MLADI I RELIGIJA - Srce

118

Kateheza 25(2003)2, 118-132 Vito Orlando: Mladi i religija

MLADI I RELIGIJA1 VITO ORLANDOUniversità Pontificia SalesianaPiazza Ateneo Salesiano, 100139 RomaItalia Primljeno: 25. 3. 2003.

Pregledni ~lanakUDK 268-053.6

316:268-053.6Saètak

Autor prikazuje odnos mladih prema religiji, pozivaju}i se na uvelike spominjanipovratak mladih religiji kao i na brojna istra‘ivanja koja su posljednjih desetlje}a

provedena u vezi s odnosom mladih prema religiji. Nakon {to je podsjetio na herme-neutski kontekst i pojmovni okvir prou~avanog odnosa, autor poja{njava religioznapoimanja mladih i njihov religiozni ‘ivot ukazuju}i na mjesto, ulogu i odnos religioz-nog iskustva i mladena~kog protagonizma kao i na ambivalentnost religioznog osje}a-ja mladih. @ivot suvremenih mladih obilje‘en je nezainteresirano{}u za religiozno,tako|er i pod utjecajem krize religiozne socijalizacije i na obiteljskoj i na crkvenojrazini. Autor stoga na kraju predla‘e neke konkretne puteve i ukazuje na najistaknutijekriti~ke to~ke.Klju~ne rije~i: mladi i religija, religioznost mladih, religiozna socijalizacija

1 Naslov izvornika: »Religione«, u: M. MIDALI –R. TONELLI (ur.), Dizionario di pastorale giova-nile. Supplemento alla prima edizione, Elle Di Ci,Leumann (To) 1992, str. 137-149.

Zanimljivost i aktualnost teme »mladii religija« vezane su uz dva temeljna moti-va: prvi je bez sumnje uvelike spominjanipovratak mladih religiji, a drugi je znatnapozornost koja je upravljena prema religijiu istraìvanjima posljednjih deset godina.O prvom aspektu mi{ljenja su vrlo razli~i-ta i spominju se mnoge razlike: rezultatiistraìvanja ukazuju na nemali broj suprot-nosti, {to upozorava na to da valja izbjega-vati naivna pojednostavljivanja.

Religiozna situacija mladih zapravo jevrlo slo‘ena: uz znakove otvorenosti i pa‘-nje javljaju se drugi koji nagla{avaju udalje-nost i smanjenje zanimanja; egzistencijalnuraspolo‘ivost ne slijedi uvijek otvorenostprema transcendentnome itd.

Znakovite manjine mladih pokazujuotvorenost i prihva}anje religioznog obzor-ja u »sustavima zna~enja« za kojima ìvot

teì, sna`no doìvljavanje religioznoga kaoi relativnu otvorenost prema specifi~noreligioznomu. Drugi, koji su prije svegausmjereni na traènje identiteta, ìve od-nos prema religioznomu kao izvor vredno-ta i zna~enja koji ostaje poput »zvije`|a« usveukupnoj mnogostrukosti odnosa.

Kriza tradicionalnih vrijednosti nagla-{ava iskustveni odnos prema svetomu kojije vrlo dalek od institucionalnoga modela;pa ipak mladi su vrlo povezani s crkvenominstitucijom posredstvom sve brojnijih ob-lika udru‘ivanja uz te crkvene institucije, aupravo to udru‘ivanje kod mladih pobu-|uje zanimanje i privla~i ih.

119


2 Usp. P. SCOPPOLA, La »nuova cristianità« per-duta, Studium, Roma 1985.

Ti razli~iti vidovi koji se o~ituju u stvar-nosti zahtijevaju produbljeno razmi{ljanjeo trajnosti i pojavi religioznoga, o njego-voj sada{njoj ulozi na dru{tvenoj i osobnojrazini te o njegovim sposobnostima i mo-gu}nostima razvoja itd.

Uz to se mora pa‘ljivo vrednovati i ne-povezanost s religioznim koja ~esto poka-zuje potpuno pomanjkanje tra‘enja smi-sla svakodnevnoga i ‘ivotnu neva‘nost sve-ga onoga {to ne pripada konkretnom i ma-terijalnom podru~ju: rije~ je o ‘ivotu kojine nailazi na izazove i pozive koji bi gadoveli do nadila‘enja neposrednoga, slu-~ajnoga i materijalnoga.

Slo‘ena problematika ovog na{eg raz-mi{ljanja o »mladima i religiji« ti~e se daklei ozbiljnog razlu~ivanja poimanja, iskusta-va i religiozne raspolo‘ivosti mladih, kao iprodubljivanja i preispitivanja razlika i ne-zainteresiranosti za tu dimenziju postoja-nja s namjerom da se jednako tako uo~emogu}nosti i raspolo‘ivosti, zajedno s po-zivima i izazovima mladih i situacijom kaotakvom.

1. HERMENEUTSKI KONTEKSTI POJMOVNI OKVIR

Kako bi se pomoglo da se lak{e i djelo-tvornije slijedi razmi{ljanje o odnosu »mla-di-religija«, potrebno je prije svega rekon-struirati dru{tveno-kulturno ozra~je i to~-no odrediti na{ pojmovni okvir.

1.1. Hermeneutski kontekstZnakovitost pojave mo‘e se uo~iti je-

dino polaze}i od uvjeta njegovog ostvariva-nja i specifi~nosti njihovih protagonista.Ne mo‘e se govoriti apstraktno o mladi-ma, niti o religiji u ~isto teorijskoj perspek-tivi; ne mo‘e se misliti niti na poja{njenjetoga odnosa a da se ne razjasni konkretnasituacija unutar koje se to ostvaruje.

Na{e upori{te je aktualno talijanskodru{tvo koje po svojim specifi~nostimapoprima posebna obilje‘ja paradigmatskogmodela slo‘enoga dru{tva.

Posebna brzina i silina kojom se u Itali-ji razvio proces industrijalizacije »opusto{i-la« je tradicionalne kulture te duboko ugro-zila i dezorijentirala prisutne kolektivneidentitete. Taj se proces u svom ostvariva-nju izvanredno umnaào, napose preno{e-njem kulturnih modela putem sredstavajavnog priop}ivanja. Konkretno, moè seustvrditi da u Italiji nije do{lo do procesapreoblikovanja nego do odre|enog oblikabrze zamjene, do raskida koji je izazvao»eti~ku prazninu« i gubitak utemeljuju}egspomena2. Valja me|utim istaknuti da subrzina procesa industrijalizacije i njezinolokaliziranje sa~uvali »praznine« sna`neusidrenosti u tradiciji, {to se sna`no o~i-tovalo posebice kad je konzumisti~ko dru{-tvo pokazalo da je nesposobno proizvestinove i znakovite vrednote. Kulturni otporkao i onaj koji proizlazi iz okruènja odràlisu ìvima neke odnose i vrednote, ali ne injihova zna~enja. Zbog toga oni nisu spo-sobni usmjeravati konkretno pona{anje istavove, upravo zato jer ih se crpi iz »za-lihe« i jer nisu obnovljeni kao simboli ko-lektivne svijesti u novoj povijesnoj zbilji.

To se napokon o~ituje tako kao da vred-note vi{e nisu ne{to {to bi bilo prihvatljivo,nego ne{to {to je nesposobno suvislo utvr-diti eti~ko i pragmati~no/djelatno upori{te.

Na institucionalnoj razini to je urodilozamr{eno{}u unutarnje logike budu}i daje pomaknulo sukobe u privatnost pa i u»pojedina~ne biografije«, gdje nedostajunormativni modeli i kriteriji kao i sposob-nost uo~avanja prioriteta me|u vrednota-ma. Zbog toga su »eti~koj dezorijentaciji«

120


3 A. VERGOTE, Religione, fede, incredulità. Studiopsicologico, Paoline, Roma 1985, str. 10.

izloèniji oni koji su u prijelaznom stanjui koji su bez znakovitih pripadnosti.

Posljedice slo‘enosti na religioznoj razi-ni odnose se nadasve na {irenje sekulariza-cije, koja je religiozni govor vezala uz rub(ako ga nije potpuno isklju~ila) bitnih sa-stavnica novoga dru{tva, ~esto stvaraju}iuvjerenja da je religiozno opredjeljenje op-re~no modernom vremenu. Religiozno ob-zorje prema tome vi{e nije upori{na to~kavrednota, pa i stoga {to su te vrednote pri-li~no relativizirane. Kao da je na dru{tve-noj razini do{lo do raskida na sveukupnomsimboli~kom obzorju pa se religiju udalju-je na podru~je privatnoga oduzimaju}i jojva‘nost kod zna~ajnih izbora, napose nadru{tvenoj razini.

Ta perspektiva tuma~enja svakako imasvoju vrijednost, ali je treba povezati s tu-ma~enjem koje je vi{e tehni~ko, a odnosise na specifi~nost »sloènoga dru{tva«.

Dru{tvo je slo‘eno jer je raznoliko i ra{-~lanjuje se na »sustave« i »podsustave« kojisu u neprekidnoj interakciji, te imaju i rela-tivnu autonomiju i vlastitu logiku funkcio-niranja. Ti sustavi i podsustavi u sebi nala-ze »vlastite razloge postojanja i umna‘a-nja«. Pozivanje podsustava u slo‘enomedru{tvu na same sebe nagla{ava i unutarnjerazlikovanje, uklanja ideolo{ke konflikte,pove}ava razumijevanje i toleranciju, do-pu{ta i priznavanje specifi~nosti. Tako segubi vi|enje sinteze, a pove}ava razlikova-nje, potanko ozna~ivanje i specijalizacija.

Unutar pojedinih dimenzija dru{tvenestvarnosti (npr. u podsustavu religija) to~-nije se odre|uje logika funkcioniranja kojane te‘i za stapanjem nego za raznoliko{}u.Unutarnje razlike nagla{avaju sliku nedo-sljednosti pa i suprotstavljanja.

U toj slo‘enoj perspektivi, koja te‘i zatim da svakoj dimenziji prizna njezinu spe-cifi~nost i autonomiju, kada nema suprot-stavljanja i ideolo{kog sukobljavanja, usta-

novljuje se stav manje problemati~an upogledu religije, koja se priznaje jednomod kulturalnih obilje‘ja vrlo izmijenjeneaktualne stvarnosti. To prihva}anje religi-je uglavnom je op}enito; iako se ponovnodovodi u vezu sa zahtjevima i dinamikamapostojanja, ono nije isklju~ivi izvor istineniti je odlu~uju}e za ‘ivotne izbore.

1.2. Pojmovni okvirNediferencirana, a u odre|enim slu~a-

jevima i neodgovaraju}a uporaba pojedi-nih izraza pri ~itanju odnosa »mladi i reli-gija« ne pomaè jasnom shva}anju sadràjai zna~enja. S jednog je gledi{ta to me|utimgotovo nepremostiva ~injenica jer su per-spektive pristupa razli~ite te i ono {to seuklju~uje u pojmovne sadràje moè bitivrlo razli~ito.

Ipak dr‘imo korisnim, pri ~emu ne mi-slimo da }emo utvrditi strogu definiciju iliteoriju tuma~enja, razjasniti barem prak-ti~nu uporabu nekih pojmova kako bismose bolje razumjeli s obzirom na razmi{ljanjekoje }emo poduzeti.

1.2.1. ReligijaZa razumijevanje religije nije nimalo ko-

risna, {tovi{e mo‘e biti uzrokom nesigur-nosti i zbrke, ideja da »je sve religija«. Valjapojasniti smisao koji je potrebno pridatiizrazima kao {to su »nevidljiva religija«,»ra{irena religija«, koji se vrlo ~esto koriste.

Sustavno identificiranje pojma s jednese strane ne mo‘e a da se ne obazire na kul-turnu tradiciju unutar koje se odvija odre-|eno razmi{ljanje. U toj perspektivi, sma-tramo da se mo‘emo slo‘iti sa sljede}omdefinicijom: »Religija je cjelokupnost govo-ra, osje}aja, pona{anja i znakova koji se od-nose na neko nadnaravno bi}e (ili bi}a).«3

121


4 A. VERGOTE, Religione, fede, incredulità, str.179-180.

5 Isto, str. 180.

Religija je slo‘ena pojava koja prvenstve-no podsje}a na odnos s Vi{im bi}em; taj seodnos izra‘ava djelima i obredima; uklju-~uje kognitivnu dimenziju i vidove koji seodnose na emocionalno-afektivno podru~-je; usmjeruje i nadahnjuje na~in djelova-nja. Sveukupnost tih vidova predstavlja»simboli~ki sustav« (ponajvi{e racionalnorazra|en, a institucionalno posredovan)unutar kojega pojedine sastavnice popri-maju svoje specifi~no zna~enje. Odnos pre-ma tom simboli~kom sustavu ostvaruje su-~eljavanje koje mo‘e dovesti do njegovausvajanja ili do njegova marginaliziranja uvlastitome ‘ivotu.

1.2.2. ReligioznostU uobi~ajenoj uporabi, zajedno s »reli-

gijom« i/ili umjesto nje ~esto se ili gotovobez razlikovanja upotrebljava izraz »reli-gioznost«. Taj izraz predstavlja me|utimdruga~iju perspektivu promatranja te po-jave ukoliko se odnosi na na~in pomo}ukojega se religija posreduje na pojedina~-noj biografskoj razini: religija postaje ì-votnom pomo}u tog pojedina~nog bio-grafskog posredovanja, ali valja imati naumu da je to mogu}e ako je religija posre-dovana na dru{tveno-kulturnom podru~ju.

1.2.3. SvetoDrugi pojam koji tra‘i sa‘eto i to~no

odre|enje jest »sveto«. Danas se govori o»ponovnom o‘ivljavanju svetoga«, o »no-vom osje}aju za sveto«. Valjat }e stoga po-jasniti zna~enje tog izraza u svjetlu novihshva}anja.

Nova zna~enja »svetoga« odnose se navrijednost i smisao ìvota. Nadovezuju sedakle na ono {to je dublje i osobnije, napotrebu nadvladavanje bilo kojeg rizikagubitka samoga sebe: »Duboko u sebi ra|ase svijest da postoji sveto koje je potpunoimanentno postojanju, sveto koje ~ovjeka

Šobjavljuje’ njemu samome i koje mu Šdo-pu{ta’ da pristupi svojoj vlastitoj istinskoj~ovje~nosti. To sveto dinami~ke naravimoè imati i ulogu veze izme|u postojanjai Boga.«4

Polaze}i od nekih rezultata analize, A.Vergote potvr|uje veliku sli~nost izme|usvetoga i Boga, iako se jedno ne mo‘e sve-sti ili poistovjetiti s drugim. »Sveto pripadasvijetu i ljudskom postojanju, ali u tomepokazuje ono {to vi{e nije posve sporedno,povr{no, nebitno ili neautenti~no. Postojipodru~je prijelaza izme|u ~isto profanogsvijeta i Boga religije. Tako odnos s Bo-gom uklju~uje dio iskustva i dio koji na-dilazi iskustvo.«5

To nam poma‘e da shvatimo kako semnogi mladi danas nalaze upravo na tomprijelaznom podru~ju i nastoje nadi}i po-vr{nost na koju ih navodi potro{a~ko dru{-tvo, kako bi stigli do dubine vlastitog po-stojanja i autenti~nije stvarnosti svijeta. Utoj fazi istra‘uju i simboli~ki religiozni su-stav. Potrebno je me|utim razlikovati is-kustvo svetoga od religioznog iskustva iprovjeriti dosti‘e li religiozni ‘ivot (poje-dina~no biografsko posredovanje) svojuspecifi~nost ili radije ostaje vezan uz pod-ru~je svetoga.

U svjetlu tih poja{njenja, mogao bi sezamisliti sljede}i put kojim prolaze mladiu ponovnom otkrivanju svetoga: od rizikagubitka sebe u »politi~kom« koje nije odr-àlo svoja obe}anja, do »privatnoga« i dozahtjeva za samoostvarenjem i kvalitetomìvota, pa sve do svetoga kao ponovnog ot-kri}a vlastite vrednote. Put se moè zaus-taviti na tom pragu transcendentnosti iliuspjeti dosti}i Boga kao posljednje upo-ri{te za svoje posvema{nje spasenje.

122


2. RELIGIOZNA POIMANJA MLADIH

2.1. To~no odre|enje[to mladi misle o religiji? Koji smisao

pridaju tom pojmu? Na {to ih podsje}a,kako djeluje na njihov konkretni ‘ivot?

Nakon {to je nestalo okru‘enja unutarkojega se izra‘avalo i ostvarivalo osobno izajedni~ko religiozno iskustvo, duboko sepromijenilo i samo poimanje »religije«.Odmah na po~etku podsjetit }emo kakozna~enje koje oni pridaju »religiji«, osim{to je nesigurno, nipo{to nije jednozna~no.

Trebalo bi naime dobro razlikovati iz-me|u »onoga {to religija jest« i onoga {tomladi »misle o religiji«. Drugim rije~ima,izme|u onoga {to su nau~ili, {to su primilina odgojnoj razini i onoga {to su iskusili,shvatili, {to je u njima dozrelo u religioznojrazmjeni ili u sveukupnosti iskustva. S dru-ge strane ne valja misliti da izme|u te dvijestvarnosti nema nikakva odnosa, pa i sto-ga {to ova druga stvarnost (kada dozrije)ne moè ne proiza}i iz prve, iako joj se mo-è suprotstaviti, moè ju se preoblikovatiili pak napustiti kao bezna~ajnu.

Te{ko je na}i zajedni~ki nazivnik za svapoimanja mladih o religiji. Religija je zanjih »vjerovanje«, ideal, sustav vrednota,etika, institucija, obredi itd. Sve te dimen-zije mogu biti me|usobno pomije{ane ilipoprimiti razli~ita zna~enja na temelju po-jedinih vi|enja ìvota.

Za mlade prema tome religija mo‘e bitispremnik u kojemu je mogu}e prona}isva{ta. Stoga je religija za nemali broj ado-lescenata i mladih »nedefinirana bitnost«,nestalna, gotovo strana njihovoj psihologi-ji; za mnoge je prema tome te{ko u}i u zna-kovit odnos s njom, bilo u »teolo{ko-mo-ralnoj«, bilo u »pragmati~no-kulturalnoj«perspektivi.

Neki izra‘avaju svoj odnos nepoveza-nosti ili barem znatne obostrane udaljeno-

sti u pogledu religije, potvr|uju}i da je ona»izvan konteksta« njihova vlastitog ‘ivota.Religija nije znakovita za njihovo vlastitokonkretno iskustvo na egzistencijalnoj ra-zini; ostaje {tovi{e neki teoretski odnos kojistoga {to ga se priznaje, smiruje, poput ne-ke vrste sredstva koje je u posebnim slu~a-jevima mogu}e vrednovati.

2.2. Neka religiozna poimanjaReligiozne percepcije mladih mo‘emo

bolje i to~nije izraziti podsje}aju}i na nekapoimanja.

Istra‘ivanje {to ga je proveo G. Milane-si6 razlikovalo je me|u mladima nereligioz-no poimanje vjere (unutar njega se uo~a-vala »lai~ka« i »kriti~ko/negativna« per-spektiva), te podru~je religioznog poima-nja (koje se protezalo od prete‘no op}eni-tih vi|enja ¹koja su prevladavalaº do onihspecifi~no kr{}anskih). Me|u mladima ko-ji su uklju~eni u udru‘enja prevladavalo jepoimanje »ne~ega racionalnoga {to mo‘edati zna~enje ‘ivotu u heuristi~koj i krea-tivnoj perspektivi«. U istom istra‘ivanju, ipoimanja o Bogu su bila vrlo razli~ita: odizrazito negativnih (koja zapravo vi{e odreakcije izri~u stav odbijanja) i nekonfe-sionalno teisti~kih do onih koja ulaze upodru~je religiozno/konfesionalnog (a tasu poimanja i naj~e{}a).

U drugim se istra‘ivanjima o~ituje vrlorazli~ito poimanje Crkve, prema kojoj seizra‘avaju osobito stavovi vezani uz insti-tucionalnu dimenziju.

Ne nastavljaju}i ispitivanja poimanja iprovjere prihva}anja sadr‘aja i spoznaja,mo‘emo istaknuti da sveukupnost tih po-imanja jasno pokazuje kako je do{lo do na-

6 Usp. G. MILANESI (ur.), Oggi credono così. Inda-gine multidisciplinare sulla domanda religiosa deigiovani italiani, sv. I: I risultati; sv. II: Approfondi-menti, Elle Di Ci, Leumann 1981.

123


pu{tanja jedinstvenog oblika poimanja,koje je povijesno predstavljala Katoli~kacrkva. Poimanje je vezano ve}inom uz po-jedina~na vi|enja i situacije. Stoga se javlja-ju neki problemi: kako dana{nji mladi us-vajaju kognitivnu dimenziju religioznoga?U odnosu na {to oblikuju svoje poimanje?

Jasno je da nije rije~ o »rje~niku«, o rije-~ima koje se ne razumiju. U ovaj je procesuklju~en govor kao i svi kanali preno{enjareligioznoga. Potrebno je naime preispita-ti jesu li takva posredovanja prikladna zaaktualna vi|enja stvarnoga i jesu li sposob-na kod mladih stvoriti ispravnu spoznajnusliku.

3. MLADI I NJIHOV NAÎNDO@IVLJAVANJA RELIGIOZNOGA

Razli~ita poimanja i razumijevanja »re-ligioznoga« i temeljnih elemenata od kojihje ono sastavljeno odmah upu}uju na plu-ralnost doìvljenih iskustava mladih. Tudoìvljajnu rascjepkanost religioznoga va-lja promatrati kao izravnu posljedicu ras-pada »pro{lih mentalnih sklopova«, ali va-lja imati na umu i specifi~ne zna~ajke iuvjete ìvota pojedinih subjekata.

Po{to je nestalo tradicionalnog crkve-nog uzora, religiozno se povezuje s osob-nim tra‘enjem smisla i zahtjevom za trans-cendentnim na koje pozivaju te{ko}e sva-kodnevnoga da se pojasne i ostvare duboke‘ivotne te‘nje.

Neizvjesnost odnosa i pote{ko}e istra-‘ivanja ~ine granice s nereligioznim vrlopromjenjivima, {to mo‘e biti vrlo proble-mati~no.

Razli~itost poimanja, stavova, raspo-lo‘ivosti, motivacija, konkretnih oblikapona{anja ~ine prekomjerno te{kim stva-ranje sinteze koja bi pomogla shvatiti i pro-tuma~iti kako mladi do‘ivljavaju religioz-no. Ipak je mogu}e uo~iti neke temeljne

smjernice kojima mogu biti obuhva}enirazni oblici iskustva i zna~enja koje u ‘ivo-tu poprima religiozna dimenzija. Budu}ida se stvarnost promatra s raznih strana,ovdje ne ‘elimo dati iscrpan i sveobuhva-tan izvje{taj. Temeljne sastavnice na koje}emo ukazati mogu usmjeriti provjeru ishva}anje konkretnih mjesnih situacija.

3.1. Religija kao »upori{na to~ka«

Rezultati istra‘ivanja i, ponekad, jed-nostavno promatranje nekih znakovitih ~i-njenica suo~avaju nas s istinskim iznena|e-njima. Danas (1992) je primjerice, s obzi-rom na situaciju od prije deset godina, pri-li~no izmijenjena religiozna pripadnost,uklju~ivanje u skupine i udruge, stupanjprakticiranja kao i sami stavovi prema in-stituciji. Osobito se mogu zamijetiti vrloraznolika uvjerenja, motivacije, i{~ekiva-nja. Prva razina obilje‘ena je nekriti~kimprihva}anjem i tradicionalne ba{tine i no-vih ponuda i prilika. Rije~ je prema tomeo prihva}anju koje ne pravi razlike i koje je~esto povr{no. Drugim rije~ima, to je pri-padnost koja se povodi za emocionalnimstavovima i koja mo‘e dovesti do folkloris-ti~nog ponovnog vrednovanja religiozniho~itovanja i zavr{iti ~ak u vrlo intimisti~-kim iskustvima.

Religiozno se ‘ivi kao upori{na to~ka ikao prigoda, ali ne i kao konstitutivna sa-stavnica vrednota, ideala, modela itd. kojioblikuju zna~enjsko ‘ivotno obzorje.

To religiozno do‘ivljavanje koje ne pro-‘ima ‘ivot i koje nije odgovor na specifi~-no pitanje, svodi se na oblik »religioznogkonzumizma«, iako nije bez zna~enja i bezposljedica na raznim razinama.

Formalna neprekidnost o~itovanja ubiti ozna~ava i umna‘anje simboli~kih pre-dod‘bi, tradicionalnih (pa i izmi{ljenih)rje{enja raznih egzistencijalnih problema

124


te neku vrstu kulturnog kontinuiteta s pro{-lim nara{tajima, iako nas to ne treba za-varavati s obzirom na nastale promjenesadr‘aja i zna~enja. Oni koji ‘ive taj oblikreligioznosti pokazuju skromnu kultural-nu sposobnost pri ovladavanju slo‘eno{}udru{tvenim i kulturnim promjenama i sve-obuhvatnu slabost koja ih navodi na tra‘e-nje postojanosti i sigurnosti koju njihov ‘ivotdrugdje ne uspijeva prona}i ili izgraditi.

3.2. Religiozno kao »obzorje smisla«

Me|u mladima koji se kre}u u reli-gioznim ustanovama, pa i sudjeluju}i uraznim udrugama i skupinama, mo‘e sena}i druga razina religioznoga iskustva ko-ja je vrlo bogata o~ekivanjima iako se onane mogu u potpunosti poistovjetiti sa spe-cifi~no religioznim pitanjima.

Potreba, iako te{ka, za shva}anjem se-be i rekonstrukcijom vlastitog identitetaotvara te mlade ljude za preispitivanje po-stojanosti raspolo‘ivih obzorja zna~enja iza tra‘enje »obzorja smisla« u religiji.

U svjetlu te potrebe, prihva}anje Crkve,vjere te raznih raspolo‘ivih vidova i sadr-‘aja prvenstveno je usmjereno ka podr{ki‘ivotno znakovitih vrednota koje zadiru u~ovjekovu dubinu.

Slabo uskla|eni s ciljevima koji se od-nose na pona{anje i isto tako slabo zainte-resirani za »kulturno ogla{avanje«, ti mla-di ̀ ive iskustvo svetoga u perspektivi ostva-renja mentaliteta i stavova koji }e osimpriznavanja dubokih vrednota i humani-ziraju}e perspektive osobe biti sposobnivrednovati osobu u stvarnim mogu}nosti-ma koje nudi dru{tveni ìvot.

U taj hod dru{tvene humanizacije i vred-novanja nisu uklju~ene specifi~no iskustve-ne uloge, a iskustvo, bilo iskustvo udru‘i-vanja bilo crkveno iskustvo op}enito, ‘ivise kao mogu}nost obrazovnog hoda, koji

je vrlo izbirljiv i u pogledu predlo‘enih kul-turnih modela i u pogledu primjera pona-{anja koje Crkva nudi. Rije~ je o »slaboj«crkvenoj pripadnosti i o izbirljivu odnosu,uz veliku slobodu »izvora« na obzorju zna-~enja i »prihva}anja« eti~kih kodeksa.

S obzirom na razinu religioznoga kojeje bilo prethodno ‘ivljeno, izra‘ava se ‘eljaza ne~im {to je druga~ije od tradicionalnogkulturalnog primjera. Svoje osobno ute-meljenje pa i napor oko uklju~ivanja udru{tvo mladi poku{avaju zasnivati na dru-gotnosti i onostranosti.

Protagonisti toga tra‘enja osobnogaostvarenja i kulturalnih novina za ovlada-vanje doga|ajima dru{tvene stvarnosti do-bro su kulturno pripravljeni i upravo za-hvaljuju}i toj pripravi posebno je zna~ajnonjihovo religiozno iskustvo.

3.3. Religiozno iskustvo i mladena~kiprotagonizam

U mladena~kom religioznom do‘ivlja-vanju javljaju se »predznaci« autenti~nostii kada je rije~ o uvjerenjima i kada je rije~o dosljednosti. Ta je pojava zna~ajnija kadaje rije~ o kvaliteti negoli kada se govori okvantiteti, iako je rije~ o manjini koja nijeposve zanemariva.

Znakovi te autenti~nosti uo~avaju se ubliskoj povezanosti stavova i pona{anja, {tose o~ituje u svjesnijem povezivanju uvjere-nja, motivacija i religiozne prakse; u po-novno ste~enoj sposobnosti su~eljavanja idijaloga s institucijom tako da se ostvarujei uklju~ivanje u instituciju i cjelovitije sudje-lovanje u religioznom iskustvu; u nastoja-nju da se stvori nova sinteza izme|u »vred-nota katoli~ke kulturne ba{tine« i usmje-renja modernoga dru{tva, napose u okviruiskustava udruìvanja; u otkri}u vjere kao»povijesnog zalaganja«, u skladu s Drugimvatikanskim saborom i novijim crkvenim

125


dokumentima. To religiozno iskustvo po-javljuje se kao istinski put »oslobo|enja«koji u otkri}u autenti~nih vrednota znaprihvatiti i na~ine posredovanja na crkve-nom i na gra|anskom podru~ju. Odatleiznena|uju}a pojava mladih koji usvajajuprocese unutarcrkvenog u~enja i socijaliza-ciju okruènja pa i samo djelotvorno pri-sustvo u pothvatima solidarnosti i pro-micanja koji se nadahnjuju na temeljnimvrednotama kr{}anske vjere. Iskustvo pro-tagonizma izraàva prisustvo novosti i krea-tivnosti; ne nedostaje ni pa`ljive izbirlji-vosti u pogledu udruìvanja odnosno op-}enito u pogledu crkvene ponude, ali seona formira polaze}i od institucionalnihperspektiva.

Jasno je da se iskustvo protagonizmaostvaruje i stvarno je omogu}eno u dina-mi~kim ‘ivotnim zajedni~arskim stvarnos-tima, u kojima mladi uspijevaju zrelo os-tvariti svoju spremnost na uklju~ivanje i‘ivotne izbore koji su vidljiv iskaz dubo-kog zna~enja vjere.

Ne smiju se zaboraviti ni neki oblici togprotagonizma koji izra‘avaju sklonost pre-ma integrizmu, napose kad ne dozrijevasposobnost dijaloga i su~eljavanja. Takvioblici protagonizma mogu se iscrpiti u os-tvarivanju potrebe za prihva}anjem i sigur-no{}u {to se pretvara u {irok iskustvenikrug, koji je ~esto suprotan i ispravnommi{ljenju i ispravnom djelovanju.

3.4. Religiozna podvojenost mladihReligiozni ‘ivot mladih jasno je obilje-

‘en podvojeno{}u koja obilje‘ava i religioz-nu situaciju odraslih. Znak te podvojenostikoji je najlak{e provjeriti mo‘e se uo~iti ustavovima, kulturnim postavkama i ‘ivot-nim iskustvima, koji s jedne strane jasnopokazuju koliko se religija cijeni, ali izra-‘avaju i ne manje jasne znakove odvoje-nosti, neprivr‘enosti, obezvre|ivanja, ne-

dostatka odlu~nosti itd. Valja me|utimimati na umu i to da su vrednote i na~in‘ivota koje religija zastupa ~esto u sukobus onima koje zagovaraju razna druga ‘i-votna okru‘enja.

Franco Garelli s pravom govori o selek-tivnoj pa‘nji, koja je u slu‘bi neposrednihprilika i potreba. On religioznu situacijumladih ukratko izri~e na sljede}i na~in:»Specifi~nost sada{njega trenutka jest te‘-nja brojnih mladih koji ‘ive tu raznolikostsituacija i vrednota, da se u svakom okru-‘enju pona{aju u skladu s tim okru‘enjem,ne te‘e}i nekom jedinstvenom ostvarenju,ne te‘e}i za povezivanjem suprotstavljenihzahtjeva i ne prilago|avaju}i razna iskus-tva vrednotama koje su prihva}ene u reli-gioznoj skupini. Tako se i u ovom slu~ajupojavljuje izbirljiva mlada osoba koja seprilago|ava mnogostrukosti, raznolikostii suprotnostima kulturalnih odnosa i vezau svakodnevnom ‘ivotu. Ta mlada osobaod svakoga preuzima ono {to mo‘e zado-voljiti njezine potrebe, me|usobno povezu-ju}i raznolike i proturje~ne zahtjeve, a nepitaju}i se kako bi ih se moglo sastaviti.«7

4. RELIGIOZNA ISKUSTVAI RASPOLO@IVOST MLADIH

Religiozne percepcije i iskustva jasnoizra‘avaju razli~ite oslonce i rezultate zbogkojih mo‘emo prili~no utemeljeno govo-riti o prevladavaju}oj »rascjepkanosti« i»subjektivnosti« u religioznom ‘ivotu mla-dih: religiozni oslonac ne ostvaruje se kaone{to sveobuhvatno i isklju~ivo niti se iz-ra‘ava kao prihva}anje institucionalne po-nude, s obzirom na koju prevladava sna-‘an izbirljiv stav.

7 F. GARELLI, Giovani e fede in una società differen-ziata, u: »Ambrosius« (1984)2, 180-187, ovdje str.186.

126


Ako je nemogu}e stvoriti potpunu sli-ku mladena~ke religiozne stvarnosti, mo-gu}e je me|utim, vrednuju}i pokazateljeprethodne analize, uo~iti najznakovitijemotivacije otvaranja prema onostranomei uo~iti ulogu koju religija ima kod dana{-nje mlade‘i.

4.1. Raspolo‘ivost prema religioznomu i osobno ostvarenjeMnogostrukost i me|usobna suprot-

nost svakovrsnih poruka i ponuda ote‘avamladima razabiranje temeljnih ‘ivotnihzahtjeva i njihovo znakovito povezivanje sputanjom osobnog ostvarenja. Otvorenostprema svetomu je prema tome o~itovanjetraganja za solidno{}u i dubinom postoja-nja, za transcendencijom kao otkri}em vri-jednosti postojanja. Odatle proizlazi reli-gioznost promatrana kao ne{to {to je uko-rijenjeno u pojedina~nu svijest i kao na~inpotvr|ivanja onoga {to se osobno do‘ivlja-va. Na taj na~in egzistencijalnije potrebetra‘e religiozne odgovore i uo~avaju psiho-lo{ke i kulturalne dinamizme koji pove}a-vaju raspolo‘ivost prema religioznome.

Naravno, oni koji tako tra‘e temelj isigurnost, ne hodaju pravocrtno, jer poti-caji mogu biti vrlo raznoliki te su i rezulta-ti vrlo razli~iti.

4.2. Religiozno iskustvo i uklju~ivanjeu dru{tvoAko je istina da je osnovno i prven-

stveno va‘no »dobro se osje}ati u vlastitojko‘i«, isto je tako istina da se nije mogu}eodre}i zadovoljavaju}eg odnosa s drugima.

Religiozno iskustvo izaziva dru{tvenedinamizme koji poma‘u da se uo~i ulogareligije u ljudskom su‘ivotu. Valja s drugestrane imati na umu da se dru{tvo koje reli-gioznomu priznaje odre|enu ulogu, reli-gioznim isto tako slu‘i kako bi zajam~ilovlastito postojanje i rije{ilo svoje unutar-

nje sukobe. Mladima se religija mo‘e u~i-niti posebno vrijednim mjestom za pove-zivanje osobnih i{~ekivanja i mogu}nosti{to ih nudi dru{tveni sustav.

Prema tome, religija mo‘e izgledati zna-kovitom sastavnicom procesa uklju~ivanjau dru{tvo.

4.3. Religiozna raspolo‘ivosti uklju~ivanje u dru{tvoSvaki se dru{tveni sustav prepoznaje

po nizu kolektivnih simboli~kih predod‘-bi, a njegova i{~ekivanja, nade i problemipostaju vidljivi u kulturalnim projekcijamakoje predstavljaju njegov temeljni dinami-zam i njegove hipoteze o budu}nosti.

Sustav kulturalnih predod‘bi i dina-mizama mo‘e potaknuti otvaranje premareligioznomu i pomo}i da se oblikuje ras-polo‘ivost prema religioznomu koje isto-vremeno nije ukorijenjeno i u do‘ivlja-vanje svetoga.

Stoga je raspolo‘ivost prema religioz-noj dimenziji {ira od prianjanja uz kr{}an-sku vjeru. Valja prema tome imati na umuda je religiozni osje}aj rezultat sveukupnogodgojnog puta u mjeri u kojoj zna vredno-vati osnovnu raspolo‘ivost pojedine oso-be. Jasno je me|utim da }e, ako aktualnoodgojno iskustvo stvarno ne otvara premareligioznomu, mladima biti vrlo te{ko po-novno zadobiti takvo obzorje.

U religioznim iskustvima i raspolo‘i-vosti mladih potrebno je promotriti i per-spektive i »skrivene, neposredno neostvare-ne« zahtjeve, »koji me|utim ukazuju naposebnu ulogu religioznoga u svakodnev-noj stvarnosti«. Takve uloge i motivacijezasigurno su vezane uz konkretne povijes-ne prilike i konkretno okru‘enje. Valja ihprema tome uvijek nadovezati na sveukup-no hermeneutsko okru‘enje, unutar koje-ga je jedino mogu}e ispravno smjestiti ishvatiti religiozni ~imbenik.

127


4.4. Rizik raspolo‘ivog identitetaSedamdesetih i osamdesetih godina i

u Italiji su se pro{irili novi religiozni pokre-ti uz koje su pristali napose mladi. Ovdjene ‘elimo prikazivati te pokrete niti govori-ti o njihovim metodama unova~ivanja ipsiholo{ke manipulacije. Umjesto toga iz-lo‘it }emo jedno hipotetsko tuma~enje nji-hova utjecaja na mlade i onoga {to su mla-di u njima tra‘ili.

Na{a je hipoteza sljede}a: u ote‘anomidentificiranju s obitelji i zajednicom i uote‘anom pronala‘enju perspektiva za kojebi se zalo‘ili u ‘ivotu, izra‘ena ‘elja za su-bjektivnim do‘ivljavanjem iskustva nemalibroj mladih dovodi do ‘ivljenja egzistenci-jalne raspolo‘ivosti. Dolaze}i u kontakt sporukama, prijedlozima i iskustvima kojise ~ine znakovitima za egzistencijalne po-trebe, mladi mogu pristati uz razne reli-giozne pokrete, organizacije i nove mlade-na~ke religije.

Tra‘enje identiteta, uz popratne pro-bleme ali i raspolo‘ivost prema religiozno-mu, mo‘e upravo u prihva}anju prijedlo-ga religioznog ostvarenja, za koji se ~ini dadonosi za{titu i novu objavu, omogu}itidruga~ije iskustvo samoga sebe i pristanakkoji ra|a zadovoljstvom u neposrednome.

Raspolo‘ivost na razini identiteta po-nekad mo‘e izraziti i religiozno tra‘enjekoje se ozna~ava kao tra‘enje »zdrava in-tegriteta i religiozne sveukupnosti«, kakobi se nadi{ao svaki oblik podvojenosti iz-me|u religije i ‘ivota, spasenja du{e i men-talnog zdravlja itd. Mlade me|utim ~e‘njai tra‘enje ponajvi{e ~ine pretjerano raspo-lo‘ivima tako da postaju patolo{ki ovisniopravdavaju}i to religijom.

Zbog toga se sudionike tih kultova i re-ligioznih pokreta dr‘i »osobama koje supsihi~ki adolescenti; osobama koje nisuuspjele posti}i unutarnje dozrijevanje, pri-jelazom od nesigurnosti vlastitog identite-

ta tipi~ne za adolescenciju, do odrasle fazespoznaje i autonomije«8.

5. NEZAINTERESIRANOSTI NJEZINE POSLJEDICENA RELIGIOZNOJ RAZINIPolo‘aj mladih s obzirom na religiju,

njezina poimanja i konkretan ‘ivot ne is-crpljuje se u dosad izlo‘enim pojavama.Postoji i dosta velik broj onih koji su ne-zainteresirani za religiozno ili ga ~ak odba-cuju. Neki tvrde i da je ve}ina mladih tak-va. Nije lako protuma~iti i ispravno shvati-ti takav stav i iskustvo mladih, jer je rije~ one~emu gotovo potpuno novom s obziromna situaciju od prije nekoliko godina. Nemo‘e se stoga ustvrditi kako je rije~ samoo nekoj vrsti osobnog razvoja, jer to iskus-tvo predstavlja prije dru{tveno-kulturalnucrtu koja sada{nje nara{taje razlikuje odprija{njih. Problemati~nost shva}anja pro-izlazi i iz ~injenice {to se protagonisti tihnovih stavova mogu uo~iti u razli~itimdru{tvenim slojevima. Zbog razli~itih raz-loga nezainteresiranost se pojavila i me|uonima koji su dru{tveno »najsigurniji«, alii me|u onima koje proizvodna, kulturna idru{tvena tranzicijska situacija ponajvi{eka‘njava.

Sve nas to poti~e da se zapitamo o poja-vi nezainteresiranosti s onu stranu pojedi-nih ‘ivotnih iskustava, projiciraju}i je uslo‘eno obzorje kolektivnih vrednota i pri-kazivanja ljudskoga ‘ivota.

5.1. Nezainteresiranost kao op}apojava i njezine posljedicena religioznoj raziniNezainteresiranost, koja je danas u {i-

rokim slojevima pu~anstva pro{irena kaonov na~in postojanja, vi{e ne izgleda kao

8 J. R. GASCARD, Le nuove religioni giovanili traanelito e patologia, Paoline, Roma 1986.

128


stav koji je vezan samo uz posebne kulturnei filozofske matrice. Takav se stav naprotivpojavljuje kao plod »procesa sekularizacije«koji, budu}i da je u korijenu uzdrmao mo-dele tradicionalnog pona{anja, nije proiz-veo alternativna utemeljenja i sloène slikekoje bi bile u stanju opravdati izbore i prak-su na osobnoj dru{tvenoj razini. Nalazimose prema tome u promjenjivoj stvarnosti ukojoj su mnoge dimenzije ìvota nedefi-nirane i vi{e se ne mogu uo~iti kulturalneprevlasti koje su sposobne usmjeriti osob-no pona{anje.

Nezainteresiranost se stoga pojavljujekao pro{ireni stav koji se ti~e vrednota ali iodnosa i zalaganja u ljudskoj zajednici.Stoga, ako se na poseban na~in i pojavljujeu odnosu na religiju, ne mo‘e se svestisamo na tu dimenziju ‘ivota. Nezaintere-siranost je ujedno i plod nedostatnog poti-canja subjekta u pogledu religiozne ~inje-nice, kao i nedostatno utemeljenog obraz-lo‘enja i vrednovanja vjere i njezinog iskus-tva, neprihva}anja svetoga kao ne~ega au-tenti~noga i znakovitoga za osobni i dru{-tveni ‘ivot. Religiozna nezainteresiranostje prema tome logi~na posljedica op}e ne-zainteresiranosti koja obilje‘ava aktualnukulturu.

Religiozna je nezainteresiranost danasposve mogu}a jer svakodnevni ‘ivot netra‘i tuma~enja i zna~enja koja nadilazenjegova ostvarenja. Sada{nji mentalitet neuo~ava potrebu za vra}anjem na znakovitesveubuhvatnosti i zadovoljava se neposred-nim. U toj perspektivi religiju se ne pro-matra kao izvor zna~enja koji je u stanjuobrazlo‘iti svakodnevno, pa se prema tomene vrijedi zanimati za ono {to ne poma‘eboljem ‘ivljenju.

Ne postoji me|utim samo taj »neutral-ni« oblik nezainteresiranosti. Nezaintere-siranost moè biti i plod odre|enog staja-li{ta, odre|enog oblika pre{utnog progla-

{avanja neznakovitosti sada{njih religioz-nih ponuda i putokaza s obzirom na kon-kretne ìvotne zahtjeve.

5.2. Religiozna nezainteresiranostmladihO~ito je da se temeljne zna~ajke seku-

lariziranog dru{tva i razne perspektive reli-giozne nezainteresiranosti odra‘avaju i namlade.

Analize mladena~ke religioznosti svejasnije isti~u sve rje|e izri~ito odbijanjeonostranoga poradi ideolo{kog izbora ilipolo‘aja. Sve se vi{e me|utim {ire stavovinezainteresiranosti i otu|enosti i s obziromna religiju i s obzirom na njezino prihva}a-nje kao sastavne dimenzije konkretnoga ‘i-vota. O~ito je rije~ o rascjepkanosti polo‘a-ja sa znakovitim razlikama: mo‘e se i}i odrubnosti do pragmati~nog otu|enja, od sve-obuhvatne neznakovitosti do odbacivanja.

Mladena~ka religiozna nezainteresira-nost mo‘e prema tome poprimiti tipi~noobilje‘je neshva}anja, udaljavanja, nepri-hva}anja, otu|enosti, neznakovitosti.

Neshva}anje i udaljavanje mogu bitiprvenstveno uzrokovani iskorjenjenjemvrednota u svijetu odraslih koji mlade do-vode do neslaganja s vjerovanjima pro{i-renima u dru{tvu, i stoga {to ne uspijevajushvatiti njihovo zna~enje i vrijednost. Ne-prihva}anje je naj~e{}e s obzirom na insti-tucionalni religiozni model, koji izgledaograni~ava te‘nje za osobnim samoostvare-njem i dru{tvenom integracijom.

Ne smije se osim toga zaboraviti davelik broj mladih sada prakti~no ‘ivi ‘ivo-tom koji ih ~ini zadovoljnima iako se neobaziru na bilo kakvo religiozno obzorje ipaze samo na ovozemaljske vrednote. Stavnezainteresiranosti prema religiji u ovomse slu~aju ukorjenjuje u situaciju u kojojprevladava model ostvarivanja ‘ivota iz ko-jega je nestalo bilo kakvo tra‘enje »smisla«

129


koje poti~e na odlazak s onu stranu svr{e-noga, izlaze}i iz pogodnosti potro{nje. Stim pragmati~nim stavom povezan je i slo-bodnja~ki individualizam koji nagla{avarelativiziranje vrednota uime apsolutne jed-nakosti izbora s onu stranu njihovih sadr‘a-ja: nema ni~ega {to mo‘e te‘iti prema trans-cendiranju datosti, a svako tra‘enje svetogaje nezakonito.

6. RELIGIOZNA SOCIJALIZACIJAI RELIGIOZNI ODGOJ DANAS

Prikazane analize ukazuju na proble-mati~nost kao i na znatnu raznolikost aktual-ne religiozne situacije mladih, {to je do-brim dijelom plod procesa promjena i slo-‘enosti dru{tvene stvarnosti. Pa‘nja premaokru‘enju me|utim ne iscrpljuje tuma~e-nje pojava; mnogo toga ovisi i o ponudi, oonome {to mladi primaju kako bi svoj ‘ivototvorili religioznomu: kako se danas pre-nose religiozne spoznaje, stavovi, pona{a-nja? Koja iskustva, koja okru‘enja utje~una religioznost mladih? [to mladi imajuna raspolaganju da bi razvili i ustrojstvenorasporedili otvaranje religioznomu i njego-vo prihva}anje?

Dr‘imo korisnim upozoriti na religioz-nu socijalizaciju kako bismo produbili iprotuma~ili kako se pojedina~ne i dru{tvenepotrebe nadovezuju na dimenziju svetogai kako se mijenjaju rezultati, stavovi i po-zornost prema odgojnim prilikama koji-ma se raspola‘e za ostvarivanje svega toga.

Milanesijevo je istra‘ivanje9 istaknulopostojanost i ve}u djelotvornost iskustavakoja su vezana uz ustanovu. Tradicionalnaokru‘enja (‘upa i obitelj) izgledala su sklo-nija religioznoj socijalizaciji; no ona supredstavljala znakovite kriti~ne to~ke i po-te{ko}e za poticanje kriti~kog i produblje-nog pounutarnjenja religioznih vrednota.Prva je socijalizacija bila ponajvi{e obilje-

‘ena nedostatkom djelotvornosti i utjecaj-nosti; adolescentsko i mladena~ko preispi-tivanje religiozne poruke bilo je bez znako-vitih upori{ta s obzirom na kulturalne i/iliprotureligiozne modele. Sveukupnost pro-cesa socijalizacije bila je ozna~ena velikomnesigurno{}u zbog pomanjkanja ustanovaizvan crkvenoga podru~ja, ali i zbog plura-lizma pojaseva koje se moglo uo~iti i unu-tar samoga crkvenog podru~ja.

Te pokazatelje poja{njavaju i potvr|u-ju istra‘ivanja provedena u raznim kon-tekstima.

Da bi se va‘nost, uloga i svrha sada{njereligiozne socijalizacije sveobuhvatnije pre-ispitala, mo‘emo je pojasniti na tri razli~iterazine.

6.1. Socijalizacija i religioznasocijalizacijaPrva razina je socio-kulturna razina. Na

toj se razini zaustavljamo jer smo ve} uve-like isticali odnos kulture, dru{tva i religi-je. Iz svega re~enoga jasno je da ne{to ne-dostaje integraciji izme|u socijalizacije i re-ligiozne socijalizacije, jer religiozno posta-je rubna i izborna, periferna vrednota zakulturu koja se prenosi na razini dru{tve-nog sustava. I religiozne institucije i reli-giozne vrednote pretrpjele su krizu vje-rodostojnosti i ovjerovljenja zbog te{koguklju~ivanja religioznoga u slo‘eno dru{-tvo. Religiozne su vrednote prema tomeslabo prihvaljive, a kulturno-socijalna for-macija mladih je prete‘no izvanreligiozna.

6.2. Religiozna socijalizacijana obiteljskoj raziniS odre|enom sigurno{}u mo‘emo us-

tvrditi da mladi u prvotnoj socijalizaciji i upristupu drugoj ne nailaze na izri~it i pri-

9 Usp. G. MILANESI (ur.), Oggi credono così.

130


hvatljiv religiozni prijedlog i stoga {to i sa-me obitelji ne definiraju svoj identitet po-laze}i od odnosa prema religioznomu. Uobitelji se op}enito dobiva »poticaj na mi-nimalno religiozno iskustvo«, u koje seuklju~uju kulturalni odnosi okru‘enja isakramentalna praksa, bez osobnog vjer-skog dozrijevanja i vjerskog zalaganja. Osimtoga, i kad obitelj nudi odre|eni religioznisadr‘aj, taj sadr‘aj nije potvr|en svjedo-~anstvom i iskustvom, tako da bi ukazivaona konkretno i dosljedno oslanjanje reli-gioznoga na svakodnevni ‘ivot i na njegoveprobleme. Prema tome, ono {to mladi}prima nije dovoljno za tuma~enje svako-dnevnoga u autenti~nom obzorju religioz-nih zna~enja, iako sadr‘aji obiteljskog reli-gioznog iskustva ostaju znakoviti u ustrojunjegovih stavova s obzirom na sveto.

6.3. Crkvene ponude

Crkvene ponude djeci, sa svom dvo-smisleno{}u koja prati sakramentalni pa-storal, te{ko ispravljaju obiteljske odgojnepostavke; {tovi{e, mogu jo{ vi{e dezori-jentirati. Osim toga, ne uspijeva se posti}iono produbljeno shva}anje zna~enja i onoukorjenjenje u svakodnevno koje bi dalaperspektiva razli~ita od sveukupne crkve-ne ponude. Ponude adolescentima i mla-dima ponajvi{e su ustrojene oko perspek-tiva dozrijevanja i izgradnje sustava zna~e-nja. To me|utim izaziva veliku izbirljivost,a za one koji vrednuju tu mogu}nost, rije~je o nekoj vrsti ponovnog utemeljenja reli-gioznog iskustva, {to dovodi do odre|e-nog rascjepa s odraslim religioznim svije-tom i sveukupnom kvalitetom religioznihdinamika koje su prisutne u nekom okru-‘enju. Ponekad te ponude, koje posredujuudruge, ne uspijevaju izbje}i rizik izolacijei neovisnosti, napose s obzirom na pole-mi~ki stav nekih prema dru{tvu, tako da

se osje}aju kao da su u »opsadnom stanju«.To dovodi do samovoljne marginalizacijei do integrizma.

6.4. Nedovoljan religiozni odgoj

U procesu rasta, religiozno se mo‘eprihvatiti i internacionalizirati ili margina-lizirati i isklju~iti. Proces socijalizacije igraodlu~uju}u ulogu u tim mogu}im rezulta-tima. Vidjeli smo me|utim da religioznasocijalizacija, i na obiteljskoj i na crkvenojrazini, ima uglavnom problemati~na obi-lje‘ja, posebice stoga {to su predlo‘eni reli-giozni modeli slabo prilago|eni dana{njicii odi{u pretkoncilskim religioznim vi|enji-ma. Mladi se postupno odvajaju od insti-tucionalno religioznoga jer ono ne pokre-}e nikakav afektivni pokret i jer ga uo~ava-ju kao onoga koji sve vi{e gubi s obziromna kulturalne modele sada{njega dru{tva;ili ga pak upotrebljavaju kao rezervu kre}u-}i od vlastitih i{~ekivanja, ne u~iniv{i reli-giozno sastavnim dijelom svoga ‘ivotnogiskustva. Samo oni koji dobivaju odgova-raju}e obiteljske poticaje i koji nailaze narazli~it ustroj crkvenih ponuda, ‘ive slo‘enformativni proces koji vjeru i ‘ivot spaja ujedinstveno obzorje te uspijevaju ostvaritioblike prisustva i zalaganja na crkvenoj igra|anskoj razini.

6.5. Religiozna socijalizacijai slo‘eno dru{tvoNema sumnje da religiozna socijali-

zacija danas gubi na intenzitetu i trajanjute da osnovno religiozno uvo|enje ne po-sti‘e svoju djelotvornost jer ga nema upra-vo onda kad zapo~inju dozrijevati temelj-na ‘ivotna usmjerenja. Isto je tako prili~-no o~ito da obitelj, religiozna institucija,{kola, zbog raznih razloga, ne uspijevajuponuditi i u~initi da za‘ive znakovita is-kustva te potpomo}i razne pothvate za od-

131


govaraju}e uvo|enje religioznoga. Potreb-no je ipak prona}i pravu perspektivu kakobi se vrednovale aktualne pote{ko}e s obzi-rom na religioznu socijalizaciju i uvo|enjeu kr{}anstvo. Ne mogu se vrednovati po-te{ko}e a da se ne uzme u obzir i dru{tvenoi kulturalno okru‘enje u kojemu ‘ivimo ibez posljedica koje od njega proizlaze stime u vezi.

Imaju}i na umu ono {to smo prije reklio slo‘enom dru{tvu, moramo biti svjesnikako u slu~aju dvosmislenih pitanja i i{~e-kivanja, slabe sigurnosti ponuda i nepri-kladnog pra}enja usvajanja ponuda, nemani dopunjuju}e perspektive prema kojoj senastoji posti}i ostvarivanje svih tih vidove(poznavanje, praksa, pona{anje itd.) s nji-hovim ciljevima, te i rezultat socijalizacijene mo‘e biti nego nesiguran i nestalan.Potrebno je prema tome prou~iti pote{ko-}e koje proizlaze iz preoblikovanja religioz-noga sustava i iz stavova prema njemu, alii iz funkcioniranja slo‘enoga dru{tva u nje-mu. Budu}i da je rije~ o vrlo dinami~nojstvarnosti i budu}i da nije na najbolji na~inpostignuto njegovo ostvarivanje i njegovodjelovanje, mo‘e jo{ biti znatnih smetnji ukomunikaciji i u razmjeni me|u raznimsustavima; te se smetnje svakako odra‘ava-ju u odnosu religioznoga sustava sa svimadrugima koji se odnose na osobni i dru{tve-ni ‘ivot. Zbog toga je jo{ te‘e ostvariti od-govaraju}e formativno iskustvo koje nanajbolji na~in poti~e uzajamno djelovanjeraznih ‘ivotnih dimenzija s religioznim vi-dom. Novi religiozni stavovi mladih, pro-mjene koje su se ostvarile unutar religioz-noga sustava i u njegovu odnosu s drugimsustavima koji tvore sveukupni osobni idru{tveni ‘ivot, te slaba svijest o svemutome kod onih koji poti~u i vode processocijalizacije obavezuju na potpuno pre-mi{ljanje religiozne formacije u njezinimraznim vidovima.

7. PERSPEKTIVE ZA DJELOVANJE

U prethodnoj analizi vi{e su ili manjebili spominjani poticaji koji su mogli uo~itimogu}e pravce djelovanja kako bi se od-nos »mladi i religija« razvio prema ve}ojznakovitosti i poosobljenju.

Ovdje }emo sa‘eto navesti tri perspekti-ve koje su ponajvi{e korisne i djelotvorne:

1. U~initi da mladi u|u u znakovit odnoss religioznim vrednuju}i govor i kanale pri-op}avanja koji }e biti u stanju prenijeti po-ruku i posti}i njezino me|usobno djelova-nje s aktualnim vi|enjima stvarnoga. Rije~je naime o autenti~nom preno{enju i zna-kovitom upoznavanju sadr‘aja i dimenzijareligioznoga kako bi mladi mogli svojapoimanja religioznoga ponovno utemeljitiu znakovitom odnosu s drugim ‘ivotnimiskustvima.

2. Voditi prema ponovnom iskustvenomotkrivanju »znakovitosti« religioznoga kakobi se priznala specifi~nost religije i otvoriloprema izravnom religioznom pitanju. Naj-djelotvornije mjesto moglo bi biti otkri}evrednote ̀ ivota i vrednota op}enito kao mo-gu}eg otvaranja prema onostranomu. Mo-gao bi se tako ostvariti prijelaz od egzistenci-jalnog otkrivanja zna~enja ̀ ivota do ̀ elje dase ̀ ivot ostvari u punini slobode i istine, tenapokon ponovno otkriti religiju kao pozivi kao ponudu punine i autenti~nosti ̀ ivota.

3. Pripremiti ponudu s obzirom na kul-turu i na zahtjeve ‘ivota. Valja razbiti krug»izolacija-privatizacija«, poti~u}i raspolo‘i-vost i solidarnost i vrednuju}i nove pro-store socijalizacije i religioznog odgoja koji}e pomo}i da se iskustveno do‘ivi speci-fi~nost doprinosa religije pojedina~nom idru{tvenom ‘ivotu.

Rije~ je o perspektivama koje valja pojas-niti na razini sveukupnih strategija djelova-nja i koje }e biti u stanju integrirati ih i po-stupno uklju~iti u zajedni~arsku stvarnost.

132


Bibliografija

Razni autori, L’indifferenza religiosa, Città Nuova,Rim 1978.

Razni autori, Indifferenza o impegno? La societàcontemporanea e i suoi esiti. Atti del 53o corsodi Aggiornamento Culturale dell’UniversitàCattolica, Brindisi 4-9 sett. 1983, Vita e Pen-siero, Milano 1983.

Razni autori, Oltre l’indifferenza. La Parrocchia aventi anni dal Concilio. Atti della XXXV Setti-mana Nazionale di Aggiornamento pastoraledel COOP; Dehoniane, Napoli 1985.

Razni autori, L’indifferenza religiosa, u: »Conci-lium« 5/1983.

Razni autori, I giovani tra fede, ragione e prassi,Vita e Pensiero, Milano 1984.

BAJZEK J., Religiosità giovanile tra identità e plu-ralismo, u: »Tuttogiovani notizie«, 7/1985,4-11.

EMMA M., I giovani e la fede oggi, Dehoniane,Napoli 1984.

GARELLI F., Stato della ricerca sulla religione deigiovani in Italia, u: »Religioni e Società« 4(1989)7, 55-61.

GARELLI F., Giovani e fede in una società diffe-renziata, u: »Ambrosius« (1989)2, 180-187.

GASCARD J. R., Le nuove religioni giovanili traanelito e patologia, Paoline, Roma 1986.

INTROVIGNE M., Le nuove religioni, Sugarco,Milano 1989.

MELONI F., Giovani nella Chiesa. Mappa deimovimenti ecclesiali giovanili, Messaggero,Padova 1986.

MION R., Fine di un’eclissi? Sondaggio sulla reli-giosità dei giovani, LDC, Leumann 1980.

MILANESI G. (ur.), Oggi credono così. Indaginemultidisciplinare sulla domanda religiosa deigiovani italiani, sv. I.: I risultati; sv. II.: Appro-fondimenti, Elle Di Ci, Leumann 1981.

MILANESI G., La domanda di religione dei giova-ni tra »eclissi« e »ritorno« al sacro, u: »Sociolo-gia« (1983)1, 283-296.

MILANESI G., Giovani e società complessa: leradici della lontananza, u: »Note di PastoraleGiovanile«, (1986)9, 3-11.

ORLANDO V. – M. PACUCCI, Materiali perun’indagine su giovani e religione, u: »Note diPastorale Giovanile«, 8/1986, 65-73.

PACE E., Movimenti e associazioni in un sistemareligioso complesso. Il caso della Chiesa cattoli-ca italiana, u: »Religioni e Società«, 4(1989)7,41-54.

SCOPPOLA P., La »nuova cristianità« perduta,Studium, Roma 1985.

TOMASI L., La condizione giovanile in Europatra società e religione, Franco Angeli, Milano1986.

VERGOTE A., Religione, fede, incredulità. Stu-dio psicologico, Paoline, Roma 1985.

VILLATA G., Giovani, religione e vita quotidiana,Piemme, Torino 1984.

Documents

MLADI I RELIGIJA - Srce