BANKARSKI POSLOVI

U bilanci vidimo što konkretno obavlja pojedina banka. Ovisno o uspješnosti podatak možemo vidjeti u računu dobiti i gubitka.Iz osnovnih financijskih izvještaja možemo vidjeti razlog osnutka banke => DOBIT

Banka mora plasirati novac(kreditima)da bi se mogla ostvariti dobit.Preduvjet plasmana je prikupljanje depozita.

Cilj osnivanja banke je DOBIT.Menadžment kreira poslovnu politiku banke. Stanje na tržištu, ponuda, veličina banke, utječu na poslovnu politiku banke.

Razlika malih i velikih banaka:Mala banka je sklonija sigurnijem ulaganju, više je prepuštena sebi.Velika banka ima image, lakše premosti kraću nelikvidnost.Zakonska regulativa utječe na veličinu banke, a očituje se u bilanci.Opseg poslovanja razlikuje se od banke do banke.

Podjela bankarskih poslova:

*prema bilančno analitičkom kriteriju

1. Aktivni bankovni poslovi2. Pasivni bankovni poslovi3. Posrednički bankovni poslovi –Neutralni poslovi

*prema ročnosti:

1. kratkoročni2. dugoročni

Neutralni posloviČine 30% prihoda banke, dobivaju na sve većem značaju.

1) depo poslovi -preuzimanje na čuvanje raznih vrijednosti, ili na čuvanje i upravljanjepodjela:*otvoreni depo poslovi(vrijednosni papiri dati banci na čuvanje i upravljanje)(banka upoznana sa sadržajem)*zatvoreni depo poslovi(samo čuvanje-trezor, banka ne zna što je u trezoru)(banka ustupa prostor koji komitent plaća)

2)poslovi platnog prometa-obavljaju kom. banke i naplaćuju proviziju-dva sustava:*Hr. sustav velikih plaćanja*nacionalni klirinški sustav (FINA, kom.banke, masovne transakcije)

3)kupnja i prodaja vrijednosnih papira, zlata, valuta, za tuđi račun-klasični brokerski posao(nema rizika)*limitiranim nalogom *nelimitiranim nalogom (najbolja tržna cijena)

4)osiguranje, vođenje mirovinskih fondova

Cjenici-*pravilnik o bankovnim stopama (popis aktivnih i pasivnih kamata)*tarifa naknada za usluge-PROVIZIJA

BANKARSKIPOSLOVI

PASIVNI AKTIVNIkratkoročni dugoročni kratkoročni dugoročniEmisija novca Emisija dionica Kotokonrentni kredit

(kred. po tek.računu)Hipotekarni kredit

Depozit po viđenju Oročeni depoziti Eskontni kredit Investicijsli kteditZaduženje kod drugih banaka

Dugor. depoziti države Lombardni kredit

Blagajnički zapisi Obveznice Rambusni kreditEskontirane vlastite mjenice

Dudor. krediti iz inozemstva Akceptni kredit

Avalni kredit Potrošački krediti

Pasivni poslovi Pasivni kratkoročni poslovi ( izvor sredstava banaka)

1. Emisija novca -pasiva u bilanci poslovnih banaka

-emitira HNB, poslovna banka prima novac

2. Depozit po viđenju -sredstva primarne likvidnosti banaka-polaganje novca

Vrste :*pravi (polog stvari: zlato, nakit…)*nepravi (depozit novca)

Deponent -osoba koja deponira novacDepozitor- banka koja prima depozit

Transakcijska funkcija-novac na računu ima mogućnost plaćanja, sredstva moraju biti prisutna.Banka mora isplatiti traženi novac odmah i bez prigovora.

Karakteristike novca, razlika je u pojavnom obliku.

*primarni oblik-izvor depozita je nefinancijski sektor (fiz. osobe, poduzeće, država) -uplata gotovine na račune-naplata čekova, mjenica, vrijednosnih papira

*sekundarni oblik-izvor je fin. sektor (druge banke)-temelje se na primarnim oblicima (odobravanje kredita- multiplikacija depozita) Uvjeti da bi banka dobila kredit:-depozit-novac mora biti deponiran u banci, korištenje bezgotovinskog platnog prometa

3. Zaduživanje banaka kod drugih banaka -kratkoročno radi održavanja likvidnosti -banke se radije zadužuju kod dugih banak nego kod centralne banke, jer je ona posrednik i naplaćuje provizijuBanka mora biti likvidna jer nikada ne zna koliko će depozita morati isplatiti klijentima; banka će procijeniti koliko najmanje novca mora imati da bi bila likvidna , a ostalo će uložiti.Nelikvidnost- banka je previše investirala, no ostaje solventna, loša procjena.

4. Blagajnički zapisi -vrijednosni papir kojim banka prikuplja sredstva-zadužnica ili kreditni papir -ugovor o kreditu-izdaje ih država, HNB, poslovne banke, županije-sigurnost je visoka i mali je rizik, te je prinos niži-prodaju se uz diskont, a isplaćuju po nominalnoj vrijednosti -rok otplate 90 dana-one koje izdaje HNB otkupljuju samo poslovne banke

Pasivni dugoročni poslovi

1. Emisija dionica -banka emitira dionice da bi prikupila temeljni kapital-bolje da banka ima što veći temeljni kapital jer njime pokriva eventualne gubitke

2. Oročeni depoziti -ugovor o odricanju raspolaganja novcem na neko vrijeme uz plaćanje određene kamatne stope-kamata ovisi o roku oročenja-kvalitetni izvor za bančino dugoročno plasiranje -najstabilniji izvor kreditnog potencijala banaka-dugoročni depoziti države, javnih ustanova,

3. Izdavanje obveznica -upisom obveznice banka stvara dugoročni kreditni potencijal

4. Dugoročni krediti iz inozemstva -financiranje određenih projekata, planova-npr. potpora privatizaciji-dugoročan stabilan izvor financiranja banaka

Aktivni poslovi

Aktivni kratkoročni poslovi

1. Kontokorentni krediti -kredit po tekućem računu-povećanje likvidnosti, prometa-dozvoljen minus na tek. Računu-osnova odobravanja je ugovor kojim se definira iznos, rokovi, kamatne stope…-koriste ga građani u RH-po žir.rn se ne može otići u minus-najčešći kratkoročni kredit

Prednosti: Omogućava likvidnost Automatizam kod obnavljanja Koristi se po potrebi Banka naplaćuje kamate samo za period kada se koristi Osim kamata naplaćuje se pravo ulaska u kredit Vraća se kad god je uplata Odobrava se linearno Nema osiguranja plaćanja-kolaterala

2. Eskontni kredit -otkup bilo kojeg vrijednosnog papira prije njegova roka dospijeća plaćanja uz odbijanje kamata, provizija i troškovaDiskontna stopa -kamatna stopa po kojoj HNB odobrava kredite drugim poslovnim bankama-u pravilu najniža kamata u okruženjureferentna stopa po kojoj se određuju ostale kamate

Diskont-apsolutni iznos koji se odbija od vrijednosnog papira ako se prodaje prije rokaBlagajnički zapisi se prodaju na diskont a otkupljuju po nominalnoj cijeni.Duboki diskont-odnosi se na dugoročne obvezniceveliki diskont + dugi rokEskontni kredit-kredit koji je odobrila banka na osnovi mjeničnog pokrića-odobrava se na osnovi boniteta mjeniceMjenica je mogući izbor da li se želi primiti kao sredstvo plaćanja ili ne.

Mjenica se može podnjeti banci na eskont. -dobivanje kredita na osnovi mjenice uz odbijanje kamata, provizija i troškova -robna mjenica, kratkoročna mjenica(90 dana) -mora imati barem tri potpisa

e

Re eskontni kredit-još jedan krug kada banka daje mjenicu da bi se zadužila kod druge banke (centralna banka)

Banke imaju posebne odbore koji ispituju bonitet mjenica( procjenu naplativosti).

Eskontnim kreditom se postiže bolja protočnost robe putem komercijalnih kreditaProdavatelj je prodao robu , a naplatio je kada je htio ( reeskont)

3. Lombardni krediti -stavka aktive -kratkoročni bankovni posao odobren na temelju zaloga nekih pokretnih vrijednosti-banka odobrava kredit na temelju procijenjene vrijednosti zaloga-rok dospijeća-do 2 tjedna-dužnik je vlasnik zaloga koji služi kao garancija plaćanja-banka može zalog prodati na javnoj dražbi kako bi se mogla naplatiti ako dužnik ne podmiri obveze-lombardna stopa +troškovi čuvanja zaloga -banka daje kredit u iznosu do 50% od vrijednosti zaloga

CENTRALNA BANKA

BANKA

PRODAVATELJ KUPAC

mjenica

roba

mjenica

mjenica

Reeskk.kredit

Eskontni kredit

3. FINANCIJSKI SUSTAV – KARAKTERISTIKE I ZADACI

Financijski sustav je skup tržišta i tehnika koje omogućavaju trgovanje novcem, a određen je društveno-ekonomskom strukturom svakog gospodarskog sustava. Uključuje fin. institucije, fin. oblike i fin. kanale.

U financijskom sustavu možemo razlikovati 3 različita područja:

a) financijske institucije (monetarne i nemonetarne), b) područje ponude potražnje (javljaju se sektori koji mogu biti suficitarni i deficitarni), c) novčano potraživanje.

Zadaci financijskog sustava:mobilizairati sva novčana sredstva koja mogu poslužiti kao zajam i prenijeti ih – transferirati od štediša onima koji ih trebaju za potrošnju ili za investiranje.raspoloživi novč kap usmjeriti u one pothvate koji su profitabilni i ekonomski opravdani (alokacija)Uz formiranje dovoljnog kapitala i njegovu uspješnu alokaciju, financijski sustav ima i slijedeće funkcije :štedna funkcija - svaki fin. sustav mora osigurati rane oblike štednjeplatežna funkcija - osigurati dovoljan broj šalterskih mjesta i bankovnih institucijagospodarsko-politička funkcija mora podržavati temeljne strateške ciljeve gospodarske politike i mora biti u funkciji ostvarenja pune zaposlenostismanjivanje rizika – fin. sus. mora minimalizirati rizike putem pravne regulative ili putem osnivanja potrebnih agencijafunkcija čuvanja kupovne moći domaće valute – temeljni cilj HNBa kreditna funkcija - dostupnost financijskih sredstava svakom gospodarskom subjektufunkcija sigurnosti i likvidnosti - mogućnost brzog pretvaranja vrijednosnih papira u novactj. pretvaranje likvidnog u nelikvidni oblik

Danas pod fin. sustavom podrazumjevamo : -ukupnost ponude i potr. za fin. sredstvima,-financ. oblike,-pravnu regulativu, -cijene(visina kamata),-financ. tržište.

Model financijskog sustava svake zemlje obuhvaća nosioce ponude i potražnje, financijske instrumente – potraživanja, financijske institucije i financijske tokove koji integrirani u financijskim tržištima omogućavaju usmjeravanje novčanih viškova na ona mjesta proizvodnje i prometa gdje su oni potrebni i koja mogu ispuniti vladajuće tržišne uvjete.

7. FINANCIJSKA PIRAMIDA

Financijska piramida prikazuje strukturu financijske imovine neke osobe prema kriterijima sigurnosti i profitabilnosti. Portfelj imovine uređuje se tako da su pri osnovici piramide najsigurniji instrumenti manjeg prihoda kako bi se osigurala široka i stabilna osnova piramide (imovine). Prema vrhu piramide sve manji iznosi ulažu se u sve rizičnije oblike imovine i sve većeg mogućeg prihoda. Na samom vrhu piramide ulaganja mali su iznosi uloženik u instrumente visokog rizika.Ovaj standardni izgled piramide svaki investitor korigira ovisno o nizu čimbenika i motiva, a od velikog su značaja dob, spol, karakterne crte, raspoloživa sredstva, stanje na tržištu, preferencije likvidnosti i sl. Pri određivanju portfelja stručnu pomoć investitorima pružaju profesionalni analitičari financijskog tržišta i savjetnici, brokerske kuće i posebni bankovni odjeli.

Protfelj imovine ovisi o raznolikosti ulaganja i našim sklonostima(likvidnost, rizik, naplativost…)

junk obveze

obične dionice

preferencijalne dionice,neosigurani krediti

neosigurane obveznice, neosigurana štednja, ulozi kod banke

državne obveznice, osigurane obveznice,hipotekarne obveznice

gotovina, osigurani računi, transakcijski računi

-Struktura ulaganja nekog investitora ovisi o tome što investitor preferira* najveći iznosi se ulažu u sigurno, a man i dijelovi idu u stepenice na više, a anjmanji dio u junk obveznice-potrebno je uvijek razmišljati o sigurnosti-pomoć pružaju stručne osobe- brokeri, investicijski odvjetnici

Bonitet- kreditna sposobnost, rang, rejting-sposobnost da li će neka osoba biti u mogućnosti otplaćivati svoje krediteInstirucije za ocijenu boniteta rade procjenu kreditnog rejtinga

Junk obveznice-izdaju nova poduzeća da bi financirala proizvodnju-postoji ogroman rizik ali je i prihod razmjeran tomu-visokorizični vrijednosni papiri

Preferencijalne dionice-osiguravaju vlasniku isplatu dividende, ali mu ne nose pravo glasa

1. IZRAVNO (DIREKTNO) FINANCIRANJE

Direktno financiranje se odvija bez posrednika. NDJ izdaje obećanje plaćanja i to obećanje plaćanja kupuje NSJ. Ta obećanja plaćanja NSJ ima u svojoj aktivi ( to je njemu imovina koja će donijeti prinos). NSJ je zamjenio jedan oblik svoje imovine (novac) za financijsko potraživanje (npr. dionica, obveznica). Ta izravna potraživanja NSJ prema NDJ nazivaju se i primarnim potraživanjima ili primarnim vrijednosnicama. Vrijednosnice u pravilu imaju visok stupanj utrživosti na sekundarnom financijskom tržištu što im daje osobinu likvidnosti. Potraživanje uvijek ostaje jednaka obveza krajnjeg uzajmljivača prema krajnjem pozajmljivaču.

Zadnjih 10 godina uloga direktnog financiranja raste zbog toga što se:

1.otklanja problem krojenja duga, te postoji ciljna skupina za koju se emitiraju vrijednosni papiri, problem krojenja duga se stavlja na nižu razinu

2.ovo tržište je veleprodajno tržište i kod direktnog financiranja je onemogućen pristup individualnim investitorima i dužnicima.

Izravno financ. ima više ograničenja. Teško je “skrojiti” takva potraž. koja će investitorima odgovarati po prinosima, por. tretmanu, iznosu na koji glase, stupnju rizika, dispjeću, obliku i vr. vrijednosnica isl.

2. FINANCIJSKA INTERMEDIJACIJA (INDIREKTNO FINANCIRANJE)

Indirektno financiranje je način prijenosa novčanih sredstava od krajnjih pozajmljivača krajnjim uzajmljivačima, kada se između njih pojavljuje financijski posrednik ili intermedijar. Intermedijar kupuje direktna financijska potraživanja jednih karakteristika i pretvara ih u indirektna potraživanja drugih karakteristika. Ti intermedijari su financijske institucije (komercijalne banke, štedionice, štedno-kreditne zadruge, mirovinski fond, skrbničke institucije itd.), a one prikupljaju sredstva na više načina:u obliku depozita, prodajom osiguranja, uplatom udjela kod otvorenih i zatvorenih financijskih fondova, polozima na transakcijske račune itd. Intermedijar kupuje potraživanja i pretvara ih u potraživanja drugačijih karakteristika. Odnos između financijskih intermedijara i NDJ je odnos direktnog potraživanja koje intermedijari financiraju prikupljajući sredstva NSJ tj. emisijom sekundarnih obveza prema NSJ. Kreiranje obveza prema NSJ se javlja u pasivi intermedijara, a potraživanja od NDJ su aktiva.

Glavne prednosti intermedijacije u odnosu na direktno financiranje:1. mogućnost kreiranja potraživanja različitih denominacija intermedijacija denominacija2. financijske institucije disperziraju rizik intermedijacija rizika3. mogućnost mijenjanja dospijeća potraživanja intermedijacija dospijeća (polozi jednog dospijeća, a

potraživanja drugog) – omogućava ročnu transformaciju sredstava4. mijenjanje stupnja likvidnosti intermedijacija likvidnosti (intermedijator je u mogućnosti preprodavati

potraživanje) – omogućava visoku likvidnost sekundarnih obveza5. informacijska intermedijacija

Financijski posrednici su banke, štedne depozitne institucije, osiguravatelji života i imovine, mirovinski fondovi, fondovi zajedničkog investiranja, raznolike državne financijske institucije, stambena društva, tj. sve one financijske institucije koje u svojoj aktivi imaju direktna financijska potraživanja, a u pasivi indirektna potraživanja kao obvezu prema štedišama ili investitorima.Intermedijari se nazivaju financijske institucije i imaju nekoliko zadaća:

1) Prikupljanje novčanih sredstava2) Plasiranje novčanih sredstava3) Pružanje financijskih usluga – poslovi platnog prometa, arbitraža, depo poslovi, poslovi u kojima su

banke fiskalni agenti, špekulativni poslovi, poslovi izdavanja jamstva i garancija, mjenjački poslovi (oni su dominantni).

IZRAVNO I POSREDNO FINANCIRANJE

*Eksterno financiranje-moguće je obaviti izravno ili preko posrednika

Posredovano tržište Izravno tržište-NSJ preko Fin.posrednika dolaze do NDJ i njihovih višaka sredstava

Izravno financiranjeNDJ i NSJ dolaze u direktan kontakt -NDJ nude vrijednosne papire za koje dobivaju novac od NSJ koje imaju višak srdstava-mogućnost privatnog plasmana(unaprijed dogovorena transakcija)-mogućnost javne ponude ( poziv putem javnosti na kupnju vrij.papira)

*karakteristike potraživanja ostaju iste:- rokovi- kamatne stope- nominalni iznosi- sve ostaje isto osim vlasnika

Dionice-vlasnički instrumentObveznice-kreditni intrument

Brokeri-za tuđi račun –provizijaDealeri-za svoj računInvesticijski bankari-sudionik tržišta vrijednosnih papira kojima trguje-ostvaruje pravo an proviziju

FINANCIJSKO POSREDOVANJE-banke-štedne ustanove-osiguravatelj imovine i života-mirovinski fond-inv.fond-stambena društva

Novčano suficitarne jedinice-kućanstva-poduzeća-država

IZRVNO FINANCIRANJE-privatni plasman-brokeri-dealeri-inv.bankari

Novčano deficitarne jedinice-kućanstva-poduzeća-država

Direktan sustav je netransparentan,nedostatak informacija, neusklađenost ponude i potražnje. -manje zastupljen nego posredovanje

POSREDOVANJE-sustav u kojem posreduju financijski stručnjaciPosrednici prikupljaju novčana sredstvate ih ulažu u potraživanja NDJ-informirani su o potražnji i ponudi na novčanom tržištu-zarađuju na kamatama, provizijama-preuzimaju rizik-iz mnogo malih depozita mogu odobriti jedan veliki kredit

Motiv za izlazak na tržište imaju svi:NSJ-očekuje veću dobit nego da je novac u banciNDJ-očekuju kamatu manju nego u banci-karakteristike potraživanja se mijenjaju

- DIREKTNO FINANCIRANJEizdavanjem vrijednosnih papira, uzimanjem kredita od drugog poduzeća, nema posredništva

- INDIREKTNO FINANCIRANJEobavlja se putem banaka i drugih posrednika- INTERNO FINANCIRANJE (iz izvora u poduzeću)- EKSTERNO FINANCIRANJE (uzimanje kredita iz banke, izdavanje vrijednosnih papira)

OKRUPNJAVANJE BANAKA

Oblici okrupnjavanja:

1. Bankovni holding – oblik okrupnajavnja u kojem jedna banka (majka) posjeduje kontrolni paket dionica s pravom glasa ili većinski udjel u drugoj ili više dr. banaka (kćeri). Time vršna banka stječe odlučujući utjecaj na izbor rukovodstva banke – kćeri i kontrolira njenu politiku. Osnivanje je redovito regulirano zasebno od regulacije osnivanja i djelovanja industrijskih holding tvrtki. Banke osnivaju holding zbog izbjegavanja zakonskih propisa, zbog obavljanja onih nebankovnih finan. poslova koji su zabranjeni ili čije je obavljanje ograničeno., zbog ostvarivanja poreznih olakšica, koncentracije kapitala, veće konkurentnosti, smanjivanja troškova isl. Zbog stroge regulacije banaka i zabrana njihovog sudjelovanja u nebankovnim ali financijskim i obično vrlo profitabilnim poslovima, u novije vrijeme banke se povezuju i sa drugim fin. institucijama kako bi ušle u sve financ. poslove: osiguranje, leasing, potrošačko kreditiranje, factoring, porezno savjetovanje isl. Jednobankovni holding nastaje kada banka “majka” kontrolira jednu banku i više nebankovnih financijskih podružnica.

Multibankovna holding grupa nastaje kada jedna banka ili nebankovna tvrtka posjeduje više banaka i nebankovnih financijskih institucija.

2. Bankovni konzorcij – način okrupnjavanja kapitala ugovornim udruživanjem banaka radi ostvarivanja nekog značajnog projekta što ga one pojedinačno nisu u stanju obaviti ili ga mogu ostvariti tek uz teškoće ili veće troškove. Ciljevi mogu biti kratkoročni ili trajni. Temeljna osobina je da se osnova zbog točno definiranog cilja i traje samo dok se taj cilj ne ostvari. Za trajanja konzorcija banke zadržavaju samostalnost, a u konzorcij udružuju dio potrebnog kap., kadrove, tehniku, poslovne veze. Njime rukovodi “vršna” banka koja se naziva gestor. Na istom principu konz. osnivaju i velika pod.

3. Multinacionalne banke – su širi oblik udruživanja banaka i kapitala iz više zemalja i one pridonose globalnoj ekonomskoj integraciji. Preko mreže podružnica u više zemalja obavljaju financijske transakcije na nacionalnim i međunarodnim tržištima, ostvarujući dobit na razlikama u uvjetima na pojedinim tržištima.

4. Kupovni ili bankovni sindikat - grupa investicijskih banaka koja prema sporazumu upisnika kupuje novo izdanje vrijednosnica velike vrijednosti od emitenta s ciljem raspodjele investitorima na primarnom financijskom tržištu.

OKRUPNJAVANJE - banke su okrenute okrupnjavanju zbog izrazito skupe suvremene tehnologije, nedostupne bankama srednje veličine. Proces okrupnjavanja je posebno zahvatio velike bankarske sustave kakvi su američki, japanski, njemački i drugi, što je dovelo do stvaranja banaka giganata, nazvanih "mega banke". Jedan od bitnih pokretača okrupnjavanja banaka je i ekonomija obujma - tj. snižavanje ukupnih troškova.

FUNKCIJE I KARAKTERISITKE SREDIŠNJE BANKE

Središnja banka

posebna, najvažnija monetarna institucija i vrhovna novčana vlast svake moderne države. Po svojim funkcijama i karakteristikama bitno se razlikuje od svih drugih financijskih institucija jer kontrolira zakonima uspostavljeni jedinstveni novčani, kreditni i bankovni sustav, a sve više i sustav depozitno-kreditnih financijskih institucija. Ponekad se naziva i banka banaka.

Temeljni joj je zadatak očuvanje vrijednosti nacionalnog novca i utjecanje monetarnom politikom na gospodarska kretanja. Središnja banka je neprofitna institucija.

Troškove poslovanja pokriva:

a) prihodima od kamata na kredite poslovnim bankama, b) od kamata na vrijednosnice koje drži u aktivi, c) od prihoda koje ostvari plasmanom deviznih pričuva. d)Je centralna zbog dva monopola koja joj daje zakon: 1. emitiranje novca 2. propisana obveza bankama da kod centralne banke moraju držati određene rezerve. Zakonski ih regulira sabor.

Na temelju tih monopola sve CB izvode sljedeće funkcije:1) reguliranje količine novca u optjecaju,2) održavanje stabilnosti domaće valute,3) upravljanje tečajem,4) upravljanje deviznim rezervama,5) održavanje likvidnosti bankarskog sustava,6) održavanje likvidnosti u plaćanju prema inozemstvu,7) poslovi fiskalnog agenta države,8) reguliranje platnog prometa.

-emisiona ustanova.

Karakteristike:- izdavanje noca, nekada privilegija pojedinih banaka - emisiona dobit- zadatak: stabilnost novca idržavnih financija, a ona ovisi o samostalnosti inezavisnotiti središnje banke.- funkcije NB:1. regulira opticaj novca i emisiju kredita radi stabilnosti vrijednosti novca kao i likvidnosti i solventnosti

privrednog sustava ako, > nelikvidnost, < pretjerana likvidnost inflacija.2. vodi brigu o likvidnosti i solventnosti banaka i to kako u zemlji tako i prema inozemstvu.

3. brine o platnoj bilanci zemlje i njenoj uravnoteženosti4. izdaje novac5. obavlja transakcije za državu kao što su: obavljanje platnog prometa, uzimanje kredita, financiranje budžeta, proračunava itd.

mjere centralne banke:a) eskontna politika- krediti - selektivniHrvatska smatra da nije potrebno ništa poticati kreditima- eskontna stopa je stopa koju NB obračunava prema poslovnim bankama, uobičajeno je u svijetu da je ona

parametar za koji banke nadograđuju marže i formiraju kamatnu stopu; uobičajeno je u svijetu da je ona malo viša od stope inflacije.

- ostale kamate na kredite obveznu rezervu itd.- tarifa - naknada koje NB obračunava prema poslovnim bankamab) operacije otvorenog tržišta- trgovina državnim vrijednosnim papirima (u RH trguje dragovoljnim blagajničkim zapisima)c) utvrđivanje uvjeta minimalne likvidnosti i kreditne sposobnosti banakad) politika obvezne rezerve i rezervi likvidnosti (banke imaju obvezu da 35% stavlja u rezerve, ostalo može dati

u kredit)e) kvanlitativna ograničenja poslovanja banaka- obim kredita (ne primjenjuje se u HR)- neto domaća aktiva (ograničenje rasta izvora, ne primjenjuje se u HR, ali ga prait NBH i izvještava MMF)- ročnost (prema važećim propisima smije se max 15% kratkoročnih izvora usmjerili u dugoročne plasmane)- devizna aktiva i pasiva- multiplikatori - skup parametara kojima se regulira poslovanje banaka.

HRVATSKA NARODNA BANKA

HNB osnovana je uredbom u prosincu 1991., a u praksi je djelovala od lipnja te godine.1992. je donešen zakon o NBH i taj je zakon mjenjan 1995 zbog krize u bankarstvu. 1997. je promjenjen naziv NBH u HNB. U travnju 2001. donešen je novi zakon o HNB i taj je zakon uvelike koristio iskustva Europske CB. HNB je neovisna institucija i za svoje poslovanje odgovara saboru.CB je i neprofitna institucija i višak prihoda nad rashodima usmjerava u proračun. Kapital joj je oko 2,5 mrld kn, a višak prihoda nad rashodima kretao se oko 100 mil kn. Osn. je cilj HNB postizanje i održavanje stabilnosti cijena. Iz ovog je cilja izveden indirekt cilj da će HNB podupirati gosp politiku RH a da ne dovede u pitanje ostvarenje svog osnov. cilja. Zato je regulirano da HNB ne smije odobravati kred RH.Zadaci HNB:

1.) provođenje monetarne i devizne politike2.) držanje i upravljanje deviznim rezervama3.) izdavanje novčanica i gotovog novca 4.) poslovi nadzora i kontrole5.) vođenje računa banaka

INSTRUMENTI HNB-a ZA REGULIRANJE KOLIČINE NOVCA U OPTICAJU

Za reguliranje količine novca u opticaju HNB primjenjuje 5 instrumenata:

1. diskontnu politiku, 2. politiku otvorenog tržišta, 3. politiku obvezne rezerve, 4. kvantitativnu politiku (u visokoj inflaciji limitiranje plasmana) i 5. kvalitativnu politiku (emisijom primarnog novca stimuliramo gospodarske sektore).

Provođenje monetarne i devizne politikeOvaj zadatak HNB realizira poslovima na otvorenom tržištu, odobravanjem kredita bankama, diskontnim poslovima, određivanjem kamatnih stopa na kreditne i diskontne poslove, reguliranjem obvezne rezerve, trgovanjem stranom valutom, upravljanjem međunarodnim (deviznim) rezervama.

1.) LOMBARDNI KREDIT koji se odobrava na temelju zaloga pokretnina ili nekretnina. Taj se kred. odobrava u visini 50% od nom. vrij. kunskih blag. zapisa i 30% vrijednosti deviznih blagajničkih zapisa. Takav kredit mogu koristiti isključivo banke i to do 15 dana u jednom mjesecu, kamatna stopa je 9,5%. Taj kredit služi za premošćivanje trenutne nelikvidnosti.2.) KRATKOROČNI KREDIT ZA LIKVIDNOST koriste banke koje imaju problema s likvidnošću, rok utvrđuje guverner HNB i može biti do 6mj. a iznimno do 12 mj. Tu imamo dvije kamatne stope. Za kredite do 3 mj. kamatna stopa se računa tako da se na kamatnu stopu za lombardne kredite doda 0,5 % a za kredite preko 3 mj. doda se 1% . zalog su plemeniti metali i drago kamenje, novčanice i kovani novac u konvertibilnoj stranoj valuti, potražna salda u konvertibilnoj valuti, vrijednosni papiri ministarstva financija, državne obveznice, blagajnički zapisi itd...3.) REPO AUKCIJ E koriste se radi kratkoročnog premošćivanja nelikvidnosti. Na aukcijama sudjeluju samo domaće banke i podružnice ino-banaka. Na aukciji banka nudi nominalni iznos VP i repo stopu. Najčešći VP su trezorski zapisi i blagajnički zapisi. Kod reotkupa banka plaća cijenu koja se računa na temelju repo stope na aukciji i kupovne cijene. To su poslovi na nekoliko dana, a u SAD-u over night poslovi. Na aukciji se unaprijed određuje cijena koja se namjerava platiti.4.) BLAGAJNIČKI ZAPISI prodaju se uz diskont, kunskima je rok dospijeća 35 dana a deviznima 35 i 63 dana. Devizni mogu biti samo u dolarima ili eurima. Blagajničke zapise mogu kupovati domaće banke, podružnice stranih banaka, stambene štedionice i HBOR. 5.) OBVEZNA REZERVA- obveznici izdvajanja su domaće banke, štedionice i podružnice stranih banaka. Visina joj je 19 %. Banke ju izdvajaju na temelju primljenih depozita i kredita u kunama, deviznih računa, deviznih depozita i primljenih deviznizh kredita. Obračunsko razdoblje je 1 mj. 40% obvezne devizne rezerve banka mora izdvojiti na račun HNB-a. Maksimalno 60% drži na računima likvidnih potraživanja i ta sredstva nalaze se na računima ino banaka kao depozit po viđenju. Tako država štiti pojedince. Na kunski dio obvezne rezerve HNB plaća bankama kamatu od 1,75 % godišnje. Na 60% banke naplaćuju kamatu koja je aktualna na deviznom tržištu.6.) DEVIZNE AUKCIJE orržavaju se prema diskrecijskoj odluci HNB jer banka putem tih aukcija kreira i kontrolira količinu novca u optjecaju. Dva su osnovna cilja tih aukcija: stabilnost domaće valute i likvidnost plaćanja u zemlji i inozemstvo. Multiple price- banaka nudi tečaj a CB ga ponderira. Pristup aukcijama imaju banke s velikim ovlaštenjima. 7.) ODNOS DEVIZNIH POTRAŽIVANJA I DEVIZNIH OBVEZA a) postotak pokrivenosti deviznih obveza deviznim potraživanjima mora biti minimalno 53%b) banka mora imati minimalni iznos od 1 mil. USD na deviznom računu. Tu obvezu moraju ispunjavati banke ovlaštene za poslovanje s inozemstvom. Izračunava se mjesečno.8.) SPREČAVANJE IZLOŽENOSTI DEVIZNE POZICIJE VALUTNOM RIZIKU- dopuštena izloženost može biti maksimalno 20 % jamstvenog kapitala. Računa se neto svaka valuta ( obveze – potraživanja). Osim valute uzimamo i domaću valutu indeksiranu ugovorenom valutnom klauzolom.9.) AKTIVNE KAMATNE STOPE HNB- eskontna stopa 4,5 %, lombardna 9,5% , kamatna stopa na kredit za likvidnost. PASIVNE KAMATNE STOPA HNB- stopa na izdvojene obračunske rezerve 1,75 % i za devizni dio rezerve kamatna stopa ostvarena na ino tržištu.

ODRŽAVANJE LIKVIDNOSTI BANAKA KAO FUNKCIJA HNB-a

HNB određuje likvidnost poslovnih banaka kroz 7 mjera:

1. propisuje obveznu rezervu2. propisuje posebnu rezervu likvidnosti za rizične poslove (za avaliranje ili garantiranje)3. propisuje minimalni iznos sredstava koje banke moraju držati kod sebe4. propisuje ročnu strukturu izvora i plasmana5. odobrava kredite za likvidnost poslovnim bankama6. propisuje uvjete kreditne sposobnosti banaka7. određuje datum od kojega je banka nelikvidna i o tome obavještava ZAP

ODRŽAVANJE MEĐUNARODNE LIKVIDNOSTI KAO FUNKCIJA HNB

Održavanje likvidnosti prema inozemstvu HNB ostvaruje:

1. rukovanjem deviznim rezervama2. propisuje obvezu banaka da drže određeni iznos u devizama3. kupuje i prodaje valutu RH u inozemstvu4. propisuje opseg i strukturu korištenja inozemnih kredita5. osigurava provedbu platnih ugovora s inozemstvom6. zaduživanjem u inozemstvu

Mjere politike kojima HNB osigurava opću likvidnost prema ino. obuhvaćaju: mjere devizne politike, politiku deviznih pričuva i kupnju i prodaju deviza na deviznom tržištu.

DEVIZNE REZERVE: STRUKTURA I VRSTE

Devizne rezerve su potraživanja CB i poslovnih banaka prema bankama u inozemstvu.Devizne rezerve imaju dva cilja: stabilnost cijena i reguliranje količine novca u opticaju.Dvije su vrste deviznih rezervi:

1.) tekuće – kad CB i poslovna banka služe za ostvarivanje ciljeva dio koji se nalazi kod poslovnih banaka služi za plaćanje obveza komitenata

2.) stalne devizne rezerve – koje se nalaze u trezoru CB (gotovina) služe u slučaju rata, elementarnih nepogoda, političke izolacije... u RH varira oko 100 mil $.

Slijedeća podjela je na NETO I BRUTO DEVIZNE REZERVE1.) Neto su one koje CB kupuje na deviznom tržištu2.) Bruto su obveze po aranžmanima s MMFom3.) Devizni blagajnički zapisi također čine državne bruto rezerve. To je prinudno izdvajanje deviznih

sredstava u vrijednosne papire koje propisuje CB.Ukupne devizne rezerve dijele se na dvije kategorije:

a) kojima upravlja HNB: efektiva u trezoru i stalne devizne rezerveb) kojima upravljaju ovlaštene banke

HNB dolazi do deviznih rezervi:

1. kupnjom deviza od banaka na aukcijama2. povlačenjem tranši od MMF-a3. iz prihoda od kamata na devizne depozite4. prinosom od portfolio managementa

prodajom efektivnih kuna stranim bankama

DEVIZNA OBVEZNA REZERVAS ta 3 dijela banka upravlja pasivno i to ne može upotrijebiti za intervenciju. Koncem 2001. devizne rezerve za 4 glavne banke bile su 4,7 mlrd kn, a isto toliko ih je u drugim bankama ali su ta sredstva vezana. Devizne rezerve poslovnih banaka su kolateral za korištenje kratkoročnih kreditnih linija, akreditiva i garancija deviznih banaka. HNB svoje devizne rezerve ulaže u državne VP: mali prinos, nerizične, likvidne. Devizne rezerve leže u depozitima inozemnih banaka. Najniži rejting takve banke je AA minus. Devizne se rezerve ulažu u sporazume o reotkupu, u instrumente inozemnih CB i u portfolio management (jedan dio se prepušta inozemnim bankama).

Svaki dan CB mora imati u najlikvidnijem obliku raspoloživo 10 % rezervi. Optimum deviznih rezervi ovisi o visini uvoza i obvezi po kreditima.Najviše 30 % deviznih rezervi može se držati u jednoj zemlji i to u onoj koja ima najviši kreditni rejting AAA. Kod jedne banke može se držati do 5%, ali ne više od 2% kapitala te banke. Prinos po deviznoj rezervi kod nas je bio 4, 63 %. Devizne rezerve rastu u RH po sljedećim osnovama: otkup od banaka 33 %, otkup od ministarstva financija 40 %, prinosi od inozemnih depozita 10 %, prodaja kuna 3 %, zarada na tečajnim razlikama 3 %, priljev monetarnog zlata 10 %.

REGULIRANJE KREDITNIH ODNOSA SA INOZEMSTVOM

Posebni utjecaj HNB na zasnivanje kreditnih odnosa s inozemstvom ogleda se u tome što:

1. propisuje obvezu obavještavanja o namjeri zaključivanja kreditnog posla s inozmstvom2. propisuje obvezu podnošenja prijave o zaklj. ugovoru po svim zaključenim kred. poslovima s ino.3. propisuje obveze podnošenja određene dokumentacije4. prati korištenje, otplate, eventualne raskide ugovora o kreditu5. utvrđuje opseg i namjenu zaduživanja i odobravanja financijskih kredita

Pri reguliranju kreditnih odnosa s inozemstvom HNB uzima u obzir:

1. stupanj vanjske zaduženosti2. iznos deviznih pričuva3. ročnost obveza i potraživanja4. strukturu primljenih i datih kredita po vrstama5. druge čimbenike važne za održavanje međunarodne likvidnosti6.

7.

8.9.

10.11.12.

REGULIRANJE PLATNOG PROMETA S INOZEMSTVOM

U okviru ove zadaće HNB:

1. osigurava provedbu platnih i financijskih ugovora s inozemstvom2. izdaje bankama ovlaštenja za obavljanje platnog prometa i kreditnih odnosa s inozemstvom (velika

ovlaštenja)

3. odobrava poslovanje sa stranim sredstvima plaćanja u zemlji (mala ovlaštenja)4. propisuje način i uvjete iznošenja i unošenja u zemlju domaće i strane valute, čekova i drugih vrijednosnica5. propisuje način obavljanja mjenjačkih poslova6. odobrava posebne načine plaćanja i naplate s inozemstvom, plaćanja unaprijed, produljavanje rokova

naplate i sl.7. prodaje efektivne kune inozemnim bankama8. organizira međunarodni platni promet i daje tehnička uputstva za njegovo obavljanje

KONTROLA I NADZOR BANAKA

Jedna od temeljnih funkcija HNB je zaštita štediša i deponenata i briga za stabilnost banaka. Djeluju od 1993., dijele se na:1.) izravni nadzor banaka i štedionica (on site kontrola): pregled poslovnih knjiga, usklađenost s odobrenjem za rad, kontrola visine adekvatnosti kapitala, obavlja se kontrola aktive i stupnja rizičnosti aktive, kontrolira se raspored dobiti i kamatni, tržišni, devizni i operativni rizik. Nakon nadzora sastavlja se izvješće i propisuju mjere HNBa.2.) nadzor banaka i štedionica analizom financijskih izvješća (off site kontrola). To je kontrola na temelju primljenih podataka. Takva kontrola radi analize mjesečnih, tromjesečnih i godišnjih izvješća, analizira izvješća vanjske revizije, izrađuje za svaku banku njezin bonitet na temelju BISovih standarda (Banka za financijska izravnanja), obrađuje zahtjev za izdavanje odobrenja za rad banke ili za oduzimanje odobrenja i izrađuje izvješća o povećanju udjela u bankama.

DEFINICIJA I OBJAŠNJENJE BANAKABanka je financijska institucija koja je od HNB dobila odobrenje za rad i koja je osnovana kao dioničko

društvo u RH. Riječ banka i njenu izvedenicu može koristiti samo tvrtka koja je dobila odobrenje od HNB. Banka obavlja usluge, prima depozite, odobrava kredite u svoje ime i za svoj račun te izdaje elektronski novac. Kredit, depozit i električni novac su bankovna usluga, osim njih banka može obavljati i financijske usluge:

izdavanje garancije i jamstva factoring leasing terminski ugovori i opcije platni promet...

Dio zakona o bankama regulira Zakon o trgovačkim društvima. Banak je samo ono poduzeće koje dobije odobrenej za rad u skladu s posebnim zakonom o bankama.

Na prikupljene depozite plaća pasivnu, a na odobrene kredite naplaćuje aktivnu kamatu. Razlika između aktivne i pasivne kam. stope je kamatna marža. Općenito se banka definir akao fin. instit. koaj u pasivi ima depozite koji su po svojoj prorodi novac, a u aktivi ima kredite. Depozitni i kreditni poslovi njezino su najvažnije obilježje i ona ih obavlja isotdobni i kontinuirano kao svoje temeljne aktivnosti. Uz ove, obavlja i niz drugih poslova na financ. tržištu ali to ne dovodi u pitanje navedena osnovna obilježja. Prema ovoj definiciji, fin. instit. koja ne proma depozoite od najšire javnosti, prima samo dugoročne-netransakcijske depozite ili samo odobrava kredite ne bi predstavljala banku.

OKRUPNJAVANJE BANAKA

Oblici okrupnjavanja:

1. Bankovni holding – oblik okrupnajavnja u kojem jedna banka (majka) posjeduje kontrolni paket dionica s pravom glasa ili većinski udjel u drugoj ili više dr. banaka (kćeri). Time vršna banka stječe odlučujući utjecaj na izbor rukovodstva banke – kćeri i kontrolira njenu politiku. Osnivanje je redovito regulirano zasebno od

regulacije osnivanja i djelovanja industrijskih holding tvrtki. Banke osnivaju holding zbog izbjegavanja zakonskih propisa, zbog obavljanja onih nebankovnih finan. poslova koji su zabranjeni ili čije je obavljanje ograničeno., zbog ostvarivanja poreznih olakšica, koncentracije kapitala, veće konkurentnosti, smanjivanja troškova isl. Zbog stroge regulacije banaka i zabrana njihovog sudjelovanja u nebankovnim ali financijskim i obično vrlo profitabilnim poslovima, u novije vrijeme banke se povezuju i sa drugim fin. institucijama kako bi ušle u sve financ. poslove: osiguranje, leasing, potrošačko kreditiranje, factoring, porezno savjetovanje isl. Jednobankovni holding nastaje kada banka “majka” kontrolira jednu banku i više nebankovnih financijskih podružnica.

Multibankovna holding grupa nastaje kada jedna banka ili nebankovna tvrtka posjeduje više banaka i nebankovnih financijskih institucija.

2. Bankovni konzorcij – način okrupnjavanja kapitala ugovornim udruživanjem banaka radi ostvarivanja nekog značajnog projekta što ga one pojedinačno nisu u stanju obaviti ili ga mogu ostvariti tek uz teškoće ili veće troškove. Ciljevi mogu biti kratkoročni ili trajni. Temeljna osobina je da se osnova zbog točno definiranog cilja i traje samo dok se taj cilj ne ostvari. Za trajanja konzorcija banke zadržavaju samostalnost, a u konzorcij udružuju dio potrebnog kap., kadrove, tehniku, poslovne veze. Njime rukovodi “vršna” banka koja se naziva gestor. Na istom principu konz. osnivaju i velika pod.

4. Multinacionalne banke – su širi oblik udruživanja banaka i kapitala iz više zemalja i one pridonose globalnoj ekonomskoj integraciji. Preko mreže podružnica u više zemalja obavljaju financijske transakcije na nacionalnim i međunarodnim tržištima, ostvarujući dobit na razlikama u uvjetima na pojedinim tržištima.

4. Kupovni ili bankovni sindikat - grupa investicijskih banaka koja prema sporazumu upisnika kupuje novo izdanje vrijednosnica velike vrijednosti od emitenta s ciljem raspodjele investitorima na primarnom financijskom tržištu.

NEBANKOVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE

Ove instit. se od banaka razlikuju po tome što ne obavljaju depozitno-kreditne poslove kao svoju osnovnu vijednost, obavljaju ih za ograničen segment tržišta, obavljaju samo jedan od tih poslova ili naprosto nisu odgovarajućim zakonima uvrštene u skupinu institucija koje se mogu nazvati bankama. Institucije ma koliko bile važne na tržištu ili ma koliko bile slične bankama, smatraju se nebankovnim fin. instit. i podvrgnute su drugim zakonima kojima se uređuje njihovo osnivanje, poslovanje, nadzor te opseg prava i odgovornosti na financ. tržištu.

Najvažnije nebankovne fin. instit. su: štedne depozitne instit., ugovorne štedne organiz., invest. fondovi, financ. kompanije, invest. banke, brokeri i dealeri, stambena druš., factoring i leasing instit., isl.

EU je u okvirnu postupaka harmonizacije propisa, osim banaka utvrdila jos 5 grupa ostalih fin. institucija: štedno-kreditne, sindikati, brokerske instit., posrednici za vrijednosnice i ostale.

ŠTEDNE DEPOZITNE INSTITUCIJE

Jedan od tradicionalnih oblika ulaganja stanovništva je i ulaganje kod raznovrsnih depozitnih štednih institucija. Štedne depozitne institucije nadziru isti organi kao i banke. Nakon 1980. godine u većini zemalja mogu uzajmljivati od središnje banke, ali su isto tako dužne i izdvajati obveznu rezervu. Depoziti su im do određenih limita osigurani kod posebnih državnih institucija. U štedne depozitne institucije ubrajamo: štedionice, štednokreditne zadruge, kredittne zadruge, poštanske štedionice.

ŠTEDIONICE se javljaju prije 200 godina. Temelje se na principu uzajamnosti i međusobne pomoći. Osnivaju se na kapitalskoj osnovi i sudionici su financijskog tržišta. Zbog zaštite malih štediša pod kontrolom su države. Centralna banka kontrolira štedionice, te one moraju izdvajati obveznu rezervu, a negdje i osigurati depozite.

Izvori sredstava su:

a) imovinsko štedni računi, b) depoziti po štednim, tekućim i žiro računima, c) udjelni računi i d) štedni planovi.

U aktivi su najčešće stambeni i osobni krediti. Odobravaju uglavnom potrošačke, stambene i osobne kredite građanima članovima. Neuposlene viškove ulažu u različite plasmane, sve do financiranja izvoza. Udružuju se u sustave sustavi štedionica su moćni financijski posrednici. Kod nas su marginalizirani (moraju se reorganizirati u poslovne banke).

ŠTEDNO-KREDITNE ZADRUGE osnivaju se radi dodjele kredita članicama zadruge. Sredstva prikupljaju štednim ulozima, pozajmicama i emisijom vrijednosnica. Najčešće su stambene štedno kreditne zadruge. Krediti su osigurani hipotekom. Osnivaju se na lokalnoj razini, u prvo vrijeme unutar određenih zajednica ili prema djelatnosti članova, na načelu uzajamnosti, a danas šire strukturu svojih komitenata pretvarajući se u kapitalske organizacije koje svojim dioničarima dijele dividendu. Nisu sudionici financijskog tržišta. Kao zadruge se najčešće registriraju poduzeća koja se bave financijskim posredovanjem.

KREDITNE ZADRUGE su manje štedne institucije u vlasništvu članova štediša. U pravilu uživaju porezne olakšice i neprofitne su institucije. U njih se udružuju stanovnici nekog sela, grada, četvrti, radnici tvornice, studenti sveučilišta i dr. Odobravaju kredite samo članovima. Računi štednje u njima nazivaju se udjelni računi na temelju kojih se stječe pravo upravljanja, ali ne dijele dividendu, već je korist članova u višim kamatama na štednju i nižim na kredite. Svojevrsne su blagajne uzajamne pomoći kakve postoje i kod nas u pojedinim poduzećima i institucijama.

POŠTANSKE ŠTEDIONICE u pravilu ne kreditiraju svoje članove, već se prikupljena sredstva usmjeravaju u programe komunalne infrastrukture na području gdje je štednja prikupljena. Uspjeh im se temeljio na raširenosti i dostupnosti poštanskih šaltera, sigurnosti za malog štedišu i čekovnom platnom prometu za široki krug građana. Danas se preko njih građanima plasiraju i različite državne zadužnice. U zadnje vrijeme gube na značenju. U RH ne postoji kao posebna štedna institucija.

STAMBENA DRUŠTVA (BUILDING SOCIETES)

Stambena društva imaju osobine štedno-kreditne institucije, hipotekarne banke, ali i fonda zajedničkog investiranja. Prikupljaju kratkoročne oblike osobne štednje i plasiraju ih u dugoročne stambene kredite osigurane hipotekom.

Sredstva prikupljaju:

a) raznovrsnim šted. planovima namijenjenim fiz. osobama – običnim i posebnim udjelnim računima, b) štednim depozitima, c) posebnim planovima s poreznim olakšicama, d) emisijama certifikata o depozitu namijenjenih poduzećima e) pozajmicama većih iznosa na financijskom tržištu.

Osim odobravanja stambenih kredita članovima, zbog čega se i osnivaju, financiraju i farmerske objekte i industriju, ulaze u poslovanje s kredit. kart., putn. čekovima i ulažu u likvidne drž. vrije. Uživaju por. olakšice. Pod nadzorom su drž. koja im povremeno daje i financijsku potporu. RH je Zakonom o fondu za dugoročno financiranje stanogradnje uz potporu države i Zakonom o stambenoj štednji i državnom poticanju stambene štednje (1997. godine) omogućila osnivanje “stambenih štedionica” koje bi uz predviđenu državnu potporu trebale ispunjavati one ciljeve koje su u nekim zemljeme u prošlosti uspješno ostvarivala stambena društva.

UGOVORNE ŠTEDNE INSTITUCIJE (Mirovinski fondovi i osiguravatelji)

MIROVINSKI FONDOVI su institucionalni investitori, neprofitne organizacije, vrsta ugovorne štedne organizacije. Ulažu sredstva da bi svojim članovima kad odu u mirovinu povečali prihode. Najznačajniji kreditori države i privrede. Tvrtke ulaganjem u njih izbjegavaju porezna ograničenja i ograničenja u isplačivanju nadnica. Pribavljaju sredstva iz doprinosa članova za vrijeme radnog vijeka u zamjenu za

obećanja isplate mjesečne mirovine po odlasku u mirovinu. Likvidnost im nije problem jer mogu precizno predvidjeti budući priljev. Mirovinski fondovi su neprofitne institucije što znači da stečenim prihodima povećavaju uplate. Mirovinskim fondovima upravljaju ili banke ili financijske kompanije. Primarna ulaganja mirovinskih fondova su:

a) dugoročne korporacijske obveznice b) sigurne obične dionice c) dugoročne hipoteke d) depoziti kod banaka.

Prvi fond nastao je 1875. (SAD) na željeznici - American Express Company. Kod američkih mirovinskih fondova postoje dvije značajke:

1.) mogu svoja sredstva prenijeti na drugu osobu, 2.) kod napuštanja poduzeća zadržavaju pravo na uplaćeni iznos. Podjele:1.) privatni i državni-privatni se javljaju u indust., trg. i uslugama, a državni u vojsci, policiji, upravi itd.2.) funded i unfunded- funded stječu sredstva dobrovoljnim doprin. učlanjenih u fond i njima najčešće upravljaju banke, a unfunded stječu sred. iz obveznih doprinosa zapo. i najčešće su to drž. mir. fondovi

Mirov. fondovima može upravljati jedan ili više managera. Kao man. se najčešće javljaju trust departamenti posl. banaka ili osig. društva. Najčešće ulažu u dugor. korporacijske i državne obveznice (mali prinosi, mali rizik). Oko 25 % portfelja ulažu u dionice na hipotekarnom trž., na trž. opcija...

OSIGURAVATELJI ŽIVOTA I IMOVINE prikupljaju sredstva dugoročnim ugovornim aranžmanima i plasiraju ih na tržištu kapitala.

Osiguravatelji imaju 3 velika značenja: gospodarsko, socijalno, psihološko.

Osnovna svrha osiguravatelja je disperzija velikih i kumuliranih rizika. Osiguravatelji također akumuliraju sredstva za razvoj gospodarstva.

Postoje 3 vrste osiguranja:

1. životna i imovinska2. dobrovoljna, obvezna, individualna i socijalna3. granska osiguranja – gdje se opasnosti uključuju u jednu grupu ili granu

Osiguravatelji po zakonu mogu ulagati:

a) odobravati zajmove pravnim i fizičkim osobamab) ulagati u vrijednosne papirec) ulagati u zemljišta i građevinske objekted) ulagati u depozite banaka.

Sva ova ulaganja su jako restriktivna (samo 20% premije mogu ulagati u zajmove). Jedino je slobodno ulaganje u 100%-tnom iznosu u državne vrijednosne papire. U RH ima 27 osiguravajućih društva, gro njih su mala osiguravajuća društva (15 društva ima udjel u ukupnoj premiji manji od 3%, a 12 društva manje od 1%).

Policom osiguranja života osiguravateljna tvrtka obećava platiti određenu odštetu korisnicima u slućaju osiguranikove smrti ili samom osiguraniku iznos osiguranja ako doživi dospijeće police.

Zdravstveno osiguranje omogućava nadoknadu ekonomskog gubitka zbog rizika gubitka zdravlja. Uplaćuju ga obično tvrtke za svoje zaposlene, ali ga mogu uplaćivati i pojedinci. U slučaju bolesti, osiguravatelj nadoknađuje troškove bolničkog liječenja i slične troškove, što ovisi o opsegu zdravstvenog osiguranja.

U RH djeluje 25 društava za osiguranje i reosiguranje i sva su dionička. U BDP-u sudjeluju sa 3 %. 10 društava pokriva 90 % osiguravateljskog tržišta od čega Croatia osiguranje 50 %. Zakonom iz 1999. omogućeno je strancima slobodno otvaranje osiguravajućih kuća u RH. Osiguravajuće društvo mogu otvoriti fizičke i pravne osobe s tim da nijedna ne može imati više od 15 % dionica. Imovinski cenzus za osnivanje tvrtke je 15 mil kn za životna osiguranja, a 6 mil kn za neživotna (pojedinačno).

INVESTICIJSKE BANKE I INVESTICIJSKO BANKARSTVO

1933. g. odvojene su investicijska i komercijalna banka. Investicijske banke su financijski specijalisti koji pomažu emitentima vrijednosnica pri njihovoj emisiji i rasprodaji na primarnom financijskom tržištu.

Investicijske banke obavljaju 6 poslova:

1. otkup cjelokupne emisije, pri čemu banka preuzima rizik2. rasprodaja emisije preko dealera3. savjetovanje emitenta i investitora (kupca) o mogućnostima prodaje emisije4. usluge klijentima na sekundarnom tržištu5. akvizicije ili stjecanje kontrole nad drugim poduzećem, fuzije i druge operacije imovinsko-financijskog

restrukturiranja6. operacije za vlastiti račun. Investicijska banka nije depozitna institucija, ne obavlja multiplikaciju depozita,

nema primarnog novca, ima posredničku ulogu. U RH ne postoji niti jedna investicijska banka, ali sve naše banke imaju sektore za investicijsko bankarstvo. Ti sektori obavljaju ovih 6 poslova. Taj proces je počeo 1975.g. i prva banka koja je stvorila nukleus bila je Privredna banka – formiran je odjel za trgovanje vrijednosnim papirima.

FINANCIJSKE KOMPANIJE

Financijske kompanije osnivaju velike proizvođačke i trgovačke korporacije, banke, osiguravateljna društva i druge financijske institucije.

Banke osnivaju financijske kompanije da bi ulazile u nebankovne financijske poslove koji su im obično zabranjeni ili ogrničeni. Financijske kompanije ne uzimaju depozite od široke javnosti, već sredstva pribavljaju “na veliko” emisijama komercijalnih papira i dugoročnih obveznica (3/4 izvora), uzimanjem kredita od banaka i emisijom dionica. Tako pribavljene izvore plasiraju “na malo” u obliku kredita stanovništvu i poduzećima. Glavni im je zadatak da kao specijalisti osiguraju kratkoročne i srednjeročne kredite potrošnji i poduzećima.

Velike korporacije osnivaju financijske kompanije da bi ušle u financijske poslove. Motiv osnivanja im je financiranje prodaje proizvoda korporacije (osnivača) kreditiranjem kupaca, financiranje vlastite proizvodnje ili zarada na financijskim transakcijama. Sve više preuzimaju i poslove leasinga, kreditnih kartica, financiranja obnove kuća i sl. Pri tom su financijske kompanije odvojene od poslovanja korporacije koja ih osniva, ali ostvaruju njezine interese.

Kroz financijske kompanije, poduzeća odvijaju financiranje od proizvodnje ili prodaje, osiguravaju novčani kapital za vlastite potrebe, ali obavljaju i one profitabilne financijske poslove koje inače ne bi obavljala kao proizvođačka poduzeća. Financijske kompanije često se nazivaju korporacijskim bankama, kućnim banakma, a u nas bi im odgovarao naziv interne banke.

Vrste financijskih kompanija su:

1. Potrošačke financijske kompanije izravno odobravaju kredite potrošačima uglavnom za kupnju robe. Takve kompanije obično su vlasništvo zainteresiranih proizvođača ili trgovaca, a mogu biti i u vlasništvu banaka.

2. Prodajne financijske kompanije financiraju kupce uglavnom otkupom kreditnih ugovora od maloprodaje ili dealera koji prodaju proizvode tvrtke osnivača.

3. Poslovne financijske kompanije financiraju posebne potrebe poduzeća kao npr. leasing ili kupnju potraživanja uz diskont – faktoringom. Najčvršća interesna veza uspostavlja se internim ugovorima korporacija i internih financijskih podružnica koje financiraju veleprodaju i otkupljuju potraživanja korporacija.

FONDOVI ZAJEDNIČKOG INVESTIRANJA - INVESTICIJSKI FONDOVI

Javljaju se u V. Britaniji 1868., a u SADu 1924. Najznačajniji igrači na financijskom tržištu, njihov kapital iznosi oko 8000 mlrd $, njihov rast je progresivan.Razlozi ekspandiranja investicijskih fondova:1.štediše su u njima prepoznali osiguranje štednje za starost2.mali investitori su u njima prepoznali diverzifikaciju portfelja

3.smanjivanje rizika4.nepoznavanje tržišta5.smanjivanje transportnih troškova6.porezne olakšiceOni su instit. investitori koji sred. prikupljaju od malih ulagača i plasiraju u razl. fin. instrumente da bi ostvarilli dva cilja: efikasnost upravljanja i diverzifikaciju portfelja.Ulagač koji kupuje udio u fondu, postaje neposredni njegov vlasnik, a posredni je vlasnik VP u koji ulaže fond. Osnivači su društva za upravljanje fondom koja su u Americi poduzeća kćeri investicijskih banaka, a u Europi univerzalne banke i osiguravajuća društva.Zadaci društva za upravljanje investicijskim fondom:

1.) investicijska analiza i politika2.) izdavanje udjela i reotkup emitiranih udjela3.) osiguranje isplate dividendi

Vlasnik društva zove se skrbnik fonda i skrbnik fonda ima slijedeće zadatke:1.) čuvanje imovine fonda2.) dnevno izračunavanje cijena udjela3.) nadzor nad politikom društva

Komisija za VP daje licencu za osnivanje fonda. Dokumenti za izdavanje licence su:1.) statut2.) ugovor s depozitnom bankom (skrbnikom)3.) zahtjev za odobrenje osnivanja4.) dokument o udjelu

Svaki fond ima troškove:1.) troškovi društva: naplaćuje naknadu za upravljanje fondom (0,2 % od imovine fonda godišnje, a zna se

popeti i do 5 %)2.) trošak depozitne banke: 0,3 % od imovine fonda godišnje3.) trošak stjecanja i prodaje fondova: brokerske provizije naplaćuju se u stvarnoj visini4.) trošak tiskanja: u stvarnoj visini5.) trošak revizora: u stvarnoj visini

Naknada za upravljanje fondom je izuzeta od poreza, porezi se ne plaćaju na prihode dobivene investiranjem u fond.

OTVORENI I ZATVORENI INVESTICIJSKI FONDOVI

Zatvoreni fondovi – kod osnivanja fond izdaje dionice, tim dionicama se trguje na sekundarnom tržištu, ne izdaje dodatne dionice i ne otkupljuje vlastite dionice na zahtjev ulagača. Dionica donosi vlasniku 2 prava:

1.) vlasničko pravo2.) pravo sudjelovanja u dobiti

Vrijednost zatvorenih investicijskih fondova se računa dnevno: NAV (neto vrijednost imovine) = ukupan broj VP u portfelju × tržišna cijena tih papira + ostala aktiva (novac na računima, odobreni krediti i dati depoziti) – obveze fondaNAV = VP × cijena + ostala aktiva – obveze fondaPovijesno gledano, vrijednost zatvorenih investicijskih fondova na sekundarnom tržištu je 5 do 20 % manja nego po formuli.Otvoreni fond – prilikom osnivanja on ne izdaje dionice nego udjele, udjel daje vlasniku samo pravo sudjelovanja u dobiti, spreman je u svakom trenutku prodati ili otkupiti svoje udjele po tržišnoj cijeni, cijena udjela: NAV ÷ broj udjela. U RH su najznačajniji zatvoreni fondovi PIFovi (Privatizacijski investicijski fondovi), nastali su u procesu privatizacije, imovinu su stekli dobivanjem udjela u poduzećima, a rad im se svodi na prodaju te imovine jer je to nelikvidni portfelj i kupnju inozemnih i domaćih VP. PIFovi su do danas prodali oko 50 % nelikvidnog portfelja. Otvoreni invest fondovi su ZB invest (ima 4 fonda), PBZ invest (2 fonda), Erste invest i TT invest.Fondovi koji su usmjereni isključivo na ulaganje u domaće VP nemaju budućnosti. Tu je prednost PIFova jer oni imaju mogućnost ulaganja na stranom tržištu neograničeno, a mirovinski fondovi do 15 % svoje imovine. Prinos hrvatskih otvorenih investicijskih fondova kod PBZ se kreće 12 – 15,5 %, a kod ZB 6 – 7,7 %.

DRŽAVNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE

Državne financijske institucije preuzimaju financiranje sektora ili grana koje su od interesa za državu. Ti sektori ne nailaze na potporu privatnog kapitala. To su: stambena izgradnja, izvoz, poljoprivreda, stipendije studenata. Svrha ovih institucija je da se ovi sektori ne financiraju isključivo iz proračunskih sredstava već da se pokuša uključiti i privatni kapital. Izvori financiranja u zatvorenima sustavima su:

a) proračunska sredstvab) selektivni krediti centralne banke c) doprinosi poduzeća.

U otvorenim sustavima osim državnih sredstava privlače se i sredstva iz privatnih izvora.

1. izvozne financijske institucije i osiguravatelji:a) državne institucije (EXIM banka-SAD, KfW-Njemačka)b) privatne institucije u vlasništvu banaka (AKA-Njemačka)c) javno-privatna udruženja (Francuska,HERMES-Njemačka osigur. izvoz. poslova)

Izvori sredstava su proračun, središnja banka, pozajmice od poslovnih banaka, emisija obveznica, pozajmice na eurotržištu. Osim osiguranja, kreditira inokupce, domaće izvoznike, refinancira izvozna potraživanja,

2. financijske institucije s potporom države bave se kreditima, garancijama, sekuritizacijom, otkupom potraživanja i emisijom obveznica. Najzačajnije su u SAD-u GSE (1996. godine su imale preko 1600 mlrd. sredstava)

EXIM banka provodi fin. politiku na području izvoza i uvoza. Sredstva joj osigurava država. Kreditira zajmoprimce izvan SAD-a (poduzeća, vlade). Osigurava izvozne kredite na rok od 181 dan do 5g. Da bi dala kredit zajmoprimcu traži ispunjenje dva uvjeta: a) zajmoprimac mora osigurati 15% sredstava od izvoznog posla, i b) od zajmoprimca za preostalih 85% traži pokriće u mjenici ili promesi. Kamatna stopa na njene kredite je 1% manja od kamate komercijalnih banaka. Uobičajena konstrukcija kod financiranja izvoznog posla: 15% financira kupac, 65% EXIM banka, 20 % komercijalna banka. HABOR je Hrvatska banka za obnovu i razvoj.

AKA je privatna kompanija sa ograničenom odgovornošću. Vlasnici su 28 njemačkih banaka. Osnovna djel. je financ. izvoza kapitalnih dobara. Izvori sredstava: 70% osiguravaju osnivači, a 30% pribavlja reeskontom mjenica kod centralne banke. Financira privatne kredite s rokom dužim od jedne godine. Traži 10 – 15% sudjelovanja kupca u poslu. Posebno forsira kredite izravno inozemnim kupcima.

FINANCIJSKA TRŽIŠTA – ULOGA I FUNKCIJE

Financijska tržišta čine osobe, financijski instrumenti, tokovi i tehnike koji na posebnim mjestima ili u uređenim sustavima trgovanja omogućuju razmjenu novčanih viškova i manjkova, tj. novca, kapitala i deviza i određuju cijene po kojima se ta razmjena obavlja.

Financijska tržišta dijelimo na:

1. kreditna tržišta na kojima se trguje zadužnicama i kreditima2. tržišta vlasničkih udjela na kojima se trguje dionicama i od njih izvedenim oblicima.

Najčešća podjela financijskih tržišta je na:

tržište novca i kratkoročnih vrijednosnih papira, tržište kapitala, devizno tržište.

U praksi postoji niz tržišta: a) tržišta dionica, b) obveznica, c) državnih vrijednosnih papira, d) kredita, e) opcija, f) futures tržišta, g) potraživanja po kreditnim karticama, h) leasing, i) izvozna potraživanja...

Uloga financijskog tržišta je:

1. rastresanje imovine – imovinsko financijsko restrukturiranje (financijsko tržište omogućuje da iz svoje aktive i pasive izbacimo sve rizično, nekamatonosno)

2. brisanje granica između likvidnih i nelikvidnih sredstava (blagajnički zapis se može trenutno pretvoriti u gotovinu na Zapadu, kod nas za 93 dana)

3. disperzija rizika kroz strukturiranje portfelja (krediti stanovništvu, državi, poduzećima)4. prilagođavanje ročnosti izvora i plasmana (mora posojati ročna usklađenost između kratkoročne aktive i

pasive i dugoročne aktive i pasive)5. dezinvestiranje odnosno bijeg iz određenih plasmana 6. mijenjanje oblika imovine prema prinosima

7. vrednovanje sudionika tržištaTržišta su mjesta, instrumenti, tehnike, tokovi i osobe. Služe razmjeni financijskih viškova i manjkova i određivanje cijene po kojoj se ta razmjena obavlja.Podjele:a) na primarno i sekundarno tržište kapitala koje u sebi uključuje hipotekarno, novčano i devizno tržišteb) prema instrumentima na tržište dionica, tržište obveznica, kredita, opcija, kreditnih kartica itd.c) na tržište koje se bavi kreditnim instrumentima i tržišta vlasničkih udjelaFinancijska tržišta imaju slijedeće funkcije:

1.) rastresanje imovine2.) brisanje granice između likvidnosti i nelikvidnih instrumenata3.) disperzija rizika4.) usklađivanje ročne transformacije5.) dezinvestiranje6.) vrednovanje sudionika na tržištu

TRŽIŠTE KAPITALA: FUNKCIJE, SUDIONICI, INSTRUMENTITržište kapitala je skup institucija, financijskih instumenata i mehanizama pomoću kojih se dugoročno

slobodna sredstva štednje prenose od suficitarnih deficitarnim jedinicama koje ulažu u fiksne fondove i opremu. Mnoge institucije na ovom tržištu su posrednici koji povezuju kratkoročna i dugoročna tržišta. Sudionici su: investicijske banke, ustanove kreditnog rejtinga, regulatorne i nadzorne institucije, brokerske i dealerske institucije, centralna banka, poslovne banke.

Na ovom tržištu kupuju se i prodaju instrumenti s dospijećem preko 1 godine. a to su:

a) korporacijske obveznice,b) državne obveznice, c) obveznice lokalnih vlasti, d) hipotekarne obveznice i note, e) korporacijske dionice, f) dugoročni krediti banaka (pojavljuju se kao predmet trgovanja sitnih investitora).

Dužničke instumente kupuju kućanstva i pojedinci direktno preko institucionalnih investitora. Na ovom tržištu se pojavljuje i komisija za odobravanje izdavanja vrijednosnih papira. Njena uloga je važna jer komisija izdaje certifikat da određeni vrijednosni papir ispunjava uvjete kotacije na burzi.

ŠTEDIŠE, INVESTITORI, INSTITUCIONALNI I INDIVIDUALNI INVESTITORI

Štediše svoja sredstva ulažu najčešće u obliku depoozita. Činom ulaganja oni ne biraju plasman svojih sredstava, a to je temeljna razlika štediše od invest. Depoziti se pretvaraju u dep a vista i nose kamatu.

Institucionalni investitori obuhvaćaju institucije koji kupunu najveći dio vrijednosnica na tržištu. Za razliku od individualnih investitora disperziraju rizik i to tako da formiraju različitu strukturu ulaganja. Institucionalni investitor kupuje najveći dio vrijednosnih papira na financijskom tržištu, a veličinom utječu na cijene i uvjete na tržištu.

U užem smislu instit. invest. smatraju se invest. fondovi i ugovorne štedne organiz. u koje se udružuju individualni investitori – pojedinci i kućanstva. Institucionalni investitori mogu imati različite organizacijske oblike, to mogu biti:

banke, mirovinski fondovi, osiguravatelji, zaklade, sindikalni fondovi i trust institucije (one prikupljaju udjele i štednju od velikog broja malih investitora, i onda te male unite zajednički plasiraju na tržište kao “pool”).

PRIMARNO FINANCIJSKO TRŽIŠTE

Primarno (emisijsko) tržište je ono na kojem se prodaju nova izdanja vrijednosnica. Prodajom emisije vrijednosnica prikuplja se nova novčana štednja ili trenutno nezaposleni novac. Novom emisijom dionica povećava se kapital izdavatelja, a novom emisijom obveznica uzajmljuju se dodatna dugoročna novčana sredstva. Izdavanjem vrijednosnica i njihovom rasprodajom završava život toga instrumenta na primarnom tržištu, a sve ostale prodaje odvijat će se na sekundarnom tržištu.

Sve poslove za poduzeće na primarnom tržištu obavljaju investicijske banke:

1. analiza tržišta, 2. ocjena, 3. određivanje uspjeha emisije, 4. vrste i cijene vrijednosnih papira, 5. registracija emisije, 6. raspisivanje poziva na upis,7. distribucija.

Velike investicijske banke najčešće otkupljuju emisiju i tako preuzimaju rizik, a emisiju prodaju na sekundarnom tržištu.

Posebno značenje na primarnom tržištu imaju informacije:

a) bonitetu emitenta vrijednosnica i b) rejtingu tvrtke.

Bonitet je izraz koji sintetički izražava vrijednost, pouzdanost, poslovnu i kreditnu sposobnost. Ocjene o bonitetu i rejtingu emitenta služe investitorima pri ocjeni rizika, a emitentima pri utvrđivanju tržišne pozicije, a time i cijene vrijednosnice na emisijskom tržištu.

SEKUNDARNO FINANCIJSKO TRŽIŠTE

Na sekundarnom financijskom tržištu se odvija stalna kupoprodaja već emitiranih vrijednosnih papira koji su u ruke investitora došli prethodnom rasprodajom na primarnom tržištu. Tu se mijenjaju vlasnici već emitiranih vrijednosnica, odnosno vrijednosnice se prodaju prije njihovog dospijeća. Zato se ovo tržište zove i transakcijsko tržište, ili tržište “druge ruke”.

Sekundarno tržište je posebno organizacijski i pravno regulirano da bi se zaštitili sudionici. Funkcija sekundarnog financijskog tržišta je održavanje likvidnosti sudionika i oslobađanje novčanih sredstava za plasmane. Transakcije se obavljaju najčešće u bankama, na burzama, na OTC tržištu, i “iz ruke u ruku”.

BURZA VRIJEDNOSNICA

Burza vrijednosnica je organizirano i centralizirano fizičko mjesto trgovanja dionicama i obveznicama na kojem članovi burze trguju prema specifičnom skupu pravila i regulacije i to kao posrednici (brokeri) ili za vlastiti račun (dealeri, traderi). Organizacijska struktura je organizirana kao udruženje članova. Trguje se samo listiranim – uvrštenim vrijednosnicama.

Tvrtka mora podnositi godišnja i periodična izvješća, organizirati skupove dioničara i iznositi u javnost financijske informacije. Najveći promet na sekundarnom tržištu ostvaruje se preko burzovnog tržišta. Pri tome se na burzi najviše trguje običnim dionicama, obveznicama, a ponešto i preferencijalnim dio. Burza je pokazatelj stanja i kretanja privrede. Burzovni indeksi i prosjeci pokazatelji su stanja na burzovnim tržištima. Indeksi su: DJIA, S&P 500, NASDAQ i Nikkey.

Za kupnju ili prodaju vrijednosnice mora se otvoriti račun kod brokerske kuće. Osim otvaranja računa broker mora dobiti i naloge.

Vrste:1. tržišni nalog – nalog bez ograničenja, obavlja se po trenutnoj cijeni na tržištu2. limitirani nalog – transakcija se obavlja kad cijena dosegne određenu vrijednost3. stopirajući nalog – kupnja ili prodaja vrijednosnice po cijeni iznad ili ispod tržišne4. nalog do opoziva 5. sve ili ništa nalog – prodaja ili svih ili niti jedne dionice6. nalog za prodaju ili kupnju određenog lota – lot ima 100 dionica7. nalog za kupnju dijela lota

Prednosti burze:1.) omogućava pristup vanjskim izvorima financiranja2.) lakše je dobivanje bankarskih kredita3.) fleksibilnija je kapitalska struktura4.) burza može poslužiti za realizaciju dijela vlastite imovine

Nedostaci burze:1.) obveza objavljivanja informacija o poduzeću2.) strah od javnosti i pritisak investitora3.) opasnost od stjecanja od strane drugog poduzeća4.) opasnost odavanja povjerljive informacije

OTC FINANCIJSKO TRŽIŠTE

OTC tržište (over the country) drugi je važan oblik organiziranog sekundarnog tržišta. Na njemu se trguje dionicama i obveznicama manjih ili novijih tvrtki koje najčešće nisu, ali mogu biti uvrštene i na burzama. To je dealersko tržište. U svijetu ga je 1971. godine formiralo udruženje američkih dealera kao sustav automatskih kotacija na mreži spojenih računala (dealeru je u svakom trenutku ostvarena mogućnost da sazna ponudbenu i kupovnu cijenu). Posao se zaključuje telefonom, telefaksom ili teleksom, bez fizičkog susreta sudionika.

Na američkom OTC tržištu kotira 40.000 vrijednosnih papira, od kojih je aktivno 15.000, a dnevno se trguje sa oko 3.000 vrijednosnih papira. Svaka kupovina na tržištu trenutno mijenja odnos ponude i potražnje. Varaždinsko trž. vrijednosnica u RH ims 10 ino. izdanja obveznica – 2 prema londonskom klubu u USD, 5 u EUR, 3 u JPN jenima. Na domaćem tržištu ima 7 obveznica i sve su nominirane u EUR – vrijednosti 1 mlrd USD kam. stopa 6.5%.

NOVČANO TRŽIŠTE: SUDIONICI, INSTRUMENTI, GOSPODARSKE FUNKCIJE

Temeljni zadatak novčanog tržišta je svakodnevna opskrba banaka novcem, a cilj je ostvarenje likvidnosti koja omogućuje tekuća plaćanja komitenata. Na ovom tržištu se trguje bankovnim likvidnim rezervama i kratkoročnim vrijed. papirima. Dospijeće likvidnih rezervi banaka je od jednog do 1 godine.

Centralna banka može, a i ne mora sudjelovati na ovom tržištu. U inozemstvu na ovom tržištu sudjeluju i nebankovni subjekti (fondovi, osiguravatelji...). Dospijeće kratkoročnih vrijednosnih papira koji kotiraju na ovom tržištu je od nekoliko dana do 1 godine. To su ovi instrumenti: a) blagajnički zapisi, b) certifikati o depozitu (CD), c) komercijalni papiri (CP), d) bankovni akcepti (B/A), e) sporazumi o reotkupu (REPOS).

Ima dva osnovna oblika:1.) tržište bankarskih kratkoročnih likvidnih rezervi2.) tržište novčanih instrumenata

U RH je to tržište personalizirano, uređeno, regulira ga HNB, nalazi se na Ksaveru.1.) likvidne rezerve mogu biti rezerve HNB i likvidne rezerve poslovnih banaka. Te likvidne rezerve se posuđuju na jedan dan (daily money), preko noći, posudbe do opoziva – call-money, kreditiranje na nakoliko tjedana ili mjeseci. Diskrecijsko je pravo CB da li će sudjelovati na tržištu ili ne. Ne sudjeluje ako likvidni viškovi na kraju dana pokriju negativna salda.2.) kratkoročne vrijednosnice do 1 godine, imaju mali prinos, kratak rok, mali rizik i veliku utrživost. Novčano tržište je veleprodajno tržište – trguje se na riječ. Primarna mu je funkcija održanje likvidnosti, a sekundarna smanjenje oportunitetnog troška držanja novčanih viškova.

TRGOVANJE NOVCEM - Trgovanje terminskim novcem – banka se odlučuje na takav oblik ukoliko je kamatna stopa koju plaća na pasivu niža od kamatne stope koju dobiva od kratkoročnih ulaganja. Sustav trgovine novcem u SAD je automatiziran – viškovi malih banaka se automatski uključuju u salda velikih banaka.

HIPOTEKARNO TRŽIŠTE I SEKURITIZACIJA HIPOTEKARNIH POTRAŽIVANJA

Hipotekarno tržište je podvrsta tržišta kapitala, ali i jedan od njegovih najvažnijih pojedinačnih oblika u razvijenim zemljama. Visoki iznosi i dugi rokovi hipotekarnog kredita imobiliziraju aktivu kreditora. Zato se potraživanjima osiguranim hipotekom sve češće trguje na sekundarnom tržištu hipoteka. To se odnosi na standardne hipotekarne kredite, a još više na raznovrsne sekuritizirane oblike hipotekarnog kredita. Razvoju ovog tržišta kroz sustav garantiranja i osiguranja hipotekarnih kredita znatno potpomaže država. Na osnovi odobrenih hipotekarnih kredita i budućeg priljeva po otplatama glavnice i kamata, hipotekarne institucije ili posebne državne hipotekarne agencije emitiraju dugoročne dužničke vrijednosnice (obveznice i note) ili udjelne certifikate i rasprodaju ih javnosti.

Nagloj sekuritizaciji i razvoju sekundarnog tržišta pridonosi pravno reguliranje, državna potpora i nadzor i osiguranje hipotekarnih kredita od strane države, što i kredite i hipotekarne zadužnice čini nerizičnima. Važno je napomenuti da hipotekarna institucija i dalje ostaje vlasnikom hipoteka koje je stekla na osnovi dodijeljenih hipotekarnih kredita, a isplata kamata i glavnice obveznica osigurana je otplatama iz prethodno odobrenih hipotekarnih kredita. Rokovi i dinamika isplata po obveznicama usklađeni su sa rokovima i dinamikom otplata hipotekarnih kredita koji im služe kao kolateral.

SEKURITIZACIJA AKTIVE

Sekuritizacija je pozajmljivanje na otvorenom tržištu putem vrijednosnih papira. Jedna je od financ. inovacija.To je proces kreiranja utrživih vrijednosnih papira na temelju neutržive aktive. Takvo se financiranje naziva “financiranje na osnovi aktive”, a takve vrijednosnice su vrijednosnice osigurane aktivom. Sekuritizaciju su razvile financijske organizacije i velike korporacije da bi iz bilance izvukle potraživanja podložna promjenama kamatnih stopa, kreditnom riziku i dr. Da bi aktivu učinili nerizičnom, kompletnu aktivu stavljamo na hrpu, sastavljamo “pool”, na temelju njega emitiramo udjelne vrij. pap. ili obv. Ti papiri moraju imati iste iznose visine anuiteta i datume dospijeća kao i potraž. u aktivi kompanije. Taj POOL se povjerava trećoj osobi na čuvanje koja se brine o naplati potraživanja, a POOL se briše iz bilance. Za uspješnu primjenu sekuritizacije nužna je računalna tehnologija, koja omogućava uredne evidencije, snižava troškove i omogućava “krojenje” raznovrsnih skupova potraživanja, angažman države (kroz sustav kupovine ili jamčenja hipotekarnih kredita) i odgovarajuća porezna politika.

DEVIZNO TRŽIŠTEJe nepersonalno tržište. Na njemu se trguje stranim devizama i valutama. Temeljni mu je zadatak opskrba sudionika za plaćanje uvoza. Cijena po kojoj se obavlja razmjena je devizni tečaj, a devizni tečaj je cijena jedne jedinice strane valute izražena u broju jedinica domaće valute. Devizni tečaj formira se pod utjecajem ponude i potražnje i predstavlja cijenu 1 jedinice strane valute izraženu brojem jedinica domaće valute.

Svi su sudionici komunikacijski povezani. Sudionici su velike komercijalne banke (u RH su to bile banke s velikim ovlaštenjem – one s kapitalom preko 60 mil kn), osim njih sudinici su brokeri, dealeri, velike korporacije i središnje banke. Na tržištu ne mogu sudjelovati poduzeća, male banke i filijale inozemnih banaka.

Na tržištu se trguje konvertibilnim devizama – to je tržište potpune konkurencije. Na ponudu i potražnju za devizama utječe nekoliko faktora: stope inflacije u razvijenim zemljama, promjene u njihovim platnim bilancama, razina kamatnih stopa pojedinih zemalja i intervencije CB.Kanali transakcija na deviznom tržištu:

1.) poslovne banke i komitenti2.) poslovne banke unutar zemlje3.) poslovne banke i korespodenti u inozemstvu4.) CB

Na deviznom tržištu se formiraju dvije vrste cijena: ponudbene (ponuđene) i zahtjevane cijene. Razlika između ove dvije cijene je SPREAD ili devizna marža.Devizno tržište ima i funkciju zaštite od deviznog rizika za što se koriste 3 vrste instrumenata:

1.) eliminiranje ili swap2.) hedging ili zaštita3.) pokrivanje ili covering

DISINTERMEDIJACIJAJe pojava smanjivanja uloga financijskih posrednika, a karakteristika je preseljenje financijskih viškova s indirektnog na direktno tržište (krajnji zajmodavci i krajnji zajmoprimci posluju izravno).Do toga je došlo iz 3 razloga:1.)čitav niz zemalja koncem 70-ih uvodi administrativna ograničenja kamatnih stopa, koje banke obračunavaju na depozite primljene od javnosti

2.)mnoge velike tvrtke imale se bolji bonitet od banaka pa se novčana potraživanja prema njima prihvaćaju bez rezervi

3.)velika dužnička kriza 80ih i kriza štednih institucija

TEHNOLOŠKA REVOLUCIJA U FINANCIJAMA, UTJECAJ ELEKTRONIKE

1.) SWIFT MREŽA je najveća bankarska mreža na svijetu, osnovana 1973. Koriste ju centralne i poslovne banke, dnevno kroz nju prođe 3 mil poruka. Ima nekoliko karakteristika:1. sigurnost2. neograničeni kapacitet3. stroga podjela odgovornosti4. niska cijenaNema isplata dividendi jer se sva dionička dobit ulaže u tehnološki razvoj.2.) EDIFACT PORUKEMogu se slati swift mrežom. Uključuju obavijest o odobrenju, obavijest o zaduženju, novčana doznaka i nalog za izravno zaduženje u drugoj instituciji.3.) BANKOMATMožemo saznati stanje na računu i podići gotovinu s računa. Skup uređaj ali njegovim instaliranjem imamo čitav niz koristi:1. povećana štednja (da bi koristili bankomat treba imati deponirana sredstva u banci)2. veće zadovoljstvo komitenata što rezultira većom štednjom3. smanjena potreba za živim radom4. manja je mogućnost pogrešaka i zlouporabe

4.) ELEKTRONSKA POSLOVNICARadno vrijeme 0 – 24. Nema konvencionalne gužve na šalterima. Nije potreban prostor. Radi uplate, isplate, mjenjačnica, izdaje izvatke, čekovne blankete itd.

5.) POS TERMINALI (POINT OF SALE)Omogućuju plaćanje roba i usluga debitnom ili kreditnom karticom, na način da se zadužuje račun u banci, a odobrava račun prodajnog mjesta.6.) TELEBANKINGDaljinsko bankarstvo za račun klijenata. Transakcije se obavljaju uz pomoć telefona ili računa. Usluge koje pruža su: stanje računa, izvodi, tečajevi valuta, trajni nalozi, blokiranje kartica, naručivanje čekova. Glavni problem je sigurnost, što se zasada rješava PIN-om. Koristi su kao i kod prošlih – ne treba poslovni prostor, osoblje, banka time sebi diže rejting.7.) INTERNET BANKARSTVOVelika ušteda u bančinim procesima.8.) ELEKTRONIČKE BANKEKreditiraju klijente, plaćaju za račun klijenata a klijent im doznačuje gotovinsku uplatu ili bezgotovinsku doznaku.Glavni problem je sigurnost.

SUSTAV OSIGURANJA DEPOZITA ILI ŠTEDNIH ULOGA

U RH djeluje od 1997. a iniciran je završetkom prve i početkom druge bankovne krize. Taj sustav djeluje kroz državnu agenciju za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka. Osnivač agencije je država i ona garantira za sve obveze agencije.

Sustav je koncipiran na način da su sve banke obvezne participirati u osiguranju depozita i sustav funkcionira na principu ex ante uplata osiguranja. Agencija osigurava štednju samo fizičkih osoba i to štednju koju fizička osoba ima na štednoj knjižici ili kao depozit temeljem ugovora o depozitu. Agencija ne osigurava štednju na žiro i deviznim računima fizičkih osoba.

U RH su na djelu bila 2 mehan osigur: prvi je uveden 1997. i vrijedio je do polov. 1998. – štednja do 30,000kn se osig 100 %, a od 30,000 do 50,000 75 %. Od 1998. štednja do 100,000kn osig se 100%.

Što se tiče štednje fizičkih osoba pod njom podrazumijevamo štednju na svim štednim računima u banci i to u domaćoj ili inozemnoj valuti ( zbroj svih rn do 100,000 kn ). Svaka je banka dužna uplatiti agenciji 0,2 % štednih depozita u banci. Agencija je dužna isplatiti osiguranu štednju u roku od 180 dana od dana kada banka ode u stečaj. 2 dobre strane su obvezatnost uplate i ex ante, a loše strane su: agencija je u vlasništvu države pa je uprava agencije iz redova državnih dužnosnika (biraju se na 6 g.) a smjenom vlade mijenja se uprava agencije, rok 180 dana je predug, svi koji su u upravi agencije nemaju osigurane uplate ali ne postoji klauzula za uže članove obitelji takvih dužnosnika, visina osigurane štednje od 100,000 kn je previsoka – moralni hazard u bankama (97 % do 100,000 kn).

DRŽAVNI VRIJEDNOSNI PAPIRI I NJIHOVO TRŽIŠTE

Državni vrijednosni papiri su vrijednosnice koje izdaje država kako bi došla do sredstava potrebnih za financiranje javnih potreba ili za pokriće proračunskog deficita. Na financijskom tržištu su instrument ulaganja najmanjeg rizika jer za njih jamči država, a često se nude i porezne olakšice. U potražnji za financijskim sredstvima država izdaje vrijed. papire na tržištu kapitala i tržištu novca gdje se natječe s ostalim sudionicima tržišta.

Postoje dvije vrste državnih vrijednosnih papira:

a) utrživi kojima se može trgovati na sekundarnom tržištub) neutrživi koji se izdaju neposredno državnim agencijama, a otkupiti ih može jedino država.

Državni vrijednosni papiri su:

1. GILT EDGED SECURITIES obveznice, vrijednosni papiri sa “zlatnim rubom”, sinonim ulaganja u vrijednosne papire visoke kvalitete, maksimalne sigurnosti, visoka prihoda, oslobođene poreza na prinos i sl.

2. TREASURY BILL trezorske mjenice, blagajnički zapisi u Americi. Dospijeće im je 1 godina, kotiraju na treasury marketu (specijalno tržište za te vrijednosne papire)

3. BOT su državne vrijednosnice Italije. To je nerizični plasman niskog prinosa, likvidne su i njima se trguje na svjetskom tržištu

4. TREASURIES su zadužnice države. To su nerizični plasmani niskih prinosa; indikator su kretanja na tržištu; izdaju ih ministarstva financija ili državne agencije; kotiraju na Treasury marketu u SAD-u; njihov najveći izdavatelj je SAD jer je to najveći transfer za pokriće duga SAD-a; 45% javnog duga pokriva se zadužnicama

55. ULOGA DRŽAVE NA FINANCIJSKOM TRŽIŠTU

Država je najvažniji regulator financijskog sustava. Ona zakonima regulira monetarno područje, poslovanje banaka, kreditni i novčani sustav, uvjete emisije vrijednosnih papira i funkcioniranje financijskog tržišta. Država obavlja nadzor monetarnom i prudencijalnom kontrolom putem centralne banke ili posebnih državnih agencija. Osim toga, izravno sudjelovanje drž. na fin. trž. se javlja kroz politiku javnog duga. Da bi nabavila dodatna sredstva ona može povećati poreze ili emitirati vrijed. papire kao što su blagajnički zapisi, dugoročne obveznice, štedni certifikati, može prodavati fin. aktivu (čisti swap), zaduživati se kod banaka i kod centralne banke. Poseban sudionik fin. tržišta je ministarstvo financija koje izdaje: blagajničke zapise (do 1 godine, prodaje se s popustom ili diskontom), note (1-10 godina) i obveznice (preko 10 godina, one kao i note donose polugodišnju kamatu koja se oporezuje). Državni vrijed. papiri su začajni jer se po njima određuju referentne stope novčanog tržišta. Osim državnih vrijed. papira su izuzetno značajne municipalne note (vrijed. papiri lokalne samouprave). Država se na fin. tržištu javlja i preko izvanproračunskih agencija za poticanje izvoza, razvoj poljoprivrede, stanogradnje itd.

56. HRVATSKI FINANCIJSKI SUSTAV – STRUKTURA, PROBLEMI, PROMJENE

Korjenite promjene u financijskom sustavu počele su odmah po osamostaljivanju RH. 1991. godine učinjena je valutna reforma, a po uzoru na razvijene zemlje formirana je Narodna banka Hrvatske, neovisna o državnoj administraciji, a odgovorna Hrvatskom državnom saboru.

Monetarno osamostaljivanje utvrđeno je uvođenjem privremenog novca, hrvatskog dinara u prosincu 1991. g., a krajem svibnja 1994. g. uveden je i trajni hrvatski novac – kuna. U prosincu 1997. g. središnja banka dobila je naziv HNB.

HNB je znatno izmjenila instumentarij reguliranja količine novca u opticaju:

1. modernizacijom sustava obvezne rezerve, 2. uvođenjem “prozorčića” - discount window-a i politike otvorenog tržišta, 3. kupnjom i prodajom blagajničkih zapisa, i 4. deviznim REPO operacijama.

Deviznim zakonom iz listopada 1993. g. znatno je liberaliziran devizni režim. Dolazi do reforme sustava domaćih plaćanja, organiziran je i sustav kreditnih odnosa sa inozemstvom. Za RH karakteristična je dominacija univerzalniha banaka, a ostale nebankovne financijske institucije ili još ne postoje ili ne djeluju kao tržišne fin. institucije. Problemi iz prethodnog socijalističkog sustava u kojem su banke bile “distributeri” kredita, umnoženi problemima ratnih razaranja i tranzicijskim problemima bili su prisutni u naslijeđenim “starim” hrvatskim bankama. Takvo stanje banaka nametnulo je potrebu donošenja tržištu odgovarajućeg zakona o bankama, ali i njihovu sanaciju i organizacijsko, kadrovsko i poslovno restrukturiranje koje je u najvećim bankama otpočelo 1997. g. Prvi pravac promjena u proteklom razdoblju bio je usmjeren stvaranju zakonodavstva koje će omogućiti nastajanje i značajniju ulogu i onih financijskih institucija koje uz banke obično čine infrastrukturu razvijenih financijskih tržišta. Institucionalno uređenje tržišta vrijednosnih papira započeto je Zakonom o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima kojim je utvrđen zadovoljavajući zakonski okvir primarnog i sekundarnog – transakcijskog tržišta vrijednosnica.

Financijske institucije u RH: HNB, depozitne financijske institucije (banke, štedionice, štedno-kreditne zadruge, stambene štedionice), nedepozitne financijske institucije: ugovorne štedne institucije (osiguravateljne institucije, mirovinski fondovi), investicijski fondovi (investicijski fondovi univerzalnog tipa, PIF - privatizacijski investicijski fondovi), brokerske tvrtke – društva za poslovanje vrijednosnicama, ostale financijske institucije (leasing tvrtke, izdavači kreditnih kartica), ostalo (ZAP, Agencija za osiguranje depozita i sanaciju banaka, Zagrebačka burza, Tržište novca, Varaždinsko tržište vrijednosnica, Komisija za vrijednosne papire, središnja depozitarna agencija).

STANJE U BANKOVNOM SEKTORU REPUBLIKE HRVATSKE

Svi podaci su na dan 31. 12. 2001.43 banke i sve su d. d. od toga su 24 u većinskom stranom vlasništvu, udio aktive stranih banaka u ukupnoj aktivi iznosio je 89, 3%. Od 43 banke njih 6 ima aktivu iznad 5 mlrd, a 14 banaka ima od 1 do 5 mlrd kn. Te 43 banke su imale 823 podružnice i poslovnice od čega 158 u zagrebačkoj županiji. Najveće su Privredna i Zagrebačka banka a u ukupnoj aktivi imaju udio od 46%, a u depozitima 49%. Koncentracija bankovnog sektora je u padu. Ukupna aktiva bankarskog sektora je 148 mlrd kn, a povećana je za 30% u odnosu na 2000. to je posljedica konverzije u eure pa su depoziti porasli 44%. Porast kredita je 28 % a portfelj VP ima negativnu stopu rasta. 70 % pasive su depoziti a od tih depozeta 75 % su devizni depoziti. U pasivi 10 % čine krediti od drugih banaka. Kapital hrvatskih banaka je 13,7 mlrd kn od čega je 9 mrld dionički kapital. Stopa adekvadnosti kapitala hrvatskih banaka je 15,8 % a dobit na razini sustava 895 mil kn. Profitabilnost aktive je 0.9 % a profitabilnost kapitala 6,6 %. Prosječna aktivna kamatna stopa hrv banaka je 9,5 % a banke na kn depozite plaćaju 2,7% godišnje a na devizne 4,6 %. U banakarskom sektoru zaposleno je 16000 radnika pa na jednog zaposlenog otpada preko 9 mil kn aktiva. Krediti hrv banaka iznose 151 mlrd i 93 % kredita je u A i B kategoriji ( nema problema s naplatom).

CILJEVI HRVATSKIH ZAKONA O BANKAMA

Do 1993. RH je preuzela zakon o bankama kojeg je donijela Jugoslavija. U njemu se banka prvi put definira kao d.d.

Ciljevi Zakona o bankama su:

a) privatizirati banke, b) osloboditi banke utjecaja politike, c) isključiti dužnike iz nadzornih odbora, d) liberalizirati ulazak inozemnog kapitala, e) uvođenje tržišnog kriterija u poslovanje banaka, f) banka okrenuta tržišnom poslovanju, g) razviti konkurenciju među bankama.

I prvi i drugi zakon su rađeni na temelju njemačko-austrijskog modela, s tim da je područje nadzora i kontrole banaka rađeno pod utjecajem MMF-a i Banke za međunarodne obračune ili izravnanja (BIS). Njemačko-austrijski model je korigiran 1998. godine smjernicama EU. Pri uvođenju Zakona se pazilo da ne izazove lomove.

DRŽAVNI VRIJEDNOSNI PAPIRI I NJIHOVO TRŽIŠTE

Državni vrijednosni papiri su vrijednosnice koje izdaje država kako bi došla do sredstava potrebnih za financiranje javnih potreba ili za pokriće proračunskog deficita. Na financijskom tržištu su instrument ulaganja najmanjeg rizika jer za njih jamči država, a često se nude i porezne olakšice. U potražnji za financijskim sredstvima država izdaje vrijed. papire na tržištu kapitala i tržištu novca gdje se natječe s ostalim sudionicima tržišta.

Postoje dvije vrste državnih vrijednosnih papira:

c) utrživi kojima se može trgovati na sekundarnom tržištud) neutrživi koji se izdaju neposredno državnim agencijama, a otkupiti ih može jedino država.

Državni vrijednosni papiri su:

5. GILT EDGED SECURITIES obveznice, vrijednosni papiri sa “zlatnim rubom”, sinonim ulaganja u vrijednosne papire visoke kvalitete, maksimalne sigurnosti, visoka prihoda, oslobođene poreza na prinos i sl.

6. TREASURY BILL trezorske mjenice, blagajnički zapisi u Americi. Dospijeće im je 1 godina, kotiraju na treasury marketu (specijalno tržište za te vrijednosne papire)

7. BOT su državne vrijednosnice Italije. To je nerizični plasman niskog prinosa, likvidne su i njima se trguje na svjetskom tržištu

8. TREASURIES su zadužnice države. To su nerizični plasmani niskih prinosa; indikator su kretanja na tržištu; izdaju ih ministarstva financija ili državne agencije; kotiraju na Treasury marketu u SAD-u; njihov najveći izdavatelj je SAD jer je to najveći transfer za pokriće duga SAD-a; 45% javnog duga pokriva se zadužnicama

ULOGA DRŽAVE NA FINANCIJSKOM TRŽIŠTU

Država je najvažniji regulator financijskog sustava. Ona zakonima regulira monetarno područje, poslovanje banaka, kreditni i novčani sustav, uvjete emisije vrijednosnih papira i funkcioniranje financijskog tržišta. Država obavlja nadzor monetarnom i prudencijalnom kontrolom putem centralne banke ili posebnih državnih agencija. Osim toga, izravno sudjelovanje drž. na fin. trž. se javlja kroz politiku javnog duga. Da bi nabavila dodatna sredstva ona može povećati poreze ili emitirati vrijed. papire kao što su blagajnički zapisi, dugoročne obveznice, štedni certifikati, može prodavati fin. aktivu (čisti swap), zaduživati se kod banaka i kod centralne banke. Poseban sudionik fin. tržišta je ministarstvo financija koje izdaje: blagajničke zapise (do 1 godine, prodaje se s popustom ili diskontom), note (1-10 godina) i obveznice (preko 10 godina, one kao i note donose polugodišnju kamatu koja se oporezuje). Državni vrijed. papiri su začajni jer se po njima određuju referentne stope novčanog tržišta. Osim državnih vrijed. papira su izuzetno značajne municipalne note (vrijed. papiri lokalne samouprave). Država se na fin. tržištu javlja i preko izvanproračunskih agencija za poticanje izvoza, razvoj poljoprivrede, stanogradnje itd.

HRVATSKI FINANCIJSKI SUSTAV – STRUKTURA, PROBLEMI, PROMJENE

Korjenite promjene u financijskom sustavu počele su odmah po osamostaljivanju RH. 1991. godine učinjena je valutna reforma, a po uzoru na razvijene zemlje formirana je Narodna banka Hrvatske, neovisna o državnoj administraciji, a odgovorna Hrvatskom državnom saboru.

Monetarno osamostaljivanje utvrđeno je uvođenjem privremenog novca, hrvatskog dinara u prosincu 1991. g., a krajem svibnja 1994. g. uveden je i trajni hrvatski novac – kuna. U prosincu 1997. g. središnja banka dobila je naziv HNB.

HNB je znatno izmjenila instumentarij reguliranja količine novca u opticaju:

5. modernizacijom sustava obvezne rezerve, 6. uvođenjem “prozorčića” - discount window-a i politike otvorenog tržišta, 7. kupnjom i prodajom blagajničkih zapisa, i 8. deviznim REPO operacijama.

Deviznim zakonom iz listopada 1993. g. znatno je liberaliziran devizni režim. Dolazi do reforme sustava domaćih plaćanja, organiziran je i sustav kreditnih odnosa sa inozemstvom. Za RH karakteristična je dominacija univerzalniha banaka, a ostale nebankovne financijske institucije ili još ne postoje ili ne djeluju kao tržišne fin. institucije. Problemi iz prethodnog socijalističkog sustava u kojem su banke bile “distributeri” kredita, umnoženi problemima ratnih razaranja i tranzicijskim problemima bili su prisutni u naslijeđenim “starim” hrvatskim bankama. Takvo stanje banaka nametnulo je potrebu donošenja tržištu odgovarajućeg zakona o bankama, ali i njihovu sanaciju i organizacijsko, kadrovsko i poslovno restrukturiranje koje je u najvećim bankama otpočelo 1997. g. Prvi pravac promjena u proteklom razdoblju bio je usmjeren stvaranju zakonodavstva koje će omogućiti nastajanje i značajniju ulogu i onih financijskih institucija koje uz banke obično čine infrastrukturu razvijenih financijskih tržišta. Institucionalno uređenje tržišta vrijednosnih papira započeto je Zakonom o izdavanju i prometu vrijednosnim papirima kojim je utvrđen zadovoljavajući zakonski okvir primarnog i sekundarnog – transakcijskog tržišta vrijednosnica.

Financijske institucije u RH: HNB, depozitne financijske institucije (banke, štedionice, štedno-kreditne zadruge, stambene štedionice), nedepozitne financijske institucije: ugovorne štedne institucije (osiguravateljne institucije, mirovinski fondovi), investicijski fondovi (investicijski fondovi univerzalnog tipa, PIF - privatizacijski investicijski fondovi), brokerske tvrtke – društva za poslovanje vrijednosnicama, ostale financijske institucije (leasing tvrtke, izdavači kreditnih kartica), ostalo (ZAP, Agencija za osiguranje depozita i sanaciju banaka, Zagrebačka burza, Tržište novca, Varaždinsko tržište vrijednosnica, Komisija za vrijednosne papire, središnja depozitarna agencija).

STANJE U BANKOVNOM SEKTORU REPUBLIKE HRVATSKE

Svi podaci su na dan 31. 12. 2001.43 banke i sve su d. d. od toga su 24 u većinskom stranom vlasništvu, udio aktive stranih banaka u ukupnoj aktivi iznosio je 89, 3%. Od 43 banke njih 6 ima aktivu iznad 5 mlrd, a 14 banaka ima od 1 do 5 mlrd kn. Te 43 banke su imale 823 podružnice i poslovnice od čega 158 u zagrebačkoj županiji. Najveće su Privredna i Zagrebačka banka a u ukupnoj aktivi imaju udio od 46%, a u depozitima 49%. Koncentracija bankovnog sektora je u padu. Ukupna aktiva bankarskog sektora je 148 mlrd kn, a povećana je za 30% u odnosu na 2000. to je posljedica konverzije u eure pa su depoziti porasli 44%. Porast kredita je 28 % a portfelj VP ima negativnu stopu rasta. 70 % pasive su depoziti a od tih depozeta 75 % su devizni depoziti. U pasivi 10 % čine krediti od drugih banaka. Kapital hrvatskih banaka je 13,7 mlrd kn od čega je 9 mrld dionički kapital. Stopa adekvadnosti kapitala hrvatskih banaka je 15,8 % a dobit na razini sustava 895 mil kn. Profitabilnost aktive je 0.9 % a profitabilnost kapitala 6,6 %. Prosječna aktivna kamatna stopa hrv banaka je 9,5 % a banke na kn depozite plaćaju 2,7% godišnje a na devizne 4,6 %. U banakarskom sektoru zaposleno je 16000 radnika pa na jednog zaposlenog otpada preko 9 mil kn aktiva. Krediti hrv banaka iznose 151 mlrd i 93 % kredita je u A i B kategoriji ( nema problema s naplatom).

CILJEVI HRVATSKIH ZAKONA O BANKAMA

Do 1993. RH je preuzela zakon o bankama kojeg je donijela Jugoslavija. U njemu se banka prvi put definira kao d.d.

Ciljevi Zakona o bankama su:

h) privatizirati banke, i) osloboditi banke utjecaja politike, j) isključiti dužnike iz nadzornih odbora, k) liberalizirati ulazak inozemnog kapitala, l) uvođenje tržišnog kriterija u poslovanje banaka, m) banka okrenuta tržišnom poslovanju, n) razviti konkurenciju među bankama.

I prvi i drugi zakon su rađeni na temelju njemačko-austrijskog modela, s tim da je područje nadzora i kontrole banaka rađeno pod utjecajem MMF-a i Banke za međunarodne obračune ili izravnanja (BIS). Njemačko-austrijski model je korigiran 1998. godine smjernicama EU. Pri uvođenju Zakona se pazilo da ne izazove lomove.

BANKARSKI NOVČANI DEPOZIT

Ugovor o novčanom depozitu je sklopljen kada se banka obvezala primiti, a deponent položiti kod banke određeni novčani iznos. Ovim ugovorom banka stječe pravo raspolagati deponiranim novcem i dužna je vratiti ga prema uvjetima predviđenim u ugovoru.

Na temelju ugovora o novčanom depozitu banka otvara račun u korist i na teret kojeg upisuje sva potraživanja i dugovanja koja proizađu iz poslova s deponentom ili za njegov račun s trećim. Ne upisuju se u račun ona potraživanja odnosno dugovanja za koje se ugovorne strane dogovore da ih isključe. Banka je obvezna obavljati isplate s računa u granicama raspoloživih sredstava. Ako je banka obavila jednu ili

više uplata i isplata u okviru ugovora o depozitu, koje čine račun pasivnim, o tome mora bez odgađanja obavijestiti deponenta koji je dužan odmah poduzeti mjere radi otklanjanja dugovnog salda. Novčani depozit može biti po viđenju ili oročen, s otkaznim rokom i bez otkaznog roka, s posebnom namjenom i bez namjene. Ako nije suprotno ugovoreno, smatra se da je račun novčanog depozita po viđenju, te deponent računa ima pravo raspolagati dijelom ili cijelim saldom u svakom trenutku. Banka je dužna obavještavati deponenta o svakoj promjeni stanja na njegovu računu. Banka je dužna koncem svake godine, a ako je to ugovoreno ili uobičajeno i češće, poslati izvještaj o stanju računa (saldo). Ako među ugovornim stranama nije drugačije dogovoreno, nalozi za uplatu i isplatu s računa deponenta upućuju se u sjedište banke kod koje je račun otvoren. U slučaju da ista osoba ima kod jedne banke ili kod više njezinih poslovnih jedinica više računa, svaki od tih računa je samostalan.

Banka plaća kamatu na sredstva koja su kod nje deponirana, ako zakonom nije drugačije određeno. Visina kamate utvrđuje se ugovorom o deponiranju sredstava, a ako ugovorom ništa nije predviđeno, plača se zakonska kamata.Ako je novčani depozit primljen kao ulog na štednju, banka odnosno štedno-kreditna organizacija izdaje deponentu štednu knjižicu. Štedna knjižica može biti izdana samo na ime određene osobe ili na donosioca. U štednu knjižicu se unose sve uplate i podizanja novca.Upisi u knjižicu potvrđeni pečatom banke i potpisom ovlaštene osobe dokaz su o uplatama odnosno podizanjima u odnosima između banke i ulagača. Na uloge na štednju plaća se kamata. Ulozi na štednju mogu biti po viđenju ili oročeni s otkaznim rokom i bez otkaznog roka.

DEPOZITI STANOVNIŠTVA U FUNKCIJI FINANCIJSKOG POTENCIJALA BANKE (štednja, vrste depozita, značenje podsticanja štednje i depozita)

I. Teorije o štednjia) Teorija apsolutnog dohotka tvrdi da udio potrošnje u dohotku pada povećanjem dohotka, b) Teorija relativnog dohotka tvrdi da potrošač s nižim nivoom dohotka manje štedi više troši,c) Teorija “trajne navike” tvrdi da na štednju utječe navika štednje,d) Teorija permanentnog dohotka tvrdi da nivo štednje i potrošnje ovisi o očekivanim prihodima

u budućnosti i

e) Teorija “životnog ciklusa” tvrdi da potrošač potroši sve što zaradi.

II. Financijski višak stanovništva

1. Struktura financijskog viška - investicije i financijski trošak2. Faktori koji utječu na financijski višak. Financijski višak

- prema vrstama: gotov novac; depoziti u domaćoj i stranoj valuti- prema ročnosti: depoziti a vista, oročeni depoziti.

Ekonomski faktor: investicije, zaposlenost i proizvodnost rada, društveni proizvod, nacionalni dohodak, ostali faktori (nagrađivanje prema radu, raspored dohotka prema granama i djelatnostima, kreditna politika), raspoloživa sredstva domaćinstv i osoba.Financijski faktor: stabilnost vrijednosti novca, politika kamatne stope, mjere fiskalnog sistema (porezi i doprinosi)Utjecaj kamatne stope:

a) djeluje na odgađanje potrošnje kako bi se ostvarila odgovarjuća naknada za uzdržavanje od potrošnje u visini kamate i

b) utječe na promjenu financ. ulaganja i to iz onog oblika koji nosi manju kamatu u oblik koji nosi veću kamatu.

III. Poslovanje banke s depozitima u domaćoj valuti

1. Poslovanje po kunskoj štednji i2. Poslovanje po tekućim računima.Prilikom otvaranja štednog uloga banka je dužna novog ulagača upoznati s osnovnim odredbama, uputama i s međubankarskim sporazumom kojim se regulira materija štednje (visina kamate, mogućnost otvaranja štednih uloga a vista i oročenog na ime i pod šifrom, davanje ovlaštenja i upoznavanje s pravima ulagača)Štedna knjižica je pismena isprava kojom njen izdavač (banka) potvrđuje ulagaču iznose upisane u knjižicu, kao i njihova prava i obveze po štednom ulogu. One se izdaju na ime, na druge osobe, na donosioca, na donosioca osigurane šifre, na ime primatelja uloga.Podjela štednih uloga:1. Prema ročnosti - a vista, oročeni bez otkaznog roka, oročeni s otkaznim rokom2.Prema želji ulagača - na ime, na donosioca, na ime uz šifru, na donosioca uz šifru.

Koncentracija dohotka i štednje stanovništva

Lorenzova krivulja pokazuje neravnomjernu raspoređenost dohotka i štednje. To je mjera nejednakosti.Indeks koncentracije - nejednakost (dohodak 32,9%, štednja 42,16%).- odrediti koliko dohotka (štednje) treba rasporediti od bogatijih k siromašnijima da bi se postigao prosjek

Prestanak i ograničenja prava raspolaganja štednim ulogom:1. smrću ulagača ili zakonskog zastupnika,2. stavljanjem zabrane na sredstva štednje i3. ograničenjem prava raznim klauzulama.

BONITET I KREDITNA SPOSOBNOST KOMITENTA - ZAJMOTRAŽITELJA -> ovo je pitanje VAŽNO !!!

BONITET ( lat. bonitas - dobar, valjan, kvalitetan) - skup pozitivnih osobina pravnog subjekta koje ga čine i sigurnim dužnikom - označava poslovnu (gospodarsku) sposobnost odnosno ekonomsku snagu (položaj) fizičke osobe ili tvrtke koja želi uzeti kredit- ocjenjuje se kada tvrtka ili fizička osoba traži kredit- uključuje i kreditnu sposobnost i likvidnost komitenta, a podrazumijeva opću materijalnu solidarnostsolventnostdobru reputaciju u poslovnom svijetusolidnu poziciju na tržištu itd.- dobar bonitet pravnog subjekta - neprezadužena i zdrava aktiva osiguran visoki rezultat poslovanja - ostvarena dobit - dobar bonitet podrazumijeva poštivanje 2 načela:1) načelo sigurnosti poslovanja2) načelo efikasnosti poslovanja- značaj boniteta - njegovom procjenom odlučuje se o prihvaćanju posla- preko uloženog rizika formira se cijena- procjenjuje se sigurnost budućih prihoda- strukturiraju se vlastita fin. ulaganja i sl.- cilj - minimiziranje rizika povrata planiranih sredstava - osigurati povrat tih istih plasiranih sredstava - izvori informacija o bonitetu komitenta: dnevni i stručni tisak, poslovni informatori, gospodarske komore, poslovni partneri, javni dokumenti, poslovne banke- ocjena boniteta - analiza prošlosti i budućnosti (uključuje se i goodwill)- financijska analiza kao pretpostavka ocjene boniteta orijentirana je na novčane podatke i temelji se na financijskim izvještajima, kao što su:- bilanca stanja

- bilanca uspjeha- izvještaj o zadržanim dobicima- izvještaj o promjeni financijskog položaja- bit finan. analize boniteta - ispitivanje samog boniteta poslovanja, a ne formalna i materijalna ispravnost financijskih izvještaja, pri tome je pretpostavka za dobro provođenje financijske analize su objektivni i realni fin. izvještaji i korektno provođenje analize- postupci za ocjenu boniteta- horizontalne i vertikalne financijske analize - temelji se na komparativnim fin. izvještajima uz pomoć kojih se nastoji sagledati tendencija i dinamika promjena pojedinih pozicija tih fin. izvještaja temelji se na strukturnim fin. izvještajima i uspoređuje fin. podatke unutar jedne godine- pokazatelji financ. analize tzv. financijski pokazatelji 1) pokazatelji likvidnosti - mjere sposobnost poduzeća, da podmire svoje dospjele kratkoročne obveze te mogućnost nesmetane cirkulacije sredstava u procesu poslovanja- koeficijent ubrzane likvidnosti = novac + potraživanja - nema zaliha

kratkoročne obveze = barem 1- koeficijent tekuće likvidnosti = kratkotrajna imovina - ima zalihe

kratkoročne obveze = barem 2- donja granica do koje se mogu smanjivati obrtna sredstva prije nego što poduzeće dođe su situacija da ne može podmirivati kratkoročne dospjele obveze2) pokazatelji zaduženosti - mjere koliko se poduzeće financira iz tuđih izvora sredstava- koeficijent zaduženosti = ukupne obveze

ukupna imovina- koeficijent vlastitog financ = glavnica

ukupna imovina- koeficijent financiranja = ukupne obveze

glavnicaako su L1 znači da se dio poslovne imovine financira iz neposlovnih izvora3) pokazatelji sigurnosti (I) i stabilnosti (II)- stupanj pokrića I = glavnica

dugotrajna imovina - minimalno 50%- stupanj pokrića II = glavnica + dugoročne obveze - najvažniji pokazatelj

dugotrajna imovina barem 14) pokazatelji aktivnosti - mjere kako učinkovito poduzeće upotrebljava svoje resurse- koeficijent obrta = ukupni prihod ukupne imovine ukupna imovina

- koeficijent obrta = ukupni prihod kratkotrajna imovina kratkotrajna imovina

- koeficijent obrta = prihodi od prodaje potraživanja potraživanja

5) pokazatelji rentabilnosti - mjere povrat uloženog kapitala što se smatra primarnim ciljem financijskog poslovanja poduzeća (%)

- neto rentabilnost = neto dobit + kamate imovine ukupna imovina

- bruto rentabilnost = dobit prije poreza + kamate imovine ukupno imovina

- rentabilnost = neto dobit glavnice glavnica

ZAKLJUČAK:Bonitet je kompleksna kategorija i stoga metoda koeficijenata kao takva nije dostatna, ali je istovremeno i nezabilazna. U analizi boniteta veći se naglasak mora dati na odnose potraživanja i prihoda, odnosno na vrijeme naplate i odnos prihoda i korištenih sredstava. Ocjena boniteta je kod izbora posl. partnera, odlučivanja o investiciji, upoznavanja konkurencije, ali i kod odlučivanja o plasiranju vlastitih VP, mjenjanja organizacije poslovanja i ovllasničke strukture itd.

Dakle, ocjena boniteta vrlo je ozbiljan i stručan posao kojeg tako treba i shvatiti.

KREDITNA SPOSOBNOST - sposobnost osobe da preuzetu obvezu ispuni u potpunosti i u roku.VRSTE kreditne sposobnosti1) FORMALNA K S - obuhvaća provjeru poslovne sposobnosti tražioca kredita2) MATERIJALNA- poduzeće svojim poslovanjem i imovinom pruža dovoljno jamstva da će u ugovorenom roku moći u potpunosti izvršiti obveze koje proizlaze iz ugovora o kreditu3) ZAKONSKA UGOVORENA - obuhvaća ocjenu zakonitosti poslovanja

OCJENA K S vrši se na temelju:- ispitivanja poslovanja- provedenih financ. analizaCILJ - minimiziranje kreditnog rizika- kvaliteta ocjene kreditne sposobnosti = mjera sigurnosti kreditnog poslapraksa- zajmotražitelj (komitent) - piše molbu za odobrenje kredita koju dostavlja kreditoru (banci)- molba uključuje slijedeće dokumente:- zahtjev za kredit- dokaz o štednji, depozitima i poslovnoj povezanosti s bankom- dokaze o bonitetu tražitelja kredita- instrumente osiguranja otplate kredita- investicijski program (namjena)- i drugu dokumentaciju- na osnovi tih podataka banka ocjenjuje kreditni rizik uz pomoć metode "5C". Procjenjuje se sllijedećih 5 čimbenika:1. "character" karakteristike dužnika - želja da se izvrši otplata procjenjuje se kroz dosadašnja iskusta na planu redovnog ispunjavanja kreditnih i ostalih financ. obveza2. "capacity" kapacitet dužnika - sposobnost komitenta da se zadužuje kod banke3. "capital" imovina dužnika - trajno uložena sredstva osnivača i dioničara kojima se mogu pribrojiti dugoročni zajmovi; viša razina trajnog kapitala u ukupnim izvorima znači niži rizik4. "conditions" - uvjeti u okruženju - mogu bitno mijenjati mogućnosti otplate kreditnih obveza komitenta; na to ni banka ni komitent nemaju utjecaja5. "collateral" - zalozi ili osiguranje - metoda pokrivanja procjenjenog kreditnog rizika kod komitenata sa slabijim stupnjem kreditne sposobnosti

KREDITI

KREDIT - imovinski odnos vjerovnika (kreditora) sa dužnikom (debitorom), prvi ustupa drugom svoj novac, robu ili druge stvari ili usluge na određeno vrijeme i uz određene uvjete, a ovaj se obvezuje da će ugovorom predviđene dužnosti uredno ispunjavati I nakon isteka roka dugujući iznos novca ili robe vratiti, tj. platiti.

KREDITNA SPOSOBNOSTA) formalna - ako se obzirom na važeće propise mogu sklapati ugovori i preuzimati obvezeb) materijlna - ako svojim položajem i imovinskim stanjem pružaju dovoljno garancije da će ispuniti obveze

VRSTE KREDITA1) Prema predmetu na koji glase i u kojem moraju biti podmireni - naturalni kredit - robni, odobravaju se i podmiruju u robi- novčani kredit2) Prema subjektima koji odobravaju kredit- komercijalni krediti - prodavalac robe odobrava kupcu u robi, a ovaj vraća u novcu- bankovni krediti - banka - komitentima ili drugim bankama odobrava raspoloživa sredstva3) Po duljini trajanja- kratkoročni kredit- dugoročni kredit4) Prema svrsi za koju se daju- proizvođački kredit - za potrebe proizvodnje- potrošački kredit - za povećanje kupovne moći

5) Prema namjeni za koju se daju- krediti za obrtna sredstva - nosiocima proizvodnje i prometa za potrebe tekuće proizvodnje i prometa- krediti za investicionu potrošnju - za razvoj industrije i prometa, tj. financiranje proširene reprodukcije6) Prema načinu osiguranja- ostvoreni kredit - određenoj osobi na osnovu povjerenja, bez pikrića i garancija- pokriveni kredit - na osnovu polaganja određenog pokrića u VP-ima, nekretninama ili dr. zalozima7) Prema drž. domicila davaoci kredita- tuzemni krediti - domaćoj pravnoj ili fizičkoj osobi, kreditor sa stalnim boravištem u zemlji- inozemni - domaćoj pravnoj ili fizičkoj osobi, strani kredito stalnog boravišta u inozemstvu.

KRATKOROČNI KREDIT

- ima ročnost dospjeća da godine dana, financira tekuću aktivnost i likvidnost, te su pokriveni kratkoročnim izvorima.

VRSTE:

1) KONTOKORENTNI KREDIT (kredit po tekućem računu)- banka odobrava svom komitentu do ugovorom utvrđene granice i određenog roka- iznos odobrenog kredita evidentira se u zaglavlju kontokorenta i bančin komitent može na tekućem računu prijeći u dugovanje do visine odobrenog kredita- cjelokupni priliv i odliv sredstava obavlja se preko tekućeg računa, što omogućuje banci kontokorentno praćenje poslovanja svog komitenta- komitent banke ima punu slobodu u poslovanju i kamate na odobreni kredit plaća samo na iznos iskorištenih iznosa kredita2) ESKONTNI KREDIT- odobravanje kratkoročnog kredita na podlozi nekog budućeg potraživanja- u širem smislu banka kupuje potraživanje prije njegovog dospijeća i vrijednost kupljenog potraživanja banka diskontira na dan kupnje odbijajući od nominalne vrijednosti iznos kamata, provizije i troškova, prodavaocu se isplaćuje diskontirana vrijednost- u nižem smislu: kredit koji banka odobrava na podlozi mjeničnog pokrića- redovito se odobrava sa rokom od 3 mjeseca, tj. do dospijeća mjenice koja je dana kao pokriće kredita. Dospjelu mjenicu dužnik treba iskupiti i banci vratiti odobren kredit. Ako dužnik ne iskupi mjenicu u roku dospjeća, banka protestira mjenicu i naplaćuje dužni iznos od bilo kojeg mjeničnog dužnika.3) LOMBARDNI KREDIT- dužniku se odobrava temeljem založenih realnih vrijednosti (nakit, zlato, drugi plemeniti metali, VP-i, umjetničke slike, roba, te druga pokretna dobra)- banku interesira isključivo bonitet tj. stanje, vrsta i vrijednost zaloga (pokretni kredit)- ne odobrava se u punoj vrijednosti zaloga, već u određenom postotku prometne vrijednosti založene stvari, obično 60-80%, što banku u cijelosti osigurava u slučaju ne vraćanja kredita.- banka je dužna izvršiti potrebna osiguranja i uskladištenja- ako dužnik ne iskupi založeni predmet u roku, banka pored prava da može samoinicijativno prodati zalog, zalogu zaračunava i naplaćuje zateznu kamatu i posebne penale, koji progresivno rastu prema roku prekoračenja vraćanja kredita4) AKCEPTNI KREDIT- banka komitentu akceptira mjenicu, povećavajući joj time bonitet i kvalitetu, koja će komitentu poslužiti u njegovim poslovnim transakcijama- akceptiranjem mjenice banka postaje glavni dužnik, a izdavalac mjenice, trasant stiče veću poslovnu sposobnost da na podlozi takve mjenice brže dobije eskontni kredit druge domaće ili strane banke- ugovorom o akceptnom kreditu, utvrđuju se bitni uvjeti kao što su: visina iznosa do kojeg će banka potpisivati mjenice, rok trajanja tih mjenica, visina provizije i troškova koje banka naplaćuje od komitenta itd.5) RAMBUSNI KREDIT- u međunarodnom robnom prometu (kod uvoza i izvoza) - kombinacija akceptnog k., robnog dokumentarnog akreditiva i lombardnog k. sa posebnom karakteristikom da u ovom poslu učestvuje više banaka iz par zemalja

- cilj: podsticanje i olakšavanje vanjske trgovine- otklanja nepovjerenje kod izvoznika da će mu roba biti plaćena, a isto i kod uvoznika- svrha: u otvaranju dokumentarnih kredita uz garanciju banke da će po otpremi robe prodavaocu biti isplaćena njena protuvrijednost- dakle, jedna banka po nalogu kupca preuzima na sebe jamstvo plaćanja, a pošto ona nije u direktnoj poslovnoj vezi sa bankom zemlje prodavaoca, kao posrednik nastupa neka treća osoba, po pravilu poznata veća svjetska banka

6) AVALNI KREDIT- banka osigurava tražiocu krdita davanje avala (jamstva na njegove mjenične obveze)- radi se o davanju bezuvjetnog i neopozivog jamstva da će banka u slučaju neisplate mjenice od strane tražioca avalnog kredita, mjeničnog dužnika isplatiti mjenicu kao aval - jamac- tražilac kredita u zehtjevu daje banci sve podatke koji su joj potrebni za odobravanje kredita, a prema uvjetima za odobravanje avalnog kredita, odnosno za utvrđivanje avalnog limita do kojeg će banka avalirati mjenice tražioca kredita.

DUGOROČNI KREDIT

- ima rokove dospjeća iznad jedne godine, financira krupne investicije i razvojne programe I alimentira se isključivo iz dugoročnih financijskih fondova i potencijala

VRSTE:

1. HIPOTEKARNI KREDIT- odobravanje kredita na osnovu zaloga nekretnina tražioca kredita- u početku za razvoj zemljoradnje i zanatstva, a kasnije osnovni oblik financiranja stambene i komunalne izgradnje- s obzirom na način otplaćivanjaA) krediti koji se otplaćuju po isteku ugovorenog roka u cjelokupnom iznosu (fiksna hipoteka)B) krediti koji se isplaćuju po amortizacijskom planu putem anuiteta koji se izračunavaju posebnom računskom operacijom i predstavlja jednaki iznos kojim semestralno ili godišnje dužnik otplaćuje banci kamate za iznos duga i odgovarajuću otplatu duga koja se u toku roka amortizacije kredita povećava na račun kamate, koja se postepeno smanjuje razmjerno smanjenju dugovanja.

2. INVESTICIONI KREDITI INDUSTRIJI- industriji ili drugim poduzetnicima ili fizičkim osobama za financiranje razvoja industrije I prometa- otplaćivanje kredita ovisi o efikasnosti i rentabilnosti cjelokupnog poslovanja korisnika investicionog kredita, a ne o vrijednosti investicijskog objekta čija je izgradnja financirana investicionim kreditom- pokriće kredita je u udjelu u financijskom dobitku, zalogu objekta

Depoziti

Oročeni depoziti su neaktivni depoziti koji predstavljaju uloge kod banaka za koje njihovi vlasnici zaključuju s bankom ugovor da ta uložena sredstva neće koristiti u ugovorenom roku. Ovako uložena sredstva banka može koristiti na dulji rok i odobravati iz tih sredstava dugoročne kredite bez opasnosti da dođe do nelikvidnosti pošto unaprijed zna kada joj dospijeva obveza i tada treba imati raspoloživih sredstava za eventualnu isplatu oročenog depozita. Depoziti po viđenju, osnovna karakteristika im je da ih banka isplaćuje u svako doba i da predstavljaju novčanu masu koja se može pretvoriti u gotov novac ili u depozite koji služe za plaćanje vlasnika depozita. Samim tim određen je i kratkoročan kredit karakter uloženih sredstava o čemu banka mora posebno voditi računa kod odobravanja kredita.+