HASANAGINICA

www.aleksasantic.com

PRINTOva dramska slika prikazana je prvi put u Srpskom Narodnom Pozoritu, 20. novembra 1910.

LICA:

Hasan-agaHasanaginicaZlatija - njihovo djeteZerina - njihovo djeteRaid - njihovo djeteMerima - Hasanagina matiEmina - Hasanagina sestraHamid - Hasanagin seizAdem - Hasanagin kapudahijaHatida - slukinjaPrvi momakDrugi momakTrei momakMomci

(Bogata turska soba. U pozadini dva rastvorena prozora to gledaju u batu uz ije se demire, spolja, vije procvali ulbehar. Ispod prozora minderluk sa jastucima. U desnom uglu, pred minderlukom, jedna ovea muntafta, na kojoj je nargila, nekoliko fildana u utim zarfovima i jedna srebrna kutija za eer. S lijeve i desne strane, u dnu vrata, a vie njih, rafovi po kojima je poreano razno starinsko posue, izmeu koga proviruje po koja narana, limun i dunja. O desnom zidu visi starinsko bogato oruje: jatagani, deferdari, male puke kremenjae i jedan vezen silah. Ispod oruja starinski sto zastrt zelenom ohom; na njemu vie testa fieka, a uz to i pribor za ienje oruja. Naprijed, pred stolom, zeleni bosanski sanduk. S lijeve strane, naprijed, starinska kolijevka pokrivena granatim vezenim jorganom, od crvene svile, zelenih ivica. Za kolijevkom, na duecima, spavaju Zlatija i Zerina. Po podu teki granati ilim. Soba mirie uvehlim bosiokom. Osvitno je doba, te se po prozorima zaigrava rana zorina crven, dok se iz bate na mahove uje pjevanje ptica. Prije nego li se zavjesa digne, orkestar svira uvertiru pjesme uspavanke.)

Merima:(Sjedi uz kolijevku, ljulja Raida i uz tihu pratnju orkestra pjeva)

"Majka sina u rui rodila,Ruica ga na list doekala,B'jela vila u svilu povila,A pelica medom zadojila,Lastavica krilom pokrivala."

(Kad svri pjevanje, polako otkrije malo kolijevkui prislukuje, da li je Raid zaspao.)

Lijepo dijete! Jedva sklopi oi!Ginulo je svu no, k'o to gine samaPremrznula biljka na studenoj ploi...

O jadno siroe, tebe goni tamaU asima prvim... Zima, mrazom svojim,Pun zmetak bije...

(Ustane, uzdahne i gleda okolo.)

O kuo harma,

Kako te se plaim, kako te se bojim!Nad zaspalom djecom kad ovako bdijem,Sve mislim k'o humke da su, a ja stojim

Kao baluk jedan okrnjen i nijem...

Hatida:(Dotri na lijeva vrata pa povjerljivo i uzbueno kazuje Merimi.)

Hanuma, hanuma! Zle nam tice sluteO nesrei novoj!... Bie krvi ljuteI mejdana!

Merima:(Zaprepaeno)

Kakva?! O nevolje moje!

Hatida:Silni momci doli pod orujem stojeI apu -(Okree se i gleda da ko ne bi bahnuo.)

Merima:ta, kai! Nee niko znati!

Hatida:Kad jutros najezde kroz mahalu svati,Hasan-aga hoe, sa momcima svojim,Da uini juri!

Merima:ta!

Hatida:Moga mi imana,Sve sam tako ula!

Merima:(Krei ruke)Da, grdna zemana!

Hatida:Pazi! Jer goleme krvi ja se bojim!

Merima:Teko meni, kakva nevolja se popeNa moj vrat, pa titi sve tee i teeI bez nje ne mogu jedne cigle stope!Kuo moja, gdje su tvoje zore svjee?!Ge je tvoj rahatluk?! Ko ti hair uze?!Nita vie nema do jada to reeI emera ljuta i te ljute suze!...

Hatida:Nevolja je ovo!...

Merima:Muka! Muka, prava!...Je li Hasan-aga budan il' jo spava?

Hatida:Ne uje se. No ja mislimSvu no oka stisn'o nije,Jer je jadan!

Merima:B'jedan, jadan,Pa mi jadom srce bije,K'o to gromom biju tame!...

(U daljini se uje molitva mujezina.)

Sabah-zora... Idem, idem,Da u bati klanjam, pusta,Ne bi li me Alah uoI pogled'o okom na me!...(Ode na desna vrata.)

Hatida:(Rasprema i ureuje sobu.)

Ej, zavali dani, ej, zavali doba,Kad nam puna pjesme bjee svaka soba,K'o zumbul mirisa, k'o edrvan vode,Kao gora hladna!... No sve proe, ode!...I sada po svakoj sobi k'o da vrniSve graku i lete!... Ej, zavali dani!...(Spolja se uje kako Hasan-aga kalje i hoda.)

On je!

(Hasan-aga uljegne na lijeva vrata, sav blijed i iznuren.Hatida metne pred sredinu minderluka muntaftui okrene se Hasan-agi.)

Hoe kahvu?

Hasan-aga:(Klimne glavom, na to Hatida ode na lijeva vrata.)

Nie, nie mira!...Sve crnja i crnja soba mi je ova!Svakog dana jedna tamnica je nova,Ge me memla bije i zveka sindira...

(Hatida donese mangalu u kojoj je uza eravicupristavljen jedan uti ibrik kahve,pa je pusti pokraj muntafte.)

Ge je Hamid?

Hatida:Doli.

Hasan-aga:Nek' doe.(Hatida ode, a Hasanaga sjedne na minderluk, prekrsti noge,zapali nargilu, pui i sre kahvu.)

O, to meSvakog dana jadom krha, pusti dome!...(Iz bate se uje gukanje kumra.)Kumre guu. Sabah. Svud mirie badem...Sve pjeva u nebu i na zemlji doli -Sve je sretno!... Samo mene jedu boli...Ej, proljee moje, kako si daleko!...(Na lijeva vrata uljegne Hamid, i uini temenah.)Je l' Hamide, hazur sve k'o to ti reko'?

Hamid:Valahi, sve hazur i svi smo na broju!Svi ekamo na te i na rije tvoju!

Hasan-aga:Aferim! Sad hajde, pa kad haber dadem,Po fieke momke nek' dovede Adem!

Hamid:(Klimne glavom, uini temenah i poe pa zastaje,okree se na Hasan-agu, pa sve tako, dok se ne usudi,pa se opet vrne i stane pred Hasan-agu.)

E, nikako, aga, moga mi itaba,Ne begeniem ti konta ne esaba!

Hasan-aga:Zar, Hamide, ne zna - - -

Hamid:Rahmeta mi babI tako mi dina i tako mi abe,Vjeruj mi, to za me selamet bi bio!Ja lje u se ne bi' tako kahar lio,Niti li bi' stoga ja inio svae,Niti li bi' muku ja muio dugu!Te puati enu a uzeti drugu,Izbirati voe koje ti je slae;Il' k'o demek, da ja staru kapu ovuSad zavitljam s glave pa obuem novu,ta mi je to, biva?!

Hasan-aga:Hamide, a ko biVie 'naku na'o!

Hamid:Alahovoj robi Nema ti karara! Za sedam denikaSedam bi' ih, valah, doveo tebika!Vlah bio te nebi! Odmah me iz topa!Ima ih, k'o Mostar smokava i dropa!

Hasan-aga:Tebi je do ale!

Hamid:A zato bi zamanKahario sebe?! Danum, ta su ene?!Evo mi je sada uprav altmi sene,A dosad ih sedam promijenih taman!Pa ta mi je bilo, eto, znade je li?!A, imalah, mislim jo i osmu, beli!Jer je ova mertek, pa sam od nje jandal...

Hasan-aga:Ne zavrzuj tuda poput kakve lude!Hajde!

Hamid:(Uini temenah i odlazei okrene se publici.)

E, dina mi moga, ba je pravi mandal!(Ode)

Hasan-aga:(Vie za Hamidom)

Neka mi u redu spreman ogat bude!(Povue dva tri dima iz nargile)

Ej, ogate vjerni, ej, ti moje krilo,Ge je doba ono, ge su dani oni,Kad je puno srce rahatluka bilo?!

Kao laki vjetar, to oblake goni,Nosio si dugo svoga gospodaraJutrom, i veerom kad se sunce kloni!

Svud sam brao ule i grozde behara -Mojoj srei ravne nige nije bilo,Sve od Banje Luke pa ak do Mostara!...

Ej, ogate vjerni, ej, ti moje krilo!

Merima:(Ue na desna vrata; Hasan-aga je susretne i poljubi u ruku.)

iv mi bio!

(Sjedne na minderluk s desne strane Hasan-agine. Hasan-aganatoi fildan kahve i poslui jeposmatrajui njezino blijedo lice.)

Hasan-aga:to si takoVazda mutna i blijeda?!

Merima:Jer me, sine, svuda goniSamo studen i bijeda...

Hasan-aga:Kako?!

Merima:Sada batom prooh,Pa sve drem...

Hasan-aga:S ega?!

Merima:S mraza...

Hasan-aga:S mraza, sada kad sve cvjeta!

Merima:Cvjeta, cvjeta svaka staza...Svaki budak... Sve je isto,K'o to bjee davnih dana;Po ruama lako prskaBistra voda edrvan;

Ispod rose zumbul gleda,Iz behara miris vije;No sve, sine, k'o da cviliI u bolu suze lije...

Sve k'o da je srce jednoPa ga neko ljuto bode,Te sve plae i sve pita:Kuda, kuda Zejna ode?...

Hasan-aga:(Nabre elo)

Ne spominji! Jer to imeKada ujem, k'o da kaneRastopljeni kurum vreliOve (uhvati se za prsi) na sred ove rane...

Merima:Sa bezumlja svoga, sine,Ne pati se i ne trpi!Povrati se polju sreeGe ti zlatni trepte srpi!...

Ge si po'o?! O ne huliOnog to nas gleda svijeh!Prespi duu blagom suncaI ne ini mrani grijeh!...

Hasan-aga:Grijeh?! Grijeh u prazniniNjezinog se srca krio!...elio sam tople vatreA tamo je ugljen bio...

Merima:Je li grjena sabah-zora,Tiha veer i zvijezda;Je li grjena tica onaI glas topli iz gnijezda;

Je li grjena rosna granaI meleke plava svila?Onda, sine, vjeruj majciI Zejna bi grjena bila!

Hasan-aga:Mnogi cvijet opija nasI ljepotom svojom mami,A ne znamo da u sebiTajno krije otrov sami...

Merima:Tako zbori jer zla sumnjaTvoju plahu duu muti...

Hasan-aga:to je brani?! Kad u goriJa bolovah s rana ljuti'.

Sva rodbina oblazi me,Samo ona, kamen goli,Mene nigda da obie!Ah... to boli... boli... boli...

Merima:Namoj tako! Srce njeno,Kao koljka, biser krije!...Obila bi ona tebe,No od stida mogla nije...

Hasan-aga:(Sa ironijom)

Kakva stida?!

Merima:Ti zna svijet,Pameti si dosta stek'o!"Azgin kada, pa bez muaMogla nije!..." To bi rek'o

Hasan-aga:Mati, mati, da sam samoU njezinom srcu bio,Ona nita ula ne bi,Pa nek' zbori svijet cio!

Obila bi, alila bi,I uza me suze lila!Njezina bi ljubav viaOd njezinog stida bila!...

Merima:Ne grijei, sine dragi,I ne trpi s kobne tuge!U oblaku srca tvogaNek' zaigra kolo duge!...

Hasan-aga:Ne zbori mi o njoj vie!

Merima:Je li igda srce tvojeZakucalo za njom jae?!Voli li je?

Hasan-aga:Volim li je?!A otkuda rane ove?!Otkud, majko, na mom eluSvakog dana bore nove?!

Volim li je? A ko drugiPokori me, ko li svlda?!Volim vie od oiju,Od ivota i evlada!

Merima:O pa zato ludo gineSkrhan kao grana neka?Pozovi je! Ona samoNa tvoj cigli haber eka!

Hasan-aga:Sabrana si! Rijei tisamo tihom dobru ue!...No moje su prsi mrtveKao polja polje tue...

Vaj, ti ne zna za junakada je bruka i rugoba,Poljubiti ruu danas,to je nogom zgazi jue!Ge bi ponos?! Ge bi ime?!Ne, nikada, ni do groba!

Merima:A ti, sine, ne ostavljajVie 'vako majku samu!Nee Zejne? Uzmi druguPrema sebi i svom namu!

Hasan-aga:Drugu! Drugu! Ne vrijeaj,Ne vrijeaj rane gole!Jer suvie one titeJer suvie, puste, bole...

Merima:Gledaj, bistru rosu rano sunce pije,Vjetar behar kida, i no i dan ciou mirisu rua leptir krila mije...

Gledaj, ove svaki stvor svoj ima dio,Ko za nj ne zna slii mezaru i robuI cijeli vijek u lancu je bio...Podigni se, ivi! Ne ami u grobu!Ima ula - kidaj i vijence pletiA sa due makni taj mrak i tegobu!...

Hajde, moj leptire, po svoj danak leti!...

Hasan-aga:Povehle su bate moje,Opalo je lie s grana...Odletile zlatne ticeSa premrzlih jorgovana...

I dok sunce svuda treptiI radou grije druge.Mene samo oblak sretaI jauci zime duge...

Merima:Zato cvili kao ptiiKada panu iz gnijezd?!Imaj krila, za oblakomNa te eka sjaj zvijezda!

(Zlatija upava i bosonoga, u nonoj kouljici, dotrii zagrli Merimu, dok meutim Hasan-aga skida orujesa zida, zagleduje ga i isti, a zatim skine i silahpa ga pripae. Govor lica ne prestaje.)

Merima:Oi moje!

Zlatija:Je li davno sabah bio?

Merima:Nije, zlato. Tek je leptir poletio.

Zlatija:Da zna, samo, neno, ta sam noas snila!

Merima:Priaj, duo! Tvoja pria mi je mila!

Zlatija:U kafezu mome jedna tica poja.Ne znam kako, samo prhnu tica moja.

Onamo je, gori, magle zaklonie;Ja plai! No ona ne vrati se vie.

O, da znade neno, kakva li je bila!Grlo joj crveno, a zlatna sva krila!

Merima:Kako ti je govor sladak!K'o da, nege, ispod grma,Neto ape potok mali,ist i sjajan kao srma!Pjevala bih, plakala bih,Kad ti sluam rije meku! -Gle, za tvojom zlatnom ticomSad i moje suze teku...

(Ubrie suze i okrene se Zerini, koja se probudila,podigla glavu pa se osmjehuje.)

Ustaj i ti, zlato! Hodi neni, hodi!

(Zerina dotri, bosonoga i upava pa zagrli Merimu.Merima je poljubi pa onda ode nalijeva vrata i doziva)

Hatida! Hatida!

(Hatida dolazi.)

Tamo ecu vodi,Doruak im podaj, haljine obuci,Pa onda nek' skau po bati(djeci)Sad ruciOevoj pristup'te.(Djeca dotre i poljube Hasan-agu u ruku a on ih pomiluje.)

Hasan-aga:ive bile!

Merima:Tako!

(Hatida povede djecu; Merima je ispratii kod vrata neto ape s njome.)

Hasan-aga:(Za se)Kako mi se srce para,Kako li me dua boli!O, moj dome, kuo stara,Ti si meni emer goli!...

Ispod krova edovskoga,Ge sam dugo sretan bio,Od poroda srca svogaBjeati bih samo htio...(Pogleda djecu.)

One oi, pogled oni!Ona kosa, meka, gusta!Ono lice, ona usta!Glas, to tako milo zvoni!Sve je, sve je, kao ona!...Ona... ona... Ah... sve ona...(Hatida ode sa djecom.)

Merima:(Gleda kako Hasan-aga za silah zadijevamale puke i jatagan.)

Ge se sprema?

Hasan-aga:(Zbunjeno)

U lov, mati,Jer odavno nisam bio.(Tape rukama primiui se lijevim vratima.)

Merima:U lov ide?

Hasan-aga:(Izbjegavajui pogled Merimin.)

U lov...

Merima:Zbilja?

Hasan-aga:(Sve vie zbunjen)

Ne vjeruje?! to bih krio?!(Na lijeva vrata ulazi prvi momak i uini temanah.)Hajde reci nek' sve momke,Odmah amo vodi Adem!(Momak ode)

Merima:A ta e ti?

Hasan-aga:Da im prahaI olova za lov dadem...

Merima:Zar sve momke vodi sobom?

Hasan-aga:Vodim, jer sam eljan s novaHitre drube i veseljaI u gori dugog lova...

Adem:(Sa velikom naoruanom grupom momaka uljegne nalijeva vrata i uini temanah. Svi momci, kao i Adem,dre po jedan deferdar.)

Svi smo hazur!

Hasan-aga:Tako treba!I fieka evo svijem!(Uzme sa astala fieke i dijeli ih momcima, pokazujekradom oima na Merimu.)

Ne kazujte njojzi nita!

Merima:Ti mi krije ---

Hasan-aga:(Trgne se zbunjeno)to da krijem?!

Merima:(Pogleda Hasan-agi u oi.)

Ti se sprema na zlo neko,A ne u lov! Na zlo! Na zlo!

Hasan-aga:(Pogleda otro na momke mislei da jekoji otkrio Merimi njegovu namjeru.)

A ko ti je, mati, rek'o?!

Merima:(Metne ruku na prsi.)

Zna li ta je ove, zna li?!Srce, srce, majke tvoje!Ne varaj ga! To je denet,Ge aneli tvoji stoje!

Kada nou spava, onoUz jastuk se tvoj prikrade,Pa ti gladi lik i kosuI sve tvoje misli znade!...

K'o Alah te svakog asa,Iz svakoga gleda kuta!Ne varaj ga!... Okani seZla juria i zla puta!

Hasan-aga:(Zbunjeno)

O emu zbori?

Merima:O mukama,O nevolji svojoj zborim!Zar da opet raskida miJadno srce jadom gorim?!

Put svatova momke kupiI o svojoj radi glavi!Okani se zla mejdanaI drumove ne krvavi!

Hasan-aga:(Bolno i gnjevno.)

Mejdan, mejdan! Nek' u krviUtope se boli dugi!Zar za moje ive glaveDa je sebi vodi drugi?!

Ne! Ponosa ne dam svoga,Ni obraza, niti nama!Kada vie moja nije,Nek' do smrti bude sama!(Zgrabi sa astala svoj deferdar.)

Hajte, momci!

(Poe naglo na desna vrata a momci za njim;no Merima im put presijee, stane na vrata i rairi ruke.)

Merima:Ni koraka!Natrag! Natrag! Znajte, samoPreko svoje mrtve glavePustiu vas!

Hasan-aga:Mati ---

Merima:(Srdito mahne rukom prema Hasan-agi.)

Tamo!(Pogleda na momke koji su ustuknuli.)

Momci vrsni! Ne bila vamMaterina teka hrana,Ne inite grdne kavge,Ni juria, ni mejdna!

U mene je sin jedinak,Moe ludo glavu dati!Na dumana kad bi i'oalila ga ne bi mati!

No svatovsku krv da lije,To su meni muke tvrde!Jer mejdani taki, momci,Glas junaki ruglom grde!

Ovaj dom je vazda bioNa ponosu i na nmu!Pa zar jutros da se sruiU rugobi i u sramu?!

Zar bih vie igda moglaMeu svoje druge stati?!Ne koljite srce majke,Ako znate to je mati!(Zaplae)

Adem:Hasan-aga, ne ljuti se,Nek' ti nas ao nije!Tvoja volja, naa volja!Ali ko e, ko li smijePregaziti srce ovo,to ga pred nas majka mee?!Tvoja rije velika je,Al' je srce majke vee!

(Uz desni zid prisloni i ostavi svoj deferdar.)

Evo puke! Ja korakaDalje neu!

Prvi momak:Neu ni ja!

Drugi momak:Ni ja!

Trei momak:Ni ja!

(Svi momci prislonie svoje deferdare uz Ademovdeferdar, dok Hasan-aga za cijelo vrijeme hoda gore dole,mrko pogledavajui na momke.)

Merima:Tako, momci,Nek' vam svaka srea sija!

Ge kroili, svuda na vasPad'o zlatni behar s grana!Sretao vas miris ruaI pjevanje edrvan!

Ko bi milost vaeg srcaNagraditi ikad znao?!Hoete li blagoslova,Blagoslov vam Alah dao!

Hoete li blaga?(Trgne sa grla zlatnu ogrlicu.)

Evo!Halal bilo!

Adem:(Ganuto odbijajui dar.)

Hvala, hvala!Ne trebamo nita vie,Srce si nam svoje dala!

Hasan-aga:(Merimi)Ti mrijeti ne da robu,A smrt mu je ivot cio!(Jurne sam sa deferdarom na vrata,no Merima mu put preprijei.)

Merima:Uini li tu rugobu,Proklet, sine, proklet bio!

Adem:(Hasan-agi)Nema kuda! Svi bi s tobom,Nit' se kogod smrti boji!No ovo je boji bedem -

(Pokae rukom na Merimu.)Gledaj, ovdje majka stoji!

Hasan-aga:(Ljutito zavitla svoj deferdar.)Za kadiju ImotskogaZar da onu vode svati,to je silnom Hasan-agiLjuba bila, zna li, mati?!

Merima:Je li ona kriva za to,Je li, reci?

Hasan-aga:Pita jote?!

Merima:Ona tebe i sad ljubi!

Hasan-aga:Ljubi srcem bez milote!...

Merima:Ne grijei! to na istoSunce baca sram i rugu?!

(Na avlijskim vratima uje se halka.)

Neko zvei. Ko e biti?

(Promoli glavu kroz prozor i vie sluge.)

Otvorite!

(Vrati se Hasan-agi, koji je meutim zlovoljani namrten sio na minderluk pa pui.)

Makni tugu,Makni oblak s ela svogaI utoli bol oajni!Budi more, to u asuZlih vjetrova i oluj,Na al baca biser sjajni!...

Hasan-aga:Zar veseo mogu biti,Kad sam ljuti emer pio?!Obrazinom nigda majko,Ja nijesam lice krio!...(Na desna vrata uljegne Emina i zbaci feredu.)

Merima:Gle, Emina!

(Emina joj pristupi i poljubi je u ruku a ona nju u elo.)

ta te jutrosTako rano goni nama?!

Emina:Ne pitaj me! Sva se, evo,Ledim poput hladna kama!...

Merima:Je li ti na domu togod bilo?

Emina:Nije!Sluaj! Jutros Zejna porui mi ranoDa joj doem. Odoh... Jao, kakva li je,Da je vidi, mati! Sva blijeda, kanoSmrt blijeda to je!

Merima:Moja grdna rano!...

Emina:Niko ne zna nit' je znaoOne bole, one jade!...Jecajui zagrli meI cviljeti ljuto stade:

"ta mi rade eca moja?Jesu li mi tuna bila,to im vie majka ne daZagrljaja, niti krila!"

"ta mi rade?... Majku zovu...Studena ih zima bije...Ali puste majke nemaNa njedrima da ih zgrije"...

Hasan-aga:(za se)Suze... suze... enske suze...

Emina:"Hajde, ree, o tako tiDvori bili sree puni!Hasan-agi hajde, sestro,Pa ga moli, pa ga kuni!"

"Kuni, moli, suzom mojom,Uzdasima, bolom svijem!Crnim glasom, crna srcaI ranama dubokijem!"

Merima:Smiluj mi se, smiluj, sine,O tako ti tvog evlda!(Plae)

Emina:(Zagrli Hasan-agu)

Ne mui je, brate, vie,Jer u jadu svisnu mlada!...

Hasan-aga:Neka svisne!... Ne moli me!Zaboravi i ne boluj!Sve vrtove naih ruaPobio je grad i oluj...

Emina:O kako si pust i hladanKao ona hladna tama!(Plae)

Merima:Teko, teko, jadnoj djeci!O grijeha!... O, harma!

Hasan-aga:to me trai?! to me moli?!Kada, eto, prima svate!

Emina:Nemoj tako, nemoj brate,Ona i sad tebe voli!Za svatove kriva nije: -Zna joj brau! Da to prijeOsvete se tebi mladu,Nagnae je ljutom silom!Vrati majku svom evldu,Vrati sreu domu milom!(Plae)

Hasan-aga:Pustite me!... Za e ovu,to me davi, to me pee,Nema vrela, nema kupe!...Peina je srce moje,Ge se samo gladni boliK'o panteri gladni kupe...

Merima:Za junaka velikogaNe prilie enske boli!Ranjen or'o suncu letiI tek mrtav pada doli!...

Hasan-aga:Pa ako sam junak velikI moj bol je velik tako!Silan, velik,Ljut, k'o elik,Visok, irok, kao pak'o!...On je poar, vatra adska,to se penje, bukti, prask,I do samog neba stie,I baca me, rui, die,Bije,Rije,Para,ZgaraI mod mene pep'o stvara!......Ah...

Emina:O, uj barem jednu molbu,Ako znade ta je mati!Pa kad jutros prou s njome,Ispred tvoga dvora svati:

Na rastanku, jo jedanput,Nek se jadnoj eci svrne!O smiluj se, preklinjem te,Na bol crni majke crne!...

Merima:O emerna jutra! O emerne ae!

Emina:(Zagrli Hasan-agu)

Ne razmiljaj vie, ljubavi ti nae!

Hasan-aga:(Odmahne rukom.)

Eto, nek' se svati...(za se)Mui muko! Mui,Raskini me svega!...

Emina:(Ogrui hitno feredu.)

Idem, nek' bar kaneKap sunca sred bola i njezine rane!...

Merima:(Upada u rije.)

Kap najcrnje sree... Kap najcrnje ui...

(Emina ode a Merima se okrene Hasan-agi.)

Moli se Alahu nek' ti prosti!...

Hasan-aga:(Sa bolnim prijekorom.)

Mati ---

Zlatija i Zerina:(Dotre na lijeva vrata, Zlatija nosi granu beharaa Zerinadri za krilo jednog bijelog leptira koji treperi.)

Neno, neno! Vidi, vidi!

Merima:(Spusti se na koljena pa prigrli i ljubi djecu, dok jemraan i blijed Hasan-aga klonuo na minderluki uhvatio se za elo.)

Srca moja! Krila moja!

Zlatija:(Pruajui behar.)

Ubrala sam tebi, neno,Evo: na ti!

Merima:Neka, neka,Mile oi! Duo meka!Nije, nije behar za me,Nit' ga staroj neni nudi!Ti ga nosi i miriiI k'o behar tako vazda,Mila duo ista budi!

Zerina:A gle, neno, ja leptiraUhvatila!On na ulu a ja lakoPa za krila!

Merima:E. vjeta si, blago mojeNajmilije!Kad i sreu vidi takoUhvati je!

A sad pusti, pusti kriloSvom leptiru!Neka leti svojoj kui,Svome miru!...

Zerina:A zar leptir ima kuu?

Merima:Ima duo.

Zerina:A ge mu je?

Merima:Tamo, ge se bumbul ujeI kosovci iz gnijezda...Danju mu je krov od suncaA u noi od zvijezda...

Zerina:Pa kako on spava, neno?

Merima:Spava, blago, kao i ti!

Zerina:Je li 'vako, (pokae rukom na duek) na dueku?

Merima:Radoznale oi moje,On postelju ima meku:Dueci mu rosni uliI zumbuli,A jastuci, ljiljani raniI melka...

Zerina:A ima li leptir neno,I pokriva kada spava?

Merima:Ima duo! Pokrije gaTihog neba svila plava!...Pusti, pusti, ne mui ga,Zlato vie!Na domu ga majka eka,I uzdie...

(Zerina se propne na minderluk, provue ruku krozdemire prozora, pusti leptira, pa poto malo postoji gledajuikako leptir veselo otreperi preko behara, vrati se opetMerimi. Iz daljine uje se po koji svatovski metak i glas zurne,nato se Hasan-aga trza, ustaje, prislukuje i nemirno hoda.Govor lica ne prestaje.)

Zlatija:Pa zar leptir ima majku?

Merima:Ima rno!Ona misli na leptiraNeprestano...

Zlatija:Pa imamo i mi majku,Je li, neno?

(Hasan-aga se trgne i uzdahne.)

Merima:(Gotovo kroz suze.)

Ah... imate, moje srceRazoreno!...

Zerina:Pa kada e doi? Hoe li je zvati?Otila je davno!...

Merima:(Ganuta do suza okrene se Hasan-agi, kogatakoer duboko diraju rijei Zerinine.)

Hasan-aga, u li?!Pitaju te eca kud im ode mati!Odgovori eci gdi je majka, gdi je?!(djeci)Sad e, sad e doi, otrgnuti uli,Tugo, tugo moja!...

Zlatija:Pa zna li k'o prije,Neka, neno, vazda s nama majka bude!

Merima:Hoe duo!...(Grcajui)Ko bi sada nijem bio?Ko na ove glase ne bi suze lio?(Okrene se Hasan-agi.)Hladan li si, sine, poput hladne grude!

(U blizini zauje se tiho svatovsko pjevanje: "O jabukozelenilo, zelen ti si rod rodila! Na tri grane trijabuke na etvrtoj soko sjedi." &im se pjesma zaujeZerina i Zlatija potre i propnu se na miderluk, provuku glavekroz demire prozora i sluaju. Govor lica ne prestaje.)

Hasan-aga:Ono nije pjesma, nije!Ono graku tice crne...I motika tvrda na meSada hladnu zemlju grne...

(Pjevanje se sve vie i vie gubi i nestaje ga,samo na mahove uje se po koji metak u daljini.)

Hasanaginica:(Doe sa Eminom na desna vrata i zbaci feredu. Svaje blijeda i bolom istrzana, te njezina rijetka ljepota jovema zanosi. Na njoj treperi bogato nevjestinsko ruho.Pri zbacivanju ferede, odmah ugleda Merimu i pane jojjecajui u zagrljaj.)

Mati moja, mati moja!...

Merima:(Ljubi i grli Hasanaginicu.)

Moje sunce! Moje milovanje!Moja Zejno, moje radovanje!...

Hasanaginica:(Istrgne se iz Merimina zagrljaja.)

Ge su eca, ge su eca moja?!

Zlatija:(Na glas majke trgne se i zajedno sa Zerinompotri sa prozora Hasanaginici.)

Mama, mama! Blago nama,Blago nama!

Zerina:Mama! Mama!(Oboje panu glavama u krilo majino i obgrle je.)

Hasanaginica:eco moja! eco moja!(Jecajui klone uza djecu pa ih grli i ljubi.Merima i Emina neprestano plau i briu suze.)

Hasan-aga:(Za se)Ni rane me nisu pekle,K'o to ovaj glas me pee...

Hasanaginica:Otrgnuta srca materina,Izvaene oi materine,Kako u vas pregorjeti tuna?!...

Merima:Teko meni ta sam doekala!...

Hasanaginica:Od kad vas ostavila majka,Od tad majku sunce ostavilo!Od kad majka ne uje vam glasa,Od tad majka radovanja nema!Od kad pusta ne grli vas majka,Od tad majci srce prepuknulo!...Otrgnuta srca materina,Kako e vas pregorjeti majka?!

Merima:(Hasan-agi)Kako su ti srca otkucaji tupi!...Jo jedanput evo na domu ti sree!Jo jedanput Alah na te ruku mee -Osvrni se, vidi i suncu pristupi!...

Emina:(Hasanaginici koja se priljubila uza djecui ne puta ih.)

Hajde, Zejno, ekaju te!...

Hasanaginica:ekaju me grude zemljeI mezari, rane ljute!...(djeci)Zbogom mili tii moji, -Kratko li vas, jadna hrani'!...Zbogom moji uli prvi,Zbogom moji jorgovani!

Zbogom krvi srca moga, -Bog vam svaki hair dao!...Zbogom moje radovanje!......Jao meni... jao... jao...

(Jedva se digne i njezin boni i oajni pogledsusretne se s pogledom Hasanaginim i posrui jedvadoe do kolijevke i uza nju klone, otkrije je do polovice,i jecajui pone ljubit Raida.)

Zlatija:(Zbunjeno i ne znajui ta se dogaa,doe sa Zerinom Merimi.)

Zato, neno, majka plae?

Merima:(Grcajui i ljubei djecu.)

Od radosti... jer vas dugoMilovala majka nije...

Hasanaginica:(Gleda Raida)Kako si mi zlatan, sine!Kako si mi tih i miran,K'o da tiha kaplja roseNa zelenom listu spava!

Kako si mi lijep, snago!Kako si mi sjajan, duo,Kao da je u beiciOi svela sabah-zora!(ljubi ga)

Hasan-aga:(Za se)Nita vie ne znam, nita!Ge sam ovo, ge li stiem?!Il' po meni zemlja pada?!Il' se opet mrtav diem?!

Hasanaginica:Spava, moje krotko janje!Spava, moje milovanje,I ne znade da te suzom,Moj ljiljane, majka rosi...Spava... Sanja majku svoju...A ne znade, duo moja,Da poljednjim poljupcem teNa rastanku majka ljubi...I da vie nikad neeMilovati tvoje kose,Niti e te, mili sine,Ikad vie tuna majkaUspavati pjesmom slatkom!...Nikad vie... nikad vie...

Emina:(Koja od bola ne moe da slua vienaricanje Hasanaginice.)

Hajde, Zejno! Dosta... dosta!...

Hasanaginica:Pusti sestro, jo jedanputDa napojim ljiljan rani...Da mi ne bi edan bioTihe rose, suza mojih!...

Pusti samo jo jedanputDa iljubim oi svoje!...Jo... jedanput... zbogom... sine...Jo... jedanput... zbogom... duo...

(Izdahne drei poljednji poljubac na licu Raidovom.)

Hasan-aga:(Sav ganut do suza dotri Merimi, zgrabi joj ruku i poljubi.)

Majko, majko, ja joj pratam!

Merima:(Kao da je van sebe od radosti)Prata sine?!

Hasan-aga:Pratam, majko!

(Pojuri Zlatiji i Zerini i toplo ih pone ljubiti.)

Merima:Blago meni, danas i do vijek!

Emina:(Radosno drmajui Hasanaginicu za rame.)

Ustaj, Zejno! Veseli se!Zejno, Zejno!

(Sagne se, uzme Hasanaginicu za ruku, gleda je,drma i kad vidi da je mrtva vrisne.)Jao majko, jao!Zejna mrtva! Zejna ti je mrtva!

Hasan-aga:(Skoi sav poraen.)Zejna mrtva! Veli, Zejna mrtva!

(Spusti se uz Hasanaginicu, uzme je za ruku,drma je i gleda. Govor lica ne prestaje.)

Emina:(Plaui)Mrtva, brate!...

Merima:(Koja je skoro van sebe i jo kaoda ne vjeruje u kobni glas.)

Nije mrtva, nije!...Vara ona... vara... sine... je li?!...

Hasan-aga:(Grcajui bolno i oajno okrene se Merimi.)Ne vara te, ne vara te, mati,Mrtva Zejna, mrtva nam je Zejna!...

(Zagrli i poljubi Hasanaginicu, pa alouporuen ode i prisloni elo uza zid i jeca.)

Merima:(Kao pokoena klone uza Hasanaginicu.)

Moje sunce, kratko li mi sinu,Moja sreo, brzo li mi minu!...

(Od bola i plaa sva se strese.)

Zlatija:(Koja ne pojmi uasnu katastrofu, ali videi kakosvi plau i ona hoe gotovo da plae, pa poe Merimi,dok je meutim Emina prigrlila Zerinu pa je jecajui ljubi.)

ta je, neno, majki?...

Merima:(Zagrli Zlatiju i ljubi je.)

Sirotice moja,Spava... spava majka: - tica, to ti poja,Odletila nebu... oblaci je skrie...I nje nema vie... i nje nema vie...

Hasan-aga:(Blijed kao smrt, poruen i od bola kao vansebe uhvati se za kose, i kroz suze gleda namrtvu Hasanaginicu.)

I nje nema vie... i nje nema vie...

- ZAVJESA -

1910.