2. CILJEVI I PODRUČJE UPRAVLJ. RAČUNOVODSTVA

2. CILJEVI I PODRUČJE UPRAVLJ.

RAČUNOVODSTVATROŠKOVI KRATKOTRAJNE I

DUGOTRAJNE IMOVINE

CILJEVI I PODRUČJE UPRAVLJ. RAČUNOVODSTVA

CILJEVI:

- zašto je potreban sustav upravljačkog računovodstva, računovodstveno praćenje troškova, kao i sustav predeterminiranih (unaprijed određenih) troškova

PODRUČJA: - Računovodstveno praćenje:

1. TROŠKOVA KRATKOTRAJNE IMOVINE /metode obračuna troškova zaliha sirovina i materijala/

2. TROŠKOVA DUGOTRAJNE IMOVINE /metode obračuna amortizacije/

CILJEVI I PODRUČJE UPRAVLJ. RAČUNOVODSTVA

Pojmovi:

1.TROŠKOVI su vrijednosno izraženi utrošci resursa koji su nastali s ciljem i svrhom poslovanja, a radi preoblikovanja u korisni učinak/proizvod, uslugu/ , a to je materijal, sirovina, rad - za interno izvješćivanje

2. RASHODI predstavljaju sva ulaganja u poslovni proces, neovisno o stvaranju učinaka /rashodi poslovanja, financiranja, izvanredni rashodi/ - za eksterne fin.izvještaje – RN dobiti i gubitka

3. IZDATAK – svaka isplata novca, bez obzira na karakter i namjenu, izlazak novca iz poslovnog sustava /otplata zajma, plaćanje računa, isplata plaća/ - za interne i eksterne fin.izvj. RN novčanog tijeka

KLASIFIKACIJA TROŠKOVA

1. prema vremenu nastanka

- povijesni

- budući ili planirani

2. prema raspodjeli na nositelje

- direktni

- indirektni

3. prema ponašanju na promjene razine aktivnosti

- fiksni

- varijabilni

- mješoviti

4. prema značajnosti za donošenje poslovnih odluka

- relevantni

- irelevantni


Sustav troškovnog i upravljačkog

računovodstvaSustav troškovnog i upravljačkog

računovodstva

povijesni unaprijed utvrđeni

KLASIFIKACIJA TROŠKOVA1. TROŠKOVI PREMA VREMENU NASTANKA

POVIJESNI TROŠKOVI- troškovi nastali u prošlom obračunskom razdoblju- odraz aktivnosti i poslovnih odluka koje je menadžment donio- mjeri se razina ostvarenja i uspješnost menadžmenta- na konceptu ovih troškova temelji se inicijalno vrednovanje imovine u

računovodstvu

BUDUĆI ILI PLANIRANI TROŠKOVI- troškovi za koje se očekuje da će nastati u budućem obračunskom

razdoblju i sastavni su dio ukupnog poslovnog plana posl. subjekta- poslovni plan sadrži: plan utroška direktnog mat.,direktnog rada,

općih tr.proizvodnje, prodaje, adm.troškova, tr.prodanih proizvoda - aktivnosti koje će poduzeti, odluke koje će donijeti, ciljevi koje žele

ostvariti - /ostvarenje cilja – kriterij za ocjenu uspješnosti menadžmenta


UNAPRIJED UTVRĐENI DIO TROŠKOVNOG SUSTAVA

- upravljačko računovodstvo teži obimnom korištenju unaprijed utvrđenih sustava, kao što su sustav budžetske kontrole i sustav obračuna po standardnim troškovima, jer menadžment mora znati odrediti što će njegova odluka značiti u smislu budućih troškova, prihoda…

- posebna vrsta budućih troškova jesu standardni troškovi . Oni su relevantni za obračun troškova, sastavljanje poslovnog plana i kriterij ocjene uspješnosti menadžmenta.

TROŠKOVE PROIZVODA ILI USLUGE

čine pojedini elementi troškova:

- troškovi materijala

- troškovi rada

- opći troškovi


2. TROŠKOVI OBZIROM NA MOGUĆNOST RASPODJELE NA NOSITELJE

- direktni (izravni)

- indirektni (neizravni)

DIREKTNI TROŠKOVI – troškovi koji se mogu izravno pratiti, pridružiti odnosno dovesti u vezu s učincima koji su ih uzrokovali ( sastavni dio proizvoda ili usluge, tipični su tr.direktnog rada i direktog materijala).

INDIREKTNI TROŠKOVI – troškovi koji se ne mogu izravno pratiti po nositeljima, ali imaju oznaku vrste troška i mjesta troška. Ne prate se izravno po radnim nalozima, već se na njih alociraju pomoću računovodstvenih metoda alokacije. Obuhvaćaju opće troškove proizvodnje (mat.za čišćenje..) i neproizvodne troškove (troškove prodaje i administracije).


3. TROŠKOVI PREMA PONAŠANJU NA PROMJENU RAZINE AKTIVNOSTI u kratkom roku(opsega proizvodnje, stupnja zaposlenosti i iskoristivosti kapaciteta)

FIKSNI TROŠKOVI – tr. koji se u masi ne mijenjaju s promjenom razine aktivnosti, stalni su i nastaju neovisno o stupnju iskoristivosti kapaciteta, plaćaju se bez obzira na razinu aktivnosti (tipični su amortizacija, osiguranje, tr.administracije i uprave). Povećanjem proizvodnje, jedinični fiksni troškovi opadaju.

VARIJABILNI TROŠKOVI – troškovi koji se mijenjaju ovisno o promjeni razine aktivnosti, rastu i padaju usporedo s rastom i padom aktivnosti (trošak električne energije za strojeve)

MJEŠOVITI TROŠKOVI – najčešći u praksi Trošak može istodobno sadržavati fiksnu i varijabilnu komponentu, pa

u tom slučaju govorimo o poluvarijabilnim, semivarijabilnim, mješovitim troškovima, (npr.fiksna najamnina opreme uvećana za varijabilni dio obračunat u skladu s korištenjem opreme)

TROŠKOVI ZA POSLOVNO ODLUČ

4. PREMA ZNAČAJNOSTI ZA DONOŠENJE POSLOVNIH ODLUKA

- relevantni

- irelavantni

Poslovna odluka predstavlja izbor između različitih alternativa orjentiranih prema ostvarenju cilja. Menadžment treba računovodstvenu informaciju /točnu, pravovremenu, istinitu/ u svrhu poslovnog odlučivanja.

RELEVANTNI TROŠKOVI /diferencijalni/ jesu dio informacija koje služe kao podloga za odlučivanje. Kako je sama odluka buduća aktivnost, tako su i relevantni tr. budući tr.povezani s odlučivanjem.

IRELEVANTNI TROŠKOVI jesu tr.koji se ne uzimaju u obzir pri donošenju poslovnih odluka, ne koriste se kao informacijska podloga za odlučivanje, isključuju se iz analize troškova.

TROŠKOVI ZA POSLOVNO ODLUČIVANJE

1. NATALOŽENI TROŠKOVI (povijesni troškovi) – troškovi koji su

nastali prije nego se o razmatranom projektu razmišljalo, npr. trošak stroja koji je nabavljen prije nego što se o projektu razmišljalo, a koji će se koristiti za projekt – trošak je irelevantan.


Primjer: (nataloženi troškovi)Nabavna vrijednost stroja 100.000Sadašnja vrijednost stroja 20.000Vrijednost stroja na krajuproizvodnog procesa 5.000_______________________________Relevantni trošak 15.000


2.FIKSNI (STALNI) TROŠKOVI

su troškovi koji nastaju bez obzira na to da li se projekt pokreće ili ne (najamnina prostorija) i ti su troškovi irelevantni.

Ako treba unajmiti dodatne prostorije-trošak je relevantni.


3.TROŠKOVI RADA

Plaće koje se isplaćuju bez obzira da li se projekt pokreće – irelevantne su.

Plaće koje se isplaćuju kao rezultat sudjelovanja u projektu – relevantne su.


4.ZALIHE MATERIJALA

koje se moraju nabaviti za projekt, predstavljaju RELEVANTNE troškove.


Razvrstaj relevantne troškove na temelju slijedećih podataka:

Materijal za projekt se sastoji iz:

1. Materijal A vrijednosti 100.000 kn- na zalihi, ne može se koristiti, pa bi trošak rashodovanja bio 6.000 kn

2. Materijal B vrijednosti 30.000 kn, mogao bi se prodati za 25.000 kn

3. Materijal C vrijednosti 50.000 kn, mora se nabaviti za novi projekt.


Odluka:

- Materijal A 100.000 kn je irelevantan trošak.

Ako se projekt pokrene – 6.000 kn postaje relevantan prihod.


- Materijal B – vrijednost 30.000 je irelevantna, no 25.000 kn je relevantan trošak, jer bi se materijal mogao prodati, a tako će se uložiti u projekt.

- Materijal C- posebno se nabavlja za projekt i to je relevantan (inkrementalan) trošak.


5.IZGUBLJENI PRIHOD OD PRODAJE Ako se zbog sudjelovanja na projektu,

ne ostvari prodaja ostalih proizvoda, troškovi/prihodi bit će:

- izgubljeni prihod od prodaje- cijena koštanja izgubljene prodaje--------------------------------------------------= izgubljeni bruto dobitak


Prilikom procjenjivanja novčanih tijekova, kao i ocjenjivanja projekta treba koristiti kao podlogu:

- relevantne (inkrementalne) troškove, odnosno one koji proizlaze

kao direktan rezultat sudjelovanja na projektu.

VREDNOVANJE MATERIJALA

Menadžment mora osigurati sustav kontrole zaliha materijala unutar poduzeća i sustav vrednovanja zaliha

iz dva razloga:

- izračuna troškova proizvoda

- izračuna vrijednosti zaliha

METODE OBRAČUNA TROŠKOVA ZALIHA

Utroškom sirovina i materijala, rezervnih dijelova, ambalaže, sitnog inventara u proizvodnom procesu, cjelokupni iznos troškova nabave evidentira se kao trošak koji se kasnije uključuje u troškove proizvoda ili u troškove razdoblja.

Na visinu iznosa troška zalihe, utječe i primjena određene metode obračuna troškova zaliha. Potreba primjene metode javlja se zbog nabave po različitim cijenama.

METODE OBRAČUNA TROŠKOVA ZALIHA

METODE OBRAČUNA TROŠKOVA SIROVINA I MATERIJALA koje se najčešće primjenjuju u praksi:

• METODA PROSJEČNIH CIJENA• FIFO

Alternativne metode jesu:• LIFO, HIFO (najviša ulazna – prva izlazna), NIFO

(next in-first out ili slijedeća ulazna cijena – prva izlazna) i metoda stalnih ili planskih cijena (planski tr.na temelju stvarnih tr.nabave).

ZALIHE MATERIJALACILJEVI:1.koristiti metode vrednovanja

materijala (koji se koristi za proizvodnju)

- FIFO (prva ulazna, prva izlazna) - LIFO ( zadnja ulazna, prva izlazna) - metoda prosječne ponderirane cijene

ZALIHE MATERIJALA

2.razumjeti kako one utječu na troškove proizvoda i vrijednost zaliha

3.zapamtiti koje vrste informacija sektor upravljačkog računovodstva može proizvesti da bi podržavao efektivno upravljanje i kontrolu materijala

ZALIHE MATERIJALA

4.razumjeti potrebu uključivanja menadžmenta u ostala područja, poput osiguranja potrebnih zaliha materijala, nabavka neposredno prije proizvodnje, reduciranje raznolikosti, iznenadnu kontrolu zaliha…

KRAJNJI CILJ – postati stručnjakom za procjenjivanje vrijednosti zalihe.

ZALIHE MATERIJALA

01.03.-zaliha 300komx10kn = 3000 kn

10.03.-nabava 500komx12kn = 6000 kn

12.03. izlaz 200kom u proizvodnju

18.03. izlaz 300kom u proizvodnju

ZALIHE MATERIJALAFIFO metoda (prva ulazna,prva izlazna)

01.03.zaliha 300komx10kn = 3000 kn

10.03.ulaz 500komx12kn = 6000 kn

---------------------------------------------------------

Stanje zaliha 800kom = 9000 kn

12.03. izlaz 200komx10kn - 2000 kn

---------------------------------------------------------

zaliha 600kom = 7000 kn 18.03. izlaz 300kom(100x10) - 1000 kn

(200x12) - 2400 kn

-----------------------------------------------------------

zaliha 300 kom (12) = 3600 kn

ZALIHE MATERIJALA

Rekapitulacija (FIFO metoda)Početne zalihe 300 kom(x10) 3000 knUlaz – novi 500 kom(x12) 6000 kn----------------------------------------------------Stanje 800 kom 9000 knIzdano - 500 kom - 5400 kn----------------------------------------------------Vrijednost 300 kom (x12) = 3600 kn

ZALIHE MATERIJALALIFO metoda (zadnja ulazna,prva izlazna)01.03. zaliha 300 kom x 10kn = 3000 kn10.03. ulaz 500 kom x 12kn = 6000 kn-----------------------------------------------------------Ukupno 800 kom = 9000 kn12.03. izlaz 200 kom x 12 kn - 2400 kn-----------------------------------------------------------Stanje 600 kom = 6600 kn

18.03. izlaz 300 kom x 12 kn - 3600 kn ----------------------------------------------------Stanje 300 kom = 3000 kn

ZALIHE MATERIJALA LIFO metoda:

-u vrijeme porasta cijena, uključuje više cijene u proizvod, pa je realnija, ali će vrijednost zaliha biti podcijenjena.

ZALIHE MATERIJALA

PONDERIRANA PROSJEČNA CIJENA =

početni saldo + vrijed.novih zaliha

= ----------------------------------------------------

ukupna količina jedinica na zalihi

- svi utrošci se računaju po prosječnoj cijeni

ZALIHE MATERIJALAPONDERIRANA PROSJEČNA CIJENA

01.03. zaliha 300 kom x 10 kn = 3000 kn

10.03. ulaz 500 kom x 12 kn = 6000 kn

----------------------------------------------------------

Ukupno 800 kom = 9000 kn

(11,25kn/kom)

12.03. izlaz 200 kom x 11,25 kn - 2250 kn

------------------------------------------------------------

Stanje 600 kom = 6750 kn

18.03. izlaz 300 kom x 11,25 kn - 3375 kn

------------------------------------------------------

Stanje 300 kom = 3375 kn

ZALIHE MATERIJALA

MENADŽERSKA RAZMIŠLJANJA:

- s izuzetkom FIFO metode, ovo nisu metode fizičkog korištenja materijala, već metode vrednovanja materijala izdanog u proizvodnju i utvrđivanja vrijednosti stanja na zalihama.

ZALIHE MATERIJALA

VREDNOVANJE ZALIHA

Troš.proizv. S* zaliha

FIFO 5400 kn 3600 kn

LIFO 6000 kn 3000 kn

Pond.prosj.c. 5625 kn 3375 kn

UPRAVLJANJE MATERIJALOM

Zalihe

– sirovina, goriva, proizvodnje u

tijeku, te gotovih proizvoda

predstavljaju vezani kapital.

Stvarni troškovi materijala =

= trošak nabave+trošak kapitala za nabavu sirovina + trošak skladištenja.


Menadžeri bi trebali znati iskoristiti stručnost službe upravljačkog računovodstva, koji bi ih trebali opskrbiti slijedećim informacijama:

- informacije o maximumu, minimumu i narudžbama po vrstama zaliha, kako bi se mogle kontrolirati u skladu sa novim narudžbama, sezonama…


-analiza zaliha koje se sporo okreću i nekurentnih zaliha

-analiza korištenja materijala, prema proizvodima, odjelima …

-informacije o zalihama kojih ima više od potrebe

UPRAVLJANJE MATERIJALOM - “Parreto” analiza zaliha ( Vilfred Parreto – uočio je da 20% populacije posjeduje 80% bogatstva) pomoću ove tehnike određujemo redoslijed aktivnosti koje mogu donijeti najveću korist tj. * 20% aktivnosti rezultira sa 80% prednosti, * 80% problema (troškova) proizlazi iz 20% faktora (uzroka) – npr.80% vrijednosti zaliha čini 20% količina zaliha


- obračun troškova zapošljavanja na ugovor

- usporediti troškove nabave, odnosno proizvodnje pojedinih komponenti

zaliha- obračun po standardnim troškovima (predeterminirani ciljni trošak) –

analiza odstupanja (u cijeni i količini)


- budžet (plan izražen u novcu) i njegova usporedba sa ostvarenim rezultatima

- analizirati odstupanja ostvarenja od plana


Osim toga, menadžeri moraju aktivno raditi:

-na reduciranju vrijednosti i količine

držanja materijala na zalihama

-na osiguranju potrebnog materijala

neposredno prije proizvodnje

-na reduciranju raznolikosti


- na iznenadnoj kontroli zaliha – zaposliti osobe s autoritetom radi suzbijanja pronevjere i otuđenja

- na sustavu kodiranja i klasifikacije

- na promatranju okruženja unutar kojeg djeluje poduzeće /socijalnog, političkog, ekonomskog, tehnološkog/

TROŠKOVI DUGOTRAJNE IMOVINE

Osnovno računovodstveno načelo – načelo povijesnog troška, nalaže da se sva imovina u računovodstvu vrednuje po povjesnom trošku odnosno trošku nabave.

Trošak nabave dugotrajne imovine obuhvaća sve troškove koji su nastali prilikom nabave te imovine kao što su

- fakturna vrijednost

- troškovi prijevoza i montaže

- troškovi testiranja, osiguranja u prijevozu...

Svi ti troškovi se kapitaliziraju i iskazuju kao dugotrajna imovina u bilanci poslovnog subjekta. Ovi troškovi nabave kapitalizirani kao dugotrajna imovina, prenose se na troškove kroz obračun amortizacije.


AMORTIZACIJA

METODE OBRAČUNA AMORTIZACIJE

1. VREMENSKA METODA – polazi od vijeka uporabe

- proporcionalna (linearna) metoda

- degresivna metoda

- progresivna metoda

2. FUNKCIONALNA METODA – polazi od iskorištenja sredstava ili količine učinaka


1. 1. vremenska -proporcionalna (linearna) metoda amortizcije

Značajke:

Amortizacijska stopa i godišnji amortizacijski iznosi isti su tijekom cijelog procijenjenog vijeka upotrebe sredstava. Trošak AM utvrđuje se na slijedeći način:

100

% AM = -----------------------

vijek upotrebe

Godišnji iznos AM = osnovica za AM x % AM


Primjer obračuna Am po propocionalnoj metodi:

Nabavljena je oprema čiji je ukupan trošak nabave 600.000 kn, a procijenjeni vijek upotrebe opreme je 5 godina.

100

% AM = ------------ = 20%

5

Gpdišnji iznos AM = 600.000 x 20 % = 120.000

Oprema će biti amortizirana u 5 godina, godišnjim otpisom od 120.000 kn i na kraju pete godine, knjigovodstvena vrijednost opreme biti će – vrijednost 0.


proporcionalna metoda AM

_____________________________________________________

godine osnovica AM AM stopa God iznos AM Neamort.iznos

(trošak nabave) % (knjig. vrijed.)

_____________________________________________________

1. 600.000 20 120.000 480.000

2. 600.000 20 120.000 360.000

3. 600.000 20 120.000 240.000

4. 600.000 20 120.000 120.000

5. 600.000 20 120.000 0

______________________________________________________

Ukupno 600.000


1.2. Vremenska - Degresivna metoda amortizacije

je takav oblik vremenske metode amortizacije kod koje je iznos amortizacije u prvim godinama vijeka upotrebe viši, da bi se postupno tijekom vijeka upotrebe smanjivao.

U prvoj godini vijeka upotrebe iznos AM je najviši, a u zadnjoj godini najniži. Izračunava se na slijedeći način:

osnovica za amortizaciju

Iznos (degresije) smanjenja = -------------------------------

n(n+1)

--------------------

2

n – broj godina vijeka upotrebe


Degresivna metoda AM – isti slučaj

600.000 600.000 1.200.000

Iznos degresije = ------------ = 2----------- = --------------- = 40.000

5(5+1) 5(5+1) 30

----------

2

Iznos AM za prvu godinu vijeka upotrebe dobit će se tako da se iznos degresije pomnoži sa zadnjom godinom vijeka upotrebe, a to je peta godina. Iznos AM u prvoj godini je 40.000 x 5 = 200.000,

u drugoj god. 40 t x 4=160.000, u trećoj g.40 t x3=120.000, u četvrtoj 40t x 2=80.000 i u petoj 40t x 1=40.000


Degresivna metoda AM

_____________________________________________________

godine iznos God.iznos Neamort.iznos

degresije AM Knjig.vrijed.

_____________________________________________________

1. 40.000x5 200.000 400.000

2. 40.000x4 160.000 240.000

3. 40.000x3 120.000 120.000

4. 40.000x2 80.000 40.000

5. 40.000x1 40.000 0

______________________________________________________

Ukupno 600.000


1.3. vremenska - progresivna metoda amortizacije

Suprotnost je degresivnoj metodi. Iznos AM je u prvoj godini najniži, da bi se u slijedećim godinama postupno tijekom vijeka upotrebe povećavao.

Amortizacijske stope vijeka upotrebe utvrđuju se na slijedeči način:

(n-i) + 1

% amortizacije = -----------------

za i-tu godinu n(n+1)

-------------------

2



(n-i) + 1 (5-5)+1 1

% amortizacije = -----------------= -----------= 2 ------- =0,06x100 = 6,66%

za 1-tu godinu n(n+1) 5(5+1) 30

------------------- -------------

2 2

(n-i) + 1 (5-4)+1 2

% amortizacije = -----------------= -----------= 2 ------- =0,13x100 = 13,33%

za 2-tu godinu n(n+1) 5(5+1) 30

------------------- -------------

2 2





(n-i) + 1 (5-3)+1 3

% amortizacije = -----------------= -----------= 2 ------- =0,20x100 = 20%

za 3-tu godinu n(n+1)5(5+1) 30

------------------- -------------

2 2





(n-i) + 1 (5-2)+1 4

% amortizacije = -----------------= -----------= 2 ------- =0,26x100 = 26,7%


------------------- -------------

2 2





(n-i) + 1 (5-1)+1 5

% amortizacije = -----------------= -----------= 2 ------- =0,33x100 = 33,33%


------------------- -------------

2 2


primjer - progresivna metoda AM

_____________________________________________________

godine osnovica AM AM stopa God iznos AM Neamort.iznos

(trošak nabave) % (knjig. vrijed.)

_____________________________________________________

1. 600.000 6,66 40.000 560.000

2. 600.000 13,33 80.000 480.000

3. 600.000 20 120.000 360.000

4. 600.000 26,7 160.000 200.000

5. 600.000 33,33 200.000 0

______________________________________________________

Ukupno 600.000


2. FUNKCIONALNA METODA AMORTIZACIJE ili /AM po učinku/

Predstavlja specifičnu metodu koja polazi od iskorištenja sredstava, a ne od vijeka uporabe. Procjenjuje se količina učinaka koja se planira ostvariti određenom imovinom u njezinom vijeku trajanja (postrojenja, proizvodna oprema).

Osnovica za amortizaciju (trošak nabave)

AM po učinku =--------------------------------------------------------------

Procijenjena količina učinaka u vijeku upotrebe

600.000

primjer AM po učinku=-----------------= 6 kn/kom

100.000 kom proizvoda


primjer - funkcionalna metoda AM – ključan je faktor količina učinka /oprema može proizvesti 100.000 jedinica proizvoda/

____________________________________________________

godine ostvarena kol. AM po učinku God iznos AM Neamort.iznos

učinaka kn/kom (knjig. vrijed.)

_____________________________________________________

1. 10.000 6 60.000 540.000

2. 15.000 6 90.000 450.000

3. 25.000 6 150.000 300.000

4. 30.000 6 180.000 120.000

5. 20.000 6 120.000 0

______________________________________________________

Ukupno 100.000 6 600.000


Zaključno:

Svaka od navedenih metoda AM daje drugačije amortizacijske iznose u pojedinim godinama vijeka upotrebe.

Međutim, kumulativno gledajući, obračunata AM za cijeli vijek upotrebe, ista je primjenom bilo koje metode.

Izabrana metoda AM utječe na visinu AM /troška/ u određenoj godini. Obzirom da je AM značajan trošak u strukturi općih troškova proizvodnje, izabrana metoda izravno utječe na rezultat poslovanja u konkretnom razdoblju.

Documents

2. CILJEVI I PODRUČJE UPRAVLJ. RAČUNOVODSTVA