27.OŽUJAK , SVJETSKI DAN KAZALIŠTA

Povodom Svjetskog dana kazališta, 27.ožujka, i mi smo se na satu hrvatskoga jezika prisjetili kako je sve započelo, koje su odlike kazališnih djela , što je sve utjecalo na razvoj antičkog, ali i svjetskog kazališta pa samim time i hrvatskoga. Slijedi ono najzanimljivije o kazalištu i dramskoj umjetnosti.

DRAMA ( grč. drama -radnja ) obuhvaća sve dramske vrste namijenjene izvođenju na pozornici; DRAMSKE VRSTE 1. komedija 2. tragedija 3. drama u užem smislu

TRAGEDIJA Nastala u antičkoj Grčkoj. Ishod je tragičan - lik ili ideje za koje se bori nestaju ili propadaju.

Prema grčkom filozofu Aristotelu, temeljna uloga tragedije je katarza, odnosno osjećaj sažaljenja kojeg tragedija mora izazvati kod gledatelja. Dakle, tragedija mora produbiti gledateljeve moralne svjetonazore i u njemu potaknuti osjećajnost, te na taj način pročistiti njegovu dušu.

OBILJEŽJA TRAGEDIJE

• Tragički junak je centralni lik tragedije koji stradava ne zbog vlastite krivnje, već sudbine koja mu je donijela nesreću .

• Tragični sukob je sukob tragičnog junaka s ostalim likovima koji imaju različita uvjerenja od njegovih.

• Tragična krivnja je krivica zbog koje tragički junak trpi. • Tragični završetak je krajnji rasplet tragedije u kojemu junak teško stradava: ubijaju ga ili

se pak sam ubija, biva prognan i sl. • Uzvišeni stil je ton kojim je pisana tragedija, specifičan po svojoj uzvišenosti (kojoj je

uloga radnju tragedije učiniti još dramatičnijom).

Eshil, Sofoklo i Euripid pisali su najljepše tragedije.

Sofoklo

Eshil

Euripid

KOMEDIJA je vrsta drame, odlikuje se veselim sadržajem, crta smiješne strane ljudskog života i ljudi, ismijava njihove nedostatke i mane. Najpoznatiji su komediografi: Aristofan, Jean-Baptiste Molière, Marin Držić, Plaut, Terencije.

VRSTE KOMEDIJE KOMEDIJA KARAKTERA ismijava mane pojedinca (škrtost, lažljivost...) kroz komične situacije podvrgava kritici i ismijavanju ljudske karakterne osobine: pohlepu, sebičnost i sl.

KOMEDIJA INTRIGE zasniva na nesporazumima. Radnja se odvija kroz spletke, podmetanja, nesporazume, prerušavanja, zabune i sl. Karakteri su tipizirani. Primeri su Plautove komedije.

DRUŠTVENA KOMEDIJA koja ismijava mane čitavog društva.

Aristofan

POVIJEST KAZALIŠTA Starogrčko kazalište, ili Antička grčka drama, je kazališna kultura koja je cvala u Staroj Grčkoj od oko 550. do oko 220. pr. Kr. sa sjedištem u Ateni. Kazalište je nastalo iz rituala u čast grčkog boga vina, Dioniza. Iz Atene su se proširile svečanosti u brojne grčke kolonije i gradove njenih saveznika kako bi promovirali zajednički kulturni identitet. Novovjekovno europsko kazalište se temelji upravo na atenskoj drami, koja je značajno obilježila i svjetsku kulturu općenito. IZGLED U početku je kazalište bilo običan krug usred neke ravnice u kojem se pjevalo i plesalo - orhestra. Gledatelji su stajali sa strane, a da bi bolje vidjeli uskoro su se počeli smještati po okolnim brežuljcima.

Tamo su s vremenom počeli graditi i sjedala, u početku drvena, a kasnije kamena i tako je nastalo poluokruglo gledalište ili theatron. Grčko kazalište je bilo veoma cijenjeno; u dvoranama je bilo do 25.000 sjedala, a u Ateni čak 30.000 sjedala.

KAZALIŠNA MASKA

Tragična i komična kazališna maska u mozaiku Hadrijanove vile u Tivoliju. Maske (grčki: persona) su bile jako važne u Dionizijevim svečanostima, a glumcima su služile kako bi

udaljenim gledateljima prenijeli osjećaje.

Glume samo muškarci koji često imaju više uloga u istom komadu: to im omogućuje maska koja ima određena obilježja vezana uz dob, stalež ili karakter lika., a tome je prilagođen i kostim.

AMFITEATAR

( I današnji oblik pozornice je uređen po uzoru na antički ) Prostor ispred hrama gdje se igraju predstave u pravilu je kružnog oblika a obično se naziva orhestra. U njegovu središtu nalazi se žrtvenik (timela) na kojem Dionizev svećenik prije predstave izvodi žrtveni obred. Na krovu se, kao dramaturški efekt, pojavljuje deus ex machina ( « Bog iz stroja « ).

ARHITEKTURA

Kazalište u Epidauru, 350. pr. Kr., promjera

114 m. Arhitektura kazališta. U padinu brijega usijecali su se pravilni stepenici koji su činili sjedišta za gledatelje (kaveje). Sjedišta su pravljena polukružno , a u centru sjedišta je orkestra namijenjena zboru i kretanju glumaca. Akustika je u grčkim kazalištima bila tako dobra da se u posljednjem redu čulo isto tako dobro kao u prvom. Najpoznatije je Atensko kazalište, a najveće ono u Epidauru na Peloponezu. Stari Amfiteatar u Epidauru, predstavlja čudo akustike i harmonije. Izgradio ga je u 4-om stoljeću p. K., Poliklit Mlađi, i svakako predstavlja najbolje očuvani stari amfiteatar u Grčkoj. Može primiti otprilike 14 000 gledatelja

Atensko kazalište

U Dionisijevu amfiteatru su se po prvi put izvodile drame grčkih dramskih pisaca (Eshila, Sofokla, Euripida, Aristofana, Meandra...). Amfiteatar se nalazi na podnožju Akropole, prema jugu, odmah do "Dionizijevog svetišta".

Prvi su redovi bili rezervirani za visoke uzvanike (svećenike, značajne građane i ugledne osobe).

AMFITEATAR U PULI

Popularna Arena, u narodu poznata i kao Divić-grad) najveći je i najsačuvaniji spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj. Po veličini zauzima 6. mjesto među rimskim amfiteatrima na svijetu, te je jedini u svijetu čija su sva tri rimska arhitektonska reda u potpunosti očuvana. Pulski se amfiteatar stavlja uz bok Koloseju u Rimu, Areni u Veroni, amfiteatrima u Pompejima, Nimesu i Arlesu u Francuskoj i El Jemu u Tunisu. Iznenađujuće je da Arena kao neosporno kulturološko blago Hrvatske, ali i svijeta još nije na Popisu svjetske baštine UNESCO-a. Arena krasi (zajedno s tlocrtom Motovuna) naličje novčanice od 10 kuna.

LEGENDA O DIVIĆ –GRADU U davno doba Istru su nastavale vile. Noću bi plesale po livadama i šumskim proplancima, ponekad bi se i ukazale običnim ljudima, ali nikad nikome nisu učinile ništa nažao.

Vile iz istarskih legendi mogu čovjeku podariti sreću, a često su i graditeljice. Pripovijeda se tako da su vile gradile Arenu u Puli. Cijelu su noć nosile kamenje s Učke, slagale ga uokrug i tako je red po red nastajao njihov grad, Divić-grad (staroslavenski naziv za čudo je divić ). Ali, kako su vile stvorenja noći, graditi su mogle tek dok se ne začuje prvi pijetao. Vile su morale prekinuti posao i pobjeći da ih ljudi ne spaze.

Njihov je Divić-grad ostao nedovršen i zato je Arena danas bez krova. Širom Istre, od Učke do mora, ostalo je rasuto ogromno kamenje koje su vile nosile da ga ugrade u Arenu, ali ih je pijetlov glas u tome omeo, i vile su kamenje morale ispustiti na mjestu na kojem su se zatekle.

Rimljani su amfiteatre gradili u velikom broju svojih gradova pa gotovo u svakom talijanskom gradu možemo naći ostatke rimskih amfiteatara. U Hrvatskoj amfiteatre nalazimo u Puli, u Saloni i u Burnumu kraj Knina, a postoje indicije o postojanju takvih građevina i na drugim područjima: Osijek (Mursa), Trilj (Tilurium), Zadar (Iader), Sisak (Siscia)...

DIONIZIJEVE SVEČANOSTI DIONIZ u grčkoj mitologiji bog je plodnosti zemlje, vegetacije, vina, žena, bog-bik. Također je poznat kao Bakho i u grčkoj i u rimskoj mitologiji. Tipična dionizijska obilježja jesu bik, zmija, bršljan i vino. Njegova je majka Selema, smrtnica, ljudskog je roda, a Dionizov je otac Zeus, kralj bogova. Postoji nekoliko inačica priče o Dionizovu dolasku u postojanje, no zajednička svima jest njegovo ponovno rađanje (uskrsnuće).

Jedna od priča o Dionizu govori kako je Hera, Zeusova žena, ljubomorna na dijete koje nije bilo njezino ,poslala Titane da ga rastrgaju. Oni su dijete namamili igračkama i rastrgali ga na komadiće te ga gotovo cijelog pojeli prije nego što ih je Zeus uspio rastjerati svojom božanskom grmljavinom. Jedini dio koji je spašen bilo je njegovo srce. Zeus je srce usadio u Seleminu utrobu i Dioniz biva ponovo rođen.

Leonardo da Vinci , Bakho

Legenda kaže da je Zeus uzeo malog Dioniza i povjerio ga na čuvanje kišnim nimfama Nisaidama, koje su ga njegovale kroz djetinjstvo. Kad je Dioniz odrastao, otkrio je kulturu vina i način vađenja tog dragocjenog soka, ali ga je ljubomorna Hera pogodila ludilom, koje ga je nagnalo da počne lutati raznim djelovima svijeta. Božica Reja izliječila ga je i naučila svetim obredima, uputio na putovanje po Aziji učeći ljude uzgoju i obrađivanju vinove loze. Kao mladić Dioniz je bio posebno atraktivan.

RIMSKO KAZALIŠTE

U općem preuzimanju grčke i helenističke kulture, Rim preuzima i kazalište.

Grčka djela se prevode i adaptiraju na latinski jezik, a i scena doživljava promjene.

Bivša orhestra postaje sastavni dio gledališta sa mjestima za uvažene goste.

Kazalište Rimljana bilo je vrlo šaroliko: izvode se vulgarnizirane komedije, Plautovske komedije, a popularni su i pantomima, mim kao i okrutne i opscene priredbe koje kulminiraju u cirkusima i arenama.

Koloseum u Rimu

HRVATSKO KAZALIŠTE Srednjovjekovno kazalište Prve, oskudne podatke o počecima kazališne prakse u Hrvatskoj daju nam liturgijske drame sačuvane u obrednicima. Liturgijsku dramu su uskoro potisnula prikazanja . Renesansno kazalište Renesansno kazalište donosi i prva organizirana, autorska kazališna zbivanja pretežno u Dubrovniku i Hvaru . Renesansno kazalište donosi procvat dramske literature. Doba je to kad stvaraju Mavro Vetranović, Nikola Nalješković, Marin Držić, Hanibal Lucić, Martin Benetović i mnogi drugi.

MARIN DRŽIĆ

Najpoznatija djela : Dundo Maroje - najslavnija Držićeva komedija Novela od Stanca – pokladna igra Skup – komedija Tirena – pastirska igra Vidljiv je utjecaj talijanskog kazališnog života što se očituje tematikom predstava te kazališnim nazivljem. Barokno kazalište Do 17. stoljeća, kazališne predstave se odvijaju na cijelom hrvatskom području ,no i dalje prednjači Dubrovnik. Izuzev starih kazališnih vrsta (crkvena drama, pastirska igra, komedija...) pojavljuju se i nove: melodrama i glazbena pastorala (Ivan Gundulić, Junije Palmotić) . Glazba dobija sve veću ulogu, a u nekim predstavama se pojavljuje u tolikom omjeru da se gotovo može upotrebiti termin opera. Kazalište 18. i 19. stoljeća Kao nasljeđe baroka zadržala se spektakularnost što dovodi do sve raskošnijih kostima te inventivnijih scenskih rješenja. Tiskaju se i prvi kazališni programi, a u kazališni život se uključuje i sve više gradova (Split, Trogir, Šibenik, Zadar, Senj, Rijeka, Karlovac, Dubrovnik ) . U sjevernoj Hrvatskoj veći dio kazališnog života vezan je uz školska kazališta pojedinih svećeničkih redova u čemu su najaktivniji isusovci (Zagreb, Varaždin, Požega, Osijek, Rijeka...), franjevci (Osijek, Slavonski Brod, Vukovar...) i pavlini (Senj). Prvi pravi kazališni prostor otvoren je 1834. godine na markovun trgu u Zagrebu. Najveće zasluge imaju tri velika imena: Dimitrije Demeter, August Šenoa i Stjepan Miletić.

NAJSTARIJE HRVATSKO KAZALIŠTE

Kazalište je izgrađeno 1612. godine na prvom katu Arsenala za vrijeme poduzetnog kneza Petra Semitecola. Izgradnjom kazališta Semitecolo je stvorio prvo javno kazalište u Europi. U kronologiji najstarijih kazališta Europe, odmah poslije Teatra Olimpica u Vicenzi iz 1585.g. i Teatra all'antica u Sabbioneti iz 1588.g., slijedi hvarsko kazalište iz 1612.g. Ova rana godina nastanka hvarskom kazalištu osigurava nezaobilazno mjesto u povijesti teatra uopće. Od samog osnutka, kroz gotovo četiristo godina svog postojanja, kazalište je bilo središte kulturnog i društvenog života Grada i Komune. Najintenzivniji scenski život odvijao se u 19.st., posebno za vrijeme karnevala, kada su se održavale glazbene i scenske priredbe, te maskirani i svečani plesovi-cavalchine. U kazalištu su nastupale domaće diletantske i glazbene družine, strani glumci i glazbenici, orkestri i opere.

Unutrašnjost hvarskog kazališta danas

Povijest HNK

HNK u Osijeku

Prije osnutka kazališta, prva predstava održana je 1735. u Isusovačkoj klasičnoj gimnaziji. Tek 31. prosinca 1866. je otvorena kazališno projektirana zgrada, u kojoj se HNK i danas nalazi. Projektirao ju je Karlo Klausner, gledalište je u baroknom tlocrtu. Zgrada HNK-a nekoliko je puta obnavljana i dorađivana, a detaljno i 1985. godine. Međutim, u vrijeme Domovinskog rata 1991. godine zgrada je teško oštećena i zapaljena u bombardiranju JNA, te je osječki HNK svoju 85. sezonu dočekao kao beskućnik. Već 1994. kazalište je obnovljeno.

HNK u Splitu

HNK u Splitu utemeljeno je 1893. godine, a nalazi se na Trgu Gaje Bulata u Splitu. Splitski HNK središnje je splitsko kazalište i najznačajniji teatar u Dalmaciji. Povijest Prvi intendant kazališta bio je Ivo Tijardović. U kazalištu se nalaze poprsja velikana splitske i hrvatske kulture: Marka Marulića, Gaje Bulata, Ive Tijardovića i Borisa Dvornika.

HNK u Rijeci

Prvo kazališno zdanje u Rijeci podignuto je 1765. godine, no krajem 18. stoljeća započinje gradnja novoga kazališta kojega 1805. otvara ugledni riječki građanin i trgovac Andrija Ljudevit Adamić. Jedan povijesni datum važan za Kazalište, a to je da se po prvi put na njegovoj sceni, 20. listopada 1946. igrala predstava na hrvatskome jeziku! Bila je to Dubravka Ivana Gundulića, Uskoro je uslijedila i prva predstava opere i baleta - Zajčev Nikola Šubić Zrinjski, kojom je 2. studenog 1946. ravnao maestro Boris Papandopulo.

HNK u Zagrebu

Dana 14. listopada 1895. u Zagrebu je svečano otvorena kazališna zgrada za oko 750 gledatelja u kojoj danas djeluje Hrvatsko narodno kazalište. Austro-ugarski car Franjo Josip I. došao je na otvorenje.

Na ulazu u zgradu, nalazi se glasoviti Zdenac života, rad hrvatskog kipara Ivana Meštrovića iz 1905. godine. Mnogi od ponajboljih hrvatskih umjetnika radili su u HNK-u.

Ivan Zajc bio je prvi dirigent kazališta. Jakov Gotovac bio je dirigent opere kazališta od 1923. od 1958. Poznati hrvatski redatelj Branko Gavella ovdje je počeo svoju briljantnu karijeru.

Gostovali su brojni međunarodni umjetnici kao što su: Franz Liszt,Richard Strauss, José Carreras i dr..

Svečani zastor “ Hrvatski narodni preporod “ hrvatskoga slikara Vlahe Bukovca

DIMITRIJA DEMETER (Zagreb, 21. srpnja 1811. –Zagreb, 24.6.1872.),

- hrvatski književnik i kazališni djelatnik

Priključuje se ilirskom pokretu.

U svojoj najpoznatijoj drami Teuta (1844.), zagovara ideju o ilirskom podrijetlu južnih Slavena.

Pisao je književne i kazališne kritike, libreta ( tekstove za opere) Vatroslava Lisinskog Ljubav i zloba i Porin te drame Dramatička pokušenja I. (1834.) i Dramatička pokušenja II. (1844.), a iznimno je važna njegova uloga u organiziranju kulturnog života u Zagrebu i Hrvatskoj.

Jedno od njegovih najpoznatijh ostvarenja je poema Grobničko polje, nastala 1842. u povodu 600. obljetnice bitke na Grobničkom polju, gdje su prema legendi Hrvati porazili Tatare (Mongole).

Unutar poeme posebno mjesto zauzima Pjesma Hrvata, osmeračka budnica danas najpoznatija po svom početnom stihu «Prosto zrakom ptica leti «.

SUVREMENO KAZALIŠTE

Plakat za odličnu predstavu Kauboji, osječkog redatelja Saše Anočića . Odigrana čak 200 puta.

Najstarija kazališna predstava u svijetu Doajeni hrvatskog glumišta Lela Margetić i Pero Kvrgić igraju kultnu predstavu “Stilske vježbe” koja se na kazališnim daskama prikazuje već 40. godina. Predstava je u svijetu jedinstvena po tome što je ista glumačka postava igra punih 38 godina. Zbog toga su “Stilske vježbe” službeno kandidirane za Guinnessovu knjigu rekorda kao najstarija kazališna predstava u svijetu,

WILLIAM SHAKESPEARE 1564.- 1616.

W.Shakespeare - renesansni engleski dramatičar, najizvođeniji dramatičar

Tragedije Othello Romeo i Julija

Hamlet

Biti ili ne biti? - to je pitanje.

kostimografija Hamleta

Komedije Mnogo vike ni za što

San ivanjske noći Ukroćena Goropadica

“Cijeli svijet je pozornica “ M.V.