189
Poruka iz budućnosti Vladimir Pavić (© autorska prava zadržana) Umnožavanje i kopiranje bilo kojeg dijela teksta, nije dozvoljeno bez odobrenja autora. Nakladnik - 'Bhaktivedanta', udruga za znanost i obrazovanje Lektura - Dajana Miler i Samra Subašić Ilustracije - Kemal Mehmedović, Marko Soldan i Kristina Mijić Dizajn naslovnice - Cleastra O’Riordan Grafička priprema - Danijel Ružić CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 795880 ISBN 978-953-6643-48-6

Poruka Iz Buducnosti

Embed Size (px)

Citation preview

  • Poruka iz budunosti

    Vladimir Pavi ( autorska prava zadrana)

    Umnoavanje i kopiranje bilo kojeg dijela teksta, nije dozvoljeno bez odobrenja autora.

    Nakladnik - 'Bhaktivedanta', udruga za znanost i obrazovanje

    Lektura - Dajana Miler i Samra Subai

    Ilustracije - Kemal Mehmedovi, Marko Soldan i Kristina Miji

    Dizajn naslovnice - Cleastra ORiordan

    Grafika priprema - Danijel Rui

    CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 795880

    ISBN 978-953-6643-48-6

  • 2

    Zahvalnica

    Ova knjiga ne bi bila ovakva kakva jest, da nije bilo nekoliko mojih suradnika i dobronamjernika kojima se

    elim zahvaliti. Lektura Dajana Miler i Samra Subai. Stilsko poboljanje teksta Maja Milojkovi i Anita

    Buklija. Prijelom knjige Danijel Rui. Ilustracije Kemal Mehmedovi, Marko Soldan i Kristina Miji. Grafika ideja korica knjige Cleastra O'Riordan

  • 3

    Predgovor Radnja ove novele uglavnom se odvija u Sjevernoj Irskoj i Republici Irskoj, ali i dalje od toga u svijetu legendarnih irskih patuljaka Leprechauna (Leprikona), koji jo uvijek ive u svijetu paralelnom ovome; u svijetu suptilne materije koja se nalazi u vioj dimenziji od svijeta u kojemu ivimo. Da stvar bude jo interesantnija, dio radnje ove knjige odvija se u budunosti (2060 godina). Kroz ispreplitanje prolosti, sadanjosti i budunosti, ova novela prua itateljima mnoge vrijedne pouke sauvane od pradavnih vremena - pouke koje svakom itatelju irokih pogleda mogu pomoi da postane pojedinac koji e svojim potomcima ostaviti svijet puno bolji od ovoga u kojemu trenutano ivimo. Kao glavni akter ove velike pustolovine, ulazim u svijet Leprechauna i ostajem njihov gost nekoliko dana. Isprva sam mislio da je moj boravak u Seandomhan-u (svijetu Leprechauna) - tek puka sluajnost. Meutim, ve prvoga dana shvatio sam kako je moj susret s njima, dobro smiljena priprema za veliki zadatak koji su imali za mene. To je bio zadatak koji je daleko nadilazio mo moje imaginacije. Kakav je to bio zadatak i to se dogodilo nakon izvrenja toga zadatka neu vam rei. O tome ete sami proitati u ovoj knjizi. Ali u vam poteno rei da je polovina od ovoga to ete proitati tek iskaz moje fantazije. Meutim, ne zaboravite da je preostala polovina istinita. Bit u dovoljno vragolast da vam ne kaem koji dio moje pustolovine je istinit, a koji dio je tek uljepavanje teksta. Prepustit u vama da to zakljuite sami. U svakom sluaju, koji god zakljuak da donesete, jedna stvar je potpuno sigurna itanjem ove knjige itatelj e nauiti mnoge arobne istine, briljivo skrivane od prosjenih ljudi; istine koje bi svakom iskrenom itatelju (osloboenom nepotrebnih predrasuda) mogle pomoi napraviti veliku pozitivnu prekretnicu u ivotu. Vladimir Pavi

  • 4

    Izgovor imena i pojmova koji se ne itaju onako kako se pie.

    Acanus Akanus Caitanya Mahaprabhu - eitanja Mahaprabu Diarmuid Dirmud Leprechaun - Leprikon Lobhadomhan Lobadoman Oisin - Oiin Quodvoldeus Kvodvoldeus Seamus eimus Seandomhan ondoman Sinead ineid

  • 5

  • 6

    Neobini susret Kasno poslijepodne bilo je toplo i suho, ali je mirisna zemlja jo uvijek bila prilino vlana od obilne kie koja je padala dva dana ranije. Moji koraci su lijeno razmicali rano jesensko lie dok sam koraao po puteljku od nabijene zemlje, koji je vijugao nespretno zaobilazei jezerca i lokvice tipinog irskog krajolika. Nita nije naruavalo mirni zalazak Sunca kojemu je trebalo moda jo manje od jednog sata pa da se stopi s horizontom. Tek povremeno glasanje aplji i divljih pataka iz oblinjeg jezera Upper Loch Erne trgnulo bi me iz misli dok sam pokuavao usredotoiti um na svoju svakodnevnu meditaciju. Bliilo se vrijeme kada sam se namjeravao vratiti na otok kojega lanovi Hare Krina1 zajednice nazivaju Govindadvipa. Lokalni ljudi ga nazivaju Inisrath; naziv koji je ostao jo od keltskih vremena. Prije nego to sam se preselio u Dublin, ivio sam na Govindadvipu tri godine. Prola su ve etiri ljeta otkako sam ivio u urbanoj dungli, pa se jo uvijek vrlo rado vraam na ovo mjesto gdje s malom grupom svojih prijatelja oboavam Govindu, stvoritelja svih duhovnih i materijalnih svjetova2. "Jo samo jedan krug na brojanici, pa se vraam na otok. Tu sam ve vie od jednog sata", rekoh tiho samome sebi. Sunce je bacalo moju dugaku sjenku preko aa i trske dok sam dokono koraao niz puteljak. Odjednom sam osjetio neuobiajeni poriv da okrenem glavu i preko ramena pogledam unatrag. inilo mi se da me netko promatra. Iznenada, moj pogled se sreo s pogledom bia za kojega sam mislio da je tek tvorevina keltskih mitova i legendi. Desetak metara iza mene stajao je pravi pravcati Leprechaun. Patuljak, ne vei od jednog metra, obuen u zeleno odijelo. Na glavi je imao neto nalik kratkoj, zelenoj verziji engleskog cilindra s crnom trakom uokolo. Stajao je u drvenim klompama prilino slinim onima iz nizozemskog folklora. U jednoj ruci je drao drveni tap, a u drugoj ugaeni fenjer.

    1 'Hare Krina monasi', popularni je naziv za vainave. 'Vainava' znai

    sljedbenik Vinua ili Krine (dva glavna imena Boga koja se najee spominju u drevnoj duhovnoj literaturi koja je davno zapisana na tlu dananje Indije). 2 Govinda je jo jedno od nebrojeno mnogih imena Boga, to e biti objanjeno malo kasnije.

  • 7

    Lice mu je izgledalo kao djeje, ali su mi njegova sijeda brada i brkovi ukazivali da je ve preao svoju srednju dob. Izraz na njegovom licu bio je skladna kombinacija znatielje i straha. Nai pogledi su postali susret dvaju svjetova. Polako sam okrenuo itavo svoje tijelo prema njemu, zakoraio jedan korak naprijed i nasmijeio se kako bih ga uvjerio da nisam njegov opasni neprijatelj. On je ustuknuo prema natrag, malo slegnuo glavu meu ramena, ali jo uvijek ne skidajui svoj pogled s mojih oiju. U meni se rodila ogromna elja da saznam neto o njemu. Polako sam mu se poeo pribliavati dok je on isto tako polako uzmicao unatrag. Ispruio sam svoje ruke u znak prijateljskih namjera, ali on se dao u bijeg. Potrao sam za njim viui: "Hej, ekaj! Ne boj se, imam prijateljske namjere. elim samo razgovarati s tobom." Meutim, on je i dalje trao kroz visoku travu, raslinje i ikare. "Moda me ne razumije jer ne govori engleski", pomislio sam. Iako sam imao due korake, on se spretnije kretao po terenu. Nakon otprilike deset minuta, izgubio sam ga iz vida. Stajao sam zadihan usred nekog movarnog predjela, gledajui u svim pravcima oko sebe, ne bih li ga primijetio. Jo je samo povremeno kreketanje aba i zujanje insekata koji su prolijetali u mojoj blizini prekidalo muk koji je vladao oko mene. Nisam znao da li me uje, ali sam za svaki sluaj jo jednom povikao: "Ne boj se! Ja sam ti prijatelj. elim se samo upoznati s tobom." Moja radoznalost i elja za avanturom, bili su jai od zabrinutosti kako u se po mraku, bez depne svjetiljke vratiti do otoka. Izgubio sam orijentaciju. Jo uvijek nije bio potpuni mrak jer je iza horizonta Sunce obojilo nebo crvenkastom bojom, a s druge strane, Mjesec je poeo sipati svoje srebrne zrake. Iznenada sam uo ukanje trave i bunja s moje lijeve strane. Pomislio sam da je to moda neka ivotinja; vidra ili srnda kojih ima u ovom dijelu Irske. Kad gle, preda mnom je stajao nitko drugi nego moj zagonetni 'prijatelj' Leprechaun. Jo uvijek je bilo dovoljno svijetla, tako da sam mogao vidjeti njegovo, sada vie ne tako uplaeno lice. Stajao je na samo dva metra od mene. Njegova osobnost je ostavljala dojam neke vrste drevne mudrosti. Gledao me je s izrazom oekivanja da ja prvi neto kaem. "Eh, drago mi je da si doao. Ve sam pomislio da te vie neu vidjeti. Ja se zovem Vriabha; a ti?" Ispruio sam ruku da se

  • 8

    rukujemo, ali izgleda da to nije bio njegov obiaj jer je stavio svoju desnu ruku preko prsa, sve do lijevog ramena, zatvorio svoje krupne tamne oi i blago se naklonio. "Diarmuid", glasio je njegov odgovor. "Diarmuid? Oh, drago mi je. Da li govori engleski?" Do tada mi jo uvijek nije bilo sasvim jasno da li me razumije. "Da, a to si htio od mene?", progovorio je pomalo hrapavim glasom. "Pa ovaj... ljudi poput tebe ne sreu se svaki dan. Izgleda mi tajanstveno, kao osoba iz davne prolosti. Mislim da bih mogao nauiti neto od tebe." "Ljudi? Ne zvui ba laskavo. Ja sam Leprechaun." "Oh, oprosti. Nisam te htio uvrijediti. Ja zapravo ne znam o vama Leprechaunima nita vie od onoga to se moe saznati iz knjiga o irskim mitovima i legendama ili to se pak moe vidjeti u trgovinama sa suvenirima." "Onda vidim da nita ne zna. Ljudi ovdje u Irskoj dobro zarauju na turizmu pa nas zato prikazuju onako kako misle da e se to svidjeti turistima. Vjeruju da mi puimo lule i igramo golf. Kojeta! Nego, reci ti meni odakle si. Po naglasku ne bih rekao da si Irac." "Ja sam iz Hrvatske. Zna gdje je to?" "Da, znam; ali nisam nikada bio tamo." "Hej, da li misli da i u Hrvatskoj ima Leprechauna?" "isto sumnjam. Nikada nisam uo za Leprechaune koji ive izvan Irske. Dobro, a sada se moram vratiti kui; ve je kasno." Nakon to je to rekao, izvadio je iz depa nekakav svijetlei kamen koji je stavio u fenjer. Nikada nisam vidio takvo neto. Svjetlo se irilo na oko pet metara uokolo. Izgledalo je poput eravice, samo puno svjetlije. Bilo je neugodno za oi promatrati kamen due od nekoliko sekundi. "Hej, to ti je to?" "Ah, to... to se zove utam. Svijetlei kamen; ali nisam ovlaten da ti odajem tajne. Idem sada; vidimo se moda nekom drugom prilikom." "Opssss, ovo postaje interesantno. Gdje on uope ivi?", pomislio sam u sebi. "Diarmuid, a gdje ti ivi?" "Aaaaaah ne, to ti ne mogu rei", odvratio je odluno. Prolo je desetak sekundi dok smo utei gledali jedan drugoga u oi. On

  • 9

    je u mojim oima sigurno mogao vidjeti djeju radoznalost, upornost i moleivost. "Znam to ti je na umu", rekao je tiho, "ali ne elim dovesti u opasnost svijet Leprechauna. Ve je i ovo previe." "Diarmuid, sluaj; ja stvarno znam uvati tajne i nisam pokvarenjak koji bi iz bilo kojeg razloga htio dovesti u pitanje vau sigurnost. Molim te, pokai mi gdje vi Leprechauni ivite." "Znam, vjerujem ti. Osjetim tvoju vibraciju. Mene ne moe prevariti ak i da hoe. Ti si dobar ovjek, ali ipak..." Prekinuo sam mu reenicu oduevljeno ubacivi: "uj, moda ja mogu uiniti neto za vas. Napraviti nekakvu uslugu ili tako neto; ha? Uostalom, sada je ve gotovo mrak i ne mogu se vratiti tamo gdje boravim. ak sam izgubio orijentaciju. Ne znam uope ni kako da se vratim; a nemam ni depnu svjetiljku..." "Ima dovoljno mjeseine", nasmijeio se zadovoljno to se sjetio dobrog izgovora. Istina; skoro da nije bilo niti oblaka na nebu. Zvjezdano je nebo izgledalo jo tajanstvenije u prisustvu Leprechauna. itava je situacija odisala misterijem. Gledao sam moleivo u pravcu Diarmuidovih toplih oiju, jer nisam mogao jasno razaznati crte njegovog lica, budui da je ve bilo prilino mrano. Pomislio sam: "Kako je vrijeme brzo proteklo otkako sam ga sreo. Ve je mrak, a sve do nedavno sam mantrao na japi3. Zato sam uope toliko uporan? Kako to da me nije strah, jer ... tko zna u kakav bi me svijet on to mogao odvesti? Otkuda mogu biti siguran da Leprecauni nemaju neke mistine moi kojima bi mi mogli nauditi? Uostalom, poinje no..." Unato svim tim mislima osjeao sam neki neodoljivi poriv da idem do kraja. Diarmuid je sve to vrijeme gledao u moje lice i onda je kao gospodar vjene mudrosti znaajno prekinuo tiinu. "Vrati se sada na svoj otok i doi sutra u 19 h na isto mjesto gdje si me prvi puta ugledao." "Kako ti mogu vjerovati da e sutra doi na sastanak?" "Ako mi ne bi vjerovao sutra, zato mi onda vjeruje sada?" Nisam imao odgovor na to pitanje. Zatim je dodao: "I jo jedna

    3 Rije mantrati je argonski izraz koji lanovi Hare Krina pokreta koriste u odnosu na Hare Krina maha-mantru, koja je dio svakodnevne meditacije. Maha-mantra literarno znai velika pjesma (zvuna vibracija) za osloboenje uma (od kontaminacije materijalnom, iluzornom energijom). Hare Krina Maha-mantra glasi: Hare Krina, Hare Krina, Krina Krina, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Japa znai brojanica sa 108 zrna.

  • 10

    vana stvar; pobrini se da nitko ne sazna za na susret, ni dananji ni sutranji; u protivnom e tvoja elja ostati samo neispunjeni san. I ne zaboravi - mene ne moe prevariti." Rekavi to, hitro se okrenuo i munjevitom brzinom nestao u visokoj travi i trsci. Ostao sam zateen i trebalo mi je nekoliko trenutaka da shvatim kako sam ostao sam, na poetku noi, meu ikarama i trskom, bez depne svjetiljke i na nepoznatoj lokaciji. Imao sam tek blijedu ideju u kojem pravcu sam trebao krenuti. Trebalo mi je skoro sat i pol vremena da doem do mjesta gdje su jo uvijek bila svezana dva amca. Tijekom desetak minuta veslanja do otoka, um mi je bio proet mislima o mojem susretu s Diarmuidom i o tome to bi se moglo dogoditi sutra uveer. Gotovo sam zaboravio na to kako su moji prijatelji sa Govindadvipa sada ve sigurno zabrinuti za mene. Jesu li otili na spavanje ili me netko jo eka budan? Jo sa sredine jezera primijetio sam da je u hramskoj zgradi upaljeno jedno svjetlo. Vrata verande bila su otkljuana. Oigledno da su moji prijatelji primijetili moje dugo odsustvo. Izuvi cipele, tiho sam se uljao do sobe na prvom katu gdje sam obino boravio. "Gdje si ti do sada?", iznenadio me i uplaio glas mog prijatelja ri Rupe. "Pokuavao sam te nazvati telefonom, ali sam shvatio da ti mobitel zvoni u sobi kraj kreveta." "Oh, hvala ti to si se brinuo za mene." Pokuavao sam iz uma izvui neku dobru la, iako me je bilo pomalo stid to moram lagati najboljem prijatelju. "Pa ovaj, iao sam u Enniskillen u auto servis, a ovjek koji radi na narudbi rezervnih dijelova, primijetio je da sam lan Hare Krina pokreta, pa je imao puno interesantnih pitanja..." ri Rupa je lako povjerovao u moju prijevaru jer nije uope sumnjao zato bih ga lagao. "Mogao si nazvati da e kasniti." "Ah, dobro sada... Isplatilo se popriati s Terryjem. On je jedan od onih rijetkih ljudi koji jo uvijek ne nasjedaju na budalatine koje promoviraju javna glasila. Zamisli; ak nema ni televizor. Izbacio ga je iz kue kada mu je klinac poeo dobivati loe ocjene u koli. Rekao je: 'Ne elim da mi profiteri, politiari, laovi i manipulatori odgajaju dijete'. Fenomenalno, zar ne?" "Slaem se; ali sutra moemo vie o tome. Idemo Vriabha na spavanje. Ve je kasno." Zaspao sam tek oko jedan sat iza ponoi, jer sam po umu prevrtao to li e se dogoditi osamnaest

  • 11

    sati kasnije, kada se sretnem s Diarmuidom. I to uope da kaem ako se opet vratim tako kasno? Smislio sam da u parkirati auto na neko skrovito mjesto i pretvarati se kako se vraam u Dublin. Jutarnje suneve zrake su mi prele preko lica kao nagovjetaj nekog velikog dogaaja. Znao sam da me oekuje neto znaajno i neuobiajeno. Moj um je bio usredotoen samo na jedno. "Moda e ovaj dan biti velika prekretnica u mojem ivotu. Tko zna to me eka u svijetu Leprechauna, ako me zaista tamo odvedu? Volio bih da i ri Rupa ide sa mnom, ali sada sam ve dao obeanje da nikome neu nita rei." Toga jutra sam nakon doruka upuivao posebne molitve ri-ri Radha-Govindi4. Boanstva5 kao da su mi davala svoje odobrenje: "Vriabha, ima nae blagoslove. Zatitit emo te od svih opasnosti i nepovoljnih sila." Moda je takvo tumaenje bila samo uobrazilja koja je izbijala iz moje jake znatielje da se upoznam s Diarmuidom i svijetom u kojem on ivi. Ba kao da sam se spremao na neki dobro poznati izlet, u svoj ruksak sam pripremio sve to mi je trebalo za tri dana putovanja. "Ide natrag u Dublin?", upitala me Rupamati, naa kuharica, kada me vidjela da s koferom i vreom za spavanje silazim niz stepenite. "Oh, da. Ovdje sam ve tri dana. Mislio sam ostati malo due, ali iskrsle su neke nove obaveze u Dublinu. Vidimo se

    4 ri' je sanskrtski izraz potovanja. Govinda je jedno od nebrojenih

    imena Boga (Krine). U skladu s vedskom literaturom Bog ima neogranieno mnogo imena. Ime Govinda ima dva literarna znaenja - 'Gospodar krava' i 'Gospodar osjetila'. Ba kao to je Sunce jedno, ali ga razni narodi nazivaju razliitim imenima (Sun, Sole, Sonne, Aurinku, itd). slino tome Bog je jedan, iako ga razni narodi nazivaju raznim imenima (Krina, Govinda, Vinu, Allah, Buddha, Jehova, itd). 'Radha' je otjelotvorenje boanske energije duhovnog blaenstva. Drugim rijeima, ona je 'prva dama duhovnog svijeta'; osoba koja Krini priinjava najvee duhovno zadovoljstvo. 5 Boanstvo Budui da Boga i Njegove vjerne pratioce iz duhovnog svijeta, ne moemo vidjeti svojim ogranienim, materijalnim osjetilom vida; Oni se pristaju pojaviti u oblicima sainjenim od materijalnih elemenata (metal, mramor, drvo, itd). Takvi oblici Boga i Njegovih bliskih pratioca nazivaju se Boanstva. Oboavanje Boanstava je jedan od najistaknutijih aspekata vedske/vainavske duhovne tradicije.

  • 12

    sljedei mjesec. Hvala na svemu..." Potrpao sam sve stvari u prtljanik svoje kode i nakon desetak minuta vonje, parkirao je u jednoj od sporednih ulica oblinjeg sela Derrylin. Tek kada sam ugasio motor, palo mi je na pamet (zapravo, govorio sam sa samim sobom): "Zato sam uope doao ovako rano? Dobro sad... itat u i mantrati do 18 h, a onda u se uputiti do mjesta sastanka sa Diarmuidom." Mantrao sam dok je vrijeme sporo prolazilo. Iza ugla je bila mala trgovina u kojoj sam kupio banane, jogurt, preni kikiriki i vodu. Nakon to sam se dobro najeo, poeo sam itati Caitanya-caritamritu6 dok sam kroz volan povremeno pogledavao na sat komandne ploe. 15.38 h, pokazivale su brojke na satu. Vrijeme je sporo odmicalo. Umjesto da se usredotoim na maha-mantru, razmiljao sam o Diarmuidu. Hoe li biti dovoljno poten da se zaista pojavi na mjestu sastanka ili me samo blefirao kako bi me se rijeio na kulturan i uinkovit nain? U umu su mi odzvanjale Diarmuidove rijei 'Vrati se sada na svoj otok i doi sutra u 19 h na isto mjesto gdje si me prvi puta ugledao'. U 16.48 h nisam mogao vie izdrati da se samo prevrem po sjedalu i povremeno gledam u brojke sata koje su se sporo mijenjale. Dok sam polako i znaajno zakljuavao vrata automobila, razmiljao sam: "Kada u ga sljedei put otkljuati? Jo veeras... ili moda sutra, pa ak i kasnije... ili moda nikada vie!? Zato mi je Diarmuid rekao da se naemo tako relativno kasno?" Dok sam polako koraao prema oblinjoj livadi s konjima, nastavio sam razmiljati. "Pa to on misli? Koliko dugo vremena u provesti s njim (njima)? ak bi mi i pola sata mistinog iskustva bilo dovoljno. Pa da, moram biti skroman. Koliko ljudi ima priliku razgovarati s Leprechaunima? Mora da sam od Boga izabran. Zato ne? A zato ba ja, a ne netko drugi? Hou li od svog susreta s Diarmuidom dobiti neku posebnu duhovnu dobrobit ili pak Krina eli da Diarmuid dobije dobrobiti od druenja sa mnom?" Iz misli me trgnula glasna automobilska sirena. Okrenuo sam glavu preko ramena. Iza mene, na nekoliko metara udaljenosti,

    6 Caitanya-caritamrita je ivotopis ri Caitanye Mahaprabhua, samoga Krine koji se 1486. godine pojavio u Indiji (Bengal) kako bi osobnim primjerom pokazao ponaanje savrenog sveca. Pojavio se u ulozi velikog duhovnog reformatora koji je svojim sankirtana pokretom itavo ovjeanstvo poeo podsjeati na vanost i autentinost vedske literature.

  • 13

    kroz prozor auta mi se smjekao moj prijatelj Derek. Nosio je sunane naoale jer mu je poslijepodnevno Sunce iza mojih lea ilo pravo u oi. "Hej, Derek! Ba mi je drago to te vidim. Hare Krina!" "Hare Krina! Bio sam parkiran kod pote. Nisi me vidio. Promatram te ve pet minuta. Izgleda mi neto zamiljen. Je li sve ok?" "Pa naravno da je. Hvala to se brine. Uskoro se vraam u Dublin. Stao sam samo da tu kraj konja izmantram 2-3 kruga, pa idem dalje." "Ok. eka me ena. Vidimo se sljedei tjedan. Kavicandra Swami daje nedjeljnu lekciju u Govindas-u. Dolazi?" "Obavezno." Mahnuo sam mu dok se polako udaljavao. Pomislio sam: "Bolje da se gubim odavde prije negoli opet sretnem nekog poznatoga. Morao bih ponovo lagati." Pogledao sam na sat. 16.53 h. Znanom preicom sam krenuo preko livada do mjesta sastanka s Diarmuidom. Stigao sam 60-ak minuta ranije. Oputao me mir krajolika - a, trske, povremeno glasanje barskih ptica i aba. Nalazio sam se na istom mjestu gdje sam bio 24 sata ranije. Pomislio sam: "Gdje u li se sutra nalaziti u ovo doba?" Kao i prethodnog dana, poeo sam se etati po uskom puteljku. Drao sam brojanicu u ruci i pokuavao se koncentrirati na maha-mantru. 18.55 h. Spremio sam brojanicu u ruksak i s iekivanjem gledao u mjesto na kojem je juer stajao Diarmuid. uo sam ukanje iz oblinjeg raslinja... i onda ispred mene iz bunja iskoraie dva Diarmuida, bolje reeno dva Leprechauna koji su izgledali gotovo identino. Mora da sam izgledao kao netko kome je irafa upravo izala iz smonice. Moje irom otvorene oi i objeena donja eljust sigurno su bili smijeni dvojici Leprechauna koji su se nespretno trudili da prikriju svoje osmijehe. Prvi sam zapoeo razgovor upitavi: "Tko je od vas dvojice Diarmuid?" Lijevi progovori: "Eto vidi Vriabha, odrao sam svoje obeanje. ak i vie od toga. Doveo sam svog brata Seamusa." Seamus mi se naklonio ba kao i prethodnog dana Diarmuid. Uzvratio sam na isti nain. Desna ruka do lijevog ramena i lagani naklon. "Promatramo te ve desetak minuta. Htjeli smo biti sigurni da e doi sam." Progovori Seamus malo dubljim glasom od Diarmuidovog. Podigao sam obrve i rairio ruke progovorivi: "I ja

  • 14

    sam ispunio svoje obeanje. Doao sam ak i prije dogovorenog vremena. Gdje emo sada?" "A gdje bi ti htio?", ree Diarmuid. "Pa, rekao bih... tamo gdje vi ivite." "Upravo tamo te i vodimo, ali morat emo ti staviti povez preko oiju." Po prvi puta otkako sam upoznao Diarmuida, osjetio sam nelagodu i malo straha. Mislio sam u sebi: "Jest da ovi Leprechauni izgledaju simpatino, ali ja zapravo nita ne znam o njihovim naravima i obiajima. Tko zna to mi mogu napraviti ako me zaista odvedu u svoj svijet?" "Ne boj se", prijateljski i s razumijevanjem ree Diarmuid koji kao da je proitao moje misli. Rukom mi je pokazao da se sagnem kako bi mi mogli staviti povez preko oiju. Nakon otprilike deset minuta hoda, Seamus mi je rekao da sjednem na tlo. Nisam mogao napipati nita neobino, tek travu i pokoji grumeni mirisne zemlje. Njih dvojica su poeli neto razgovarati na svom jeziku koji mi je zvuao kao gaelic7. Razgovor se postupno pretvorio u tihu i neobino milozvunu pjesmu, koja se nakon 3-4 minute pretvorila u recitaciju nekakvih mantri. inilo mi se da su i mantre trajale nekoliko minuta... i onda potpuni muk. Dolazak u svijet Leprechauna Ubrzo sam osjetio neku pozitivnu promjenu. Zrak koji sam udisao, bio je ispunjen nekim ugodnim mirisom. Iz daljine je dopiralo pjevanje umilnih enskih glasova. uo se smijeh, cvrkut ptica i zujanje insekata. Iako sam jo uvijek imao povez preko oiju, osjetio sam neku dobru vibraciju. Ono malo straha to sam osjeao, rasprilo se kao magla rastjerana sunevim zrakama. Osjetio sam da mi netko polako razvezuje vor na potiljku kako bi skinuo povez. Kakvog li iznenaenja! Umjesto bradatog Diarmuidovog ili Saemusovog lica, preda mnom je sijalo lice plavokose djevojice, koja je sa svojim pjegicama na licu i frizurom podsjeala na vilinsku verziju Pipi Duge arape. Moglo bi se rei da je bila lijepa, iako je po ljudskim standardima pomalo

    7 Izgovara se geilik'. Jezik starih Kelta koji se jo uvijek odrao

    uglavnom na zapadnoj obali Irske.

  • 15

    naliila na karikaturu. Rekla mi je: "Ceid mile failte!" Nisam razaznao niti jednu prepoznatljivu rije na engleskom. "On ne razumije na jezik. Kai mu na engleskom", iza mene se uo poznati Diarmuidov glas. Brzo sam okrenuo glavu preko ramena i ugledao dva nasmijeena lica. Diarmuid i Seamus su opet prikrivali svoj smijeh. Iako su stavili ruku preko usta, njihove oi su se smijale. Vidjeli su totalnu zbunjenost na mojem licu. Ovog puta mora da sam im izgledao kao netko kome upravo opor jazavaca istrava iz kupaone. I ja sam se poeo smijati. Okrenuo sam se prema djevojici koja mi je na odlinom engleskom (ali ipak sa udnim akcentom) rekla: "Dobro doao u svijet Leprechauna i vila!" Imala je iskriave svjetloplave oi i osmijeh od uha do uha. "Ja se zovem Poi; a ti?" "Ja se zovem Vriabha." "Vriabha? To je udno ime." "Pa, to je zapravo moje duhovno ime. Imam ja i drugo ime. Zovem se Vladimir." "Oh, to je jo udnije. Bolje u te zvati Vriabha." "Bilo je dosta Poi", oglasi se Seamus, "Hodi se igrati s ostalom djecom." Na to je Poi posluno odskakutala niz livadu prema rasplesanoj grupici od koje je i dalje dopirala milozvuna glazba. S velikim iekivanjem gledao sam u Diarmuida i Seamusa. Bio sam spreman punim pluima uroniti u njihov svijet, koji mi je izgledao toliko aroban iako jo nisam napravio niti koraka. Nakon Poi, moje drugo veliko iznenaenje bila je priroda koja me okruivala. Utipnuo sam se ne bih li provjerio da li sanjam. Nalazio sam se nadomak sela okruenog predivnom umom. Ta uma nije bila obina. Podsjeala me na jedan ogroman botaniki vrt u kome je bilo drvea raznih oblika i boja. Suprotno nekom loginom oekivanju, drvee nije bilo manje od drvea kakvog sam poznavao do tada. Mislio sam da e u svijetu malih 'ljudi' i drvee biti malo. Koliko sam mogao primijetiti s pozicije na kojoj sam sjedio, s mnogih kroanja visjeli su plodovi kakve jo nikada nisam vidio. U podnoju stabala rasla je uglavnom paprat i bunovi umskog cvijea od kojeg se irio neodoljiv miris. Uokolo su prolijetale neobine ptice raznih boja. U tom trenutku su mi

  • 16

    opisi rajskih planeta iz rimad-Bhagavatama8 postali opipljiva realnost. Pomislio sam: "Oh, kako svijet moe biti divan kada ga ne upropaste ljudi motivirani pohlepom!" Upitno sam podigao obrve prema svojim prijateljima. Da; prijateljima. Kada se naete u sasvim drugaijem svijetu, svaka poznata i blagonaklona osoba vam odjednom postane prijatelj. Pitam se, zato to nije tako kod nas ljudi? Kada se naemo u nekoj nepoznatoj zemlji, podozrivo gledamo ak i one koji nam se smijee, jer ne znamo nose li na svom licu masku ili ogledalo svoga srca. Pored toga, u naem svijetu su ak i mnoga prijateljstva motivirana sebinim ambicijama koje prije ili poslije, postanu oigledne. "Vrijeme je da te odvedemo u selo i predstavimo naem voi Acanusu", ree Seamus. "Mogu li prije toga neto upitati?" Bio sam uasno znatieljan i nestrpljiv da saznam kako su me Diarmuid i Seamus doveli u svoj svijet. "Moe", odgovori Diarmuid. "Pa, ovaj... kako da ponem? to ste to napravili da smo tako brzo sa obale Upper Loch Erne jezera stigli ovdje? Moram priznati da sam oduevljen ovom atmosferom iako jo nita nisam ni vidio osim divne mirisne prirode i simpatine Poi." Diarmuid i Seamus su takoer sjeli na tlo ispred mene, ba kao da imaju sve vrijeme ovoga svijeta. Nisam se nikada tako osjeao. Htio sam paljivo sasluati to mi njih dvojica imaju za rei i istovremeno se strati u selo da vidim u kakav svijet sam doao. Diarmuid je pogledao u Seamusa i rukom mu dao znak da pone govoriti. "ak i vai znanstvenici nagaaju neto o fenomenu paralelnih svjetova, mada zapravo ne znaju nita o tome. Ovaj na svijet postoji u dimenziji vioj od vaeg ljudskog svijeta. Bojim se da ti nedostaje osnovno znanje pomou kojega bi mogao razumjeti o emu govorim, pa u ti zato dati pojednostavljeno objanjenje. Za razliku od vaeg svijeta kojega mi nazivamo Lobhadomhan, to znai svijet pohlepe u naem svijetu se vrijeme i prostor oituju na drugaiji nain, iako ivimo na istom planetu. Vi ljudi to ne moete razumjeti ba kao to lik nacrtan na papiru ne bi mogao shvatiti kako je mogue iz njegovog dvodimenzionalnog svijeta ui u va trodimenzionalni svijet, a kamoli ne u na

    8 rimad-Bhagavatam je duhovno knjievno djelo zapisano prije vie od 5 000 godina. Sastoji se od 18 000 stihova na sanskrtu i detaljno opisuje aktivnosti i uenja Krine i Njegovih bliskih pratilaca iz duhovnog svijeta.

  • 17

    etverodimenzionalni. U biti, ono to vama nedostaje jest proirena svjesnost i razvijenija osjetila!" "Razumije li to ti Seamus govori?", upade Diarmuid. Ne ekavi na moj odgovor, nastavi od tamo gdje je Seamus stao. "Vi ne moete vidjeti mikroorganizme bez vaih pomagala. Ne moete vidjeti jako udaljene objekte. Ne moete uti ono to vai znanstvenici nazivaju ultrazvuk i hiperzvuk. Ne moete osjetiti mnoge mirise koje mogu npr. psi iz vaeg svijeta, a umovi su vam ogranieni na razumijevanje pojmova, procesa i objekata temeljeno na logici trodimenzionalnog svijeta. Zbog svojih ogranienih osjetila ne moete realno doivjeti ak niti svijet u kojem ivite, a da ne govorimo o svjetovima koji postoje na viim dimenzijama i razinama svjesnosti. Ni mi nismo savreni. Postoje svjetovi koji su daleko iznad naeg. Stanovnici tih svjetova posjeduju mistine moi koje daleko nadilaze nae..." "to vi smatrate mistikom?", upao sam Diarmuidu u pola reenice. "Mistika zapravo ne postoji. To je samo termin kojim se slue oni koji su u neznanju; nesposobni shvatiti uroene mogunosti razvijenijih ivih bia. Na primjer, jesu li avioni kojima se vi sluite mistika?" "Pa naravno da nisu. Rekao bih da su to tek trapavi pokuaji naih znanstvenika da naprave savreni spoj zranog uzgona i fizikih zakonitosti motora s unutranjim izgaranjem goriva. O tome svatko ui u koli. Princip rada avionskog motora je dobro poznat i nema tu nikakve mistike..." Seamus se ponovo ukljuio u razgovor i prekinuo me. "Ali za ivotinje ili ak tehniki neobrazovane ljude, vae eljezne ptice su apsolutna mistika, zar ne?" "Apsolutno." "Vidi, slino tome, tebi je mistino kako smo te za vrlo kratko vrijeme prebacili iz Lobhadomhana u na svijet. Za nas je to vrlo jednostavno jer imamo osjetila koja su razvijenija od vaih, poznajemo odreene fizike zakonitosti koje su neshvatljive i za najbolje logiare trodimenzionalnog svijeta i znamo koristiti suptilne sile zvuka. Za nas tu nema nikakve mistike. A to ti misli da je mistika?" "U biti, slaem se s tobom, ali mogu jo dodati da je Krina jedini mistik. Ako neki ovjek ima nadnaravnu mo ili talent to

  • 18

    je dobio zbog Njegove milosti. Krina sam kae u Bhagavad-giti9 da je On sposobnost u ovjeku. Kada neki ljudi postanu bahati i ponosni na svoje sposobnosti, nerijetko se dogodi da im On oduzme te sposobnosti ili obilja (znanje, slavu, bogatstvo, sreu, itd). Vidite samo koliko su nai znanstvenici ponosni na svoje znanje. Stvorili su epohu tehnolokih izuma o kojima uvelike ovisi gotovo itavo ovjeanstvo. Sada sve ovisi o tehnologiji i nafti, dok s druge strane, ponizili su sami sebe time to su unitili skoro sve oko sebe. Zagadili su vodu, zrak, hranu i poljoprivredne povrine. Zbog njihove tehnologije, gotovo svakodnevno se dogaaju ekoloke katastrofe, izumiru na tisue vrsta ivotinja i biljaka, kre se tropske ume, stvorena je ozonska rupa u omotau oko Zemlje, a za svaki virus koji znanstvenici poraze svojom medicinom priroda stvori tri nova nepoznata virusa. Doveli su nas do ruba klimatskog kaosa za kojeg ne znaju kako e se uskoro odraziti na populaciju ovog planeta, itd. Usprkos tako velikom tehnolokom razvoju ljudi su nesretniji nego ikada ranije u prolosti. Posvuda su ratovi, terorizam, izrabljivanje u raznim oblicima. Svake tri sekunde netko u svijetu umre od gladi, poveava se jaz izmeu bogatih i siromanih. U svijetu je poveano irenje nasilja, kriminala, alkoholizma, narkomanije, itd. Istinski sretni ljudi ne prave probleme u svijetu. Budui da u svijetu postoji toliko mnogo ljudi koji prave probleme i uznemirenja to je dokaz da ih tehnologija i notorni hedonizam ne ine sretnima unato tome to imaju kompjutere, televizore, skupe automobile, itd. Bezboni, materijalistiki znanstvenici zaista nemaju na to biti ponosni. Rezultati njihovih istraivanja su krajnje poraavajui, ali ipak su ponosni kada proizvedu novi mikroip ili programirani robot. Naivni ljudi im se dive zbog toga, a istovremeno su slijepi za najsavreniju mistiku koja je posvuda oko nas. Postoji netko tko je napravio da iz jedne male sjemenke izraste veliko drvo koje raa divne i ukusne plodove. Netko tko je dizajnirao sklad ara na leptirovim krilima i zauujue oblike i boje mirisnog cvijea, tko je uinio da oblaci tako lagano plove nebom iako u sebi sadre ogromne koliine vode neophodne za ivot na Zemlji, tko

    9 Bhagavad-gita znai Boanska pjesma (sanskrt). Posljednji puta ju je

    Krina (Bog) izgovorio prije otprilike 5 300 godina kao moralnu i filozofsku smjernicu za itavo ovjeanstvo. Sastoji se od 700 stihova koji se bave tematikama: a) Bog, b) iva bia, c) priroda materijalna i duhovna, d) karma i e) vrijeme.

  • 19

    savreno upravlja svemirskim prometom tako da se zvijezde i planeti nikada ne sudaraju. To je prava mistika, zar ne? Ako bi kojim sluajem znanstvenici izumili ipove iz kojih, kada se posade u zemlju, niu kompjuteri i roboti svi bi bili oduevljeni njihovom inteligencijom. Koliko mora da je inteligentan i mistian Krina koji je stvorio umove tih znanstvenika?" "Vriabha, vidim da ti si na ovjek!", upade mi u rije Seamus zadovoljno se smjekajui. "Imamo jedan veliki zadatak upravo za osobu poput tebe, ali neemo sada o tome. Prepustit emo Acanusu i Zboru mudrih da ti objasne o emu je rije." "Spomenuo si nekakvog Krinu i knjigu Bhagavad-gitu. Ba me zanima tko je on i njegova knjiga, ali to e objasniti kada stignemo do Acanusa i Zbora mudrih", ree Diarmuid gledajui mi preko ramena. Pogledao sam iza sebe i ugledao zadihanog Leprechauna koji se prilino brzo penjao do vrha brdaca na kome sam sjedio sa svojim novosteenim prijateljima. Leprechaun koji je izgledao kao mlaa verzija Diarmuida i Seamusa, ali bez brade i u utoj odjei, obraao im se na njihovom jeziku. "eka nas Acanus, eli te vidjeti. Idemo!", ree Seamus. Iako je bilo tek neto vie od 19 h kada su me Diarmuid i Seamus 'pokupili' s obale jezera, ovdje se Sunce tek poelo sputati iza obzorja. Jo je uvijek bilo dovoljno suneve svjetlosti, a s obzirom na ranu jesen, bilo je i prilino toplo. Dok smo se sputali niz brdace, ve iz daljine su mnoge znatieljne oi bile uprte u udnu procesiju. Budui da je puteljak bio uzak, na elu je koraao Leprechaun u utoj odjei, koji se isto zvao Seamus, iza njega je iao stariji Seamus, zatim veliki nepoznati stranac iz Lobhadomhana i na kraju Diarmuid. Ne znam tko je bio vie iznenaen, ja ili Leprechauni svih uzrasta koji su se znatieljnih i nasmijanih lica poeli uurbano kretati prema nama. Ubrzo sam bio okruen grupom od tridesetak Leprechauna. Djeca su pruala svoje prstie da me dodirnu. Odrasli su me ispitivaki, ali ipak prijateljski, gledali od glave do cipela. Neke je zanimalo to to imam u svom ruksaku kojeg sam prebacio preko jednog ramena. Grupica od 5-6 ena se hihotala doaptavajui se meusobno, dok je jedna prstom pokazivala prema meni. Ipak, neki su dovoljno dobro kontrolirali svoju znatielju, pa su iz daljine samo bacili poglede na mene dok su nastavljali raditi ono ime su bili zauzeti. Dva Seamusa su krili put ispred mene objanjavajui ostalima da nas eka Acanus. Njegovo ime je bilo jedino to sam

  • 20

    razumio. Leprechaunski narod se poeo razilaziti svojim poslovima dok nas je grupica djece nastavila slijediti. Iz moje perspektive, hodali smo prilino sporo, jer su Leprechauni imali kratke korake. To mi je odgovaralo jer sam imao vie vremena razgledavati okolinu. Toplo predveerje izmamilo je mnoge stanovnike da izau na trijemove kua ili s prozora promatraju to se dogaa vani. Oigledno da je mnogima moj dolazak ostao nenajavljen jer su me gledali irom otvorenih oiju. Neki su ak skoro ispali kroz prozor kada su me ugledali. Smijeio sam im se i mahao dok smo prolazili pokraj njihovih kuica. Zauzvrat sam uglavnom dobivao osmijehe od uha do uha i mahanje glavama s jedne strane na drugu. Seamus 'uti' koraao je nekoliko metara ispred nas kako bi sprijeio stvaranje grupica koje bi nam se isprijeile na putu. Koliko sam se razumio u gradnju i arhitekturu - shvatio sam da su im kuice uglavnom bile nainjene od bala slame obukane glinom. Neke su bile drvene, ali sve su imale slamnate krovove. Kuice su bile raznih oblika od kojih su dominirale etvrtaste i okrugle. Sve ovo me podsjealo na selo patuljaka iz romana 'Gospodar prstenova'. Kuice su izgledale poput one u kojoj je ivio glavni junak Frodo. Mnoge su isto tako imale poluokrugla vrata. Odmah zatim sam se sjetio i romana 'Guliverova putovanja'. Sa svojih 186 cm visine, osjeao sam se kao Guliver meu Leprechaunima koji su mi sezali najvie do pupka. "Mogu li konano saznati kako vi nazivate svoj svijet?", upitao sam okrenuvi se unatrag prema Diarmuidu. "Seandomhan", odgovori on, to znai svijet sree. Sjetio sam se stiha iz Bhagavad-gite (8.16) u kojemu Gospodin Krina kae: "Od najvieg planeta u materijalnom svijetu, pa sve do najnieg sve su mjesta nevolja i bijeda gdje se uzastopno ponavljaju ivot i smrt, ali oni koji dostignu Moje vjeno prebivalite nikada se ponovo ne raaju." Na to sam samo pomislio, ali nita nisam spomenuo Diarmuidu. Meutim, ipak sam ga upitao: "Jeste li vi zaista apsolutno sretni ovdje ili ponekada imate razloga za brigu i alost?" Vidio sam da je Diarmuid usporio svoj hod i izgledao je jako zamiljen, ali nita nije odmah odgovorio. Nakon krae pauze rekao je: "Sada nemamo vremena o tome razgovarati u detalje. O tome moemo priati kada doemo kod Acanusa i Zbora mudrih. Zapravo, to je glavna tema o kojoj elimo razgovarati s tobom. Stii emo za nekoliko minuta."

  • 21

    Tih nekoliko minuta bile su mi dovoljne da prestanem sa svojim pitanjima i preusmjerim panju na promatranje svijeta oko sebe. Prvo to sam zapazio je da su boje u Seandomhanu izgledale nekako drugaije nego boje u naem svijetu. Bile su neopisivo drugaije i ljepe. Osjetio sam da su moja osjetila postala otrija, pa su tako mogla realnije doivjeti stvarnost koja me okruivala. Od trenutka kada sam se iznenada naao na onom brdacu na rubu ume i kada mi je Poi skinula povez sa oiju, osjeao sam kao da mi je netko skinuo debele, mutne i nepotrebne naoale s oiju. Naa svjesnost kao da stvara naoale kroz koje promatramo svijet oko sebe, pa ak i same sebe. Ljudi koji su u dubokom neznanju, koji su odani grenim aktivnostima, vide svijet sasvim drugaije od onih koji su pod utjecajem materijalne prirode strasti i vrline. Jedna od prvih stvari koje sam primijetio je to da u Seandomhanu nigdje nije bilo tragova zagaenosti koje mi ljudi svakodnevno proizvodimo u svojim tvornicama. Priroda je izgledala nezagaena umjetnim 'poboljavanjima' tj. otrovima koje znanstvenici i profiteri nasilno pumpaju u krvotok Zemlje ne bi li iz nje iscijedili to vie profita. Sve je bilo izgraeno od prirodnih materijala kao to su kamen, slama, glina i drvo. Nigdje nisam vidio nita od metala, betona, gume ili plastike. Prirodni materijali su bili tako ukusno iskoriteni uz minimalnu obradu. Nigdje nije bilo industrijski ravnih rubova. Iz drvenih kapija, klupa pred kuicama i uskih mostova jo uvijek su virile prirodne kvrge drveta, ali koliko sam mogao primijetiti, ipak je sve bilo savreno funkcionalno. Bilo je oigledno da Leprechauni znaju ivjeti u skladu sa zakonima i prohtjevima prirode. Kako smo se bliili mjestu gdje sam se trebao sresti s Acanusom, s lijeve strane su se poele pruati poljoprivredne povrine i panjaci za krave koje su bile veliine ovaca iz naeg svijeta. Zbog svoje duge smee dlake, te krave su ak pomalo liile na ovce. Izgledale su sretno sa svojim teladima, koja su tu i tamo trkarala za njihovim punim vimenima. Ma, sve je izgledalo kao u bajci. Pomislio sam: "Hoe li mi itko povjerovati sve ovo kada se vratim u svijet pohlepe?" Zbor mudrih Najednom je mladi Seamus podignutom rukom zaustavio nau povorku i bez rijei uao u kuicu koja je bila smjetena pod

  • 22

    kronjom visokog, ilavog drveta. Ubrzo se vratio i dao nam znak da uemo. Moji pratioci su pred ulazom izuli svoje drvene klompe i stavili ih na policu na kojoj se ve nalazilo nekoliko pari drugih. Ja sam isto uinio sa svojim tenisicama. Morao sam se prilino sagnuti kako bih uao kroz niska vrata. Da ne bih stajao pogrbljen zbog niskog stropa, unuo sam okrenut prema grupici Leprechauna koji su me gledali s mjeavinom velikog iekivanja, radoznalosti i dobrodolice. U prostoriji su gorjele etiri baklje koje su bacale svoje treperavo svjetlo preko naih lica. Oni su sjedili na drvenim stolicama u polukrunoj formaciji. Na dvije stolice koje su bile prazne, sjeli su Diarmuid i Seamus. Mlai Seamus mi je ponudio mekanu prostirku koju je rairio po podu ispred mene, pokazao mi da sjednem na nju i zatim izaao napolje. Sjedenje u lotosovom poloaju na podu nije mi bilo strano, ali ono to je bilo strano, bila je situacija u kojoj sam se naao. Nalazio sam se u nekakvom etverodimenzionalnom svijetu za kojeg lokalni stanovnici kau da se zove Seandomhan, sjedei u maloj kuici, okrenut prema osmorici Leprechauna koji su odisali oekivanjem dugog razgovora. Trojica mojih sugovornika imali su sijede brade, ukljuujui Diarmuida i Seamusa, etvorica bakreno crvene, a jedan je bio potpuno obrijan. Onaj koji je izgledao najstariji meu Leprechaunima, obratio se onome koji je sjedio do njega i rekao mu neto na njihovom jeziku. Taj je pak klimnuo glavom i na savrenom engleskom rekao: "elimo ti se predstaviti. Ovo je na starjeina Acanus." Zatim je nastavio rukom pokazivati prema ostalim lanovima grupe izgovarajui njihova imena: "Abadonan, Vortipor, Quodvoldeus, Taig. Ja sam Saltran, a Diarmuida i Seamusa ve poznaje. Prije nego zaponemo s razgovorom, predlaem da objedujemo zajedno. Pretpostavljamo da si gladan." Podigao je obrve i upitno me pogledao. "Ako je hrana vegetarijanska, vrlo rado", odgovorio sam sklopljenih ruku. "Naravno. I mi smo vegetarijanci." Zatim je uzviknuo: "Sinead, donesite hranu!" Na to je u sobu ula, nitko drugi nego mala Poi koja je ila od jednog do drugog i dijelila tanjure od nelakirane peene gline. Ja sam dobio prvi, a potom svi ostali. Zatim nam je podijelila ae i drvene lice. Nakon nje je iz susjedne sobe ula ve najavljena Sinead, koja je vjerojatno bila Poina majka. Sinead je iz glinenog lonca dijelila nekakvo varivo od povra. Zatim je bila posluena salata kakvu jo nisam vidio, okrugli hljepii,

  • 23

    juha, kaa od itarica, slatki i napitak. Prije nego sam poeo jesti, sklopio sam ruke i izgovorio sanskrtske mantre s kojima sam odao potovanje duhovnom uitelju i zahvalio se Krini za ponuenu hranu. Svi su bili iznenaeni time, ali nita nisu rekli. Dok sam izgovarao mantre, prelazio sam pogledom preko njihovih zauenih lica. Samo su se Sinead i Poi smjetene na klupici uz ugaeni otvoreni kamin, smjekale od uha do uha, pogledavajui malo u mene, pa malo jedna drugu. Ne znam tko je kome bio smjeniji. Ja njima ili one meni. Obje su imale iste frizure; plavu kosu razdijeljenu na pola i ispletenu u dvije guste pletenice. Imale su pjegice na licu, prasti nosi i mirkave oice. Odjea im je jako podsjeala na ensku nizozemsku folklornu nonju, s tom razlikom to je bila ipak raznobojnija. Kada sam poeo jesti, toliko su se nagnule naprijed da su skoro pale s klupe. irom otvorenih oiju pratile su svaku moju gestu ne bi li saznale kako mi se svia hrana. A hrana... bila je fenomenalna! Takvo to dotada nisam jeo. Tijekom objeda se nije puno prialo. Tek tu i tamo je netko od Leprechauna na njihovom gaelic jeziku progovorio reenicu, dvije. Tih pola sata je bilo dovoljno da mi kroz um proe toliko toga. Kao Krininom sljedbeniku, bilo mi je savreno jasno da se nita ne dogaa sluajno. Vrlo vjerojatno sam imao neku karmiku10 povezanost s ovim Leprechaunima iz nekog od prolih ivota. Ba kao to dvije slamke plutaju neko vrijeme zajedno na povrini rijeke, pa ih onda valovi razdvoje, da bi ih opet nekada spojili zajedno slino tome, mi smo iz ivota u ivot povezani s nekim osobama na pozitivan i negativan nain, pa nam onda te osobe priinjavaju zadovoljstvo, odnosno patnju. Krina kae da se nita ne dogaa sluajno jer se On nalazi u svaijem srcu i upravlja lutanjima svih ivih bia, koja kao da su smjetena u maini nainjenoj od materijalne energije. On je vrhovni lutkar koji povlai konopce naih sudbina u skladu sa naim eljama i

    10

    Rije karma je sanskrtski izraz koji oznaava univerzalnu zakonitost akcije i reakcije, koje se u materijalnom svijetu oituju kao nagrada za dobra, i kazna za loa djela. Sva inteligentna bia su posredno i neposredno odgovorna za svoje aktivnosti koje uvjetuju njihovo tijelo, mjesto roenja i mentalno ustrojstvo u sljedeem ivotu. Karma se moe oitovati individualno i kolektivno. Razumijevanje zakonitosti karme je neophodno za pravilno razumijevanje ciklusa reinkarnacije i njegovo konano zaustavljanje.

  • 24

    aktivnostima, dovodi nas u okolnosti koje smo zasluili i povezuje nas sa osobama koje smo zasluili, svialo se to nama ili ne. Bio sam ushien to sam se naao u ovoj situaciji. Osjeao sam se jako spokojno i zadovoljno u drutvu Leprechauna koji su vidno zraili pozitivnom energijom. Bilo mi je jasno da su i oni imali nekakav interes u tome to su me doveli u svoj svijet. Zato me je Krina doveo u njihovo drutvo? to se oekuje od mene? Nisam mogao ak niti nagaati, jer to bi jedan stanovnik svijeta pohlepe, sa svim svojim ogranienostima, mogao uiniti za Leprechaune koji posjeduju mistine sposobnosti i ive u tako harmoninom svijetu? "Sinead, Poi; molim vas uklonite pribor za jedenje", oglasio se Saltran na engleskom jeziku nakon to smo svi zavrili s objedovanjem. Sinead i Poi su bez rijei uinile to im je reeno, pa su zatim ule s posudom za ispiranje ruku, vrem vode i runicima. "Da bi nas sve mogao razumjeti, od sada emo i mi meusobno govoriti samo na engleskom. Bit e mi zadovoljstvo da naem voi Acanusu dam glavnu rije", zakljuio je Saltran. Acanus je oigledno bio najstariji od njih. Imao je sijedu bradu, ali nije imao brkove. Na glavi je imao kapu poput kape za spavanje, neto kao u crtanom filmu sa trumpfovima. Imao je blage, ali prodorne smee oi koje su se susrele s mojim pogledom. Ulijevao je osjeaj osobe od povjerenja i mudrosti. Izgledao je kao netko tko je puno toga prevalio preko glave. "Dobro doao, Vriabha! uo sam od Diarmuida da si imao jaku elju da nas upozna. Pa, evo te u svijetu Leprechauna. Kako se osjea?" "Hvala ti Acanuse. ak i ovim to sam do sada doivio, dobio sam vie nego to sam oekivao. Osjeam se izvrsno i svima sam vam zahvalan to ste mi ukazali povjerenje i ast te to ste me doveli u svoje drutvo. Nadam se da postoji neto to mogu uiniti za vae zadovoljstvo." Acanus nije odmah uzvratio na moju izjavu, ve je napravio znaajnu pauzu koju sam iskoristio da pogledom prijeem preko lica ostalih lanova Zbora mudrih. U iekivanju da vide to e se dogoditi sljedee, gledali su as u mene, as u Acanusa. Konano, Acanus nastavi: "Imamo za tebe jedan poseban zadatak od velike vanosti za budunost naeg svijeta i svijeta iz kojega ti dolazi." Osjeao sam se kao spasitelj svjetova, misionar sa specijalnim zadatkom. Da li se Diarmuid juer

  • 25

    sluajno zatekao na obali jezera dok sam meditirao ili je to bio smiljeni trik da bi testirao jesam li kvalificiran da izvrim zadatak koji imaju za mene? Kao da mi je proitao misli, Acanus je nastavio: "Neemo ti odmah rei to to oekujemo od tebe. Prvo e morati odgovoriti na neka pitanja kako bi vidjeli jesi li uope kvalificiran. Imamo pozitivno miljenje o tebi. Na tebi je da ga opravda ili opovrgne. Jesi li spreman?" Umjesto da odgovorim na njegovo pitanje, postavio sam mu jedno drugo pitanje: "to e se dogoditi sa mnom ako vas razoaram i ne ponudim zadovoljavajue odgovore?" "Vratit emo te u svijet kojemu pripada i izbrisat emo iz tvoga sjeanja svaki traak pomisli da si nas ikada sreo." "Znai, to bi za mene bilo samo kao neki lijepi san?" "Ne. ak niti san. Potpuni zaborav." Podignutih obrva, odgovorio je sa stavom uitelja koji od uenika oekuje dobro napisanu domau zadau. "Dobro, spreman sam", rekao sam dok mi je srce tuklo skoro da su i ostali mogli uti. Svi pogledi su bili uprti u mene. Diarmud i Seamus su, u znak ohrabrenja klimnuli glavama, dajui mi tako moralnu podrku. Pomislio sam: "Kakva li e to biti pitanja? Neu valjda uprskati itavu stvar? Bio bih dvostruki gubitnik. Prvo, ne bih imao priliku uiniti tako znaajan zadatak za dobrobit dva svijeta i drugo, sve ovo to sam doivio od juer uveer, bilo bi izbrisano iz moje memorije." Acanus je prekinuo tijek mojih razmiljanja. "Prvo pitanje. to je tee kontrolirati od vjetra?" "Um", odgovorio sam bez previe razmiljanja, na veliko ugodno iznenaenje Zbora mudrih. Acanus je smijekom i blagim klimanjem glave potvrdio svoje zadovoljstvo mojim odgovorom. "to je brojnije od vlati trave?" Ovoga puta nisam htio dati tako brzi odgovor, ve sam paljivo razmiljao. Tiinu u sobi naruila je samo Sinead koja je ula da bi u kaminu potpalila drva koja su tamo ve bila spremna. "ovjekove elje", odgovorio sam, svjestan da za ovo pitanje ne postoji samo jedan ispravan odgovor. Smijeei se, Leprechauni su poeli pogledavati jedni druge i kao da vie nisu bili moji ispitivai, ve moji navijai. Acanus je najvjetije prikrivao svoje zadovoljstvo. Vrlo pribrano je nastavio: "Koja su troja vrata pakla?"

  • 26

    "Pouda, nekontrolirani gnjev i pohlepa." Acanus vie nije mogao prikrivati svoje oduevljenje. Klimajui glavom podignutih obrva, preao je pogledom preko lica ostalih lanova Zbora mudrih. Moj trei ispravan odgovor ulio mu je nadu kao nogometnom navijau ija momad vodi 3:0. Ve sam oekivao da e uzviknuti neto kao: "Bravo! Poloio si!", kadli vidjeh Acanusa da se priprema za etvrto pitanje koje je bilo 'Koji je prvi korak na putu do znanja?' Pouzdavi se u ono to sam nauio iz Bhagavad-gite koju je preveo i komentirao rila Prabhupada11, s pouzdanjem sam odgovorio: "Poniznost." Nakon uobiajenog odobravanja, Acanus je nastavio: "to je najvee bogatstvo?" Hm, to je bilo jo jedno od onih pitanja na koje se mogu ponuditi razliiti ispravni odgovori, ali mislei da Leprechauni nisu bili dovoljno zreli za duhovno znanje koje sam im htio dati, odgovorio sam: "Zdravlje." Bili su vidno zadovoljni mojim odgovorom. "Koje su odlike mudrih ljudi?" "Milosre, istoa, istinoljubivost, kontrola osjetila, tolerancija, velikodunost, jednostavnost... treba li jo?" "Pa, ako se ne moe sjetiti jo ovo je i vie nego dovoljno. Bravo Vriabha!" Acanusov odgovor mi je ulio puno samopouzdanja kojem su jo doprinijeli i usklici zadovoljnih Leprechauna. "Idemo dalje", ree Acanus. "to je neznanje?" "Nepoznavanje vlastitog duhovnog identiteta i nemogunost pravljenja razlike izmeu duha i materije; vjenog i prolaznog", ispalio sam kao iz topa. Meutim, ovaj odgovor je ostavio zbunjenost na licima svih lanova Zbora mudrih. Gledali su se meusobno ne znajui to tono da misle o mojem odgovoru. U zraku se osjetila neizvjesnost. Tiinu je naruavalo samo

    11 Da bi ouvao mudrost vedske knjievnosti u svom izvornom obliku za itatelje dananjice i budue narataje, kao i da bi popularizirao vjerodostojnu duhovnu znanost - rila A.C. Bhaktivedanta Swami Prabhupada (1896-1977) osnovao je 1966. godine ISKCON (International Society for Krishna Consciousness) - Meunarodno Drutvo za Svjesnost Krine. Nakon to je publicirao prva tri sveska rimad-Bhagavatama, rila Prabhupada je doao u SAD 1965. godine da bi ispunio misiju svog duhovnog uitelja. U godinama koje su uslijedile napisao je vie od 50 svezaka autoriziranih komentara, prijevoda i zbirki studija filozofskih i duhovnih klasika vedske literature.

  • 27

    pucketanje drva u kaminu dok je svjetlost vatre treperavo igrala na licima Leprechauna. "Moram priznati da smo oekivali drugaiji odgovor", ree Acanus, "Meutim, to ne znai da tvoj odgovor nije ispravan. Molim te objasni nam to si time htio rei." "Mogu li koristiti neke primjere iz Lobhadomhana? Tako e mi biti lake." "Hajde. Svijet iz kojeg dolazi, prilino je poznat nekima od nas." "Kada se neki ljudi ponu poistovjeivati s identitetom nekih drugih, poznatih osoba obino ih poalju u ludnicu. Zato? Zato to misle da su neto to nisu. To ne samo da je neznanje, nego je ludilo. Istini za volju, ogromna veina ivih bia u ovom materijalnom univerzumu, od najvieg planeta, pa sve do najnieg poistovjeuju se s materijalnim tijelom. To je zbog utjecaja Gospodinove iluzorne energije koja se na sanskrtu naziva maya, to znai 'ono to nije'. Ono to ljudi vole, nije tijelo, ve dua. Tijelo je samo privremeno vozilo due. Tijelo bez due je kao automobil bez vozaa. Svatko moe rei 'Ja vidim kroz svoje oi, miriem pomou svoga nosa, kuam okuse pomou svoga jezika, sluam kroz svoje ui, razmiljam pomou svoga mozga, volim svojim srcem, itd'. Ali, tko je taj 'Ja' koji je uivatelj i paenik? Tko to aktivira materijalno tijelo koje je nita drugo nego kompleksna nakupina materijalnih elemenata rasporeenih u obliku, mesa, kostiju, krvi, ivaca, itd? Dua je ta koja tijelu daje svjesnost. Bez prisustva due, tijelo je samo le." Dok sam tako govorio, moja publika je sluala s nepodvojenom panjom. Tema im je oigledno bila zanimljiva, pa me nisu prekidali. Nastavio sam: "Za duu, koja je na pravi identitet, ne postoji roenje i smrt, ona je neroena i vjena. Nije ubijena kada je tijelo ubijeno. Ba kao to osoba oblai novu odjeu, odbacujui staru slino tome, dua prihvaa nova materijalna tijela, odbacujui stara i neupotrebljiva. To se zove reinkarnacija. Osoba koja ne poznaje ovo sutinsko znanje, biva primorana da je valovi sudbine bacaju od jednog tijela do drugog, ba kao to ocean nosi bespomoni komad trulog drveta." Vortipor mi nije htio upasti u rije, pa mi je znakom ruke dao do znanja da ima pitanje. "Tko ili to odluuje koju vrstu tijela emo dobiti u sljedeem ivotu?"

  • 28

    "Prije svega, mi sami svojim eljama i aktivnostima uvjetujemo svoje sljedee roenje. Dokle god imamo materijalne elje, toliko dugo emo se morati raati u raznim vrstama tijela, da bi nam se te elje ispunile. Ovo znai da smo odgovorni za svoje aktivnosti. Bivamo nagraeni za dobre i kanjeni za loe aktivnosti. To se zove zakon karme koji prua odgovor na esto pitanje 'Zato su ponekada dobri ljudi primorani na ispatanje, a loima je omogueno uivanje?' Odgovor lei u ostacima pobonih, odnosno grenih aktivnosti iz prolih ivota. Nadalje, Krina je taj koji je nepogreivi svjedok svih naih aktivnosti i misaonih procesa. Budui da je Bog, On se izmeu ostalog nalazi i u srcima svih ivih bia. Putem svojih materijalnih energija On alje sva iva bia u pripadajue vrste tijela u skladu s njihovim eljama i aktivnostima. Kao takav, On se naziva Paramatma to znai 'Nad-dua', a Njegovo glavno ime Krina znai 'sveprivlaan'. Budui da je na vjeni dobronamjernik, On eli da Mu se konano vratimo u svijet u koji zaista pripadamo duhovni svijet..." "Kako je to mogue?", upade mi u rije Quodvoldeus. "Rjeenje je u tome da prestanemo svojim aktivnostima i eljama stvarati karmu, voeni krivim formulama 'Ja sam tijelo', 'Smisao ivota je osjetilno uivanje' i 'ivi se samo jednom'. Trebamo djelovati na takav nain da ne stvaramo karmu, bilo dobru ili lou. To se zove bhakti-yoga ili duhovno djelovanje namijenjeno iskljuivo striktnom slijeenju Krininih uputa i ispunjenju Njegovih elja." "Kako emo znati koje su Njegove elje i to On oekuje od nas?", nastavi Quodvoldeus. "Vrlo jednostavno! Sve pie u Vedama. To su najstariji sveti spisi u univerzumu. Potjeu od samoga Krine, a izvorno su zapisani na sanskrtskom jeziku prije vie od 5 000 godina. Prije toga se vedsko duhovno znanje prenosilo s generacije na generaciju usmenim putem. Budui da su Vede izuzetno obimne, pa ih je nemogue sve proitati u nekoliko ljudska ivota dovoljno je da duhovno znanje o Krininim uputama i ostalim aspektima duhovne filozofije, steknemo iz dvije knjige. Jedna je Bhagavad-gita koja sadri 700 stihova, a druga je rimad-Bhagavatam sastavljen od 18 000 stihova koji detaljno opisuju kako Krina izgleda i kako tono izgleda Njegovo vjeno prebivalite. Zatim je opisano to On tamo radi, na koji nain i s kime se zabavlja, to tono trebamo raditi kako bismo zaustavili ciklus raanja i umiranja te da bismo se konano vratili u svoje

  • 29

    (Njegovo) izvorno prebivalite. Zatim, kako da ivimo u srei i harmoniji jo dok smo u ovom materijalnom svijetu i jo mnogo drugih tema. Te knjige su prevedene sa sanskrta na vie od pedeset svjetskih jezika. Zapravo, od cjelokupne vedske knjievnosti, nas Krinine sljedbenike, najvie zanima vainavska literatura. Vainava znai 'sljedbenik Vinua'. To je jo jedno od nebrojenih Krininih imena." "Kako moemo doi do nekoliko kopija tih knjiga na engleskom?", upita Acanus. "Za to se mogu pobrinuti kada me vratite u Lobhadomhan. Pa, jesam li poloio test na ovom odgovoru?" "Apsolutno. ini mi se da smo tvojim drutvom i mi dobili neto preko svojih oekivanja. Doista si mudar", ree Acanus i namigne mi. Svi lanovi Zbora mudrih su ispoljili svoje oduevljenje mojim odgovorima. "Hvala Acanuse, ali mogu i ja vama dati kompliment. Postoji izreka koja kae 'Koliko je ovjek pametan, prosudite po njegovim odgovorima a koliko je mudar, po njegovim pitanjima'. Moram priznati da ste me ugodno iznenadili svojim mudrim pitanjima. Interesantno je da se odgovori na sva vaa pitanja nalaze u Bhagavad-giti, kakva jeste. U prvi mah sam pomislio da ste je proitali." "Zato kae kakva jeste?" "I ovo je jo jedno od vaih mudrih pitanja. Bhagavad-gita, to literarno znai Boanska pjesma postoji vjeno. Ta riznica mudrosti koja govori o savrenstvu ivota, prenosila se usmenim putem tisuama godina s generacije na generaciju. Posljednji puta ju je izgovorio Gospodin Krina u razgovoru sa svojim vjenim pratiocem Arjunom prije otprilike 5 300 godina. Nedugo nakon toga bila je zapisana na palmine listove za dobrobit buduih generacija. Jo od vremena kada su stari Grci poeli trgovati s Indijom, Bhagavad-gita je poela pronalaziti svoje puteve do Europe. Iako prevedena sa sanskrta, bila je dostupna samo aici filozofa toga vremena. Poetkom 18. stoljea poela je zauzimati svoje mjesto u knjinicama Engleske, Francuske, Njemake, pa zatim Sjeverne Amerike i Australije. Meutim, ljudi koji su je prevodili na lokalni jezik, u veini sluajeva nisu bili dovoljno dobri poznavatelji sanskrta ili su bili beskrupulozni spekulatori koji su mijenjali izvorna uenja Bhagavad-gite tako to su dodavali neto to nije postojalo u izvornom tekstu ili su izbrisali neke dijelove originala koje nisu

  • 30

    mogli razumjeti. Drugim rijeima, prevodili su je i komentirali ljudi koji nisu bili autorizirani od samoga Krine i Njegovih opunomoenih predstavnika. Jedan sveti ovjek, Bhaktivedanta Swami ili kako ga mi, njegovi sljedbenici, popularno nazivamo, rila Prabhupada bio je opunomoeni Krinin predstavnik koji je imao misiju da univerzalna uenja duhovne vedske knjievnosti rasprostrani po itavom svijetu. Da bi se njegov prijevod s komentarima razlikovao od prethodnih nekompetentnih izdanja, on je 'svoju' Bhagavad-gitu nazvao Bhagavad-gita, kakva jeste; znai, bez ikakvih izmjena. On je na izvorni tekst napisao komentare koji su pored njegovih ostalih knjiga pokrenuli duhovnu revoluciju u svijetu sredinom '60-tih godina. Ta revolucija traje sve do dananjeg dana, a ja sam jedan od misionara..." "Znamo Vriabha, znamo", upade mi u rije Diarmuid. "Va otok smo posjeivali ve u nekoliko navrata, ali nas vi niste vidjeli. Iako jo nismo proitali niti jednu od Prabhupadovih knjiga, imamo neki uvid u plemenitost toga ime se bavite. I da zna, na susret zapravo nije bio sluajan. Promatrali smo neko vrijeme nekolicinu vas kako bi izabrali onoga tko bi bio najpogodniji za izvrenje velikog zadatka." "I onda ste izabrali mene?" "Upravo tako." "Pa, zato si onda bjeao od mene kada sam ti se htio pribliiti?" "Iskuavao sam tvoju upornost. Mogao sam ti pobjei da sam htio ili jednostavno postati nevidljiv. Upornost i snalaenje u neobinim situacijama su odlike koje e ti uskoro biti od velike pomoi." "Naravno, ukoliko uope pristane na izvrenje zadatka", doda Taig. "Konano, mogu li saznati koji je to veliki zadatak koji imate za mene?" Svi pogledi su bili uprti u Acanusa od kojega se oekivalo da mi priopi tajnu. Sunce je ve zalo iza obzorja, ptice mora da su ve otile na spavanje, a ja sam u kuici ispod velikog drveta sjedio s osmoricom Leprechauna koji su mi se spremali priopiti veliki tajni zadatak. Zaista, nesvakidanja situacija. Kakav god me zadatak oekivao, imao sam uvjerenje da u ustrajati, pozivajui se na mistine sposobnosti svojih novih prijatelja. Pomislio sam: "Moda i meni otkriju neku tajnu mantru pomou koje bih mogao

  • 31

    postati nevidljiv ili tako neto." Tijek mojih misli prekinuo je Acanus koji ree: "Zadatak je zahtjevan i ne mora ga prihvatiti ako smatra da nadilazi tvoje fizike i psihike granice. Nitko od nas nee biti s tobom da ti pomogne ako bude zatrebalo." Govorio je kao osoba koja niti u ludilu ne bi pomiljala da izvri ono to se oekivalo od mene, ali se ipak izrazima lica trudio da mi stvori dojam kako je to neto uzvieno i kako imam potpunu moralnu podrku svih njih. "Naime, svojim mistinim moima emo te odvesti pedeset godina u budunost svijeta u kojem ti ivi. Ti e izabrati na koji kontinent i u koji grad eli ii i provesti ondje tri dana. Svijet e tada izgledati grozno i preivjeti u takvim okolnostima bit e pravi podvig. Bolje reeno, prava srea. Degradacija ljudskog morala bit e skoro nezamisliva za nas koji ivimo u sadanjosti. Koliko-toliko prihvatljiva hrana i voda bit e velika rijetkost..." "Zato me elite poslati na takvo strano mjesto?", upao sam u rije Acanusu jo uvijek ne vjerujui u ono to mi je upravo priopio. Svata sam mogao oekivati, ali ne ovo. "elimo da o svojim doivljajima napie knjigu koja e ovjeanstvu predati vanu poruku iz budunosti. To bi trebala biti knjiga koja e upozoriti ljude na opasnosti i drastine posljedice koje e se uskoro ispoljiti ako ovjeanstvo ne prestane ivjeti onako kako sada ivi. Profiteri bezobzirno unitavaju prirodu, toliko vanu za ugodan opstanak vae civilizacije. Svojim tvornicama su unitili zrak i vodu, obradivo zemljite su zatrovali kemikalijama, pokrenuli su globalno zatopljenje koje die razine vodenih povrina... Vai znanstvenici odgovorni su za gomilu novih bolesti koje neko nisu postojale. Posvuda otputaju radioaktivni otpad, a u borbi za energiju i prevlast proizvode nuklearno i kemijsko oruje. Zbog svoje elje za kontrolom i dominacijom, pohlepni politiari zapoinju strane ratove u koje guraju ak i djecu. Cijenjeni ljudi su sportai, pjevai i bogati gangsteri. Poveava se jaz izmeu basnoslovno bogatih i siromanih. Prirodna dobra nisu pravedno rasporeena, pa stvaraju izrabljivanje i prikriveni kolonijalizam kakve svijet ne pamti. U vaem drutvu nikada nije bilo vie gladnih ljudi nego to ih ima sada. Ljudi kolju na milijune nedunih ivotinja da bi njihove leeve strpali u svoje eluce. Posvuda je razvrat, intoksikacija i bjesomuna trka za novcem. Vaim drutvom vlada aica bankara koji koriste ljude kao ahovske figure. U svijetu je

  • 32

    poveano irenje terorizma, mrnje i nasilja. Unato svemu, ekonomisti tvrde kako je rjeenje svih problema u ekonomskom razvoju i konzumaciji gomila gluposti koje uope ne trebaju mudrim ljudima. Meutim, ak i ovo doba u kojemu sada ivite pravi je raj u usporedbi s onim to vas oekuje u skoroj budunosti. Pouda, nekontrolirani gnjev i pohlepa pretvorili su ovjeanstvo u invaziju skakavaca koji unitavaju sve pred sobom. Kada unite potpuno sve derat e se meusobno. Ah, bolje da i ne nabrajam dalje." Acanus napravi kratku pauzu, zagleda se duboko u moje oi i nastavi: "Oprosti Vriabha zbog izljeva mojega gnuanja. Ve suvie dugo gledamo to se dogaa, a ogromna veina ovjeanstva nastavlja svoj usiljeni mar prema samounitenju. Nije preostalo jo puno vremena da se neto poduzme." "Razumijem te Acanuse. Ja se na svoj nain ve borim protiv ludila u svijetu. Nee mi biti ao da rtvujem svoj komfor i ak se dovedem u razne opasnosti ako u postati katalizator da u svijetu uskoro doe do velikih pozitivnih promjena. Drugim rijeima, pristajem na izvrenje velikog zadatka." Oi dobrih Leprechauna postale su vlane od ganua zbog moje spremnosti na rtvu. To mi je dalo razloga za zadovoljstvo i za brigu. Vjerojatno bih malo bolje razmislio da sam samo znao to me oekuje u skoroj budunosti. "Meutim, ne bih tamo htio ii ve sutra. Treba mi neko vrijeme da se psihiki pripremim na to to me ondje eka. Uostalom, kada sam ve ovdje, htio bih se upoznati s vaim svijetom. Nadam se da ne traim previe, zar ne?" "To isto smo i mi tebi htjeli predloiti", odgovori Acanus. "Kopka me jo jedno pitanje", rekoh, "Kakve vi veze imate sa svim tim zbivanjima u Lobhadomhanu? Koliko primjeujem za ovo kratko vrijeme, ivite vrlo harmonino, u skladu s prirodom. Pleete i pjevate, jedete kvalitetnu hranu... to vam nedostaje? ak i ako se itav Lobhadomhan pretvori u nuklearnu pranu..." Acanus je klimnuo glavom prema jedinom Leprechaunu bez brade Taigu. Taig je duboko uzdahnuo i zapoeo: "Ako emo koristiti terminologiju koju si maloprije spominjao, Seandomhan i Lobhadomhan imaju svoju karmiku povezanost. Konano, ivimo na istom planetu, pa negativni utjecaji i zbivanja u vaem drutvu, stvaraju ozbiljne posljedice i kod nas. Meutim, postoje dva osnovna razloga. Glavni razlog to ponekada odlazimo u va

  • 33

    svijet je taj to kod vas ima nekog ljekovitog bilja kojega mi ne uspijemo uzgajati. U posljednjih stotinjak godina, primjeujemo da se energetska vrijednost vaeg ljekovitog bilja znatno smanjuje zbog pesticida, herbicida, zatrovanog zraka i tko zna ega jo. Vi imate dvadeset i dvije ljekovite biljke koje kod nas ne uspijevaju, a vrlo uspjeno lijee neke od ozbiljnih bolesti koje su kod nas prilino este. Kada svojim industrijskim otrovima, elektro-valovima i radioaktivnim otpacima konano unitite te biljke kod nas e se poveati stopa irenja bolesti i smrtnosti. Drugi razlog je taj to i kod nas polako, ali sigurno dolazi do opadanja morala, za sada uglavnom kod nekih mlaih lanova. Oni isto imaju sposobnost odlaska u Lobhadomhan, ali umjesto da pronalaze ljekovito bilje, postanu nevidljivi za vas i onda gledaju svata. Razumije to ti elim rei? Moj sin Liam je napravio vanbrano dijete. To je drugi puta u itavoj povijesti naeg naroda. I jo uvijek nije oenjen. Ogromna sramota za moju obitelj i nae pretke. Tako je nekada davno krenulo i kod vas. Samo je pitanje vremena kada e to postati uobiajena svakodnevnica, pa e budue generacije Leprechauna moda ak poeti ubijati nedune ivotinje da bi jeli njihovo meso. Moda e se poeti drogirati i piti omamljujue napitke. Sve to vodi do kriminala, nasilja, zatim jo dublje degradacije, itd. To je zaarani krug kojeg elimo sprijeiti po svaku cijenu dok jo ima nade. Mlade poduavamo o opasnostima tih poroka i za sada je manje-vie, situacija jo uvijek pod kontrolom. Pa ipak, u zadnjih etrdeset godina imali smo ak osam sluajeva da su mladi Leprechauni napravili ozbiljne gluposti i prekrili norme naih tradicionalnih vrijednosti. To je veoma lo znak." "Kako mislite sprijeiti degradaciju morala generacija koje slijede?", upitao sam loe prikrivajui svoju nevjericu. "Tako to elimo napasti sam korijen problema loe odlike koje dominiraju vaim drutvom. Pohlepa, pouda, nekontrolirani gnjev, mrnja, zavist, itd. Naravno, to e biti dugotrajan proces, ali zato je neophodno da zaponemo ve sada." "Kako planirate realizirati svoj plan?" "Uh, to jo ne znamo u potpunosti, ali se nadamo da nam ti moe pomoi u tome. Sama ideja o pisanju knjige o posljedicama koje e se dogoditi u budunosti trebala bi djelovati kao upozorenje ovjeanstvu. Ako ne ele takvu crnu budunost, morat e se mijenjati ve sada."

  • 34

    "Tko e mi vjerovati da sam otiao u svijet mudrih Leprechauna koji su me svojim mistinim moima poslali pedeset godina u budunost, da sam tamo imao interakcije s nekim ljudima, vratio se u sadanjost i napisao knjigu? Mnogi e rei: 'Zgodna pria za malu djecu!'" "ak i ako ne budu vjerovali u samu priu, mudri ljudi znaju odsvuda izvui moralne poruke, pa ak i iz prie za malu djecu", zakljui Diarmuid te nastavi, "uostalom, ak i budale iz praktinih primjera uviaju kako se ve sada oituju posljedice ljudske pohlepe, npr. u vidu globalnog poveanja temperature i dizanja razina svjetskih mora. Jo do prije nekoliko godina, mnogi su mislili da je to pria za malu djecu, ali sada... ak niti budalama nije u interesu da njihovim potomcima kue zavre pod vodom." Ve sam bio prilino umoran, pa se nisam htio argumentirati s Diairmuidom. Zato sam predloio: "Mislim da bi bilo dobro da se odmorimo i sutra nastavimo razgovor. Poputa mi koncentracija." Svi su se sloili s tim prijedlogom, na to je Acanus zamolio Saltrana da mi pokae gdje u odspavati. Dobio sam smjetaj u potkrovlju. Po namjetaju i predmetima sam mogao zakljuiti da soba pripada Poi koju su smjestili negdje drugdje. Uokolo su bile uredno sloene igrake nainjene od drveta i tkanine. Na dva zida su bili polijepljeni djeji crtei. Soba je imala krevet koji bi vjerojatno pukao da sam sjeo na njega, pa je za mene bila pripremljena topla prostirka na podu i dva dovoljno debela pokrivaa. Jastuk je bio punjen mirisnim liem neke biljke. Prije nego to sam se ispruio u svom 'krevetu', pogledao sam kroz prozori to se dogaa vani. Budui da je bio mrak, nije se moglo vidjeti nita osim nekoliko Leprechauna koji su se kretali uz pomo svojih fenjera u kojima je bio arobni svijetlei kamen utam. U daljini se vidjela logorska vatra iz ijeg pravca je dopiralo milozvuno pjevanje praeno glazbom. Jedan dan u svijetu Leprechauna bliio se svome kraju. Moj sat je pokazivao 22.12 h, ali nisam bio siguran je li to bilo tono vrijeme i u Seandomhanu u kojemu sam proveo tek tri sata. I to kakva tri sata! Ovaj dan u svakako pamtiti do kraja ivota. U samo tri sata upoznao sam se s osmoricom Leprechauna koji su mi predloili da me odvedu pedeset godina u budunost. Iako sam bio pomalo umoran, nisam mogao zaspati. Zaista sam imao o emu razmiljati. Dok sam leao u postelji, mogao sam kroz prozor vidjeti komad neba preko kojega se rasprostiralo sazvijee Velikog Medvjeda. Uokolo je bilo jo puno drugih

  • 35

    zvijezda koje su me podsjeale na moje djeatvo. Dok sam bio klinac, leao bih na leima u toplim ljetnim veerima i zamiljao kako je noni svod zapravo crni plat koji ima rupice po sebi i kroz te rupice prodire svjetlost izvana i to su zvijezde. Sada te iste zvijezde vidim na drugaiji nain zato to imam drugaiju svjesnost. Ba kao to na ovom planetu postoji tko zna koliko svjetova, od kojih su dva Lobhadomhan i Seandomhan gledajui u zvijezde, pomislio sam koliko samo svjetova mora postojati i na njima. Budalasti znanstvenici pokuavaju dokuiti tajne drugih planeta, drugih civilizacija i drugih svjetova, a ne znaju da im se pod nosom nalaze svjetovi i civilizacije o kojima ne mogu niti sanjati. Kada poalju svoje letjelice u vanzemaljski prostor, oni koji ostanu na Zemlji ponosni su kako svojim podvizima pokazuju veliinu ljudskog roda, a oni koji gledaju Zemlju iz daljine, okrueni ogromnim crnim prostorom shvaaju malenkost ljudskog roda. to znanstvenici misle? Da mogu svojim ogranienim osjetilima i ogranienim napravama saznati neto o udaljenim civilizacijama s druge strane svemira? Glupost! Oni ak misle da je ovaj planet jedini na kojemu ima ivota u itavom svemiru. Jedino to struno mogu jest razmetati se teorijama i hipotezama koje nikako ne mogu dokazati. Nevjerojatno je kako su ljudi lakovjerni kada vjeruju aici nabubrenih mozgova kojima su jedini ciljevi da napune svoje depove i steknu divljenje ostalih ljudi. Moji kapci su postajali sve tei. Tonuo sam u san mislei: "Materijalni prostor i vrijeme su relativni. Nadam se da se neu izgubiti negdje u prostranstvima budueg vremena."

    Prvo jutro u Fenori Iz sna me je probudila makica koja je bila proporcionalno manja u skladu s veliinom Leprechauna. Koliko sam do tada mogao primijetiti, u Seandomhanu sve je bilo manje nego u Lobhadomhanu, sve osim drvea i ostalog raslinja. Makica je za sobom ostavila odkrinuta vrata kroz koja su dopirali mirisi iz kuhinje domaice Sinead. Ba kao i prole veeri, osobnu higijenu sam morao obaviti u improviziranoj kabini koju je Saltran u dvoritu iza kue pripremio specijalno za mene. Kupaona i toalet koji koriste Leprechauni bila je previe mala za mene. Voda za tuiranje se zagrijava u glinenom loncu nad otvorenom vatrom, direktno u kupaoni. Sve je bilo tako divno i ekoloki. Bio sam

  • 36

    oduevljen jer nigdje nije bilo plastike, gume i industrijskih predmeta. Sve po domainstvu bili su proizvodi kune radinosti po naelu 'uradi sam'. Dok je Sinead dovravala doruak, Saltran me upitao kakve sam to molitve izgovarao juer pred veeru. Poi se za trenutak prestala igrati s lutkicama i naulila je svoje male iljaste ui, znatieljna da uje odgovor. "Saltrane, prije nego to ti dam odgovor, moram te neto pitati. Vjerujete li vi Leprechauni u Boga i je li prakticirate neki oblik duhovnosti?" Ba u tom trenutku doli su Diarmuid i Seamus da uju kako sam proveo no i kako se osjeam nakon jueranjeg razgovora. Ubrzo smo se vratili na temu koju je Saltran zapoeo i on je odgovorio na moje pitanje. "Da, i mi vjerujemo u Boga. Zovemo Ga Dea i znamo o Njemu samo da je dobar i milostiv. Nai preci su duhovno znanje nekada crpili iz knjige koju su zvali Shastra. To znanje se tisuljeima prenosilo s generacije na generaciju, ali vremenom se puno toga izgubilo jer Shastra nikada nije postojala u zapisanom obliku. Nai preci, ba kao i vai, neko su imali zapanjujuu mo memorije. Ne moemo sa sigurnou tvrditi koliko mudrosti iz Shastre se izgubilo do dananjeg dana. Isto tako ne moemo sa sigurnou utvrditi autentinost naslijeene tradicije, jer pretpostavljamo da je tijekom vremena dolo do sluajnih ili moda ak namjernih izmjena u izvornoj mudrosti Shastre. Ono to je preostalo prenosimo na svoje potomke u obliku pria, legendi i drevne mudrosti. Jueranja pitanja su bila temeljena na dijelu mudrosti iz duhovne tradicije koja je jo preostala." "Je li vam poznato kada i kako je Shastra bila objavljena vaim precima?" Saltran je pokretom ruke ponudio Diairmuidu i Seamusu da daju odgovor na moje pitanje, vjerojatno zato jer su bili stariji od njega. Meutim, Seamus ga ohrabri da nastavi. "Legenda kae da je jednom jako, jako davno u Seandomhan doao jedan mudrac koji je svijetlio od duhovne istoe. Kau da je mogao razgovarati s Deom osobno. Bio je jako mistian, ak i po naim standardima i nije bio tako mali kao mi, ve je bio visok i lijep. Neko vrijeme je boravio u Seandomhanu i naim precima predao duhovnu mudrost." "Zato vai preci nisu zapisali Shastru za kasnije generacije?" "Mi smo poeli zapisivati knjige tek prije nekih 2 500 godina." "Usput reeno, kako vi pravite papir?"

  • 37

    "Od konoplje. Sve runa izrada. Nemamo tehnologiju kao vi. Ljudi iz Lobhadomhana bi rekli da smo primitivni" Nisam se uspio suzdrati, pa sam Saltranu upao u rije rekavi: "Da. Budale bi tako rekle, ali primitivci su oni koji zbog svoje nezasitne pohlepe i zadovoljavanja osjetila, unitavaju sve oko sebe; prirodu, zemlju, zrak, vodu, ume, druga iva bia, pa ak i druge ljude. I sve to samo da bi mogli stvoriti trenutanu ugodu svojih materijalnih osjetila i tako iskusili prividnu sreu koja je ionako kratkotrajna, ali zapravo nisu sretni bez obzira na obilje koje posjeduju. Ako bi uistinu bili sretni, ne bi im trebala srea kroz alkohol, droge i prekomjerni seks. U Lobhadomhanu ima toliko puno problema. Istinski sretni ljudi nemaju razloga praviti probleme sebi i drugima. Tko je zaista primitivan; vi koji ivite u suradnji s prirodom i koristite ono to vam je Bogom dano ili ljudi koji izrabljuju i unitavaju prirodu samo radi trenutnog zadovoljstva i profita? Naravno, ovo je samo retoriko pitanje?" "Vriabha, svia mi se. Ve sada mi nije ao to smo te doveli ovdje", ree Saltran dok je Diarmuid namignuo i smijeei se pokazivao prstom na sebe zbog zasluge to me upravo on pronaao. "Hvala na komplimentu. Nego, hajde da se vratimo na temu. Po ovome to ujem od vas, rekao bih da su i vai preci bili povezani s vedskom duhovnom tradicijom." Moji sugovornici su podigli obrve u oekivanju to u rei sljedee. "Postoje dva razloga koji me navode da tako mislim. Prvo, nekada davno, za vrijeme vedske civilizacije, sanskrt je bio jedini jezik na itavom planetu. Vedska literatura je prirodno, bila zapisana na sanskrtu. Svijet iz kojega dolazim, vi nazivate Lobhadomhan, to znai 'svijet pohlepe'. Rije lobha zaista znai 'pohlepa' na sanskrtu i kao takva se esto spominje u astrama, tj. svetim spisima u kojima je zapisana izvorna duhovnost iji je autor Krina, tj. Bog osobno. Druga stvar; vae moralne vrijednosti su istovjetne onima koje opisuje Bhagavad-gita, to se lako moe zakljuiti po jueranjim pitanjima. Nesvjesno, vi zapravo dobrim dijelom ve slijedite vedska moralna naela." "Hej, ovo zvui jako interesantno", s oduevljenjem ree Seamus, dok su Diarmuid i Saltran klimali glavama u znak potvrde. "Htio bih da o ovome uju Acanus i ostali iz Zbora mudrih. Sada je ionako ve vrijeme za doruak. Evo, dolazi Sinead", zakljui Saltran.

  • 38

    "Saltrane, jo uvijek ti dugujem odgovor na pitanje kakve molitve izgovaram prije objeda." "To nisam zaboravio", odvrati on. Tijekom objeda upitao sam svoje sugovornike za kada su planirali nastavak razgovora. "Mislili smo da bi 17 h bilo pogodno vrijeme", odgovori Seamus. "To mi odgovara jer do tada mogu dovriti svoje dnevne duhovne dunosti i malo razgledati uokolo." Nakon doruka, upitao sam Saltrana ima li u blizini neko pogodno mjesto za meditaciju. On ree: "Ima. Nedaleko odavde, na rubu ume nalazi se Ceathairlach gdje je lijepa priroda s etiri jezera. Pokazat u ti gdje je to." "Ceathairlach znai 'etiri jezera'. Jesam li u pravu?", upitah s iznenaenjem. "Upravo tako", odgovori Diarmuid. "Evo, to je jo jedna potvrda da vaa tradicija vue korijene iz vedske kulture." "Kako to misli?", zaudi se Darmuid. "Ceathair (etair) na gaeliku znai 'etiri', a na sanskrtu se kae 'catur' (atur). Pa ak i na mojem materinjem jeziku 'etiri'. Oigledno da podudarnost nije sluajna. Sve velike porodice svjetskih jezika imaju svoje korijene u sanskrtu."

    Cvijee koje plee Mjesto do kojega me doveo Saltran i zatim otiao svojim poslom, bilo je apsolutno arobno. Nedirnuto ikakvom civilizacijom. Jata raznobojnih ptica kakve jo nisam vidio, proarala su nebeski svod i kronje drvea. Pored nekog drvea ispod kojega sam stajao, i ja sam se osjeao kao patuljak. Na umskome tlu, raslinje kao da se natjecalo koje e biti privlanije oblikom svojih listova i mirisom cvijetova. Sjetio sam se kako sam zaboravio pitati Saltrana ima li u umi opasnih ivotinja, ali valjda me ne bi doveo ovdje da je zaista opasno. Uostalom, ak i ako ima nekih zvijeri, vjerojatno sam puno vei od njih. Smjestio sam se u sjenci velikog drveta, na travi uz samu obalu jednog od jezera koje je bilo kristalno bistro. U eteru se mogla uti prava simfonija ptica, aba i zujeih insekata. Samo su raznobojne ribe utei promicale ispod vodenog bilja. Pomislio sam: "Ako je ovakva jesen u svijetu Leprechauna, kakvo je tek ljeto?" Zrak je bio pun ozona i opijao je svojim istoom. Ve odavno se nisam osjeao tako dobro; stopljen s ljepotom Krinine kreacije. Pomislio sam: "Kakvog li kontrasta u usporedbi s bunim

  • 39

    gradovima punim smoga, smradova i otrova; punim nasilja, kriminala, boletina, straha, nepravde, poroka i ljudi koji su uvjereni kako je mogue nai sreu u utoitu armiranog betona, otrovnih tvornica i supermarketa. Umjesto od zvijeri, u urbanim dunglama svakodnevno vreba opasnost u obliku izrabljivaa, beskrupuloznih profitera, terorista, kriminalaca, pedofila, siledija, gangstera i luaka kojih je vie po ulicama negoli u ludnicama. Nametnuti nain ivota koji vodi veina ljudi u svijetu pohlepe, stvara zaarani krug koji proizvodi uglavnom emocionalno i psihiki nestabilne osobe, te zombije koji gotovo da vie i ne mogu razmiljati vlastitim mozgom, pa je zato neophodno da im netko preko novina, radija, televizije i interneta kae to da stave u svoje eluce, to da obuku na svoja tijela, kako da se ponaaju i koje idole trebaju oboavati. U Lobhadomhanu je ve sada totalna ludnica. Hajde, ba da vidim kakvim plodovima e uroditi to ludilo u skoroj budunosti." Otresao sam loe misli u elji da se prepustim arima prirode dok jo mogu. Zatvorio sam oi i prepustio se meditaciji na jednu sasvim drugaiju realnost onu duhovnu. Hare Krina, Hare Krina, Krina Krina, Hare Hare, Hare Rama, Hare Rama, Rama Rama, Hare Hare. Nakon neto vie od pola sata meditacije, iznenadni zvuk je privukao moju panju. "Plup", ulo se u mojoj neposrednoj blizini. Znatieljan, otvorio sam oi da vidim to ili tko ga je mogao uzrokovati. Zvualo je preglasno da bi bila aba koja je uskoila u vodu. Hm, kao da je netko bacio kamen u jezero. Gledao sam uokolo da vidim to li je to moglo biti, kad gle ugledao sam neto neobino. Dva ljubiasta cvijeta jedne vodene biljke na otprilike 4 metra ispred mene, poela su se as pribliavati, as udaljavati jedan od drugoga. Nije bilo vjetra. Sve ostalo raslinje je mirovalo. Podignutih obrva gledao sam u udu. Nevjerojatno; cvijee koje plee. Budui da je cvijee bilo u vodi, nisam htio prii blie da vidim o emu se radi. Onda je predstava odjednom prestala. Ponovo sam zatvorio oi i pokuao se predati meditaciji, kad opet 'plup'. Otvorio sam oi i opet ugledao cvijee koje plee, ali ovoga puta se ulo i hihotanje koje je dopiralo iza jednog debelog drveta. I ba kao to sam mogao naslutiti, iza drveta se pomolilo nasmijeeno lice Poi, a zatim i jednog djeaka. Kada su vidjeli moje ozareno lice, poeli su se glasno smijati i pljeskati rukama.

  • 40

    "Hej, doite ovamo! Sjednite pokraj mene." Njih dvoje su mi prili i imitirajui me, sjeli u lotosov poloaj gledajui me svojim iskriavim oicama. "Pa, s kime imam ast upoznati se?", obratio sam se djeaku. "On ne govori engleski", umijea se Poi. "To je moj brati Oisin." Oisin je netremice gledao u mene svojim plavim oicama. Da nije bio obuen kao muko, mogao sam lako povjerovati da je djevojica zbog njegove vijugave, bakrene kose. "Drago mi je", rekoh i naklonih se po lokalnom obiaju. "Hej, jeste li vas dvoje odgovorni za ono pleue cvijee?" "Aha!", jednostavno odgovori Poi. "Pa, kako ste to izveli? Hajde, opet!" Na to Poi kae: "Gle!", i potpuno promijeni izraz lica. Okrene se prema cvijeu, namrti se, te s potpunom koncentracijom usredotoi svoj pogled na dva cvijeta, oigledno nesvjesna svega ostalog oko sebe. I zaista, cvijee pone svoj ples. Nakon 2-3 minute Poi prestane, okrene se prema meni i dva puta podigavi svoje obrve ree: "Ha?" "Priznajem; izvrsno! Kako uspijeva? Daj mene naui." Svojim smijenim akcentom Poi zapone: "Potpuno se usredotoi na cvijee. Zaboravi na sve ostalo i imaj snaaaaaaanu elju da cvijee napravi ono to ti eli. To je glavna poanta. I ne zaboravi, mora imati potpunu vjeru u sebe da to moe uiniti. Naravno, postoji granica dokle moe utjecati na objekt svoje koncentracije. Eto, sad' zna. Hajde, probaj ti!" Nisam rekao ni rijei. Smijeei se, pogledao sam ih iskosa i zatim usmjerio svoj pogled prema cvijeu. Namrtio sam obrve, zagledao se u cvijee i pokuao svom mentalnom snagom i ... nita. Poi i Oisin su se valjali po travi od smijeha. Oisin je rekao neto na gaeliku i pokazivao prstom u mene. Ja sam isto prasnuo u smijeh. Poi je stavila ruku preko oiju i u nevjerici vrtjela glavom lijevo-desno, smijui se sve vrijeme. Kada se malo pribrala, ree mi: "Pravi istu greku kao svaki poetnik. Ti zamilja da cvijee radi ono to ti hoe. Trik je u tome da mora imati snanu elju. Ha? Hajde, probaj laki zadatak. Promijeni boju cvijea u crveno." Ponovio sam isti proces, ovoga puta pridajui vanost snazi elje... i opet nita. Poi i Oisin su opet bili po travi, pucajui od smijeha. Uz Poin prijevod, Oisin mi je poruio: "Ima slabu snagu volje i slabu mentalnu energiju." Pomislio sam: "Ovdje u svijetu Leprechauna, ak ni klinci nisu obini."

  • 41

    "Priznajem, postien sam", rekoh pola u ali, a pola ozbiljno. "Imam etrdeset pet godina, a tako slabu snagu volje." "Oh, pa ti si samo malo stariji od Oisina, a izgleda tako odraslo", ree Poi. "to eli time rei?" "elim rei da Oisin ima trideset etiri godine, a ja dvadeset osam." "to?", ostadoh otvorenih usta. "Da; mi Leprechauni ivimo due od vas ljudi. Moj tata ima sto osamdeset godina, a mama sto ezdeset osam." "Uh, a koliko je star Acanus?" "Ne znam tono, ali ima preko tristo godina. On je ve jako star!", rekavi to Poi se naglo digne, razigrano uhvati Oisina za ruku, ree mu neto na gaeliku i zajedno s njim otri niz umski puteljak. Ostavie me zaprepatenog s debelim upitnikom iznad glave. "to se dogodilo? 'Plup', cvijee koje plee, tristo godina..." I sada sam trebao nastaviti meditaciju, ne mislei na nita drugo. Prva stvar koja mi je pala na pamet bila je: "Ako bih imao snanu volju da se koncentriram na Krinina sveta imena, spoznao bih da se On ne razlikuje od njih i da je prisutan u obliku duhovne zvune vibracije svojih imena. Zbog svoje snane ljubavi i volje, izuzetno napredni vainave mogu razgovarati s Krinom licem u lice i sudjelovati u Njegovim zabavama12. Gdje sam ja od toga?..."

    Vremenska translokacija Za vrijeme ruka nije se dogodilo nita znaajno osim to sam saznao da Leprechauni nemaju satove, ve vrijeme mjere specijalnom drvenom napravom nalik na sekstant, koju pozicioniraju u odnosu na poloaj Sunca ili Mjeseca. Preciznost oitavanja je s 12 minuta odstupanja od stvarnog vremena. Na moje pitanje zar im nije problem to ne mogu precizno mjeriti vrijeme kao mi sa svojim satovima, Saltran je odgovorio da kod njih nikada nema urbe jer ive u ritmu sa zakonitostima prirode.

    12 Krina nije neki Bog koji izgleda kao starac koji sjedi na oblaku i po itave dane samo ispaljuje gromove u razliitim dijelovima svijeta. To su prie za malu djecu. Iako je neroen i vjean, On izgleda kao mladi od esnaest godina i vjeno se zabavlja uestvujui u duhovnim zabavama sa svojim vjenim pratiocima.

  • 42

    Ne koriste se javnim prijevozom, pa ne moraju trati na vrijeme da stignu na autobus, vlak ili avion. Jedini oblik prijevoza su volovska ili konjska zaprega s drvenim koijama i to uglavnom u svrhu transporta prirodnih dobara kao to su brano, itarice, voe, povre, drva i slino. Zatim, ne moraju u tono vrijeme biti na radnom mjestu u tvornici ili nekoj kancelariji jer kod njih toga nema. Jedini oblik tzv. industrijske proizvodnje je mljevenje itarica u vodenicama i vjetrenjaama. Zatim, kovanica koja proizvodi predmete od bakra koji se ipak ne koristi u izgradnji kua jer je previe mekan za tu svrhu. Nadalje, proizvodnja lanene tkanine. I napokon, tu je proizvodnja papira od konoplje koju uzgajaju iskljuivo za tu svrhu. Budui da nema tiskara, knjige se uvezuju lanenim vlaknima, a kopiraju se runo, tintom koju dobivaju od nekih crnih umskih bobica. Velika veina takvih 'tvornica' tipa je domae radinosti, i uglavnom su dio obiteljske tradicije. Glavni nain uzdravanja Leprechauna jest poljoprivreda i uzgoj krava iskljuivo radi mlijeka i mlijenih proizvoda, te balege koja se koristi kao izvrsno gnojivo, i kada je suena, kao ogrjev za domainstvo i kuhinju. Dakle, nakon ruka u razgovoru sa Saltranom, uglavnom sam sluao, a manje priao, osim to sam postavljao pitanja, ali kada su stigli ostali lanovi Zbora mudrih, Saltran me zamolio da ponovim ono to sam tijekom ruka ispriao njemu, Diarmuidu i Seamusu. Zatim me je zamolio da konano objasnim kakve molitve izgovaram prije i poslije objeda. lanovima Zbora mudrih se oigledno nije nikuda urilo, pa su zato s puno panje i znatielje sluali to sam im imao za rei. "Dakle, budui da znam da vjerujete u Dea, bit e mi lake da vam objasnim. Molitve koje izgovaram prije i poslije jela, tj. mantre na sanskrtu, imaju za cilj odavanje potovanja i zahvalnosti Krini (kojega vi nazivate Dea) i duhovnom uitelju. Kada mi vainave kuhamo za Krinu, glavni sastojak je naa elja da Ga uinimo sretnim ukusnom hranom koju On voli. Krina eli da Mu nudimo ukusnu hranu spravljenu od voa, povra, itarica, sjemenki, oraica, mlijenih proizvoda i meda. Izuzetak su luk, enjak i gljive koje Krina ne eli prihvatiti. Kao to vidite, mi vainave smo lakto-vegatarijanci, ba kao i vi, jer ne elimo beskorisno ubijati ivotinje samo da bismo jeli njihovo meso, to je velika grena aktivnost koja rezultira jako loom karmom. Ta karma se oituje na individualnom i

  • 43

    kolektivnom planu. Upravo zbog karmikih reakcija koje su uzrokovane ubijanjem nedunih ivotinja u Lobhadomhanu postoji tako puno nepotrebnih patnji i uznemirenja u obliku poplava, poara, potresa, uragana, terorizma, nasilja, ratova, itd. Na alost, zbog odsustva pravog duhovnog znanja, veina ovjeanstva smatra da je jedenje mesa civilizirano i da nema nita loe u vezi toga. Ne znaju da je pravilo karme da krvoprolie povlai za sobom drugo krvoprolie, i to na nain na koji se najmanje nadaju. Zbog neznanja, irom sv