DIZAJN POLITIKIH PORUKA

STOLJE HRVATSKLOG DIZAJNADIZAJN POLITIKIH PORUKASrednja kola likovnih umjetnosti Gabrijela Jurkia Mostar 1DIZAJN POLITIKIH PORUKAPosebno poglavlje povijesti dizajna u Hrvatskoj jest i oblikovanje tiskanih vizualnih komunikacija s primarnom i nedvosmislenom politikom porukom, odnosno ono to se poslovino naziva grafiki dizajn u slubi politike komunikacije.

Situacija u Hrvatskoj, odnosno politiki poloaj Hrvatske tijekom proteklih stotinjak godina bio je takav da su temeljne odrednice programa politikih stranaka sve do poetka Drugog svjetskog rata bile usmjerene poboljanju pozicije hrvatskog naroda i drave unutar Austro-Ugarske ili pak Kraljevine SHS.

Zna li se injenica da je sticanjem povijesnih okolnosti velik dio moderne povijesti mediteranska Hrvatska bila pod tuom vlau, onda je otporilike jasan geostrateki gabarit unutar kojeg se zbiva politika komunikacija i promicanje pojedinih politikih ideja u Hrvatskoj.Uza sve to, izmeu dva svjetska rata pojavljuje se i u Hrvatskoj komunistika ideja kao nova socijalna paradigma, pa je i ta komponenta, pokazalo se kasnije, bila vrlo znaajna u stvaranju konteksta unutar kojeg se komuniciralo.Jasno, kada je o politikoj komunikaciji rije, onda se prije svega misli na razliita tiskana sredstva uvjeravanja korisnika informacije, kojima se stjee odreena pozicija u politikoj strukturi.

Hrvatske politike stranke, koje su glavni nositelji politike komunikacije, profiliraju se uglavnom kao dravotvorne ili pak socijalno orjentirane, uz izuzetak onih koje su zagovarale ostanak hrvatskih zemalja u sklopu drugih, a koje su ionako bile dirigirane izvana.Dakle, izmeu pitanja nacionalnog identeta (ili ak opstanka) i problema ekonomske ili socijalne prirode, formirala se hrvatska politika scena na kojoj je uvjeravanje puanstva tiskanim medijima vrlo znaajan fenomen, jednako kao i u drugim zemljama potpune ili pribline graanske demokracije.Analizira li se danas svojevrsna panorama vizualne komunikacije (odnosno tiskanih medija politike komunikacije), onda je lako uoiti da se u tom podruju mjene zbivaju daleko sporije nego u podruju trine komunikacije i da, primjerice, tek u vrijeme kada je politika scena u Hrvatskoj postala iznimno sloena uoi Drugog svjetskog rata, i u politikoj komunikaciji postaju standardna tiskana sredstva u kojima slika ima vei znaaj.Dotad su, naime, dominirala jednostavna tipografski zasnovana sredstva koja verbalno objanjavaju programe pojedinih stranaka ili pak promiu lik i djelo pojedinih politikih protagonista.Tomu je tako moda i zbog injenice da se vizualizacija politikih ideja (poglavito kada je bilo rije o javnim polemikama) uglavnom rabila u novinskoj karikaturi kao najsnanijem mediju poruge politikih protivnika.)Takav karakter vizualne politike komunikacije dosta govori o kontekstu u kojem se humor i satira koriste kao glavna sredstva politike borbe.Tomu je bilo tako vjerojatno zbog injenice da jezik karikature jest jasan i blizak irokom sloju korisnika informacije. Stoga se o koritenju slike u sredstvima politikog uvjeravanja u otvorenim javnim prostorima, a pogotovo u politikom plakatu u Hrvatskoj, gotovo ne moe govoriti sve do kasnih tridesetih godina. Sve dotad politiki su plakati sa slikom vrlo rijetki i uglavnom imaju manifestni karakter ili pak vrijednost trajne zidne slike za zatvorene prostore.

To dakle znai da se politika borba suvremenim komunikacijskim sredstvima intezivira i prenosi iz zatvorenih prostora salona i gostionica na ulice, gdje zalijepljeni plakati vode komunikacijsku bitku i odmjeravaju politike vrijednosti.

I to je moda iskaz sazrijevanja hrvatskih urbanih prostora u kojima su uglavnom bili namjenjeni politiki plakati, a omasovljenje produkcije politikih plakata koncem tridesetih godina moda neto govori i o kvantitativnom poveanju urbanih sredina uope.

Nadalje, politiki je plakat u to vrijeme za mnoge male i nove stranke bio i neka vrsta institucionalne promocije, odnosno uspostavljanje pozicije na politikoj sceni pomou tada najmasovnijeg sredstva komunikacije.

No, takva koliina i vrsta produkcije politike komunikacije ponajprije je posljedica vrlo sloene situacije u kojoj se Hrvatska nalana poetku Drugog svjetskog rata, poglavito kada se po propasti Kraljevine SHS osniva Nezavisna Drava Hrvatska i naposljetku poinje partizanski pokret otpora okupatoru.

Tako se u veem dijelu dananje Hrvatske, osim onome koji je jo pripadao Italiji, politika komunikacija polako pretvarala u agresivnu propagandu koja je u mediju tiska izraavala borbu orujem u stvarnosti. Tako su se tijekom Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj usavrila sredstva politikog uvjeravanja, pri emu je plakat sa slikom kao teite informacije doista postao temeljno sredstvo komunikacije, odnosno sada ve ratne propagande. Komunikacijsko nadmetanje ustaa i partizana traje do propasti NDH.

U tom takmienju su angairani i razliiti likovni umjetnici i ilustratori, od kojih su neki, primjerice Andrija Maurovi, radili najprije za jednu, a potom i za drugu stranu, to samo kazuje da su obje suprostavljenje strane imale iznimnu potrebu za kvalitetnim vizualiziziranjem poruka, poglavito zbog injenice da je veliki dio hrvatskog puanstvajo uvijek bio nepismen. I to je dakle, bio jaki razlog intezivnog koritenja slike u komuniciranju politikih ideja.Nakon 1945. god. mijenjaju se gabariti politike scene, jer vie nema suparnika u politikoj komunikaciji: postoji samo jedna partija na vlasti i samo jedna politika ideja koja pomalo postaje ideologija. Samim tim dokidaju se osnovni motivi nadmetanjana na tritu politikih koncepcija, tako da politika komunikacija u Hrvatskoj sve do prvih demokratskih izbora 1990. godine uglavnom slui kao sredstvo reprezentacije osnovnih ideolokih vrijednosti partije na vlasti.

Zanimljivo je napomenuti kako promjena politikog konteksta ne znai automatski i promjenu metodologije politike propagande, osim to je konana informacija bila potpuno drukija. Kada je jednostavno i brzo trebalo prenijeti odreenu politiku poruku primateljima koji su mahom bili spremni tumaiti samo sliku a ne i rije, onda je izlaganje informacije metodom stripovskog nizanja slika bilo vrlo uinkovito i ustaama i partizanima. Jednako tako, kada je odreene poruke trebalo vizualno udomaiti i obraditi ih tako da njihov informacijski kod bude jasan, onda su puke zidne slike i njihov ornamentalni repertoar bile idealno sredstvo politikog uvjeravanja i Nezavisne Drave Hrvatske i Federativne Republike Jugoslavije.Ono to bitno razlikuje propagandu ustaa i partizana svakako je simbolika razina vizualne poruke. Iako je i kod jedne i kod druge politike ideje uvijek moglo biti uinkovito vrlo realistiko prikazivanje onoga to su htjeli komunicirati, znaajna se razlika javlja kada se forma svodila na bitno, to jest samo na ono to je stavljano u prvi informacijski plan.Kada su ustaki plakati rado baratali moderniziranim repertoarom tradicionalnog i kvazitradicionalnog kulturnog nasljea, ne prezajui pritom i od svjesnog kia, a sve ne bi li to jae utvrdili svijest o tome kako je Nezavisna Drava Hrvatska izraz vjekovne tenje hrvatskog naroda za samostalnom dravom i njenim kontinuitetom.

Partizanski su plakati, meutim, izrazito nadnacionalni u tom smislu, upravo u onoj mjeri koliko je izvorni hrvatski grb bio adaptiran dodatcima za grb nove federativne jedinice. Plakati nastali u Hrvatskoj nakon 1945. koriste simbolike forme vrlo ekspresivnog karaktera, gotovo u duhu tradicije prijeratnog modernizma.Tomu je moda i razlog to su kao autori bili angairani vrsni likovni umjetnici kolovani prije rata, a i neki ilustratori koji su na tom planu stjecali iskustva i na drugoj strani. Zato su u propagandi socijalistike ideologije, kao rezulatatu partizanske borbe, dominirale ope teme progresa i kulta rada, dakle-potpuno socijalno, a ne nacionalno odrene informacije.

U tako definiranom politikom okruenju koje se tijeko eterdesetih pa i pedesetih godina jo formiralo, dominirale su u politikoj propagandi i doline formativne teme vizualne glorifikacije figura ljudi (radnika i seljaka), te strojeva kao tehnolokih sredstava za ostvarenje drutvene utopije. Kada je, meutim, taj inicijalni period bio zavren, od poetka ezdesetih godina nadalje politika je propaganda u Hrvatskoj, kao i u itavoj tadanjoj jednopartijskoj dravi, bila samo sredstvo odravanja istih pozicija, pa ak i privida demokratskih instrumenata izbora.Kao to se odravanje na vlasti svodilo na izborne formalnosti, tako je i politika propaganda sve vie postajala bezlino moderna, jer doista nije imala istinskog povoda, osim prigodniarskog obiljeavanja pojedinih partijski manifestacija i obljetnica. I tako je, uz rijetke izuzetke, bilo sve do prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj poetkom devedesetih godina, kada politika propaganda ponovno zadobiva svoj smisao.Stoljee hrvatskog dizajna, Fea VukiWikipedija

MMXVI