3
EDUKATIVNI ČLANAK 331 EUTANAZIJA I RELIGIJA Vladeta JEROTIĆ Sa dolaskom 21. veka stanovnici Zemqe otkrivaju da wihovim životom sve više upravqaju sile koje su, u punom smislu te reči, „neodgovorne”. Pol Kenedi [1] UVOD Čovek je, bio on vernik ili nevernik, oduvek že leo da živi relativno dobro, ali isto tako, nekad i više, gajio je žequ i nadu da relativno mirno umre. Za hrišćanskog čoveka ovo mirno umirawe je jasno izloženo u hrišćanskoj molitvi u kojoj se kaže: „... da kraj života našeg bude hrišćanski, bez bola, ne postidan, miran, i da dobar odgovor damo na stra šnom sudu Hristovom, molimo”. Ova molitva iz Li turgije svetog Jovana Zlatoustog i Vasilija Velikog izgovara se već stolećima svake nedeqe u svakoj hri šćanskoj crkvi. Mirno, nepostidno, hrišćansko umirawe podrazumeva umirawe u svesnom stawu, ko je omogućava hrišćanskom verniku da se pred duhov nim licem ispovedi i na taj način okaje grehe koje je počinio u životu, a koji uznemiravaju wegovu sa vest, da bi se ovako ispoveđen i pokajan, a zatim pri češćen, pomirio s Bogom u kojeg je verovao i pred či ji Sud treba da izađe. U patrijarhalnom hrišćanskom društvu (u srp skom pravoslavnom društvu takođe), koje je trajalo skoro dve hiqade godina, a koje danas, na naše oči, re lativno brzo iščezava, bilo je prirodno da ne samo hrišćanski vernik umre na način kako se to u po menutoj molitvi kaže (postoje i posebne molitve u hrišćanskoj crkvi za predsmrtna stawa vernika ko ja treba da ubrzaju izlazak duše iz tela), već i da bude od rodbine, prijateqa i medicinskog osobqa do kra ja života pristojno negovan i zbrinut, bez obzira na težinu bolesti i weno trajawe. Poznato nam je svima da je danas, na početku 21. ve ka, opšte stawe društva u kojem živimo (mislim na zapadnoevropsku, doskora hrišćansku civilizaci ju i kulturu) radikalno promeweno gotovo u svakoj oblasti živqewa, a onda, svakako, i umirawa. Sla bqewe hrišćanske vere podrazumeva i pojačanu sum wu ili konačan prestanak verovawa u život duše po sle smrti. Hrišćanska crkva izgubila je uticaj na dosadašwe vernike, kako u pogledu održavawa cr kvenih pravila u svakodnevnom životu, tako i u po gledu odnosa hrišćanske religije prema savremenoj nauci. Na pragu 21. veka stalno se smewuje broj ver nika u rimokatoličkoj i protestantskoj crkvi, ali ne i u pravoslavnoj, koja u istočnoevropskim, biv šim komunističkim zemqama doživqava svoj ume reni preporod. Čvrsta vera hrišćana tokom dve hiqade godina trajawa hrišćanstva – i to vera da je Bog čoveku „na početku udahnuo život”, te je tako od Božijeg Duha čovek postao „duša živa”, i vera da je Bog onaj koji odlučuje o kraju čovekovog života (otud trajna osu da samoubistva u hrišćanstvu) – duboko je uzdrma na u duši savremenog čoveka; otuda se (mada ne sa mo zbog gubitka unutrašwe vere) neprekidno pove ćava broj samoubistava u svetu, a sve su žešći raz lozi da čovek treba, ako hoće, slobodno da odlučuje o kraju svog života, pre svega, kraju u nekoj teškoj bo lesti. Eutanazija (grčka reč koja znači „lako i brzo umirawe”) postaje tako danas sve glasnija, prodorni ja i uspešnija. S tim u vezi, podsećamo na dva feno mena koja su uveliko rasprostrawena u zapadnom (a i u našem) svetu: sve je mawe teških i starih bole snika koji umiru u svojoj kući, a na ponovqene anke te u Sjediwenim Američkim Državama sa pitawem kakvom smrću biste želeli da završite život, više od 90% ispitanika je odgovorilo da je žeqena smrt – nagla smrt! Treba li se opet setiti drevnog i traj nog hrišćanskog učewa o blagodeti svesnog umira wa hrišćanskog vernika! ISTORIJAT EUTANAZIJE One koji slabo poznaju istorijat eutanazije mo že da iznenadi podatak da je eutanazije oduvek bilo u prošlosti čovečanstva, tj. da ona predstavqa pra staru qudsku praksu. Dovoqno je podsetiti da su na kazno rođena deca ili ona koja su takva postala usled neke bolesti posle rođewa bila u Sparti ostavqa na na jednom velikom bregu na Peloponezu. Ova dra stična mera služila je, između ostalog, i kao prirod na selekcija između jakih i slabih, kao svesna mera za regulisawe nataliteta. I drugi stari narodi pre Spartanaca slično su postupali (Egipćani, na pri mer). Do vremena primawa hrišćanstva, a delimič no i posle toga doba, iste mere prema deci rođenoj s različitim telesnim i duševnim manama preduzi mali su Germani i Sloveni. Kod tzv. prirodnih na roda čest je bio običaj da se stari i bolesni qudi ubijaju, bilo na sopstveni zahtev, bilo odlukom po BIBLID: 0370-8179, 136(2008) 5-6, p. 331-333

Eutanazija i Religija

Embed Size (px)

DESCRIPTION

religija

Citation preview

Page 1: Eutanazija i Religija

EDUKATIVNI ČLANAK

� 331

EUTANAZIJA I RELIGIJA

Vladeta�JEROTIĆ

Sa dolaskom 21. veka stanovnici Zemqe otkrivaju da wihovim životom

sve više upravqaju sile koje su, u punom smislu te reči, „neodgovorne”.

Pol�Kenedi�[1]

UVOD

Čo�vek�je,�bio�on�ver�nik�ili�ne�ver�nik,�od�u�vek�že­leo�da�ži�vi�re�la�tiv�no�do�bro,�ali�isto�ta�ko,�ne�kad�i�vi�še,�ga�jio�je�že�qu�i�na�du�da�re�la�tiv�no�mir�no�umre.�Za�hri�šćan�skog�čo�ve�ka�ovo�mir�no�umi�ra�we�je�ja�sno�iz�lo�že�no�u�hri�šćan�skoj�mo�li�tvi�u�ko�joj�se�ka�že:�„...da�kraj�ži�vo�ta�na�šeg�bu�de�hri�šćan�ski,�bez�bo�la,�ne­po�sti�dan,�mi�ran,�i�da�do�bar�od�go�vor�da�mo�na�stra­šnom�su�du�Hri�sto�vom,�mo�li�mo”.�Ova�mo�li�tva�iz�Li­tur�gi�je�sve�tog�Jo�va�na�Zla�to�u�stog�i�Va�si�li�ja�Ve�li�kog�iz�go�va�ra�se�već�sto�le�ći�ma�sva�ke�ne�de�qe�u�sva�koj�hri­šćan�skoj�cr�kvi.�Mir�no,�ne�po�stid�no,� hri�šćan�sko�umi�ra�we�pod�ra�zu�me�va�umi�ra�we�u�sve�snom�sta�wu,�ko­je�omo�gu�ća�va�hri�šćan�skom�ver�ni�ku�da�se�pred�du�hov­nim�li�cem�is�po�ve�di�i�na�taj�na�čin�oka�je�gre�he�ko�je�je�po�či�nio�u�ži�vo�tu,�a�ko�ji�uz�ne�mi�ra�va�ju�we�go�vu�sa­vest,�da�bi�se�ova�ko�is�po�ve�đen�i�po�ka�jan,�a�za�tim�pri­če�šćen,�po�mi�rio�s�Bo�gom�u�ko�jeg�je�ve�ro�vao�i�pred�či­ji�Sud�tre�ba�da�iza�đe.

U�pa�tri�jar�hal�nom�hri�šćan�skom�dru�štvu�(u�srp­skom�pra�vo�slav�nom�dru�štvu�ta�ko�đe),�ko�je�je�tra�ja�lo�sko�ro�dve�hi�qa�de�go�di�na,�a�ko�je�da�nas,�na�na�še�oči,�re­la�tiv�no�br�zo�iš�če�za�va,�bi�lo�je�pri�rod�no�da�ne�sa�mo�hri�šćan�ski�ver�nik�umre�na�na�čin�ka�ko�se�to�u�po­me�nu�toj�mo�li�tvi�ka�že�(po�sto�je�i�po�seb�ne�mo�li�tve�u�hri�šćan�skoj�cr�kvi�za�pred�smrt�na�sta�wa�ver�ni�ka�ko­ja�tre�ba�da�ubr�za�ju�iz�la�zak�du�še�iz�te�la),�već�i�da�bu�de�od�rod�bi�ne,�pri�ja�te�qa�i�me�di�cin�skog�oso�bqa�do�kra­ja�ži�vo�ta�pri�stoj�no�ne�go�van�i�zbri�nut,�bez�ob�zi�ra�na�te�ži�nu�bo�le�sti�i�we�no�tra�ja�we.

Po�zna�to�nam�je�svi�ma�da�je�da�nas,�na�po�čet�ku�21.�ve­ka,�op�šte�sta�we�dru�štva�u�ko�jem�ži�vi�mo�(mi�slim�na�za�pad�no�e�vrop�sku,�do�sko�ra�hri�šćan�sku�ci�vi�li�za�ci­ju�i�kul�tu�ru)�ra�di�kal�no�pro�me�we�no�go�to�vo�u�sva�koj�obla�sti�ži�vqe�wa,�a�on�da,�sva�ka�ko,�i�umi�ra�wa.�Sla­bqe�we�hri�šćan�ske�ve�re�pod�ra�zu�me�va�i�po�ja�ča�nu�sum­wu�ili�ko�na�čan�pre�sta�nak�ve�ro�va�wa�u�ži�vot�du�še�po­sle�smr�ti.�Hri�šćan�ska�cr�kva�iz�gu�bi�la�je�uti�caj�na�do�sa�da�šwe�ver�ni�ke,�ka�ko�u�po�gle�du�odr�ža�va�wa�cr­kve�nih�pra�vi�la�u�sva�ko�dnev�nom�ži�vo�tu,�ta�ko�i�u�po­gle�du�od�no�sa�hri�šćan�ske�re�li�gi�je�pre�ma�sa�vre�me�noj�

na�u�ci.�Na�pra�gu�21.�ve�ka�stal�no�se�sme�wu�je�broj�ver­ni�ka�u�ri�mo�ka�to�lič�koj�i�pro�te�stant�skoj�cr�kvi,�ali�ne�i�u�pra�vo�slav�noj,�ko�ja�u�is�toč�no�e�vrop�skim,�biv­šim�ko�mu�ni�stič�kim�ze�mqa�ma�do�ži�vqa�va�svoj�ume­re�ni�pre�po�rod.

Čvr�sta�ve�ra�hri�šća�na�to�kom�dve�hi�qa�de�go�di�na�tra�ja�wa�hri�šćan�stva�–�i�to�ve�ra�da�je�Bog�čo�ve�ku�„na�po�čet�ku�udah�nuo�ži�vot”,�te�je�ta�ko�od�Bo�ži�jeg�Du�ha�čo�vek�po�stao�„du�ša�ži�va”,�i�ve�ra�da�je�Bog�onaj�ko�ji�od�lu�ču�je�o�kra�ju�čo�ve�ko�vog�ži�vo�ta�(otud�traj�na�osu­da�sa�mo�u�bi�stva�u�hri�šćan�stvu)�–�du�bo�ko�je�uz�dr�ma­na�u�du�ši�sa�vre�me�nog�čo�ve�ka;�otu�da�se�(ma�da�ne�sa­mo�zbog�gu�bit�ka�unu�tra�šwe�ve�re)�ne�pre�kid�no�po�ve­ća�va�broj�sa�mo�u�bi�sta�va�u�sve�tu,�a�sve�su�že�šći�raz­lo�zi�da�čo�vek�tre�ba,�ako�ho�će,�slo�bod�no�da�od�lu�ču�je�o�kra�ju�svog�ži�vo�ta,�pre�sve�ga,�kra�ju�u�ne�koj�te�škoj�bo­le�sti.�Euta�na�zi�ja�(grč�ka�reč�ko�ja�zna�či�„la�ko�i�br�zo�umi�ra�we”)�po�sta�je�ta�ko�da�nas�sve�gla�sni�ja,�pro�dor�ni­ja�i�uspe�šni�ja.�S�tim�u�ve�zi,�pod�se�ća�mo�na�dva�fe�no­me�na�ko�ja�su�uve�li�ko�ras�pro�stra�we�na�u�za�pad�nom�(a�i�u�na�šem)�sve�tu:�sve�je�ma�we�te�ških�i�sta�rih�bo�le­sni�ka�ko�ji�umi�ru�u�svo�joj�ku�ći,�a�na�po�no�vqe�ne�an�ke­te�u�Sje�di�we�nim�Ame�rič�kim�Dr�ža�va�ma�sa�pi�ta�wem�ka�kvom�smr�ću�bi�ste�že�le�li�da�za�vr�ši�te�ži�vot,�vi�še�od�90%�is�pi�ta�ni�ka�je�od�go�vo�ri�lo�da�je�že�qe�na�smrt�–�na�gla�smrt!�Tre�ba�li�se�opet�se�ti�ti�drev�nog�i�traj­nog�hri�šćan�skog�uče�wa�o�bla�go�de�ti�sve�snog�umi�ra­wa�hri�šćan�skog�ver�ni�ka!

ISTORIJAT EUTANAZIJE

One�ko�ji�sla�bo�po�zna�ju�isto�ri�jat�euta�na�zi�je�mo­že�da�iz�ne�na�di�po�da�tak�da�je�euta�na�zi�je�od�u�vek�bi�lo�u�pro�šlo�sti�čo�ve�čan�stva,�tj.�da�ona�pred�sta�vqa�pra­sta�ru�qud�sku�prak�su.�Do�voq�no�je�pod�se�ti�ti�da�su�na­ka�zno�ro�đe�na�de�ca�ili�ona�ko�ja�su�ta�kva�po�sta�la�usled�ne�ke�bo�le�sti�po�sle�ro�đe�wa�bi�la�u�Spar�ti�osta�vqa­na�na�jed�nom�ve�li�kom�bre�gu�na�Pe�lo�po�ne�zu.�Ova�dra­stič�na�me�ra�slu�ži�la�je,�iz�me�đu�osta�log,�i�kao�pri�rod­na�se�lek�ci�ja�iz�me�đu�ja�kih�i�sla�bih,�kao�sve�sna�me�ra�za�re�gu�li�sa�we�na�ta�li�te�ta.�I�dru�gi�sta�ri�na�ro�di�pre�Spar�ta�na�ca�slič�no�su�po�stu�pa�li�(Egip�ća�ni,�na�pri­mer).�Do�vre�me�na�pri�ma�wa�hri�šćan�stva,�a�de�li�mič­no�i�po�sle�to�ga�do�ba,�iste�me�re�pre�ma�de�ci�ro�đe�noj�s�raz�li�či�tim�te�le�snim�i�du�šev�nim�ma�na�ma�pred�u�zi­ma�li�su�Ger�ma�ni�i�Slo�ve�ni.�Kod�tzv.�pri�rod�nih�na­ro�da�čest�je�bio�obi�čaj�da�se�sta�ri�i�bo�le�sni�qu�di�ubi�ja�ju,�bi�lo�na�sop�stve�ni�zah�tev,�bi�lo�od�lu�kom�po­

BIBLID: 0370-8179, 136(2008) 5-6, p. 331-333

Page 2: Eutanazija i Religija

332

SRPSKI ARHIV ZA CELOKUPNO LEKARSTVO

ro�di�ce�i�dru�štve�ne�za�jed�ni�ce,�a�naj�če�šće�zbog�osku­di�ce�u�hra�ni.

Go�di�ne�1895.�u�Ne�mač�koj�Al�fred�Plec�(A. Plöetz)�se�u�svo�m�de�lu�„Glav�ni�obri�si�ra�sne�hi�gi�je�ne”�(Grun­den li nien einer Ras senhygi e ne)�za�la�gao�za�euta�na�zi�ju�iz�euge�net�skih�raz�lo�ga.�Da�li�slu�čaj�no,�opet�u�Ne�mač�koj�Ernst�Man�(E. Mann,�pse�u�do�nim�za�G. Hof fman­a)�pred­la�že�uni�šte�we�du�šev�no�bo�le�snih�qu�di;�ni�je�dan,�ni�dru�gi�pred�log�ni�je�u�Ne�mač�koj�bio�pri�hva�ćen.

Pr�vi�ozbiq�ni�ji�po�kret�u�za�la�ga�wu�za�euta�na�zi�ju�raz�vio�se�u�En�gle�skoj�1932.�go�di�ne,�da�bi�1952.�Uje�di­we�nim�na�ci�ja�ma�bi�la�upu�će�na�pe�ti�ci�ja�sa�2.513�pot­pi�sa�na�pra�vo�čo�ve�ka�da�od�lu�či�o�svom�kra�ju,�jer�„pra­vo�na�ži�vot�čo�ve�ka�ne�zna�či�pri�nu�da�na�ži�vot”.�Su­vi�šno�je�po�mi�wa�ti�vre�me�do�la�ska�Adol�fa�Hi�tle�ra�na�vlast�u�Ne�mač�koj�1933.�go�di�ne,�ko�ji�se�u�okvi�ru�svo�je�su�lu�de�ide�je�o�„či�stoj�i�zdra�voj�ra�si”�(na�rav�no,�u�pr­vom�re�du�ger�man�skoj)�sil�no�za�la�gao�za�uni�šte�we�na­ka�zno�ro�đe�ne�de�ce�i�du�šev�no�bo�le�snih�qu�di.�Pret­po�sta�vqa�se�da�je�do�av�gu�sta�1941.�go�di�ne�is�tre�bqe­no�oko�80.000�bo�le�sni�ka�s�shi�zo�fre�ni�jom,�oso�ba�obo­le�lih�od�epi�lep�si�je�i�pa�ra�li�ze,�du�šev�no�za�o�sta�lih�li�ca,�kao�i�du�šev�no�po�re�me�će�nih�kri�mi�na�la�ca.�Sma­tra�se�da�su�upra�vo�ova�kva�zbi�va�wa�u�na�ci�stič�koj�Ne­mač�koj�uti�ca�la�na�to�da�Ne�mač�ka�do�da�nas�zva�nič�no�ne�odo�bri�euta�na�zi�ju�[2].

DANAŠWE STAWE U SVETU

Ho�lan�di�ja�je�2001.�go�di�ne�po�sta�la�pr�va�ze�mqa�na�sve�tu�u�ko�joj�je�euta�na�zi�ja�za�ko�nom�do�zvo�qe�na,�dok�je�Bel�gi�ja�ovo�isto�uči�ni�la�2002.�Skan�di�nav�ske�ze�mqe�i�En�gle�ska�su�na�sa�mom�pra�gu�da�ta�ko�đe�za�ko�nom�odo­bre�euta�na�zi�ju.�Ko�mi�tet�za�qud�ska�pra�va�Uje�di�we�nih�na�ci�ja�(The U.N. Hu man Rights Com mit tee)�je�2001.�go­di�ne�kri�ti�ko�vao�le�ga�li�za�ci�ju�euta�na�zi�je�u�Ho�lan�di­ji,�dok�je�Sa�vet�Evro�pe�(The Co un cil of Euro pe)�u�apri­lu�2005.�go�di�ne�od�ba�cio�euta�na�zi�ju�kao�za�ko�no�dav�no�sred�stvo�za�pri�vo�đe�we�ži�vo�ta�kra�ju.

Da�li�tre�ba�da�se�iz�ne�na�di�mo�ka�da�ču�je�mo�da�je�sko­ra�šwe�is�tra�ži�va�we�u�Ve�li�koj�Bri�ta�ni�ji�po�ka�za�lo�da�90%�is�pi�ta�ni�ka�sma�tra�da�te�ški�i�ne�iz�le�či�vi�bo�le­sni�ci�ima�ju�pra�vo�da�zah�te�va�ju�od�le�ka�ra�da�im�pre­kra�ti�mu�ke,�dok�71%�is�pi�ta�ni�ka�mi�sli�da�rod�bi�nu�i�dok�to�re�ko�ji�se�od�lu�če�na�ta�ko�ne�što�ne�tre�ba�kri­vič�no�go�ni�ti.�U�ve�ći�ni�evrop�skih�ze�ma�qa�euta�na�zi­ja�je,�iako�za�ko�nom�još�ni�je�odo�bre�na,�pre�ćut�no�do­zvo�qe�na.�I�da�qe�su�po�de�qe�na�mi�šqe�wa�me�đu�le�ka�ri­ma�u�sve�tu�(i�oni�ma�hri�šćan�ske�ori�jen�ta�ci�je)�o�to­me�da�li�bo�le�sni�ku�u�bez�na�de�žno�te�škom�sta�wu�tre­ba�pru�ži�ti�me�di�cin�sku�po�moć�do�sa�mog�kra�ja�funk­ci�o�ni�sa�wa�sr�ca�i�mo�zga,�ili�se�od�lu�či�ti�za�ne�ku�vr­stu�ubla�že�ne�euta�na�zi�je,�ko�ja�bi�pre�sta�ja�wem�da�va�wa�me�di�cin�skih�uslu�ga�mo�gla�sa�mo�iz�ve�sno�vre�me�(ne�ka­da�i�du�že)�da�pro�du�ži�ži�vot�bo�le�sni�ku.

U�svom�vred�nom�član�ku�na�ši�po�zna�ti�le�ka�ri�Jo­ka�no�vić�i�Ni�ko�lić�[3]�ener�gič�no�od�bi�ja�ju�euta�na�zi­

ju,�pru�ža�ju�ći�je�da�na�est�do�sta�ube�dqi�vih�raz�lo�ga�za­što�su�pro�tiv�we.�Da�nas�u�Sr�bi�ji�Za�kon�o�kri�vič­nom�po�stup�ku�ne�kva�li�fi�ku�je�euta�na�zi�ju,�ali�je�na­ši�po�zi�tiv�ni�prav�ni�pro�pi�si�ne�odo�bra�va�ju,�te�je�ona�ozna�če�na�kao�ubi�stvo,�po�što� je�ži�vot�prav�no�do�bro,�a�we�go�vo�uni�šte�we�po�sta�je�po�vre�da�prav�nog�do�bra.�Ne�sum�wi�vo�je�čo�ve�ko�vo�pra�vo�(ga�ran�to�va�no�Usta�vom)�da�ras�po�la�že�sop�stve�nim�ži�vo�tom,�te�sto­ga�po�ku�šaj�sa�mo�u�bi�stva�i�sa�mo�u�bi�stvo�ne�pod�le�žu�prav�noj�od�go�vor�no�sti.�Pi�ta�we�mo�guć�no�sti,�uslo�va�i�na�či�na�pre�no�še�wa�to�ga�pra�va�na�dru�go�li�ce�za�sad�je�ne�ja�sno�i�prav�no�ne�re�gu�li�sa�no.�Pre�ma�ne�zva�nič�nim�iz�ja�va�ma,�ve�ći�na�na�ših�le�ka�ra�je�pro�tiv�euta�na�zi�je,�ko�ja�se�još�na�zi�va�i�ubi�stvom�iz�mi�lo�sr�đa�(u�ne�mač­koj�no�men�kla�tu�ri�to�je�Gnadentötung,�u�an�glo�sak�son­skoj�mercy­kil ling).

NAŠE NEDOUMICE I PITAWA

U�od�bi�ja�wu�euta�na�zi�je�kod�ve�ći�ne�qu�di�le�ži�naj­pre�skri�ven�strah�od�mo�guć�no�sti�we�ne�zlo�u�po�tre�be�ka�da�i�ako�sa�mi�do�spe�ju�u�bez�na�de�žno�bo�le�sno�sta�we.�Stav�mno�gih�qu�di,�pa�i�pra�vo�slav�nih�hri�šća�na,�s�ma�lim�iz�u�ze�ci�ma�(ja�ka�ve�ra!)�ra�di�kal�no�se�me�wa�ka�da�sa�mi�po�sta�nu�te�ški�bo�le�sni�ci�sa�bo�lo�vi�ma,�bez�iz­gle�da�na�po�boq�ša�we.�Osta�ju,�me�đu�tim,�otvo�re�na�mno­ga�dru�ga�va�žna�pi�ta�wa�na�ko�ja�od�po�bor�ni�ka�euta�na­zi�je�u�za�pad�nom�sve�tu�do�bi�ja�mo�ne�pot�pu�ne�i�ne�za�do­vo�qa�va�ju�će�od�go�vo�re.�Dva�naj�va�žni�ja�pi�ta�wa�su:�ko�od�lu�ču�je�i�ko�iz�vr�ša�va�akt�ubi�stva�iz�mi�lo�sr�đa,�od­no�sno�ko�že�li�smrt�bo�le�snog�li�ca�–�on�sam,�rod�bi�na�ili�bol�nič�ko�oso�bqe?

Zna�mo�da�je�psi�hič�ko�sta�we�bo�le�sni�ka�ko�ji�umi­re�(ka�da�se�to�ne�de�ša�va�u�ko�mi,�ko�ja�je�če�šća�po�ja­va�od�sve�snog�umi�ra�wa�qu�di,�što,�lič�no,�pri�pi�su�jem�Bož�joj�mi�lo�sti�i�ohra�bre�wu�apo�sto�la�Pa�vla�iz�we�go­ve�Prve�po�sla�ni�ce�Korićanima,�u�ko�joj�se�ka�že�da�je�„vje�ran�Bog�ko�ji�vas�ne�će�pu�sti�ti�da�se�is�ku�ša�te�već­ma�ne�go�što�mo�že�te,�ne�go�će�uči�ni�ti�sa�is�ku�še�wem�i�kraj,�da�mo�že�te�pod�ni�je�ti”)�ve�o�ma�pro�men�qi�vo,�pa�da�se�we�gov�zah�tev�za�euta�na�zi�jom�ne�ka�da�iz�da�na�u�dan�me�wa�i�da�je�druk�či�ji.�Bo�le�snik�te�škog�sta�wa�je�–�ovo�ne�sme�mo�da�za�bo�ra�vi�mo�–�na�ro�či�to�ose�tqiv�na�sve­sne�i�ne�sve�sne�po�ru�ke�rod�bi�ne;�ne�po�žeq�nost�we�go­vog�da�qeg�po�sto�ja�wa�ja�ča�u�we�mu�že�qu�za�smr�ću.�Psi­ho�a�na�li�tič�ka�gra�na�u�psi�hi�ja�tri�ji�i�psi�ho�te�ra�pi�ji�une�la�bi�oprav�da�nu�sum�wu�upra�vo�on�da�ka�da�se�le�ka­ri�i�rod�bi�na�ener�gič�no�za�la�žu�za�euta�na�zi�ju�ili�su�pro�tiv�we.�Prof.�Mi�lan�Po�po�vić�[4]�svoj�čla�nak�po­či�we�re�či�ma:�„Ni�o�jed�nom�etič�ko�prav�nom�pro�ble�mu�u�me�di�ci�ni�po�sled�wih�go�di�na�u�sve�tu�ne�go�vo�ri�se�sa�to�li�ko�stra�sti�kao�o�euta�na�zi�ji.”

U�pr�vom�slu�ča�ju�mo�gu�će�je�da�je�reč�o�skri�ve�nim�sa­di�sti�ma�sa�ne�sve�snim�ubi�lač�kim�im�pul�si�ma�(po�sled­wih�go�di�na�ot�kri�ve�no�je�ne�ko�li�ko�skan�da�la�u�evrop­skim�i�ame�rič�kim�bol�ni�ca�ma�s�du�šev�no�iz�o�pa�če�nim�le�ka�ri�ma�i�se�stra�ma�ko�ji�su�ne�kon�tro�li�sa�no�vr�ši�li�

Page 3: Eutanazija i Religija

333

SRPSKI ARHIV ZA CELOKUPNO LEKARSTVO

euta�na�zi�je);�u�dru�gom�slu�ča�ju�om�ni�po�ten�ci�ja�čo�ve�ka�je�ta�ko�ja�ho�će�da�od�lu�ču�je�o�smr�ti�i�ži�vo�tu�dru�gih�qu�di�(om�ni�po�ten�ci�ja�je�do�ži�vqaj�sve�mo�ći�u�ra�nom�uz�ra�stu�kod�de�ce,�kod�tzv.�pri�mi�tiv�nih�qu�di,�kod�du�šev�nih�bo�le�sni�ka,�ali�se�po�vre�me�no�ja�vqa�i�kod�dru�gih�qu�di�obe�le�že�nih�ja�čim�nar�ci�stič�kim�po�tre�ba�ma).

Po�sto�je,�ra�zu�mqi�vo,�i�dru�gi�raz�lo�zi�iz�van�po�zna­tih�nam�hri�šćan�skih�ili,�ši�re�uzev�ši,�re�li�gi�o�znih�raz�lo�ga,�za�što�ubi�stvo�iz�mi�lo�sr�đa�ni�je�svu�da�pri­hva�će�no�i�za�što�se�le�ka�ri�(i�ne�sa�mo�oni)�još�pro­ti�ve�euta�na�zi�ji�(ma�da�sve�ma�we).�Ne�ki�od�raz�lo�ga�su�do�sa�da�šwa�me�di�cin�ska�di�jag�no�sti�ka�i�prog�no�sti�ka�i�me�di�cin�sko�le�če�we,�ko�ji�su,�i�po�red�op�se�wu�ju�ćih�na�pre�da�ka�u�me�di�ci�ni�po�sled�wih�go�di�na,�ne�pot�pu­ni,�a�če�sto�i�ne�tač�ni.�Uvek�iz�no�va�se�de�ša�va�da�ne�ki�bo�le�snik�te�škog�sta�wa�i�od�ko�jeg�su�svi�„di�gli�ru�ke”�ozdra�vi,�bi�lo�upor�no�šću�i�qu�ba�vqu�naj�bli�žih,�bi­lo�neo�če�ki�va�nom�re�li�gi�o�znom�ili�ne�kom�dru�go�me­ta�no�jom,�ko�ja�oži�vqa�va�is�tro�še�ni�imu�no�lo�ški�si­stem�u�or�ga�ni�zmu�bo�le�sni�ka�–�tač�ni�je,�ču�de�sno�ob�na­vqa�we�gov�ne�u�ro�en�do�kri�no�i�mu�no�lo�ški�si�stem,�kao�da�je�ova�kvo�iz�le�če�we�de�lo�Bož�je,�de�lo�ču�da,�neo�bja­šwi�vo�za�na�šu�ra�ci�o�nal�nu�pa�met�(po�vre�me�na,�iako�ret�ka,�ova�kva�ču�da�se�do�ga�đa�ju�i�da�nas�na�sve�tim�me­sti�ma�hri�šćan�skog�ho�do�ča�šća;�u�Evro�pi,�naj�če�šće�u�Lur�du�i�u�Fa�ti�mi�u�Por�tu�ga�lu,�u�ma�na�sti�ru�Ostro�g�u�Cr�noj�Go�ri).�Da�na�šwa�me�di�ci�na�ta�ko�đe�ras�po�la­že�re�la�tiv�no�uspe�šnim�sred�stvi�ma�za�umi�re�we�ne­pod�no�šqi�vih�bo�lo�va�kod�ne�iz�le�či�vog�bo�le�sni�ka,�i�to�pri�we�go�voj�oču�va�noj�sve�sti�(što�je�va�žno�za�hri­šćan�ske�ver�ni�ke).

U�Evro�pi�i�SAD�je�iz�ra�že�na�po�tre�ba�za�po�di�za�wem�i�odr�ža�va�wem�bol�ni�ca�u�ko�ji�ma�bi�se�i�kod�me�di�cin­skog�oso�bqa�i�kod�bo�le�sni�ka�od�ga�jao�tzv.�ho�spi�cij�ski�men�ta�li�tet�(lat.�ho spic�–�sklo�ni�šte,�svra�ti�šte;�bol­ni�ca),�ko�ji�se�od�no�si�na�pot�pu�no�po�što�va�we�qud�ske�lič�no�sti,�a�sa�mim�tim�i�we�go�ve�smr�ti�pri�oču�va�noj�sve�sti,�na�oslo�bo�đe�we�od�po�ni�ža�va�ju�ćih�bo�lo�va,�pri­sne�raz�go�vo�re�s�vo�qe�nim�oso�ba�ma�i�wi�ho�vo�pri�su�stvo�po�red�bo�le�sni�ka.�Ova�kav�tip�bol�ni�ce�mo�gu�će�je�osno­va�ti�pod�uslo�vom�da�u�za�pad�nom�(hri�šćan�skom?)�sve­tu�ne�pre�o�vla�da�va�ju�pe�si�mi�zam�i�bez�na�đe,�ko�je,�po�pra­vi�lu,�pra�ti�gu�bi�tak�vo�qe�za�ra�đa�wem.�No�vi�tip�bol­ni�ca�tre�ba�lo�bi�da�oku�pi�me�di�cin�sko�oso�bqe�ko�je�je�sa�ču�va�lo�i�da�qe�u�se�bi�ne�gu�je�re�li�gi�o�zno�uve�re�we�o�smi�slu�ži�vo�ta�i�smr�ti,�jer�je�di�no�ta�da�mo�že�s�ve�rom,�na�dom�i�qu�ba�vqu�da�ne�gu�je�bo�le�sni�ke�ko�ji�su�u�te�škom�

sta�wu�do�wi�ho�vog�kra�ja�[5,�6].�Za�gre�bač�ki�pro�fe�sor�te�o�lo�gi�je�Po�za�ić�[7]�pri�me�ću�je:�„Kao�što�je�pre�o�bra­zba�na�či�na�po�ro�da�bi�la�jed�no�od�naj�ve�ćih�po�stig�nu­ća�u�pr�voj�po�lo�vi�ci�XX�sto�le�ća,�ta�ko�bi�dru�ga�po�lo­vi�ca�tog�istog�sto�le�ća,�mo�gla�bi�ti�obe�le�že�na�pre�o­bra�zbom�na�či�na�umi�ra�wa.�Ov�dje,�me�đu�tim,�iz�bor�još�ni�je�ko�nač�no�uči�wen:�‘na�do�bro�ili�zlo’.�Pre�o�bra�zba�na�zlo�bit�će�ako�pre�vag�ne�euta�na�zij�ski�men�ta�li�tet�–�kul�tu�ra�smr�ti;�pre�o�bra�zba�na�do�bro,�ako�po�bi�je�di�ho�spi�cij�ski�men�ta�li�tet�–�kul�tu�ra�ži�vo�ta.”

ZAKQUČAK

Euta�na�zi�ja�je�to�kom�svo�je�pri�me�ne�u�isto�ri�ji�qud­skog�ro�da�naj�če�šće�bi�la�zlo�u�po�tre�bqa�va�na�(se�ti�mo�se�na�red�be�egi�pat�skog�fa�ra�o�na�je�vrej�skim�ba�bi�ca�ma�o�ubi�ja�wu�mu�ške�je�vrej�ske�de�ce�na�ro�đe�wu�u�vre�me�Moj­si�ja�–�Dru�ga�Moj�si�je�va�kwi�ga,�1,�16);�sto�ga�ne�ma�ni­ka�kvih�osno�va�da�mi�sli�mo�da�se�to�isto�ne�će�do�ga�đa­ti�i�u�21.�ve�ku�uko�li�ko�bu�de�svu�da�za�ko�nom�odo�bre�na.�Bez�ob�zi�ra�na�sla�bqe�we�hri�šćan�ske�ve�re�da�na�šwih�hri�šća�na�u�sve�tu,�ulo�ga�hri�šćan�skih�du�hov�ni�ka�i�da­qe�je�ve�li�ka.�Ne�ma�li�je�broj�ne�iz�le�či�vih�bo�le�sni�ka�u�Evro�pi�i�SAD�ko�ji�tra�že�po�moć�i�sa�vet�is�ku�snog�du�hov�ni�ka,�me�đu�ko�ji�ma�ima�i�stal�nih�čla�no�va�me�di­cin�skog�oso�bqa�u�bol�ni�ca�ma�(u�SAD,�Nor�ve�škoj).�Ot­ka�da�je�i�u�na�šim�bol�ni�ca�ma�do�zvo�qen�pri�stup�du­hov�ni�ka,�po�la�ko�se�po�ve�ća�va�broj�bo�le�sni�ka�ko�ji�tra­že�od�sve�šte�ni�ka�da�se�is�po�ve�de�i�pri�če�ste.�U�Spe�ci­jal�noj�bol�ni�ci�za�pre�ven�ci�ju�i�le�če�we�ce�re�bro�va�sku­lar�nih�obo�qe�wa�„Sv.�Sa�va”�u�Be�o�gra�du�već�ne�ko�li�ko�go�di�na�po�sto�ji�ka�pe�la�u�ko�joj�sve�šte�ni�ci�vr�še�bo�go­slu�že�wa�i�pru�ža�ju�dru�ge�uslu�ge�bo�le�sni�ci�ma.

LITERATURA

1. Kennedy P. Preparing for the Twenty-First Century. London: Fontana Press; 1993.

2. Eissler RK. Der sterbende Patient. Stuttgart: Frommann; 1978. 3. Jokanović D, Nikolić A. O eutanaziji. Srp Arh Celok Lek 1982;

110(11):1387-9. 4. Popović M. Eutanazija, stari problemi i novi izazovi. Zdravstvena

zaštita 2002; (3):27-31. 5. Kübler-Ross E. Razgovori sa umirućima. Zagreb: „Oko tri sata

ujutro”; 1976. 6. Kübler-Ross E. Reif werden zum Tode. Stuttgart: Kreuz; 1986. 7. Pozaić B. Hospicij promoviše kulturu života. Zagreb: „Obnovljeni

život”; 1993.

*�Rukopis�je�dostavqen�Uredništvu�9.�1.�2008.�godine.