Svako bude zatečen kada mu neko od porodice, blizak i drag, oboli i ode u

bolnicu na liječenje radi posljedica dugogodišnjeg konzumiranja duhana.

Operacija pluća koja su stradala od karcinoma koji je uzrokovan

dugogodišnjim pušenjem nije nimalo lahka niti izvjesna. Tada ne žalimo truda,

novaca, dajemo i vlastitu krv samo da bismo ublažili posljedice. Oboljeli i ako

preživi nikada više ne može udahnuti punim plućima proljetni, svježi, sabahski

zrak i osjetiti slast mirisa behara. Takva osoba živi sa odstranjenim dijelom

pluća i diže "na kašičicu" do skore smrti. Umire, a ne može umrijeti.

Slično je i sa ovisnikom od alkohola koji je pravi teret porodici i društvenoj okolini. U

krajnjoj fazi on dolazi u stadij alkoholnog ludila kada jadnik kida i trga svoju odjeću

halucinirajući da po njemu gmižu miševi koje treba strgnuti sa sebe, jer mu je psiha

raspolućena. I to nije najgore, jer se može desiti da pod djelovanjem alkohola još i ubije koga,

zgazi autom, uzrokuje saobraćajni udes i sl.

Ovisnost o drogi je, opet, priča za sebe. Ono što može uraditi narkoman ne podliježe

mogućnosti racionalne percepcije. Prije nekoliko godina mediji su prenijeli nevjerovatan

slučaj koji se desio u Americi:

Policijski poručnik Gray zatekao je osamnaestogodišnju Kerol Meterd u njezinom stanu kako

u transu izazvanom uzimanjem droge LSD-a gola pleše i izvodi ritualne pokrete držeći u ruci

srce svoga dvogodišnjeg sina kojeg je ubila i rasporila turpijicom za nokte. Sa njom, oslonjeni

po okolnim zidovima sobe nalazili su se njeni "drugari", također pod dejstvom droge, tupo

zureći u sve to što kod normalnog čovjeka izaziva jezu i užasavanje.

Posljednjih godina se kod nas piše i govori u medijima o javnim kućama koje niču po BiH-i

kao pečurke poslije kiše. Uvezene prostitutke donose sa sobom i bolesti koje prenose na svoje

pacijente. Prava uzbuna je nastala u jednom muslimanskom mjestu kada je objavljena vijest o

takvoj osobi koja je zaražena virusom aidsa-side a nalazi se u noćnom klubu kod njih.

Medicinski centar bio je pun onih koji su dolazili da se testiraju i provjere pozitivnost na ovaj

virus!?

Islam svojim učenjem preventivno djeluje. Uzvišeni kaže: "I ne približavajte se bludu, jer

to je razvrat, kako je to ružan put." (El-Isra, 32.) Snaga je u razvoju svijesti da se ovim

pošastima pametan i savjestan čovjek ne približava, jer, kada se već upadne u to zlo, onda je

put izbavljenja mnogo teži i mukotrpniji. Danas u mnogim zemljama postoje centri za

liječenje ovisnosti. Međutim, uspjesi su slabi, zlo i dalje postoji, broj žrtava toga zla se ne

smanjuje, jer se ne djeluje dovoljno preventivno. Velika sredstva gube se na pokušajima

rješavanja posljedica.

Čitav život ljudskog roda je jedan vid borbe između dobra i zla. Protiv zla se može

najefikasnije boriti vjerom. Sve božanske, nebeske religije i vjerozakoni su imali za cilj

naređivanje dobra a zabranu zla. Ljudski sistemi i zakoni nisu dovoljno efikasni u borbi sa

spomenutim bolestima i ovisnostima zato što nemaju kategoričnu i neizbježnu mogućnost

dovođenja predstupnika pred lice zakona. Može se sakriti, pobjeći, ili jednostavno biti

nedostupan pravdi i ljudskim sudovima. Tako mnogi zlikovci i prestupnici izbjegnu i ne

odgovaraju za svoja nedjela pred ljudskim zakonima i sistemima. Ta mogućnost da se

izbjegne fizička kazna mnoge stimuliše na prestup i griješenje.

Vozači u saobraćaju neće izvršiti prekršaj u slučaju kada dobiju signalizaciju od vozača sa

suprotne strane da je policija na terenu. Inače, ako su sigurni da nema policijske patrole, onda

u većini slučajeva to čine. Zbog ove logike ljudski sistemi i zakoni nisu dovoljno efikasni u

borbi protiv navedenih zala.

U slučaju vjerozakona postoji ovosvjetska i ahiretska sankcija. U tom slučaju prestupnik će,

neizbježno, odgovarati za svoje grijehe. Svijest o tome kod vjernika dolazi iz istine da smo u

svakoj siutuaciji nadzirani od našeg Gospodara, Allaha, dž.š. Vjernik se ne usuđuje na

prekršaj, jer mu uvijek dolazi upozorenje stalnog nadzora poput upozorenja koje daju vozači

jedni drugima kada primijete policijsku patrolu.

Prema riječima Poslanika, s.a.v.s., kojim nas podučava i obavještava o stepenima vjere

vidimo da je najviši: "... da obožavaš Allaha kao da Ga vidiš, pa iako ti Njega ne vidiš, On

tebe vidi." Sankcija ili odgovornost je, sa vjerskog aspekta, u krajnjoj konsekvenci sigurna i

izvjesna, neizbježna i kategorična. Ko je izbjegne na ovome svijetu neće je izbjeći na

budućem kada pred Svemogućim Allahom bude odgovarao za svoje postupke. U tom

segmentu vjerozakon biva efikasniji u borbi protiv zla od ljudskih zakona i sistema. Za ovu

tezu imamo historijsku potvrdu u pokušaju zakonske zabrane proizvodnje i prodaje alkohola u

slučaju nekih imućnih zapadnih zemalja i zabrane alkohola u islamskom pravu.

Prohibicija, zakonom određena zabrana proizvodnje i prodaje alkoholnih pića, uvedena je prvi

put u nekim Saveznim Američkim Državama u XIX stoljeću. Kada je 1920. godine uvedena

na cijelom teritoriju SAD-a već su je 33 savezne države provodile na svojim teritorijama. Broj

protivnika prohibicije je enormno porastao kada je postalo očito da se zakon izigrava

ilegalnom trgovinom i potajnim točenjem alkohola. U decembru 1933. godine ukida se

prohibicija. Pokušaj provođenja prohibicije u nekim skandinavskim zemljama, također, nije

uspio. Čak i zakonsko ograničenje prodaje alkoholnih pića građanima u Švedskoj ukinuto je

1955. god.

Dakle, zvanična zakonska zabrana alkohola u SAD-u uspjela se održati samo trinaest godina i

u tom periodu alkohol je, ipak, točen makar ilegalno, a proizvodnja i distribucija bili su

preneseni u druge, skrivene objekte i nisu ni prestajali.

Nasuprot toga, u islamu postoji postupna zabrana alkohola. Kada je alkohol konačno,

kategorički zabranjen, nikada više nije odobrena njegova upotreba do dana današnjeg i tako

sve do Sudnjega dana. U vrijeme Poslanika, s.a.v.s., došlo je do potpunog iskorjenjivanja

proizvodnje i distribucije alkohola u islamskoj državi. Ashabima, savremenicima Poslanika,

s.a.v.s., dešavalo se da prvi put čuju ajet o zabrani alkohola u situaciji kada ga koriste. Nisu

govorili: - Biće mi ovo zadnja čaša pa više neću piti, neko su je skidali nepopijenu sa usana

potčinjavajući se naredbi Uzvišenog Allaha. I ne samo to, nego nisu rekli: - ostatak ćemo

prodati nemuslimanima, nego su zalihe alkohola samoinicijativno prosuli, a posude i burad za

čuvanje alkohola porazbijali i uništili.

Zašto najmoćnija svjetska sila, sa najmoćnijim državnim aparatom i izvršnom vlašću, nije

uspjela i pored prohibicije iskorijeniti alkohol? Kako je to uspjelo Poslaniku, s.a.v.s., iako nije

imao poput njih posebno obučene specijalističke policijske odrede za fizičke obračune s

proizvođačima i distribuerima alkohola?! To je upravo zbog naravi šerijatskog, božanskog

zakonodavstva, koje se odlikuje nad ljudskim. Gledajući sa vjerskog aspekta, razračunati se s

tim bolestima može samo kategoričnom, bezkompromisnom preventivnom zabranom i

sankcijom u slučaju njenog kršenja.

Allah, dž.š., kaže: "O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne

stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite." (El-Ma'ide, 90.)

Nema jače preventive ili odbrambene barijere od vjere, pred najezdom raznih vrsta bolesti

ovisnosti koje se javljaju kao rezultat raspojasanog, neodgovornog i neracionalnog uživanja.

Ukoliko želimo što manje društvenih bolesti trebamo raditi što više na praktikovanju i

promovisanju vjere i njenih vrijednosti u društvu. Odbrambene linije protiv zala ne treba

postavljati na samoj liniji-bojišnici. Treba ih pomjeriti daleko ispred. Djecu treba odgajati u

vjeri dok su mala, u vrtiću ili u osnovnoj školi, da se naviknu na poštivanje i postojanje

vrhovnog autoriteta – Uzvišenog Allaha, dž.š. Iz tog poštovanja rađaće se i poštovanje prema

roditeljima , starijima, odgajateljima, učiteljima. Ne ostavljajmo to za srednju školu i fakultet,

jer tada već može biti kasno, pošto je to prva linija konfrontacije gdje se borba vodi prsa u

prsa. Kada neprijatelj dođe dotle, borba je onda teška, neizvjesna i mora imati velike žrtve.

Društvo koje se drži vjere sigurno ima šansu da ne bude zaraženo virusima ovisnosti.

Moralnost muslimana je isticana u mnogim čak i nemuslimanskim djelima. Nepostojanje

divljih, vanbračnih odnosa, krasila je muslimansko društvo. Danas se nažalost, ne možemo

baš pohvaliti. Linije bojišnice su tu i žrtava ima mnogo. Moralnost muslimana je uzrokovana

vjerom i držanjem do vjerskih postulata. Istu ulogu vjera ima i u borbi protiv ovisnosti od

pušenja, alkohola, droge i drugih poroka.

Upućujemo dove Uzvišenom Allahu da nas, našu djecu, naš narod i našu omladinu zakloni i

zaštiti od poroka i ovisnosti pušenja, alkohola, droge, prostitucije i svih drugih znanih i

neznanih nevaljalština. Molimo Allaha, dž.š., da među nama bude što manje onih koji će na

operacionim stolovima ostavljati svoje organe zbog strasti pušenja, onih koji će sa sebe

zbacivati nevidljive miševe radi alkoholom razorene psihe, onih koji će turpijicama, dok su

pod dejstvom droge, ubijati svoju djecu...

Gospodaru, zaštiti nas od tih zala!

Amin!