi stupanj - je onaj (najvii
stupanj) kada su meusobno izmijeani dokumenti dviju ili vie
registraturnih cjelina, odnosno kada nisu konfekcionirani u
fascikle ili mape.2. drugi stupanj - je onaj stupanj kada su
meusobno izmijeani, odnosno kada nisu konfekcionirani u fascikle
ili mape, dokumenti unutar jedne registraturne cjeline.3. trei
stupanj - onaj stupanj, kada su nisu izmijeani dokumenti vie
registraturnih cjelina, nego samo ire jedinice, a one nisu oznaene
sadrajem (na fasciklima nema oznaka sadraja).4. etvrti stupanj -
onaj stupanj kada su izmijeane ire jedinice unutar jedne
registraturne cjeline.5. peti stupanj - onaj stupanj kada su
meusobno izmijeani fascikli dviju ili vie registraturnih cjelina,
iako su oznaeni svojim sadrajem.6. esti stupanj - onaj stupanj kada
su meusobno izmijeani fascikli unutar jedne registraturne cjeline,
iako su oznaeni svojim sadrajem.7. sedmi stupanj - je onaj (najnii
stupanj) kada su fascikli uredno odvojeni, oznaeni i odloeni, ali
nisu popisani i numerirani brojevima iz popisa.
12. Koje dvije metode sreivanja arhivske grae poznajete.Dvije su
osnovne metode sreivanja arhivskog materijala: 1. neposredna
podrazumijeva uspostavljanje rasporeda arhivskog materijala, bez
pomone evidencije; i 2. posredna podrazumijeva ispisivanje kartica
za svaku tehniku jedinicu, zatim njihovo sreivanje, a tek onda i
prema njima, sreivanje arhivskog materijala.Izbor izmeu ove dvije
metode ovisi o stupnju nesreenosti i koliini arhivskog
materijala.
13. to znai da je arhivski materijal sreen, a to da je
pregledan.Sreenim se smatra ono arhivsko gradivo u kojem se
pojedinani zapisi ili osnovne jedinice udruivanja zapisa nastale u
procesu poslovanja nalaze u sklopu arhivskog gradiva na mjestu
odreenom nainom upravljanja spisa te njihova odlaganja.Pregledi
obuhvaaju neposrednu audio i vizuelnu identifikaciju te kontrolu
cjelovitosti ispravnosti. Opisivanje obuhvaa upis identifikacijskih
podataka na kartice, posebno za svaku cjelinu i posebno za svaki
njen dio.
14. Koji su osnovni razlozi za izluivanje arhivske grae.Osnovni
razlog izluivanja je pretjerana masovnost suvremene registraturne
grae. Kao posljedica masovnosti nastaju i dva posebna razloga: prvi
se odnosi na samu opravdanost uvanja a izraava se velikim trokovima
(prostor, oprema, reijski trokovi), a drugi se odnosi na sve tee i
sporije pretraivanje u uvjetima pretjeranih koliina (dva poznata
stanovita: uvati sve znai ne uvati nita i uvati, znai pravilno
izluiti) Zbog navedenih razloga, izluivanje je redovni zadatak
(svake ili svake druge godine), kako bi se s jedne strane smanjili
trokovi, a s druge omoguilo lake pretraivanje.
15. Tko pokree postupak izluivanja arhivske i registraturne
grae.Postupak pokree imaoc i komisijski predlae onaj dio
registraturne grae, za koji smatra da nije potrebno uvati.
Predstavnik arhiva vri procjenu na licu mjesta, a nadleni arhiv, na
osnovu nje, donosi odluku.U tom odluivanju, arhivi imaju pravo na
diskrecionu odluku. Prijedlog se moe odobriti u cijelosti, ssamo
djelomice ili u cijelosti odbiti.
16. Na koja tri naina se vri procjena kod izluivanja s obzirom
na jedinice u procjeni.S obzirom na jedinice u procjeni, ona se moe
vriti:1. po principu itavih dosijea prva metoda se sastoji u
procjeni itavih dosijea bez ulaenja u njihov sastav, te je ona
najekonominija, ali pretpostavlja klasifikacijski raspored i
dosljednost kod odlaganja. Prema propisima u RH primjenjuje se u
postupcima izvan arhiva;2. posebno akt po akt metoda akt po akt
(ili predmet po predmet) primjenjuje se samo onda ako se ne moe
primjeniti prva metoda tj. Kad ne postoji klasifikacijski raspored.
Bez obzira na ove pretpostavke primjenjuje se u zavrnom postupku (u
arhivu);3. po principu uzorka ova metoda je kombinirana izmeu prve
dvije; u isto vrijeme procjenjuje se vie dokumenata, ali ne i itav
dosije. Primjenjuje se u nekim uim znanstvenim istraivanjima
(demografskim, sociolokim i ekonomskim), a naroito ako zbog
pretjerane koliine sve dokumente nije mogue uvati.
17. to znate o papiru, a to o pergameni.PAPIR - je proizveden u
Kini oko 105 godine p. n. e. otkuda se proirio po itavom svijetu.
Izraivan je runo iz lanenih i pamunih krpa, praktiki bez dodatka
kemikalija. Uz manja usavravanja takav nain proizvodnje zadran je
do konca 18. stoljea, kada je nainjen prvi stroj za izradu papira i
kada se u proces proizvodnje postupno uvode i nove sirovine.Osnovne
sirovine koje koristi suvremena industrija papira su: drvenjaa,
celuloza drvnog porijekla, stare krpe, stari papir, a kao dodaci
radi vee trajnosti u nekim sluajevima i sintetska i mineralna
vlakna.Uvoenjem celuloze drvnog porijekla i drvenjae u proizvodnji
papira naglo se pogoravaju njegova svojstva, a time i trajnost.
Stari papir rune izrade, izraivani iz pamunih i lanenih krpa i bez
dodatka, bili su izuzetno kvalitetni i trajni. Iako drvenjaa ima
loa svojstva, ona se zbog niske cijene i dalje koristi u
industriji.PERGAMENA - je netavljena koa raznih ivotinja obraena na
poseban nain kako bi mogla sluiti kao podloga za pisanje. Po svom
sastavu pergamena je bjelanevina (kolagen) koja u vodi bubri i zbog
toga dobra podloga za razvoj razliitih mikroorganizama.Danas se
pergamena rijetko koristi, a njena upotreba ograniena je samo na
izuzetne okolnosti (za izradu posebnih diploma, povelja i sl.).
Zatiti takvih dokumenata posveuje se posebna panja, jer su
osjetljivi na djelovanje tetnih utjecaja nego dokumenti.
18. Kakvi su to bioloki uzroci oteenja materijala za pisanje
kako se bori protiv njih.Bioloki uzroci oteenja materijala za
pisanje su vanjski uzroci oteenja, a to su: bakterije, pljesni,
insekti i glodavci. Najopasnije su one bakterije, pljesni i insekti
koje se hrane raznim komponentama iz sastava papira i uveza
(elatina, krob, kazein, tutkalo i dr.). U tom sluaju oteenja su
nepovratna.Bioloki uzronici oteenja za svoj razvoj zahtjevaju izmeu
ostalog i odgovarajuu vlagu i temperaturu. Odravanje temperature i
relativne vlanosti zraka u spremitima, u optimalnim granicama,
predstavljaju istodobno i garanciju da se nee razviti bioloki
uzronici oteenja.Bioloka zatita bazira se u prvom redu na
eliminaciji uzoraka koji pogoduju razvoj biolokih uzronika, a to su
poviena vlaga i temperatura. U zraku naime uvijek ima spora
plijesni koje se razvijaju im nau pogodnu podlogu i povoljne uvjete
za razvoj. Dalji korak bioloke zatite je preventivna dezinfekcija,
dezinsekcija i deratizacija u suradnji sa zavodima za zatitu
zdravlja. Nakon toga mogua je i dezinfekcija u sluajevima kada se
pojavi infekcija. Ukoliko se radi o manjim inficiranim koliinama,
dezinfekcija se izvodi u laboratorijskim uvjetima. Kada se radi o
veim koliinama, najbolje je pozvati zavod za zatitu zdravlja, koji
dezinfekciju ili dezinsekciju vri u suradnji s konzervatorom i
prema njihovim uputama.Sva dezinfekciona sredstva su hlapljiva, te
prije ili kasnije nastaju s dokumentima. Zbog toga, ukoliko doe do
naknade infekcije, ti isti dokumenti mogu ponovo posluiti kao
podloga za razvoj plijesni ili insekata.
19. Kako se tite nekonvencionalni dokumenti.Za one dokumente te
vrste, za koje se predvia due ili trajno uvanje, moraju se
osigurati i posebni uvjeti. U tom sluaju i trokovi su viestruko
vei.Optimalne uvjete omoguuju jedino klimatizirano spremite. Zidovi
i stropovi obrauju se specijalnim premazima da ne bi otputali
prainu. Dozvoljena koliina praine iznosi do 10 estica po kvadratnom
metru, a njihova veliina do 10 mikrona, Jakost vanjskog magnetnog
polja ne smije prelaziti 400 A/m.Odnos RV i temperature razlikuju
se za pojedine vrste. Radi orijentacije, daje se pregled za
najvanije vrste:- za crno-bijele filmove na acetilceluloznoj vrpci
10-16 C i RV 30-50%- za gramofonske ploe 10-21 C i 40-55% RV- za
magnetne nosioce 4-16 C i 40-60 RV
20. Kakvi trebaju biti postupci restauriranja i konzerviranja.Za
razliku od preventivne zatite, restauracija obuhvaa niz fizikalnih
i kemijskih postupaka, ukljuivo i rekonstrukciju dijelova, kojima
se ve oteeni dokumenti nastoje vratiti u izvorno stanje ili to blie
njemu.Svi konzervatorski i restauratorski postupci moraju biti
revizibilni, to znai da moraju biti takvi, da omoguuju povratak u
prvobitno stanje ( prije restauracije). Zatim, postupci ne smiju
tetno djelovati na dokumente i na eventualne budue
konzervatorsko-restauratorske zahvate ( ako to bude
potrebno).Slijedee je pravilo, da se dokumenti popravljaju onim
materijalima to su po sastavu najsliniji materijalu iz kojeg se
sastoji dokument. Svi materijali ( papir, ljepila, folije)
prethodno se ispituju kako bi se utvrdilo da li tetno djeluju na
dokument.Izbor dokumenata za restauriranje vri se prema
prioritetnim listama, kako bi prednost dobili oni najvrjedniji i
najoteeniji.
21. Od kojih se etapa sastoji proces mikrofilmiranja.S obzirom
na faze rada, proces mikrofilmiranja moe se podijeliti na tri
etape:a) pripremu dokumentacije Preduvjet za mikrofilmiranje je
sreenost dokumenata, naroito unutranja. U sluaju da arhivski
materijal nije sreen, racionalno obiljeavanje pojedinih rola ne bi
bilo mogue, a time bi i pretraivanje bilo oteano. Redoslijed
snimaka mora odgovarati redoslijedu u evidencijama. Prije
mikrofilmiranja dokumenti se iste od praine, ravnaju i glaaju ( jer
bi u protivnom na mjestima savijanja na snimku ostala tamna
mjesta). Osim toga, sa dokumenata treba skinuti sve elemente
spajanja ( spojnice i sl.) koji mogu otetiti staklo na aparaturi, a
takoer i zato, da se pojedine stranice mogu snimati u cijelosti.b)
neposredno mikrofilmiranje - Ova faza rada moe se podijeliti na
snimanje, kemijsku obradu, kontrole i konfekcioniranje.Kemijska
obrada obuhvaa: razvijanje, fiksiranje, ispiranje i suenje. Proces
se obavlja ili neposredno u kameri ili u automatiziranim
procesorima ( razvijaima), a traje u prosjeku 10 -30 minuta.Nad
itavim procesom provode se kontrole. One mogu biti kemijske i
vizuelne. Kemijska kontrola odnosi se na ispravnost kemikalija, a
obavlja se prije i u toku obrade. Vizuelna kontrola obavlja se
nakon kemijske obrade, a obuhvaa pregled snimaka ( utvrivanje
itljivosti i gustoe filma).Pod konfekcioniranjem smatra se
stvaranje izvedenih oblika na bazi svitaka, kao i stavljanje
svitaka u odgovarajuu ambalau (plastine kutije). Izvedenim oblicima
smatraju se svi ostali mikrooblici.ic) obradu snimljenih materijala
- Potpuna obrada obuhvaa, kako obradu mikrofilma, tako i obradu
originala, s kojeg je izvreno snimanje.Svaka mikrofilmska izvedba
pretpostavlja opis sadraja itave takve izvedbe, kao i adrese
pojedinih snimaka. Opis sadraja itave izvedbe odgovara vanjskom
sadraju svake druge tehnike jedinice (npr. sadraj jednog fascikla
), a obuhvaa naziv registraturne cjeline, granine podatke o
snimcima i broju role. Adresa snimaka odreuje njegovo mjesto u
roli, odnosno u stripu, deketu i mikrofi oblicima. Drugim rijeima,
svaki snimak u svitku ili drugoj konfekciju ima svoju numeraciju,
odnosno koordinatne podatke ( u sluaju mikrofia ). Ako izmeu
dokumenata ne postoji jasan redosljed, onda je numeracija snimka
jedina njegova sigurna adresa ( npr. u jednom predmetu ).Obrada
originala sastoji se u oznaavanju mikrofilmskih adresa i na
originalima. Time se izmeu originala i kopije uspostavlja vrsta
veza, koja omoguava pretraivanje snimaka i na bazi originala. Npr.
ako se trai koritenje dokumenata, a utvrdi da je oteen, takva
adresa neposredno upuuje na odgovarajuu kopiju ( odnosno nije
potrebno dodatno pretraivanje na kopijama). Adresa sadri broj role
i broj snimaka.
22. Navedite osnovne zadatke arhiva u zatiti arhivske grae.
8Zatita arhivske grae ostvaruje se prije svega djelovanjem arhiva
kao osnovnih nosioca zatite. Uzevi to u obzir zadaci arhiva u
zatiti arhivske grae su: 1. preuzimanje, uvanje i odravanje
arhivske grae,2. sreivanje i struna obrada arhivske grae,3. struni
nadzor nad arhiviranjem, uvanjem, odravanjem i odabiranjem arhivske
grae,4. objavljivanje znanstveno-obavjetajnih pomagala o arhivskoj
grai,5. objavljivanje arhivske grae,6. izdavanje na koritenje,7.
upoznavanje javnosti o vrijednosti i razlozima uvanja arhivske
grae.
23. Navedite razine na kojima se ostvaruje suvremeno arhivsko
zakonodavstvo. 12Arhivsko zakonodavstvo se ostvaruje na nekoliko
razina:1. na razini osnovnih zakona, kojima se reguliraju sistemska
i najvanija pitanja zatite na odreenom dravnom teritoriju,2. na
razini provedbenih propisa, koji se donose na osnovi zakona, a
kojima se detaljnije reguliraju pojedine odredbe iz zakona, 3. na
razini internih propisa, koje na temelju zakona i provedbenih
propisa donose imaoci i arhivske ustanove.
24. Objasnite dvije faze u povijesnom razvoju arhivskog
zakonodavstva. 12U razvoju arhivskog zakonodavstva mogu se razluiti
dva osnovna perioda:1. period u kojem se donose propisi samo za
odreenu ustanovu ili arhivsku grau (npr. prvi se propis u nas iz
1870. god. odnosi samo na Kraljevski zemaljski arhiv ),2. period
sveobuhvatnog normiranja zatite arhivske grae i organizacije
arhivske slube.
25. to je to uputstvo o vrednovanju registraturne grae.
19Vrednovanje se vri na dvije razine. Na vioj, provodi se tzv.
kategorizacija, a njome su obuhvaene registraturne cjeline za koje
se predvia preuzimanje u arhive. Nespomenute ( nekategorizirane )
cjeline nee se preuzimati, ali i dalje zadravaju sve obaveze u
pogledu zatite. Na nioj razini, u okviru svake cjeline, vrednovanje
se vri na temelju lista.Uz Opu, negativnu listu, Uputstvom su
predviene jo dvije dodatne. Tzv. liste arhivske grae (pozitivne)
obuhvaaju samo one dokumente za koje se predvia trajno uvanje.
Izrauju se, ne za svakog imaoca posebno, nego za itavu djelatnost.
Druge su tzv. posebne liste, koje uz suglasnost nadlenog arhiva
donosi svaki imalac posebno. Na temelju rasporeda odlaganja, one
obuhvaaju i pozitivne i negativne stavke ( stoga se smatraju
mjeovitim ).
26. Koje dvije vrste spisa imamo prema smjeru komuniciranja.
22Spis je sredstvo slubenog i poslovnog komuniciranja. Osim
izuzetaka prilog je sastavni dio spisa. Upravo na temelju te
definicije, njihova osnovna podjela vri se prema smjeru
komuniciranja. Dijele se na ulazne i izlazne. Ulazni su oni koji su
upueni od nekog poiljaoca, a izlazni (vlastiti) oni, to se upuuju
nekom primaocu.
27. Objasnite razlike izmeu arhivskih i nearhivskih propisa pri
izluivanju registraturne grae, te to koji propisi naroito
reguliraju. 41Na bazi razliitih interesa, kriterije o uvanju
propisuju i dvije vrste propisa. Dok se smisao arhivskih nalazi u
zatiti arhivske grae, nearhivski odreuju tzv. najmanje rokove
uvanja. U ovom drugom sluaju, to su naprimjer: propisi iz
raunovodstva, sudski poslovnik, propisi iz socijalnog osiguranja i
dr. Osim toga, ako se radi o multipliciranim dokumentima, neki od
tih nearhivskih, odreuju i mjesto gdje se uvaju obavezni primjerci
(npr. graevinski se projekti izrauju u vie primjeraka i uvaju kod
projektne organizacije, kod investitora i kod organa uprave koji
izdaje graevinsku dozvolu (iji je projekt sastavni dio).Ipak, s
obzirom na vrste kriterija, vrsta se granica izmeu arhivskih i
nearhivskih propisa ne moe odrediti. Tako arhivski djelomice sadre
i kriterije za privremeno uvanje, a nearhivski za trajno (npr.
propisi iz raunovodstva sadre odredbe o trajnom uvanju zavrnih
rauna i dokumenata o isplati osobnih dohodaka).Najvea razlika izmeu
te dvije vrste propisa odnosi se na mogunost ponitenja. Odreujui
najmanje rokove uvanja, nijedan od nearhivskih propisa ne odobrava
time i ponitenje (nakon isteka rokova). Postupak za ponitenje
reguliran je jedino u arhivskim propisima.
28. to je to pravilnik o odabiranju i izluivanju registraturne
graeNjime je utvrena procedura i kriteriji za izluivanje
nevrijedneregistraturne grae. Postupak zapoinje i priprema imalac,
koji dostavlja zahtjev nadlenom arhivu. Uz zahtjev, dostavlja popis
registraturne grae predloene za izluivanje. Zahtjev potpisuje
vielana komisija koja je postupak pripremila.Odluku o ponitenju na
temelju diskrecione ocjene donosi nadleni arhiv. Uz Pravilnik
dodaje se i Opa lista za izluivanje, u kojoj su za pojedine vrste
utvreni najmanji rokovi uvanja. Listom nisu obuhvaene one vrste, za
koje se predvia trajno uvanje.
29. Na koje naine se vri procjena kod izluivanja s obzirom na
pristup u procjeni. 42S obzirom na pristup u procjeni, razlikuju se
taksativne i diskrecione metode. U prvom sluaju (taksativne), radi
se o procjeni odreenoj unaprijed (npr. na temelju lista), a u
drugom (diskreccione), o subjektivnoj procjeni na listi mjesta.Uz
ove dvije osnovne, postoji i trea kombinirana metoda. Procjena se
odreuje unaprijed, ali se u toku postupka vri njena provjera.
Upravo takva koncepcija zastupljena je u propisima RH.
30. Koji su kriteriji za najbolju sadrajnu verziju dokumentaAko
postoji vie sadrajnih verzija, a radi se o istim ili slinim
podacima, moe se sauvati samo najbolja. U tom sluaju, dopunski
kriteriji bili bi sljedei:(1) Potpunost, jedinstvenost,
neponovljivost - prednost na dalje uvanje imali bi dokumenti u
kojima su ti podaci prikazani najpotpunije, na jedinstven nain i
bez ponavljanja poznatih.(2) Reprezentativnost - prednost bi imali
oni dokumenti, u kojima se iste pojave, stvari i dogaaji opisuju s
vie detalja, dublje i ire.(3) Varijantnost - ukoliko o istim
pojavama postoje suprotne ocjene, odnosno njihove razliite
interpretacije, prednost bi imala konana i prihvaena.(4)
Apsorbiranost i koncentracija podataka - u odnosu na pojedinane i
analitike podatke, prednost bi imali dokumenti u kojima su podaci
sumirani, odnosno apsorbirani.
31. Kako spise dijelimo prema fazi u izradi ? 22Prema fazi u
izradi razlikuju se koncepti i tzv. istopisi. Kao sredstvo slubenog
i poslovnog komuniciranja, spisima se mogu smatrati samo
istopisi.
32. to znate o pravilniku o zatiti arhivske i registraturne grae
izvan arhiva? 19Ovim Pravilnikom propisuju se minimalni standardi i
uvjeti zatite. Odnose se na prostor spremita i njegovu opremu,
strune kvalifikacije radnika, kriterije sreenosti i sadraj opeg
akta o uvanju.Minimalni standardi prostora i opreme zahtjevaju da
taj prostor bude suh i prozraan, da u njemu nema otvorenih
instalacija ( vodovodnih, kanalizacijskih, plinskih i elektrinih ),
da je zatvoren, da su osigurani minimalni mikroklimatski uvjeti (
vlanost i temperatura zraka ), da se odlaganje vri na police i
dr.Prvi puta ovim se Pravilnikom odreuje i minimalna struna sprema
radnika koji obavljaju poslove u arhivu imaoca. Takav radnik mora
imati najmanje srednju strunu spremu i duan je poloiti struni
ispit. Ove obaveze odnose se samo na imaoce prve i druge
kategorije.Meu kriterijima sreenosti najvanija odredba odnosi se na
odvojeno odlaganje arhivske i registraturne grae. Odvajanje se vri
na temelju lista. Osim toga, imaoci obavezno vode popis arhivske
grae, to se, npr. ne moe izjednaiti s arhivskom knjigom u koju se
jednako upisuje i arhivska i registraturna.Sva pitanja u vezi
odlaganja, uvanja i odabiranja, imaoci ureuju svojim opim aktom.
Pravilnikom se utvruju i obavezni sadraji tog akta.
33. Navedite to mora sadravati Zapisnik o predaji arhivske grae?
66O predaji arhivske grae obavezno se sastavlja zapisnik. Bez njega
se ne moe izvriti nijedna predaja. Zapisnik obavezno sadri:- datum
i mjesto primopredaje,- naziv predavaoca i nadlenog arhiva s
imenima ovlatenih osoba,- zakonsku osnovu primopredaje ( npr.
depozit)- naziv registraturnih cjelina s graninim godinama i brojem
arhivskih jedinica za svaku knjigu, fascikl i dr.- ukupnu koliinu
preuzetih arhivskih jedinica- zabiljeku o sauvanosti i obrazloenju
predavaoca o tome,- obaveza arhiva o uvjetima koritenja ( nakon
kojeg vremena i pod kojim sve drugim uvjetima)- zabiljeka o
prilozima ( obino je to jedino popis).Zapisnik se izrauje u pet
primjeraka, od kojih dva zadrava predavalac, dva nadleni arhiv, a
jedan se dostavlja Arhivu Hrvatske. Sastavni dio zapisnika je popis
po arhivskim jedinicama.
34. Navedite vrste audiovizuelnih dokumenata ? 84a/ Foto
dokumentiTim izrazom oznaavaju se sve vrste audiovizuelnih (AV)
dokumenata sa statinom slikom. Prema nainu obrade i namjeni
razlikuju se tzv. negativi i pozitivi, te diapozitivi i kontaktne
kopije, kao podvrste pozitiva. Prema vrsti tehnike, sve vrste
dijele se na crno-bijele i kolor materijale. Izrauju se na papirnoj
(samo pozitivi) i podlozi filmske trake.Od 1839. godine do danas
promijenilo se mnogo formata i tehnologija. Najstariji foto
dokumenti snimani su na srebrne ploe (dagerotipije), zatim na
staklene ploe, pa zapaljivu nitroceluloznu podlogu i konano na
nezapaljivu nitroacetatnu podlogu (plan filmovi). U suvremenim
uvjetima, najee su u upotrebi filmovi od 35 mm (Leica format) i 6x9
cm smotani filmovi.Osim navedenih osnovnh vrsta, u najnovije
vrijeme nastaju i neke usko specijalizirane: napr. rentgentska,
infracrvena, mikroskopska, astronomska, podvodna, mikrofilmska
itd.b/ Fono dokumentiPrvi zvuni zapisi sauvani su od 1877. godine i
Edisonovog phonographa (zvuni valjci), a ve 1887. nastaju
Berlinerove gramofonske ploe. U suvremenim uvjetima koriste se
slijedee vrste fono materijala (koji sadre samo zvuni zapis):
gramofonske ploe, magnetofonske vrpce, audio compact disk (CD disk)
s digitalnim zapisom zvuka, audio kasete.c/ Filmski dokumenti s
pokretnom slikomStandardni ili profesionalni formati, koji se najee
koriste, su formati od 35 mm i 16 mm irine filmske trake.
Substandardni su formati od 8 mm i tzv. super 8, u profesionalnoj,
ali i amaterskoj upotrebi. Filmovi snimljeni 30-tih godina, mogu se
nai i na filmskoj traci irine 9,5 mm s perforacijom u sredini vrpce
(a ne na rubu kao kod ostalih formata).Proizvodnja filmske trake za
snimanje u koloru zapoela je 1930-tih godina, ali je boja na filmu
postizavana i ranije runim bojenjem ili posebnom tehnikom
razvijanja filma. Od 1927, a u nas od 1930. godine, postupno se
prelazi i na snimanje zvunog filma.S obzirom na metodu ozvuenja,
ono se moe realizirati na istoj traci (kao tanka magnetna pista na
rubu uz perforaciju) ili s odvojenim magnetnim zapisom snimljenim
na posebnoj traci (tzv. perfo traka).Prema materijalu od kojeg je
izraena podloga, filmovi se dijele na:nitrofilm s osnovom od
nitroceluloze i sigurnosni film s osnovom od acetilceluloze.Obje
vrste imaju isti izgled, ali se razlikuju po kemijskim svojstvima,
razliitom vijeku trajanja i razliitoj opasnosti za okolinu (to
utjee i na odluku o nainu uvanja). Na nitro podlozi (zapaljivoj),
filmovi su proizvoeni do 1953. godine i samo na formatu od 35 mm.
Ostali formati od poetka proizvoeni su na sigurnosnoj podlozi
(otpornoj na toplinu, ali topivoj kod pregrijavanja).Nitro podloga
ima dva negativna svojstva koja oteavaju uvanje. Vrlo je zapaljiva,
te kod svjeeg filma dolazi do samozapaljenja na cca 130C, a kod
odleanog ve i na 41C. Gori vrlo brzo, a nema mogunosti gaenja, dok
u veim koliinama gori brzinom eksplozije. Nepostojana je i postupno
se, ali nezadrivo raspada. Kod toga nastaju plinovi koji djeluju
razorno i na sav ostali filmski materijal u blizini, pa mogu
otetiti i filmove na nezapaljivoj podlozi.Iz sigurnosnih razloga i
usporavanja raspadanja, nitrofilmovi se uvaju u posebnim uvjetima
(temperatura do 4C i relativna vlanost od 55 do 60%), a trajno
rjeenje njihove zatite je presnimavanje na traku s nezapaljivom
podlogom.Kod sigurnosnog filma izbjegnuti su nedostaci nitrofilma:
Podloga je kemijski stabilnija, nije sklon samozapaljenju i u
manjim koliinama ne gori ve samo tinja. nedostatak se sastoji u
tome to pod utjecajem kisika postaje krut i krhak, dok se kod
prevelike vlage omekava i kristalizira.Zbog toga se i ovi filmovi
uvaju u kontroliranim uvjetima, ujednaene temperature do 15C i
relativne vlage od 55 do 60%. Zbog ouvanja boje, filmovi snimljeni
kolor tehnikom zahtijevaju mnogo niu temperaturu.d/ Video
dokumentiNjihov razvoj vezan je za razvoj televizije u suvremenim
uvjetima. Prvi takvi dokumenti nastaju na magnetoskopskim vrpcama,
a od 1969. one se konfekcioniraju u oblik kasete.Vrpce bez kaseta
koriste se u profesionalnom radu u dva formata:VTR, irne 2 incha,
koji se uglavnom naputa iVTT, irine 1 incha, kao aktualni
profesionalni format na TV.Video kasete koriste se i u
profesionalnom i u amaterskom radu:U-MATIC irine incha za
profesionalnu upotrebu, posebno u informativnom programu
televizije, BETACAM irine incha, kao najnoviji format, koji sve vie
potiskuje U-MATIC u profesionalnoj upotrebi, VHS, irine incha za
profesionalnu i amatersku upotrebu i amaterski formati irine 4 i 8
mm.
35. Kod uvjeta za izluivanje registraturne grae objasnite
vremenske i zemljopisne granice za izluivanje grae, a naroito
specifinosti u hrvatskom zakonodavstvu. 47Vremenske granice - Kako
je u ranijim epohama dokumenata bilo daleko manje, obino se utvruje
granica do koje se izluivanje moe vriti. Prije te granice, ono se
ili ne moe vriti, ili ako se moe, onda se to ini po posebnoj
proceduri (apsolutna ili relativna varijanta).U arhivskim propisima
SRH takvom granicom odreena je 1945. godine, odnosno svi dokumenti
nastali do kraja te godine. Izluivanje prije te granice, ipak se
moe vriti, ali samo uz posebno odobrenje Arhivskog savjeta Hrvatske
(relativna varijanta).Osim granice od jedne godine, uvjet se moe
odrediti i izmeu dvije godine. U takvim sluajevima, obino se radi o
vanim dogaajima iz novije povijesti (ratni dogaaji, elementarne
nepogode i sl.), u kojima su dokumenti sauvani u manjem broju. Ovaj
uvjet ponekad se povezuje i s geografskim lokalitetima, gdje su se
ti dogaaji i odigrali.Geografske granice - Ako se radi o malom
broju dokumenata na odreenom podruju, uvjet se odreuje prema mjestu
nastanka. Upravo takav propis utvren je u arhivskim propisima SRH,
a odnosi se na Istru, Cres, Loinj, Zadar i Lastovo u razdoblju
izmeu 1918. i 1945. godine. Kao to se vidi takoer, vremenske
granice mogu se i kombinirati s geografskim.
36. Koje vrste vlasnitva mogu postojati nad arhivskom i
registraturnom graom, te kakva je zatita arhivske grae predviena za
te vrste vlasnitva. 17Predviene su dvije vrste vlasnitva nad
arhivskom i registraturnom graom: drutveno i privatno. U skladu s
najnovijim promjenama, te odredbe iz Zakona potrebno je prilagoditi
novim uvjetima. Drutveno vlasnitvo i kao takovo, u dogledno e
vrijeme nestati, a umjesto njega, s jedne strane nastaje novo
dravno, a s druge, ire privatno. U svakom sluaju, podjela na dvije
vrste vlasnitva i dalje e se zadrati.Bez obzira na vlasnitvo, za
sve imaoce ve i postojeim Zakonom, predviene su jednake obaveze.
Drugim rijeima, zatita jednako obuhvaa i jedno i drugo vlasnitvo (
jer se radi o nacionalnoj vrijednosti, odnosno spomenicima kulture
).Potpunost pravnog mehanizma zatite izraava se u injenici da su
zakonom obuhvaena sva najvanija pitanja od znaaja za zatitu. Osim
toga, predviene su i kaznene sankcije za prekrioce, dok su u
sluajevima namjernog unitavanja, sankcije predviene i Krivinim
zakonom.Svrha zatite je koritenje arhivske grae za povijest,
znanost i druge opedrutvene potrebe.
37. Koje godine je doneen Zakon o zemaljskom arhivu Kraljevina
Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. 13Prve pokuaje zakonskog
reguliranja odnosa prema arhivskoj grai u Hrvatskoj nalazimo
poetkom 19. stoljea. Tada se donose propisi o posebnim spremitima
za tzv. "stare spise", a ubrzo potom se osnivaju posebne ustanove u
kojima se sabire arhivska graa. Polovinom 19. st. i politika
zbivanja u Hrvatskoj intenziviraju pozitivniji odnos prema
historiografiji i prema izvorima za nacionalnu povijest, tako da se
mijenja i odnos prema arhivskoj grai. Ovaj proces je kulminirao
donoenjem Zakona o Zemaljskom arhivu Hrvatske, Slavonije i
Dalmacije iz 1870. god.
38. Na koji nain arhivi prikupljaju arhivsku grau u privatnom
vlasnitvu. 17Prema postojeem Zakonu, arhivi su iskljuivo nadleni za
svu arhivsku grau u drutvenom vlasnitvu, dok onu u privatnom,
prikupljaju samo na temelju prava prvokupa, ostavtine, depozita i
poklona. Kao to se vidi, nadlenost arhiva proistie iz prava na
vlasnitvo.
39. Objasnite upravnu funkciju arhiva. 18Upravna funkcija
sastoji se u donoenju rjeenja o zatiti arhivske grae, odobrenja za
ponitenje bezvrijedne registraturne grae, te izdavanju izvoda iz
dokumenata i drugih potvrda po zahtjevima graana.
40. Koju minimalnu strunu spremu mora imati radnik u arhivu
imaoca arhivske i registraturne grae prema Pravilniku o zatiti
arhivske i registraturne grae izvan arhiva. 20Prvi puta ovim se
Pravilnikom odreuje i minimalna struna sprema radnika koji
obavljaju poslove u arhivu imaoca. Takav radnik mora imati najmanje
srednju strunu spremu i duan je poloiti struni ispit. Ove obaveze
odnose se samo na imaoce prve i druge kategorije.
41. Kakva je uloga i svrha urudbenih zapisnika. 24Najdetaljnije
podatke o spisima sadre knjige koje se obino nazivaju urudbeni
zapisnici, djelovodnici ili upisnici. Zbog toga imaju i funkciju
osnovne evidencije. Bitna uloga te knjige sastoji se u numeraciji
svih osnovnih i izvedenih jedinica, odnosno njihovu povezivanju
(svaki spis spada u jedan predmet, a oni u ostale vie jedinice). Iz
te evidencije preuzimaju se i podaci za sve ostale knjige.
42. Objasnite tradicionalnu obradu spisa. 29Tradicionalna
organizacija u kojoj je spis ostao materijalno jedinstven. Postoji
jo i terminalska u kojoj se nosioci mijenjaju prema potrebi. Kad je
to potrebno, postoje izvorni, a kada nije, podaci se koriste na
terminalu.Tradicionalna organizacija- u osnovi ove organizacije
nalazi se ideja o materijalnoj nepromjenjivosti spisa. Cjelokupna
obrada obavlja se na izvornim spisima, a sadrajna ovisi o radu
pisarnice. Ona nema samostalni pregled nad spisima, nego samo nad
onima to dobije od pisarnice. Ukratko, sadrajna obrada potpuno je
odvojena i ovisna.Uz sve to, takva je organizacija suvie spora.
Svaka se promjena mora posebno evidentirati, a to se ponavlja
toliko puta, koliko puta i spis mijenja mjesto. Svaki puta gubi se
i na vremenu, a svaki se spis doslovno prenosi. Kod pretraivanja,
uz gubitak vremena, vrlo esto ima i fizikih napora.S obzirom na
mjesto odlaganja poznate su i tri podvrste ove organizacije;
centralna, sektorska (po organizacionim dijelovima) i referentska
(prema pojedinim referentima). Centralna je obino zastupljena kod
pravosudnih i upravnih organa, sektorska kod privrednih
organizacija, a referentska kod znanstvenih.
43. Objasnite terminalsku obradu spisa. 28Terminalska
organizacija: Ova organizacija u osnovi pretpostavlja fleksibilnu
izmjenu nosilaca. Nakon prijema u pisarnicu i upisa u evidencije,
podaci se izvode iz dokumenata i prenose na druge medije (magnetne,
mikrofilm), a dokumenti iskljuuju iz dalje obrade. Poslovi
pisarnice time su dovreni, a pretraivanje, kao njezin smisao,
preputeno sadrajnoj obradi. Mreom terminalskih monitora, ono se
omoguava na svakom mjestu gdje je to potrebno. Opseni i brojni
poslovi na evidentiranju svake promjene (u dostavnim knjigama) time
vie nisu potrebni. Nisu potrebni ni odlasci u spremite i neposredno
traenje u odloenim spisima. Umjesto toga, sve se rjeava na
terminalima, uz pregled nad svim spisima, velikom brzinom i bez
obzira na to gdje se spis nalazi.Sadrajna obrada sam vri
pretraivanje i postaje neovisna od pisarnice. Time je i dostupnost
dovedena do krajnjih granica.Osim toga omogueno je i pretraivanje
bez tradicionalnih kriterija (redni broj, arhivski znak, poiljalac
i sl.) to je do sada bilo nezamislivo. Naime, svaka upisana rije,
naroito neki naziv ili ime (tzv. natuknice), u tom sluaju postaju
kriterij za pretraivanje. Kombinirajui uz njih i druge poznate
podatke, do traenog spisa dolazi se po principu njihova presjeka
(postepenom eliminacijom).U zakljuku moe se konstatirati da su na
taj nain brojni manipulativni poslovi svedeni na minimum. Brzina
pretraivanja, kao mjerilo efikasnosti, znatno je uveana, a po prvi
puta, kriteriji proireni i na cijeli sadraj. Time je poveana ukupna
efikasnost, te proirene i sve ostale mogunosti.
44. Kako dijelimo arhivistiku s obzirom na predmet prouavanja.
8S obzirom na predmet prouavanja, arhivistika se dijeli na: 1.
Arhivsku teoriju - prouava osnovne arhivske pojmove, principe i
metode rada, povijest arhivistike i njen odnos prema drugim srodnim
znanostima.2. Arhivsku praksu - bavi se svim pitanjima organizacije
rada u arhivima i zatiti arhivske grae izvan arhiva.3. Arhivsku
tehniku - istrauje mjere i postupke fizike zatite, konzervacije i
restauracije arhivske grae.4. Povijest institucija - istrauje
povijesne podatke o djelovanju i radu pojedinih institucija kao
stvaralaca arhivske grae.5. Arhivsko zakonodavstvo - razrauje
pravne principe zatite i vlasnitva nad arhivskom graom.
45. Navedite principe na kojima se temelji Zakon o zatiti
arhivske grae i arhivima. 16Principi, na kojima se temelji, mogu se
svesti na pet osnovnih zahtjeva:1. univerzalna zatita,2. obaveznost
arhivske slube na podruju Republike,3. strunost zatite,4.
kompleksni karakter arhivskih ustanova,5. potpunost pravnog
mehanizma zatite.
46. Objasnite znanstvenu funkciju arhiva. 18Znanstvena funkcija
arhiva sastoji se u izdavanju znanstvenih informacija. Osim toga,
sastoji se u objavljivanju najznaajnije izvorne arhivske grae i
znanstveno obavjetajnih pomagala ( npr. inventara ), te u
unapreivanju arhivske teorije i prakse.
47. Kako dijelimo preventivnu zatitu arhivske grae. 53Djelimo je
na:1. Zatita od fizikalno kemijskih uzroka (vlaga i toplina, sunevo
svjetlo i rasvjeta u spremitima, zagaeni zrak)2. Zatita od biolokih
uzroka3. Zatita od bilokih uzroka4. Zatita od mehanikih uzroka5.
Zatita u sluaju elementarnih nepogoda i ratova6. Zatita
nekovnecionalnih dokumenata
48. Od koja dva dijela i dva segmenta se sastoji proces
izluivanja. 39Svi kriteriji proizlaze iz odreenih interesa i oni
predstavlaju njihovo ishodite. U skladu s time, postoje dvije vrste
interesa i dvije vrste kriterija. Na jednoj strani nalaze se
interesi i kriteriji iz tekueg rada, a na drugoj, znanstveni i
opedrutveni.Kriteriji iz tekueg rada odnose se na sve one
dokumente, za koje se pretpostavlja da bi tom radu mogli biti
potrebni. Ti su interesi, pa tako i kriteriji, ogranieni kako
dovrenjem poslova, tako i propisma o zastari. U skladu s time, ova
vrsta kriterija odreuje samo ogranieno vrijeme uvanja. Ono moe biti
razliito, od jedne godine na vie, ali ni u kom sluaju nema razloga
za trajno uvanje.Kako za svoje poslove svu odgovornost snose
imaoci, oni su duni i brinuti se i za te kriterije i za njihovu
realizaciju. Iz toga slijedi da rokove uvanja odreuje imalac u
skladu s propisima i vlastitim potrebama. Za to uvanje, kao i
posljedice to iz toga proizlaze, on snosi potpunu i jedinu
odgovornost. Rokovi ne mogu biti krai od propisanih, ako takvi
propisi postoje, ali mogu biti i dui.Kriterije znanstvenih i
opedrutvenih interesa zastupaju arhivi. Budui da ti kriteriji nisu
odreeni trenutnim poslovima ili zastarom, oni se ne odnose na
privremeno, nego na trajno uvanje. Znanstveni se odnose na
povijesne i druge znanstvene izvore, a opedrutveni, na dokumente
vane za uu ili iru drutvenu zajednicu (projekt, podaci od znaaja za
stanovnitvo i sl.).
49. Navedite kriterije za proirenje i ogranienje eliminacije kod
izluivanja. 46Kriteriji za proirenje i ogranienje aliminacije(1) ak
i nakon utvrivanja najbolje formalne verzije, eliminacija se moe i
dalje nastaviti. S jedne strane, radi se o multiplikatima, a s
druge, da se i te najbolje verzije usporede u ostalim
registraturnim cjelinama.(1a) Kriterij o multiplikatimaOdnosi se
samo na najbolje verzije, uz pretpostavku da su sauvane u vie
primjeraka. U tom sluaju mogue su i dvije situacije: prva, da se
radi o multiplikatima u istoj i druga, da se radi o razliitim
registraturnim cjelinama.U jednoj i u drugoj situaciji, primjerke
bi trebalo sauvati na onom mjestu, gdje su karakteristini (gdje su
najvie imali odraza u radu). Ako su bili karakteristini na vie
mjesta, to znai da ih treba sauvati na svim tim mjestima.(1b) Znaaj
stvaraocaAko se radi o istim stvarima, pojavama i dogaajima,
najboje verzije mogu se usporediti i u razliitim registraturnim
cjelinama. Ukoliko su i ocjene o njima razliite, prednost bi dobili
oni dokumenti, iji su stvaraoci u tome neposrednije angairani.(2)
Osim kriterija za proirenje eliminacije, postoje i obrnuti kojima
se ona ograniava. Radi se o situacijama nakon elementarnih
nepogoda, ratnih razaranja, okupacija i sl. U tim situacijama,
smatra se, ne bi trebalo inzistirati i na najboljim verzijama.
50. Kako liste kao sredstvo kod izluivanja dijelimo s obzirom na
obuhvatnost. 48S obzirom na obuhvatnost dijele se na ope, resorske
i indivudualne. Ope se odnose na sve registrature, resorske na
grupe registratura iste djelatnosti, a individualne na svaku
posebno.
51. Navedite faze kod mikrofilmiranja i detaljno objasnite
posljednju fazu. 74S obzirom na faze rada, proces mikrofilimiranja
moe se podijeliti na tri etape:a) pripremu dokumentacije,b)
neposredno mikrofilmiranje,c) obradu snimljenih materijala -
Potpuna obrada obuhvaa, kako obradu mikrofilma, tako i obradu
originala, s kojeg je izvreno snimanje.Svaka mikrofilmska izvedba
pretpostavlja opis sadraja itave takve izvedbe, kao i adrese
pojedinih snimaka. Opis sadraja itave izvedbe odgovara vanjskom
sadraju svake druge tehnike jedinice ( npr. sadraj jednog fascikla
), a obuhvaa naziv registraturne cjeline, granine podatke o
snimcima i broju role. Adresa snimaka odreuje njegovo mjesto u
roli, odnosno u stripu, deketu i mikrofi oblicima. Drugim rijeima,
svaki snimak u svitku ili drugoj konfekciju ima svoju numeraciju,
odnosno koordinatne podatke ( u sluaju mikrofia ). Ako izmeu
dokumenata ne postoji jasan redosljed, onda je numeracija snimka
jedina njegova sigurna adresa ( npr. u jednom predmetu ).Obrada
originala sastoji se u oznaavanju mikrofilmskih adresa i na
originalima. Time se izmeu originala i kopije uspostavlja vrsta
veza, koja omoguava pretraivanje snimaka i na bazi originala. Npr.
ako se trai koritenje dokumenata, a utvrdi da je oteen, takva
adresa neposredno upuuje na odgovarajuu kopiju ( odnosno nije
potrebno dodatno pretraivanje na kopijama). Adresa sadri broj role
i broj snimaka.
52. Kada i gdje se smatra da je izumljen papir i koje dvije
osnovne vrste poznajete. 54.Papir je proizveden u Kini oko 105
godine p. n. e. otkuda se proirio po itavom svijetu. Izraivan je
runo iz lanenih i pamunih krpa, praktiki bez dodatka kemikalija. Uz
manja usavravanja takav nain proizvodnje zadran je do konca 18.
stoljea, kada je nainjen prvi stroj za izradu papira i kada se u
proces proizvodnje postupno uvode i nove sirovine.Osnovne sirovine
koje koristi suvremena industrija papira su: drvenjaa, celuloza
drvnog porijekla, stare krpe, stari papir, a kao dodaci radi vee
trajnosti u nekim sluajevima i sintetska i mineralna
vlakna.Uvoenjem celuloze drvnog porijekla i drvenjae u proizvodnji
papira naglo se pogoravaju njegova svojstva, a time i trajnost.
Stari papir rune izrade, izraivani iz pamunih i lanenih krpa i bez
dodatka, bili su izuzetno kvalitetni i trajni. Iako drvenjaa ima
loa svojstva, ona se zbog niske cijene i dalje koristi u
industriji.
53. Objasnite princip provenijencije i princip pertinencije i
njihovu primjenu kroz povijest.Prvi zaeci arhivistike javljaju se
na teritoriju njemakih dravica u XVI. stoljeu s poecima formiranja
centralnih vladarskih tijela. Komunikacija i korespodencija
centralnih ureda sa drugim tijelima dovela je do stvaranja velike
koliine pisane grae, a ujedno do sve veih potekoa u razvrstavanju
te grae i snalaenju u njoj. Time se prvi puta pojavio problem
unutranjeg ureenja dokumentacije. Praksa je dovela do stvaranja
odreenog reda u kancelarijama primjenjujui predmetni sistem,
odnosno naelo pripadnosti odreenoj materiji tzv. princip
pertinencije. U XVI. st. poinju se javljati i prva teorijska djela
koja se bave prouavanjem problema proizalih iz nastanka i ureivanja
veih koliina pisane grae. Godine 1571. Jakob Rammingen u
Heidelbergu objavljuje dvije knjige kojima se na teorijski nain
pokuava odrediti mjesto registrature u upravnoj strukturi te
odreena arhivistika naela za sreivanje grae.U tome razdoblju arhivi
i pisana graa koja se u njima nalazila imali su prvenstveno
praktian karakter. Dokumenti su prvenstveno sluili za dokazivanje
odreenih prava i njihovo sreivanje provoeno je tako da se mogu to
bre i jednostavnije pronai. Upravo stoga je temeljno naelo koje je
primjenjivano u arhivistikoj struci bio princip pertinencije.Dalju
razradu pojma arhivistika i arhivi dao je Balthasar Bonifacius koji
je u Veneciji 1632. godine objavio djelo "De Archiviliber
singularis", i u njemu razrauje neke osnovne probleme u sreivanju
arhivske grae.U 18. st. po prvi puta se poinju javljati ideje da
arhivi i arhivska graa ne slue samo kao dokazi vlasnitva i nekih
drugih prava ve da mogu posluiti kao prvorazredan izvor pri
povijesnim i nekim drugim znanstvenim istraivanjima.Do velike
prekretnice u radu arhiva dolazi krajem 18. i poetkom 19. stoljea.
Ideja Francuske revolucije te rad mnogih prosvjetitelja i
enciklopedista doveli su do toga da se povijesni aspekt arhivistike
sve vie stavlja u prvi plan. Znaajno je da u to vrijeme dolazi do
prestanka postojanja Svetog Rimskog Carstva Njemake narodnosti i
odjednom se javlja velika koliina registraturne grae, upravnih
tijela koja su prestala postojati, a koja predstavljaju
prvorazredni izvor za izuavanje povijesti europskih naroda.Do nove
velike prekretnice u razvoju arhivistike dolazi polovinom 19. st.
Tada se po prvi puta u arhivistiku praksu uvodi princip
provenijencije - zahtjev da jedan arhivski fond bude sreen na nain
i u obliku u kojem je egzistirao kod njegovog tvorca.Ovo naelo prvi
puta se uvodi 1841. godine u Francuskoj uredbom francuske vlade. No
arhivska graa koja je do tada bila predana u arhive bila je i dalje
ureena prema naelu pertinencije. Tek 1861. godine u Danskoj donosi
se uredba po kojoj e arhiv Danske vlade biti ureen po naelu
provenijencije.Krajem 19. stoljea princip provenijencije ulazi u
iru uporabu i poinje se primjenjivati u veem broju zemalja.
54. Objasnite dokazni karakter arhivske grae koji je u tijekom
15., 16. i dijelom 17. st. bio od primarnog znaenja.U XVI. st.
poinju se javljati i prva teorijska djela koja se bave prouavanjem
problema proizalih iz nastanka i ureivanja veih koliina pisane
grae. Godine 1571. Jakob Rammingen u Heidelbergu objavljuje dvije
knjige kojima se na teorijski nain pokuava odrediti mjesto
registrature u upravnoj strukturi te odreena arhivistika naela za
sreivanje grae.U tome razdoblju arhivi i pisana graa koja se u
njima nalazila imali su prvenstveno praktian karakter. Dokumenti su
prvenstveno sluili za dokazivanje odreenih prava i njihovo
sreivanje provoeno je tako da se mogu to bre i jednostavnije
pronai. Upravo stoga je temeljno naelo koje je primjenjivano u
arhivistikoj struci bio princip pertinencije.Dalju razradu pojma
arhivistika i arhivi dao je Balthasar Bonifacius koji je u Veneciji
1632. godine objavio djelo "De Archiviliber singularis", i u njemu
razrauje neke osnovne probleme u sreivanju arhivske grae.U 18. st.
po prvi puta se poinju javljati ideje da arhivi i arhivska graa ne
slue samo kao dokazi vlasnitva i nekih drugih prava ve da mogu
posluiti kao prvorazredan izvor pri povijesnim i nekim drugim
znanstvenim istraivanjima.Do velike prekretnice u radu arhiva
dolazi krajem 18. i poetkom 19. stoljea. Ideja Francuske revolucije
te rad mnogih prosvjetitelja i enciklopedista doveli su do toga da
se povijesni aspekt arhivistike sve vie stavlja u prvi plan.
Znaajno je da u to vrijeme dolazi do prestanka postojanja Svetog
Rimskog Carstva Njemake narodnosti i odjednom se javlja velika
koliina registraturne grae, upravnih tijela koja su prestala
postojati, a koja predstavljaju prvorazredni izvor za izuavanje
povijesti europskih naroda.Do nove velike prekretnice u razvoju
arhivistike dolazi polovinom 19. st. Tada se po prvi puta u
arhivistiku praksu uvodi princip provenijencije - zahtjev da jedan
arhivski fond bude sreen na nain i u obliku u kojem je egzistirao
kod njegovog tvorca.Ovo naelo prvi puta se uvodi 1841. godine u
Francuskoj uredbom francuske vlade. No arhivska graa koja je do
tada bila predana u arhive bila je i dalje ureena prema naelu
pertinencije. Tek 1861. godine u Danskoj donosi se uredba po kojoj
e arhiv Danske vlade biti ureen po naelu provenijencije.Krajem 19.
stoljea princip provenijencije ulazi u iru uporabu i poinje se
primjenjivati u veem broju zemalja.
55. Objasnite osnovne postavke Dekreta iz 1790. g. kojim se
regulira rad Arhiva Narodne Skuptine Francuske.Arhiv Narodne
Skuptine, koji je osnovan 1789. g. je Dekretom od 12.IX.1790.
godine odreen da preuzme i uva sve akte Narodne skuptine o Ustavu,
javnom pravu, zakonodavnoj djelatnosti i upravnoj podjeli Francuske
te je ujedno proglaen i Nacionalnim arhivom. Na ovaj nain je po
prvi puta postignuto da je arhivu dan javni karakter te da arhiv
postane institucija koja e brinuti o zatiti arhivske grae koja je
bila od vanosti za nacionalnu povijest.
56. Objasnite teritorijalni princip pri tretiranju arhivske grae
u meunarodnom pravu.Jo u XVI. stoljeu formiralo se pravilo da je
arhivska graa povezana sa sudbinom teritorija na kojem je ta
arhivska graa nastala teritorijalni princip. Ovaj princip je
proizaao iz koncepcije feudalne dinastije da teritorij pripada
njenom patrimoniju, a s patrimonijem je povezan i njezin dominij
koji obuhvaa ne samo teritorij nego i sve to se nalazi i ivi na tom
teritoriju. Iz toga se izvelo pravilo da onome kome pripada odreeni
teritorij, pripada i arhivska graa nastala na tom teritoriju.
57. Izmeu koje dvije drave i kada se po prvi puta sklapa
meunarodni ugovor kojim se sudbina arhivske grae tretira prema
principu provenijencije.Poetkom 19. stoljea pojavljuje se primjena
novog principa naela provenijencije. Primjer primjene ovoga
principa nalazimo u ugovoru sklopljenom izmeu Rusije i Pruske
3.05.1815. godine. U njemu se prigodom diobe Poljske predvia i
restitucija arhivske grae koja je iznesena iz svog sredita radi
njene sigurnosti ili kao ratnog plijena.
58. Kada je i ijom inicijativom osnovan Meunarodni arhivski
savjet i koji su mu glavni zadaci.Tako se 1948. godine pod okriljem
U.N.E.S.C.O. - a osniva Meunarodni arhivski savjet - S.I.A., koji
se iri, te u vrlo kratkom vremenu u njega se ukljuuje 14 drava.
Danas je u njega ulanjeno oko 60 nacionalnih arhivskih slubi. Na
taj nain je formirana velika meunarodna arhivska organizacija
rairena diljem svijeta.Djelatnosti Meunarodnog arhivskog savjeta su
mnogobrojne i raznolike. Jedna od znaajnijih je organiziranje
meunarodnog kongresa arhivskih djelatnika na kojima se prati razvoj
nacionalnih arhivskih slubi, tretiraju najvaniji arhivistiki
problemi iz organizacije slube, metodike uvanja arhivske grae i
utvrivanja mjere zatite te grae i dr. Meunarodni arhivski savjet je
osnovao i Komitet za izradu arhivske terminologije koji je u okviru
svoje djelatnosti 1964. godine objelodanio Leksikona arhivske
terminologije.
