10. OTEENJA PERIFERNIH IVACA

Periferni ivani sustav (PS) ine svi ivci izvan SS-a (koga ine mozak i kraljenina modina). Modani ivci koji povezuju glavu i lice neposredno sa mozgom, ivci koji povezuju oi i nos sa mozgom i svi ivci koji povezuju kraljeninu modinu sa ostatkom tijela sastavni su dijelovi perifernog ivanog sustava.Mozak je u vezi sa veinom tijela preko 31- og para kraljeninih ivaca koji izlaze iz kraljenine modine. Svaki par kraljeninih ivaca ukljuuje ivac na prednjoj strani kraljenine modine koji nosi informacije iz mozga u miie (eferentna motorna vlakna) i jedan ivac na stranjoj strani koji nosi osjetne informacije u mozak (aferentna motorna vlakna). Kraljenini ivci povezani su jedan s drugim preko pleksusa u vratu, ramenu i zdjelici, gdje se dijele na manje, zbog inervacije distalnih dijelova tijela.Periferni ivci su zapravo snopovi (spletovi) ivanih vlakana. Neki su vrlo mali (promjera manjeg od 0,04 cm), a neki sasvim veliki (promjera veeg od 0,6 cm). Vea vlakna prenose

informacije koje aktiviraju miie (motorika ivana vlakna) i osjete dodira i poloaja

(osjetna ivana vlakna). Manja osjetna ivana vlakna prenose osjete boli i temperature

(autonomni ivani sustav). Schwannove stanice se nalaze oko svakog ivanog vlakna te

stvaraju mnogostruke slojeve masnog izolacijskog tkiva koje se zove mijelinska ovojnica.

Slika 1. ivani sustav- Periferni ivani sustav (oznaen plavom bojom)

10.1. Uzroci oteenja pojedinih ivacaOteenja nastaju kao komplikacije nekog dugotrajnog poremeaja kao to je dijabetes,

alkoholizam, zbog nedostatka nekih vitamina ili zbog tumora u odreenim dijelovima tijela. Postoje i drugi uzroci oteenja perifernih ivaca kao prekomjerne doze nekih lijekova te prekomjerna izloenost nekim kemikalijama (naroito arsenu, ivi, olovu).

Najee se javljaju uz sistemske poremeaje, avitaminoze, toksina djelovanja. Najei uzrok nastanka mononeuropatija je fizika ozljeda. esto ozljedu uzrokuje

dugotrajan pritisak na ivac koji prolazi blizu povrine tijela u blizini kotane izboine (lakat, rame, runi zglob, koljeno). Pritisak prilikom vrstog sna moe biti dovoljno dug da oteti ivac, naroito kod osoba pod anestezijom ili kod osoba koje imaju smanjen osjet zbog nekog drugog razloga te starijih osoba vezanih uz krevet. U uzroke nepovoljnog pritiska takoer

spadaju nepravilno postavljeni gipsani zavoj, nepravilna upotreba taka i produena razdoblja u ueem poloaju (kao pri radovima u vrtu). Periferni ivci mogu se otetiti i prilikom

napornih aktivnosti, nezgodi, dugotrajnoj izloenosti hladnoi ili vruini ili zraenju zbog lijeenja tumora. Pojedini periferni ivci ee su oteeni jer se nalaze na predilekcijskim mjestima. To vrijedi za n. medianus u runom zglobu (posljedica je sindrom karpalnog kanala), n. ulnaris u laktu, n. radialis u nadlaktici te n. peroneus u potkoljenici.

Osnovna podjela oteenja je prema nainu nastanka i zahvaenosti perifernih ivaca:1. Kompresivni sindromi- esto se pogreno dijagnosticiraju kao radikularni sindromi uslijed degenerativnih promjena kraljenice. Najei kompresivni sindromi jesu: sindrom ulnarnog sulkusa (n. ulnaris), sindrom leita supinatora (n. radialis), sindrom karpalnog kanala (n. medianus), sindrom Guyonove loe (n. ulnaris), meralgia paresthetica (n. cutaneus femoris lateralis), sindrom tarzalnog kanala (n. tibialis).2. Mononeuropatije ili polineuropatije (oteenje jednog ili vie perifernih ivaca)- uzrok moe biti mehaniki kao to je pritisak, nagnjeenje, istezanje, neodgovarajui poloaj, imobilizacija. Moe nastati akutno ili kronino.10.2. Klinika slika oteenjaU klinikoj slici dominiraju ispadi u inervacijskom podruju odreenog ivca. Dominira osjeaj trnjenja, arenja, utrnutost, odrvenjelost, osjeaj stezanja u distalnim dijelovima ekstremiteta, to je posebno izraeno na stopalima i akama te slabija miina snaga i bolni grevi u potkoljenicama. Izraen je i umjereni gubitak miine mase na potkoljenicama i stopalima. Simptomi se u pravilu sporo razvijaju. Motoriki simptomi kroninih polineuropatija na poetku se jedva uoavaju te s prolaskom vremena poinju potekoe sa hodanjem. Na poetku se razvija miina slabost preteno ekstenzora stopala i prstiju uz gubitak miine mase potkoljenica. Kasnije se razvijaju sekundarne promjene kao deformacija stopala i umjereno ogranienje pokretljivosti u glenjevima. Simptomi se mogu javljati s razliitim intenzitetima kod pojedinih osoba. Proces rehabilitacije i kineziterapije mora se individualno planirati i postepeno provoditi. 10.3. Obiljeja oteenja pleksusa

Razlikujemo slijedee karakteristike oteenja:

a) iradijacija boli i poremeaj osjeta s jasnom dermatomskom lokalizacijom i prekrivanjemb) motoriki ispadi razliitih kombinacija

c) poremeaj znojenjad) oslabljenost refleksa iji je refleksni luk prekinut u podruju pleksusa Slika 2. Prikaz plexusa Slika 3. Dermatomi

10.4. Cervikalni pleksusCervikalni (vratni) pleksus omoguuje ivanu povezanost s glavom, vratom i ramenima.

Sainjavaju ga gornje grane 4 cervikalna korijena (C1-C4).Oteenja izazivaju traume, operacije, prostrijelne ozljede.Simptomi su: glavobolja, slabost, atrofija i spazam miia vrata.

Slika 4. Cervikalni pleksus10.5. Plexus brahialis

Brahijalni pleksus omoguuje povezanost ivaca prema grudima, ramenima, nadlakticama,

podlakticama i akama. Nastaje od prednjih grana 4 donja vratna i prvog torakalnog ivca. Slika 5. a) i b) Plexus brahialis10.5.1. Gornje oteenje pleksusaGornje oteenje- Erbova kljenut, oteena su vlakna C5-C6 korijena. Kljenut miia ruke i ramena- m.deltoidus, m.supraspinatus, m.infraspinatus, m.biceps brahii, m.brachialis,

m.brachioradialis.Osjetni ispadi- podruje deltoideusa i radijalne strane podlaktice i ake.Ruka mlohavo visi, rotirana je prema unutra- nemogua je antefleksija i eksterna rotacija, te

fleksija lakta.Izostanak refleksa bicepsa i brahialisa, dok je refleks tricepsa uredan.Najee nastaje kao posljedica istezanja, kompresije korjenova C5 i C6, ili prilikom prolaska kroz poroajni kanal. 10.5.2. Donje oteenje pleksusaNaziva se Klumpkeova pareza ili paraliza, oteenje u nivou C8-Th1.Oituje se parezom malih miia ake i tenara i fleksora prstiju. Oslabljen je refleks tricepsa

i osjet ulnarne strane podlaktice i ake. Ekstenzori su ouvani.Oteenja brahijalnog pleksusa najee su posljedica traume (pad s motora), frakture

klavikule, ubodnih i prostrijelnih rana, poroajne traume. Mogu se desiti pri spavanju ili

optereenju od ruksaka, te pritiskom tumora. Slika 6. a) i b) Brachial plexus (prednja strana, glavne grane)10.6. Oteenje perifernih ivaca ruke10.6.1. N. axillaris (pazuni ivac)N. axillaris nastaje iz korjenova C5-C6 i C7. Motoriki inervira m.deltoideus i m.teres minor.

Osjetno inervira kou vanjske strane nadlaktice iznad srednjeg dijela m.deltoideusa.

Oteenja n. axillarisa uzrokuju nemogunost abdukcije i antefleksije ramena. Najea

oteenja su traumatske prirode, luksacija ili subluksacija ramenoga zgloba, te u vidu

kompresivne lezije kao posljedica neodgovarajueg pritiska zbog koritenja podpazunih taka.

Slika 7. N. axillaris

10.6.2. N. musculocutaneus (miino- koni ivac)

N. musculocutaneus nastaje iz korjenova C5-C6. Motoriki inervira m.biceps brahii i

m.brachialis. Osjetno inervira prednju i lateralnu stranu nadlaktice, te radijalno podruje podlaktice. Lezije n. musculocutaneusa dovode do oteenja fleksije i supinacije podlaktice. Kod oteenja samog ivca fleksija podlaktice se izvodi kao lani pokret, u srednjem poloaju

izmeu supinacije i pronacije aktivnou m. brachioradialisa. Kliniki se nalazi slabost ovih

miia (hipotrofija), smanjen obim pokreta, te ugaen tetivni refleks m. biceps brachii.

Najei uzroci lezije jesu trauma i luksacija ramenoga zgloba.

Slika 8. a) i b) N. musculocutaneus

10.6.3. N. radialis (palani ivac)

N. radialis nastaje iz korjenova C5-Th1. To je mjeoviti ivac koji se u lakatnoj jami dijeli na

dvije grane: povrinsku i dubinsku.

Povrinska grana osjetno inervira kou stranje strane nadlaktice i podlaktice, hrbat ake i

djelomino kou prstiju.

Duboka grana motoriki inervira: m.triceps brahii, m.brachioradialis, m. extensor carpiradialis

i ulnaris, mm. extensor digiti communis i digiti V. proprius, m. supinator, m. abduktor pollicis

longus, mm. extensor pollicis brevis i longus. (Skraeno: m. triceps brahii, lateralna i stranja

skupina miia podlaktice i dio miia tenera).

Glavne motorike funkcije: najveim dijelom ekstenzija podlaktice, runog zgloba i prstiju,

abdukcija palca, supinacija podlaktice, te pregibanje podlaktice u poloaju izmeu supinacije

i pronacije. Slika 9. N. radialisivac moe biti oteen na razliitim razinama pa se razlikuje:

a) donje oteenje n. radialisa oituje se nemogunou abdukcije palca koji je u razini ake,

drugi prsti se ne mogu ekstendirati u proksimalnim falangama.b) oteenje srednjeg dijela (osim navedenih poremeaja) uzrokuje slabost ekstenzije u

runom zglobu te parezu brahioradialnog miia zbog ega aka visi u runom zglobu

(tzv. visea aka). Refleks brahioradialnog miia je ugaen, a refleks m.triceps brachii je odran.

c) kod gornjeg oteenja dijela n. radialisa zahvaena je cijela ruka jer zahvaa i m. triceps

brachii te je njegov refleks oslabljen ili ugaen.

Slika 10. N.RadialisN. radialis izloen je estim oteenjima, prilikom ozljede nadlaktice, pri hodu sa takama,

te zbog trovanje olovom. Najee se javlja kod alkoholiara. Osoba se ujutro probudi s

nemogunou ekstenzije ake. Kompresija nastaje na mjestu gdje ivac zaobilazi humerus,

zbog pritiska nadlaktine kosti na sami ivac (kod alkoholiara koji zaspu s glavom

poduprtom rukom pa nastaje ishemija). Oporavak je u pravilu relativno dobar. Treba to prije poeti s fizikalnom terapijom. 10.6.4. N. ulnaris (lakatni ivac)

N. ulnaris nastaje iz korjenova C8-Th1. Lakatni ivac je mjeoviti ivac.

Motoriki inervira m. flexor digiti profundus, m. abductor et opponens digiti V., m. lumbricales (III. i IV.), mm. interossei, m. adductor pollicis, m. flexor carpi ulnaris.

Glavne motorike funkcije: fleksija ake, abdukcija i opozicija V. prsta, adukcija palca,

abdukcija i adukcija prstiju (mali miii ake).

Osjetna inervacija: volarni i ulnarni dio ake. Prijelomi u laktu najee uzrokuju kompresiju ivca. Nastaje gubitak osjeta u IV. i V. prstu te atrofija malih miia ake. Nemogunost izvoenja fleksije ake.

Oteenjem u distalnom dijelu (ispod lakatnog zgloba, tzv. Fromentov znak) nastaje atrofija malih miia ake to dovodi do tipinog izgleda ake (tzv. pandasta aka). Osim

kompresije ivca zbog prijeloma lakta, ivac moe biti oteen i pritiskom na lakat zbog

dugotrajnog leanja, ili moe biti mehaniki oteen pri artrozi lakatnog zgloba. Slika 11. a) i b) Oteenja n. ulnarisa10.6.5. N. medianus (sredinji ivac)N. medianus nastaje iz korjenova C6-Th1. Sredinji ivac najdeblji je ivac runog spleta.

Motoriki inervira: m. flexor carpi radialis, mm. pronator teres et quadratus, m. flexor

digitorum superficialis, mm. flexor pollicis longus et brevis, m. abduktor pollicis brevis,

m.opponens pollicis, mm. lumbricales I. i II.

Glavne motorike funkcije: fleksija runog zgloba, pronacija podlaktice i ake, fleksija prstiju

u I. metacarpalnom zglobu, abdukcija i opozicija palca.

Osjetno inervira brojne miie, kou prednje strane podlaktice i tenera, te djelomino kou

prstiju (dlansku stranu I. prsta do radijalne polovice IV. prsta), dorzalnu stranu II. i III. prsta te

radijalnu polovicu IV. prsta.

Slika 12. N.medianusOteenje n. medianusa u distalnom dijelu podlaktice uzrokuje kljenut svih miia ake koje

ivac inervira, posebno opozicija i abdukcija ake, nastaje atrofija jagodice palca. Manifestira

se nemogunou dranja boce ili ae jer je hvatanje palcem nemogue te nastaje tzv.

majmunska aka.

Oteenje u nadlaktici ili u lakatnom zglobu (proksimalnom dijelu) uzrokuje slabost pronacije

podlaktice i fleksije ake, a pri pokuaju fleksije prstiju flektiraju se samo IV. i mali prst,

djelomino srednji prst, a kaiprst i palac ostaju nepokretni i nastaje tzv. aka propovjednika.

Osjetni su poremeaji neugodne parastezije koja se u oba oteenja ivca prostiru istim

podrujem.

N. medianus moe biti oteen zbog suprakondilarnog prijeloma humerusa, ozljedom

lakatnog zgloba, podlaktice, runog zgloba, paravenskim unosom lijeka u lakatnoj jami, a

jedan od najeih uzroka je sindrom karpalnog kanala.

10.6.5.1. Sindrom karpalnog kanalaSindrom karpalnog kanala odnosi se na anatomiju ake i njezinih tetiva, krvnih ila te ivaca.

Sve one tetive koje omoguavaju prstima na ruci hvatanje i dodirivanje prolaze u snopu kroz

relativno uzak kanal koji sainjavaju kosti zapea s jedne i kruti ligament (transverzalni

karpalni ligament) s druge strane. Osim tetiva, kroz isti kanal prolaze ivci i krvne ile.

Posebnu panju u ovom sluaju izaziva kompresija n. medianusa, koji kada je pritisnut u

svom prolasku kroz karpalni kanal uzrokuje simptome ovog sindroma. Pritisak na njega moe uzrokovati vie procesa koji izazivaju zadebljanje tetiva, otok u predjelu karpalnog kanala, ili njegovo suenje. Postoji velik postotak ljudi koji imaju ovaj sindrom, kod kojih se ne moe sa sigurnou utvrditi uzrok njegova nastanka. Pretpostavlja da je veina uzrokovana genetski nasljeenim uim karpalnim kanalom (uim prostorom kroz koji prolaze tetive i ivac).

Slika 13. Sindrom karpalnog kanala10.6.5.2. Simptomi sindroma karpalnog kanalaSimptomi se najee se razvijaju postepeno, te poinju sa prolaznim trnjenjem u

prstima, najee tijekom noi ili jutri nakon spavanja, da bi se kasnije proirili na cijeli dan.

Osim trnaca ili utrnutosti prstiju i cijele ake, moe se razviti i otok palca ili svih prstiju, koji

moe ili ne mora biti praen bolovima. Kasnije, razvija se i miina slabost, pa se registrira

oslabljen stisak ake, koji osobe esto primjete tek kada im ponu ispadati predmeti iz ruku, a

najee jutarnja alica kave. U uznapredovaloj fazi moe doi do nemogunosti stiska ake,

te nemogunosti hvatanja malih predmeta.10.6.5.3. Uzrok nastanka sindroma karpalnog kanala

Najei uzrok je svakako preoptereenje tetiva u karpalnom kanalu specifinim poslovima i

sportovima koji uzrokuju njihovo skraivanje, poput ienja, rada na tipkovnici, zidara,

dizanja utega, bacakih disciplina u atletici, te kod nekih drugih profesija. Slika 14. Pritisak na n.medianus u karpalnom kanalu10.6.5.4. Dijagnostika sindroma karpalnog kanalaSline simptome moe izazvati i pritisak na izlazita ivaca u vratnoj kraljenici, koje uzrokuju degenerativni ili drugi procesi u vratu. Nerijetko se susreemo i sa kombiniranim uzrocima, gdje trnjenje u ruci proizilazi kako iz pritiska na ivce u vratu, tako i u samom karpalnom kanalu. Zbog svega navedenoga adekvatan specijalistiki pregled je obvezan, uz koji moe biti potrebno uiniti i tzv EMNG, kako bi se utvrdio toan stupanj oteenja ivca. Tek nakon tono postavljene dijagnoze valja pristupiti specifinom lijeenju.

Treba naglasiti da je sindrom karpalnog kanala oteenje koje se gotovo bez iznimaka

pojavljuje samo kod odraslih. Tri puta ee pogaa ene, pretpostavlja se da je razlog toga

ui kanal u ena, nego li u mukaraca. Obino pogaa obje ake, ali su simptomi jai u

dominantnoj ruci (desnoj u denjaka, lijevoj u ljevaka).

10.6.5.5. Konzervativno lijeenje

Prilikom konzervativnog lijeenja danas se upotrebljavaju lijekovi i to najee nesteroidni

anireumatici. U koliko oni ne donesu rezultate, moe se primjeniti i lijeenje steroidima,

najee u obliku injekcija na mjesto pritiska (karpalni kanal). Svi ti postupci imaju ogranieno

djelovanje i rijetko se primjenjuju sami. Osnova neoperativnog lijeenja svakako je

fizioterapija.

U svih sindroma karpalnog kanala koji traju vie od nekoliko dana ili tjedana jasno se vidi

ogranienje kretnji u aci, to govori u prilog skraenju tetiva koje prolaze zajedno sa ivcem

medianusom kroz karpalni kanal. U tom smislu postoje dva osnovna cilja:

1. Smiriti simptome,

2. Poboljati fleksibilnost ake i istezljivost skraenih tetiva.

U tu svrhu primjenjuje se kompleksan fizioterapijski pristup koji ukljuuje elektroterapiju

(elektrostimulaciju), zatim ultrazvuno lijeenje, magnetoterapiju, te posebno laser poradi

njegovog biostimulacijskog uinka. Sve to neizostavno mora biti popraeno sa kompleksom

vjebi istezanja koje se moraju initi uporno i pod kontrolom terapeuta. U kunoj reiji

mogue je raditi u samom poetku hladne kupke, koje e pomoi da se bolovi i trnjenje, a

posebno otok smanje. U kasnijoj fazi lijeenja, ovisno od stanja, hladne se procedure

zamjenjuju toplim ili izmjeninim toplo- hladnim, takoer kombiniranim sa vjebama

istezanja. Po smirivanju primarnih simptoma i nakon poboljanja fleksibilnosti ake, valja

krenuti u posljednju fazu, te ukljuiti vjebe jaanja oslabljenih miia ake i podlaktice,

koje je u pravilu potrebno redovito initi dui vremenski period po smirivanju simptoma.

Treba napomenuti da u kroninih sindroma karpalnog kanala lijeenje traje vie tjedana, pa i mjeseci prije minimaliziranja simptoma, ili njihovog uklanjanja. Strpljenje i upornost osobe najvanija je karika u lijeenju. 10.6.5.6. Postoperativna rehabilitacija0- 7 dana nakon operacije: Runi zglob je imobiliziran ortozom, osobu educirati vjebama prstiju (irenje i skupljanje,

stiskanje i ispruanje, pincetni hvat), vjebe cirkulacije, ruku podii iznad razine srca i

osloniti na podlogu, u trajanju od 20 minuta mijenjati poloaj ruke od max povienog (3min)

do max sputenog (1min). Napraviti do pet izmjena, ponoviti tri puta dnevno. Tijekom dana

ruku drati u povienom poloaju.

8- 14 dana nakon operacije:

Ukloniti ortozu, zapoeti sa mobilizacijom runog zgloba, vjebe u cilju jaanja miia ake i

prstiju te finih pokreta prstiju, vjebe muskulature cijele ruke i ramenog obrua, vjebe

posture.

14- 30 dana nakon operacije:

Zahtijevnije vjebe jaanja muskulature podlaktice, ake i prstiju. U dogovoru s operaterom

povratak osobe na posao.

Slika 15. Senzitivna inervacija ivaca ake

Slika 16. Karakteristike oteenja ivaca gornjih ekstremiteta

10.7. Neuroloki sindromi donjih ekstremiteta

10.7.1. Pleksus lumbosakralisLumbalni (slabinski) pleksus vodi ivce u lea, trbuh, prepone, natkoljenice, koljena i noge.

Sakralni pleksus daje ivce za zdjelicu, stranjicu, spolne organe, natkoljenice, noge i stopala. Budui da su lumbalni i sakralni pleksus meusobno povezani, esto se spominju kao

lumbosakralni pleksus. Oteenje lumbosakralnog pleksusa oituje se razliitim rasporedom motorikih i osjetnih ispada u podruju kria i donjih ekstremiteta. U pravilu nastaju djelomina oteenja. Oteenje gornjeg dijela (plexus lumbalis L1-L4) dovodi do slabosti fleksora kuka, ekstenzora koljena i aduktora natkoljenice.Oteenjem donjeg, sakralnog pleksusa (L5-S4) javljaju se ispadi u inervacijskom podruju n.ischiadicusa i glutealnih miia.Najei uzroci su fraktura zdjelice, tumori, zraenje, upale.

Slika 17. Lumbosacralni plexus

10.7.1.1. Plexus lumbalisPlexus lumbalis (slabinski splet) nastaje od ivanih korijena L1-L3. Zavrne grane plexusa lumbalisa jesu: n.femoralis, n. obturatorius, n. cutaneus femoris lateralis, n. ilioinquinalis, n.

genitofemoralis te n. iliohypogastricus.

Oteenja n. ilioinquinalis, n. genitofemoralis te n. iliohypogastricus uzrokuju bol i

poremeaje osjeta u njihovom inervacijskom podruju, motoriki su ispadi manjeg znaaja.

Slika 18. Plexus lumbalis

10.7.1.2. N. femoralis

N. femoralis (bedreni ivac) L2-L4 motoriki inervira m. iliopsoasa i m. quadriceps femoris.

Glavne motorike funkcije su: fleksija natkoljenice u kuku, ekstenzija potkoljenice u koljenu.

Osjetno inervira prednju stranu natkoljenice (n. cutaneus femoris anterior), i medijalnu stranu

potkoljenice (n. saphenus).

Oteenje n. femoralisa uzrokuje oslabljenu ekstenziju potkoljenice te fleksiju natkoljenice u

zglobu kuka. Patela je sputena i vrlo gibljiva. Posebno je oteano uspinjanje uz stepenice,

dok pri silasku dolazi do klecanja i slabosti u koljenu. U stojeem poloaju koljeno se pomie

unatrag. Oteano je ustajanje iz sjedeeg u stojei poloaj. Izraene su atrofije miia.

Patelarni refleks je oslabljen ili ugaen.

Osjet je takoer poremeen u svom inervacijskom podruju.

Slika 19. N. femoralis

10.7.1.3. N. obturatoriusN. obturatorius motoriki inervira m. obturator externus, m. adductor longus, m gracilis,

m.pectineus, m. adductor brevis te m. adductor magnus.

Oteenje ovog ivca je rijetkost i uzrokuje oteanu adukciju te vanjsku rotaciju natkoljenice

to se najvie oituje prigodom prebacivanja noge preko noge.

Slika 20. N. obturatorius Slika 21. Prikaz ivaca zdjelice

Najei uzroci jednostranog oteenja n. femoralisa jesu: asimetrika dijabetika neuropatija,

kompresija L3-L4 korijena prolabiranom intervertebralnom ploicom, kompresija lumbalnog

plexusa (malignom).10.7.2. Plexus sacralisPlexus sacralis (krini splet) tvore korijeni L4-S3 od kojih je zavrna grana ivac kuka, n. ischiadicus koji ima nekoliko kolateralnih grana: n. gluteus superior i n. gluteus inferior.

Slika 22. Plexus sacralis 10.7.2.1. N. gluteus superior

N. gluteus superior (L4-S1)- motoriki inervira m. gluteus medius i m. gluteus minimus

kojima je funkcija abdukcija i unutranja rotacija natkoljenice. Najvanija funkcija ovih

miia je stabilizacija (uvrivanje) zdjelice pri hodu. Oteenje ivca najee nastaje

neispravnim davanjem intramuskularne injekcije.

10.7.2.2. N. gluteus inferior N. gluteus inferior (L4-S2)- motoriki inervira m.gluteus maximus koji ima funkciju

ekstenzije natkoljenice u kuku. Oteenje ivca uzrokuje oteano penjanje uz stepenice, a ako

je oteenje obostrano onemogueno je ustajanje iz sjedeeg poloaja. ivac je najee

oteen zbog tumora u zdjelici.

Slika 23. N. gluteus superior, n. gluteus inferior10.7.2.3. N. ischiadicusN. ischiadicus (ivac kuka) L4-S3 motoriki inervira: mm. obturator externus, gemilli et

quadratus femoris, m. biceps femoris, m. semitendinosus i m. semimembranosus.

Glavne motorike funkcije: vanjska rotacija natkoljenice u kuku, fleksija potkoljenice u

koljenu.

Slika 24. N. ischiadicusN. ischiadicus dijeli se u srednjem dijelu natkoljenice (stranja strana natkoljenice) na dvije grane: n. tibialis (medijalni goljenini ivac) i n. peroneus communis (lateralni zajedniki

potkoljenini ivac). 10.7.2.4. N.tibialis N. tibialis motoriki inervira: m.triceps surae, m. tibialis posterior, mm. flexorhallucis longus

et brevis, te male miie stopala. Osjetno inervira list, taban, lateralnu stranu stopala, te fleksijsku stranu prstiju. Najei uzroci oteenja n. tibialisa jesu ozljede koljena, te distalni prijelomi tibije. Osoba s ozljedom n. tibialisa ne moe hodati (oteano hoda) ni stajati na prstima. Hoda poput glaanja. Cijelo stopalo je pronirano. Refleks Ahilove tetive je redovito ugaen. List i svod stopala su atrofini, prsti stopala imaju tzv. pandast izgled.

Slika 25. N tibialis 10.7.2.5. N. peroneus N. peroneus communis se dijeli na dvije grane:

a) povrinsku (n. peroneus superficialis) i

b) duboku (n. peroneus profundus). N. peroneus superficialis inervira lisne miie, lateralnu stranu potkoljenice i proksimalni dio

svoda stopala. N. peroneus profundus inervira m. tibialis anterior, m. extensor hallucis longus i m. extensor

digiti longus et brevis.

Slika 26. Zajedniki peronealni ivacOteenje n. peroneusa najee nastaje pri lomu glave fibularne kosti, kod ozljeda koljena, a

esto nastaje nakon dugotrajnog sjedenja s prekrienim nogama. esto je oteen kod

alkoholiara i tada nastaje alkoholna polineuropatija. Oteenjem n. peroneus profundusa

nastaje tzv. uiljeno stopalo, osoba ne moe podignuti stopalo i hodati na peti i nastaje tzv.

pijetlov hod. Stopalo visi, noga je flektirana u koljenu, najee je oteen kod protruzije intervertebralnog diska.

Slika 27. N. peronaeus (lateralni pogled)10.8. PolineuropatijePolineuropatija je naziv za upalne i degenerativne promjene perifernih ivaca Definira se kao oteenje ili poremeaj razliitih etiologija i klinikih slika Zahvaena su motorna, senzorna i vegetativna vlakna, ili samo neka od njih. Moe biti zahvaeno samo vezivno tkivo ivca.

Javlja se obostrano, esto i simetrino. Klinika slika ovisi o uzroku i proirenosti patolokog procesa. Najee se prvo javlja na distalnim dijelovima ekstremiteta, jer su najprije oteeni

najdui aksoni. Simptomi obino poinju postupno, u vidu motorikih, osjetilnih i

vegetativnih poremeaja, dok rjee dominiraju samo neki od njih. Osjetni poremeaji nastaju u obliku arapa i rukavica. Noge su redovito jae zahvaene od ruku. Kod nekih oblika

zahvaenost je na proksimalnim dijelovima. Kronino progredijentan tijek.

Slika 28. Redukcija osjeta po tipu arapa i rukavica

Uzroke polineuropatije moemo podijeliti u nekoliko grupa:

a) toksine supstance (olovo, iva, alkohol, nikotin)

b) metaboliki poremeaji (nedostatak vitamina B12, dijabetes)

c) kompresija (osteofiti, protruzija diska, suenje kanala, priraslice)

d) polineuropatije nastale uslijed djelovanja infekcijskih agensa

e) polineuropatije nakon traumatskih oteenja

f) polineuropatije kod sistemskih bolesti (reumatoidni artritis)

g) nepoznat uzrokTerapija: otklanjanje i tretiranje uzrokaVano je prepoznavanje uzroka, odnosno etiologija nastanka polineuropatija na osnovu ega

se izrauje plan i program terapije.

10.9.1. Simptomi polineuropatije- mlohave pareze

- osjetni ispadi

- vegetativne smetnjeMotoriki simptomi najee su izraeni na nogama i to u lakim sluajevima u vidu pareza, a u teim sluajevima mogua je i potpuna oduzetost miia, ekstremiteta pa ak i trupa. Na tim miiima dolazi do hipotrofije i atrofije te smanjenja grube snage. Prisutna je bolnost na pritisak.

Osjetni simptomi su: parestezije, mravci, trnci, arenje, osjeaj odrvenjenosti, utrnulosti i stezanja. Uz navedene simptome esto je prisutna bol i ispad osjetnih funkcija (npr. ispad povrinskog osjeta- osjet dodira, te poremeen osjet za poloaj kretanja i vibracije).

Vazomotorike i trofike promjene su rjee, a oituju se hladnoom i cijanozom koe (plavkasta boja koe), otokom te poremeajem znojenja.

115