1 OSNOVE KONDICIJSKOG TRENINGA

OSNOVE KONDICIJSKE PRIPREME(OPE TEME)

1. dio

Dragan Milanovi, Igor Juki, Sanja imek KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA

OPE TEME

KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAADragan Milanovi1, Igor Juki1, Sanja imek2 1 Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu 2 studentica poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu

1. UVODKondicijska priprema je sloen i sveobuhvatan proces primjene razliitih programa za razvoj i odravanje funkcionalnih i motorikih sposobnosti i morfolokih obiljeja sportaa. Osnovna je zadaa svih programa unapreivanje treniranosti i sportskih rezultata podizanjem opih, bazinih i specifinih sposobnosti i osobina koje su neophodne za uspjeno obavljanje trenanih i natjecateljskih aktivnosti. Kondicijski programi su nastali kao rezultat viegodinjeg praktinog iskustva trenera i suradnika u velikom broju razliitih sportova, kao i primijenjenih istraivanja o modeliranju i vrednovanju razliitih postupaka kondicijske pripreme(Malacko 2002, Metvejev 2000, Platonov 1997). Kondicijsku pripremu prema Foxu (1977) treba shvatiti kao dugotrajan proces vjebanja u kojem se stalno izmjenjuju optereenja i odmori, stres i prilagodba na napore. To e uroditi kvalitetnom kondicijskom pripremljenou i stabilnim i visokim sportskim postignuima. Kondicijska priprema i njeno sutinsko znaenje mogu se predstaviti putem nekoliko vanih segmenata. To se prije svega odnosi na pojmovno odreenje i strukturu, a nakon toga i na detaljizaciju problema vezanih uz: analizu sportske aktivnosti, analizu dimenzija sportaa, metodike aspekte kondicijskog treninga te planiranje i programiranje kondicijskog treninga.

1.1. Pojmovno odreenje i struktura kondicijske pripremeDetaljnim uvidom u izvore informacija o kondicijskom treningu mogue je zakljuiti da ne postoje jedinstvena pojmovna odreenja ovog aspekta sportske pripreme. Razliiti autoriteti sportske pripreme u pojedinim svjetskim sredinama na svoj su nain definirali i objanjavali proces kondicijske pripreme. U svrhu lakeg razumijevanja i praenja teksta u ovom zborniku pokuat emo ukratko pojasniti osnovne pojmove. Sportska treniranost je vrlo sloena kategorija, a predstavlja optimalno funkcioniranje stanja sportaa koje podrazumijeva optimalno zdravstveno stanje, najviu moguu razinu funkcionalnih i motorikih sposobnosti, maksimalnu tehniku i taktiku efikasnost i odgovarajuu psihiku stabilnost sportaa (Weineck 1988, Milanovi 2002). U strukturi treniranosti vano mjesto zauzima visoka razina funkcionalne i motorike pripremljenosti na koju se moe utjecati kvalitetno pripremljenim i provedenim programima kondicijske pripreme. Dijagnostika kondicijske pripremljenosti predstavlja objektivno utvrivanje stupnja funkcionalnih i motorikih sposobnosti i morfolokih karakteristika sportaa u svrhu definiranja dobrih i loih strana njegove pripremljenosti. Modelne karakteristike kondicijske pripremljenosti su rezultati koje vrhunski sportai postiu u testovima za procjenu kondicijskih sposobnosti, a koje slue kao kriterij za procjenu inicijalnog, tranzitivnih i finalnog stanja sportaa. Kondicijska priprema je dinamian proces treninga i oporavka za razvoj i odravanje funkcionalnih i motorikih sposobnosti, morfolokih obiljeja te unapreenje zdravstvenog statusa sportaa. Rezultat ovog procesa je unapreivanje i odravanje treniranosti i natjecateljskih rezultata. Keul (1984, prema Milanovi 1997) definira kondicijski trening kao proces sustavnog razvoja i stabilizacije kondicijske pripremljenosti sportaa (slika 1). Takav trenani proces dominantno djeluje na energetski, staninostrukturalni i neuro-mentalni sustav. Primarni efekti provedenog kondicijskog treninga manifestiraju se kroz

10

Meunarodni znanstveno-struni skup KONDICIJSKA PRIPREMA SPORTAA Zagrebaki velesajam, Zagreb, 21. i 22. veljae 2003.

usavravanje psihofizikih sposobnosti, sposobnost odgaanje reakcija umora, sposobnost ubrzavanja procesa oporavka te smanjenja broja i teine ozljeda sportaa. Upravo navedeni primarni efekti u najboljoj mjeri predstavljaju praktini znaaj kondicijskog treninga. Kondicijska priprema nikako se ne bi trebala promatrati izvan konteksta integralne sportske pripreme. Ona nije i ne moe biti sama sebi svrhom. Stvara pretpostavke za optimalnu kondicijsku pripremljenost, koja e omoguiti sportaima da uvijek i na najkvalitetniji mogui nain prezentiraju svoja specifina motorika znanja, odnosno tehniko-taktika umijea. Svoju punu potvrdu kondicijska pripremljenost ostvaruje u realnim natjecateljskim uvjetima (Bompa 1994, Dick 1997, Gambetta 1998).Primarni cilj je: Razvoj i stabilizacija kondicijske (fizike) pripremljenosti sportaa

Dominantno djeluje na Energetski sustav Stanino-strukturalni sustav Neuro-mentalni sustav

Primarni efekti kondicijskog treninga su:

Usavravanje kondicijskih (funkcionalno-motorikih) sposobnosti Odgaanje reakcija umora Ubrzavanje procesa oporavka Smanjenje broja i teine ozljeda

Slika 1. Struktura i efekti kondicijskog treninga (Keul 1984, prema Milanovi 1997)

2. ANALIZA SPORTSKE AKTIVNOSTI U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREMEBez obzira to se danas u okviru kondicijske pripreme mogu prepoznati etiri osnovna tipa pripreme (viestrana, bazina, specifina i situacijska) svaka od njih temelji se na iscrpnim informacijama o zahtjevima konkretnog sporta (Jonath 1981, Weineck 1988). Budui je cjelokupni sustav sportske pripreme u vrhunskom sportu obiljeen visokom specifinou adaptacijskih procesa, jednako takvi trebaju biti i dominirajui trenani podraaji. Temeljem ove injenice zadaa je svakog strunog sportskog tima napraviti detaljnu analizu konkretnog sporta i u modeliranju kondicijske pripreme koristiti rezultate strukturalna, biomehanike, funkcionalne, anatomske i motorike analize sportske aktivnosti. Strukturalna analiza podrazumijeva utvrivanje tipinih struktura, substruktura i strukturnih jedinica sportske aktivnosti. Prema Bangsboou 1994, eljaskovu 2002 i Malacku 2002., potrebno je dobiti odgovore na pitanja o hijerarhiji i znaajkama tipinih faza i podfaza poslova i detalja koji ine motoriki sadraj odreenog sporta. Uvaavajui ove informacije kondicijski trener moe uspjenije definirati programe kondicijskog djelovanja. Biomehanika analiza se dominantno koristi u dizajniranju programa tehnike pripreme, ali je isto tako poznato da se ovaj tip analize koristi za unapreenje sadraja kondicijske pripreme. Poznato je, naime, da jedino biomehaniki optimizirana izvedba kondicijskih vjebi moe ostvariti eljene efekte na ciljana kondicijska svojstva. Tako npr. na temelju rezultata kinematike analize bacanja diska (Tablica 1) mogu se identificirati dobre i loe strane tehnike pojedinih bacaa koje mogu biti posljedica nedovoljne razine kondicijske pripremljenosti. Kontrola kuta izbaaja nalazi se pod utjecajem koordinacije i ravnotee, a trajanje faze izbaaja i posebice poetno ubrzanje sprave pod utjecajem brzinsko snanih svojstava atletiara bacaa. Razumije se da kondicijsku pripremu treba usmjeravati u pravcu identificiranih nedostataka atletiara ukljuenog u trenani proces.

OPE TEME11


OPE TEME

Tablica 1. Kinematiki parametri najboljih svjetskih (W1, W2, W3) i najboljeg hrvatskog bacaa diska (HR1) (prema Milanovi i sur. 1997)PARAMETAR 1. Visina izbaaja (cm) 2. Kut izbaaja 3. Brzina izbaaja (m/s-1) 4. Trajanje poetnog ubrzanja (s) 5. Trajanje bezpotporne faze (s) 6. Trajanje faze max.naprezanja (s) 7. Trajanje faze izbaaja (s) 8. Promjene u brzini diska u bezpotpornoj fazi (m/s-1) 9. Promjene u brzini diska u fazi max.naprezanja (m/s-1) 10. Promjene u brzini diska u fazi izbaaja (m/s-1) 11.Ukupne promjene brzine diska ( T+D phase) (m/s-1) 12. Udaljenost baenog diska (cm) W1 165 35.0 25.5 0.45 0.12 0.20 0.16 -0.88 2.23 17.88 20.01 67.34 W2 205 36.0 26.3 0.36 0.02 0.21 0.15 2.44 16.72 19.16 66.90 W3 166 36.7 24.9 0.44 0.09 0.23 0.16 1.52 3.07 13.13 16.20 66.12 HR1 196 29.0 * 25 0.40 0.05 0.22 0.27 * -0.45 -0.11 18.31 18.20 62.0

Funkcionalna analiza prua informacije o strukturi i dominaciji energetskih procesa u pojedinim sportskim granama. Uspjenim simuliranjem energetskih zahtjeva realnih natjecateljskih situacija tijekom treninga stvaraju se uvjeti za podnoenje situacijskih napora tijekom natjecanja.

Frekvencija srca (o/min)

prvo poluvrijeme vrijeme (min)

drugo poluvrijeme

Slika 2. Frekvencija srca tijekom nogometne utakmice (a) i povezanost izmeu FS i VO2 postignuta kod tranja na pokretnom sagu jednog igraa (b). Kod aritmetike sredine FS od 171 o/min u prvom i 164 o/min u drugom poluvremenu postie se VO2 od 51,1 ml/mol/kg (78% VO2 max)u prvom i 46,2 ml/mol/kg (72% VO2 max)u drugom poluvremenu pri emu kriterijska vrijednost za aerobnu pripremljenost (VO2max) vrhunskih nogometaa iznosi 65,3 ml/min/kg (Bangsboo 1994)

Bangsboo (1994) konstatira da uspjeno nastupanje u nogometnoj utakmici trai visoko energetsko angairanje i visoku razinu funkcionalnih sposobnosti nogometaa (Slika 2.). Navedene funkcionalne kriterije moe ispuniti samo besprijekorno pripremljen nogometa koji je realizirao veliki broj kondicijskih treninga za razvoj i odravanje funkcionalnih sposobnosti. Ako je poznato da vrhunski nogometa mora dostii 65,3 ml/min/kg relativnog primitka kisika kao pokazatelja aerobne pripremljenosti onda je sasvim razumljivo da to moe biti posljedica samo kvalitetnog modeliranja i provoenja dugorone kondicijske pripreme. Anatomska analiza prua nam uvid u topoloke regije lokomotornog aparata koje su najodgovornije za realizaciju struktura gibanja u konkretnom sportu. Takoer ovaj tip analize donosi i informacije o najugroenijim regijama tijela kada su u pitanju sportske ozljede. Temeljem tih podataka kondicijski trener treba programirati postupke za unapreenje aktivnog i pasivnog dijela lokomotornog aparata odgovarajuih regija tijela (Knabel i sur. 1988).

12


I konano, analiza motorikog djelovanja tijekom sportske aktivnosti ima zadau prepoznati koje su motorike sposobnosti najodgovornije za uspjenu realizaciju struktura gibanja i struktura situacija. Ova analiza moe osigurati prepoznavanje zahtjeva sportske aktivnosti prema temeljnim sposobnostima (brzina, snaga, izdrljivost, koordinacija, fleksibilnost), ali i na kombinirana svojstva i svojstva nieg reda (npr. brzinska snaga, snana izdrljivost, brzinska izdrljivost, brzina frekvencije, eksplozivna snaga itd.). Tek prepoznavanjem ovih zahtjeva mogue je odabrati odgovarajue metodske postupke za razvoj ciljanih sposobnosti (Jonath i Krempel 1981). Vjerojatnost postizanja optimalne kondicijske pripremljenosti znaajno se smanjuje ukoliko modeliranju treninga nisu prethodili analitiki postupci.

3. ANALIZA DIMENZIJA SPORTAA U FUNKCIJI KONDICIJSKE PRIPREMEUspjenost sportaa odreena je razinom i strukturom velikog broja sposobnosti, znanja i osobina koje se mogu izmjeriti i analizirati, a potom odgovarajuim sredstvima i metodama unaprjeivati tijekom sportaeve karijere. Hijerarhijsku strukturu faktora uspjenosti u sportu mogue je predstaviti na etiri razine (bazine antropoloke karakteristike, specifine sposobnosti i znanja, natjecateljska efikasnost i natjecateljski rezultat). U kontekstu kondicijske pripremljenosti posebno zanimljivo stanje bazinih antropolokih karakteristika i specifinih sposobnosti i znanja sportaa. Posebno vane informacije za potrebe kondicijske pripreme donosi faktorska struktura sporta, i to onaj njen segment koji govori o hijerarhijski definiranim motorikim, funkcionalnim i morfolokim karakteristikama o kojima ovisi uspjeh u sportu.Snaga 20% Koordinacija 15% Gibljivost 10%

Izdrljivost 30%

Brzina 25%

Slika 3. Faktorska struktura uspjenosti u nogometu u prostoru izabranih motorikih sposobnosti (Milanovi i Juki, 2002)

Jednostavna struktura uspjenosti u nogometu definirana hijerarhijskim nizom od pet motorikih sposobnosti ukazuje da se u kondicijskoj pripremi naroita panja i vrijeme treba pokloniti razvoju i odravanju izdrljivosti, brzine, snage, koordinacije i gibljivosti (slika 3.). S jedne strane, kondicijski trening se usmjerava prema najvanijim sposobnostima ali i prema sposobnostima u kojima sporta-i pokazuju neko zaostajanje odnosno deficit u odnosu na traene vrijednosti (Shnabel 1994). Do informacija o trenutnom stanju spomenutih dimenzija sportaa dolazi se putem razliitih dijagnostikih postupaka. Semenick (1994), Foran (2001), Clark (2001) navode da svaki dijagnostiki postupak u sportu sadri vie zavisnih faza koje se moraju provesti na temelju zadanih metodolokih pravila, jer kao to je poznato dijagnostiki postupak je usmjeren na prikupljanje podataka o stanju pripremljenosti selekcionirane skupine sportaa i mora ponuditi trenerima to vei broj korisnih informacija za definiranje i provedbu programa i potprograma kondicijske pripreme. U tom smislu dijagnostiki postupak sadri ove faze: - Selekcija sportaa sportske grupe koja e biti ukljuena u dijagnostiki postupak - Izbor sposobnosti i osobina i znanja koje se ele dijagnosticirati - Odabir mjernih instrumenata testova za procjenu sposobnosti, osobina i znanja sportaa - Postupak mjerenja testiranja (laboratorijski ili terenski uvjeti testiranja) - Postupak obrade prikupljenih podataka - Prikaz dobivenih rezultata i njihova interpretacija - Prezentiranje dobivenih rezultata treneru i lanovima strunog tima

OPE TEME13


- Primjena rezultata u planiranju i programiranju treninga - Kontrola efekata procesa sportske pripreme (dijagnostika treniranosti ili finalnog stanja treniranosti) Moda najvaniji dio ovog postupka je nain interpretacije dobivenih rezultata i primjereno prezentiranje dobivenih podataka trenerima koji ove podatke koriste u svakodnevnoj praksi. Najvrjedniji orijentacijski pokazatelji sportaeve pripremljenosti jesu modelne vrijednosti. To su u stvari konkretni testovni pokazatelji koji opisuju model pripremljenosti vrhunskog sportaa. Cilj kondicijskog treninga usmjeren je prema pribiliavanju testovnih vrijednosti naeg sportaa testovnim vrijednostima modela.ANTROPOLOKE VARIJABLE MODELNE VRIJEDNOSTI TESTOVNI REZULTATI NOGOMETAA X

OPE TEME

1. Visina tijela 2. Teina tijela 3. Tranje 30m letei 4. Tranje 1030m p15 5. Skok u vis iz mjesta 6. Skok uvis iz kretanja 7. Zgibovi 8. Duboki uanj 9. Tranje u slalomu bez lopte 10. Slalom s loptom 11. Primitak kisika VO2 ml/kg/min

178.0 74.0 3.30 40.0 65.0 75.0 10.0 111.0 kg (150% tjel. teine) 8.60 10.10 68.00

176.3 72.0 3.48 43.2

Bodovi

7 656.7

562.6 7.0 96.4 kg (134% tjel. teine) 8.80 10.71 62.78

4 3 21 1 2 2 3 3 4 4 5 5 6 6 7 7 8 8 9 10 11 9 10 11 Osobine i sposobnosti

Slika 4. Modelne karakteristike i testovni rezultati nogometaa x i grafiki prikaz profila vrhunskog (crna linija) i naeg nogometaa x (siva linija) u 11 varijabli za procjenu kondicijske pripremljenosti (Milanovi 2002, modificirano prema Vanom 1978).

Na slici 4. prikazani su testovni rezultati koje postiu vrhunski nogometai (modelne karakteristike) i jedan konkretan nogometa koji je ukljuen u trenani proces. Na temelju rezultata u testovima i prezentiranih profila moe se konstatirati da sporta x znaajno zaostaje u pokazateljima brzine, eksplozivne snage, repetitivne snage ruku i ramenog pojasa i apsolutne snage donjih ekstremiteta. Na temelju ovih podataka trener e program individualne kondicijske pripreme usmjeriti na razvoj upravo utvrenih nedostataka od kojih ovisi dobra kondicijska pripremljenost. U tom smislu, potrebno je iz irokog spektra potencijalnih operatora kondicijske pripreme izabrati one koji imaju najveu vrijednost u odnosu na razvoj navedenih sposobnosti sportaa.

4. METODIKA KONDICIJSKE PRIPREMEMetodika kondicijske pripreme prouava zakonitosti u svezi s nainima, vrstama i formama razvoja i odravanja kondicijskih svojstava. Ona zapravo predstavlja skup znanja koja omoguavaju izbor sadraja, doziranje optereenja, odreivanje metoda vjebanja i uenja, odreivanje organizacijskih i metodikih oblika treninga, izbor lokaliteta treninga i trenane opreme.

4.1. Sredstva (sadraji) kondicijske pripremeSredstva (sadraji) kondicijske pripreme ine sustavi motorikih aktivnosti (slika 5) i nemotorikih sredstava to se primjenjuju tijekom treninga i oporavka, a u skladu su sa eljenim efektima kondicijske pripreme. Za kondicijske i sportske trenere posebno je vano raspolagati bazom podataka o vjebama koje se mogu u

14


MOTORIKA SREDSTVA

NATJECATELJSKA SREDSTVA

TRENANA SREDSTVA

VJEBE BAZINE PRIPREME SPECIFINE VJEBE SITUACIJSKE VJEBE

Slika 5. Klasifikacija motorikih sredstava (sadraja) kondicijske pripreme (Milanovi, 1997)

Na slici 5. prikazana je jedna od moguih klasifikacija sredstava odnosno sadraja kondicijske pripreme. S jedne strane se primjenjuju natjecateljska sredstva, odnosno natjecanja u izabranom sportu kojima se moe snano utjecati na integriranu kondicijsku pripremljenost. S druge strane se primjenjuju trenana sredstva odnosno vjebe koje pripadaju programima ope, bazine, specifine i situacijske kondicijske pripreme. Vjebe ope i bazine kondicijske pripreme najvie se primjenjuju u ranim fazama pripreme djece i mladih sportaa, a specifine i situacijske vjebe postaju dominantne s razdobljem produbljene sportske specijalizacije. U prvom dijelu godinjeg ciklusa puno je vei udio vjebi ope i bazine pripreme dok se vjebe specifine i situacijske pripreme koriste u natjecateljskom razdoblju u vrijeme odravanja sportske forme. Na taj nain se pojedini kondicijski programi nadopunjuju jer svaki prethodno proveden program stvara dobre pretpostavke za primjenu i efekte narednog (Mller 1999, eljaskov 2002).

4.2. Optereenja u kondicijskoj pripremiPrimjerenost optereenja u najveoj e mjeri obiljeiti uinkovitost i sigurnost kondicijske pripreme. Osnovna obiljeja optereenja u kondicijskom treningu svakako bi trebala biti sukladna zahtjevima sporta te biolokim i psiholokim obiljejima sportaeva organizma. Posebno je vano da doziranje optereenja ima postupan i progresivan karakter u svim svojim komponentama (intenzitet i ekstenzitet) i ciljanim sustavima (ivanomiini i vegetativni). Odreivanje strukture i razine optereenja bitan su dio modeliranja programa kondicijske pripreme. Optimalan odnos svih karakteristika optereenja ini onu mjeru doziranog rada koja moe osigurati visoku efikasnost trenanih operatora. Specifina optereenja se jako razlikuju od nespecifinih jer su bliska tempu, jaini i trajanju optereenja koja nalazimo u natjecateljskim uvjetima. Za razvoj pojedinih funkcionalnih sposobnosti, odnosno energetskih kapaciteta primjenjuju se dozirana optereenja sasvim jasne energetske usmjerenosti. U tehnologiji treninga jako se razlikuju parametri anaerobnih (nelaktatna i laktatna) od mijeanih i aerobnih optereenja. U odnosu na veliinu optereenja u kondicijskoj pripremi postoje jasno definirane granice. Razvoj pojedinih kondicijskih sposobnosti moe se postii primjenom submaksimalnih i maksimalnih trenanih optereenja, dok se srednja i nia optereenja mogu koristiti u cilju regeneracije i pri koritenju rekreacijskih aktivnosti.15

KONDICIJSKE VJEBE

Natjecanja u izabranom sportu su nezaobilazna sredstva kondicijske pripreme

VJEBE OPE PRIPREME

OPE TEME

pojedinim razdobljima koristiti u pojedinim razdobljima sportske pripreme u svrhu razvoja i odravanja funkcionalnih i motorikih sposobnosti i morfolokih svojstava. Posebno je vano voditi rauna o tome da se izbor trenanih vjebi temelji na informacijama o eljenim ciljevima treninga, dobnim i spolnim znakovitostima, te razini kondicijske pripremljenosti.


OPE TEME

KLASIFIKACIJA OPTEREENJA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI KLASIFIKACIJA OPTEREENJA U KONDICIJSKOJ PRIPREMI

SPECIJALIZIRANOST

ENERGETSKA USMJERENOST

KOORDINACIJSKA SLOENOST

VELIINA

TOPOLOKA ANGAIRANOST

SPECIFINO OPTEREENJE

AEROBNA

VISOKA

MAKSIMALNA 90-100

GLOBALNA (vie zglobnih sustava)

NESPECIFINO OPTEREENJE

MJEOVITA

SREDNJA

SUBMAKSIMALNA 75-90

ANAEROBNA GLIKOLITIKA

REGIONALNA (dva zglobna sustava)

NISKA

MEDIJALNA 60-75

ANAEROBNA KREATINFOSFATNA

LOKALNA (jedan zglobni sustav)

MINIMALNA 30-60

ANABOLIKA

Slika 6. Klasifikacija optereenja u kondicijskoj pripremi (Milanovi, 2002)

4.3. Metode kondicijske pripremeU okviru kondicijskog treninga dominiraju metode vjebanja koje se koriste za razvoj i odravanje razliitih kondicijskih sposobnosti. Takoer tijekom svladavanja motorikih znanja potrebnih za ostvarivanje ciljeva kondicijske pripreme, potrebno je primijeniti i metode uenja. Izbor metoda kondicijskog treninga ovisi o: - specifinosti sportske grane - postavljenim ciljevima i zadaama kondicijske pripreme - stupnju kondicijske pripremljenosti - razvojnim znaajkama pojedinih dobnih skupina - uvjetima u kojima se kondicijski trening izvodi.

METODE KONDICIJSKE PRIPREME

PREMA NAINU OPTEREIVANJA SPORTAA

PREMA METODIKIM FORMAMA (OBLICIMA) TRENANOG RADA

POSTAJE- STANINI TRENING

KONTINUIRANA ILI TRAJNA METODA

KRUGOVI- KRUNI TRENING

CIRKULARI- CIRKULARNI TRENING

INTERVALNA ILI METODA RADA S PREKIDIMA

VARIJANTE

VARIJANTE

Slika 7. Klasifikacija metoda kondicijske pripreme (Platonov 1997, Johnson 1997, Gambetta 1998)

16

POLIGONI- POLIGONSKI TRENING

STANDARDNA

STANDARDNA

VARIJABILNA

VARIJABILNA


Na slici 7. prikazana je jedna od moguih klasifikacija metoda kondicijske pripreme prema kriteriju optereivanja sportaa i prema kriteriju metodikih i organizacijskih oblika rada. Prema nainu optereivanja razlikuju se kontinuirani ili trajni i intervalni nain trenanog rada sa veim brojem inaica. Danas se u tehnologiji kondicijskog treninga primjenjuje veliki broj razliitih metodikih postupaka kontinuiranog i intervalnog treninga sa standardnim i varijabilnim optereenjem. Kvalitetan odabir metoda i precizno definirana optereenja mogu osigurati znaajne efekte u postupcima za razvoj i odravanje funkcionalnih i motorikih sposobnosti (Kraemer 1994, Joch 1997). Jedan dio efekata se moe postii primjenom npr. kontinuirane metode s varijabilnim optereenjem dok se drugi dio efekata moe postii primjenom intervalne metode sa standardnim optereenjem. Svaka od potencijalno moguih metoda kondicijske pripreme mora odgovarati jasno definiranim ciljevima koji se ele postii ili bolje reeno precizno definiran cilj kondicijske pripreme trai primjenu sasvim odreenog metodikog postupka.

4.4. Organizacijski i metodiki oblici kondicijske pripremeKondicijski trening je posebno pogodan za primjenu najrazliitijih metodikih postupaka. Individualni trening s jedne strane, te individualizacija trenanih zahtjeva s druge, omoguuju najsigurniji put prema eljenim promjenama u stanju kondicijskih svojstava. To ipak ne znai da se kondicijski trening ne moe organizirati u formi skupnog ili frontalnog treninga. Kreiranje homogenih skupina u kondicijskom treningu sportskih ekipa pokazalo se naroito pogodnim organizacijskim oblikom treninga. Na slici 7. nalaze se podaci o metodikim i organizacijskim oblicima kondicijske pripreme. Danas je rasprostranjena primjena staninog, krunog, cirkularnog i poligonskog naina treniranja. U mnogim programima kondicijske pripreme koji se primjenjuju u treningu mlaih dobnih kategorija i vrhunskih sportaa ovi naini trenanog rada rutinski se primjenjuju i pokazali su visoku uinkovitost u odnosu na oekivani razvoj i odravanje funkcionalnih i motorikih sposobnosti. Ovi oblici trenanog rada otvaraju beskrajne mogunosti za kreiranje trenanih jedinica.

4.5. Lokaliteti i trenana opremaRealizacija kondicijskog treninga u velikoj je mjeri ovisna o uvjetima trenanog rada. Pri tome se jednako misli na uvjete za postizanje eljenih efekata, ali i na sigurnosne aspekte treninga. Suvremena sportska industrija u znatnom je dijelu svojih programa usmjerena na dizajniranje i proizvodnju trenane opreme za potrebe kondicijskog treninga. Ipak, temeljni uvjeti za realizaciju eljenih ciljeva kondicijskog treninga predstavljaju znanja, kreativnost i snalaljivost trenera u datim trenanim uvjetima.

5. PLANIRANJE I PROGRAMIRANJE KONDICIJSKE PRIPREMEU okviru planiranja procesa kondicijske pripreme potrebno je u pravilu operacionalno definirati ciljeve i zadae, vremenske cikluse (periodizacija) za njihovo postizanje kao i potrebite tehnike i materijalne uvjete te kolovane kondicijske trenere koji su za ovaj sloeni struni rad kvalificirani. S druge strane programiranje kondicijskog treninga orijentirano je na odreivanje sadraja, optereenja i metoda rada na razvoju kondicijskih sposobnosti. Programiranjem se vri izbor, doziranje i raspored trenanih operatora usklaenih s ciljevima i zadaama kondicijske pripreme (Metvejev 2000, Platonov 1997, Young 1991). Planiranje i programiranje kondicijskog treninga mogu se promatrati u kontekstu ciklusnih struktura razliitog trajanja. Dugorona kondicijska priprema svoj smisao nalazi u stvaranju irokog spektra kondicijskih pretpostavki koje e omoguiti siguran, stabilan, i uinkovit put ka stvaranju vrhunskog sportaa. irokom izobrazbom kondicijskih svojstava u prvim godinama bavljenja sportom omoguit e se jednostavniji prijelaz u fazu specijalistikih programa sportske pripreme. Na slici 8. prikazan je odnos izmeu pojedinih programa kondicijske pripreme u pojedinim dobnim kategorijama. U skladu s miljenjem velikog broja autoriteta iz podruja teorije i metodike sportskog treninga (Bangsboo 1994, Bompa 1994, Dick 1997, Joch 1997, Jonath 1981, Platonov 1997, Weineck 2000, eljaskov 2002) u prvim godinama puno je znaajniji udio viestrano-bazine dok u kadetskoj a posebno u juniorskoj dobi dominantno mjesto zauzima specifino-situacijska kondicijska priprema. O ovim odnosima se prilikom dugoronog planiranja i programiranja mora voditi rauna da bi se izbjegle sve negativne posljedice prerane sportske specijalizacije.

OPE TEME17


OPE TEME

60

55

50

45

40

35

30

Slika 8. Odnos pojedinih programa kondicijske pripreme u pojedinim etapama dugorone sportske pripreme Tablica 2. Osnovni elementi plana i programa treninga u mezociklusu (SUMP = sumarni pokazatelji rada u mjesenom ciklusu)(Milanovi 2002)Tjedni Broj treninga Trajanje treninga Programi ope i bazine fizike pripreme Bazina snaga Primarni faktori brzine Opa izdrljivost Programi specifine i situacijske fizike pripreme Eksplozivna i brzinska snaga Specifina brzina agilnost Specifina izdrljivost Programi specifine koordinacije i tehnike Teorijska predavanja Broj natjecanja Broj nastupa Kontrola efekata treninga (izvan satnice) SUMP 48 100 24 10 6 8 36 20 6 10 32 4 2 2 1 I 12 26 8 4 4 6 4 2 8 2 1 1 II 12 24 4 2 2 12 6 2 4 8 III 12 26 6 2 2 2 10 6 2 2 8 1 1 1 IV 12 24 6 2 2 2 8 4 2 2 8 2

18

Slian princip rasporeda razliitih tipova kondicijske pripreme primjenjuje se i u manjim ciklusnim strukturama. U godinjem ciklusu treninga potrebno je definirati okvirni odnos razliitih programa kondicijske pripreme, dok se u okviru tekueg i posebice operativnog planiranja i programiranja proporcije pojedinih programa i potprograma odreuju na detaljiziran nain. U tablici 2. nalazi se detaljizirani program jednog mjesenog ciklusa treninga u kojem je posebno definirana pozicija programa ope i bazine pripreme (24 sata) i programa specifine i situacijske fizike pripreme (36 sati) s definiranim brojem sati za svaku od funkcionalnih i motorikih sposobnosti. Sumarna koliina rada u mjesenom ciklusu rasporeena je po tjednima. Ovi parametri trenanog rada u mikrociklusima postaju osnovni izvor informacija za planiranje i programiranje kondicijske pripreme u trenanim danima i pojedinanim treninzima. Posebno vaan aspekt kreiranja kondicijskih programa jesu zakonitosti i pravila u konstrukciji pojedinanog treninga. Izbor operatora, njihov redoslijed, reim odmora i ukupna optereenja odredit e uinke kondicijskog treninga.

-

SPECIFINOSITUACIJSKA PRIPREMA


U ovom radu analizirana je kondicijska priprema kao dugotrajan proces vjebanja koji je usmjeren na razvoj i odravanje funkcionalnih i motorikih sposobnosti i morfolokih obiljeja sportaa. Kondicijska pripremljenost se ne moe promatrati izvan konteksta integralne sportske pripreme kao to se niti kondicijska pripremljenost ne moe vrednovati izvan konteksta integralne sportske pripremljenosti. Veliki broj citiranih autora naglaavaju da je za efikasno planiranje i programiranje kondicijske pripreme potrebno raspolagati s informacijama o karakteristikama sportske aktivnosti i posebno o faktorskoj strukturi sporta koja sadri podatke o najvanijim kondicijskim sposobnostima od kojih ovisi uspjenost u sportu. Metodiki postupak kondicijske pripreme podrazumijeva poznavanje zakonitosti prema kojima je mogue izvriti izbor sadraja, doziranje optereenja i odreivanje metoda vjebanja i definiranje okvirnih i detaljiziranih planova i programa rada za razvoj i odravanje kondicijskih sposobnosti u pojedinim ciklusima sportske pripreme. O vrijednosti i uinkovitosti programa kondicijske pripreme u najveoj e mjeri suditi ostvareni sportski rezultati. I u negativnom i u pozitivnom ishodu uinci kondicijske pripreme e od najire javnosti biti primjereno vrednovani. To samo znai da je, s jedne strane, kondicijska priprema integralni dio ukupne sportske pripreme, dok je, s druge strane, kondicijski trener sastavni dio strunog sportskog tima koji dijeli odgovornost za rezultatske uspjehe i neuspjehe.

7. LITERATURA1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. Bangsboo, J. (1994): Fitness Training in Fotball. University of Copenhagen, Denmark. Bompa, T. (1994): Theory and Methodology of Training (Third Edition). Kendall/Hunt Publishing Company. Dubuque, Iowa. Bridgman, R. (1991) . A Coachs Guide to Testing for Athletic Attributes. National Strength and Conditioning Association Journal, vol. 13, No.3.Colorado Springs,USA Clark, M.A. (2001): Integrated Training for the New Millenium. National Academy of Sports Medicine, Thousand Oaks, Ca. Dick, F. (1997): Sports Training Principles. A&C Black Press. Foran, B. (Ed.) (2001): High-Performance Sports Conditioning. Human Kinetics, Champaign, Illinois. Fox, E. (1977). Fiziki trening: metode i efekti. Suvremeni trening, 2:23-30. Gambetta. V. (1998): The Gambetta System. Gambetta Sports Training Systems, Inc. Sarasota, Fl. Joch, W. (1997): Sprint. GOPAL d. d., Zagreb. Jonath, U., R. Krempel (1981). Konditionstraining. Rowohlt, Verlag GmbH, Reinbek bei Hamburg, 1981 Johnson, C. A. Ed. (1997): NBA Power Conditioning. Human Kinetics, Champaign, Il, USA. Knabel, K., B. Herbeck, G. Hamsen (1988). Fussball funktionsgymnastik. Rowohit, Verlag GmbH, Reinbek bei Hamburg, 1988. Malacko, J. (2002.) Osnove sportskog treninga. Sportska akademija, Beograd. Metvejev, L.P. (2000). Osnovi suvremenog sistema sportivnoj trenirovki. FIS, Moskva. Milanovi, D. (1997). Osnove teorije treninga. U: Prirunik za sportske trenere. (Ur:D. Milanovi). Fakultet za fiziku kulturu. 483-599. Kraemer, W. J. (1994): General Adaptations to Resistance and Endurance Training Programs. In: Essentials of Strength Training and Conditioning (ed. R. Beachle) str.127-150. Human Kinetics, Champaign, Illinois. Milanovi, D., Mejovek, . Hraski (1997). Kinematic analysis of a discus throw. Proceedings of 1st scientific conference on Kinesiology- the present and the future. Dubrovnik, Croatia, 25-28 September 1997. Milanovi, D. (2002). Predavanja iz predmeta Teorija treninga. Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu. Milanovi, D. (2002). Predavanje na seminaru za nogometne trenere. HNS. Zagreb Milanovi, D., I. Juki, D. Vuleta (2002). Programiranje rada u podruju sporta. Zbornik radova 11. Ljetne kole kineziologa. Rovinj.15-25. Mller, E. i sur. (1999.) Science and Elite Sport. E&FN Spon. London. Platonov, V. N. (1997.) Obaja toerija podgotovki sportsmenov v olimpijskem sporte. Olimpijska literatura, Kijev Schnabel, G. i sur. (1994.) Trainingswissenschaft. Sportverlag, Berlin Semenick, D. M. (1994): Testing Protocols and Procedures. In: Essentials of Strength Training and Conditioning (ed. R. Beachle) str.258-273. Human Kinetics, Champaign, Illinois. Vani, Z. (1978): Sistem sportskog treninga. Partizan, Beograd. Vermeil, A., Helland, E. (1997): The Right Staff. Coaching and Sport Science Journal. 2(1), str.25-30. Weineck, J. (1988). Optimales Training. Perimed Fachbuch, Verlag, Geselsehalf mbH, Erlangen, 1988. Young, W. (1991). The planning of resistance training for power sports, National Strenght and Conditioning Association Journal, 13(4)26-29. eljaskov, C (2002) Osnovi na sportnata trenirovka. NSA Press., Sofija.

OPE TEME19

6. ZAKLJUAK

Cvetan eljaskov OSNOVE FIZIKE PRIPREME VRHUNSKIH SPORTAA

OPE TEME

OSNOVE FIZIKE PRIPREME VRHUNSKIH SPORTAA (TEORIJA, METODIKA I PRAKSA)Cvetan eljaskov Dravna sportska akademija V. Levski, Sofija, Bugarska U teoriji tjelesnog odgoja uravnoteeno stanje poveane fizike uinkovitosti poznato je pod nazivom tjelesna pripremljenost (physical fitness), a obuhvaa tri osnovne sastavnice: tjelesno zdravlje, tjelesni razvoj i tjelesnu uinkovitost (Fleischman, 1965; Zatsiorski, 1966; Matveev, 1977; Thomas, 1982; Zhelyaskov&Dasheva, 2002). Kombinirane, te sastavnice odreuju morfoloko-funkcionalni potencijal osobe za izvoenje mnogobrojnih te koliinom i intenzitetom raznolikih motorikih aktivnosti. Sustavno djelovanje na te sastavnice specifinim metodama i raznim oblicima poznato je kao razvoj fizikih sposobnosti (physical development). Razina razvijenosti fizikih sposobnosti jakosti, izdrljivosti, brzine, agilnosti i fleksibilnosti pokazatelj je uspjenosti toga djelovanja. Taj osnovni metodiki koncept obino se u teoriju i metodiku treninga s kvalitetnim sportaima prenosi u obliku kondicijskog treninga. U isto praktinom smislu to znai primjenu mikro- i mezociklusa ope i specifine fizike pripreme, nakon ega slijedi naglaavanje tehnikog i taktikog treninga te, na kraju, sudjelovanje u natjecanjima. Takav fragmentaran, rascjepkan pristup pripremi vrhunskih sportaa je, meutim, neuinkovit zbog neizbjenih gubitaka vremena i snage.

1. ODREENJE PROBLEMAZnanstveno rjeavanje problema mogue je jedino ako se uporabi sustavna analiza u kojoj se kondicijski trening promatra kao kompleksan proces prilagoavanja, adaptacije tijekom procesa razvoja i usavravanja fizikih karakteristika uz striktno uvaavanje biodinamikih i kinematikih struktura odreenog sporta. To se moe opisati kao jedna od najveih filozofskih ideja naega vremena, koju je definirao danski fiziar Niehls Bohr, kao naelo subsidijarnosti (principle of the subsidiary - sposobnost da se olaka izvrenje osnovne radnje, op.prev.) ili nadopunjavanja (sinergizam suradnja razliitih imbenika u zajednikom procesu kada se postie uinak vei od pukog zbroja ulaznih veliina). Prema tom naelu, fiziko-motorike karakteristike i navike valja promatrati kao komplementarne jedne drugima, kao jednako vane i kao neodvojive sastavnice motorike funkcije, koje, tek promatrane zajedno, potpuno opisuju ontoloku prirodu motorikog djelovanja sportaa. Ta metodika definicija problema iznimno je vana za teoriju i praksu sportskoga treninga. Ona jasno otkriva univerzalnost prirode fizike, kondicijske pripremljenosti i cjelovitost, kompleksnu strukturu trenanog procesa.

2. PRAKTINI ASPEKTI KONDICIJSKOGA TRENINGANa duge staze kondicijski se trening planira u tri glavne faze od kojih je svakoj svojstvena drugaija dinamika s obzirom na karakteristike sporta. Prva se faza sastoji od velike koliine (ekstenzitet) trenanoga rada usmjerenoga na izgradnju tzv. osnovnih temelja (basic fundamentals), to zahtijeva velik udio opeg, viestranog treninga (jakosti i vrstine tenacity). Druga faza zahtijeva manju ukupnu koliinu rada (ekstenzitet), ali vei intenzitet treninga radi razvoja tzv. specifinih temelja (specific fundamentals) odreenoga sporta. Trea faza kondicijskog treninga izgrauje specifine sposobnosti i natjecateljske vjetine, kao i motorika znanja, tj. one jedinstvene ivano-miine funkcije koje zahtijeva odreeni sport ili sportska grana. To su tzv.

20


diferencirane natjecateljske osnove (differentiated competition fundamentals), koje su poznate po svojoj visoko uinkovitoj ivano-miinoj aktivnosti. U procesu sportske pripreme vrhunskih sportaa osobito mjesto je rezervirano za plan kondicijskog treninga u natjecateljskom dijelu godinjeg ciklusa. Karakteristike trenanog rada izvedene su iz pretpostavke kako su vrhunski sportai ve izgradili bazine i specifine temelje svoje fizike pripremljenosti koje samo valja i dalje odravati na visokoj razini. Stoga se glavnina napora ulae u razvoj sportu svojstvenih fizikih karakteristika kako bi se postigli visoki rezultati u natjecanju. U njima se oituju sposobnosti tipa maksimalne ili dinamine snage, jakosti ili brzinske izdrljivosti, maksimalne brzine i drugih sposobnosti o kojima ovisi uspjenost u sportu. Za postizanje toga cilja potreban je raznovrstan program treninga, sredstva koja se ugrubo mogu podijeliti na tri glavne skupine, u skladu sa strukturalnim i biomehanikim obiljejima odreenoga sporta: Vjebe ope kondicijske pripreme ili opepripremne vjebe (general preparatory exercises) za skladan i viestran razvoj osnovnih funkcionalnih i motorikih karakteristika; Vjebe specifine pripreme za izgradnju i odravanje sportu svojstvenih kondicijskih sposobnosti; Vjebe situacjske pripreme (specifino natjecateljske vjebe) za diferencirani razvoj sposobnosti i znanja potrebnih za efikasno izvoenje tehniko-taktikih zadataka u natjecateljskim uvjetima. No, u svemu tomu najvaniji problem povezan je s primjenom raznovrsnih metoda, o kojima, pak, ovisi veliina, priroda i usmjerenost trenanog optereenja. S tog aspekta valja raistiti slijedea naelna pitanja: Koje efekte na staninoj razini izaziva primjena raznovrsnih trenanih optereenja za razvoj triju osnovnih motorikih sposobnosti: snage, izdrljivosti i brzine? Kojim je postotkom kondicijski trening raznih oblika zastupljen u godinjem ciklusu treninga? Miina biopsija i ostale moderne istraivake metode otkrile su kako trenana optereenja izazivaju inicijalne adaptacijske promjene na razini miinih stanica, a onda te stanine promjene izazivaju adaptacijske promjene na razini srano-ilnog sustava i krvi (Howald, 1989). Iz toga slijedi da miina aktivnost ovisi podjednako o molekularnoj strukturi i funkcioniranju kontraktilnih proteina, kao i o primjerenoj opskrbi energijom i optimalnoj aktivaciji i koordinaciji ivano-miinog sustava. Promjene koje nastaju u tim dijelovima ovjekova organizma pod utjecajem raznih oblika i vrsta kondicijskog treninga neizmjerno su vane za metodiku sportskoga treninga. N. Yakovlev (1983) je prikupio rezultate brojnih istraivanja o promjenama u skeletnim miiima koje su nastale pod utjecajem trenanih operatora raznovrsnoga karaktera (tablica 1). Kao to se iz prikazanih podataka moe vidjeti, razliiti trenani operatori (training exercises) izazivaju razliite promjene u miiima. Iz gore navedenoga slijedi da se svaki ljudski mii, zahvaljujui mozaikoj kompoziciji raznih vrsta miinih vlakana, moe adaptirati, priviknuti na trenana optereenja raznih veliina i vrsta.

3. OSNOVNI MODELI KONDICIJSKOG TRENINGAKondicijski trening vrhunskih sportaa vrlo je specifian i ovisi o vrsti sporta i o sportaevom individualnom morfolokom i funkcionalnom statusu. No, neovisno o tome, u teoriji i metodici sportskoga treninga poznati su tzv. naelni modeli kondicijskih treninga za pojedine skupine sportova koji su sline motorike i bio-energetske prirode. S tog aspekta razlikujemo tri skupine sportova unutar kojih se rabe sredstva i metode kondicijskog treninga vrlo slinih parametara. Prva skupina sportovi i sportske discipline u kojima motoriku aktivnost obiljeavaju maksimalna koncentracija radnoga napora i stabilna biodinamika struktura kretanja. Glavni energetski izvor je tjelesna priuva kreatin fosfata. S obzirom na neke osobitosti biodinamike i kinematikih struktura, ti se sportovi mogu podijeliti u dvije podskupine: aciklini atletska bacanja, sportska gimnastika i akrobatika, dizanje utega i drugi. ciklini sprinterske atletske discipline, plivanje, vonja bicikla i druge motorike aktivnosti u trajanju do 20 25 s. Osobitosti motorikih aktivnosti u sportovima ove skupine odreuju da prioritet u treningu imaju trenana optereenja s naglaenim brzinsko-jakosnim karakterom, to izaziva trajne morfoloke, biokemijske i fizioloke transformacije ivano-miinog sustava.

OPE TEME21


OPE TEME

Tablica 1. Mikrostruktura i biokemijske promjene u miinim vlaknima nastale pod utjecajem treninga u kojemu su primijenjene razne vrste operatora (% promjene od poetne razine, N. Yakovlev, 1983) 1 2 Vrsta vjebe Parametri Relativna miina masa, % od ukupne tjelesne mase Presjek, debljina miinog vlakna Broj mitohondrija po jedininoj povrini presjeka motorike jedinice Sadraj proteina: Sarkoplazmatski retikulum (sarkoplazmatska mreica ili opna) Miofibrili Sarkoplazma Miozin Mioglobin CP Glikogen Primitak ++ preko retikuluma Fosforilaza Oksidacijski enzimi Brzina glikolize Brzina oksidacije Izdrljivost 9 0 Brzina 32 24 Jakost/snaga 39 30

3

60

30

-

4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15

5 7 23 0 40 12 80 0 23 230 10 53

54 63 57 18 58 58 70 15 40 100 56 45

60 68 30 59 53 38 53 20 28 20

Dakle, naglasci se u kondicijskom treningu temelje na rjeavanju dva glavna zadatka: U prvomu valja rijeiti problem svrhovite hipertrofije, uglavnom tetanikih (brzo-kontraktilnih ili bijelih miinih vlakana) koji pod utjecajem trenanih podraaja eksplozivnoga karaktera znatno poveavaju svoju mehaniku i fizioloku uinkovitost. Sadraj fosfata u njima je vei i bogat energijom, a i vea je aktivnost anaerobnih enzima koji odreuju snagu (dinamiku) i kapacitet anaerobnih procesa. U drugom sluaju dolazimo do problema optimizacije mehanizama ivane adaptacije, tj. do poveanja aktivnosti miia ili ukljuivanjem veeg broja motorikih jedinica ili dodatnim snanijim podraivanjem ve aktivnih motorikih jedinica, kao i do problema nezaobilazne sinkronizacije aktivnosti razliitih miinih skupina, tj. do intramuskularne (unutarmiine) i intermuskularne (meumiine) koordinacije. Za ilustraciju smo u tablici 2 predloili naelni model godinjeg ciklusa kondicijskog treninga za vrhunske atletiare-bacae. Druga skupina ` sportovi i sportske discipline u kojima je motorika aktivnost ciklinoga karaktera s oitovanjem umjerene do submaksimalne snage. Osnovni izvori energije su opskrba kisikom i, do odreene razine, glikolitike priuve. Ovoj skupini pripada jako puno sportova, a mogu se podijeliti u dvije podskupine: veslanje, plivanje (dionica do 400 m), biciklizam (cestovni) i neki drugi, u kojima se najvanija kvaliteta izdrljivost manifestira u vrstoj vezi sa snagom, tj. svrha treninga je razvijati snanu izdrljivost (strength endurance); maraton, tranje na duge pruge, skijaki kros, klizake utrke na 5 i10 km, tranje u prirodi (kros) i drugo. u kojima je izdrljivost povezana s brzinom, tj. svrha je kondicijskog treninga razviti brzinsku izdrljivost. Usprkos nekim specifinostima motorikih aktivnosti koje razlikuju sportove iz tiih dviju podskupina, ipak je priroda prevladavajuih sastavnica stanja fizike pripremljenosti sportaa zajednika, a moe se svesti na dva integralna pokazatelja poveanje: energijskog potencijala tijela, racionalnosti energijske potronje i oporavka (Zhelyazkov&Iliev, 1991). Struktura opisanog modela prikazana je na slici 1 (prema A. Polunin i G. Narskin, 1991).

22


Periodi

Pripremni Ope pripremni broj 56 120 94 270 28,7 % 20,7 44,4 34,9 Specifino pripremni broj 22 160 121 303 32,2 % 7,3 52,8 39,9

Natjecateljski Prijelazni period Rana natjecanja broj 10 44 62 116 12,3 % 8,6 37,9 53,5 Glavna natjecanja broj 26 94 92 212 22,5 % 12,3 44,4 43,3 broj 8 10 22 40 4,3 % 20,0 25,0 55,0 broj 122 428 391 941 100 % 13,0 45,5 41,5

Stupnjevi Sati GPP SPP DP h % od ukupnog god. volumena Jakost/snaga Brzina Koordinacija Izdrljivost %

Relativan postotak rada na razvoju motorikih sposobnosti u % 50 30 10 10 100 40 40 15 5 100 30 45 25 100 15 50 35 100 40 10 20 30 100 -

GPP general physical preparation opa fizika priprema; SPP special physical preparation specijalna fizika priprema; DP differntiated preparation specifina natjecateljska priprema

Running Exercises for Speed and Strength 41-42 % Year volu m e A a b B c C d D a A b 43-44 % B c C d D c 6-7 % D d

X

XI

X II

I

II

III F ro m GP

IVFrom SP

V

VI

V II

V IIIF ro m SP

IX

F ro m G en era l p rep aration

F ro m S p ecial W in ter P rep . C om p etition sI C o m p etitiv e p erio d

E arly com p etitio n s

B asic C om p etition s

I P reparatory p eriod

II P rep aratory p eriod

II C om petitive p eriod

Slika 1. Distribucija rada za razvoj brzine-sile (velocity-force)i i specifinog trkakog rada za trkaa na srednje pruge (prema A. Polunin i G. Narskin, 1991).

Iz gore prikazanog je jasno da se specifini trkaki rad u aerobnom reimu (A), na razini anaerobnoga praga (B), u aerobno-anaerobnom reimu (C) te u anaerobnom reimu (D) nalazi u specifinim proporcijskim odnosima sa svim oblicima ope fizike pripreme (GPC general physical conditioning) (a), opom fizikom pripremom (GPC) brzinsko-snanoga karaktera (b), GPC tranja i poskoka (c) te GPC istrajna rada (maintaining work) brzinsko-snanoga karaktera (d). Stupnjevi koncentrirane brzinsko-snane pripreme (u treningu) opisani su u kvadratima. Postoci primjene pojedinih sredstava tijekom godinjeg ciklusa prikazani su u tablici 3.

OPE TEME23

Tablica 2. Model kondicijskog treninga za vrhunskog sportaa bacaa kladiva


OPE TEME

Tablica 3. Godinji program brzinsko-snane pripreme vrhunskih atletiara, trkaa na srednje prugeSredstva za trening snage GPP (sati) Tranje dionica (snana izdrljivost) exc.(sati) Tranje brdovitim terenom (sati) (km) Daljinski skokovi ( m) Daljinski poskoci (broj) Tranje uz kosinu (sati) Jakost cijelog tijela (sati) Ukupno vrijeme za razvoj skonostijaksoti (sat) % od godinjeg volumena X 5 1,5 XI 6 2 XII 2 4 I 0,5 1 Mjeseci u godinjem ciklusu treninga II 0,5 III 5 2 IV 5 4 V 1 4 VI 0,5 2 VII 0,5 2 VIII 2 2 IX 0,5 Ukupno 27,5 25,5

-

4

8

-

-

-

8

12

-

-

4

-

36

5,5 2

6 3 4 2

11 7 4 2

500 1

200 2

5 2

8 5 2 1

16 5 2

300 -

200 1,5

4 1 150 -

50 -

45 21 1400 20,5 19

14

18

20

2,5

2,5

14

21

19

2,5

2,5

8

1

125

11,2

14,4

16

2

2

11,2

16,8 43,2%

15,2

2

2

6,4 6,4%

0,8

100

41,6%

Trea skupina sportovi kompleksne motorike aktivnosti koje su intervalno-varijabilnoga karaktera s opskrbom energijom iz aerobno-anaerobnih izvora. Mogu se razdijeliti na dvije podskupine: sportske igre nogomet, koarka, odbojka, rukomet, hokej na ledu, ragbi, tenis i drugi. Motorike aktivnosti su brzinsko-snanoga karaktera, a oituju se trajanjem kroz dui period i manifestiraju se varijabilno u stanjima kompenziranoga umora (compensated fatigue). Takva narav sportova odreuje i cilj kondicijskog treninga stvaranje i razvoj brzinsko-snane izdrljivosti, kao i uinkovite regulacije kretanja na irokoj aerobnoj osnovi (Zhelyazkov&Kulle, 1993). borilaki sportovi hrvanje (slobodnim stilom i klasino), boks, borilake vjetine, maevanje i drugi. Motorika aktivnost je i u njima varijabilna i eksplozivnoga karaktera, ali traje relativno krae nego u prije opisanoj podskupini sportova. Potrebna energija za intenzivnu sportsku aktivnost dobiva se iz, primarno, glikolitikih izvora. Iz navedenoga je vie nego oito da je kondicijski trening za ovu skupinu sportova iznimno kompleksan. Na slici 2 prikazan je naelni model kondicijskog treninga za sportske igre.

4. ZAKLJUAKKondicijski trening sloeni je sustav specifinih sredstava, optereenja, metoda i oblika rada namijenjenih razvoju i unapreenju specifinog radnoga kapaciteta pojedinca. Taj je sustav vrsto povezan (visoka korelacija) s glavnim faktorima uspjenosti (performance) u odreenom sportu ili sportskoj disciplini. I ba je to razlog da se kondicijskom treningu daje vano mjesto u teoriji i metodici sportskoga treninga.

24


10 10 9 9 1 1 3 3 3 5 5 4 4 6 6

88 77 66 55 44 6 6 3 3 4 4 4 3 3

7

4 4 3 3 2 2 3 2 2 3 2 1 1 1 1

33 22 1 1 00

GPP

SPP

Natjecanja Natjecateljsko razdoblje

GPP

SPP

SEC

SPC

Pripremno razdoblje

Prvi ciklus

Pripremno razdoblje

Drugi ciklus

Natjecateljsko razdoblje

Slika 2. Model kondicijskog treninga za sportske igre

5. LITERATURA1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. Fleischman, E. (1965). The structure and measurement of physical fitness. Prentice Hall N.Y. Howald, H. (1989) Vernderungen der Muskelfasern durch Training. Leistungssport, No. 2. Polunin, A., G. Narskin (1991) Medium-distance Race - Speed-strength Training Preparation. Track and Field Events, No. 1, Moscow. Thomas, R.(1982). La condition physique. Presses universitaires de France. Paris. Volkov, N. (1986) Regularities of the Biochemical Adaptation of the Sports Training. Moscow. Zatsiorsky, V. (1966) Physical Qualities of the Sportsman. Physical Culture and Sport, Moscow. Zhelyazkov, Ts., I. Iliev (1991) Tendencies in the Dynamics of the Functional Fitness of Elite Sportsmen. Problems of the Physical Culture, No. 8, Sofia. Zhelyazkov, Ts., V. Klle (1993) A Study of the Specific, Functional Load of Elite Basketball Players. Sport and Science, No. 7, Sofia. Zhelyazkov, Ts., D.Dasheva (2002). Basis of the Sport Training. Gera-Art, Sofia. Yakovlev, N. (1983) Chemistry of the Movement. Science, Leningrad.

OPE TEME25

Igor Juki, Dragan Milanovi, Duan Metiko STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGA

OPE TEME

STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGAIgor Juki, Dragan Milanovi, Duan Metiko Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu

1. UVODKondicijska priprema sportaa velikim je koracima ula u sustav sportske pripreme u drugoj polovici 20. stoljea. To se posebno odnosi na najpopularnije sportove poput sportskih igara, borilakih sportova, tenisa i drugih. Nakon razdoblja u kojem su dobrim dijelom iscrpljene rezerve tehniko-taktikog treninga, unapreenje fizikih svojstava dobiva na sve veoj vanosti. Takav se trend nastavlja i u najnovije vrijeme. Zahtjevi suvremenog sporta mogu se promatrati kroz sportski i okolinski okvir. Natjecateljski stres u tjelesnom, emocionalnom, intelektualnom i senzornom smislu ozbiljno ugroava sportaev osobni integritet. Zgusnuti kalendar natjecanja, veliki broj kontinentalnih i interkontinentalnih putovanja, skraeno vrijeme oporavka, sve izraenija i ujednaenija konkurencija te niz drugih faktora razlozi su zbog kojih u suvremenom sportu opstaju samo najspremniji sportai. S druge strane rastu zahtjevi i oekivanja ue i ire okoline prema ostvarivanju sportskih rezultata. Upravljake strukture sportskih klubova i selekcija, ulagai, sponzori, mediji i gledateljstvo s pravom od vrhunskih sportaa oekuju znaajna postignua. Zbog navedenih razloga struni sportski timovi ele sustav sportske pripreme dovesti na najviu razinu. Bez optimalne kondicijske pripreme takvu je razinu teko ostvariti. Kondicijski trening se moe definirati kao proces unapreenja motorikih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, zdravstvenog statusa sportaa te za tu svrhu potrebnih motorikih znanja. Kao i svaki transformacijski sustav, kondicijski trening ima hipotetiki definirane operatore koji iz nekog stanja Si trebaju sportaa X prevesti u eljeno stanje Sf. Razlika izmeu stanja Si i Sf predstavlja efekte kondicijskog transformacijskog procesa. Kondicijska priprema je sastavni dio globalnog sustava sportske pripreme. Zasebno promatrana, kondicijska priprema ostvaruje utjecaje prema temeljnim kondicijskim svojstvima. Ipak, osnovno promatranje i vrednovanje ovog tipa pripreme usmjereno je na povezanost s drugim segmentima pripremljenosti. Takvim vezama nastaje integralna sportska pripremljenost kao temeljni smisao sportskog treninga. U okviru integralne pripremljenosti kondicijska pripremljenost predstavlja pretpostavku za kasniju uspjenu manifestaciju natjecateljskih potencijala sportaa.

2. DOSADANJE SPOZNAJE O STRUKTURI KONDICIJSKOG TRENINGAU novije vrijeme vei broj autoriteta iz podruja kondicijskog treninga postavili su razliite sustave trenanog rada. Posebno interesantan segment ovog problema prepoznaje se u pristupu razliitih autora (kondicijskih trenera) prema usmjerenosti kondicijskog treninga. Gotovo iznenauje broj razliitih pristupa, a jedan broj takvih razmiljanja predstavljen je u ovom poglavlju. Gredelj i suradnici (1975) u eksperimentalno utemeljenoj strukturi motorikih sposobnosti upuuju na egzistiranje generalnog motorikog faktora i njemu dva podreena faktora (mehanizam za regulaciju gibanja i mehanizam za energetsku regulaciju). Prvi od njih se dijeli na mehanizam za strukturiranje gibanja (koordinacija ruku, nogu i cijeloga tijela, brzina izvoenja kompleksnih motorikih zadataka, reorganizacija stereotipa gibanja, agilnost, koordinacija u ritmu, brzina uenja motorikih zadataka i brzina alternativnih pokreta) i na mehanizam za sinergijsku regulaciju i regulaciju tonusa (brzina jednostavnih pokreta, fleksibilnost, ravnotea otvorenim i zatvorenim oima, te preciznost ciljanjem i gaanjem). Drugi mehanizam drugoga reda dijeli se na mehanizam za regulaciju intenziteta ekscitacije (eksplozivna snaga i dinamometrijska sila) i na mehanizam za regulaciju trajanja ekscitacije (repetitivna snaga ruku, trupa i nogu, statika snaga ruku, nogu i trupa). Putem kineziolokih transformacijskih procesa na ove sposobnosti je mogue utjecati i time unapreivati tjelesnu pripremljenost. Zatsciorskij (1977) svoj sustav razvoja fizikih svojstava zasniva na brojnim znanstvenim istraivanjima iz razliitih sportskih disciplina. Samoj strukturi svojstava koja je potrebno razvijati pripadaju sposobnosti snage,

26


brzine, izdrljivosti, okretnosti, gibljivosti, sposobnosti relaksacije miia, ravnotee i osjeaja za prostor. Autor posebnu pozornost usmjerava na zakonitosti utjecaja trenanog rada u odnosu na razinu treniranosti i veliinu optereenja, te na metodiku razvoja osnovnih sposobnosti i njihovih kombinacija. Banister i sur. (1984) u Modeliranju trenanih zahtjeva kod sportaa uspostavljaju kibernetiki sustav za razvoj sportskih dostignua. Kao osnovni generator razvoja tjelesnih sposobnosti navodi se trening (generalnog tipa) koji, nakon to je primio utjecaje svih internih i eksternih faktora (ishrana, farmakologija, alkohol, puenje, umor uslijed treninga), efekte integrira s efektima tehniko-taktike i psiholoke pripreme, to konano proizvodi realna sportska dostignua. U podsustavu namijenjenom razvoju tjelesnih sposobnosti prepoznaju se segmenti koji se odnose na: kardiorespiratorni fitness, trening snage (strength) i brzinsko-eksplozivnih svojstava (power), trening fleksibilnosti i trening motorike koordinacije. Bridgman (1991) upuuje na tjelesne karakteristike koje je u razliitim sportovima poeljno testirati i unaprijeivati. To su: brzina, jakost, miina izdrljivost, snaga, eksplozivnost, agilnost, brzina reakcije, fleksibilnost, srano ilna izdrljivost (aerobna), ravnotea, anaerobna izdrljivost, sastav tijela i kinestetika percepcija. Brzycki i Brown (1993) dijele sustav tjelesne pripreme na trening snage (strength) i kondicioniranje (conditioning). Trening snage ima dva osnovna pravca: smanjivanje mogunosti ozljeda i unapreivanje sposobnosti. Kondicioniranje je takoer podijeljeno u dva dijela: opi i specifini program. Opi program podrazumijeva razvoj ope (aerobne) izdrljivosti, dok specifini program podrazumijeva razvoj anaerobne izdrljivosti. Zasebno je tretirana specifina kondicija, koja je opisana skupom specifinih kondicijskih vjebi na koarkakom terenu (uglavnom anaerobnog tipa). U dodatku se kao vaan dio tjelesne pripreme koarkaa navodi program za razvoj fleksibilnosti i osnovne odrednice u ishrani. Bompa (1994) razlikuje generalnu i specifinu fiziku pripremu. U odnosu na pojedina biomotorika svojstva, autor razlikuje trening snage (maksimalna snaga, sila i miina izdrljivost), trening izdrljivosti (aerobne i anaerobne) u okviru kojeg govori o treningu pojedinih energetskih sistema (trening tolerancije na laktate, trening maksimalnog primitka kisika, trening anaerobnog praga, trening fosfagenog sustava i trening aerobnog praga), trening brzine (vrijeme reakcije, apsolutna brzina i razbijanje brzinske barijere), trening fleksibilnosti i trening koordinacije. Wathen i Roll (1994) u svom sustavu trenanog rada na razvoju tjelesnih sposobnosti posebnu pozornost usmjeravaju na razvoj snage i snanih svojstava (hipertrofija, snana izdrljivost, bazina snaga i sila), fleksibilnosti, te aerobnih i anaerobnih sposobnosti. Kraemer (1994) je postavio vrlo jednostavnu strukturu treninga za razvoj kondicijskih sposobnosti. Struktura se odnosi na razvoj sposobnosti kroz tri osnovna tipa treninga: aerobni trening (aerobne sposobnosti), anaerobni trening (anaerobne sposobnosti) i trening s optereenjem (snaga i sila). Bangsboo (1994) razlikuje nekoliko podtipova kondicijskog treninga: aerobni (regeneracijski, nisko i visoko intenzivni), anaerobni (brzina i brzinska izdrljivost), trening jakosti (bazini i funkcionalni), trening brzinske i dugotrajne miine izdrljivosti, te trening koordinacije i fleksibilnosti. Weineck (1995) govori o slijedeim oblicima kondicijske pripreme: treningu brzine, okretnosti, snage (brzinske i maksimalne) i izdrljivosti (aerobne i snane). Drabik (1996) kondicijsku pripremu temelji na razvoju koordinacije, izdrljivosti, brzine, snage i relaksibilnosti. Prema Brownu (1996) temeljem kondicijske pripreme unapreuju se slijedea svojstva: antropometrijske karakteristike, brzina, eksplozivnost, jakost, snaga, agilnost, fleksibilnost, koordinacija, kardiorespiratorni fitness i vidne sposobnosti. Britenham (1996) u svom sustavu tjelesne pripreme koarkaa razdvaja znaenje globalne pripremljenosti (physical fitness) i sportsku pripremljenost (athleticism). Kao osnovne komponente globalne pripremljenosti autor navodi: kardiorespiratorni fitness, miinu snagu, miinu izdrljivost, fleksibilnost i sastav tijela. Pod segmentom sportske pripremljenosti ubraja: brzinu, eksplozivnu snagu, agilnost i koordinaciju. Poseban segment ovog sustava je specifini kondicijski trening koji se odvija u okviru individualnih i timskih vjebi na koarkakom terenu koje su bliske realnim uvjetima natjecanja. Posebna pozornost usmjerena je na testiranje sposobnosti, te na odreivanje kriterija vrijednosti ostvarenih testovnih rezultata. Weatherly i Schinck (1996) sustavu individualne tjelesne pripreme koarkaa naglaavaju vanost razvoja eksplozivne (rad u teretani) i reaktivne snage (pliometrijski trening), razvoja anaerobnih energetskih mehanizama (intervalni sprinterski trening), razvoja fleksibilnosti i optimalizacije sastava tijela. Trenanim programima za razvoj ovih obiljeja mora prethoditi testiranje i vrednovanje, a posebna se pozornost usmjerava prema farmakolokoj suplementaciji. Milanovi (1997) u okviru fizike pripreme sportaa razdvaja trening funkcionalnih sposobnosti i trening motorikih sposobnosti. Osnove metodike treninga funkcionalnih sposobnosti ini anaerobno i aerobno treniranje s temeljnim principima razvoja osnovnih funkcionalnih mehanizama. Trening motorikih sposobnosti ukljuuje sustave za razvoj i odravanje snage,

OPE TEME27


brzine, izdrljivosti, gibljivosti, koordinacije i preciznosti, te kombiniranih motorikih sposobnosti. Cjelokupnu kondicijsku pripremu autor dijeli na opu, osnovnu i specifinu. Vermeil i Helland (1997) razdvajaju etiri osnovne komponente treninga. Prvu komponentu nazivaju radni kapacitet (work capacity), u okviru koje svrstavaju trening aerobnog i anaerobnog kapaciteta, snane izdrljivosti, bazine snage i fleksibilnosti, te unapreenje sastava tijela. Druga komponenta ukljuuje razvoj maksimalne, relativne, statike i ekscentrine snage. Trea komponenta podrazumijeva razvoj tri razliita tipa brzinske snage: startne snage, eksplozivne snage i elastine snage. Posljednja, etvrta komponenta treninga usmjerena je na razvoj manifestnih oblika brzine: akceleracije, apsolutne brzine, brzinske izdrljivosti i specijalne brzine. Kao zaseban dio cijelog sustava treninga navodi se prevencija ozljeda. Dick (1997) govori o zahtijevanim opim tjelesnim karakteristikama koje je potrebno razvijati za visoka sportska dostignua. To su: snaga, snana izdrljivost, opa ili srana izdrljivost, brzinska izdrljivost, brzina, elastina snaga i okretnost. Prije samog treninga spomenute sposobnosti je potrebno detaljno procijeniti, a po zavretku rada efekte treba vrednovati. Joch (1997) je postavio sustav razvoja fizikih sposobnosti za sprintere. Sustav se sastoji od est dijelova: razvoja startnog ubrzanja i brzine tranja, razvoja svih vidova snage, razvoja brzinske izdrljivosti, razvoja ope izdrljivosti, ope fizike pripreme (globalna priprema lokomotornog aparata) i treninga koordinacije. Keul (1984. prema Milanovi, 1997) usmjerava djelovanje kondicijskog treninga na tri sustava: energetski sustav (osnovni energetski kapaciteti), stanino strukturalni sustav (lokomotorni sustav) i neuro-mentalni sustav (psiholoke karakteristike). Kao primarni efekti sinergijskog djelovanja na ove sustave pojavljuju se: usavravanje psihofizikih sposobnosti, odgaanje reakcija umora, ubrzavanje procesa oporavka, te smanjenje broja i teine ozljeda. Fox (1980. prema Milanovi, 1997) kondicijski trening dijeli na dva podsustava. Prvi ukljuuje kardiorespiratorni trening koji je usmjeren na razvoj funkcionalnih sposobnosti (aerobni trening, anaerobni trening i mjeoviti aerobno-anaerobni trening). Drugi podsustav predstavlja neuro-muskularni trening, usmjeren na trening motorikih sposobnosti (izdrljivost, snaga, brzina, gibljivost te kombinacije sposobnosti kao to su repetitivne snage, eksplozivne snage, brzinske izdrljivosti, brzinske snage). Gambetta (1998) pod kondicijskim treningom podrazumijeva razvoj radnog kapaciteta, brzine, snage, jakosti, koordinacije i motorikih znanja. Draowitch i Westcott (1999) pod kondicijskom pripremom podrazumijevaju: fitness (kardiorespiratorne sposobnosti), trening snage i jakosti i fleksibilnosti te unapreenje fleksibilnosti i stabilnosti lokomotornog aparata. Hollman i Hettinger (2000) sustav kondicijske pripreme dijele na razvoj snage, brzine, izdrljivosti (lokalne i ope), fleksibilnosti i koordinacije. Platonov (2000) kroz promatranje tjelesnih svojstava koja je potrebno razvijati fizikom pripremom govori o: brzini, gipkosti, jakosti, koordinaciji, hipertrofiji i izdrljivosti. Kamen (2001) razlikuje trening miine jakosti, aerobne izdrljivosti, brzine, brzine reakcije, snage, fleksibilnosti i postupke za optimalizaciju sastava tijela. Kurz (2001) je postavio sustav kondicijskog treninga koji se zasniva na razvoju snage, brzine, izdrljivosti, kordinacije, agilnosti i relaksibilnosti. Clark (2001) razlikuje dva temeljna segmenta tjelesne pripremljenosti: motoriki i zdravstveno-morfoloki. U motoriki spadaju postupci za unapreenje: snage, jakosti, izdrljivosti, fleksibilnosti, brzine, agilnosti i neuromuskularne kontrole. U zdravstveno-morfoloki dio pripadaju: srano-ilna efikasnost, endokrina adaptacija, hipertrofija, smanjenje potkonog masnog tkiva, poveanje metabolike efikasnosti, unapreenje mekih tkiva i poveanje gustoe kostiju. Foran (2001) u svoj sustav kondicijske pripreme ukljuuje transformaciju slijedeih svojstava: fleksibilnost, jakost, snaga, eksplozivnost, 3-D balans, stabilnost trupa, agilnost i koordinaciju, ubrzanje i brzinu i aerobni kapacitet. Posebno vani dijelovi ovog sustava su specifini kondicijski trening i rehabilitacija sportskih ozljeda. eljaskov (2001) je svoja razmiljanja o svojstvima na koja je kondicijskim treningom potrebno djelovati usmjerio prema jakosti, izdrljivosti, brzini, spretnosti i gibljivosti. Rezultati istraivanja i praktinih spoznaja veeg broja autora o strukturi kondicijskog treninga upuuju na raznolikost pristupa ovom segmentu sportske pripreme. Iako postoje odreene slinosti izmeu razliitih pristupa, znakovito je da svaki od strunjaka predstavlja pojedine specifinosti koje su odraz povijesnih, sociokulturalnih, znanstvenih i strunih znakovitosti okruenja u kojem navedeni eksperti djeluju.

OPE TEME

3. STRUKTURA KONDICIJSKOG TRENINGAZa kondicijskog trenera, ali i druge lanove strunog tima, iznimno je vano odrediti se u kojem e pravcu usmjeriti trenana djelovanja. Budui se iz prethodnog poglavlja jasno moe zakljuiti kako svjetska iskustva o strukturi kondicijskih svojstava nisu jedinstvena, prilikom kreiranja kondicijske pripreme potrebno je uvaiti

28


to vei broj znanstvenih spoznaja i empirijskih iskustava.Temeljem dosadanjih spoznaja i iskustva autorskog tima, u ovom radu postavljen je sustav usmjerenosti kondicijskog treninga. Iz prikaza 1 je vidljivo da je kondicijski trening proces koji je usmjeren na unapreenje motorikih i funkcionalnih (energetskih) sposobnosti, morfolokih karakteristika, zdravstvenog statusa i motorikih znanja sportaa. Prikazani sustav obiljeen je brojnim interakcijama razliitih svojstava to upuuje na postojanje integralne kondicijske pripremljenosti. Time se, zapravo, eli ukazati na vanost i vrijednost svake zasebne kondicijske karakteristike, ali prije svega u kontekstu stvaranja integralne kondicijske kvalitete sportaa koja e se ispoljiti u realnim natjecateljskim uvjetima. Svaka od karakteristika zavrijeuje nekoliko rijei. Prema Zaciorskom (1975.) motorike sposobnosti su oni oblici motorike aktivnosti koji se pojavljuju u kretnim strukturama koje se mogu opisati jednakim parametarskim sustavom, koje se mogu izmjeriti istovjetnom skupinom mjera i u kojima nastupaju analogni fizioloki, bioloki i psihiki procesi, odnosno mehanizmi. Istraivanja motorikih sposobnosti potvrdila su da ovaj segment nije opisan jednom ili s nekoliko latentnih dimenzija, ve se radi o sloenoj strukturi kvantitativnih (snaga, brzina, izdrljivost) i kvalitativnih (koordinacija, fleksibilnost, preciznost ) svojstava (Meinel, 1981 prema Milanovi 1997) ili o hijerarhijski ureenom sustavu sposobnosti (Gredelj i sur. 1975). Dvije od navedenih motorikih sposobnosti (relaksibilnost i vidne sposobnosti) ne pojavljuju se esto u strukturama kondicijskih svojstava. Relaksibilnost je sposobnost sportaa da u odgovarajuim vrlo kratkim vremenskim sekvencama ukljuuju, ali i iskljuuju djelovanje odreenih miinih jedinica. To se odnosi na agonistike i antagonistike miine skupine istog ekstremiteta, ali i na udaljene miine skupine, ija je relaksiranost vana za efektivnost konkretnog gibanja. Vidne sposobnosti opisuju niz vanih karakteristika koje vidni aparat manifestira u motorikim gibanjima. U njih ubrajamo: vidnu koncentraciju, vidno podeavanje, vidnu memoriju, periferni vid, vidnu vremensku reakciju, fleksibilnost vidnog fokusiranja, dubinsku vidnu percepciju itd. Funkcionalne sposobnosti oznaavaju uinkovitost energetskih procesa u organizmu, a odnose se na uinkovitost aerobnih i anaerobnih funkcionalnih mehanizama. Svaku sportsku granu mogue je opisati dominacijom pojedinih energetskih mehanizama. Vrlo se esto u kontekstu kondicijske pripreme povezuju termini izdrljivost i funkcionalne sposobnosti. Takva povezanost je logina s obzirom da su energetski kapaciteti uvjet za manifestacije izdrljivosti. Ipak, na temelju neto sloenije strukture izdrljivosti (biomehaniki, biokemijski, psiholoki pokazatelji), ova sposobnost s pravom pripada motorikom prostoru. Morfololoke osobine opisuju grau tijela sportaa na temelju veeg broja antropometrijskih podataka. Osnovne etiri morfoloke osobine su longitudinalna dimenzionalnost skeleta, transverzalna dimenzionalnost skeleta, volumen miinog tkiva i potkono masno tkivo. Budui je uglavnom nemogue trenanim putem utjecati na prve dvije karakteristike, kondicijski je trening usmjeren, okrenut ka optimalizaciji koliine miija i potkonog masnog tkiva, sukladno zahtjevima konkretnog sporta. Konstitucijske karakteristike u jednadbi specifikacije razliitih sportova imaju svoju poziciju, a ak se i u okviru pojedinih disciplina ili igrakih pozicija (timski sportovi) govori o specifinim zahtjevima u odnosu na morfoloka svojstva. Naporan reim ivota vrhunskih sportaa, koji ukljuuje trening, natjecanja, putovanja, medijski pritisak i dr., iziskuje visoku razinu sportske pripremljenosti. Jedna od temeljnih pretpostavki i odlika sportske treniranosti je i optimalno zdravstveno stanje. Optimalizaciji zdravlja sportaa u velikoj mjeri trebaju doprinositi preventivni kondicijski programi. Njihov primarni cilj je smanjenje broja i teine ozljeda sportaa. Sastavnice ovih programa su postupci unapreenja miia i vezivnog tkiva lokomotornog sustava sportaa, te njihove sposobnosti kvalitetnih motorikih reakcija u urgentnim, po zdravlje opasnim, situacijama. Jednako vaan dio kondicijske pripreme je i rehabilitacija sportskih ozljeda, posebno njen zavrni dio koji nazivamo sportska faza rehabilitacije. U kondicijskoj pripremi posebno su vana motorika znanja. Pod pojmom motorikih informacija ili motorikih znanja podrazumijevaju se formirani algoritmi naredbi, smjeteni u odgovarajuim motorikim zonama CNSa koji omoguavaju ostvarivanje svrhovitih motorikih struktura gibanja (Mrakovi i sur. 1993). Bez odgovarajuih motorikih znanja, koja se prepoznaju kroz svladane tehnike kondicijskih vjebi, nemogue je zamisliti uinkovito i sigurno treniranje. Motrorika znanja se za potrebe kondicijske pripreme mogu odrediti kao znanja potrebna za unapreivanje motorikih sposobnosti, funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika i zdravstvenog statusa sportaa. Svi znaajniji postupci u okviru kondicijske pripreme zasnivaju se na dijagnostikim postupcima kondicijskih svojstava. Ovim je postupcima namjera utvrditi stanje treniranosti u kojem se sporta trenutno nalazi, da bi

OPE TEME29


OPE TEME

se na temelju takvih informacija pristupilo metodikom oblikovanju i programiranju kondicijskog treninga. Pod dopunskim faktorima kondicijske pripreme podrazumijevaju se sve one motorike i nemotorike aktivnosti kojima se mogu unaprijediti sposobnosti, osobine i znanja sportaa, a koje ne pripadaju sustavu treninga i natjecanja u klasinom smislu (metode oporavka, reim ivota, prehrana, organizacijski uvjeti itd.)VIESTRANO-BAZINI KONDICIJSKI TRENING SPECIFINOSITUACIJSKI KONDICIJSKI TRENING

KONDICIJSKI TRENINGMOTORIKE SPOSOBNOSTI (MS) FUNKCIONALNE SPOSOBNOSTI (FS) MORFOLOKE KARAKTERISTIKE (MK) ZDRAVSTVENI STATUS (ZS)

SNAGA I JAKOST BRZINA IZDRLJIVOST

AEROBNE SPOSOBNOSTI

OPTIMALIZACIJA SASTAVA TIJELA

PREVENCIJA OZLJEDA SPORTSKA FAZA REHABILITACIJE OZLJEDA

AEROBNO-ANAEROBNE SPOSOBNOSTI

KOORDINACIJA

ANAEROBNE SPOSOBNOSTI

AGILNOST

FLEKSIBILNOST RAVNOTEA MOTORIKA ZNANJA

RELAKSIBILNOST

VIDNE SPOSOBNOSTI

MSDIJAGNOSTIKA KONDICIJSKIH SVOJSTAVA

FS

MK

ZSDOPUNSKI FAKTORI KONDICIJSKE PRIPREME

4. VRSTE KONDICIJSKE PRIPREME 4.1. Viestrana kondicijska pripremaPod opom (viestranom) pripremom podrazumijeva se razvoj irokog spektra sposobnosti, od kojih se neke u konkretnom sportu ne mogu direktno ispoljiti, ve se javljaju kao imbenik kasnijeg razvoja specifinih i situacijskih svojstava. Opa kondicijska priprema usmjerena je na poboljanje sposobnosti svih topolokih regija tijela, na podizanje efikasnosti svih organa i organskih sustava, na podizanje funkcionalnih sposobnosti kao i primarne jakosti, brzine, izdrljivosti i gipkosti (Milanovi, 1987). Ovim sustavom rada takoer je vano orijentirati se na unapreenje razliitih vidova koordinacije. Kroz sustav viestrane kondicijske pripreme nastoji se unaprijediti zdravstveni status sportaa putem preventivnih trenanih djelovanja. Pojedini autori (Vermeil i Heland, 1997.) ovaj segment kondicijske pripreme nazivaju razvojem radnog kapaciteta, kao pretpostavkom za razvoj bazinih i specifinih sposobnosti. Viestrana kondicijska priprema posebno je uinkovita ukoliko se provodi u viegodinjem trenanom razdoblju. Ipak, ovaj tip pripreme egzistira u gotovo svakom godinjem ciklusu treninga vrhunskih sportaa. Tada je najee rije o unapreenju aerobnih sposobnosti (regeneracijskog i ekstenzivnog tipa), primarnih motorikih sposobnosti, sastava tijela (odnos miine mase i potkonog masnog tkiva) te zdravstvenog statusa koarkaa.

30


4.2. Bazina kondicijska pripremaOsnovna ili bazina kondicijska priprema podrazumijeva razvoj najznaajnijih sposobnosti za uspjeh u konkretnom sportu putem primjene za tu svrhu najuinkovitijih metodskih postupaka. Kondicijska svojstva koja su u jednadbi uspjeha konkretnog sporta visoko pozicionirana jesu u prvom planu usmjerenosti treninga. Iznimno je vano daljnje usavravanje funkcionalnih i motorikih sposobnosti u kontekstu stvaranja preduvjeta za razvoj specifinih kvaliteta u podruju izdrljivosti.U okviru bazine kondicijske pripreme metodiki parametri poprimaju neto drugaije posebnosti. Izabiru se oni sadraji koji su najprimjereniji razvoju pojedinog svojstva: intenzitet optereenja u rasponu je od medijalnog do maksimalnog, ekstenzitet ostaje naglaen, ali se prilagoava usmjerenosti treninga, a karakter i trajanje odmora stavljaju sportae u sve zahtjevnije energetske situacije.

4.3. Specifina kondicijska pripremaSpecifina kondicijska priprema neposredno je vezana za izvedbu razliitih struktura tehnikih elemenata u kondicijskim uvjetima. Ovaj tip kondicijske pripreme, zapravo, integrira kondicijski i tehniki trening. U okviru specifine kondicijske pripreme broj svojstava koja elimo transformirati se suava na one najvanije.Vaan preduvjet za kreiranje programa specifine kondicijske pripreme je poznavanje tehnike konkretnog sporta. Realizacija ovakvih programa vezana je uz suradnju kondicijskog i glavnog trenera. Metodiki parametri specifine kondicijske pripreme priblieni su realnim zahtjevima izvoenja struktura gibanja u konkretnom sportu. Sadraji su iskljuivo vezani uz tehniku, intenzitet se najee kree od submaksimalnog do maksimalnog, ekstenzitet se znatno smanjuje u odnosu na viestranu i bazinu pripremu, a karakter i trajanje odmora priblieni su realnim energetskim uvjetima sportske aktivnosti.

4.4. Situacijska kondicijska pripremaSituacijska kondicijska priprema integrira taktiki i kondicijski trening. Kljuna toka koja razlikuje specifini i situacijski kondicijski trening jesu uvjeti suradnje i suprotstavljanja. Naime, kondicijske vjebe se mogu opisati kao situacijske ukoliko se odvijaju u bilo kojim uvjetima suradnje i suprotstavljanja sportaa na sportskom terenu i u okviru dijelova ili natjecanja u cijelosti, uz pojaan dinamizam ili trajanje aktivnosti ili uz poveano vanjsko optereenje. Metodiki parametri situacijske kondicijske pripreme nastoje se izjednaiti s realnim natjecateljskim uvjetima ili ak neto uveati. Tom bi prigodom intenzitet trebao biti varijabilan, ekstenzitet jednak ili neto uvean, a odmori jednaki ili krai od realnih. Vrlo esto se situacijski kondicijski podraaji odvijaju u motoriko-energetski zahtjevnijim uvjetima nego to ih namee realna natjecateljska situacija. Ovaj vid kondicijske pripreme trebao bi realizirati glavni trener sa suradnicima uz konzultaciju s kondicijskim trenerom koji odreuje energetske parametre. Situacijska kondicijska pripremljenost sportaa omoguuje sportau neposrednu prezentaciju svih njegovih tehnikih, taktikih i psihikih kvaliteta. Na kraju je vano spomenuti da je realni natjecateljski dogaaj, moda i najznaajniji kondicijski podraaj. Naime, vrlo je teko i u motivacijski idealnim trenanim uvjetima simulirati stvarne natjecateljske situacije obogaene posebnim psihikim stanjima. Iz ovog se razloga natjecanje treba promatrati i kao transformacijski podraaj, a ne iskljuivo kao uvjet iznimnog iscrpljivanja sportaa.

5. ZAKLJUAKRazvojem sporta i sportskih znanosti pojavila se potreba redizajniranja strukture kondicijske pripreme. Razlog tome je istina da je smisao kondicijske pripreme udovoljavanje zahtjeva sportova prema kondicijskim svojstvima. Temeljem dosadanjih svjetskih spoznaja o strukturi kondicijskog treninga, ponueno je razmiljanje autora o istom problemu. Ideja predstavljene strukture je integrirati sva podruja u kojima kondicijska priprema nalazi svoje mjesto. Zbog toga je vano zakljuiti da smisao kondicijskog treninga nije svladavanje posebnih motorikih znanja niti dostignua vezana za izvedbu pojedinih vjebi. Temeljni smisao i znaaj kondicijskog

OPE TEME31

Osnovni metodiki parametri viestrane pripreme kreu se u okviru upotrebe najireg repertoara trenanih sadraja, minimalnog i medijalnog intenziteta optereivanja, znatnog trajanja podraaja te dovoljno dugog trajanja odmora koji mogu biti razliiti od specifinih energetskih zahtjeva konkretnog sporta.


OPE TEME

treninga usmjeren je na stvaranje psihofizikih pretpostavki za manifestaciju tehniko-taktikih i psiholokih kvaliteta u realnim natjecateljskim uvjetima. Konkretni efekti kondicijskog treninga trebali bi se ogledati u : usavravanju psihofizikih sposobnosti, odgodi reakcija umora, ubrzavanju procesa oporavka i smanjenju broja i teine ozljeda sportaa (Keul, 1984., prema Milanovi, 1997).

6. LITERATURA1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. Bangsboo, J. (1994): Fitness Training in Fotball. University of Copenhagen, Denmark. Banister, E. W., Good, P., Holman, G., Hamilton, C.L. (1984): Modelling the Training Response in Athletes. Olympic Scientific Congress Proceedings, Eugene, Oregon. Human Kinetics Publishers, Champaign, Il. Bompa, T. (1994): Theory and Methodology of Training (Third Edition). Kendall/Hunt Publishing Company. Dubuque, Iowa. Bridgman, R. (1991) . A Coachs Guide to Testing for Athletic Attributes. National Strength and Conditioning Association Journal, vol. 13, No.3.Colorado Springs,USA Brittenham, G. (1996): Complete Conditioning for Basketball. Human Kinetics, Champaign, Il. Brzycki, M., Brown, S. (1993): Conditioning for Basketball. Masters Press, Indianapolis, IN. Clark, M.A. (2001): Integrated Training for the New Millenium. National Academy of Sports Medicine, Thousand Oaks, Ca. Dick, F. (1997): Sports Training Principles. A&C Black Press. Drabik, J. (1996): Children & Sports Training. Stadion Publishig Company, Inc., Island Pond, Vermont. Fulton, K. T. (1992): Off-season Strength Training for Basketball. National Strength and Conditioning Association Journal 14 (1), str.31-34. Foran, B. (Ed.) (2001): High-Performance Sports Conditioning. Human Kinetics, Champaign, Illinois. Gambetta. V. (1998): The Gambetta System. Gambetta Sports Training Systems, Inc. Sarasota, Fl. Gredelj, M., Metiko, D., Hoek, A., Momirovi, K. (1975): Model hijerarhiske strukture motorikih sposobnosti. Kineziologija, 5, 1-2, 7-82. Hollman, W. and T. Hettinger. Sportmedizin. Stuttgart: Schattauer, 2000. Joch, W. (1997): Sprint. GOPAL d. d., Zagreb. Johnson, C. A. Ed. (1997): NBA Power Conditioning. Human Kinetics, Champaign, Il, USA. Juki, I. (2001): Strukturna analiza sadraja kondicijske pripreme u koarci. Disertacija. Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu. Kamen, G. (2001): Foundation of Exercise Science. Lippincott Williams & Wilkins, Philadelphia, PA. Kraemer, W. J. (1994): General Adaptations to Resistance and Endurance Training Programs. In: Essentials of Strength Training and Conditioning (ed. R. Beachle) str.127-150. Human Kinetics, Champaign, Illinois. Kurz, T. Science of Sports Training. Island Pond, VT: Stadion Publishing Company, 2001. Milanovi, D. (1997): Teorija treninga. U: Prirunik za sportske trenere. Mrakovi, M., Metiko, D., Findak, V. (1993): Teorijski model klasifikacije motorikih znanja. Zbornik radova 4. Ljetne kole pedagoga fizike kulture, str.3-17. Platonov, V. N. (1997): Opa teorija pripreme sportaa u olimpijskim sportovima. Olimpijska literatura, Kijev. R. dos Remedios, R. (1993): A Summer Strength and Power Program for Basketball. National Strength and Conditioning Association Journal, 15 (1). Semenick, D. M. (1994): Testing Protocols and Procedures. In: Essentials of Strength Training and Conditioning (ed. R. Beachle) str.258-273. Human Kinetics, Champaign, Illinois. Smith, R. B. (1996): The University of South FloridaS Off-Season Strength Training for Basketball. National Strength and Conditioning Association Journal, 18 (2), str.74-76. Vermeil, A., Helland, E. (1997): The Right Staff. Coaching and Sport Science Journal. 2(1), str.25-30. Wathen, D., Roll, F. (1994): Training Methods and Modes. In: Essentials of Strength Training and Conditioning (ed. R. Beachle) str.403-415. Human Kinetics, Champaign, Illinois. Weatherly, J., Schinck, C. (1996): Preparing a Basketball Player for NBA Camp. National Strength and Conditioning Association Journal, 18 (6), str. Weineck, J. (2000): Optimales training. Institut fur sportwissenschaft der Universitat Erlangen-Nurnberg. Zatsciorskij, V. M. (1975): Fizika svojstva sportiste. SFKJ, Beograd. eljaskov, M. (2002). Osnovi na sportnata trenirovka. Gera Art OOD, Sofija.

32


PREGLED RAZVOJA KONDICIJSKE PRIPREMEZrinko ustonja1, Zdenko Jajevi2 student poslijediplomskog studija na Kineziolokom fakultetu Sveuilita u Zagrebu 2 Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu

1

1. UVODRije trening latinskog je podrijetla i potjee od glagola trehere to znai vui, izvlaiti. Kao pojam pojavljuje se u starofrancuskom, a ini se da je zajedno s Normanima prela iz Francuske u Englesku. U Engleskoj se upotrebljava u konjikom sportu gdje se oblikuje novo znaenje izvoenje konja iz tale s ciljem obuavanja, poveavanja sposobnosti, treniranja. Najvjerojatnije je iz konjikog sporta pojam trening prenesen i u sport u cijelosti. Za sada nije mogue ustanoviti kada je rije trening poprimila svoje dananje znaenje u sportu (Reindell, Roskamm, Gerschler, 1964.). Rije kondicija vue etimoloke korijene takoer iz latinskog jezika od rijei conditio to znai uvjet, uvjetovano stanje (Kureli 1967.). Osobine kondicijskog treninga, kao jednog od vidova ili dijelova sportskog treninga, i njegov razvoj u prolosti bili su relativno rijetko u sreditu pozornosti povjesniara sporta. Vjerojatno je vie razloga zato je to tako. Pokuavajui ui u povijesna razmatranja raznih znaajki kondicijskog treninga i kondicijske pripreme suoili smo se s vjerojatno jednim od glavnih razloga, s problemom s kojim su se susretali i brojni drugi istraivai koji su pokuali dokuiti i ponuditi odgovore na pitanja o povijesnom razvoju kondicijske pripreme. Povijest je znanost koja se temelji na izvorima i nedostatak pravih povijesnih vrela problem je koji povijesnu znanost gura u podruje spekulacija i nagaanja. Upravo mali broj izvora o kondicijskom treningu u prolosti pokazao se kao ozbiljan problem. Problem je bio zapravo u jednoj od glavnih osobina treninga, a to je da se trening dogaa u interakciji sportaa i trenera i kao takav ostaje zatvoren u tom uskom krugu. Rijetko nailazimo na zapise ili ostale tragove u vremenu koje su treneri, a jo rjee sami sportai ostavili o metodama, vjebama i nainima rada sa svojim sportaima. Zbog toga je teko pratiti razvoj i osobitosti kondicijskog treninga tijekom povijesti. Tek u 19. stoljeu pojavljuju se prvi ozbiljniji pokuaji biljeenja i prve preporuke o kondicijskom treningu1 . Meutim, uvijek nam ostaje utjena injenica da zavrni proizvod treninga, a to je natjecanje, odnosno, rezultat sportsko postignue, kroz povijest relativno dobro moemo pratiti. S obzirom na to da ljudi koji su nastanjivali podruja prvih civilizacija prije vie od 5000 godina nisu bili nimalo intelektualno inferiorniji no to smo mi danas, a tjelesno je vjebanje jedna od biotikih potreba ovjeka, sasvim je izvjesno da su vrlo rano uoili svu korist i dobre strane tjelesnog vjebanja i sporta, ali i potrebu za sustavnim bavljenjem sportom tj. redovitim vjebanjem - provoenjem treninga.

2. KONDICIJSKA PRIPREMA DO 19. STOLJEAPostoje dokazi o primjeni kondicijskog treninga (tonije treninga snage s optereenjima) u mnogim ranim civilizacijama. Takav trening je bio vrlo raznolik i primjenjivao se kako za razvoj sposobnosti sportaa, tako i u vojne svrhe. (T.Todd, 1985.) U Egipatskim grobnicama (oko 2500 g. pr. Kr) otkriveni su umjetniki radovi na zidovima koji su prikazivali razne manifestacije snage i natjecanja u snazi. Tako postoje prikazi starih Egipana kako podiu vree s pijeskom jednom rukom iznad glave. Stanovnici antike Irske su se natjecali u bacanju kamena jo prije 3800. godina. Na drugoj strani svijeta u Kini upotrebljavali su se testovi snage za1 Sasvim je razumljivo da se tada jo ne pojavljuje kondicijski trening kao skupni pojam koji obuhvaa proces unapreenja motorikih i funkcionalnih sposobnosti, morfolokih karakteristika, za tu svrhu potrebnih motorikih znanja te zdravstvenog stanja sportaa, ve se govori o treningu odreenih motorikih i funkcionalnih sposobnosti koje prema dananjim podjelama sportskog treninga pripadaju podruju kondicijskog treninga. Najee su to snaga i izdrljivost.

OPE TEME33

Zrinko ustonja, Zdenko Jajevi PREGLED RAZVOJA KONDICIJSKE PRIPREME

OPE TEME

vrijeme dinastije Chou (1122.-255. g. pr. Kr.). Sasvim je izvjesno da su mnoge civilizacije prije samih Grka ili Rimljana trenirali i koristili snagu u svrhu zabave ili vojnih potreba. Ono to nam danas nije poznato jesu metode treninga i programi koji su se koristili za poveanje snage (W. Kraemer, 2002.). Prema W. Kraemeru u antikoj Grkoj zabiljeena su podizanja velikih tereta Bibona i Emastusa jo tijekom 6. st. pr. Kr. Takvi zadaci ukljuivali su podizanja velikih kamenja razliitih teina i veliina. Nisu koristili jednoobrazne naine podizanja tereta. Moda je najuveniji Grk poznat po svojoj snazi bio Milon iz Krotona iz 6. st. pr. K. Pripisuju mu zasluge za prvu upotrebu progresivnog treninga s optereenjem. Tijekom 4 godine svaki dan je nosio najprije mlado tele na leima sve dok bik nije dosegao svoju punu veliinu. Stari Grci su koristili vjebe za razvoj snage i u vojne svrhe. Jedan od najranijih oblika natjecanja u bodybuildingu pronalazimo u podacima o grkom polisu Sparti koja je bila poznata po svojem ustroju u kojem je sve, a najvie tjelesno vjebanje2 , bilo podreeno izrazito vojnoj orijentaciji. Spartanci su paradirali goli i ocjenjivani su na temelju razvijenosti miine mase. Oni koji ne bi zadovoljili kriterije okrutno su kanjavani. Poznati grki lijenik Galen (129.-199.) vjerojatno je prvi lijenik koji je govorio o uincima treninga snage, promovira koritenje tereta i opisuje vjebe jaanja (W. Kraemer, 2002.). Galen takoer opisuje i rune utege haltere, koje su grki atletiari isprva koristili prilikom skoka u dalj, a kasnije su imali otprilike slinu svrhu koju danas imaju jednoruni utezi tj. buice (T.Todd, 1985.). Galen je mnogo radio s gladijatorima kojima je ivot ovisio o njihovoj snazi. Grci prvi organiziraju trening prema odreenim razdobljima. Tako na olimpijskim igrama nisu mogli sudjelovati oni koji nisu mogli potvrditi da su se barem 10 mjeseci spremali za sudjelovanje na olimpijskim igrama. Takoer su morali mjesec dana prije samog poetka natjecanja na olimpijskim igrama boraviti u Olimpiji gdje tijekom tog razdoblja treniraju sa svojim trenerima, ali pod nadzorom sudaca. Bila je to prva primjena periodizacije u sportu, to nam svjedoi o svjesnosti znaaja duge pripreme koji je poprimio i odreeni organizacijski oblik. (J. Pedemonte3 ,

Documents

1 OSNOVE KONDICIJSKOG TRENINGA