25
OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA, FINANCIJSKE ANALIZE SA POSEBNIM OSVRTOM NA BILANS STANJA I USPJEHA, DUG PREMA RADNICIMA I DRŽAVI TE PRAKTIČAN PRIMJER OSNOVNIH FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA, FINANCIJSKE ANALIZE SA POSEBNIM OSVRTOM NA BILANS STANJA I USPJEHA, DUG PREMA RADNICIMA I DRŽAVI TE PRAKTIČAN PRIMJER OSNOVNIH FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA 1) Pojašnjenje termina i koncepta financijskog računovodstva Računovodstvo je proces kojim identifikujemo, mjerimo i upoređujemo putem ekonomskih informacija kako bi omogućili donošenje sudova i odluka korisnicima računovodstva putem objedinjenih financijskih informacija. Svi obavljamo određene računovodstvene operacije svaki dan. Zarađjujemo novac i trošimo ga. Pošto to svakodnevno radimo, potrebno nam je da identifikujemo i zabilježimo na šta novac trošimo i kako. Nekada želimo da naše troškove podijelimo u grupe troškova kako bi znali gdje glavnina našeg novca odlazi, kao i da znamo odakle glavnina naših prihoda dolazi. Ovo nam je potrebno kako bi znali koliki su naši troškovi i koliki su nam prihodi kako se ne bi dogodilo da zapadnemo u dugovanja. Drugim riječima, mi stavimo na papir sve dostupne informacije o našim financijskim odnosima kako bi mogli donijeti ispravne odluke vezano za naše financijsko stanje. U slučaju ako se odlučimo za pokretanje privatnog biznisa, ili ako se već nalazimo u biznisu, vjerovatno bi zatražili usluge profesionalnog računovođe da iskoristi sve financijske podatke i predstavi ih u formi koja bi nam pomogla da jasno vidimo koje poslovne poteze treba povući. Profesionalni knjigovođa bi svoj posao sređivanja financijskih podataka za preduzeće podijelio u tri faze: 1. Identifikovanje i zapisivanje transakcija 2. Klasifikacija i upoređivanje podataka 3. Upoređivanje i objašnjenje

OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

  • Upload
    ladyd

  • View
    2.526

  • Download
    0

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA, FINANCIJSKE ANALIZE SA POSEBNIM OSVRTOM NA BILANS STANJA I USPJEHA, DUG PREMA RADNICIMA I DRŽAVI TE PRAKTIČAN PRIMJER OSNOVNIH FINANCIJSKIH IZVJEŠTAJA

OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA, FINANCIJSKE ANALIZE SA POSEBNIM OSVRTOM NA BILANS STANJA I

USPJEHA, DUG PREMA RADNICIMA I DRŽAVI TE PRAKTIČAN PRIMJER OSNOVNIH FINANCIJSKIH

IZVJEŠTAJA

1) Pojašnjenje termina i koncepta financijskog računovodstva

Računovodstvo je proces kojim identifikujemo, mjerimo i upoređujemo putem ekonomskih informacija kako bi omogućili donošenje sudova i odluka korisnicima računovodstva putem objedinjenih financijskih informacija.

Svi obavljamo određene računovodstvene operacije svaki dan. Zarađjujemo novac i trošimo ga. Pošto to svakodnevno radimo, potrebno nam je da identifikujemo i zabilježimo na šta novac trošimo i kako. Nekada želimo da naše troškove podijelimo u grupe troškova kako bi znali gdje glavnina našeg novca odlazi, kao i da znamo odakle glavnina naših prihoda dolazi. Ovo nam je potrebno kako bi znali koliki su naši troškovi i koliki su nam prihodi kako se ne bi dogodilo da zapadnemo u dugovanja. Drugim riječima, mi stavimo na papir sve dostupne informacije o našim financijskim odnosima kako bi mogli donijeti ispravne odluke vezano za naše financijsko stanje.

U slučaju ako se odlučimo za pokretanje privatnog biznisa, ili ako se već nalazimo u biznisu, vjerovatno bi zatražili usluge profesionalnog računovođe da iskoristi sve financijske podatke i predstavi ih u formi koja bi nam pomogla da jasno vidimo koje poslovne poteze treba povući.

Profesionalni knjigovođa bi svoj posao sređivanja financijskih podataka za preduzeće podijelio u tri faze:

1. Identifikovanje i zapisivanje transakcija2. Klasifikacija i upoređivanje podataka3. Upoređivanje i objašnjenje

Razumijevanje ovih faza pomoći ce nam da shvatimo kako računovodstvo predstavlja nas posao kroz čisto financijsko predstavljanje posla.

Druga važna prednost ovog pristupa poslovanju je da bi nam bilo lakše donijeti ispravne poslovne odluke. Poslovne odluke su potrebne svima u poslovnom svijetu i zato je važno da postoji jedinstveni pristup računovodstvu i računovodstvenim standardima.

Kome su sve potrebne financijske informacije?

Računovodstveni sistem je kreiran tako da ponudi odgovore na pitanja koja

Page 2: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

postavljaju razne grupe iz poslovnog okruženja.

Menadžeri vode poslovanje i oni traže odgovore na siroku paletu pitanja. Njih zanimaju odgovori na pitanja kao sto su: Koliko dugujemo? Koliko se nama duguje? Da li imamo dovoljno novca da normalno poslujemo? Koliki je profit? Pa čak i koliko će preduzeće vrijediti za koju godinu ako se odlučimo da ga prodamo?

Radnici i službenici bi voljeli da znaju kako preduzeće posluje i koje su zapreke za još bolje poslovanje. Ako su upoznati kako preduzeće posluje mogu s pravom tražiti veće plate i druge beneficije koje im zbog uspješnog poslovanja pripadaju.

Izvan samog preduzeća, postoje kategorije koje isto tako zanimaju rezultati poslovanja preduzeća. To su kupci i dobavljači. Ove dvije kategorije su u najužoj poslovnoj vezi sa preduzećem. Njihovo ineresovanje se najviše odnosi na pitanja kao što su koliko preduzeće duguje njima i koliko su oni dužni preduzeću. Njih takođe zanimaju informacije o poslovanju preduzeća kao bi mogli uskladiti svoje poslovne planove sa planovima preduzeća s kojim posluju.

Vladine institucije po zakonu moraju biti informisane o poslovanju svakog preduzeća.

Kao što vidimo računovodstveni sistem je dizajniran da bi mogao da odgovori na ova i druga pitanja. Pitanja koja smo mi naveli ovdje su možda najvažnija ali to je samo mali dio pitanja koja prate poslovanje svakog subjekta.

Dijelovi / ogranci računovodsva su Knjigovodstvo, Financijsko računovodstvo, troškovno računovodstvo i Menadžersko računovodstvo

Knjigovodstvo je dio u fazi računovodstva koje nazivamo evidencija transakcija. Knjigovodstvo osigurava da su zapisi o transakcijama na vrijeme zavedeni, da su stavke tačne i razumljive. Knjigovodstvom obezbjeđujemo da se ostatak računovodstvenog ciklusa može nastaviti bez problema jer je baza za ostatak procesa napravljena po propisu.

Financijsko računovodstvo (mi ćemo se najviše skoncentrisati na ovaj dio računovodstva) koristi informacije dobivene iz knjigovodstva da bi podatke klasificiralo, procijenilo, objasnilo i dalje komuniciralo na bazi dobijenih podataka kako bi ponudilo odgovore na pitanja koja smo ranije naveli kao primjer. Financijsko računovodstvo priprema dva osnovna godišnja izvještaja a to su Bilans uspjeha preduzeća i Bilans stanja preduzeća. Ova dva financijska izvještaja će u daljnjem toku izlaganja biti posebno objašnjena.

Troškovno računovodstvo je isto kao i financijsko računovodstvo namijenjeno uglavnom kao pomoć menadžerima kako bi ovi donijeli poslovne odluke, a u ovom slučaju putem troškovnog računovodstva dobijaju odgovor kolika je proizvodna cijena određenog proizvoda i koji su troškovi uključeni da bi se dobila puna cijena koštanja proizvodnje nekog proizvoda.

Page 3: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

Menadžersko računovodstvo je dizajnirano tako da menadžerima obezbjeđuje informacije koje su im potrebne za prognoziranje, kontrolu i procjenu troškova. Računovodje pomažu menadžerima da povećaju profitabilnost novih i postojećih proizvoda i daju im podatke za nove poslove da bi mogli prognozirati i planirati budžet za biznis u cjelosti.

U okviru financijskog računovodstva posebno ćemo se fokusirati na dva financijska izvještaja koje ova vrsta računovodstva obezbjeđuje. To su Bilans uspjeha i Bilans stanja:

2. Razumijevanje Bilansa uspjeha i Bilansa stanja preduzeća

Postoje dva osnovna financijska dokumenta koja pokazuju u kakvom se financijskom stanju nalazi preduzeće. To su:

1. Bilans uspjeha preduzeća 2. Bilans stanja preduzeća

Zakonska obaveza svakog preduzeća je da poreznim organima godisnje predaje ova dva izvještaja u svrhu obračuna poreza. Pored ova dva osnovna financijska izvještaja postoje i periodični izvještaji ali mi ćemo se fokusirati na ova dva zato što su najvažniji, sveoubuhvatni i svako preduzeće ih mora imati.

1. Bilans uspjeha

Bilans uspjeha je financijski izvještaj koji se odnosi na prethodnu godinu. To je godišnji izvještaj o poslovanju preduzeća koji pokazuje prihode i troškove poslovanja za posmatrani period od jedne fiskalne godine.

Bilans uspjeha se sastoji od dva osnovna elementa a to su prihodi iz poslovanja i troškovi poslovanja. Kompanija je profitabilna kada prihodi premasuju troškove. Postoje dva metoda izrade Bilansa uspjeha. U većini slučaja primjenjuje se metod kada je dogovor o prodaji nastao a ne kada je prodaja naplaćena u gotovini. Isti se princip primjenjuje kada su u pitanju troškovi poslovanja. To znači da se promjena tj. trošak knjiži kada je trošak nastao a ne kada je plaćanje izvrseno.

Prodaja je prva kategorija koju posmatramo na ovom financijskom izvještaju. U sklopu kategorije prodaje postoje dvije komponente koje nam pomažu da shvatimo kakvo je poslovanje preduzeća. To su obim prodaje i trend cijena proizvoda. Ove dvije komponente formiraju kategoriju prodaje a prodaja je najvažnija kategorija za poslovanje preduzeća i samim tim polazna tačka za analiziranje poslovanja preduzeća. Pored kategorije ukupne prodaje u okviru iste posmatraćemo kategoriju neto prodaje. Neto prodaje je razlika koja nastaje kada se od ukupne prodaje oduzmu popusti na prodatu robu, roba koja je vracena neprodata zbog određenih razloga i kada se kupcu odredi određeni popust na robu koja je isporučena ali ne zadovoljava potrebe kupca u datom momentu pa se slijedeće isporuke daju istom kupcu pod povlaštenim uslovima koji ne potpadaju pod kategoriju popusta u prodaji.

Ukupna prodaja – Popusti na prodatu robu – povrat robe – specijalni uslovi

Page 4: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

prodaje odredjenom kupcu = Neto prodaja.

Prije i za vrijeme prodaje proizvoda preduzeća postojali su troškovi. Troškovi vezani za prodaju nazivaju se cijena prodatih proizvoda. Zato ćemo se sada posvetiti analizi troškova koji su prethodili osnovnom cilju svake proizvodnje tj. prodaji.

Analiza troškova:

Nakon pregleda prihoda (pored prihoda od prodaje postoje i ostali mogući prihodi za preduzeće kojima ćemo se pozabaviti naknadno) gdje smo se fokusirali na prihode od prodaje koji su najvažniji zato sto su najveći logično je da obratimo pažnju na troškove koji su nastali dok se čin prodaje nije dogodio. Te troškove nazivamo cijenom prodatih proizvoda. Cijena prodatih proizvoda se bazira na proizvodima koji su nabavljeni ili proizvedeni za vrijeme operativnog ciklusa ili za vrijeme međuperioda koji je potreban da se prodaja izvrši. Za izračunavanje cijene prodatih proizvoda potrebno je uzeti u razmatranje početno stanje i završno stanje zaliha na kraju proizvodnog ciklusa. Ovo naročito važi za preduzeća koja su proizvodna. Preduzeća koja se bave uslužnim djelatnostima nemaju zaliha ili ako ih imaju te zalihe su minorne i odnose se uglavnom na zalihe propagandnog materijala te ne utiču bitno na cijenu prodatih usluga. Zato ćemo se fokusirati na zalihe koje ima proizvođač a ta analiza je kompleksna zato što se zalihe sastoje od 3 kategorije. Kategorije zaliha su:

1. Sirovine2. Polu-proizvodi i 3. Gotovi proizvodi

Troškovi proizvodnje (troškovi radne snage i troškovi rada) takođe se moraju dodati kako bi se odredila stvarna cijena gotovih proizvoda na zalihama. Ovi se troškovi obračunavaju kada se izvrši prodaja proizvoda na zalihama što praktično znači da se početno stanje zaliha i završno stanje zaliha apsolutno mora razmotriti.

Cijena prodatih proizvoda za proizvodno preduzeće se obračunava po slijedečoj formuli:

Početne zalihe + iskorištene sirovine + troškovi radne snage + proizvodni troškovi – proizvodnja u toku – krajnje stanje zaliha = Cijena prodatih proizvoda

Ova formula ima određene komponente koje moramo posebno posmatrati da bi razumjeli kako su komponente izračunate i koje još stavke ulaze u cijenu troškova prodatih proizvoda.

Iskorištene sirovine = Početne sirovine + nabavke – preostale sirovine na krajnjem stanju zaliha + Iskorištene sirovine

Cijena proizvedenih proizvoda = Početno stanje polu-proizvoda na zalihama + Iskorištene sirovine + troškovi radne snage + troškovi proizvodnje – stanje poluproizvoda na krajnjem stanju zaliha

Page 5: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

Cijena prodatih proizvoda = Početno stanje gotovih proizvoda na zalihama + cijena proizvedenih proizvoda – završeni proizvodi na krajnjem stanju zaliha

Ove formule ne pretpostavljaju da su zalihe rasprodate jer se tako nešto u ciklusu proizvodnje nikada ne dešava.

Cilj ovog predavanja je osnovno razumijevanje financijskih izvještaja Bilansa uspjeha i Bilansa stanja. Sada govorimo o Bilansu uspjeha i o osnovnim komponentama ovog izvještaja. Zato ne namjeravam da idem u sve detalje i metode obračuna zaliha kao što su određivanje fizičkih zaliha putem Metoda LIFO I FIFO. Takođe namjeravam da se koncentrišem na cijenu prodatih proizvoda koji se odnose samo na proizvođača. Cijena prodatih proizvoda za veletrgovca i malotrgovca neće biti razmatrana na ovom seminaru. Takođe ne želim ulaziti u procentualno predstavljanje tj. izražavanje svih stavki od kojih se Bilans uspjeha sastoji u procentima gdje je neto prodaja predstavljena kao 100% a sve ostale kategorije stavke Bilansa uspjeha su izvedene iz neto prodaje. To ću pokazati na praktičnom primjeru.

Slijedeća kategorija koja se nalazi u Bilansu uspjeha je ukupan profit za proizvođača odnosno ukupna marža za veletrgovca i malotrgovca. Kao što sam napomenuo ovo predavanje se isključivo odnosi na proizvodna preduzeća i za ova preduzeća se veze pojam ukupnog profita. Ukupna marža nije predmet predavanja.

Definicija ukupnog profita je profitabilnost poslovanja koja se bazira na neto prodaji u odnosu na cijenu prodaje proizvedenih proizvoda.

Ukupan Profit = Neto prodaja – Cijena prodatih proizvoda

Operativni troškovi su troškovi koji nastaju iz poslovanja preduzeća i treba ih razlikovati od troškova proizvodnje koji se opet sastoje od troškova nabavke zaliha za proizvodnju i direktnih troškova proizvodnje koje smo razmatrali u dijelu kada smo govorili o cijeni prodatih proizvoda.

Operativni troškovi uključuju troškove koji nastaju u procesu poslovanja i uključuju troškove prodaje kao i generalne i administrativne troškove.

Operativni troškovi se dijele na troškove koji se mogu kontrolisati i na one koji se ne mogu kontrolisati.Kontrolisani troškovi su: troškovi prodaje, oglasavanje, istrazivanje i razvoj, putovanje i reprezentacija, plate uposlenika, podjela profita i bonusi.

Nekontrolisani troškovi: energija i voda, zakupnine, osiguranje, plaćanje najma, porezi na imovinu / prodaju / nezaposlene itd.

Operativni profit predstavlja profit koji proizilazi iz osnovnih aktivnosti preduzeća tj. u našem slučaju prihodi od prodaje proizvedenih dobara. Operativni profit je vrlo važan s pozicije radnika jer na osnovu operativnog profita radnici mogu procijeniti kako efikasno menadžment koristi resurse preduzeća da bi ostvario profit. U preduzećima koje su u potpunom vlasnistvu, operativni profit može biti umanjen ako vlasnik ima veliku platu ili ako vlasnik preduzeća pokriva vlastite troškove iz operativnog profita. Dobri primjeri lošeg

Page 6: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

menadžmenta koji se odražava na visinu operativnog profita je kada vlasnik preduzeća koristi opertivni profit za plaćanje zakupnine prostora koji takođe pripada istom vlasniku, vrši plaćanja iz opertivnog profita za vlastiti penzioni fond, troškove korištenja privatnog automobila i td.

Iz operativnog profita jednostavno je izračunati neto profit koji nam koristi za još bolje razumijevanje poslovanja preduzeća.

Operativni profit (ili operativni gubitak) + ostali prihodi – troškovi plaćanja kamate – ostali troškovi = neto profit prije poreza

Neto profit = neto profit prije poreza - porezi

Iako se slijedeća tema ne odnosi direktno na stavke u Bilansu uspjeha, smatram da je vrlo važno da pomenemo Break even analizu (Analiza rentabilnosti) jer pojašnjava odnose između prihoda koji se ostvaruju prodajom i troškova koji nastaju u toku poslovanja tj. operativnih troškova.

Break even tačka (tačka rentabilnosti) je tačka na dijagramu gdje se izjednačavaju prihodi iz prodaje sa ukupnim troškovima. Na samoj tačci break even, kompanija posluje na pozitivnoj nuli a sve ispod predstavlja poslovanje sa gubitkom odnosno sve iznad predstavlja pozitivno poslovanje preduzeća.

Break even tačka / tačka rentabilnosti zavisi od tri faktora: Fiksnih troškova, varijabilnih troškova i prodajne cijene.

Fiksni troškovi su troškovi koji ne trpe nikakvu promjenu zavisno od povečanja ili smanjenja nivoa prodaje ili proizvodnje. To su oni isti troškovi za koje smo rekli da ih ne možemo kontolisati. (takse na imovinu, zakupnina, osiguranje, rate kredita i td.) Napomena: Iako plaćanja po glavnici kredita se na nalaze na Bilansu uspjeha oni se tretiraju kao fiksni troškovi u break even analizi.

Varijabilni troškovi su troškovi koji zavise i variraju zavisno od variranja nivoa prodaje i proizvodnje.

Formula:

Break even tačka = prodaja – varijabilni troškovi – fiksni troškovi

Primjena ove analize je veoma važna zato što omogućava slijedeće:

1. Određivanje nivoa prodaje koji pokazuje gdje preduzeće posluje na pozitivnoj nuli2. Utvrđuje da li je projektovana prodaja pokriva fiksne i varijabilne troškove 3. Utvrđuje da li je kompanija sposobna da odplaćuje svoje dugove4. Pomaže da se utvrdi gdje su potrebne uštede da bi preduzeće poslovalo bolje

Najvažnija funkcija break even analize je u tome da predstavlja vezu izmeđju dva finacijska izvještaja koje tretiramo, između Bilansa uspjeha i Bilansa stanja.

U okviru Bilansa uspjeha često se spominje kategorija ostali prihodi. Ostale

Page 7: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

prihode smo spominjali i u prethodnom izlaganju pa je vrijeme da kažemo šta potpada pod kategoriju ostali prihodi.

Ostali prihodi su prihodi koji se generišu na račun preduzeća a nisu produkt osnovne djelatnosti preduzeća što u našem konkretnom slučaju znači nisu proizašli iz proizvodnje. (prihod od iznajmljivanja, prihod od kamata, prihod od prodaje osnovnih sredstava, prihod od dividendi i td.)

Kao i ostale prihode imamo kategoriju ostalih rashoda ili ostalih troškova. To su troškovi koji su nastali van uobičajenog troškova poslovanja. (primjeri: troškovi zbog prodaje osnovnih sredstava, troškovi zbog prekida proizvodnje, troškovi zbog neopravdanog diskonta na cijenu prodajnu cijenu proizvoda i td.)

Rezime za Bilans uspjeha:

Bilans uspjeha je od ključne važnosti za bilo kakvo ispitivanje poslovanja preduzeća jer pokazuje prodaju koja je najvažnija za opstanak preduzeća na trzistu, kao i profit koji pokazuje dugoročno vrijednost preduzeća na trzistu. Ipak prije nego što se započne analiza Bilansa uspjeha, radi boljeg razumijevanja stanja u preduzeću treba imati predznanje o industriji kojom se preduzeće bavi i njenoj poziciji na tržištu, kao i poznavanje ciklusa proizvodnje, sezonalnosti proizvodnje te vrijeme trajanje specifičnog proizvoda.

Analiza pocinje sa analizom prihoda. Analiticar uporedjuje prihode i troškove. Obavezno se mora uključiti u analizu obim prodaje, trendovi prodaje, proizvod i usluge koje prate taj proizvod, lista narudzbi, popusti kupcima, roba data na pocek, povrat neprodate robe i prodaja koja se izvrsila u okviru proizvodnih pogona.

Analiza troškova, kao slijedeći korak, uključuje procjenu dvije osnovne grupe troškova a to su troškovi prodatih proizvoda i operativne troškove. Troškovi prodatih proizvoda se sastoje od nabavke zaliha, troškova rada, proizvodnje, amortizacije i neproizvodnih troškova.

Analitičar treba obratiti pažnju na operativne troškove koji se sastoje od troškova prodaje, opštih troškova i administrativnih troškova. Na bazi ove analize moguće je ustanoviti da li se neki troškovi pojavljuju neopravdano i moguće je shvatiti trend kada se ovi troškovi pojavljuju upoređivanjem sa promjenama u nivou prodaje sa promjenama u nivou visine troškova.

2. Bilans Stanja

Bilans stanja daje financijsku sliku preduzeća na određjeni dan po zatečenom stanju. Bilans stanja vrši kategorizaciju svih resursa preduzeća koje nazivamo Aktiva, dugovanja preduzeća koje nazivamo Obaveze i vlasničku investiciju u preduzeće koju nazivamo Kapital. Obaveze i Kapital zajedničkim imenom zovemo Pasiva. Preduzeće koristi aktivu, uključujući zgrade i opremu da proizvede proizvode za prodaju. Aktiva preduzeća je finansirana kompanijinim obavezama (dugovanjima) i vlasničkim kapitalom tj pasivom preduzeća.

Osnovna forma Bilansa Stanja se može predstaviti formulom:

Page 8: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

Aktiva = Obaveze + Kapital

Ova jednostavna formula pomaže analitičaru da razumije konstantne promjene na lijevoj ili desnoj strani jednačine. Promjena na jednoj strani uzrokuje promjenu na drugoj posto jednačina uvijek mora biti u balansu.

U procjeni financijskog stanja u određenoj kompaniji, analitičar koji posmatra Bilans stanja mora obratiti pažnju na Aktivu (šta preduzeće posjeduje), na obaveze (šta se duguje) i na kapital (investicija u poslovanje koju je izvršio vlasnik ili dioničar u poslovanje preduzeća).

Aktiva u Bilansu stanja je izlistana po redu koji određuje vrijednost i likvidnost sastavnih dijelova aktive. Likvidnost je mogućnost zamjene dijelova aktive za gotovinu u najkraćem mogućem vremenu da bi se izmirila dugovanja koja su pristigla za plaćanje. Ako pretvaranjem aktive u gotovinu ne možemo izmiriti obaveze koje su pristigle za plaćanje, kažemo da je likvidnost preduzeća umanjena ili da je preduzeće nelikvidno.

Aktiva može biti tekuća, fiksna (osnovna sredstva) ili netekuća (ostala aktiva).

Tekućom aktivom nazivamo sredstva koja se mogu pretvoriti u gotovinu za vrijeme jednog proizvodnog ciklusa. Obično govorimo o periodu koji je manji od jedne godine.

Tekuća pozicija u smislu likvidnosti preduzeća je razlika izmedju tekuće aktive i tekućih obaveza. Razliku ako je pozitivne vrijednosti nazivamo obrtnim kapitalom.

Tekuća aktiva – Tekuće obaveze = Obrtni kapital

Na pasivnoj strani Bilansa stanja imamo Obaveze i Kapital.

Obaveze su poredane po principu “prioriteta za plaćanje”. Obaveze dijelimo na tekuće obaveze i na dugoročne obaveze.

Vlasnički kapital ili samo kapital možemo posmatrati iz dvije različite perspektive:

Računovodstveno – gdje je kapital predstavljen kao vlasničko inicijalno ulaganje u preduzeće i gdje se neto prihod pridodaje osnivačkom ulogu na kraju operativnog ciklusa.

Financijski - Kapital predstavlja neto razliku između vrijednosti aktive i nivoa obaveza.

Aktiva:

Tekuća Aktiva je aktiva koja može biti pretvorena u gotovinu u kratkom roku kroz poslovanje preduzeća u periodu koji je kraći od jedne godine. U tekuću aktivu ubrajamo gotovinu, dionice / obaveznice, potrazivanja od kupaca i

Page 9: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

zalihe.

Gotovina – po principu likvidnosti gotovina je prva pokazana na strani aktive.

Dionice / obaveznice – zauzimaju drugo mjesto u redu prateći princip likvidnosti. Preduzeća ih čuvaju jer mogu donijeti dobit na trzistu dionica i u mnogo slučajeva je bolje imati vrijednosne papire nego gotovinu u banci koja donosi samo dobit na osnovu kamate po viđenju.

Potraživanja od kupaca na kraju rezultiraju pretvaranjem u gotovinu na računu preduzeća. Ipak u našim uslovima kada naplata potraživanja nije jednostavna bolje je požuriti sa pretvaranjem potraživanja u gotovinu na računu. Treba reči da neka potraživanja ostaju nenaplaćena i postaju gubitak iz poslovanja ili loš dug.

Zalihe se sastoje od tri komponente a to su sirovine, polu-proizvodi i gotovi proizvodi. Ove tri kategorije su takođe poredane po principu likvidnosti tj. najlakše je u gotovinu pretvoriti gotove proizvode pa je redosljed važnosti zaliha po principu likvidnosti slijedeći: gotovi proizvodi, poluproizvodi i sirovine.

Ostala tekuća aktiva nema veću važnost. Sastoji se od manjih pozitivnih priliva na račun preduzeća kao sto su preplaćeni troškovi od kojih se očekuje povrat u određenom iznosu, gotovinska vrijednost životnog osiguranja. Vrijeme povrata ovakvih sredstava je teško ustanoviti i može se dogoditi da je za povrat potrebno više od jedne kalendarske godine što se ne uklapa u definiciju tekuće aktive pa ih u praksi i ne treba tako tretirati.

Netekuća aktiva je aktiva za koju ne ocekujemo da se može pretvoriti u gotovinu u roku kracem od jedne godine. Osnovna kategorija netekuće aktive su osnovna ili stalna sredstva. Osnovna ili stalna sredstva su Zemljiste, Zgrade i Oprema u vlasnistvu preduzeća.

Kod određivanja vrijednosti osnovnih sredstava uglavnom se uzima knjigovodstvena vrijednost osnovnih sredstava. Knjigovodstvena vrijednost osnovnih sredstava se dobija umanjivanjem vrijednosti osnovnih sredstava putem amortizacije na godišnjem nivou. Ipak stvarnu vrijednost osnovnih sredstava određuje tržište.

Vrijeme je da pomenemo i da pojasnimo kategoriju amortizacije jer govorimo o knjigovodstvenoj vrijednosti a ova vrijednost direktno zavisi od amortizacije. Sva osnovna sredstva izuzev zemlje se amortizuju protokom vremena. Zakonom je predviđena amortizaciona stopa za određena stalna sredstva.

Amortizacija je negotovinski trošak.

Obaveze:

Obaveze kao i Aktivu (sredstva) dijelimo na tekuće i dugoročne obaveze.

Tekuće obaveze su obaveze koje dolaze na naplatu u toku jedne godine ili kraće. Pod tekuće ili krakoročne obaveze ubrajamo mjenice plative banci, komercijalne papire, dobavljače, zajmove uzete od vlasnika ili povezanih

Page 10: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

preduzeća i poreske obaveze vezane za tekuću godinu.

Za plaćanje kratkoročnih ili tekućih obaveza moraju postojati gotovinska sredstva stalno dostupna i ove obaveze diktiraju potrebu da preduzeće stalno bude likvidno. Kao sto vidimo tekuće obaveze su u uskoj vezi sa tekućim sredstvima.

Mjenice plative banci učestalo predstavljaju kratkoročno finansiranje tekućih sredstava i to uglavnom za podmirenje nabavki od dobavljača i za stvaranje zaliha. Preduzeća koja imaju sezonsku proizvodnju od banke mogu traziti sezonski kredit da bi zaokružili svoj ciklus proizvodnje i u istoj godini kada je zajam uzet od banke te odplatili isti kreditoru.

Komercijalni papiri u pravilu predstavljaju neobezbijeđen dug (hipotekom ili nekom drugom vrstom zaloga) plativ u roku od 270 dana i u iznosu ne većem od 100,000 KM. Ovakav način finaširanja je dostupan samo preduzećima koja imaju visok kreditni rejting kod svoje banke.

Mjenice plative drugim pravnim licima su sredstva uzeta od drugih pravnih lica koja nisu banke.

Plaćanje dobavljačima je normalan način poslovanja koji se izvršava u dogovoru sa dobavljačima da bi preduzeće pod povoljnim uslovima za nabavku zaliha i obezbjeđivanje usluga za preduzeće od strane preduzeća koje imaju specijalizirane usluge. Dug prema dobavljačima predstavlja stalan izvor bezkamatnog finansiranja preduzeća koji se obnavlja kada se plati obaveza nastala po prethodnom zaduženju. Dug prema osnivačima, partnerima kao i dug prema povezanim preduzećima se knjiži kao tekuća obaveza osim ako nije taj dug tretiran kao subordinirani dug.

Subordinirani dug je dug čije je izmirenje striktno definisano sporazumom ili ugovorom i odnosi se samo na dug prema osnivačima, partnerima ili povezanim preduzećima.

Nagomilani troškovi / obaveze predstavljaju neplaćene troškove koji se iskazuju na bilansu uspjeha ali nisu izmirene.

Tekuća dospječa za dugoročni kredit je zapravo plaćanje glavnice po partiji kredita. Ova plaćanja mogu biti godišnja, kvartalna ili mjesećna.

Porezi po osnovu prihoda su obaveze koje se moraju izvršiti prije slijedećeg godišnjeg obračuna poreza po osnovu prihoda.

Dugoročne obaveze uključuju dugoročna dugovanja, subordinirani dug ako je sporazum o tom dugu regulisan na period duži od jedne godine, obaveze prema rezervama i takse na odloženo plaćanje. Odplaćivanje dugoročnog kredita uobičajeno predstavlja seriju uplata za vrijeme dužeg vremenskog perioda.

Dugoročni dug predstavlja obavezu sa rokom dospjeća koji je duži od jedne godine. Obično se koristi za kupovinu osnovnih sredstava koja su kapitalna

Page 11: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

investicija za svako preduzeće.

Subordinirani dug je po prioritetu izmirenja na nižem mjestu nego ostala dugovanja i odnosi se na dug prema osnivačima, partnerima ili povezanim preduzećima. Izmirenje ovog duga je uvijek regulisano ugovorom. Uglavnom se koristi kada vlasnici preduzeća zaključe da im je bolje izmiriti određeni dug privatnom pozajmicom umjesto da se dugovanje plaća iz aktive preduzeća ili iz osnivačkog kapitala.

Rezerve u poslovanju su obaveze koje će doći na naplatu u budućnosti. Ne smatraju se formalnim dugom koji se mora izmiriti u nekom kratkoročnom ili dugoročnom periodu već obavezom koja ce doći na naplatu teoretski nekad u budućnosti.

Odložene obaveze poreza na prihod su tipičan primjer rezervi. Koriste se da bi se pokrile razlike u slučaju da je moguće neslaganje sa poreskim organima u odnosu na visinu obaveze koju treba platiti državi.

Obaveze nastale po osnovu slučaja mogu biti ozbiljna prijetnja opstanku preduzeća. Ove obaveze uključuju preuzete pravne obaveze, sudske postupke, akreditive, punomoćne financijske odstetne zahtjeve i garancije. Ovakve obaveze mogu natjerati preduzeće da proglasi bankrot.

Osnivački kapital je razlika izmedju ukupne aktive i ukupne pasive. Osnivački kapital se može sastojati od dionica, uplaćene dobiti iz poslovanja, zadržane dobiti i blagajničkih zapisa.

Dionice / Akcije (Obične dionice/akcije, po nominalnoj vrijednosti, preferirane akcije)

Dionički večinski paket je minimalna zakonska vrijednost paketa dionica koja uobičajeno vrijedi onoliko kolika je nominalna vrijednost dionica. Večinski dionički paket omogućava vlasniku da glasa na sastancima dioničara kao sto i omogućava da vlasnik ucestvuje u eventualnoj podjeli prihoda putem dividendi u srazmjeri koliki je procenat ucesca vlasnika dionica u totalnom kapitalu preduzeća. Dividende se smatraju menadžerskim prihodom.

Uplaćena dobit iz poslovanja se ostvaruje kada se dionice određene nominalne vrijednosti prodaju na tržištu dionica iznad nominalne vrijednosti i sa ostvarenom razlikom se poveca osnivački kapital.

Preferirane akcije ne obezbjeđuju pravo na glasanje ali se dividende nagomilavaju po određenoj stopi koja se dogovori prilikom izdavanja dionica. Prednost posjedovanja preferiranih akcija je u tome što vlasnici ovakvih akcija imaju prednost u naplati svojih dionica u odnosu na vlasnike kontrolnog seta dionica u slučaju likvidacije preduzeća.

Zadržana dobit predstavlja neto dobit (dobit koja preostaje po izmirenju poslovanja) koja se zadržava u preduzeću kao izvor finansiranja. Isto vrijedi i za eventualni gubitak kao rezultat poslovanja s tom razlikom da se onda vrijednost kapitala umanjuje.

Page 12: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

Blagajnički zapisi /dionice su dionice koje je preduzeće izdalo a poslije odkupilo na tržistu i zadržalo u svom posjedu. Obično se odkup vrši po tržišnoj cijeni koja je kao i u naprijed navedenom slučaju, viša od nominalne vrijednosti pa se kao rezultat odkupa dionica dešava umanjenje ukupnog osnivačkog kapitala za iznos razlike između tržišne vrijednosti odkupljenih dionica i njihove nominalne vrijednosti.

Izjednačavanje vrijednosti kapitala zapravo znači da se svaka promjena u vrijednosti osnivačkog kapitala mora pojasniti i na kraju tačno izračunati iznos osnivačkog kapitala u preduzeću.

Zaključak o Bilansu stanja:

Razumijevanje Bilansa stanja je krucijalno važno za sprovođenje financijske analize preduzeća. Analiziranjem vrijednosti aktive, ročnosti obaveza koje se moraju platiti i posmatrajući odnos između duga i kapitala, analitičar tačno može predvidjeti sta može ugroziti poslovanje i kako se poslovanje preduzeća može unaprijediti.

3. Objašnjenje pojmova dugovanja prema radnicima i prema državi

Dug prema radnicima:

Poslodavac je dužan da radnicima isplaćuje naknadu za rad. Najvažnija nakanada za rad je mjesečna plaća koja se sastoji od gotovinskog djela novčane naknade koju nazivamo neto plata i obaveza prema državi koje proizilaze iz neto plate. Neto plata i obaveza prema državi nazivamo bruto mjesečnom platom radnika. Obaveza poslodavca je da platu isplati radniku u bruto iznosu.

Plata se uobičajeno obračunava na nivou neto plate, a zatim se po propisanim stopama pretvara u bruto platu koja je u većini slučajeva osnovica za obračun doprinosa.

Primjer obračuna:

Obračun plate (primjer):Neto plata 500.00Zbirna stopa za preračun neto plate u bruto na osnovu poreza i doprinosa koji ulaze u bruto platu:Formula: p' = px100/100-pp= 32%p'=32x100/100-32= 3200/68=47,0588235%

Bruto plata= neto plata x (1+p') = 500 x 1,470588235 =735.00

Porez iz plate 5% na neto = 25Doprinosi iz plate 32% na bruto = 235.2(Ovo ide na teret uposlenika, a plaća poslodavac)Doprinosi na platu 11,5% na bruto = 84.53Poseban porez na teret poslodavca 0,5% na neto = 2.5

Page 13: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

Ukupne obaveze poslodavca:neto plata = 500.00porez na platu = 5doprinosi iz plata = 235.2doprinosi na plate = 84.53poseban porez = 2.5Ukupna obaveza poslodavca = 847.71 KM

Pored nabrojanih obaveza poslodavac ima još i obaveze za članstvo u komorama, ali je ono na dobrovoljnoj bazi.Minimalna plata trenutno u FBiH je 60% prosječne neto plate u FBiH.

Ostale obaveze poslodavca prema radniku su precizirane u zakonu o radu. Obaveze su slijedeće:

1. Topli Obrok2. Regres za godišnji odmor3. Dnevnica za službeni put4. Troškovi smještaja za radnika za vrijeme trajanja službenog putovanja5. Otpremnina za radnika koji prestaje raditi u iznosu broj godina staza puta jedna trećina prosjećne plate u zadnja tri mjeseca.

Svako neizmirivanje ovih obaveza prema radniku kreira dug prema radniku. Neisplaćivanje gotovinskog iznosa radničke naknade za rad je direktan dug prema radniku. Neisplaćivanje obaveza koje proizilaze iz neto plate kreira dug poslodavca prema državi.

4. Praktična vjezba analiziranja financijskog stanja preduzeća

Bilans uspjeha i Bilans stanja /praktičan primjer

Uspješno preduzeće – Bilans Uspjeha

Bilans Stanja2002 KM

2003 KM

razlika KM

(02-03)

+ Prodaja884 100.0%

963 100.0%

79 8.9%

-Cijena prodatih proizvoda

424 48.0%

453 47.0%

29 6.8%

= Ukupan profit

460 52.0%

510 53.0%

50 10.9%

- Troškovi prodaje

50 5.6% 52 5.4% 2 4.0%

- Opšti, adm. troškovi

336 38.0%

385 40.0%

49 14.6%

= Ukupni 386 437 51 13.2%

Page 14: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

operativni troškovi

43.6% 45.4%

= Operativni profit

74 8.4% 73 7.6% (1) (1.3%)

+ Ostali prihodi

5 0.6% 8 0.8% 3 60.0%

- Troškovi kamate

15 1.7% 18 1.9% 3 20.0%

= Neto profit prije poreza

64 7.2% 63 6.5% (1) (0.2%)

- Porezi 20 2.2% 21 2.2% 1 5.0%

=Neto profit poslije poreza

44 5.0% 42 4.4% (2) (4.5%)

Bilans Uspjeha2002 KM

2003 KM

razlika KM

(02-03)

Aktiva          Gotovina 15 8.3% 18 9.5% 3 20.0%

+ Kupci 85 47.0% 84 44.4% (1) (1.2%)+ Zalihe 44 24.3% 48 25.4% 4 9.1%

=Ukupno tekuća aktiva

144 79.5%

150 79.4%

6 4.2%

Oprema 42 23.2% 45 23.8% 3 7.1%+ Vozila 33 18.2% 48 25.4% 15 45.5%

=Ukupno osnovna sredstva

75 41.4% 93 49.2% 18 24.0%

- Amortizacija 45 24.9% 63 33.3% 18 40.0%

=Neto osnovna sredstva

30 16.7% 30 15.9% 0 0.0%

+Unaprijed plaćeni tos.

7 3.9% 9 4.8% 2 28.6%

=Ukupno Aktiva

181 100.0%

189 100.0%

8 4.4%

Obaveze          

 Plative mjenice

45 24.9% 15 7.9% (30) (66.7%)

+ Dobavljači 40 22.1% 43 22.7% 3 7.5%

+Tekuće obaveze po dug. dugu

10 5.5% 15 7.9% 5 50.0%

+Nagomilani troškovi

8 4.4% 10 5.3% 2 25.0%

=Ukupno tekuće obav.

103 56.9%

83 43.9% (20) (19.4%)

+ Dugoročni 5 2.8% 10 5.3% 5 100.0%

Page 15: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

dug

=Ukupno obaveze

108 59.7%

93 49.2% (15) (13.9%)

Kapital          Dionički kapital

1 0.5% 1 0.5% 0 0.0%

+Zadržana dobit

72 39.8% 95 50.3% 23 31.9%

=Ukupno kapital

73 40.3% 96 50.8% 23 31.5%

Komentar na prethodni bilans stanja i bilans uspjeha:

U bilansu uspjeha, primječujemo da je porasla prodaja u periodu od jedne godine. Prodaja je osnovna kategorija i prvo što se moramo zapitati sta je uzrokovalo porast prodaje?Da bi došlo do povečanja prodaje morala se dogoditi neka investicija u povečanje kapaciteta proizvodnje tj. u osnovna sredstva ili se radi o boljem marketinškom pristupu tržištu što je uzrokovalo veću tražnju proizvoda. Da bi odgovorili na ova pitanja moramo se skoncentrisati na ostale stavke u bilansu uspjeha a kasnije i u bilansu stanja. U slijedećoj kategoriji cijena prodatih proizvoda, primjećujemo da je ona procentualno niža u odnosu na prodaju mada je u odnosu na obim prodaje iz prethodne godine nominalna stavka viša. Ukupan profit je takođe viši nego prethodne godine za 1%.Došlo je do povečanja administrativnih troškova. Znači da je administracija u prethodnoj godini povečana zbog povečanja obima posla ili su se u radu administracije javili novi poslovi koji su uzrokovali povečanje troškova. Potvrdu ove teze nalazimo u povečanju operativnih troškova iz jedne godine u drugu. Operativni profit je opao ali je došlo do povečanja ostalih prihoda.Troškovi kamate su porasli što nas dovodi do zaključka da je preduzeće sigurno uzelo zajam. Daljnjim uvidom u financijski izvještaj možemo zaključiti u šta je zajam iskorišten. U tome će nam najviše pomoći uvid u bilans stanja. Prije nego se osvrnemo na analizu bilansa stanja pogledajmo kategoriju profita i neto profita. Tu je takođe došlo do smanjenja iz godine u godinu a to nas samo uvjerava u istinitost pretpostavke jer investicija u kapitalna sredstva u pravilu umanjuje kategoriju profita u periodu odmah nakon sto se desila kapitalna investicija.

U bilansu stanja došlo je do promjene u nivou dostupne gotovine. To je vrlo važno jer to znači da je preduzeće likvidnije nego što je bilo a takođe da bez problema servisira zajam ako je uzet u šta još nismo sasvim sigurni mada je vjerovatnoća da se to dogodilo sa svakom stavkom koju posmatramo sve veća.

Kod kupaca nema veće promjene mada se može zaključiti da je naplata od kupaca malo bolja. Interesantna je kategorija zaliha jer je tu doslo do povečanja sto nam govori da se desila investicija u nabavku sirovina. Nominalno je došlo do povečanja tekuće aktive što opet potvrđuje da je preduzeće likvidnije nego što je bilo. Vidimo da se takođe dogodilo povečanje u nivou opreme i to uprkos amortizaciji koja je morala biti obračunata na kraju prethodne godine. Posebno značajna promjena se dogodila u kategoriji vozila i sada već možemo sa

Page 16: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

sigurnošću reči da je preduzeće u prethodnom periodu uzelo zajam i taj zajam utrošilo u poboljšanje opreme, nešto obrtnog kapitala i naročito je bila prisutna investicija u poboljšanje voznog parka. Osnovna sredstva su značajno porasla i generalno uzevši aktiva tj. sredstva preduzeća su značajno uvećana u odnosu na prethodnu godinu. Takođe, preduzeće je imalo dovoljno sredstava da neke obaveze u jos većem obimu unaprijed plati a da se to ne odrazi na smanjenje gotovine. Naprotiv, gotovina je veća nego što je bila. S druge strane obaveze su umanjene. Mjenice su plaćene u značajnom iznosu. Možda ih je preduzeće odkupilo i zadržalo u kategoriji osnivačkog kapitala. Povečao se obim poslovanja sa dobavljačima sto je najlogičnija posljedica povečanja prodaje u cjelosti. Tekuće obaveze po dugoročnom dugu su porasle. Dakle, preduzeće je uzelo dugoročni kredit što je jedini ispravan način da se izvrši investicija u osnovna sredstva. Osnovno pravilo je da se dugoročni zajmovi uvijek koriste za investiranje u osnovna sredstva. Za te svrhe se nikada ne koriste kratkoročni zajmovi. Iz tekućih obaveza primječujemo da je došlo do smanjenja nivoa obaveza iz godine u godinu. Preduzeće lakše servisira svoje obaveze što će reči da je dio tekućih kratkorocnih obaveza pretvoren u dugoročne. To je takođe poboljšalo generalno stanje u preduzeću. Pretvaranje kratkoročnih obaveza u dugoročne je uvijek dobra poslovna politika. Zadrzana dobit je mnogo veća nego u prethodnoj godini sto se značajno odrazilo na nivo osnivačkog kapitala koji je jako porastao u periodu od jedne godine.Preduzeće stoji jako dobro i vrlo uspješno posluje. Bilans Stanja za BiH preduzeće u procesu privatizacije:

Aktiva u KM 2000 2001 2002Tekuća sredstvaGotovina 1,951 1,035 16,137Nenaplaćena potraživanja

12,719 20,471 40,772

Unaprijed izv. plaćanja RezerveUkupno tekuća Sredstva

14,670 21,506 56,909

Osnovna sredstva

Zemljiste 533,468 533,468

Zgrade 198,457 189,843 181,229Oprema, namještajAkumulirana amortizacijaUkupno osnovna sredstva

746,595 723,311 181,229

Ostala sredstva 488 488

Page 17: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

Ukupno sredstva

747,083 745,305 238,138

 

Obavezetekuće Zaostala dugovanja

9,045 1,640 8,107

Kratkoročni krediti Ostale kratkoročne obaveze

62,198 28,766 34,296

Ukupno tekuće obaveze

71,243 30,406 42,303

Dugoročne obaveze Dugoročni zajmoviUkupno dugoročne obavezeKapitalPrivatni kapital 12,261 12,261 568Drzavni kapital 749,698 749,698 195,267Zadrzani dobitak/gubitak

(87,561) (47,060)

Ukupno Kapital

675,119 714,899 195,835

Ukupno kapital i obaveze

747,083 745,305 238,138

U ovom slučaju analiziramo samo bilans stanja. Bilansa uspjeha nema pa čemo pretpostaviti da je proizvodnja zaustavljena. Bilans stanja u daljnjoj analizi podržava ovu pretpostavku.

Interesantno je da u preduzeću postoji određeni iznos gotovine koji je u prve dvije analizirane godine na relativno istom nivou. U trećoj godini, gotovina se povečava te je zanimljivo istražiti šta se dogodilo da se nivo gotovine povećao ako nema proizvodnje.

Nenaplaćena potraživanja rastu iz godine u godinu. U prve dvije godine taj rast nas dovodi do zaključka da je menadžment preduzeća loše vodio poslovnu politiku jer je povećanje nenaplaćenih potraživanja siguran znak loše poslovne politike. U trećoj godini je taj iznos značajno porastao što nas dovodi do zaključka da se u poslovanju preduzeća desilo nešto dramatično.

Nije bilo unaprijed izvršenih plaćanja a ne postoje ni rezerve u poslovanju. Zaključujemo da preduzeće nema dugoročnu poslovnu politiku ili što je vjerovatnije da nema ni proizvodnje a samim tim nema ni razloga za rezervama

Page 18: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

niti za unaprijed izvršenim plaćanjima što je znak postojanja ciklusa proizvodnje.

Interesantno je da je stalno prisutan rast nivoa tekućih sredstava iz godine u godinu. Već sada možemo zaključiti da je preduzeće izvršilo određenu prodaju osnovnih sredstava što je rezultiralo povečanjem stanja gotovine. Gotovina nije porasla iz porasta prodaje jer prodaje nema pa je jedino moguće objašnjenje da se desila prodaja kapitalnih sredstava.

U osnovnim sredstvima vidimo da se vrijednost zemlje prenosi iz godine u godinu u istom iznosu (u slučaju zemlje ne vrijedi amortizacija mada je i zemljište osnovno sredstvo za rad). U trećoj godini vrijednost zemlje se ne iskazuje što znači da se desila prodaja ovog osnovnog sredstva. U kasnijoj analizi bilansa, primjetićemo da u preduzeću još uvijek postoji dio državnog kapitala što znači da preduzeće još uvijek nije privatizovano i da proces privatizacije tek slijedi. Činjenica da je zemlja prodata prije privatizacije, dovodi nas do zaključka da je možda ta zemlja prodata u procesu “male privatizacije”, koja se odvijala prije par godina. Kupac je izvršio određene uplate na račun i to objašnjava povečanje gotovine. Takođe je očito da su gotovinske uplate od strane kupca neznatne u odnosu na vrijednost zemlje kao osnovnog sredstva zemlje. Pretpostavljamo iz kategorije nenaplaćena potraživanja da kupac još duguje preduzeću po kupoprodajnom ugovoru.

Zgrade su kao osnovno sredstvo ostale u vlasništvu ovog preduzeća i njihova se vrijednost iz godine u godinu umanjuje po osnovu godišnje amorizacije.

Ostala sredstva se takođe više ne vode kao vrijednost u izvještaju za zadnju godinu pa možemo pretpostaviti da su i ona prodata u procesu “male privatizacije”.

Činjenica da ne postoje tekuće obaveze, da su zaostala dugovanja u jednom periodu bila izmirena ili smanjena, kao i da su smanjene kratkoročne i tekuće obaveze, dovodi nas do zaključka da je preduzeće iskoristilo sredstva dobijena iz prodaje zemljista na servisiranje ovih obaveza. Nakon što su se ove obaveze servisirale te značajno smanjile sredstvima dobijenim iz prodaje osnovnog sredstva, one su u narednom periodu nastavile da rastu u zadnjoj posmatranoj godini.

Zaostali dug i dalje postoji u bilanci preduzeća. Tesko je reči na šta se ovaj dug tačno odnosi ali imamo osnova da pretpostavimo da je dug dijelom prema radnicima. Po prodaji osnovnih sredstava (zemljista) taj dug je bio drasticno smanjen ali se onda protokom vremena počeo opet povečavati. Dug prema radnicima se sastoji od neisplaćenog dijela neto plate i od obaveza koje proizilaze iz neto plate prema drzavi.

Preduzeće u prve dvije godine posluje sa gubitkom. Umanjenje vrijednosti kapitala koje proizilazi iz poslovanja sa gubitkom nije prenoseno u narednu godinu te se totalno sravnjenje kapitala po osnovu gubitka iz prethodnih godina nikada nije dogodilo. Sve ovo znači da je vrijednost preduzeća još i manja nego što je to predstavljeno u bilansu stanja.

Pripremio: Mladen Živojnović, Ekonomista Centar za solidarnost Bosna i

Page 19: OSNOVI FINANCIJSKOG RAČUNOVODSTVA

Hercegovina

Rad Centra za solidarnost, Bosna i Hercegovina, finansijski podržava Američka agencija za međunarodni razvoj, USAID