Click here to load reader

Anatomska analiza osnovnih koraka klasične aerobike

  • View
    1

  • Download
    0

Embed Size (px)

Text of Anatomska analiza osnovnih koraka klasične aerobike

Blaevi, Monika
Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / struni stupanj: University of Zagreb, Faculty of Kinesiology / Sveuilište u Zagrebu, Kineziološki fakultet
Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:117:217403
Rights / Prava: In copyright
Repository / Repozitorij:
i strunog naziva: magistar kineziologije)
Monika Blaevi
Saetak
Aerobika kao sustav vjebanja i dio grupnih fitnes programa ciljano osmišljava
koreografije s ciljem utjecaja na antropološki status prvenstveno na razvijanje aerobnih
sposobnosti posredstvom razliitih kretnih struktura. Dinamino vjebanje uz glazbu, pri
izvoenju koraka niskoga i visokoga intenziteta, uinilo je aerobiku popularnim oblikom
vjebanja u svijetu. Glavni cilj ovog diplomskog rada bio je opisati izvoenje naješih
koraka niskoga i visokoga intenziteta u klasinoj aerobici i njihovu anatomsku analizu
odnosno funkciju osnovnih mišia koji sudjeluju u istima. Svaki korak opisan je kroz nain
njegova izvoenja, napomene pri izvoenju koraka te mišinu funkciju u tome koraku.
Opisano je trinaest koraka niskoga intenziteta i pet koraka visokoga intenziteta klasine
aerobike.
Summary
Aerobic exercise as a system and as a part of group fitness programs specifically
composes choreographies to impact the anthropological status, primarily by developing an
aerobic capacity through various movement structures. Dynamic exercise with music
while performing the steps of low and high intensity aerobics made it a popular form of
exercise in the world. The main goal of this thesis was to describe the performance of the
most common steps of low and high intensity in classical aerobics and to provide the
anatomical analysis of the functions the primary muscles involved in them carry out. We
described how to perform each step, gave notes to follow while performing them and
explained the function of muscles in each step. Thirteen low and five high intensity steps
of classical aerobics were described.
Keywords : steps, low intensity, high intensity, muscles function, classic aerobics
SADRAJ
5.1. Anatomska analiza .................................................................................................... 11
5.2. Mišini sustav ............................................................................................................ 12
5.2.2. Mišii natkoljenice ............................................................................................... 14
5.2.3. Mišii potkoljenice ............................................................................................... 14
6.1. Pokreti u središnjoj ili medijalnoj ravnini..................................................................... 18
6.2 .Pokreti u eonoj ili frontalnoj ravnini .......................................................................... 19
6.3. Pokreti u poprenoj ili transverzalnoj ravnini .............................................................. 19
7. Analiza osnovnih koraka niskoga intenziteta u klasinoj aerobici ..................................... 21
8. Analiza osnovnih koraka visokoga intenziteta u klasinoj aerobici .................................. 36
10. Zakljuak ....................................................................................................................... 42
11. Literatura ....................................................................................................................... 43
1. Uvod
Kretanje je osnovna karekteristika ljudskog bia. Od nastanka, ovjek je uvijek bio
prinuen da se kree kako bi opstao te se tako duševno i tjelesno razvijao. Razvojem
tehnologije te brzi nain ivota dovode do ovjekova prepuštanja udobnostima
suvremenog društva i pasivnog provoenja slobodnoga vremena. Nedostatak kretanja i
smanjena tjelesna aktivnost-hipokinezija, uz pretilost i stres ine morbogeni (smrtosnosi)
trijas bolesti suvremene civilizacije. No, s vremenom ljudi uviaju neophodnost tjelesnog
vjebanja radi ouvanja zdravlja i ukljuuju se u razliite oblike vjebanja. Fitnes pokret
nudi tri grupe programa. Jedna se grupa bazira na razvoju snage, drugu ine tonizirajui i
antistres programi dok se trea bazira na razvoju aerobne izdrljivosti. Posljednja grupa
programa omoguuje dugotrajno provoenje tjelesne aktivnosti tono odreenim
intenzitetom prije pojave umora. Upravo takve aerobne aktivnosti ovjek sve više poinje
primjenjivati u svoje slobodno vrijeme. Razliite izvedbe aerobnih aktivnosti moemo
svesti na opeprihvaen naziv-aerobika.
Aerobika kao sustav vjebanja i kao dio grupnih fitnes programa postala je
popularna krajem 80-ih godina prošloga stoljea. Podjednako su bili vani u osnivanju
ameriki doktor i fiziolog K. H. Cooperu, Jackie Sorensen koja je osmislila dinamino
vjebanje uz glazbu i glumica Jane Fonda koja je svojom promocijom uinila aerobiku
poznatu u cijelom svijetu. Ekonomian i djelotvoran nain vjebanja koji omoguuje
pravilno doziranje vjebanja pomou glazbe koja stvara emotivni ugoaj privlai sve vei
broj ljudi upravo u ovaj sustav vjebanja.
Koreografija se u aerobici poela ciljano osmišljavati tako da je osnovni cilj
aerobike razvijanje aerobnih sposobnosti posredstvom razliitih kretnih struktura. Odabir
koraka u koreografiji ovisio je o cilju treninga, vrsti aerobike (vrsti grupnog programa) i
sposobnostima grupe. Meutim, instruktori nisu dobili informaciju kojim koracima
najefikasnije utjecati na jaanje i istezanje pojedinih mišinih grupacija. U ovome radu
opisani su osnovni koraci klasine aerobike niskoga i visokoga intenziteta te mišii koji
najefikasnije sudjeluju u pokretu kao agonisti, sinergisti ili antagonisti.
5
2. Razvoj aerobike
Termin aerobika se prvi puta kao pojam i rije pojavljuje 1968. godine u knjizi
„Aerobic“ amerikog lijenika i fiziologa dr. Kennneth-a Coopera. Autor pod pojmom
aerobika podrazumijeva sustav vjebanja koji osigurava uinkovit razvoj i odravanje
funkcionalnih sposobnosti i to, prije svega, dimenzije aerobnog kapaciteta. Takav sustav
vjebanja prvenstveno je bio osmišljen za potrebe amerike vojske i zasnivao se na
programima monostrukturalih ciklikih aktivnosti kao što su hodanje, tranje, vonja
bicikla, plivanje, veslanje i sl. U skladu s novim spoznajama o potrebi razvoja i poboljšanja
funkcionalnih sposobnosti, krajem 70-ih godina koreografkinja i plesaica Jackie
Sorensen osmislila je dinamino vjebanje uz glazbu koje je u promociji glumice Jane
Fonda i snanu medijsku podršku velikom brzinom osvojilo svijet, osobito ensku
populaciju. Ovaj nain vjebanja po svojim transformacijskim mogunostima postao je
trening namjenjen razvoju aerobne izdrljivosti.
Taj se, u to doba, novi oblik vjebanja velikom brzinom širio svijetom, neprestano
razvijajui nove oblike i vrste koji u svojim nazivima zadravaju rije aerobika, radi
naznake njihove osnovne funkcije – razvoj i odravanje osnovnih funkcionalnih
sposobnosti. (Metikoš i sur.,1997)
Kao samostalna sportska disciplina, aerobika spada u skupinu polistrukturalnih
konvencionalnih sportova dok je karakter osnovnih kretnji preteito ciklikog znaaja te je
cilj razvoj aerobnog kapaciteta i zadovoljavanje odreenih estetskih kriterija. Osnovni
princip izvoenja kretnji u aerobici je nadovezivanje razliitih kretnih struktura bez prekida
aktivnosti koji se pri tome vei ili manji broj puta ponavljaju.
American College of Sports Medicine (ACSM) definira aerobni trening kao bilo koji
oblik tjelesne aktivnosti koja se izvodi aktiviranjem velikih mišinih grupa, relativno dugog
trajanje (preko 20min) koja je u osnovi ciklikog karaktera ,a intenzitet vjebanja bi se
trebao kretati od 60-90% maksimalne frekvencije srca izraunate za svakog pojedinca.
Takav nain vjebanja dovodi do pojaanog rada sranoilnog sustava i dišnog sustava,
poveanja motorikih sposobnosti i tjelesne spremnosti.
Gibanje i kretne strukture se u aerobici izvode uz glazbu koja svojim ritmom i
melodijom nedjeljivo povezuje kretanje i njegov utjecaj u jedinstvenu cjelinu (Zagorc,
Furjan- Mandi, 1997).
Ranih 80-ih razvija se suvremena aerobika kao noviji sustav vjebanja kojoj nije cilj
postizanje što boljih rezultata, ve je naglasak na zdravlju, ljepoti i kondiciji tijela.
6
Nedostaci prvobitne plesne aerobike bili su ti što je bila intenzivna i nedovoljna
prilagoena psihofizikim sposobnostima prosjenog rekreativca. Strunjaci definiraju
zakonitosti vjebanja, odreuje se intenzitet i trajanje, vrste koraka i vjebi u skladu sa
mogunostima grupe. Odreuje se visoki i niski intentitet kretanja te nastaju New Body,
Aqua aerobika te Step aerobika. Aerobika postaje redovita aktivnost za milijune vjebaa,
prvenstveno ena, diljem svijeta.
U aerobici 90-ih godina panja se poklanja metodici, koreografiji, novim formama i
sadrajima, uincima treninga i obrazovanju trenera koji se educiraju u školama, putem
teajeva te konvencijama za struno osposobljavanje instruktora. Pojavljivanjem razliitih
rekvizita razbija se monotonija vjebanja. Nastaju programi za ciljane skupine (trudnice,
djecu, starije),a sportaši ukljuuju aerobiku u bazini sustav treninga.
Na prijelazu stoljea poveana je potreba za opušanjem, relaksacijom. Nastaje niz
Body and Mind programa zasnovanih na holistikom pristupu zdravlju, programi koji
ukljuuju meditativne komponente.
Aerobika 21.stoljea privlai velik broj vjebaa nudei raznovrsne programe s
osnovim ciljem postizanja efekta treninga i djelovanja na sve komponente tjelesnog i
zdravstvenog fitnesa- izdrljivost, snaga, fleksibilnost, koordinacija, ravnotea i poeljan
sastav tijela (manje potkonog masnog tkiva uz odgovarajuu mišinu masu). Prevladava
intervalni sustav treninga te se javljaju novi programi poput Cyclinga (vonja stacioniranog
bicikla), HIIT, TRX trake i sl.
Brzim razvojem i inovacijama sportske industrije aerobika dobiva, modificiranjem i
kombinacijama, nove oblike i naine izvoenja koraka i pokreta ruku i tijela ,a koji se
naješe baziraju upravo na koracima, prvobitne, klasine aerobike. Redovito vjebanje
aerobnih aktivnosti u grupnim fitnes programima postalo je stil ivota s tendencijom da se
dalje razvija i obogauje novim formama i oblicima.
2.1. Osnovni programi aerobike
klasina aerobiku bez rekvizita ;
programi s razliitim spravama (step klupica, klizea traka, velika lopta , laki tezi,
veliki utezi i ostale sprave), u razliitim prostorima ( u vodi, u dvorani) te s razliitim
optreenjima ;
kao natjecateljski sport- cilj je postii što bolji rezultat pojedinano, u paru ili
skupini. Ocjenjuje se umjetniki dojam i teina elemenata.
7
3. Aerobika niskoga intenziteta
3.1. Definicija i cilj
Za programe klasine aerobike niskoga intenziteta smatra se da su nuna
stepenica kod poetnika koju bi trebali svladati budui da se ue i usvajaju bazine
strukture kretanja koje omoguuju daljnu nadogradnju razliitog stupnja sloenosti.
Programi aerobike niskoga intenziteta naješe su sastavljeni od jednostavnih
kretnih struktura nogama koji se izvode u sporijem tempu na koje se nadovezuju
jednostavne i prirodne kretne strukture ruku i trupa, tako da je informatiko optereenje
relativno nisko. Kretanje se izvodi tako da je jedna noga uvijek u kontaku s podlogom te
se centar teišta tijela ne kree prema gore ve naprijed, natrag, u stranu i u mjestu. Ovim
nainom postiu se uvjeti za optimalan rad dišnog i srano-ilnog sustava.
Aerobika niskoga intenziteta za osnovni cilj ima smanjenje masnog tkiva i jaanje
mišinih skupina kao i razvoj motorikih sposobnosti. (Metikoš i sur., 1997).
Svi koraci u aerobici prate glazbu i trajanje im je odreeno glazbenim dobama.
Koraci niskog intenziteta izvode se tako da je jedno vjebaevo stopalo uvijek u kontaktu
s podlogom.
1. Hodanje (march)
c) široko-usko (out-in),
2. Korak dokorak (step-touch)
b) naprijed- natrag,
8
3. Prednoenja, odnoenja i zanoenja s dotikom na prste (push-touch)
a) na petu (Heel Dig),
b) na prste ,
c) odnoenje sa zasukom i dotikom na prste daleko (Lunge).
-sve jednostruko i duplo
d) s iskorakom i prinoenjem druge noge.
5. Pouanj s naizmjeninim prenošenjem teine (Side to Side)
a) slobodna noga na prste ,
b) slobodna noga na petu,
c) noga u prednoenje pogreno,
d) noga u zanoenje pogreno (Leg Curl).
-sve jednostruko i duplo
a) naprijed,
a) jednostruko ili duplo,
b) mambo korak,
c) shase ( galop).
- jednostruki ili dupli
4.Aerobika visokoga intenziteta
Nakon pravilno nauenih i uspješno svladanih koraka niskoga intenzita zapoinje
uenje i usavršavanje koraka visokoga intenziteta. Korake visokog intenziteta definira
tranje na razliite naine te niz poskoka i skokova. Prilikom izvoenja koraka naješe su
obje noge u zraku, fazi leta, te nema kontakta sa podlogom u trenutku izvoenja
odreenog koraka.
Izvoenje koraka visokoga intenziteta potie rad srca i stvara uvjete poboljšanja
kondicije, te je oblik vjebi tako zamišljen da je rad srca više ubrzan nego što je
uobiajeno za standardne oblike aerobik treninga. Upravo zbog takvog vjebanja je
trajanje tih vjebi kratko i obavezno praeno takoer kratkim razdobljem odmora što se u
pravilu kombinira sa koracima niskoga intenziteta.
Visoki intenzitet kretnih struktura (poskoka i skokova) dozvoljava da su u nekom
trenutku oba stopala u zraku.
Osnovni koraci visokog intenziteta su:
1. Tranje (jogging)
b) u kretanju naprijed-natrag.
a) u stranu ,
a) na peti (heel dig),
b) na prste,
-sve jednostruko i duplo.
a) naprijed, u stranu i nazad.
-jednostruko i duplo
-jednostruko i duplo
-spojeno i s raznoenjem
8. Poskoci s noge na nogu prednono (Skipping)
-jednostruko i duplo
a) krni.
10. Skokovi s noge na nogu s odnoenjem (Leg Swing)
-jednostruki i dupli.
-jednostruki i dupli.
11
Svi koraci mogu se definirati prema smjeru kretanja ili prema strani u kojoj se izvodi:
1. Na mjestu (OTS), front (f)-naprijed, ispred
2. Prema naprijed (forward-fwd), back (b)-nazad, iza
3. Prema natrag (backward-bwd), side (s)- strana (desna ili lijeva)
4. U stranu (sideward-swd),
1. Pola okreta (half turn),
2. Cijeli okret unazad (full turn back),
3. Cijeli okret unaprijed (full turn forward),
4. U okretu-korak se u cijelom svom trajanju izvodi okreui (turning).
5. Osnovni pokreti tijela
5.1. Anatomska analiza
Osnovni cilj ovoga rada je opisati anatomsku analizu osnovnih koraka klasine
aerobike niskoga i visokoga intenziteta
Kineziološka analiza opisuje karakteristike nekoga pokreta ili neke tjelesne
aktivnosti koja je namjenjena transformaciji antropološkog statusa ovjeka. Ta analiza ima
nekoliko sastavnica kojima se moe analizirati pojedini pokret :
Strukturalna analiza
Anatomska analiza
Biomehanika analiza
Anatomska analiza daje informacije o ukljuenim zglobovima u aktivnosti, zatim
kakva je aktivnost mišinih grupa u tom pokretu sa stajališta njihove funkcije, vrste
mišine kontrakcije u toj aktivnosti te tipine ozljede prilikom tih aktivnosti.
12
5.2. Mišini sustav
Mišini sustav ima osobitu vanost u poticanju razvitka sustava za kretanje.
Osnovna jedinica skeletnog mišia je mišino vlakno. Mišino vlakno sadri mišina
vlakanca ili miofibrile, koja omoguuju osnovno svojstvo mišia, sposobnost skraivanja ili
kontraktilnost. Mišina vlakna formiraju snopie i snopove koje povezuju i oblau vezivne
ovojnice. Cijeli miši oblae vanjska vezivna ovojnica ili ovoj, tj. mišina fascija. Vezivne
ovojnice mišinih vlakana i snopova skupljaju se u vrsti snop vezivnih vlakana koja tvore
tetivu, polazni i završni dio mišia koji se hvata na kost. Tetiva djelovanje mišine
kontrakcije prenosi na kost i tako omoguuje obavljanje pokreta.
Podraaj za mišinu kontrakciju dolazi putem motorikog ivca. Pojedini pokret
rijetko izvodi samo jedan miši. Za dva ili više mišia, koji vrše isti pokret kaemo da su
agonisti, za dva ili više mišia koji vrše suprotni pokret u odreenom zglobu kaemo da su
antagonisti, sinergisti su pak mišii koji sudjeluju pri izvoenju odreenog pokreta, ali ga
sami ne vrše.
Agonisti
Sinergisti
Antagonisti
Stabilzatori
Sinergisti: pomau mišiima agonistima u provedbi i korekciji eljenog pokreta
(potpomaui miši);
izduuju, a funkcija im je da stabiliziraju zglobove;
Stabilizatori: ne proizvode pokret ve izometrikim ili statikim djelovanjem stabiliziraju
tijelo ili njegove dijelove (fiksatori).
Podjela mišia s obzirom na njihovu funkciju (Ivani-Košuta,M., Keros,P., 2009)
mišii pregibai (fleksori)- prelaze preko unutarnje strane smanjujui prueni kut,
odnosno stvarajui kut manji od zgloba i pregibaju ga,
13
mišii ispruai (ekstenzori)- prelaze preko vanjske strane zgloba i djeluju u
suprotnom smjeru
mišii obrtai (rotatori)- obavljuju obrtanje oko uzdune osi.
Prema regijama tijela, skeletne mišie moemo podijeliti na mišie glave, vrata, trupa
te mišie gornjih i donjih udova. Zbog posebnog znaaja pri izvoenju koraka klasine
aerobike detaljnije emo prikazati mišie zdjelice i donjih ekstremiteta.
5.2.1. Mišii zdjelinog obrua
Mišii zdjelice povezuju kosti zdjelice s gornjim dijelom bedrene kosti, i dijele se na
unutrašnju, vanjsku i zdjelinotrohanterinu skupinu mišia.
1. Unutrašnju skupinu mišia zdjelice ini bonoslabinski miši (m. iliopsoas) koji polazi
sa prednje plohe krila bone kosti (boni miši, m. iliacus) i sa slabinskih kralješaka (veliki
slabinski miši, m. iliopsoas).
2. Vanjska skupina mišia zdjelice sastoji se od stranjinih mišia i mišia zatezaa
široke fascije. Veliki stranjini miši (m. gluteus maximus) (slika2) snaan je
antigravitacijski miši koji polazi sa stranje (glutealne) plohe krila bone kosti i sa krine
kosti, ide prema dolje i hvata se ispod velikog obrtaa bedrene kosti sa stranje strane.
Miši je najsnaniji isprua noge u zglobu kuka. Srednji i mali stranjini mišii (m.
gluteus medius i minimus) polaze sa glutealne plohe bone kosti ispred velikog
stranjinog mišia, idu prema dolje i hvataju se na veliki obrta bedrene kosti. Oba
mišia abduciraju (odmiu) nogu u zglobu kuka. Miši zateza široke fascije (m. tensor
fasciae latae) (slika 1) polazi sa prednjeg trna bone kosti, ide prema dolje i prelazi u
bonogoljeninu traku (tractus iliotibialis), vrsti vezivni snop koji se hvata s lateralne
strane goljenine kosti, ispod koljena. Bonogoljenini snop ima vanu ulogu pri
uspravnom stavu, kao stabilizator zgloba kuka i koljena.
3. Zdjelinotrohanterina skupina mišia zdjelice sastoji se od šest mišia koji polaze sa
zdjeline kosti i svi se hvataju u podruju velikog obrtaa (trohantera) bedrene kosti. Ovi
mišii djeluju kao vanjski rotatori noge u zglobu kuka.
14
Mišie natkoljenice dijelimo u tri skupine: prednja, stranja i medijalna.
1. U prednjoj skupini mišia natkoljenice nalaze se dva mišia. Krojaki miši (m.
sartorius) najdui je miši u tijelu koji polazi sa prednjeg trna bone kosti zdjelice, ide
prema dolje i medijalno i hvata se ispod medijalnog kondila goljenine kosti. To je
dvozglobni miši koji u zglobu kuka vrši fleksiju i vanjsku rotaciju, a u koljenskom zglobu
fleksiju i unutrašnju rotaciju. etveroglavi miši natkoljenice (m. quadriceps femoris) sasoji
se od etiri glave; ravni bedreni miši (m. rectus femoris) jedina je glava koja polazi sa
zdjelice, dok preostale tri glave – medijalni, intermedijalni i lateralni široki miši (m. vastus
medialis, lateralis i intermedius) (slika 1) polaze sa bedrene kosti. Sva etiri mišia
formiraju tetivu u koju je uklopljena patela, i hvata se na kvrgu na gornjem kraju goljenine
kosti. Završni dio tetive kvadricepsa, od patele do hvatišta na goljeninoj kosti, naziva se
ligament patele. etveroglavi miši natkoljenice najsnaniji je ekstenzor (isprua)
potkoljenice u koljenom zglobu; ravna glava još i flektira nogu u zglobu kuka.
2. Medijalnu skupinu mišia natkoljenice ini pet mišia: grebenski miši (m. pectineus),
kratki, dugi i veliki primica (m. adductor brevis, longus i magnus) i vitki miši (m. gracilis).
Mišii polaze sa preponske kosti i hvataju se na bedrenu i goljeninu kost. Svi mišii vrše
pokret primicanja noge, pa se zovu još i aduktorna skupina mišia natkoljenice.
3. Stranju skupinu mišia natkoljenice (''stranje loe'') ine tri mišia: dvoglavi miši
natkoljenice (m. biceps femoris) koji se nalazi lateralno, te polutetivni miši (m.
semitendinosus) i poluopnasti miši (m. semimembranosus) koji su smješteni medijalno.
Sva tri mišia polaze sa kvrge sjedne kosti zdjelice. Dvoglavi miši usmjeren je prema
dolje i lateralno i hvata se na glavu lisne kosti, dok su polutetivni i poluopnasti usmjereni
medijalno i hvataju se ispod medijalnog kondila goljenine kosti. Ove tetive s lateralne i
medijalne strane omeuju tzv. poplitealnu udubinu sa stranje strane koljena, i lako se
palpiraju ispod koe. Sva tri mišia u zglobu kuka ispruaju nogu, a u koljenu vrše fleksiju.
Oko uzdune osovine vrše suprotan pokret – biceps rotira natkoljenicu prema van (ili
zdjelicu prema unutra ako je noga fiksirana), dok polutetivni i poluopnasti rotiraju nogu
prema unutra (ili zdjelicu prema van ako je noga fiksirana).
5.2.3. Mišii potkoljenice
Mišie potkoljenice dijelimo na tri skupine: prednja, stranja i lateralna.
1. U prednjoj skupini mišia potkoljenice nalaze se etiri mišia koji polaze s prednje
strane goljenine i lisne kosti: prednji goljenini miši (m. tibialis anterior), dugi isprua
prstiju (m. extensor digitorum longus), dugi isprua palca (m. extensor hallucis longus) i
15
trei lisni miši (m. peroneus tertius). Mišii prednje skupine vrše pokrete dorzalne fleksije
stopala i ispruanje (hiperekstenziju) prstiju. Prednji goljenini miši podie medijalni rub
stopala (inverzija stopala), dok trei lisni miši podie lateralni rub (everzija stopala).
2. U lateralnoj skupini mišia potkoljenice dva su mišia koji polaze sa lateralne plohe
lisne kosti: dugi lisni miši (m. peroneus longus) i kratki lisni miši (m. peroneus brevis).
Tetiva dugog lisnog mišia obilazi lateralni gleanj, kria stopalo s donje strane i hvata se
na prvu metatarzalnu i klinastu kost. Tetiva kratkog lisnog mišia takoer zaobilazi vanjski
gleanj i hvata se na petu metatarzalnu kost. Oba mišia vrše plantarnu ekstenziju i
everziju stopala.
3. U stranjoj skupini mišia potkoljenice razlikujemo površinski i duboki sloj. U
površnom sloju nalazi se troglavi miši potkoljenice (m. triceps surae), kojeg tvore miši
lista (m. gastrocnemius) i, ispod njega, listoliki miši (m. soleus) .Gastrocnemius je
dvozglobni miši koji polazi sa dvije glave (medijalna i lateralna) iznad kondila bedrene
kosti, dok soleus polazi sa stranje strane kostiju potkoljenice. Sve tri glave tricepsa
formiraju završnu tetivu (Ahilovu tetivu) koja se hvata na kvrgu petne kosti. Sve tri glave
vrše plantarnu ekstenziju stopala, gastrocnemius još i fleksiju potkoljenice u koljenom
zglobu. Tabanski miši (m. plantaris) malen je miši pridodan lateralnoj glavi
gastrocnemiusa.
Izvor :http://www.britannica.com/science/leg-anatomy (13. sijenja 2016.)
Izvor :http://www.britannica.com/science/leg-anatomy (13. sijenja 2016.)
6. Glavne tjelesne ravnine
Prigodom anatomskog opisivanja ovjeje se tijelo promatra u uspravnom
stojeem poloaju s dlanovima usmjerenim prema naprijed. Temeljni anatomski nazivi
odreeni su glavnim tjelesnim ravninama koje prostorno odreuju poloaj pojedinih tvorbi
ili organa u ljudskom tijelu (Keros,P., Peina ,M., Ivani-Košuta,M.,1999.)
Glavne tjelesne ravnine meusobno postavljene pod pravim kutom dijele se na:
središnja (medijalna) ravnina
eona (frontalna) ravnina
poprene (transverzalne) ravnine
http://www.britannica.com/science/leg-anatomy%20%20(13
Izvor: http://smart-movement.com/2014/02/ (13. sijenja 2016.)
Osovina (os) pokreta je zamišljeni pravac koji prolazi sredinom zgloba te je okomita na
ravninu u kojoj se pokret vrši. Osnovne osovine pokreta su:
sagitalna (središnja) osovina- vrše se kutni pokreti u eonoj ravnini
transverzalna (poprena) osovina- vrše se…