Jerolim Lenkic Eutanazija

7/28/2019 Jerolim Lenkic Eutanazija

1/194

JEROLIM LENKI

EUTANAZIJA

U MORALNO-TEOLOKOJ PROSUDBI


2/194

Jerolim LenkiEUTANAZIJA U MORALNO-TEOLOKOJ PROSUDBI


3/194

Znanstvena bibliotekaKnjiga broj 37

Urednik:Stjepan Jurani

Doktorski rad Jerolima Lenkia pod naslovom Ljudska smrt, umiranjei eutanazija u svjetlu medicine, prava, lozoje i teologije s empirijskimistraivanjem u specijalizaciji moralne teologije predan je u lipnju 2009.i obranjen 16. prosinca 2009. na Katolikome bogoslovnom fakultetuSveuilita u Zagrebu.


4/194

Jerolim Lenki

Pars Dissertationis ad Doctoratum in Theologia

U MORALNO-TEOLOKOJ

PROSUDBI

EUTANAZIJA

Varadinske Toplice2011.


5/194


6/194

5

Posveta

Dragici Lenki roenoj Mikuli

(Bibinje, 18. XII. 1929. Knin, 14. VII. 2007.)

Neka, Gospodine, naa srca prosvijetli sjaj Tvoga uskrsnua. Daj namumai smrtnoj sjeni i postii sjaj Tvoga uskrsnua. Tim pronjama mislimna voljenu majku. Njezino strpljivo trpljenje ostat e mi trajno nadahnueda se sve tekoe boli nadvlada vjerom. Strpljivo je nosila viegodinji kriteke bolesti. Imala je vrstu volju za ivotom. esto je govorila lijenicimada se dobro osjea premda je trpjela bolove. Dok sam stajao uz njezinupostelju, znala mi je govoriti: Dragi sine Jerolime, blagoslovljen ti biosvaki korak u ivot, koliko se za mene brine i suosjea u mojoj bolesti.Dri me za ruku, sine, jer tako me manje boli. Nikada nije pomislila naeutanaziju i zato ovu prvu knjigu posveujem njezinoj vjeri u Boga kojije gospodar ivota i smrti. Uvijek je za ivota govorila da se ne alostimako poe u nebo na susret s Bogom. Njezina milosrdna djela ostaju trajnoupisana u knjigu ivota (Filipljanima 4, 3; Otkrivenje 13, 8; 17, 8; 20,15). Moja je majka bila jednostavna osoba, ponizna i uvijek spremna

pomoi ovjeku koji se nalazio u nevolji drei se Apostolova savjeta:to god radite, zduno inite, kao Gospodinu, a ne ljudima, znajui daete od Gospodina primiti nagradu, batinu. Gospodinu Kristu sluite.(Koloanima 3, 23).

Za ivota se radovala mojem sveenikom sluenju Bogu i ljudimai podupirala moje istraivanje na podruju moralne teologije. Njezinopotenje, iskrenost i upornost nadahnue su mi za uvjerenje da je u ivotunadasve vrijedno biti poten, iskren i dosljedan u kranskim naelima.

Zato sam Majci zahvalan za sve dobro koje sam primio i za njezin uzoranivot i svjedoanstvo istinske vjere prema Bogu.Stara izreka veli: Dobri ljudi ive i poslije smrti, tj. dobra djela uvijek

ostaju. Svoju majku Dragicu doivljavao sam kao hrabru osobu koja senije bojala smrti jer je na zemlji kranski ivjela i inila dobro ljudima,potovala ljude, bila osjetljiva za tuu nevolju i dijelila svoja dobra ljudimau potrebi.


7/194


8/194

7

sadrajPosveta ......................................................................................................5Uvod ........................................................................................................ 11

Prvi dioCrkvena nauka i teoloka znanost1. Teoloki pojmovni aparat .................................................................. 152. Teoloko promiljanje o smrti i eutanaziji ........................................ 49

2.1. Razlika izmeu eutanazije i samoubojstva ............................... 553. Eutanazija u dokumentima crkvenoga uiteljstva ............................. 61

3.1. Izjava o eutanaziji ..................................................................... 653.2. Okrunica o nepovredivoj vrijednosti ljudskoga ivota ............. 68

3.3. Odgovori o umjetnom hranjenju i vodnjenju ............................. 734. Moralna prosudba o smrti i eutanaziji ............................................... 784.1. Distanazija naspram eutanaziji .................................................. 824.2. Moralna prosudba o uporabi analgetika .................................... 864.3. Razlika izmeu uzrokovanja smrti i doputenja umiranja ........ 874.4. Teoloko-moralno promiljanje o ljudskoj boli i patnji ............ 894.5. Otajstvo i smisao ljudske patnje ................................................ 914.6. Kranska vizija ljudskoga umiranja ........................................ 934.7. Dostojanstvo ivota u terminalnoj fazi neizljeivih bolesnika . 96

Drugi dioSvijest suvremenika

0. Empirijsko istraivanje stavova i miljenja o smrti,

umiranju, eutanaziji i rezultati anketnih ispitivanja .......................991. tienici domova za stare i nemone .............................................. 100

1.1. Socio-demografska obiljeja uzorka ....................................... 1001.2. Posjeuju li Vas redovito sinovi i keri? ................................. 1011.3. Kako doivljavate starost? ...................................................... 1021.4. Nadvladavate li vjerom tekoe usamljenosti? ....................... 1031.5. Stajalite prema smrti .............................................................. 1041.6. Jeste li u ivotu postigli cilj? ................................................... 1051.7. Potuju li djeca Va trud i kako to iskazuju? ........................... 1061.8. Kako doivljavate izolaciju iz svojega doma? ........................ 1061.9. to osjeate prema osoblju Doma? ......................................... 1071.10. Zakljuak ............................................................................... 108


9/194

8

2. Sveenici ..........................................................................................1102.1. O uzorku .................................................................................. 1102.2. Kako neizljeivi bolesnik pristupa sveeniku? ....................... 1112.3. Kako sveenik promatra trpljenje kad dolazi bolesniku? ....... 112

2.4. Kako bolesnik kojeg posjeujete gleda na smrt? .................... 1132.5. Jeste li hodoastili s bolesnicima? ........................................... 1132.6. to bolesnike najvie boli? ...................................................... 1152.7. Kako gledate na bolesnikovu elju da to prije umre? ............ 1162.8. Na koji nain bolesnik govori o vjenom ivotu? ................... 1172.9. Samrtnike misli o ivotu ........................................................ 1182.10. to dua osjea na samrti? ...................................................... 1192.11. Nazoiti na izdisaju ................................................................ 120

2.12. Zakljuak ............................................................................... 1213. Studenti ............................................................................................122

3.1. O uzorku .................................................................................. 1223.2. Ima li umirui pravo odluivati o kraju ivota? ...................... 1233.3. Ima li neizljeivi bolesnik pravo odluivati o nainu smrti? .. 1243.4. Treba li ozakoniti aktivnu eutanaziju? .................................... 1263.5. Je li lijenik duan pomoi pacijentu da umre? ...................... 1283.6. Treba li ozakoniti pasivnu eutanaziju? .................................... 130

3.7. Prestaje li sve sa smru? .......................................................... 1323.8. Treba li postojati pravo na smrt? ............................................. 1333.9. Ima li lijenik pravo odbiti zahtjev za eutanazijom? .............. 1343.10. Dostojanstveno umrijeti ili se beskorisno tretirati? ............... 1353.11. Je li Bog gospodar ivota i smrti? ......................................... 1373.12. Je li smrt zagonetna i neizvjesna? ......................................... 1383.13. Posveuje li se starijima i nemonima dovoljno panje i skrbi? .... 1403.14. Je li hospicij rjeenje? ........................................................... 142

3.15. Treba li na fakultetima predavati o palijativnoj skrbi? .......... 1433.16. Vode li hrvatske bolnice humanu brigu

o tekim bolesnicima? ........................................................... 1433.17. Posveuje li zdravstveno osoblje dostatnu

panju starijima? ................................................................... 1443.18. Jesu li teki bolesnici preputeni sami sebi? ......................... 1463.19. Bi li hospicij rijeio probleme? ............................................. 1473.20. Zakljuak ............................................................................... 148


10/194

9

4. Odrasli ..............................................................................................1494.1. O uzorku .................................................................................. 1494.2. Ima li umirui pravo odluivati o kraju ivota? ...................... 1504.3. Moe li neizljeivi bolesnik samostalno

odluivati o nainu smrti? ........................................................ 1514.4. Treba li ozakoniti aktivnu eutanaziju? .................................... 1524.5. Je li lijenik duan pomoi pacijentu da umre? ...................... 1534.6. Treba li ozakoniti pasivnu eutanaziju? .................................... 1544.7. Prestaje li sve sa smru? .......................................................... 1554.8. Treba li postojati pravo na smrt? ............................................. 1564.9. Ima li lijenik pravo odbiti zahtjev za eutanazijom? .............. 1574.10. Dostojanstveno umrijeti ili se beskorisno tretirati? ............... 1584.11. Je li Bog gospodar ivota i smrti? ......................................... 1584.12. Je li smrt zagonetna i neizvjesna? ......................................... 1594.13. Posveuje li se starijima i nemonima

dovoljno panje i skrbi? ........................................................ 1604.14. Je li lanu Vae obitelji potrebna palijativna skrb? ............... 1624.15. Je li hospicij rjeenje? ........................................................... 1634.16. Treba li na fakultetima predavati o palijativnoj skrbi? .......... 1634.17. Vode li hrvatske bolnice humanu brigu

o tekim bolesnicima? ........................................................... 164

4.18. Posveuje li zdravstveno osobljedostatnu panju starijima? ..................................................... 165

4.19. Jesu li teki bolesnici preputeni sami sebi? ......................... 1664.19. Bi li hospicij rijeio probleme? ............................................. 1664.19. Zakljuak ............................................................................... 168

5. Zdravstveno osoblje .........................................................................1695.1. Dio odgovora ........................................................................... 1695.1. Zakljuak ................................................................................. 171

Pogovor .................................................................................................173Literatura ............................................................................................. 176Sadraj doktorskoga rada .................................................................... 182Kazalo imena i pojmova ...................................................................... 184Biljeka o piscu ................................................................................... 191


11/194


12/194

11

UvodTemeljne ljudske vrijednosti se naruavaju kad se za bilo kojega

ovjeka kae da je bezvrijedan ili beskoristan, ili za bilo koje dvoje ljudida nisu jednako vrijedni kao ljudska bia. Ako se ipak tako ini, prelazi

se u relativizam i razara na udoredni poredak. Onaj tko obezvrjeujeivot starijih ljudi, neroene djece, invalidnih osoba, bolesnika u nesvijesti doslovce kopa vlastiti grob. Medicina koja ne brani ljudski ivot negoga trajno uspavljuje, vie nije medicina; bolnice tada postaju tvornicesmrti, a lijenici i drugi koji potpomau okonanju ijeg ivota inom ilipropustom ubojice ili supoinitelji ubojstva

Eutanazija je in kojemu je cilj uzrokovati smrt kako bi se uklonilasvaka ovozemaljska patnja. Sastoji se u nakani volje i u primijenjenim

postupcima. Bol se eli ukloniti namjernim prekidanjem ljudskoga ivota.Eutanazija poniava ovjeka u njegovu zavrnom stadiju ivota i dovodi upitanje njegovu vjenost.

Koliko se zna, prvi je pojam eutanazije upotrijebio rimski povjesniarSvetonije (70.-140.) koji je opisao kako je car Oktavijan August umiruibrzo i bez patnje na rukama svoje ene Livije iskusio da je eutanazija (dobrasmrt) ono to je elio. U lijeniku znanost pojam je 1623. uveo engleskilozof Francis Bacon (1561.-1626.) tezom da je lijenikova dunost

osloboditi organizam od tjelesne patnje i osigurati bolesniku jednostavnu,bezbolnu i sretnu smrt. Kransko stajalite o elji za dobrom smruistie probitak due, perspektivu vjenoga ivota koji se ovjeku otvara utrenutku smrti pa se zbog vjere u vjenost sva ljudska nastojanja ne mogusvesti na apsolutno udovoljavanje tijelu da se nikako ne mui. Strah odsmrti i smrtnih muka nastoji se prevladati palijativnom skrbi, a prije togaduhovnom pripremom, molitvom za blaenu smrt, u Bojoj milosti, dobrimdjelima (jer to jedino nosimo sa sobom u vjeni ivot), razmatranjem opatnjama raspetoga Krista, vjerom u njegovu ljubav, predanjem u Boje

ruke, pouzdanjem u Boju milost i zagovor nebesnik da agonija ne budepreteka nego da preminue bude blaeno. Ogledni primjer toga uoblienje u molitvi blaenoj Djevici Mariji, da nas zagovara na asu smrti nae;kroz katoliku puku pobonost svetome Josipu, zatitniku sretne smrti, ilanstvo u Bratovtini sv. Josipa za pomo umiruima.

Eutanazija kakvu danas poznajemo zapravo je izum Adolfa Hitlera(1889.-1945.) da se rijei neizljeivih bolesnika, tekih invalida, duevnoporemeenih i izobliene djece, ukratko nevrijednih ivota i to ubijanjem


13/194

12

iz milosra (Gnadentot). Tijekom Drugoga svjetskog rata u projektuAktion T 4 tako je ubijeno oko 70.000 ljudi. Na suenju u Nrnbergunacistiki program eutanazije proglaen je zloinom protiv ovjenosti,a predsjedavajui sudac obrazlaui presudu rekao je: Da ste na ljude

primjenjivali zakon protiv eutanazije ivotinja, ovi strani zloini nikad sene bi dogodili. Jedna od najveih vaih sramota jest da niste shvaali da biu najgorem sluaju ljude trebalo tretirati jednako kao ivotinje, a ne nikakoloije. No, trebalo je samo nekoliko desetljea da se ratni zloin nacizmapreobrazi u in samilosti. U osmiljavanju proslave Dana antifaistikeborbe ne preostaje nego posvjeivati eutanaziju kao zlou nacizma kojuje meunarodni pravni poredak osudio, ali koja nas jo uvijek okruuje.

Eutanazija ostaje zloin protiv ovjenosti. Naime, prava mjera

ljudskosti u osnovi je odreena odnosom prema patnji i onome koji pati,kako je ustvrdio Benedikt XVI. (Spe salvi, br. 38), a ljudskost ne doputaubijati druge ljude.

Jednoboci (krani, idovi i muslimani) dijele zajedniko shvaanje daje Bog Stvoritelj ivota i Gospodar ivota i smrti te da eutanazija moralnonije prihvatljiva, da nije doputena jer je nasilniki in, u suprotnosti sBojim zakonom i ozbiljno naruava svetost ljudskoga ivota.

Eutanazija u Hrvatskoj nije predmet javnih rasprava, uenih diskusija

ni dovikivanja na trnici. No, ona je itekako veliki problem:1. zbog mentaliteta koji joj ide u prilog, a koji se oituje isticanjemelje: Samo da se ne mui!. Ako to postane apsolutno mjerilo,moe prerasti u hedonistiko odbijanje trpljenja i negativistikusljepou za onostranost gdje zakazuje kateheza i izostaje vjernikasvijest prema vjenosti jer ne postoji ivot bez patnje ni ulazak ublaenu vjenost bez kria. Trend je da se smrt kao odluna injenicai ovjekova neizbjenost potiskuje iz svijesti i obezvrjeuje, aumiranjem se nastoji upravljati makar i pod cijenu smrti.

2. zbog iskljuivanja bolesnih i umiruih iz obitelji koji im ondatako prestaju pripadati. Sami i nemoni, ti ljudi postaju usamljeni(izdvojeni od drugih, ziki preputeni sebi), stavljeni na rubdrutva, otjerani u osamu svoje tjeskobe, izloeni nehumanimpostupcima, bez utjehe sudionitva u zajednikoj odgovornosti ialosti. Umiranje je sve rjee obiteljski dogaaj, oprotaj s lanom,makar u alosti, ali u nadi ponovna susreta, kola ivotnoga tijeka.Nasuprot tome, umiranje je sve ee neumitna samotnjaka sudbina


14/194

13

bioloke katastrofe, prostor smrtnoga straha i tjeskobe. Umiruemkojem je dano da umre u svom okruenju nije potrebna prilagodbana bolnike uvjete. Njegova ga obitelj poznaje dovoljno dobroda katkada lijek za smirenje zamijeni aom dobroga vina. Miris

domae juhe moe ga navesti da proguta nekoliko lica tekuine,svakako ugodnije od koje infuzije. A strpljivost, dobro poznata rukai uobiajena hrana mogu nadomjestiti mnogo boica intravenoznetekuine koje se daju jer su zioloki potrebne i jer ne zahtijevajumnogo osoblja ni osobite individualne njege.

3. zbog masovnoga neoivljavanja pacijenata kad bi se modaprimjenom reanimacije nakon zastoja disanja i/ili rada srca mnogimogli vratiti u ivot. U ime pretjeranoga nemijeanja u prirodni tijekstvari, nerijetko se proputa duni mogui zahvat koji bi produio ili

spasio ivot.4. zbog neuspostavljenoga sustava drutvene pa ni karitativne mree

hospicija radi palijativne skrbi o neizljeivim, umiruim bolesnicima,te potpore (psiholoke, materijalne i zike) graanima koji bi svojimukuanima eljeli omoguiti dostojanstveno umiranje u obiteljskomdomu, ali se pri tome susreu s nizom potekoa.

Ova knjiga ima dva dijela. U prvome se donosi teorija, to crkvenanauka i teoloka znanost imaju rei o kraju ljudskoga ivota i eutanaziji, a

u drugom praksa, rezultati propitivanja svijesti hrvatskih suvremenika, too dvojbama vezanim uz eutanaziju misle graani, posebno neke skupinekoje bi o tim fenomenima mogle dati proivljeno miljenje zbog svoje dobi(stariji), poslanja (sveenici, zdravstveni radnici) ili umnoga djelovanja(studenti).

Polazino stanje bilo je da prema istraivanju Gallupova instituta izsvibnja 2004., 53% Amerikanaca osjea eutanaziju moralno prihvatljivom,a 41% vjeruje da nije u redu. No, meu onima koji svaki tjedan odlaze nabogosluje, protivnika eutanazije znatno je vie. Vjernici u pravilu oekuju

da lijenici bolesnicima uine ivot to je mogue ugodnijim, ali da neprijeu crtu doputenoga jer samo Bog moe oduzeti ivot.

Istodobno, na uzorku od 2.200 odraslih iste 2004. godine utvreno jeda je eutanazija prihvatljiva za 20,2% Hrvata, neprihvatljiva za 66%, te daje neutralnih 13,8%.1

1 Ivan Cifri Dinka Marinovi Jerolimov, Pobaaj kao bioetiki izazov, Sociologija i prostor(Zagreb), 45 (2007.), br. 177-178, str. 260.


15/194

14

Neto ranije, od 5. do 29. travnja 1999. provedeno je istraivanjevrednota na 1.003 hrvatska graanina koji su u rasponu od nikad do uvijek(brojano od 1 do 10) dali eutanaziji prosjenu ocjenu 4,07. Od eutanazijesu skloniji rastavi braka (4,64), ali su eutanaziji bili skloniji vie nego

pobaaju (3,96), puenju u javnim zgradama (3,29), vercanju u javnomprijevozu (3,28) itd.2

2Josip Baloban Gordan rpi Ivan Rimac,Pregled postotaka i aritmetikih sredina, Bogoslo-vska smotra (Zagreb), 70 (2000.), br. 2, str. 191. 217-219.


16/194

15

3Latinski i talijanski vita, engleski life, njemakiLeben, francuski vie, maarski let, poljskiycie,ruskiizn, albanskijeta, turskiyaam.

4Bl. Ivan Pavao II.,Poruka za XI. Svjetski dan bolesnika (2. veljae 2003.), br. 4: bilten Ika-vijesti(Zagreb), br. 5/03 od 5. veljae 2003., str. 32.

5Engleski dying, njemaki Sterben, francuski mourir.6Engleski agony, njemaki Todeskampf, francuski agonie.7Latinski hora mortis, njemaki Todesstunde.

Prvi dio

Crkvena nauka i teoloka znanost

1. PojmovniaParatU udoredno-bogoslovnoj prosudbi promiljanje o smrti i eutanaziji

promatra se u svjetlu naravnoga zakona, biblijske poruke i nauke crkvenogauiteljstva.

ivot3 je nain postojanja ivih bia, njihova sr ili bt; stanje onogakoji je iv. Vjernik ispovijeda da je ivot Boji dar, a da je ovjek samonjegov upravitelj i uvar. Nikada nije doputeno ubiti jednoga ovjekada bi se spasilo drugoga. I dok su palijativna lijeenja u posljednjoj fazi

ivota preporuljiva, izbjegavajui mentalitet lijeenja pod svaku cijenu,potpuno je nedopustiv svaki in ili propust koji po svojoj naravi ili nakanizdravstvenoga osoblja ima za svrhu prouzroiti smrt.4

Umiranje5 je sastavni dio ivota, razdoblje u kojem se gube znakoviivota, pada u stanje gaenja ivotnih funkcija ivih organizama, put kojiovjek treba prijei u posljednjoj fazi ivota sve do smrti. Istoznanice su:prestati ivjeti, preminuti, svriti vijek, otii na istinu, poinuti, upokojitise, ispustiti duu, razdijeliti se s duom.

Zavrna faza toga procesa jest samrt, umor, smrtna borba ili

agonija (agona, grki jalovost):6 niz pojava na bolesniku koje upuujuna predstojeu smrt; moe trajati nekoliko sekundi, sati pa i dana. Samkraj umiranja zove se smrtni as,7preminue ili izdisaj. Kae se da jeosoba na umoru pri izdisaju, ako se mui u samrtnoj patnji (Bogu duu,Bog je ne e), lei na samrtnoj postelji. Puko poimanje smrti oekujezadnji dah ili samrtni hropac. Sveto pismo kae: ovjek ide u svojvjeni dom! Vrati se prah u zemlju kao to je iz nje i doao, a duh se vratiBogu koji ga je dao (Propovjednik12, 5.7). Umiranje je danas jezovitijenego je bilo neko, postalo je usamljeno, mehanizirano i neosobno jer se s

umiruim postupa kao sa stvari, a ne kao s osobom: pokua li se pobuniti,


17/194

16

dobit e sredstvo za smirenje, a u bolnici e ga nakon dugih ispitivanjaotpratiti u operacijsku dvoranu ili sobu za intenzivnu njegu gdje e postatipredmet intenzivnih lijenikih nastojanja i velikih nancijskih izdataka.8Redoviti redatelji scenarija umiranja u bolnici su medicinske sestre,

ponekad lijenik, a tek bi hospicijska ekipa jamila kvalicirane redateljei pratitelje na putu umiranja.9

Smrt10 je prestanak ivota. Kao takva je sastavni dio ivota. Smruse oznaava konani prestanak ivotnih funkcija organizma. To je zamedicinu postupak koji traje neko vrijeme (klinika smrt: prestanakrada srca i disanja uz prekid modane aktivnosti, to nakon propadanjamodanih stanica prelazi u modanu smrt); moe biti prirodna ili nasilna;za vjernika prelazak iz zemaljskoga u zagrobni ivot. Zabrinutost i strah

od smrti najvie zaokupljaju suvremena zapadna lozoranja.11

Suvremena uljudba snano se trudi potisnuti injenicu smrti i pitanja kojaona potie; banalizira je crnim kronikama i ini dijelom svakodnevnice kojine zasluuje posebnu pozornost; smrt starijih i bolesnih izolira i udaljavaod dananjiara. Paradoks je da se ni u jednom razdoblju nae uljudbesmrt nije toliko prikazivala i istodobno toliko skrivala. Kroz medije sepokazuje nasilna smrt u svim oblicima i najokrutnijim oitovanjima, alise skriva smrt koja dolazi kao prirodni kraj ivota i posljedica bolesti. Ta

vrsta umiranja i smrti se cenzurira, odvija se podalje kako se ne bi vidio ishvatio njezin smisao. Smrt je postala tabu, kao nekada spolnost. A ipaksvaki e ovjek umrijeti i nitko ne e moi umrijeti umjesto njega.

Vie od smrti teki se bolesnik boji usamljenosti u umiranju. Strah odsmrti, trajno prisutan od najstarijih kultura, psihijatri objanjavaju timeto je u nutrini ovjek uvjeren da njegova osobnost ne moe biti unitenasmru. Podsvjesno se otimamo predodbi da nam ivot na zemlji morasvriti, pa i kad moramo uvidjeti da nam je stavljena granica, prebacujemoto na bilo koji zli utjecaj izvana, na neto drugo. Drugim rijeima: po naoj

8Elisabeth Kbler Ross,Razgovori s umiruima, Zagreb, 1976., str. 14.9Valentin Pozai,Hospicij promie kulturu ivota, Obnovljeni ivot (Zagreb), 48 (1993.), br. 5,

str. 459-476.10 Grki thnatos, latinski mors, obitus, engleski death, njemaki Tod, francuski dcs, talijanski

i portugalski morte, kastilski muerte, ruski smert, poljski mier, eki, slovaki, slovenski isrpskismrt, maarski hll.

11Petar Marija Radelj,Pojmovnik, u: Stanko Lasi,Pravo na roenje u uenju Crkve, U Zagrebu2009., str. 678-679.


18/194

17

12Elisabeth Kbler Ross,Razgovori s umiruima, Zagreb, 1976., str. 9.13Benedikt XVI.,Poruka za XV. Svjetski dan bolesnika (8. prosinca 2006.): Glasnik Hrvatskoga

katolikoga lijenikoga drutva (Zagreb), XVII (2007.) 1, str. 42.

podsvijesti moemo biti jedino ubijeni i ne moemo zamisliti da bismoumrli iz naravnoga uzroka, jednostavno zbog starosti. Smrt je u naojpodsvijesti vezana uz strano nedjelo koje vapi za odmazdom i kaznom.12

U sve ubrzanijem ritmu ivljenja i civilizaciji koja potie troenje i

uivanje, prema smrti se izgrauje svojevrsni autizam, kao da ona vie nijesastavni dio ivota nego je treba skrivati, umiruega otpremiti u bolnicu,a ako ipak doma umre, lea se to prije rijeiti i tugu prespavati tabletamaza smirenje. Suvremenu otuenost pred smru jo je 1942. opisao AlbertCamus u Strancu.

Bolest neizbjeno donosi trenutke krize i trijezno sueljavanjevlastitoga osobnog stanja. Napredak u zdravstvenim znanostima estoomoguava naine da se suprotstavi tome izazovu, osobito u tjelesnomvidu. No, ljudski ivot je ogranien te prije ili kasnije zavrava smru. Nato je pozvan svaki ovjek i na to svatko treba biti spreman. Unato napretkuznanosti, nema lijeka za svaku bolest, pa e zato bolnice, ubonice i domovii dalje biti poprita patnji za mnogu brau i sestre koji su neizljeivo, a estoi nepovratno bolesni. Crkva eli pomoi neizljeivo bolesnima i onimakoji su u krajnjoj fazi pozivajui na pravednu drutvenu politiku koja moepomoi ukloniti uzroke mnogih bolesti i uznastojati oko poboljanja njege

za umirue i one kojima nema lijeka. Treba potaknuti vlasti da se stvoreuvjeti kako bi ljudska bia mogla dostojanstveno podnijeti neizljeivubolest i smrt. Potrebno je vie sredita za palijativnu skrb koja dajucjelovitu njegu nudei bolesnicima ljudsku pomo i duhovnu utjehu kojaim je potrebna. To je pravo svakoga ljudskog bia.13

Prema hrvatskim pukim poslovicama: Svakomu zlu smrt je lijek i:Od smrti nema lijeka. Ona je neminovna: Od smrti ni utei. I: Jedanput se mre.

Smrt nije samo kraj ovozemaljskog ivota nego i vrata, ulazak uvjenost. Prema stanju svoje naravi ljudi imaju promjenjivu volju takoda mogu ne samo izabrati razne stvari, bilo dobre ili zle, nego se takoermogu, poto su izabrali jedno, od toga osloboditi i okrenuti se drugome. Ta


19/194

18

pak promjenljivost volje ostaje u ovjeku dokle god je sjedinjena s tijelompodlonim mijenama. Kad se pak dua odvoji od takvog tijela, dobit eistu nepromjenjivost volje koju aneo imao po naravi. Stoga ljudska duapo smrti vie nije sposobna za kajanje, niti se moe od dobra okrenuti zlu

niti od zla dobru.14Osim to je kraj zemaljskoga ivota, smrt je kranima i posljedica

iskonskoga grijeha, ranjene ovjeje naravi. Tako ue Sveto Pismoi Predaja Crkve: Bog nije stvorio smrt (Mudrost1, 13) nego Bog jestvorio ovjeka za neraspadljivost i uinio ga na sliku svoje besmrtnosti, aavlovom je zaviu dola smrt u svijet (Mudrost2, 23-24). Po jednomovjeku ue u svijet grijeh, i po grijehu smrt. I time to svi sagrijeie, nasve ljude prijee smrt (Rimljanima 5, 12). Tumaei tu misao, sv. Toma

Akvinski (1225.-1274.)15 pie da grijeh po jednom ovjeku u svijet nijeuao oponaanjem (vraga ili grijeha prvoga ovjeka) nego podrijetlom(per modum originis, iskonom, izvorom, proistjecanjem, raanjem) svihostalih ljudi od prvoga ljudskog para, pa se zato taj grijeh i zove iskonski,izvorni ili istoni. Da ovjek nije najprije izgubio osjeaj za izbor dobrai zla, ne bi bio umro.16 Prvi ovjek nije bio stvoren smrtan da umre utijelu bez obzira na to je li sagrijeio ili ne sagrijeio. Naprotiv, morao jenapustiti tijelo zbog grijeha, a ne po prirodnoj nunosti.17 Drugim rijeima,

besmrtnost prvoga ovjeka nije bilo naravno stanje nego dar milosti.18

Premda je ovjek po naravi smrtan, Bog je bio odredio da ne umre:Neumrlost, dakle, ako nije bila naravna izvrsnost ovjeka, bila je darosobite Boje ljubavi prama njemu.19 Adam, prvi ovjek, nakon to je

u raju prekrio Boju zapovijed, izgubio je svetost i pravednost te je zbog

14Toma Akvinski,De rationibus dei, poglavlje 5: Toma Akvinski, Razgovor s pravoslavnima i

muslimanima, preveo Augustin Pavlovi, Zagreb, 1992., str. 233.15Sv. Toma Akvinski, Liber de veritate catholicae dei (Summa contra gentiles), IV, capitulum50: Toma Akvinski, Suma protiv pogana, 2, preveo Augustin Pavlovi, Zagreb, 1994., str. 989.

16 Papa Damaz I., Pismo biskupima Istoka, oko 374: Heinrich Denzinger Peter Hnermann,Zbirka saetaka vjerovanja denicija i izjava o vjeri i udoreu, akovo, 2002., br. 146, str. 42.

17Sinoda u Kartagi 1. svibnja 418., kanon prvi: Heinrich Denzinger Peter Hnermann, Zbirkasaetaka vjerovanja denicija i izjava o vjeri i udoreu, akovo, 2002., br. 222, str. 59.

18Sv. Pio V., BulaEx omnibus afictionibus (1. listopada 1567.), br. 78: Heinrich Denzinger PeterHnermann, Zbirka saetaka vjerovanja denicija i izjava o vjeri i udoreu, akovo, 2002.,br. 1978, str. 398.

19Arkaneo Kali,Korizmene propovijedi, prir. Stjepan Skurla, U Dubrovniku 1873., str. 48.


20/194

19

20Tridentski sabor, Dekret o izvornom grijehu (17. lipnja 1546.), kanon prvi: Heinrich Denzinger Peter Hnermann,Zbirka saetaka vjerovanja denicija i izjava o vjeri i udoreu, akovo,2002., br. 1511, str. 329.

21Drugi vatikanski sabor, Pastoralna konstitucija Gaudium et spes o Crkvi u suvremenom svijetu(7. prosinca 1965.), br. 18:II. Vatikanski koncil : Dokumenti latinski i hrvatski, prir. Josip Tur-inovi, Zagreb, 1970., str. 655.

22Sv. Toma Akvinski, Super Epistolam B. Pauli ad Romanos lectura, caput 5, lectio 3: S. ThomaeAquinatis,In omnes S. Pauli apostoli epistolas commentaria, I, Taurini, 1929., str. 73: Videtur

krivnje takvoga prijestupa upao u Boju srdbu i nemilost, a zbog toga i usmrt.20 ovjek bi bio poteen tjelesne smrti da nije sagrijeio.21

Takva nauka moe biti tvrd govor suvremenicima, a bila je i brojnimnaratajima prije ovoga kad je sv. Toma Akvinski imao potrebu objanjavati:

ini se da smrt ne dolazi od grijeha, nego vie od naravi, jer proizlaziiz tvarne nunosti. Ljudsko je tijelo, naime, sloeno iz suprotnosti pa jeprirodno (po naravi) propadljivo. Treba pak rei da se ljudsku narav moepromatrati na dva naina. Prvo, prema naelima iznutra, i tad joj je smrtprirodna stvar. Zato Seneka kae u Knjizi o sluajnim lijekovima (II, 1)da je smrt u ovjejoj naravi, a ne kazna. S druge strane, ljudska se naravmoe promatrati prema onome to joj je boanska prividnost pribavila krozizvornu pravednost. A ta je pravednost bila neka pravilnost da ovjeji

duh bude podloan Bogu, nie sile podvrgnute duhu, tijelo pokorno duii da sve vanjsko bude pod ovjekom. Tako, dokle god bi ljudski duh biopodloan Bogu, nie snage razumu, tijelo dui, neprestano od nje primajuiivot, i vanjske stvari ovjeku kojemu bi, dakako, sve sluilo, nijedno odnjih ne bi osjealo tetu. To je pak boanska promisao rasporedila zbogdostojanstva razumske due. Budui da je ona po naravi nepropadljiva,dugovalo joj se neraspadljivo tijelo. No, tijelo, sastavljeno iz suprotnosti,trebalo je biti orue osjetila, a takvo prema svojoj naravi nije moglo biti

nepropadljivo. Stoga je boanska mo dopunila to je nedostajalo ovjejojnaravi dajui dui snagu da tijelo dri neraspadljivim, kao to kova, akomoe, daje eljezu, iz kojega kuje noi, sposobnost da na sebe ne navuebilo kakvu hru. A nakon to je se ovjekov duh po grijehu odvratio odBoga, izgubio je snagu da na okupu dri nie sile, tijelo i vanjske stvari teje tako dospio pod prirodnu smrt iz unutarnjih uzroka i nasilnu od vanjskihtetnosti. Nadalje, kad Apostol kaeI time to svi sagrijeie itd., pokazujesveopost (opevaljanost) toga tijeka i u odnosu na smrt i u odnosu nagrijeh, samo obrnutim redom.22


21/194

20

autem quod mors non sit ex peccato, sed magis ex natura, utpote proveniens ex necessitate ma-teriae. Est enim corpus humanum ex contrariis compositum. Unde est naturaliter corruptibile.Dicendum est autem quod natura humana dupliciter potest considerari. Uno modo secundumprincipia intrinseca, et sic mors est ei naturalis. Unde Seneca dicit in Libro de remediis fortui-torum, quod mors natura est hominis, non poena. Alio modo potest considerari natura hominissecundum quod per divinam providentiam fuit ei per iustitiam originalem provisum. Quae qu-idem iustitia erat quaedam rectitudo, ut mens hominis esset sub Deo, et inferiores vires essentsub mente, et corpus sub anima, et omnia exteriora sub homine: ita scilicet, quod quamdiu menshominis Deo subderetur, vires inferiores subderentur rationi, et corpus animae, indecienter abea vitam recipiens, et exteriora homini, ut scilicet omnia servirent, et nullum ex eis nocumentumsentiret. Hoc autem providentia divina disposuit propter dignitatem animae rationalis, quae cum

naturaliter sit incorruptibilis, debebatur sibi incorruptibile corpus. Sed quia corpus quod est excontrariis compositum, oportebat esse organum sensus, et tale corpus secundum naturam suamincorruptibile esse non potest, supplevit potentia divina quod deerat naturae humanae, dansanimae virtutem continendi corpus incorruptibiliter, sicut faber, si posset, daret ferro, ex quocultellum fabricat, virtutem ut rubiginem nullam contraheret. Sic ergo postquam mens hominisper peccatum est a Deo aversa, amisit virtutem continendi inferiores vires, et etiam corpus etexteriora, et sic incurrit mortem naturalem a causis intrinsecis, et violentam ab exterioribusnocumentis. Deinde cum dicit et ita in omnes, etc., ostendit universalitatem huius processus etquantum ad mortem et quantum ad peccatum, ordine tamen retrogrado..

23Arkaneo Kali,Korizmene propovijedi, prir. Stjepan Skurla, U Dubrovniku 1873., str. 132.24Katekizam Katolike Crkve, br. 1022.

Pisac Poslanice Hebrejima kae: Ljudima je jednom umrijeti, apotom na sud (9, 27). U kranskoj predaji smrt je dijeljenje due itijela; prema apostolu Pavlu iselili se iz tijela i naselili kod Gospodina(Druga Korinanima 5, 8). Smrt uzrokuje bol i strah jer je protiv naravi.

Prirodno je da ovjek zazire od nje. Premda je, dakle, po naravi odvratna,poeljna je zbog rajskoga blaenstva. Smrt je svretak ljudskoga ivotakao vremena otvorena primanju ili odbijanju Boje milosti. Dubrovakidominikanac Arkaneo Kali (1739.-1816.) kae: Smrt je strenitelj[ruitelj, razaratelj, obaratelj] ivota, lupe grabei svjetovnijeh dobarovjeka... Ali umiru ovjek me gine sa svijem; rasap tijela osloboujeduu od uz, dua osloboena ulazi u vjekuvjeanstvo bezsvrena iliuivanja ili paenja, ulaze nosi sobom samo breme dobrijeh ili opacijehdjel.23 Isto uiKatekizam Katolike Crkve iz 1992.: Svaki ovjek ve od

asa smrti, u posebnom sudu koji mu stavlja ivot u odnos prema Kristu,u svojoj besmrtnoj dui prima vjenu nagradu ili kaznu: ili treba proikroz ienje, ili e neposredno ui u nebesko blaenstvo, ili e se odmahzauvijek osuditi. Uveer naega ivota, bit emo sueni prema ljubavi.24

Dok biljka i ivotinja ugibaju, u pravom smislu umire samo ovjek.Teolozi deniraju smrt kao naravni osobni dogaaj koji pogaa cijelogaovjeka. Nutarnji trenutak same smrti je konanost ovjekova slobodnog


22/194

21

osobnog zavretka. Pri tom je uklanjanje ovjekova tjelesnog lika dubljei obuhvatnije otvaranje te proimanje due njezinim svekozmikimodnosom prema svijetu. Smrt za ovjeka nije svretak njegova bia, nitisamo prijelaz iz jednoga oblika ivota u drugi (koji s dosadanjim dijeli

nezavrenu vremenitost), nego je poetak vjenosti. Smrt je dogaaj predkojim je ovjek osloboen od svoje privezanosti na sve pojedinano istavljen pred istinu: temeljna ovjekova odluka koja proima cijeli njegovivot prema Bogu, svijetu i samome sebi u smrti doivljava neku konanostod koje se nada da ona ujedno znai ispunjenje, a ipak ostaje u nesigurnostihoe li ona uspjeti.25

Posljedica smrti za duu je razdvajanje od tijela i odlazak na Sud, azatim u raj, pakao ili istilite, a posljedica smrti za tijelo je raspadanje i

propadanje organizma prema drevnim biblijskim reenicama: Iz zemljeuzet si bio prah si, u prah e se i vratiti (Postanak3, 19) i Svi supostali od praha i u prah se vraaju (Propovjednik3, 20). Smrt osobe jepotpuna dezintegracija one jedinstvene i integrirane cjeline to je osobnija.Nastaje odvajanjem ivotnoga poela (due) od tjelesne stvarnosti osobe.U tom prvotnom smislu smrt je dogaaj koji ni jedna znanstvena tehnikani empirijska metodika ne mogu izravno razaznati. Ali ljudsko iskustvopokazuje da dolaskom smrti neizbjeivo slijede odreeni bioloki znakovikoje medicinska znanost prepoznaje sa sve veom tonou. U tom smislu

mjerila ustanovljenja smrti koje medicina danas upotrebljava ne trebashvatiti kao tehniko-znanstveni opaaj tonoga asa smrti osobe negokao znanstveno sigurno sredstvo utvrivanja biolokih znakova da je nekaosoba uistinu umrla. Razliite znanstvene pobude za ustanovljenje smrtipomakle su teite s tradicionalnih srano-dinih znakova na takozvanineuroloki kriterij to jest na opaaj. Taj se, prema dobro utanaenimparametrima koje meunarodna znanstvena zajednica openito prihvaa,sastoji od ustanovljenja potpunoga i nepovratnoga prestanka rada

cijeloga mozga (velikoga mozga, maloga mozga i modanoga debla).To se tada smatra znakom da je pojedini organizam izgubio integrativnusposobnost. S obzirom na parametre koji se danas koriste za ustanovljenjesmrti (modane ili tradicionalnije srano-dine znakove) Crkva ne donositehnike odluke. Ona se ograniava na dunost Evanelja da usporedipodatke koje prua medicinska znanost s kranskim razumijevanjem

25Karl Rahner Herbert Vorgrimler, Teoloki rjenik, akovo, 1992., str. 537. 538. 539. 543.


23/194

22

jedinstva osobe, iznosei slinosti i mogue sukobe koji bi mogli ugrozitipotovanje ljudskoga dostojanstva. U novije vrijeme prihvaeno jemjerilo za ustanovljenje injenice smrti tj.potpuni i nepovratni prestanakdjelovanja cijeloga mozga. Ako se ono savjesno primijeni, ini se da nije

u sukobu s bitnim elementima zdrave antropologije. Stoga zdravstvenidjelatnik profesionalno odgovoran za ustanovljenje smrti moe upotrijebitita mjerila u svakom pojedinom sluaju kao osnovu za postignue onogastupnja sigurnosti u etikome sudu koji udoredna nauka opisuje kaomoralnu sigurnost. To se udoredno uvjerenje smatra nunim i dovoljnimtemeljem za etiki pravilan nain djelovanja. Samo gdje takva sigurnostpostoji i gdje je darovatelj, ili njegovi zakoniti zastupnici, dao obavijetenipristanak, udoredno je u redu zapoeti potrebne tehnike postupke za

uzimanje organa za presadbu.26

U smrti Bog ovjeka zove k sebi. Zbog toga kranin moe prema smrtiosjetiti elju kakvu je iskusio sveti Pavao: elja mi je otii i biti s Kristom(Filipljanima 1, 23). Crkva dan smrti naziva dies natalis (danom roenja,roendanom). Smrt tako nije smrt, svretak svega, nego samo zavretakzemaljskoga ivota, ali i roenje za nebo, po Kristovoj smrti i uskrsnuu.Onaj Isus koji je roen u Betlehemu dao je svoj ivot za nas. Kraninusmrt nije kraj nego poetak, novi roendan, za nebesku Domovinu. Samo

u tom smislu moe se razumjeti zato se ovjek od najranije mladostiponaa kao da ide u susret ivotu iako, ovozemaljski gledano, on ide ususret smrti. Za vjernike smrt je kao zavrni amen njihova zemaljskogivota. Papa Pavao VI. pisao je: Svidjelo bi mi se, skonavajui ivot,biti u svjetlu... U tom posljednjem pogledu opaam da je to oaravajuei tajanstveno svjetlo svijeta odraz, odsjaj prvoga i jedinog Svjetla... pozivna gledanje nevidljivoga Sunca koje nitko nikad nije vidio nego nam ga jepriopio Oev Jedinoroenac. (Misli na smrt).

Tanatologija (od thnatos, grki smrt, i lgos, grki govor)27

jesmrtoslovlje, smrtoznanstvo; znanje, raspravljanje ili znanost o umiranjui smrti. Tanatomanija je opsjednutost idejom smrti; oboavanje smrti,uzdizanje smrti i oduzimanje ivota drugome uzdizati do vrijednosti, a

26Bl. Ivan Pavao II., Govor sudionicima Meunarodnoga kongresa o presadbi organa (29. kolo-voza 2000.), br. 4 i 5: Glasnik Hrvatskoga katolikoga lijenikoga drutva (Zagreb), XI (2001.)4, str. 5-6.

27 Engleski thanatology.


24/194

23

28Latinski i engleski tanatophobia, njemaki Todesfurcht.29Sv. Augustin,Enarratio in Psalmos, 39, 26, 27: Corpus christianorum series latina 38, 445.30Elisabeth Kbler Ross,Razgovori s umiruima, Zagreb, 1976., str. 14-15.

tanatofobija28 strah od smrti, prisutan u bolesnika prije operacije, a osobitoizraen u bolesnika suoenih s neizljeivou svoje bolesti. Vjernikiodgovor na nju je preputanje u oinske Boje ruke. Takvo stajalitezasniva se na svetopisamskom retku: Povjeri Gospodinu svu svoju brigu,

i on e te pokrijepiti: ne e dati da ikada posrne pravednik. (Psalam 55,23). Razlaui te rijei sveti je Augustin napisao: O emu e se brinuti?Zbog ega se uznemiravati? Tko te je nainio stvorio, brine se o tebi. Onajtko se brinuo o tebi prije nego si postao, zar da se moda ne e skrbiti otebi kad si ve ono to je on htio da bude? Kad si ve vjeran, hodaj sadaputem pravednosti. Ne e li, dakle, brinuti o tebi onaj koji ini da sunce sjanad dobrima i nad zlima, i da kia pada nad pravednima i nepravednima?Zar e zanemariti, napustiti i ostaviti te sama, tebe koji si ve pravedan i

ivi u vjeri? Naprotiv, on ti ini dobro, pomae ti, daje ti to ti je potrebno,brani te od protivtina. Dajui ti darove, tjei te da bi ustrajao, oduzimajuiti, ispravlja te da ne bi propao; Gospodin brine o tebi, budi miran. Podupirete onaj koji te je sazdao, nemoj ispasti iz ruku svojega Stvoritelja; padneli iz ruku svojega Tvorca, razbit e se. Dobra volja e ti pomoi ostati urukama onoga koji te je stvorio... Preputajui se Njemu, ni ne pomiljajda je pred tobom praznina u koju bi se trebao sunovratiti. On je rekao: Jaispunjam nebo i zemlju (Jeremija 23, 24). On te nikada ne e iznevjeriti.

Nemoj ni ti njega iznevjeriti, nemoj iznevjeriti samoga sebe.29 U drutvuu kojem se smrt skriva, postaje tabu, boleivost, a umiranje odovjeuje(dehumanizira) postavlja se pitanje: Ne usredotoujemo li se na raznemedicinske instrumente zato to ne moemo gledati u oi smrti koja u namabudi takav uas da sve svoje znanje upravimo na aparaturu? Instrumentinas deprimiraju manje negoli bolne crte ljudskoga bia koje nas podsjeajuna nau vlastitu nemo, ogranienost, neuspjeh i nau vlastitu smrt.30

Tanatizam je uenje o smrtnosti due. Izraz je skovao Ernst Haeckel

(1834.-1919.) da iskae svoje uenje o nitavosti ljudske due, nasuprotatanatizmu, neumrlosti due, vjerskoj istini da je dua (psihe, anima)bestjelesno duhovno bie koje oivljava ovjeje tijelo, misli, osjea, eli;bivstvena oblikovnica tijela koju Bog stvara ulijevajui je u zaetak


25/194

24

(produevljenje), a ona nakon toga ivi vjeno; o Sudnjem danu spojit ese s uskrienim tijelom.

Tijelo (sarks, corpus) sredstvo je ovjejeg djelovanja, ono to pomaeostvarenju ovjenosti; nain kojim se dua izraava; orue (instrument,

medij, put) preko kojeg ovjek dolazi u vezu s drugim ljudima, stoerspasenja (Tertulijan).31 Za kranina tijelo je otkupljeno, posveeno,izlijeeno i odreeno za Boju slavu.

Smrt je za medicinu stanje nepovratnoga oteenja mozga s gubitkomfunkcija hemisfera mozga, maloga mozga i modanoga debla.32 Osobakojoj je mrtav mozak i pravno se smatra mrtvom.

Klinika smrt33 jest apneja (nema spontanih dinih pokreta) i potpunicirkulatorni (kardijalni) zastoj s potpunim prekidom cerebralne aktivnosti,ali ne nepovratno. Cerebralna smrt (kortikalna smrt)34 nepovratno jeoteenje (nekroza) cerebruma, posebice neokorteksa. Smrt mozga(potpuna smrt mozga)35 cerebralna je smrt povezana s nekrozom ostatkamozga. Bioloka (panorganska smrt) neizbjeno slijedi kliniku smrt kadse ne intervenira s oivljavanjem (kardiopulmonalnom reanimacijom) ilikad se odustane od masae srca i davanja umjetnoga disanja. Biolokasmrt36 je stanje organizma kad odumiru sva tkiva i organi u tijelu,nekrotizirajui proces svih tkiva poevi od cerebralnih neurona, kojipostaju nekrotini nakon priblino dva sata bez cirkulacije. Socijalna smrt

(trajno vegetirajue stanje, apaliki sindrom)37

neuklonjivo je teko stanjemozga kod pacijenta koji ostaje u nesvjesnom stanju i koji ne reagira, aliima aktivan elektrocefalogram (EEG) i neke intaktne reekse.38 Bolesnikune funkcionira modana kora, ali radi modano deblo, pa spontano die iguta premda ga najee treba hraniti preko eluane sonde.

Onaj tko je proao smrt, prestao ivjeti, mrtav je, lien ivosti, nijeu funkciji, u njemu vie nema karakteristina djelovanja, nema biolokih

31 Tertullianus,De resurrectione mortuorum, 8, 2: Corpus christianorum, series latina, 2, str. 931(Patrologia latina 2, col. 852): Caro salutis est cardo..

32 Arsen Bai, Odreivanje nastanka smrti, transplantacija organa, Crkva u svijetu (Split), 33(1998.) 1, str. 56.

33 Engleski clinical death, njemakiKreislaufstillstand, francuski arrt cardio-circulatoire.34 Engleski cortical death.35 Engleski brain death, njemakiHirntod.36 Engleski biological death.37 NjemakiApallisches Syndrom.38 Usp. Zvonimir eparovi, Granice rizika, etiko pravni pristup medicini, Zagreb : Informator,

1998., str. 109.


26/194

25

39 Latinski mortalitas, engleski mortality, njemaki Sterblichkeit, francuski mortalit, talijanskimortalit, kastilski mortalidad, portugalski mortalidade, ruskismertnost, poljskimiertelno,

eki i slovaki mrtnost, slovenskismrtnost, maarski halandsg, vedski ddlighet, danskiddelighed, nizozemskisterfelijkheid, esperantski mortado.

40 Engleski mortality rate.41 Petar Marija Radelj,Pojmovnik, u: Stanko Lasi,Pravo na roenje u uenju Crkve, U Zagrebu

2009., str. 671.42 Engleski birth rate.43 Engleskifertilityrate.44 Engleskifatality rate.45 Latinski letalitas, engleski lethality, njemakiLetalit, francuski ltalit.46 Latinski exitus letalis.47 Njemaki Sterbebeistand.

procesa: za ovjeka se kae da je umro, za ivotinju da je uginula, a zabiljku da je uvenula. Izrazi mrtav, umrli, pokojni i pokojnikodnose se naovjeka (sastavljena od due i tijela), a izraz mrtvac moe znaiti i ovjekai samo mrtvo tijelo. Nasuprot tome, le, truplo i kadaver oznaavaju

iskljuivo mrtvo tijelo. U istom se smislu, ali samo za ivotinje, ne i zaljude, koristi izraz strvina, crkotina ili mrcina. Neumrli dio ovjeka nakonsmrti jest dua.

Smrtnost39 je broj umrlih na stanovitom podruju u odreenomrazdoblju; mortalitet. Izraunava se uglavnom na tisuu stanovnika (u ;stopa smrtnosti),40 a specini pomor prema odreenim bolestima na desetili sto tisua stanovnika. U pomor se ne raunaju mrtvoroena ni pobaenadjeca.41 Sa stopomsmrtnosti usporeuje se stopa rodnosti42 (odnos brojaroenja u nekom stanovnitvu prema ukupnome broju toga stanovnitva),stopa plodnosti43 (broj ivoroenih na tisuu ena plodne dobi) i stopapomora44 (odnos broja umrlih prema oboljelima od neke bolesti, izraen upostocima). Sam pomor ili letalitet45 oznaava smrtonosnost, ubitanostneke bolesti ili pripravka.

Rije eutanazija potjee od grke rijei eu (eu) to znai dobro iJanatoV (thnatos) smrt. Izvorno je oznaavala ovjekovu elju i molbuza lijepom, blagom i bezbolnom smru, smrtonosnim ishodom.46 Za toizvorno znaenje danas se upotrebljava izraz pratnja umiruih:47 pruanje

svake mogue i razumski opravdane pomoi, bez nasilja nad ivotom ilitijekom umiranja.

U pukom shvaanju svih kultura smisao eutanazije uvijek je bilaprirodna smrt u snu. Ali kako to nije uvijek ostvarivo, na sljedeemstupnju, eutanazija oznaava pozitivnu brigu, zauzimanje, kao i njegu


27/194

26

da se umiranje, koliko je mogue, proivi bez tjelesnih boli i duevnihtjeskoba potujui ivot i naravni dolazak smrti.48

No, danas znai usmrenje na zahtjev, postupak koji po svojoj naravi,svjesno i promiljeno, uzrokuje smrt da bi se skratile muke i patnje

neizljeivim bolesnicima i starijim osobama; lagano bezbolno umiranjenakon uzimanja odreena lijeka, otrova, bilo da je ovjek pristao ili nijepristao na taj in.49 Negirajui duhovno, metazinost i onostranost, izrazilaka smrt i lagano umiranje odnose se iskljuivo na stvaranje uvjetau kojima organizam to je mogue manje trpi, pati, osjea tjelesni bol. Pritom se ignoriraju bol uma, razuma i ovjejega duha te sudbina due.

Eutanazija odbacuje previe onoga to znai biti ljudsko bie, odriese slobode i ivota, ugroava zajedniko dobro, naruava svetost ivota

i ne potuje Boje vrhovnitvo. Eutanazija je izriito protivna petojBojoj zapovijedi: Ne ubij! (Izlazak20, 13) koju je Mojsije primio naSinaju. Nitko nema pravo oduzeti ljudski ivot, sebi ni drugome, pa jezato eutanazija zloin protiv ivota, nasilje, zlodjelo, zloin, crimen. Nijenam reeno da se moramo ubiti, nego da moramo umrijeti. Grki lozofAristotel smatra da samo kukavica moe slobodno izabrati smrt kakobi izbjegao zlo i tekoe ivota. Osnovni je problem to je doputeno iuputno umiruem olakati smrtne muke, ublaiti bolove, ali nije doputeno

ciljano izazvati smrt. Zemnik je nuno smrtnik(podvrgnut smrti, latinskimoriturus, onaj koji e umrijeti), ali onaj na komu se provodi eutanazija nemora nuno biti smrtno oboljeli bolesnik, pravi samrtnik, umirui,50 negoi onaj komu je jednostavno dosadio ivot.

Suprotno nauavanju proeutanazijskih pokreta, rezultati empirijskogaispitivanja 397 osoba s invalidnou, mahom u Zagrebu 2006. godine,pokazuju da upravo oni ispitanici koji trpe vrlo jake bolove u najmanjempostotku opravdavaju legaliziranje eutanazije, dok su oni koji uope ne trpebolove ujedno i najotvoreniji ideji legalizacije eutanazije. Osobe kojima jejako potrebna pomo pri odlasku na zahod (obavljanju nude) najvie seprotive eutanaziji, a najotvoreniji za ideju vlastite eutanazije su oni kojimatakva pomo ne treba, dakle u pravilu oni koji nisu konkretni kandidatiza nju. Stoga se moe tvrditi da u pozadini zahtjeva za eutanazijom ne

48 Valentin Pozai,Eutanazija pred zakonom, Obnovljeni ivot, 53 (1998.), br. 4, str. 437.49 Ratko Peri,Dekalog, Mostar, 2004., str. 133.50 Latinski moribundus, engleski moribund, njemakisterbend.


28/194

27

51 Marko Marini,Loe stanje organizma kao dovoljan argument za eutanaziju osoba s invalidi-tetom, Obnovljeni ivot, 62 (2007.), br. 2, str. 142. 144-145. 147-148.

52 Engleski active euthanasia, njemaki aktive Sterbehilfe,Hilfe zum Sterben.53 Engleski death with dignity.54 Engleskipassive euthanasia, njemakipassive Sterbehilfe.55 Njemaki indirekte Sterbehilfe.

stoji medicinski gledano teko ili nefunkcionalno stanje organizma. Osobekoje su nezadovoljne odnosom obitelji prema sebi prije bi traile vlastitueutanaziju, a one koje su tim odnosom zadovoljne sklone su razmiljati onjoj u znatno manjem postotku.51 To potvruje uvjerenje da molbe tekih

bolesnika i umiruih nisu izraz elje za eutanazijom nego samo prosvjedprotiv nedostatka brige i pozornosti okoline te vapaj za boljom skrbi.Bolesnik redovito ne prieljkuje smrt nego djelotvornu solidarnost, panju,ljubav i suut.

Razlikuje se vie vrsta eutanazija, ovisno o pristanku (dobrovoljna,nedobrovoljna), nakani (izravna, posredna) i uzroku (aktivna, pasivna).

Aktivna eutanazija52 je zahvat kojim se zadaje prijevremena i bezbolnasmrt, mehanikom metodom, pripravkom, lijekom, otrovom, u svrhu to

breg izazivanja smrti ili propustom dunoga mogueg zahvata koji biproduio ili spasio ivot. U tom sluaju bolesnik ne umire zato to muje smrt zadana, nego zato to mu smrt nije sprijeena, premda je to biloizvedivo, a udoredno obvezno uiniti. Kao motiv za takvo djelovanjeredovito se navodi ljudska dirnutost i solidarnost, samilost ili milosreprema onome tko umire u nepodnoljivim bolovima i ponienjima, ato je protivno ljudskom dostojanstvu. Tako se na engleskom govornompodruju, umjesto izraza eutanazija, upotrebljava i izraz ubojstvo iz

milosra/samilosti (mercy killing). Pobornici pak se zalau za izrazdostojanstvena smrt.53 U odnosu na kune ljubimce ve se ustalio izrazuspavati, dati uspavati.

Prvotno znaenje eutanazije (blaga/blaena smrt, laka smrt) danasse izrie pojmovima: pasivna,54 posredna/neizravna/indirektna55 ilinegativna eutanazija. Njome se tei ublaiti patnju i omoguiti smireno inaravno umiranje. Svodi se na nepruanje onih oblika medicinske pomoikoji bi pacijentu produila ivot. Pasivnu eutanaziju najtee je shvatiti

jer povlai za sobom udoredno razlikovanje izmeu uobiajenoga iizvanrednoga lijeenja bolesnika te izmeu ubijanja i priputanja da


29/194

28

netko umre. Pasivna se eutanazija moe opravdati ako znai nekoritenjeili odbacivanje upotrebe izvanrednih sredstava (danih na volju ilinerazmjernih) tj. otklona lijeenja koje ne prua razumnu nadu ili koristili je bolesniku prevelik teret (tjelesno, duevno ili novano). Izostavljanje

takvoga lijeenja bolesniku omoguava da umre zbog smrtne bolesti kojaide svojim prirodnim tijekom. Meutim, ne moe se opravdati izostavljanjeili sprjeavanje redovnih sredstava (koja su potrebna i razmjerna), tj.lijeenje koje ne e pretjerano opteretiti bolesnika, a donijet e muolakanje boli ili izljeenje. Izostavljanje takvoga lijeenja udoredno jejednako izravnom ubojstvu.

Druga udoredna razlika izmeu aktivne i pasivne eutanazije jest onaizmeu ubijanja i preputanja umiranju. Ubijanje se odnosi na ovjeka

koji je moralno odgovoran to je prouzroio smrt. Preputanje da netkoumre odnosi se na odbijanje ili sprjeavanje uzaludnoga ili napornoglijeenja tako da samrtna bolest moe ii svojim tijekom i dovesti dosmrti. Takvo razlikovanje razdvaja smrt za koju mogu biti odgovornaljudska bia od one koju prouzroe izvanljudski dogaaji. Ta razlika ima idrutvenu vrijednost jer uva ulogu zdravstvenog skrbnika kao onoga kojise posvetio lijeenju i brizi za bolesnike, a ne ubijanju.56

Upotrebljavaju se prikladna sredstva da se ublai ili potpuno otkloni

bol (eljeni, namjerni uinak), ali to istodobno, zbog neizbjenogaslabljenja organizma, moe ubrzati tijek umiranja (neeljen, nenamjerni,ali neizbjean uinak). Posve suzdrano postupanje (negativna eutanazija)znai potovanje ve zapoetoga i nezaustavljivoga tijeka umiranja: neprimijeniti daljnje tehniki mogue zahvate ili pak ve zapoete prekinutiako su se pokazali nekorisnima, jer u sluaju da se s njima nastavi samobi se produilo umiranje ili neko oskudno stanje ivota bez onih svojstavai obiljeja koja su bitna ovjeku kao osobi. Takva eutanazija je pasivna

samo pred injenicom bliske i neotklonjive smrti, a njezina je pasivnost utome da se ne bori, ne odupire nerazboritoj, ionako neizbjenoj injenicismrti. Prema umiruoj osobi pasivna eutanazija uope nije pasivna. Onapretpostavlja, zahtijeva i ukljuuje svu lijeniku i ljudsku afektivnu brigupo kojoj e tijek umiranja, posljednja etapa ivota, kao i sama smrt, postatismireniji, prihvatljiviji i sukladniji ovjekovu dostojanstvu.

56 Richard M. Gulla,Eutanazija, u: Suvremena katolika enciklopedija, Split, 1998., str. 276.


30/194

29

57 Engleski voluntary euthanasia.58 Niko Zurak,Eutanazija, u:Medicinska etika, 1, ur. eljka Znidari, Zagreb, 2004., str. 77.59 Engleskislippery slope.

Dobrovoljna eutanazija57 oznaava pomaganje u umiranju na zahtjevili molbu. Aktualizirana je pojavom AIDS-a kad su napredovanje izavretak bolesti bili dobro poznati, a relativna mladost oboljelih budilasnano ogorenje koje je uzrokovalo elju za smru. Dobrovoljna

eutanazija je depenalizirana (nema kazni za supoinitelje) i legalizirana(ozakonjena kao pravo pacijenta) u Nizozemskoj (od 1984.), amerikojdravi Oregon (od 1997.), Belgiji (od 2002.), Luksemburgu (2009.),amerikim dravama Washington (2009.) i Montana (2010.). U vicarskojje pomaganje samoubojstva nekanjivo ako nije poinjeno iz sebinihrazloga (lanak 115. vicarskogaKaznenog zakonika, na snazi od 1942.),tj. ako onaj tko to ini od toga nema osobnu korist. Tu eutanazija postajedio tehnologije umiranja u drutvu u kojem su stari i bolesni ljudi postali

suvini. Tehnologija umiranja omoguava skraivanje vremena patnje iubrzava smrt.U nizozemskoj izvedbi postupak eutanazije zapoinje bolesnikovim

zahtjevom pa je to sa stajalita bolesnika posredno samoubojstvo, a sastajalita izvritelja toga ina narueno ubojstvo. Stoga je besmislenogovoriti o dostojanstvenoj smrti koja usprkos pravnoj akrobatici iinenjeringu zapoinje kriminalnim radnjama (nagovaranje na ubojstvo,poticanje i pomaganje u samoubojstvu su kaznena djela u svim pravnim

sustavima svijeta).

58

Nakon to se eutanazija jednom uvede, slijedipostupno proirenje indikacija tj. sluajeva u kojima je doputena ili semoe propisati. Za takve je pojave skovan izraz skliska nizbrdica ilistrmina59 koji oznaava izigravanje prvotnoga znaenja nekoga pojmanjegovim sve slobodnijim tumaenjem. Najprije se lijeniku dopustisudjelovati u eutanaziji na zahtjev prisebne osobe koja trpi od smrtonosnebolesti s neublaivim bolovima. Zatim se to odobri i bolesniku sasmrtonosnom boleu, iako ne trpi nepodnoljive bolove. Onda se todopusti i odrasloj osobi koja nema vee bolove, ali misli da su joj duevnepatnje nepodnoljive. Slijedi skraivanje ivota odraslim komatoznimosobama u trajnom vegetirajuem stanju pod odgovarajuim uvjetima,pa nesvjesnim odraslim osobama za koje nema izgleda da bi mogle bitikorisne drutvu, a troe ionako oskudna zdravstvena sredstva. Nadalje,


31/194

30

kako stanovnitvo stari, samoubojstvo uz pomo lijenika moglo bipod odgovarajuim uvjetima postati nain za oslobaanje postelja udomovima, hospicijima ili bolnicama onih bolesnika koji nemaju obiteljitd.60

Katoliku nije nikada doputeno suraivati u navodnom pravu naeutanaziju. Zakonodavstvo u prilog takvih zloina, budui da je u sebinemoralno, ne moe predstavljati moralni imperativ za lijenika koji e ses pravom pozvati na priziv savjesti. Veliki napredak zabiljeen na podrujuublaavanja boli omoguava da se na odgovarajui nain doskoi tekimstanjima terminalnih bolesnika.61

Protuvoljna eutanazija62 ili kakoeutanazija (kaks grki zloest, lo,nepravilan, pogrjean, kako ne treba, i eutanazija prijevremena bezbolna

smrt) jest ubijanje osobe sposobne pristati na svoju smrt koja to ne inizato to je se nije pitalo ili koju se pitalo pa je izabrala nastaviti ivjeti.Dakle, u ime elje da se sprijei nepodnoljiva patnja ubija se nekoga tkonije pristao biti ubijen protiv izraene elje umiruega da ostane na ivotu,ili bez truda da se uope otkrije stajalite onoga koga se usmruje.

Nedobrovoljnaeutanazija63 obavlja se bez zahtjeva ili bez pristankana ljudskim biima koja nisu sposobna razumjeti izbor izmeu ivota ismrti (novoroenad, slaboumni, komatozni bolesnici, teki invalidi,

dementni i drugi koji su izgubili sposobnost razumijevanja te odluke ilikoje poremeaj sprjeava da sami odlue ili izraze odluku). Eutanazija bezpristanka znai oduzimanje ivota osobi koja nije u stanju imati ili nije ustanju izraziti svoje stajalite o tome.

Pobornici prisilne eutanazije predlau njezinu primjenu u sluajevimatzv. eugenike eutanazije (nastojanje da se u potomaka poboljaju pozitivnenasljedne osobine, a uklone negativne),ekonomske eutanazije (bezbolnouklanjanje duevnih bolesnika, invalida i staraca, da se drutvo oslobodiekonomski nekorisnih, dapae tetnih osoba), kriminalne eutanazije(bezbolno usmrivanje drutveno opasnih i nepoeljnih); eksperimentalne

60 Branimir Richter, Eutanazija, juer, danas i, u: Medicinska etika, ur. Niko Zurak, Zagreb,2007., str. 224-225.

61 Bl. Ivan Pavao II., Govor katolikim lijenicima, sudionicima Meunarodnog kongresa Medi-cina i ljudska prava (7. srpnja 2000.): Glasnik Hrvatskoga katolikoga lijenikoga drutva(Zagreb), XI

62 Engleski involuntary euthanasia.63 Engleski non-voluntary euthanasia.


32/194

31

64 Engleski living williMajor Decisions concerning the End of Life /MDEL/, njemaki Patienten-verfgung, francuski testament euthanasique, talijanski dichiarazione anticipata di trattamento,kastilski testamento vital.

65 Latinski actus cum duplici effectu, engleski action with double effect, njemaki Handlung mitdoppelter Wirkung, francuski acte avec double effet, talijanski atto con duplice effetto, kastilskiaccin de doble efecto, portugalski aco de duplo efeito, poljski czyn o podwjnym skutku,slovenski dejanje z dvojnim uinkom.

eutanazije (bezbolno ubijanje odreenih ljudi u tijeku obavljanja pokusaili istraivanja) i solidarne eutanazije (bezbolno ubojstvo jedne ili vieosoba, u vidu neke vie vrednote, primjerice da se spasi vei broj drugihivota, kao pred prijetnjom odmazde).

Oporuna eutanazija je oblik eutanazije kojim osoba unaprijed izriesmjernice kako postupati s njezinim organizmom (ivotom) doe li ustanje da se sama vie o tome ne moe oitovati. Medicinska oporuka64je izraena volja bolesnika kojom se unaprijed odrie primjene posebnetehnike i zahvata na njemu ako dospije u stanje koje je puno patnje i bezizgleda za ozdravljenje.

Posredna (indirektna) eutanazija smatra se etiki opravdanom jer sene moe uvijek razgraniiti hoe li krajnja posljedica medicinskih zahvata

biti ublaavanje bolova i patnje ili smrt. Naime, davanje jakih sedativaza ublaavanje boli slabi organizam neizljeivih i umiruih bolesnika teposredno ubrzava trenutak smrti. Tijekom vremena opada sposobnostapsorpcije lijekova pa u nekim sluajevima nije mogue sa sigurnouutvrditi koja je doza smrtonosna. U takvim sluajevima provodi se in sdvostrukim uinkom: osnovna namjera primijenjenih metoda je oslobaanjeod bolova, a smrt je predvien, ali ne i namjeran usputni uinak.

in s dvostrukim uinkom65 je naelo u postupanju kojim se inidobro djelo, a pri tome trpi i neto loe. Primjerice, lijek koji lijei bolesti,ali ima i neeljene nuspojave; vatrogasac koji spaava ivote drugih, asvoj dovodi u opasnost; samoobrana, spaavanje vlastitaivota, moe zaposljedicu imati ranjavanje ilismrt napadaa. Nita ne prijei da jedanin ima dva uinka od kojih je samo jedan unakani, a drugi mimo nakane.udoredni pak ini poprimaju odreenje prema onomu to se kani, a neod onoga to je mimo nakane, kad se dogodi stjecajem okolnosti. Iz inaonoga tko se brani moe slijediti dvostruki uinak, jedan doista uvanjesvojega ivota, a drugi pak ubijanje napadaa. Po onomu to se kani

(ouvanje vlastita ivota) takav in ima doputeni razlog jer je svakome


33/194

32

naravno da uva svoje postojanje koliko moe. Ipak neki in koji proizlaziiz dobre nakane moe biti nedoputen ako nije razmjeran svrsi. I zato nijedoputeno u obrani vlastita ivota upotrebljavati veu silovitost nego tobi trebalo. Ali obrana je doputena ako se nasilje odbija umjereno. Naime,

silu se smije odbiti silom, no s mjerom [ogranienjem] besprijekorneobrane. Za spasenje nije nuno da ovjek propusti [zanemari] in umjerenezatite kako bi izbjegao ubojstvo drugoga jer je vie obvezan pobrinuti seza svoj nego za tui ivot. Ali budui da se ovjeka ne smije ubiti osimjavnom ovlau radi zajednikoga dobra, nedoputeno je da ovjek kaniubiti ovjeka kako bi sebe obranio. Jedina je iznimka onaj tko obavljajavnu ovlast: smjerajui ubiti ovjeka u samoobrani, pomae narodnomdobru, kao to ini vojnik u boju protiv neprijatelja i sudac u borbi protiv

razbojnika. Ipak, i oni grijee ako ih pokree osobna strast.66 Da bi seprimijenilo naelo ina s dvostrukim uinkom: 1. in po sebi mora bitidobar ili neodreen; 2. nakana initelja mora biti dobra, eli se samo dobarcilj, a lo, negativan uinak samo se doputa, niti se namjerava niti se eli;3. loe djelovanje nikada ne prethodi dobrom; neposredni uinak mora bitiastan; zao uinak ne smije biti sredstvo, put za postizanje dobroga uinka(cilj nikad ne opravdava sredstvo; nije doputeno initi zlo da se postignedobro); 4. mora postojati razmjerno teak razlog; omjer izmeu dobroga

i loeg uinka treba biti odgovarajui: eljeno i postignuto dobro moraprevagnuti nad toleriranim, neeljenim ali predvienim zlom, ili barembiti na istoj vrijednosnoj razini, i u okolnostima da nema drugoga nainada se spasi eljena vrednota. Negativan, premda predvien, ali neizbjeanposljedak nije predmet elje ili nakane initelja.67

Distanazija (ds, grki teko, i thnatos, grki smrt: teko umiranje,borba s duom)68 je etimoloki suprotno od eutanazije; pretjeranoproduavanje agonije, patnje i umiranja pacijenta uzaludnim postupcima

lijeenja. Smatra se opom zabludom (pogrjekom) suvremene medicine.Osoba se umjetno odrava na ivotu u stanju u kojem, inae, ne moepreivjeti. Pojam se ustalio od istrage smrti Ayrtona Senne (1960.-1994.),vozaa Formule jedan. Terapijskom ustrajnou pomou brojnih lijekova

66 Sv. Toma Akvinski, Summa theologiae, II-II, pitanje 64, lanak 7.67 Petar Marija Radelj,Pojmovnik, u: Stanko Lasi,Pravo na roenje u uenju Crkve, U Zagrebu

2009., str. 647-648.68 Engleski dysthanasia.


34/194

33

69 Ratko Peri,Dekalog, Mostar, 2004., str. 146.70 Engleski orthothanasia.

i primjenom sosticirane tehnologije, kada ne postoji nikakva nada zaizljeenje, moe se produavati ivot. Takav beskoristan postupak donosimalu ili nikakvu korist pacijentu, a poveava patnju njega samoga injegovih blinjih. Ponekad je vrlo teko dati prognozu za daljnji ivot.

No, ako terapija nema rezultata, tada je obvezna palijativna skrb, bezobzira na dob. Iskljuenje aparata i prekid medicinskih postupaka koji suizvanredni, tegotni ili nerazmjerni uspjehu moe biti zakonit. Time se neeli smrt pacijenta, nego se ona prihvaa kao injenica koju nije moguesprijeiti. To nije eutanazija. Ali, makar se zna da je smrt sigurna, ne moese zakonito prekinuti lijeenje koje se redovito prua bolesniku.69

Distanaziju mogu osvijetlili stanja u kojima radi duhovnoga ivotaterminalni bolesnik moe traiti doputenje od Boga da ga dri na ivotu

neko vrijeme: pod uvjetom da ouva prisebnost jer Gospodin je strpljivprema vama, ne e da tko propadne, nego hoe da svi prispiju k obraenju(Druga Petrova 3, 9), da bi se moglo pokarati brata, pitati ga za oprotenjeili mu oprostiti (Matej 18, 15;Luka 17, 3), urediti svoju kuu (Izaija 38,1), sastaviti oporuku, oprostiti se od ukuana i blagosloviti koga (Postanak49, 1-33). Meutim, Bog je apsolutni suveren ivota ljudskoga bia pa jepretjerana distanazija tomu protivna (Job 11, 10,Izaija 43, 13). Potrebna jeodluka, poniznost i smirenost da se prihvati volja Onoga koji u svemu nadobro surauje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovompozvani (Rimljanima 8, 28), pa zato Apostol i poziva: Zaklinjem vas,brao, milosrem Bojim: prikaite svoja tijela za rtvu ivu, svetu, Bogumilu (Rimljanima 12, 1).

Apotanazija (ap, grki od, raz-, natrag, i thnatos, grki smrt) jeodgaanje smrti, produetak ivot, kao opreka izrazu eutanazija.

Atanazija (a- grki ne, i thnatos, grki smrt) znai neumrlost,besmrtnost.

Ortotanazija (od orths, grki pravilan, sran, odvaan, i thnatos,

grki smrt)70 je normalan ili prirodan nain smrti i umiranja; ponekad sekoristi za oznaavanje namjernoga zaustavljanja umjetnih sredstava zaodranje ivota; izraz za dostojanstvenu smrt bez skraenja ivota, alii bez dodatnih patnji, umiranje u pravom trenutku, prirodnom smru, sljudskim dostojanstvom. Za vjernika je to pridravanje biblijskoga savjeta:


35/194

34

Sjeaj se svoga Stvoritelja u danima svoje mladosti prije nego dou zlidani i prispiju godine kad e rei: Ne mile mi se. (Propovjednik12,1), dugotrajan odnos svretku ovozemaljskoga ivota opisan u molitvi:Objavi mi, Gospodine, moj svretak i kolika je mjera mojih dana.

(Psalam 39, 5) i pomirljiv odnos prema smrti po uzoru na starozavjetnogapatnika: Gol izaoh iz majina krila, gol u se onamo i vratiti. Gospodindao, Gospodin oduzeo! Blagoslovljeno ime Gospodinovo! (Job 1, 21).Smrt se kao takva u konanici ne moe sprijeiti, a nema potrebe odravatiivot osobe bez pravoga razloga, pogotovo ako je ta osoba sigurna u svojespasenje po Bojoj milosti.

Kao primjer ortotanazije moe se navesti umiranje pape Ivana Pavla II.On je, opirui se distanaziji, u terminalnom stadiju Parkinsonove bolesti,s ugraenom cjevicom na duniku za disanje, nakon to su mu zatajilibubrezi i bila uvedena sonda za hranjenje, 31. oujka 2005., dva danaprije smrti, svjesno odbio da ga se smjesti u bolnicu i da se poduzimajumedicinski zahvati koji bi samo produljili smrtnu borbu. Htio je umrijetiu svojem domu. asna sestra koja ga je njegovala u zadnjim trenutcimarazabrala je da je na materinjem jeziku rekao: Pustite me da poem kOcu.

Kakotanazija (od kaks, grki zloest, lo, nepravilan, pogrjean, kakone treba, i thnatos, grki smrt)71 znai otra, zla, loa ili strana smrt: stanje

u kojem se pojavljuje smrt bolesnika bez uzimanja u obzir njegova pravada se lijei. Najbolji primjer je preminue pacijenta u bolnici dok eka dadoe na red. Kranska etika: zahtijeva praksu pravde prema siromasima(Psalam 82, 3: titite slaba i sirotu, vratite pravicu jadniku i siromahu!),zabranjuje uskraivati prava siromasima (Izlazak23, 6), a najvee pravo jepravo na ivot. Bog siromasima daje pravo na paljetkovanje ostatka berbe(Levitski zakonik19, 10 i 23, 22), ui da Svevinji obeava stupiti na djelokad se ogorava nevoljnike (Psalam 12, 6: Zbog nevolje tlaenih i jauka

ubogih sada u ustati govori Gospodin spasenje donijet onom tko gaeli.) i nagraditi dobroinitelje (Psalam 41, 1: Blago onome koji mislina uboga i slaba: u dan nevolje Gospodin e ga spasiti!; Mudre izreke14, 31: Tko tlai siromaha huli na stvoritelja, a asti ga tko je milostivubogomu.) i podsjea na injenicu da e krani biti sueni po injenju ilineinjenju milosra (Jakovljeva 2, 5-13).

71 Engleski cacothanasia, kastilski cacotanasia, portugalski cacotansia.


36/194

35

72 Engleski mysthanasia, kastilski mistanasia, portugalski mistansia.73 Latinski tachythanasia.74 Grkiphsis, latinski natura poljski narw, ruski norov, eki i slovakipovaha

Mistanazija (od msos, grki gadan, odvratan, okaljan, i thnatos, grkismrt)72 nesretna smrt, je pojam koji oznaava nedovoljnu skrb suvremenogadrutva za bijedan ivot velikoga broja siromanih stanovnika; nebriguza pacijenta; sadrajnu eutanaziju koju provodi drutvo (od tuda i izraz

da je to socijalna eutanazija); poziv na smrt zbog nedostatka resursa,nancijskih i tehnolokih, te zbog iskljuivosti svake vrste. Izraz je 1998.skovao irski redemptorist Leonard M. Martin. Tim se pojmom moguobuhvatiti skupine bolesnih i invalidnih koje ne mogu platiti za svojezdravlje, a nisu ukljuene u sustav zdravstvene skrbi; pacijenti koji postanurtve lijenikih pogrjeaka i bolesnici koji postaju rtve loe prakse zboggospodarskih, znanstvenih, drutveno-politikih razloga. Stradalnicimistanazije su i siromani, rtve drutvene i gospodarske iskljuivosti,

ljudi neosigurane egzistencije, oni moraju ekati praznu postelju u bolnici,pa umru bez potrebne skrbi. Mistanazija ili nepotrebni smrtni sluajevi zakoje je kriva zajednica jest kategorija koja nam omoguuje da fenomenljudskoga zla uzmemo ozbiljno.

U igranju rijeima, uljepavanju pojmova i njihovu ugodnijemprikazivanju pojavila se i rije tahitanazija (tachs, grki brz, i thnatos,grki smrt)73 za medicinski ponuenu mogunost (sredstvo, lakou,pogodnost) koja pomae da se ubrza dugotrajno umiranje kao zadaa kojomse bolesnik ve bavi. Nasuprot medicinskome umijeu koje je umiranjeuinilo usamljenim, groznim, odovjeenim, bestidnim, mehanikim ineizmjerno munim, neugodnim, uznemirujuim.

Vegetiranje (od vegetare, latinski rasti, razvijati se /za raslinje/;bez vlastitoga htijenja, ne-voljno ili pasivno, kao to raste biljka) jestivotarenje, skueno ivljenje; jedva ili loe postojati; na nain biljke,ivot s tekoama, trajanje u ivotu; neaktivno ivljenje; odravanje naivotu uz pomo medicinskih aparata. Vegetirajue stanje oznaavasmanjenu razinu modane funkcije u kojoj osoba reagira na odreene

senzorne podraaje, ali ne pokazuje spoznajne (kognitivne) funkcije.Pojam narav74 oznaava odlike osobnosti, ud, obiaj, osnovno

svojstvo, nagnue, temperament, prvi izvor prava (Ciceron). U hrvatskomejeziku narav ima antropoloko i ontoloko obiljeje (za razliku od pojma


37/194

36

priroda koji ima zikalnu znaajku, oznauje izvanljudski, objektivniprirodni svijet).75

udoree ili moral76 je ukupnost naela, pravila i propisa kojima seravnaju lanovi nekoga drutva ili zajednice s obzirom na dobro i zlo;

skup obiaja o odnosima meu ljudima koji se nameu savjesti pojedincai zajednice; shvaanje odnosa prema dobru i zlu. S lozofskoga stajalitaprouava ga etika, a s teolokoga moralka (udoredno bogoslovlje). inega vrijednosni sudovi o slobodnom inu ljudske osobe sa stajalita smislaovjekova djelovanja i ovjekova cjelovitoga ispunjenja, da bi se utvrdiloto je udoredno dobro koje je svojstveno ovjeku i kojem on tei. Stogaje udoredni sud obvezujui jer odreuje pravilo koje treba slijediti dabi se ispravno ivjelo. Pravilo se ostvaruje preko osobnoga vrijednosnog

suda (savjesti) primjenom na konkretan in. U Bibliji je udoreeboanskizakon, priopen osobito po Deset zapovijedi (dekalog), a Isus ga je saeona temeljni stav ljubavi prema Bogu i ovjeku. Te dvije zapovijedi ljubavikatolika moralka dopunjujenaravnim zakonom i preciznim propisima.udoree moe imati izvor u ovjeku i njegovoj naravi (autonomno), izvannjega (heteronomno) ili u Bogu (teonomno); moe uzimati da je svrhadjelovanja srea (eudemonizam: Aristotel), duevni spokoj (epikureizam),uitak (hedonizam), odsutnost potrebe (cinizam), savrenstvo (perfek-

cionizam: platonizam, asketizam), blaenstvo (neoplatonizam), obavlja-nje dunosti (kantizam), korist (utilitarizam), bestrasnost (apatija:stoicizam).77

Etika78 (grki ths obiaj, navada, ud; thiks koji se odnosi naobiaj) znanost o udorednom; lozofska grana koja prouava podrijetlo,smisao i svrhu udorea, istrauje udoredne injenice iz kojih se moguizvesti obvezujua pravila za ljudsko djelovanje; utvruje obiljeja zavrednovanje udorednih htijenja; moralna ili praktina lozoja; uenjeo udoreu na osnovi naela zdravoga razuma; zadaa joj je napraviti

75 Tomo Vere,Napomene uz pojmove naravi i prirode u povijesti lozoje, Obnovljeni ivot(Zagreb), 46 (1991.), br. 5, str. 415-431; Petar Marija Radelj,Pojmovnik, u: Stanko Lasi,Pravona roenje u uenju Crkve, U Zagrebu 2009., str. 666.

76 Latinski mores, od mos obiaj; engleski morals, morality, njemaki Sittlichkeit, francuski i tali-janski morale, poljski moralno, ruski nravstvennost, slovaki mravnost, slovenski nra-vnost..

77 Petar Marija Radelj,Pojmovnik, u: Stanko Lasi,Pravo na roenje u uenju Crkve, U Zagrebu2009., str. 646.

78 Latinski ethica, engleski ethics, njemakiEthik, francuski thique.


38/194

37

vrijednosnu ocjenu i uputiti na prave i istinske vrijednosti, pokazatikakve prosudbe treba donositi o odreenim znaajkama i postupcima.79U odnosu na lijeniku prisegu i kodeks ponaanja, eutanazija i njezineinaice su neetine radnje.

Deontologija (grki domai trebati, biti potreban; don ono to obvezuje+ lgos govor)80 je dio etike, znanost o dunostima kao udorednoj obvezipripadnika pojedinih stalea prema osobama koje su ovisne o njima;ukupnost etikih naela radnika pojedine struke i njihova rada.

Zakon81 odredba razuma radi zajednikoga dobra proglaena odonoga koji se brine za zajednicu;82 razumni nalog u obliku zapovijedi;83usmjeriteljsko i obvezujue pravilo i mjerilo ljudskih ina po kojem se tkoupuuje na djelovanje ili odvraa od njega;84 navodi na dobro, zabranjujezlo, doputa to je udoredno neodreeno, nalae prisilu; uvar, nadziratelj,pratitelj (Galaanima 3, 24) dometnut poradi prekraja (Galaanima3, 19); sredstvo (instrument) koji ureuje ljudsko ponaanje u nunimpitanjima; utvruje i obvezuje na granice pravednosti. Donosi se da sestrahom od zakona obuzdava drskost. (Izidor Seviljski). Pravinost85 jekad se strogi zakon ponekad ublaava (zanemaruje se pisano slovo) ako binjegova primjena bila nepravina, kako bi se ostvarila bitna svrha svakoga

zakona tj. zajedniko dobro. Osnovna obveza drave i njezinih zakona je datite ljudski ivot. Zadaa zakona je promicati dobrobit drutva. Sadrajemtreba biti opi i jednak za sve (razmjerno, a ne matematiki, nasilno briuiili umjetno izravnavajui sve razlike), azakonske posljedice sigurne za onena koje e se primijeniti i primjerene njihovimzakonitim oekivanjima.86

79 Petar Marija Radelj,Pojmovnik, u: Stanko Lasi,Pravo na roenje u uenju Crkve, U Zagrebu2009., str. 652.

80 Engleski deontology.81 Latinski lex, engleski law, njemaki Gesetz, francuski loi, talijanski legge.82 Sv. Toma Akvinski, Suma teologije, I-II, pitanje 90, lanak 4, odgovaram: Toma Akvinski, Iza-

brano djelo, preveo Tomo Vere, Zagreb, 2005., str. 648-649.83 Sv. Toma Akvinski, Suma teologije, I-II, pitanje 92, lanak 2, odgovaram: Toma Akvinski, Iza-

brano djelo, preveo Tomo Vere, Zagreb, 2005., str. 479.84 Sv. Toma Akvinski, Suma teologije, I-II, pitanje 90, lanak 1, odgovaram: Toma Akvinski, Iza-

brano djelo, preveo Tomo Vere, Zagreb, 2005., str. 465.85 Grki epiekeia, latinski aequitas.86 Petar Marija Radelj,Pojmovnik, u: Stanko Lasi,Pravo na roenje u uenju Crkve, U Zagrebu

2009., str. 685-686.


39/194

38

Vjeni zakon87 je zamisao boanske mudrosti po kojoj ona upravljasvim inima i gibanjima;88 ono to je Bog odredio za sva vremena na dobrosveukupne materijalne i duhovne stvarnosti. Ravna svekolikim stvorenjemukljuujui svemir i ovjeanstvo, sve stvoreno, ivo ili neivo. Ljudi ga

otkrivaju u naravnom zakonu, prirodnim zakonima i boanskom zakonu.89

Boanski zakon90 ili Boji zakon91 su odredbe sadrane u SvetomePismu. Svrha mu je ljubav prema Bogu; obvezuje na pravu vjeru, uskladu s razumom usmjerava na tjelesne i osjetne stvari. Podjelu na Starii Novi zakon apostol Pavao (Galaanima 3, 24-25) usporeuje s djetetom(podlonim odgajatelju) i odraslim ovjekom. Prema Akvincu,92 Starizakon usmjerava prema osjetilnom i zemaljskom dobru, a Novi premaumskom i nebeskom; Stari zakon obuzdava ruku, a Novi duu; Stari zakonprivodi ljude opsluivanju zapovijedi strahom od kazne, a Novi ljubavlju(dvije zapovijedi ljubavi, Kristov zakon, evaneoski zakon, zakon ljubavi:Matej 22, 37.39;Marko 12, 30-31;Luka 10, 27).93

Pod naravnim zakonom94 podrazumijeva se udionitvo razumskogstvorenja u vjenom zakonu, to je ono to svim biima utiskuje odreenesklonosti prema njihovim inima i svrhama;95 svjetlo razuma kojimspoznajemo to moramo initi, a ega se kloniti. To svjetlo i taj zakonBog je dao ovjeku kad ga je stvorio.96 Pojam potjee od apostola Pavla:Kad se god pogani, koji nemaju [Mojsijev,boanski] Zakon, po naravi

dre Zakona, [] pokazuju da je ono to Zakon nalae upisano u njihovimsrcima. O tom svjedoi i njihova savjest.97 Univerzalan je i nepromjenjiv,sadri opa i nedokaziva naela. Obuhvaa najopenitije zapovijedi koje

87 Latinski lex aeterna, engleski eternal law, francuski loi ternelle.88 Sv. Toma Akvinski, Suma teologije, I-II, pitanje 93, lanak 1, odgovaram: Toma Akvinski, Iza-

brano djelo, preveo Tomo Vere, Zagreb, 2005., str. 480.89 Petar Marija Radelj,Pojmovnik, u: Stanko Lasi,Pravo na roenje u uenju Crkve, U Zagrebu

2009., str. 684.

90 Latinski lex divina, engleski divine law.91 Latinski lex Dei.92 Sv. Toma Akvinski, Suma teologije, I-II, pitanje 91, lanak 5, odgovaram: Toma Akvinski, Iza-

brano djelo, preveo Tomo Vere, Zagreb, 2005., str. 474.93 Petar Marija Radelj,Pojmovnik, u: Stanko Lasi,Pravo na roenje u uenju Crkve, U Zagrebu

2009., str. 646.94 Latinski lex naturae, lex naturalis, engleski law of nature, natural law.95 Sv. Toma Akvinski, Suma teologije, I-II, pitanje 91, lanak 2, odgovaram: Toma Akvinski, Iza-

brano djelo, preveo Tomo Vere, Zagreb, 2005., str. 470.96 Sv. Toma Akvinski, Stoeri kranske vjere, preveo Augustin Pavlovi, Split, 1981., str. 141.97Rimljanima 2, 14-15.


40/194

39

su svima poznate i zakljuke bliske naelima. Urezan je u ljudsku naravda bi ovjek razmiljajui dokuio kako Bog eli da djeluje u ovomesvijetu. Odreuje to je pravilno ili pogreno na osnovi ope ovjenostikoju dijele sva ljudska bia, uoavajui svrhe koje dijelimo sa svim ivim

stvorenjima (ouvanje vlastitoga bia), sa ivotinjama (razmnoavanje iodgoj potomstva) i s drugim ljudima (spoznati istinu o Bogu i ivjeti uljudskom drutvu). Ureuje sve za im ovjek tei po svojojnaravi. Nijezikalna (Newtonovi, prirodni zakoni) nego antropoloka kategorija.98

U bioetikom leksikonu naravno pravo99 se denira ovako: ono tosvakom ovjeku pripada po naravi (pravo na ivot, pravo na roenje, naslobodu) i ograniava se na meuljudske odnose, za razliku od naravnogazakona koji obuhvaa sve zapovijedi to proizlaze iz ljudske razumske

naravi i koje su usmjerene ostvarenju posljednje svrhe ljudskoga ivota.100Naravni zakon ukoliko upravlja meuljudskim odnosima oznaava se kaonaravno pravo i kao takvo i u postizanju zajednikoga dobra iziskujecjelovito potovanje dostojanstva svakoga pojedinca. Vjerodostojnopoimanje naravnoga prava, shvaenog kao zatita dragocjenog i neotuivogdostojanstva svakoga ljudskog bia, jamstvo je jednakosti i daje istinskoznaenje onim pravima ovjeka koja su stavljena u temelje meunarodnihdeklaracija.101

Pojam nauka102 oznaava uenje, priopavanje cjelovite i sustavneosobne spoznaje o zbiljnosti s nastojanjem dubljeg i u tenji sveobuhvatnogaobrazloenja (primjerice Heraklitova, Platonova, Aristotelova, Kristova,Muhamedova, Budhina, Akvineva, Kantova, Papina).103

98 Petar Marija Radelj,Pojmovnik, u: Stanko Lasi,Pravo na roenje u uenju Crkve, U Zagrebu2009., str. 665-666.

99 Latinski ius naturale, engleski natural law, francuski droit naturel.100

Petar Marija Radelj,Pojmovnik, u: Stanko Lasi,Pravo na roenje u uenju Crkve, U Zagrebu2009., str. 666.101 Bl. Ivan Pavao II., Govor sudionicima Osme godinje skuptine Papinske akademije za ivot,

27. veljae 2002., Glasnik Hrvatskoga katolikoga lijenikog drutva (Zagreb), XII (2002.),br. 3-4, str. 6.

102 Grki didaskala, latinski i kastilski doctrina, njemakiLehre, engleski i francuski doctrine, ta-lijanski dottrina, eki nauka, slovaki nuka, vedski doktrin, nizozemski leerstuk, esperantskidoktrino.

103 Usp. Branimir Glavii, Maruliev latinski rjenik, Split 1997., str. 90; ivan Bezi, Etika iivot, akovo, 1995., str. 22-25; Tomo Vere,Nauka i znanost, Maruli (Zagreb), XXXI (1998.)4, str. 795-796; Tomo Vere, Um i razum, Maruli (Zagreb), XXXIV (2001.) 4, str. 678-679 i


41/194

40

685; Stanko Lasi,Pravo na roenje u uenju Crkve, U Zagrebu 2009., str. 666 i 688. Nauka(u enskom rodu, uenje) se razlikuje od nauka (u mukom rodu, poduke) i od znanosti. Nauk(grki didach, latinski disciplina, njemaki Belehrung, eki pouen, slovenski nauk, espe-rantski instruado) jest poduka; priopavanje nekih spoznaja i umijea uenicima poetnicima,ali bez tenje za cjelovitim i sustavnim izlaganjem i bez dubljeg obrazloenja; davanje znanjakomu u obliku raznih oblika nastave. Tako vjerouitelj priopuje Kristovu sveobuhvatnu nauku(Radosnu vijest) vjerouenicima na vjeronauku, odnosno u kranskom nauku, a obrtnik svoje

umijee ili svoj nauk mladim naunicima (egrtima). Taj nauk uenici (discipuli) prihvaajubez rasprave, s punim povjerenjem u uiteljevo znanje. Nauk je nii, poetniki epistemolokistupanj priopavanja onih spoznaja koje nauka (uenje) nastoji cjelovito i sustavno razraditi,izloiti i obrazloiti. Znanost(grki epistm razumijevanje, spoznanje; latinski scientia, en-gleski i francuski science, njemaki Wissenschaft, talijanski scienza, kastilski ciencia, ekivda, slovaki veda, bugarski, makedonski, poljski, ruski i srpski nauka) jest ustrojeni sustavcjelokupnoga ljudskog znanja steen opaanjem postupaka i pojava u prirodi i drutvu; obraenrazumskim, provjerljivim metodama; objektivno, usustavljeno i obrazloeno znanje o zakonito-stima, injenicama, pojavama i njihovim vjerojatnim uzrocima, steeno i provjereno egzaktnimpromatranjem, organiziranim pokusom i pravilnim razmiljanjem.

104 Peter C. Phan, Uiteljstvo, Suvremena katolika enciklopedija, Split, 1998., str. 996-997.

Crkveno uiteljstvo jest: papa sam osobno, u zajednitvu s biskupimaokupljenim na opem crkvenom saboru ili rasprenima po svem svijetukad s moralnom jednodunou predlau nauku koja se odnosi na vjerui/ili moral, a koje se treba potpuno pridravati. Od vjernika se trai da

takvom uenju daju pristanak vjere, privrenost uma, podlonost volje ipameti, da budu u stavu povjerenja punoga potovanja i poniznosti premauiteljstvu Crkve, da imaju volju preispitati vlastita miljenja i uiniti svekako bi se nauka uiteljstva shvatila i prihvatila. Takvo je stajalite vjerskojer se u konanici zasniva na ljubavi pojedinca prema Kristu i njegovojCrkvi.104

Kultura smrti je izraz nastao u kolonijalistikoj Europi (nakonotkria Amerike) kojim se opisuju barbarske (necivilizirane) kulture kojeslave ili oboavaju smrt pa ih se zato podjarmljuje i kolonizira (naseljava iizrabljuje); primjenjuje se i za opisivanje drutva koje bombae samoubojiceasti kao muenike; pojam upotrebljavaju pape Pio XII. (6. XI. 1949.)i bl. Ivan Pavao II. (Veritatis splendor, Evangelium vitae) koji je njemunasuprot skovao izraz kultura ivota. Kultura smrti izraava vrijednosnoi politiko odreenje koje se posebno oituje preko hedonizma i prijetnjiivotu, pa se tim izriajem u suvremenom politikom i drutvenomdiskursu opisuju neprihvatljiva stajalita o sprjeavanju zaea i noenja(trudnoe), pobaaju, ubojstvu, samoubojstvu, eutanaziji, kloniranju

ovjeka, siromatvu, smrtnoj kazni, homoseksualizmu, transseksualizmu,


42/194

41

biseksualizmu, pedoliji, istospolnim brakovima i drugim fenomenimakoji napadaju brak i obitelj.105

Kultura ivota je poimanje da je ljudskiivot svet u svim razdobljima odzaea do prirodnesmrti. Kultura ivota suprotna je pojavama unitavanja

ljudskoga ivota, kao to su istraivanja namatinim stanicama zametka,pobaaj, eutanazija, sprjeavanje zaea, smrtna kazna i rat. Protuznanicajoj jekultura smrti. Izraz je od 3. veljae 1991. poeo upotrebljavati bl. IvanPavao II., a biblijski su mu izvor Mojsijeve rijei: Gledaj! Danas predate stavljam: ivot i sreu, smrt i nesreu... preda te stavljam ivot i smrt,blagoslov i prokletstvo. ivot, dakle, biraj, da ivi ti i tvoje potomstvo(Ponovljeni zakon 30, 15.19).106 Najbolji nain da se nadie i pobijediopasna kultura smrti sastoji se u tome da se kulturi ivota, koja joj se otro

suprotstavlja, postave vrsti temelji i daju jasni sadraji. Nije dovoljno,iako je i to potrebno i nuno, ograniiti se na iznoenje i objavljivanjepogibeljnih uinaka kulture smrti. Treba radije stalno obnavljati unutarnjetkivo suvremene kulture, poimajui je kao ivo mnijenje, kao uvjerenje iponaanje, kao drutvene strukture koje je podupiru.107

Ublaavajua skrb ili palijativna njega108 aktivan je odgovor napokret za ozakonjenje aktivne eutanazije; totalna briga za bolesnika ijabolest vie ne reagira na postupak lijeenja; grana medicine koja skrbi za

bolesnike koji su u zadnjem stupnju neizljeive bolesti. Kad je ljeidbenitretman beskoristan, a smrt neizbjena, tada je poglavita svrha medicinskihpostupaka ublaiti patnju. Vie se ne trae uzroci bolesti, nego se suzbijasimptome, osobito jaku bol koja je esto prisutna. Skrb se provodi nabolnikom odjelu odakle se bolesnik otputa, u obitelji u koju on dolaziili u hospicijskoj jedinici gdje bolesnik boravi krae vrijeme kako bise pripremio za povratak u svoju obitelj. Osim na samoga bolesnikaublaavajua skrb protee se i na njegovu obitelj kojoj je u takvim tekimdanima potrebna intenzivna psiholoka, duhovna i druga pomo i poukaoko zbrinjavanja bolesnoga lana.Latinski pridjevpalliativus (odpallium

105 Petar Marija Radelj,Pojmovnik, u: Stanko Lasi,Pravo na roenje u uenju Crkve, U Zagrebu2

Documents

Jerolim Lenkic Eutanazija