Eutanazija i Religija

Preview:

DESCRIPTION

religija

Citation preview

EDUKATIVNI ČLANAK

� 331

EUTANAZIJA I RELIGIJA

Vladeta�JEROTIĆ

Sa dolaskom 21. veka stanovnici Zemqe otkrivaju da wihovim životom

sve više upravqaju sile koje su, u punom smislu te reči, „neodgovorne”.

Pol�Kenedi�[1]

UVOD

Čo�vek�je,�bio�on�ver�nik�ili�ne�ver�nik,�od�u�vek�že­leo�da�ži�vi�re�la�tiv�no�do�bro,�ali�isto�ta�ko,�ne�kad�i�vi�še,�ga�jio�je�že�qu�i�na�du�da�re�la�tiv�no�mir�no�umre.�Za�hri�šćan�skog�čo�ve�ka�ovo�mir�no�umi�ra�we�je�ja�sno�iz�lo�že�no�u�hri�šćan�skoj�mo�li�tvi�u�ko�joj�se�ka�že:�„...da�kraj�ži�vo�ta�na�šeg�bu�de�hri�šćan�ski,�bez�bo�la,�ne­po�sti�dan,�mi�ran,�i�da�do�bar�od�go�vor�da�mo�na�stra­šnom�su�du�Hri�sto�vom,�mo�li�mo”.�Ova�mo�li�tva�iz�Li­tur�gi�je�sve�tog�Jo�va�na�Zla�to�u�stog�i�Va�si�li�ja�Ve�li�kog�iz�go�va�ra�se�već�sto�le�ći�ma�sva�ke�ne�de�qe�u�sva�koj�hri­šćan�skoj�cr�kvi.�Mir�no,�ne�po�stid�no,� hri�šćan�sko�umi�ra�we�pod�ra�zu�me�va�umi�ra�we�u�sve�snom�sta�wu,�ko­je�omo�gu�ća�va�hri�šćan�skom�ver�ni�ku�da�se�pred�du�hov­nim�li�cem�is�po�ve�di�i�na�taj�na�čin�oka�je�gre�he�ko�je�je�po�či�nio�u�ži�vo�tu,�a�ko�ji�uz�ne�mi�ra�va�ju�we�go�vu�sa­vest,�da�bi�se�ova�ko�is�po�ve�đen�i�po�ka�jan,�a�za�tim�pri­če�šćen,�po�mi�rio�s�Bo�gom�u�ko�jeg�je�ve�ro�vao�i�pred�či­ji�Sud�tre�ba�da�iza�đe.

U�pa�tri�jar�hal�nom�hri�šćan�skom�dru�štvu�(u�srp­skom�pra�vo�slav�nom�dru�štvu�ta�ko�đe),�ko�je�je�tra�ja�lo�sko�ro�dve�hi�qa�de�go�di�na,�a�ko�je�da�nas,�na�na�še�oči,�re­la�tiv�no�br�zo�iš�če�za�va,�bi�lo�je�pri�rod�no�da�ne�sa�mo�hri�šćan�ski�ver�nik�umre�na�na�čin�ka�ko�se�to�u�po­me�nu�toj�mo�li�tvi�ka�že�(po�sto�je�i�po�seb�ne�mo�li�tve�u�hri�šćan�skoj�cr�kvi�za�pred�smrt�na�sta�wa�ver�ni�ka�ko­ja�tre�ba�da�ubr�za�ju�iz�la�zak�du�še�iz�te�la),�već�i�da�bu�de�od�rod�bi�ne,�pri�ja�te�qa�i�me�di�cin�skog�oso�bqa�do�kra­ja�ži�vo�ta�pri�stoj�no�ne�go�van�i�zbri�nut,�bez�ob�zi�ra�na�te�ži�nu�bo�le�sti�i�we�no�tra�ja�we.

Po�zna�to�nam�je�svi�ma�da�je�da�nas,�na�po�čet�ku�21.�ve­ka,�op�šte�sta�we�dru�štva�u�ko�jem�ži�vi�mo�(mi�slim�na�za�pad�no�e�vrop�sku,�do�sko�ra�hri�šćan�sku�ci�vi�li�za�ci­ju�i�kul�tu�ru)�ra�di�kal�no�pro�me�we�no�go�to�vo�u�sva�koj�obla�sti�ži�vqe�wa,�a�on�da,�sva�ka�ko,�i�umi�ra�wa.�Sla­bqe�we�hri�šćan�ske�ve�re�pod�ra�zu�me�va�i�po�ja�ča�nu�sum­wu�ili�ko�na�čan�pre�sta�nak�ve�ro�va�wa�u�ži�vot�du�še�po­sle�smr�ti.�Hri�šćan�ska�cr�kva�iz�gu�bi�la�je�uti�caj�na�do�sa�da�šwe�ver�ni�ke,�ka�ko�u�po�gle�du�odr�ža�va�wa�cr­kve�nih�pra�vi�la�u�sva�ko�dnev�nom�ži�vo�tu,�ta�ko�i�u�po­gle�du�od�no�sa�hri�šćan�ske�re�li�gi�je�pre�ma�sa�vre�me�noj�

na�u�ci.�Na�pra�gu�21.�ve�ka�stal�no�se�sme�wu�je�broj�ver­ni�ka�u�ri�mo�ka�to�lič�koj�i�pro�te�stant�skoj�cr�kvi,�ali�ne�i�u�pra�vo�slav�noj,�ko�ja�u�is�toč�no�e�vrop�skim,�biv­šim�ko�mu�ni�stič�kim�ze�mqa�ma�do�ži�vqa�va�svoj�ume­re�ni�pre�po�rod.

Čvr�sta�ve�ra�hri�šća�na�to�kom�dve�hi�qa�de�go�di�na�tra�ja�wa�hri�šćan�stva�–�i�to�ve�ra�da�je�Bog�čo�ve�ku�„na�po�čet�ku�udah�nuo�ži�vot”,�te�je�ta�ko�od�Bo�ži�jeg�Du�ha�čo�vek�po�stao�„du�ša�ži�va”,�i�ve�ra�da�je�Bog�onaj�ko�ji�od�lu�ču�je�o�kra�ju�čo�ve�ko�vog�ži�vo�ta�(otud�traj�na�osu­da�sa�mo�u�bi�stva�u�hri�šćan�stvu)�–�du�bo�ko�je�uz�dr�ma­na�u�du�ši�sa�vre�me�nog�čo�ve�ka;�otu�da�se�(ma�da�ne�sa­mo�zbog�gu�bit�ka�unu�tra�šwe�ve�re)�ne�pre�kid�no�po�ve­ća�va�broj�sa�mo�u�bi�sta�va�u�sve�tu,�a�sve�su�že�šći�raz­lo�zi�da�čo�vek�tre�ba,�ako�ho�će,�slo�bod�no�da�od�lu�ču�je�o�kra�ju�svog�ži�vo�ta,�pre�sve�ga,�kra�ju�u�ne�koj�te�škoj�bo­le�sti.�Euta�na�zi�ja�(grč�ka�reč�ko�ja�zna�či�„la�ko�i�br�zo�umi�ra�we”)�po�sta�je�ta�ko�da�nas�sve�gla�sni�ja,�pro�dor�ni­ja�i�uspe�šni�ja.�S�tim�u�ve�zi,�pod�se�ća�mo�na�dva�fe�no­me�na�ko�ja�su�uve�li�ko�ras�pro�stra�we�na�u�za�pad�nom�(a�i�u�na�šem)�sve�tu:�sve�je�ma�we�te�ških�i�sta�rih�bo�le­sni�ka�ko�ji�umi�ru�u�svo�joj�ku�ći,�a�na�po�no�vqe�ne�an�ke­te�u�Sje�di�we�nim�Ame�rič�kim�Dr�ža�va�ma�sa�pi�ta�wem�ka�kvom�smr�ću�bi�ste�že�le�li�da�za�vr�ši�te�ži�vot,�vi�še�od�90%�is�pi�ta�ni�ka�je�od�go�vo�ri�lo�da�je�že�qe�na�smrt�–�na�gla�smrt!�Tre�ba�li�se�opet�se�ti�ti�drev�nog�i�traj­nog�hri�šćan�skog�uče�wa�o�bla�go�de�ti�sve�snog�umi�ra­wa�hri�šćan�skog�ver�ni�ka!

ISTORIJAT EUTANAZIJE

One�ko�ji�sla�bo�po�zna�ju�isto�ri�jat�euta�na�zi�je�mo­že�da�iz�ne�na�di�po�da�tak�da�je�euta�na�zi�je�od�u�vek�bi�lo�u�pro�šlo�sti�čo�ve�čan�stva,�tj.�da�ona�pred�sta�vqa�pra­sta�ru�qud�sku�prak�su.�Do�voq�no�je�pod�se�ti�ti�da�su�na­ka�zno�ro�đe�na�de�ca�ili�ona�ko�ja�su�ta�kva�po�sta�la�usled�ne�ke�bo�le�sti�po�sle�ro�đe�wa�bi�la�u�Spar�ti�osta�vqa­na�na�jed�nom�ve�li�kom�bre�gu�na�Pe�lo�po�ne�zu.�Ova�dra­stič�na�me�ra�slu�ži�la�je,�iz�me�đu�osta�log,�i�kao�pri�rod­na�se�lek�ci�ja�iz�me�đu�ja�kih�i�sla�bih,�kao�sve�sna�me�ra�za�re�gu�li�sa�we�na�ta�li�te�ta.�I�dru�gi�sta�ri�na�ro�di�pre�Spar�ta�na�ca�slič�no�su�po�stu�pa�li�(Egip�ća�ni,�na�pri­mer).�Do�vre�me�na�pri�ma�wa�hri�šćan�stva,�a�de�li�mič­no�i�po�sle�to�ga�do�ba,�iste�me�re�pre�ma�de�ci�ro�đe�noj�s�raz�li�či�tim�te�le�snim�i�du�šev�nim�ma�na�ma�pred�u�zi­ma�li�su�Ger�ma�ni�i�Slo�ve�ni.�Kod�tzv.�pri�rod�nih�na­ro�da�čest�je�bio�obi�čaj�da�se�sta�ri�i�bo�le�sni�qu�di�ubi�ja�ju,�bi�lo�na�sop�stve�ni�zah�tev,�bi�lo�od�lu�kom�po­

BIBLID: 0370-8179, 136(2008) 5-6, p. 331-333

332

SRPSKI ARHIV ZA CELOKUPNO LEKARSTVO

ro�di�ce�i�dru�štve�ne�za�jed�ni�ce,�a�naj�če�šće�zbog�osku­di�ce�u�hra�ni.

Go�di�ne�1895.�u�Ne�mač�koj�Al�fred�Plec�(A. Plöetz)�se�u�svo�m�de�lu�„Glav�ni�obri�si�ra�sne�hi�gi�je�ne”�(Grun­den li nien einer Ras senhygi e ne)�za�la�gao�za�euta�na�zi�ju�iz�euge�net�skih�raz�lo�ga.�Da�li�slu�čaj�no,�opet�u�Ne�mač�koj�Ernst�Man�(E. Mann,�pse�u�do�nim�za�G. Hof fman­a)�pred­la�že�uni�šte�we�du�šev�no�bo�le�snih�qu�di;�ni�je�dan,�ni�dru�gi�pred�log�ni�je�u�Ne�mač�koj�bio�pri�hva�ćen.

Pr�vi�ozbiq�ni�ji�po�kret�u�za�la�ga�wu�za�euta�na�zi�ju�raz�vio�se�u�En�gle�skoj�1932.�go�di�ne,�da�bi�1952.�Uje�di­we�nim�na�ci�ja�ma�bi�la�upu�će�na�pe�ti�ci�ja�sa�2.513�pot­pi�sa�na�pra�vo�čo�ve�ka�da�od�lu�či�o�svom�kra�ju,�jer�„pra­vo�na�ži�vot�čo�ve�ka�ne�zna�či�pri�nu�da�na�ži�vot”.�Su­vi�šno�je�po�mi�wa�ti�vre�me�do�la�ska�Adol�fa�Hi�tle�ra�na�vlast�u�Ne�mač�koj�1933.�go�di�ne,�ko�ji�se�u�okvi�ru�svo�je�su�lu�de�ide�je�o�„či�stoj�i�zdra�voj�ra�si”�(na�rav�no,�u�pr­vom�re�du�ger�man�skoj)�sil�no�za�la�gao�za�uni�šte�we�na­ka�zno�ro�đe�ne�de�ce�i�du�šev�no�bo�le�snih�qu�di.�Pret­po�sta�vqa�se�da�je�do�av�gu�sta�1941.�go�di�ne�is�tre�bqe­no�oko�80.000�bo�le�sni�ka�s�shi�zo�fre�ni�jom,�oso�ba�obo­le�lih�od�epi�lep�si�je�i�pa�ra�li�ze,�du�šev�no�za�o�sta�lih�li�ca,�kao�i�du�šev�no�po�re�me�će�nih�kri�mi�na�la�ca.�Sma­tra�se�da�su�upra�vo�ova�kva�zbi�va�wa�u�na�ci�stič�koj�Ne­mač�koj�uti�ca�la�na�to�da�Ne�mač�ka�do�da�nas�zva�nič�no�ne�odo�bri�euta�na�zi�ju�[2].

DANAŠWE STAWE U SVETU

Ho�lan�di�ja�je�2001.�go�di�ne�po�sta�la�pr�va�ze�mqa�na�sve�tu�u�ko�joj�je�euta�na�zi�ja�za�ko�nom�do�zvo�qe�na,�dok�je�Bel�gi�ja�ovo�isto�uči�ni�la�2002.�Skan�di�nav�ske�ze�mqe�i�En�gle�ska�su�na�sa�mom�pra�gu�da�ta�ko�đe�za�ko�nom�odo­bre�euta�na�zi�ju.�Ko�mi�tet�za�qud�ska�pra�va�Uje�di�we�nih�na�ci�ja�(The U.N. Hu man Rights Com mit tee)�je�2001.�go­di�ne�kri�ti�ko�vao�le�ga�li�za�ci�ju�euta�na�zi�je�u�Ho�lan�di­ji,�dok�je�Sa�vet�Evro�pe�(The Co un cil of Euro pe)�u�apri­lu�2005.�go�di�ne�od�ba�cio�euta�na�zi�ju�kao�za�ko�no�dav�no�sred�stvo�za�pri�vo�đe�we�ži�vo�ta�kra�ju.

Da�li�tre�ba�da�se�iz�ne�na�di�mo�ka�da�ču�je�mo�da�je�sko­ra�šwe�is�tra�ži�va�we�u�Ve�li�koj�Bri�ta�ni�ji�po�ka�za�lo�da�90%�is�pi�ta�ni�ka�sma�tra�da�te�ški�i�ne�iz�le�či�vi�bo�le­sni�ci�ima�ju�pra�vo�da�zah�te�va�ju�od�le�ka�ra�da�im�pre­kra�ti�mu�ke,�dok�71%�is�pi�ta�ni�ka�mi�sli�da�rod�bi�nu�i�dok�to�re�ko�ji�se�od�lu�če�na�ta�ko�ne�što�ne�tre�ba�kri­vič�no�go�ni�ti.�U�ve�ći�ni�evrop�skih�ze�ma�qa�euta�na�zi­ja�je,�iako�za�ko�nom�još�ni�je�odo�bre�na,�pre�ćut�no�do­zvo�qe�na.�I�da�qe�su�po�de�qe�na�mi�šqe�wa�me�đu�le�ka�ri­ma�u�sve�tu�(i�oni�ma�hri�šćan�ske�ori�jen�ta�ci�je)�o�to­me�da�li�bo�le�sni�ku�u�bez�na�de�žno�te�škom�sta�wu�tre­ba�pru�ži�ti�me�di�cin�sku�po�moć�do�sa�mog�kra�ja�funk­ci�o�ni�sa�wa�sr�ca�i�mo�zga,�ili�se�od�lu�či�ti�za�ne�ku�vr­stu�ubla�že�ne�euta�na�zi�je,�ko�ja�bi�pre�sta�ja�wem�da�va�wa�me�di�cin�skih�uslu�ga�mo�gla�sa�mo�iz�ve�sno�vre�me�(ne�ka­da�i�du�že)�da�pro�du�ži�ži�vot�bo�le�sni�ku.

U�svom�vred�nom�član�ku�na�ši�po�zna�ti�le�ka�ri�Jo­ka�no�vić�i�Ni�ko�lić�[3]�ener�gič�no�od�bi�ja�ju�euta�na�zi­

ju,�pru�ža�ju�ći�je�da�na�est�do�sta�ube�dqi�vih�raz�lo�ga�za­što�su�pro�tiv�we.�Da�nas�u�Sr�bi�ji�Za�kon�o�kri�vič­nom�po�stup�ku�ne�kva�li�fi�ku�je�euta�na�zi�ju,�ali�je�na­ši�po�zi�tiv�ni�prav�ni�pro�pi�si�ne�odo�bra�va�ju,�te�je�ona�ozna�če�na�kao�ubi�stvo,�po�što� je�ži�vot�prav�no�do�bro,�a�we�go�vo�uni�šte�we�po�sta�je�po�vre�da�prav�nog�do�bra.�Ne�sum�wi�vo�je�čo�ve�ko�vo�pra�vo�(ga�ran�to�va�no�Usta�vom)�da�ras�po�la�že�sop�stve�nim�ži�vo�tom,�te�sto­ga�po�ku�šaj�sa�mo�u�bi�stva�i�sa�mo�u�bi�stvo�ne�pod�le�žu�prav�noj�od�go�vor�no�sti.�Pi�ta�we�mo�guć�no�sti,�uslo�va�i�na�či�na�pre�no�še�wa�to�ga�pra�va�na�dru�go�li�ce�za�sad�je�ne�ja�sno�i�prav�no�ne�re�gu�li�sa�no.�Pre�ma�ne�zva�nič�nim�iz�ja�va�ma,�ve�ći�na�na�ših�le�ka�ra�je�pro�tiv�euta�na�zi�je,�ko�ja�se�još�na�zi�va�i�ubi�stvom�iz�mi�lo�sr�đa�(u�ne�mač­koj�no�men�kla�tu�ri�to�je�Gnadentötung,�u�an�glo�sak�son­skoj�mercy­kil ling).

NAŠE NEDOUMICE I PITAWA

U�od�bi�ja�wu�euta�na�zi�je�kod�ve�ći�ne�qu�di�le�ži�naj­pre�skri�ven�strah�od�mo�guć�no�sti�we�ne�zlo�u�po�tre�be�ka�da�i�ako�sa�mi�do�spe�ju�u�bez�na�de�žno�bo�le�sno�sta�we.�Stav�mno�gih�qu�di,�pa�i�pra�vo�slav�nih�hri�šća�na,�s�ma�lim�iz�u�ze�ci�ma�(ja�ka�ve�ra!)�ra�di�kal�no�se�me�wa�ka�da�sa�mi�po�sta�nu�te�ški�bo�le�sni�ci�sa�bo�lo�vi�ma,�bez�iz­gle�da�na�po�boq�ša�we.�Osta�ju,�me�đu�tim,�otvo�re�na�mno­ga�dru�ga�va�žna�pi�ta�wa�na�ko�ja�od�po�bor�ni�ka�euta�na­zi�je�u�za�pad�nom�sve�tu�do�bi�ja�mo�ne�pot�pu�ne�i�ne�za�do­vo�qa�va�ju�će�od�go�vo�re.�Dva�naj�va�žni�ja�pi�ta�wa�su:�ko�od�lu�ču�je�i�ko�iz�vr�ša�va�akt�ubi�stva�iz�mi�lo�sr�đa,�od­no�sno�ko�že�li�smrt�bo�le�snog�li�ca�–�on�sam,�rod�bi�na�ili�bol�nič�ko�oso�bqe?

Zna�mo�da�je�psi�hič�ko�sta�we�bo�le�sni�ka�ko�ji�umi­re�(ka�da�se�to�ne�de�ša�va�u�ko�mi,�ko�ja�je�če�šća�po�ja­va�od�sve�snog�umi�ra�wa�qu�di,�što,�lič�no,�pri�pi�su�jem�Bož�joj�mi�lo�sti�i�ohra�bre�wu�apo�sto�la�Pa�vla�iz�we�go­ve�Prve�po�sla�ni�ce�Korićanima,�u�ko�joj�se�ka�že�da�je�„vje�ran�Bog�ko�ji�vas�ne�će�pu�sti�ti�da�se�is�ku�ša�te�već­ma�ne�go�što�mo�že�te,�ne�go�će�uči�ni�ti�sa�is�ku�še�wem�i�kraj,�da�mo�že�te�pod�ni�je�ti”)�ve�o�ma�pro�men�qi�vo,�pa�da�se�we�gov�zah�tev�za�euta�na�zi�jom�ne�ka�da�iz�da�na�u�dan�me�wa�i�da�je�druk�či�ji.�Bo�le�snik�te�škog�sta�wa�je�–�ovo�ne�sme�mo�da�za�bo�ra�vi�mo�–�na�ro�či�to�ose�tqiv�na�sve­sne�i�ne�sve�sne�po�ru�ke�rod�bi�ne;�ne�po�žeq�nost�we�go­vog�da�qeg�po�sto�ja�wa�ja�ča�u�we�mu�že�qu�za�smr�ću.�Psi­ho�a�na�li�tič�ka�gra�na�u�psi�hi�ja�tri�ji�i�psi�ho�te�ra�pi�ji�une�la�bi�oprav�da�nu�sum�wu�upra�vo�on�da�ka�da�se�le�ka­ri�i�rod�bi�na�ener�gič�no�za�la�žu�za�euta�na�zi�ju�ili�su�pro�tiv�we.�Prof.�Mi�lan�Po�po�vić�[4]�svoj�čla�nak�po­či�we�re�či�ma:�„Ni�o�jed�nom�etič�ko�prav�nom�pro�ble�mu�u�me�di�ci�ni�po�sled�wih�go�di�na�u�sve�tu�ne�go�vo�ri�se�sa�to�li�ko�stra�sti�kao�o�euta�na�zi�ji.”

U�pr�vom�slu�ča�ju�mo�gu�će�je�da�je�reč�o�skri�ve�nim�sa­di�sti�ma�sa�ne�sve�snim�ubi�lač�kim�im�pul�si�ma�(po�sled­wih�go�di�na�ot�kri�ve�no�je�ne�ko�li�ko�skan�da�la�u�evrop­skim�i�ame�rič�kim�bol�ni�ca�ma�s�du�šev�no�iz�o�pa�če�nim�le�ka�ri�ma�i�se�stra�ma�ko�ji�su�ne�kon�tro�li�sa�no�vr�ši�li�

333

SRPSKI ARHIV ZA CELOKUPNO LEKARSTVO

euta�na�zi�je);�u�dru�gom�slu�ča�ju�om�ni�po�ten�ci�ja�čo�ve�ka�je�ta�ko�ja�ho�će�da�od�lu�ču�je�o�smr�ti�i�ži�vo�tu�dru�gih�qu�di�(om�ni�po�ten�ci�ja�je�do�ži�vqaj�sve�mo�ći�u�ra�nom�uz�ra�stu�kod�de�ce,�kod�tzv.�pri�mi�tiv�nih�qu�di,�kod�du�šev�nih�bo�le�sni�ka,�ali�se�po�vre�me�no�ja�vqa�i�kod�dru�gih�qu�di�obe�le�že�nih�ja�čim�nar�ci�stič�kim�po�tre�ba�ma).

Po�sto�je,�ra�zu�mqi�vo,�i�dru�gi�raz�lo�zi�iz�van�po�zna­tih�nam�hri�šćan�skih�ili,�ši�re�uzev�ši,�re�li�gi�o�znih�raz�lo�ga,�za�što�ubi�stvo�iz�mi�lo�sr�đa�ni�je�svu�da�pri­hva�će�no�i�za�što�se�le�ka�ri�(i�ne�sa�mo�oni)�još�pro­ti�ve�euta�na�zi�ji�(ma�da�sve�ma�we).�Ne�ki�od�raz�lo�ga�su�do�sa�da�šwa�me�di�cin�ska�di�jag�no�sti�ka�i�prog�no�sti�ka�i�me�di�cin�sko�le�če�we,�ko�ji�su,�i�po�red�op�se�wu�ju�ćih�na�pre�da�ka�u�me�di�ci�ni�po�sled�wih�go�di�na,�ne�pot�pu­ni,�a�če�sto�i�ne�tač�ni.�Uvek�iz�no�va�se�de�ša�va�da�ne�ki�bo�le�snik�te�škog�sta�wa�i�od�ko�jeg�su�svi�„di�gli�ru�ke”�ozdra�vi,�bi�lo�upor�no�šću�i�qu�ba�vqu�naj�bli�žih,�bi­lo�neo�če�ki�va�nom�re�li�gi�o�znom�ili�ne�kom�dru�go�me­ta�no�jom,�ko�ja�oži�vqa�va�is�tro�še�ni�imu�no�lo�ški�si­stem�u�or�ga�ni�zmu�bo�le�sni�ka�–�tač�ni�je,�ču�de�sno�ob�na­vqa�we�gov�ne�u�ro�en�do�kri�no�i�mu�no�lo�ški�si�stem,�kao�da�je�ova�kvo�iz�le�če�we�de�lo�Bož�je,�de�lo�ču�da,�neo�bja­šwi�vo�za�na�šu�ra�ci�o�nal�nu�pa�met�(po�vre�me�na,�iako�ret�ka,�ova�kva�ču�da�se�do�ga�đa�ju�i�da�nas�na�sve�tim�me­sti�ma�hri�šćan�skog�ho�do�ča�šća;�u�Evro�pi,�naj�če�šće�u�Lur�du�i�u�Fa�ti�mi�u�Por�tu�ga�lu,�u�ma�na�sti�ru�Ostro�g�u�Cr�noj�Go�ri).�Da�na�šwa�me�di�ci�na�ta�ko�đe�ras�po�la­že�re�la�tiv�no�uspe�šnim�sred�stvi�ma�za�umi�re�we�ne­pod�no�šqi�vih�bo�lo�va�kod�ne�iz�le�či�vog�bo�le�sni�ka,�i�to�pri�we�go�voj�oču�va�noj�sve�sti�(što�je�va�žno�za�hri­šćan�ske�ver�ni�ke).

U�Evro�pi�i�SAD�je�iz�ra�že�na�po�tre�ba�za�po�di�za�wem�i�odr�ža�va�wem�bol�ni�ca�u�ko�ji�ma�bi�se�i�kod�me�di�cin­skog�oso�bqa�i�kod�bo�le�sni�ka�od�ga�jao�tzv.�ho�spi�cij�ski�men�ta�li�tet�(lat.�ho spic�–�sklo�ni�šte,�svra�ti�šte;�bol­ni�ca),�ko�ji�se�od�no�si�na�pot�pu�no�po�što�va�we�qud�ske�lič�no�sti,�a�sa�mim�tim�i�we�go�ve�smr�ti�pri�oču�va�noj�sve�sti,�na�oslo�bo�đe�we�od�po�ni�ža�va�ju�ćih�bo�lo�va,�pri­sne�raz�go�vo�re�s�vo�qe�nim�oso�ba�ma�i�wi�ho�vo�pri�su�stvo�po�red�bo�le�sni�ka.�Ova�kav�tip�bol�ni�ce�mo�gu�će�je�osno­va�ti�pod�uslo�vom�da�u�za�pad�nom�(hri�šćan�skom?)�sve­tu�ne�pre�o�vla�da�va�ju�pe�si�mi�zam�i�bez�na�đe,�ko�je,�po�pra­vi�lu,�pra�ti�gu�bi�tak�vo�qe�za�ra�đa�wem.�No�vi�tip�bol­ni�ca�tre�ba�lo�bi�da�oku�pi�me�di�cin�sko�oso�bqe�ko�je�je�sa�ču�va�lo�i�da�qe�u�se�bi�ne�gu�je�re�li�gi�o�zno�uve�re�we�o�smi�slu�ži�vo�ta�i�smr�ti,�jer�je�di�no�ta�da�mo�že�s�ve�rom,�na�dom�i�qu�ba�vqu�da�ne�gu�je�bo�le�sni�ke�ko�ji�su�u�te�škom�

sta�wu�do�wi�ho�vog�kra�ja�[5,�6].�Za�gre�bač�ki�pro�fe�sor�te�o�lo�gi�je�Po�za�ić�[7]�pri�me�ću�je:�„Kao�što�je�pre�o�bra­zba�na�či�na�po�ro�da�bi�la�jed�no�od�naj�ve�ćih�po�stig�nu­ća�u�pr�voj�po�lo�vi�ci�XX�sto�le�ća,�ta�ko�bi�dru�ga�po�lo­vi�ca�tog�istog�sto�le�ća,�mo�gla�bi�ti�obe�le�že�na�pre�o­bra�zbom�na�či�na�umi�ra�wa.�Ov�dje,�me�đu�tim,�iz�bor�još�ni�je�ko�nač�no�uči�wen:�‘na�do�bro�ili�zlo’.�Pre�o�bra�zba�na�zlo�bit�će�ako�pre�vag�ne�euta�na�zij�ski�men�ta�li�tet�–�kul�tu�ra�smr�ti;�pre�o�bra�zba�na�do�bro,�ako�po�bi�je�di�ho�spi�cij�ski�men�ta�li�tet�–�kul�tu�ra�ži�vo�ta.”

ZAKQUČAK

Euta�na�zi�ja�je�to�kom�svo�je�pri�me�ne�u�isto�ri�ji�qud­skog�ro�da�naj�če�šće�bi�la�zlo�u�po�tre�bqa�va�na�(se�ti�mo�se�na�red�be�egi�pat�skog�fa�ra�o�na�je�vrej�skim�ba�bi�ca�ma�o�ubi�ja�wu�mu�ške�je�vrej�ske�de�ce�na�ro�đe�wu�u�vre�me�Moj­si�ja�–�Dru�ga�Moj�si�je�va�kwi�ga,�1,�16);�sto�ga�ne�ma�ni­ka�kvih�osno�va�da�mi�sli�mo�da�se�to�isto�ne�će�do�ga�đa­ti�i�u�21.�ve�ku�uko�li�ko�bu�de�svu�da�za�ko�nom�odo�bre�na.�Bez�ob�zi�ra�na�sla�bqe�we�hri�šćan�ske�ve�re�da�na�šwih�hri�šća�na�u�sve�tu,�ulo�ga�hri�šćan�skih�du�hov�ni�ka�i�da­qe�je�ve�li�ka.�Ne�ma�li�je�broj�ne�iz�le�či�vih�bo�le�sni�ka�u�Evro�pi�i�SAD�ko�ji�tra�že�po�moć�i�sa�vet�is�ku�snog�du�hov�ni�ka,�me�đu�ko�ji�ma�ima�i�stal�nih�čla�no�va�me�di­cin�skog�oso�bqa�u�bol�ni�ca�ma�(u�SAD,�Nor�ve�škoj).�Ot­ka�da�je�i�u�na�šim�bol�ni�ca�ma�do�zvo�qen�pri�stup�du­hov�ni�ka,�po�la�ko�se�po�ve�ća�va�broj�bo�le�sni�ka�ko�ji�tra­že�od�sve�šte�ni�ka�da�se�is�po�ve�de�i�pri�če�ste.�U�Spe�ci­jal�noj�bol�ni�ci�za�pre�ven�ci�ju�i�le�če�we�ce�re�bro�va�sku­lar�nih�obo�qe�wa�„Sv.�Sa�va”�u�Be�o�gra�du�već�ne�ko�li�ko�go�di�na�po�sto�ji�ka�pe�la�u�ko�joj�sve�šte�ni�ci�vr�še�bo�go­slu�že�wa�i�pru�ža�ju�dru�ge�uslu�ge�bo�le�sni�ci�ma.

LITERATURA

1. Kennedy P. Preparing for the Twenty-First Century. London: Fontana Press; 1993.

2. Eissler RK. Der sterbende Patient. Stuttgart: Frommann; 1978. 3. Jokanović D, Nikolić A. O eutanaziji. Srp Arh Celok Lek 1982;

110(11):1387-9. 4. Popović M. Eutanazija, stari problemi i novi izazovi. Zdravstvena

zaštita 2002; (3):27-31. 5. Kübler-Ross E. Razgovori sa umirućima. Zagreb: „Oko tri sata

ujutro”; 1976. 6. Kübler-Ross E. Reif werden zum Tode. Stuttgart: Kreuz; 1986. 7. Pozaić B. Hospicij promoviše kulturu života. Zagreb: „Obnovljeni

život”; 1993.

*�Rukopis�je�dostavqen�Uredništvu�9.�1.�2008.�godine.