Download pdf - Richard a. Knaak - Diablo 3 - Kraljevstvo Sjene

7/27/2019 Richard a. Knaak - Diablo 3 - Kraljevstvo Sjene

http://slidepdf.com/reader/full/richard-a-knaak-diablo-3-kraljevstvo-sjene 1/130





[email protected]

3

prepuštale vodi da obavi njihov posao. To im također obroke čini mekima i podatnima, kako je prokletičarobnjak rekao s učenjačkom ravnodušnošću.Ljudi su imali spremnu užad. Kentril im je naredio da se postave. Ostali su još uvijek gnjavili ogromnuzmiju, čineći da zaboravi daje odavno mogla završiti ovaj susret jednostavnim uzmakom. Kad bi senajamnici još samo malo mogli osloniti na njezin jednostavni životinjski um -Gorst je od užeta napravio omču za bacanje. Nije čekao da Kentril izda naredbu, razumjevši već stojesatnik želio. Div je nepogrešivom preciznošću bacio omču, omatajući uže oko desnog roga.

"Oskal! Pokušaj baciti uže Hargu! Benjin! Baci to uže na drugi rog! Vas dvojica - pomozite s tim Gorstu!"Stout Oskal bacio je svoje uže prema malaksaloj, krvlju pro-močenoj prilici u behemotovoj guši. Hargoje uzaludno pokušavao zgrabiti ga, no bilo je prekratko. Zvijer s pipcima ponovno je zašištala i pokušalase povući, a samo ju je uže koje su držali Gorst i ostala dva čovjeka sprječavalo da se odmakne daleko."Benjin! Drugi rog, proklet bio!""Rec' mu da se prestane migoljit', pa hoću, satnice!"Oskal je ponovno bacio uže. Ovaj put gaje Hargo uspio zgrabiti. S ono snage što je imao, omotao gajeoko sebe.Cijeli je prizor podsjetio Kentrila na neku mračnu igru. Ponovno je opsovao samoga sebe stojeprihvatio ovaj ugovor i opsovao je Quov Tsina što mu gaje uopće i ponudio.Gdje je bio nečasni čarobnjak? Zašto nije dotrčao s drugima? Je li možda mrtav?Satnik je sumnjao da bi njegova sreća mogla biti tako dobra. Kakve god bile sadašnje Vizjereijeveokolnosti, one neće imati utjecaja na ovu očajnu situaciju. Sve je počivalo na Kentrilovim ionako

opterećenim plećima.Nekoliko boraca nastavilo je pokušavati raniti zmijolikočudovište na bilo koji mogući način. Nažalost,čvrsta koža zvijeri s pipcima sprječavala je one s kopljima i mačevima da učine ikakvu štetu, a dvastrijelca koji su se još trudili morali su paziti iz straha da ne probiju samog čovjeka kojeg su se nadalispasiti.Uže je zahvatilo lijevi rog. Satnik Dumon odupro se valu nade što ga je osjetio. Bila je jedna stvaruhvatiti čudovište, ali sada ga moraju privesti."Svi koji mogu neka zgrabe užad! Dovucite tu stvar na obalu! Bit će šeprtljavija i ranjivija na tlu!"Pridružio se drugima, vukući uže koje je bacio Benjin. Zvijer s pipcima je glasno šištala i iako je doneklejasno razumijevala opasnost s kojom se suočavala, još uvijek nije puštala svojeg zarobljenika. Kentril segeneralno mogao diviti takvoj žilavosti u bilo kojeg živog bića, ali ne i kad je život jednog od njegovihljudi na kocki."Vuci!" viknuo je satnik. Znoj nastao naporom učinio je da mu se smeđa košulja zalijepi za tijelo.

Njegove kožne čizme -njegove krasne kožne čizme koje je kupio s plaćom od posljednjeg ugovora -utonule su u blatno tlo pokraj rijeke. Unatoč četvorici ljudi na svakome užetu, trebala im je sva snagakoju su imali samo da povuku vodeni užas na obalu.Ipak su ga dovukli, a kad je veći dio zvijeri bio na tlu, napori najamnika su se udvostručili. Još malo isigurno će moći osloboditi svojega druga.Sad, kad je meta bila mnogo bliža, jedan od strijelaca nacilja."Čekaj -" bilo je sve stoje Kentril izustio prije nego se strijela zarila u lijevo oko.Zmijolikočudovište povuklo se unazad u agoniji. Otvorilo je svoja usta, ali ne dovoljno da bi omogućiloteško ranjenom Hargu da ispadne iako su ga dvojica ljudi vukla sa zemlje. Unatoč tome što nije imalaznatne udove, zvijer s pipcima toliko se krivila naprijed nazad daje stala vući sve svoje protivnikeprema mračnim vodama.Jedan od ljudi iza Gorsta se poskliznuo i povukao za sobom još jednoga. Stvorena neravnoteža srušila jei ostale najamnike. Benjinu je popustio stisak skoro se pritom srušivši na satnika.

Jednog oka oteklog i zakrvavljenog, zvijer s pipcima povukla se nazad u rijeku."Držite ga! Držite ga!" vikao je Kentril beskorisno. Između dva užeta koja su bila zahvatila rogove ostalasu samo petorica ljudi. Gorst, čije je veliko tijelo bilo gomila napregnutih mišića, držao se s činjenicomda sa sobom ima samo još jednog najamnika, no čak se i njegova golema snaga pokazalaneučinkovitom.Stražnja polovica divovskog reptila nestala je pod vodom.Izgubili su bitku, satnik je to znao. Nije bilo načina da povrate dovoljno sile da preokrenu struju. A Hargo, koji se nekako divlje održavao u životu i svijesti, očito je to znao jednako dobro kao i KentrilDumon. Njegovo je lice bilo krvavi kaos. Izvikivao je hrapave vapaje svima.Kentril neće dopustiti da ovaj čovjek ode na isti način kao stoje onaj prvi. "Benjin! Zgrabi ponovno uže!"

mailto:[email protected]




[email protected]

4

"Prekasno je, satnice! Nema ništ' - ""Zgrabi ga, rekao sam! "Istog trena kada je drugi borac poslušao, Kentril je otrčao do najbližeg strijelca. Strijelac je zapanjenostajao mlitave čeljusti i kože bijele poput kosti, gledajući razvoj sudbine svojeg nesretnog druga."Tvoj luk! Daj mi ga!""Satnice?""Luk, proklet bio!" Kentril ga je istrgao iz ruku zbunjenog strijelca. Satnik Dumon je dugo i naporno i

sam trenirao s lukomi među svojom raznolikom momčadi još se uvijek mogao uvrstiti kao drugi ili treći strijelac.Za ono što je sada kanio, Kentril se nadao da će imati oko najboljega.Bez oklijevanja, žilavi zapovjednik podigne luk istovremeno gledajući metu. Hargo je zurio u njega avapaji iznenada zapeše. Pogled u očima umirućeg čovjeka molio je satnika da brzo opali.Kentril i jest.Drvena strijela pogodi Harga u vrh prsa duboko se zarivši.Hargo, mrtav istoga trena, presamiti se učeljustima zvijeri.Ovaj čin potpuno je zatekao ostale najamnike. Gorst je otpustio svoj stisak. I ostali su sa zakašnjenjemotpustili ne želeći da budu slučajno povučeni.U sumornoj tišini, preživjeli su promatrali ranjenočudovište kako hitro tone u rijeku još uvijek šištećiod bijesa i boli, čak i dok mu je glava nestajala pod površinom. Hargove su ruke kratko lelujale iznadnaizgled nedužne vode, a onda iznenada i one ne-stadoše ispod površine.

Pustivši luk da padne, Kentril se okrene i udalji se odatle.Ostali su borci nervozno sakupili svoje stvari i pratili ga držeći se puno bliže jedan drugome. Postali suneoprezni nakon treće smrti i sada je jedan od njih to platio. Kentril je krivio ponajviše sebe jer je, kaosatnik družine, trebao bolje paziti na svoje ljude. Samo je jednom ranije bio prisiljen pribjeći ubijanjusvojeg čovjeka kako bi mu umanjio patnje, ali to je bilo na bojnom polju, a ne u nekoj nepodnošljivojludnici od džungle. Tada je čovjek ležao na tlu s ranom na trbuhu koja je bila tako velika daje satnik Dumon bio iznenađen da mu je ostalo išta života. Bilo je jednostavno tada uputiti smrtno ranjenogvojnika na počinak.Ovo ... ovo je bilo barbarski."Kentrile", začuo se Gorstov tihi glas. Za nekog tako masivnog, opaljeni div mogao je govoriti vrlo tihokad bi to izabrao. "Kentrile. Hargo -""Tiho, Gorst.""Kentrile -"

"Dosta." Od svih koji su bili pod njegovim zapovjedništvom tijekom proteklih deset godina, samo ga jeGorst ponekad zvao imenom. Satnik Dumon nikada nije ponudio takav izbor. Jednostavni divjednostavno je tako odlučio. Možda su zato postali najbolji prijatelji, jedini pravi prijatelji od svih onihkoji su se borili pod Kentrilom poradi novca.Sada je ostalo samo petnaest ljudi. Manje za podjelu navodnog blaga kojeg je Vizjerei nudio, no takođeri manje da brani grupu u slučaju nevolje. Kentril bi rado volio da ih je poveo više, no nije bio kadarpronaći više onih koji su prihvaćali ponudu. Sedamnaest očvrslih boraca koji su pratili njega i Gorstabili su svi koji su htjeli prihvatiti to mukotrpno putovanje. Novci koje mu je dao Quov Tsin ionako subili jedva dovoljni da ih isplate. A kad smo kod Tsina - gdje je on?"Tsin, proklet bio!" viknuo je rošavi satnik prema džungli. "Osim ako nisi pojeden, želim da se odmahpojaviš!"Bez odgovora.

Zureći kroz gustu džunglu, Kentril je tražio si

ćušnog magi

čara, no nigdje nije vidio

ćelavu glavu QuovTsina.

"Tsine! Pokaži se iliću narediti ljudima da stanu bacati tvoju dragocjenu opremu u rijeku! Onda možešotići razgovarati sa zvijerima i s njima raditi svoje neprestane proračune!" Od početka ovog puta,Vizjerei je zahtijevao stanku za stankom kako bi namjestio instrumente, nacrtao uzorke i bacio manječarolije, a sve ih je to navodno trebalo dovesti do njihova odredišta. Činilo se da Tsin zna gdje ide, nosve do sada nitko od ostalih, pa čak niti Kentril, nije to mogao reći.Visoki, prilično nazalni glas, zazove iz daljine. Niti on niti Gorst nisu mogli razaznati riječi, no obojica suodmah prepoznala blagoizvoljive tonove svojega poslodavca."Onamo", rekao je div upirući naprijed i lagano udesno od grupe.





[email protected]

5

Spoznaja da je čarobnjak ne samo preživio nego i potpuno ignorirao Hargovu sudbinu, zapalila je vatruu Kentrilu. I dok je išao naprijed, ruka mu je skliznula ka dršku ma ča. To stoje Vizjereikupio njihove usluge nije značilo da mu se moglo oprostiti što nije upotrijebio svoj dubiozni talent smagijom u očajničkoj nadi da se spasi zlosretni najamnik.Da, Kentril će imati dosta toga popričati s Quov Tsinom ..."Gdje si?" viknuo je."Ovdje, naravno!" prasnuo je Tsin odnekud iza gustiša. "Požuri sada! Protraćili smo toliko dragocjenog

vremena!"Protraćili, bijes satnika Dumona je porastao. Protraćili? Kao unajmljeni borac i lovac na blago, on jeznao daje način na koji je zarađivao za život značio svakodnevno riskirati smrt, no Kentril se uvijek ponosio time da unatoč tome zna vrijednost života. Uvijek je bilo onih sa zlatom, onih koji su nuđalibogatstva, koji su manje vrednovali cijenu koju su plaćali najamnički satnik i njegovi ljudi.Izvukao je polako mač iz toka. Svakim danom ovaj je put sve više i više nalikovao divljoj potjeri.Kentrilu je bilo dosta. Bilo je vrijeme da se prekine ugovor."To nije dobro", promrmljao je Gorst. "Trebao bi ga vratiti nazad, Kentrile.""Samo brini svoje brige." Nitko,čak niti Gorst ga nije obeshrabrivao."Kentrile -"U tom trenutku, objekt bijesa vitkog satnika izbi iz gustiša džungle. Kentrilu koji je bio visok neštopreko metar i osamdeset, Gorst se uvijek činio kao veličanstven prizor, no kako se visoko doimao div uusporedbi sa svojim zapovjednikom, tako se Dumon nadstirao nad Vizjereijem.

Legende su uvijek činile rasu čarobnjaka višom od ljudi, visokim prilikama s kapuljačama, obučenima ucrvenonarančaste plašteve prekrivene ranama koji su se zvali Turinnash ili "duhovni ogrtači". Malesrebrne rane koje su prekrivale većinu pozamašne odjeće navodno su štitile maga od manjih magičnihprijetnji pa čak, do određenog stupnja, i od nekih demonskih moći. Vizjerei je ponosno nosioTurinnash, skoro kao znak službe, simbol superiornosti. U svakom slučaju, iako je Ouov Tsin takođerima Turinnash plašt, na njegovom niti metar i pol visokom tijelu on jedva da je povećavao ikakav dojamo mističkoj moći. Slabašna, smežurana prilika s dugom sivom bradom podsjećala je Kentrila na nikogdoli njegova starog djeda - prema potonjemu nije gajio nikakove simpatije.Tsinove nakošene, srebrnosive oči zurile su preko njegova orlovskog nosa s očitim prezirom. Sićušnimag nije imao nikakvog strpljenja i očito nije uočavao da njegov vlastiti život visi o niti. Naravno, kaoVizjerei, on ne samo daje imao čarolije s kojima se mogao braniti, nego je i štap koji je držao u svojojdesnoj ruci također nosio zaštitne magije načinjene za bezbrojne prilike.Ipak, samo jedan brzi udarac, mislio je Kentril u sebi. Jedan brzi udarac i dokrajčio bih ovu licemjernu

malu žabu ..."Bilo je i vrijeme!" prasnuo je najamnički poslodavac. Za-tresao je jedan kraj štapa satniku u lice."Što vas je toliko zadržalo? Znaš da sam kratak s vremenom."/ više nego što misliš, ti brbljavi psu ... "Dok si ti lutao, gospodara Tsin, ja sam pokušavao spasitičovjeka jedne od onih vodenih zmija. Dobro bi nam bila došla tvoja pomoć""Da, pa, dosta ovog brbljanja!" Quov Tsin vratio je svoj pogled natrag na džunglu iza sebe. Vjerojatnonije čak niti čuo stoje Kentril upravo rekao. "Hajde! Hajde, brzo! Moraš vidjeti!"Kad se Vizjerei okrenuo, ruka satnika Dumona se podigla sa spremnim mačem.Gorst je položio svoju raku na raku svojega prijatelja. "Hajde da vidimo, Kentrile."Div je lagano stupio ispred satnika i tako učinkovito došao između Kentila i Tsinovih nezaštićenih leđa.Prva su dvojica krenula, a Kentril ih je nevoljko pratio.Mogao je čekati još nekoliko trenutaka.Prvo je Quov Tsin nestao među biljkama, a onda i Gorst. Kentril se uskoro našao u situaciji da si moračistiti put, no donekle je uživao zamišljaju

ći kako je svaka odsje

čena grana ili lijana magi

čnoo.y vat,.......Onda, bez ikakvog upozorenja, džungla je nestala. Rano večernje sunce osvijetlilo je predio pred njim

kako nije već dva tjedna. Kentril se uhvatio kako zuri u niz visokih, goletnih vrhova, početak golemoglanca koji je tekao uzduž i poprijeko Kehjistana i sezao čak još dalje na jug koliko je god oko moglovidjeti. A u daljini, odmah iznad istočnog podnožja osobito visokog i ružnog vrha, na samom južnom vrhuncuovog lanca, ležali su vremenom načeti, ispremiješani ostaci nekoć moćnog grada. Ostaci golemogkamenog zida što su okruživali cijelu istočnu stranu još uvijek su se mogli razaznati. Nekoliko snažnihgrađevina nesigurno je stajalo u samome gradu. Jedna, vjerojatno dom vladara izgubljenog kraljevstva,





[email protected]

6

stajala je ukotvljena na golemoj visoravni. Nesumnjivo je nekada omogućavala gospodaru kraljevstvapogled na cijelo njegovo područje.Iako se džungla djelomično gubila u ovome kraju, bujno raslinje još je uvijek prekrivalo većinukrajolika a s vremenom je napalo i same ruševine. Ono što nije prekrilo, dobrano su nagrizli prirodnielementi. Erozija je rasparala dio sjevernog dijela zida i uzela sa sobom dobar dio grada. Dalje unutra,golemi komad planine srušio se na unutrašnjost grada.Kentril nije mogao zamisliti daje bilo gdje unutra ostalo puno toga netaknutog. Vrijeme je uzelo svoj

danak u ovome drevnome mjestu."Ovo bi trebalo malo ublažiti tvoj bijes, satnice Dumon", iznenada je rekao Quov Tsin očiju uprijetih naprizor pred njima. "Prilično.""Kako to misliš?" Spustivši mač, Kentril je motrio ruševine donekle s nelagodom. Osjećao se kao da seupravo nametnuo mjestu u kojem su se čak i duhovi kretali nespokojno. "Je li to to? Je li to -"'"Svjetlo među svjetlima'? Najčistije od kraljevstava u svoj povijesti svijeta, sagrađeno na samomobronku visoke planine zvane Nymyr? Da satnice, eno ga stoji i, upravo na vrijeme za naše potrebe, akosu moji proračuni točni!"Iza Kentrila se začuše uzdasi. Ostali su ih napokon sustigli, točno na vrijeme da čuju čarobnjakoveriječi. Svi su znali legende o kraljevstu zvanom od davnina Svjetlom medu svjetlima, mjestu o kojem sepripovijedalo da je jedino kraljevstvo u koje se boji ući tama Pakla. Svi su znali njegovu priču, čak itamo daleko, u Zapadnim kraljevstvima.Ovdje je bio grad koji su obožavali oni koji su slijedili svjetlo. Ovdje je stajalo čudo kojim su vladali

časni i ljubazni gospodari koji su vodili duše svih prema Nebesima.Ovdje je bilo kraljevstvo tako čisto, govorile su priče, da se na posljetku cijelo uzdiglo iznad smrtneravni, a njegovi stanovnici nadišli ograde smrti i uzdigli se da se pridruže anđelima."Gledaš prizor vrijedan gubitka tvojih ljudi, satnice", pro-šaptao je Vizjerei upirući jednu koštunjavuruku prema ruševinama. "Jer sada si jedan od rijetkih sretnika koji je ikada pasao oči načudesimaprošlosti - na mitskome, izgubljenom Urehul"je alabasternu kožu lišenu čak i najmanjeg nesavršenstva, dugu kestenjasto crvenu kosu koja je padaladobro ispod savršeno zaokruženih ramena i oči najdublje smaragdno zelene boje. Da nije biloistočnjačkog izraza njezina lica, zamijenio bi je za neku od strastvenih djeva svojeg gorštačkog doma.Bila je prelijepa, sve stoje umorni, ratom nagrizeni pustolov poput Kentrila sanjao svake noći tijekomnevinosti svoje mladosti - i još je uvijek to činio do današnjega dana.Šteta što je bila mrtva nekoliko stotina godina.Premećući među prstima drevni broš na koji se skoro doslovno spotaknuo, Kentril je kradomice

proučavao svoje drugove u blizini. Oni su nastavili svoj težački posao u potpunom neznanju o njegovupronalasku, tražeći među okrhnutim, zaraslim ruševinama sve što bi bilo od vrijednosti. Dosad je lovna blago bio potpun neuspjeh, barem što se Kentrila ticalo. Radili su tu, petnaest jakih ljudi, sredostataka jednog od najopjevanijih gradova, a ukupni zbroj tri dana teškog napora bila je mala vrećahrđavih, ulubljenih i većinom polomljenih predmeta sumnjive vrijednosti. Broš s vrlo zamršenimdetaljima predstavljao je najveći dosadašnji pronalazak, a čak niti on neće platiti više od dijela njihovogmukotrpnog putovanja u ovu buhama napadnutu nekropolu.Nitko nije gledao u njegovom smjeru. Odlučivši daje zaslužio barem jedan broš, Kentril spusti predmet u vrećicu za pojasom. Kao vođa najamnika imao bi ionako pravo na dodatni dio blaga, pa rošavizapovjednik nije osjećao grižnju zbog onoga što je učinio."Kentrile?"Satnik pregrize svoj strah. Okrenuvši se, suočio se s onimuspijevao kretati u tišini kad bi tako htio, unatoč svojoj volovskoj pojavi.

Prošavši rukom kroz kosu, Kentril se pokušao pretvarati da nije učinio ništa loše. "Gorste! Mislio samda ćeš pomagati našem voljenom poslodavcu s njegovim alatom i opremom za proračune! Što te dovodi

ovamo?""Magijski čovjek ... te želi vidjeti, Kentrile." Gorst je imao smješak na svojem okruglom licu. Magija ga jefascinirala kao malo dijete i iako je dosad Vijzejeri pokazao malo od čarolija, primitivni je najamnik,činilo se, uživao u neshvatljivim i zagonetnim napravama i predmetima koje je Quov Tsin ponio sasobom."Reci mu da ću doći za kratko.""Želi te vidjeti sada", odvratila je brončana prilika glasom čovjeka koji ne može razumjeti zašto netkone bi odmah poželio požuriti da sazna što to Vizjerei hoće. Gorst je čvrsto vjerovao da je neminovno





[email protected]

7

pokazivanje nekog čudesnog prizora čarolije, i odugovlačenje njegova prijatelja značila je samoproduživanječekanja.Svjestan uzaludnosti odugovlačenja i iznenada shvaćajući da je on imao razloga razgovarati sVizjereijem, satnik Dumon slegne ramenima. "U redu. Idemo vidjeti magijskogčovjeka."Kad je krenuo uz Gorsta, div iznenada upita: "Mogu li vidjeti, Kentrile?""Vidjeti što?""Ono što si našao."

Kentril je skoro zanijekao da je išta našao, no Gorst ga je znao bolje od ikoga. Uz laganu grimasuizvukao je broš i držao ga na dlanu tako da gaje samo najamnik mogao malo vidjeti.Gorst mu podari široki cerek. "Lijepo.""Slušaj - " poče Kentril. Ali golemi borac već bijaše odmakao ostavljajući satnika da se osjeća glupo u svojem pokušaju izlike.Nikada nije u potpunosti znao što Gorst misli, no činilo se daje za njegova prijatelja stvar s brošomzadovoljena i sad su morali ići dalje. Gorstov "magijskiije čekao i bio očigledno daleko zanimljiviji drugu; vođe od nekakve slike stoljećima mrtve ženske. J'i su Tsina kako nestrpljivo obilazi oko hrpe kamenja,naprava i ostalih alata njegovog nečasnog zanata. Pomalo ćelavi čarobnjak črčkao bilješke popergamentu na pomoćnome stolu kojeg je njegova unajmljena posada ranije postavila. Danas se činioosobito zainteresiran za zurenje kroz okular uperen u sam vrh Nymyra, a zatim bi konzultirao dronjavisvitak. Kad su se približili, Kentril gaje čuo kako se veselo cereka, a onda se ponovno naginje nad svitak.

Vizjerei je posegnuo za napravom koja je najamniku najviše nalikovala na sekstant osim što ječarobnjak očito učinio neke promjene u izvedbi. Kad su mu košćati prsti dotakli predmet, Quov Tsin jeprimijetio par." Ah! Dumon! I vrijeme je! I, je li vaš zadnji dan posla urodio išta većim plodom od prethodnih?""Ne ... upravo je onako kako si rekao. Dosad nismo našli nešto više od smeća." Kentril je odlučio nespominjati broš. Kakve je bio sreće, Tsinće pronaći neku vrijednost u tom predmetu i prisvojiti ga."Nema veze, nema veze! Dopustit ću tebi i tvojoj grupi da pretražujete uglavnom da vas držim podaljeod sebe sve dok ne budu gotova konačna tumačenja. Naravno, da ste išta našli, to bi bio plus no,dugoročno, ne smeta me nedostatak uspjeha."Možda čarobnjaku nije smetalo, no najamnici su sigurno mrmljali. Kentril je svojim pratiocima premariječima Vizjereija obećao puno, i neuspjeh će se objesiti na njegov vrat čak više nego na Tsinov."Slušaj čarobnjače", promrmljao je. "Dovoljno si nas platio da prođemo ovo ludilo, ali si također obećaomnogo više. Ja osobno mogu otići doma iz ovih stopa i biti sretan što sam samo napustio ovo mjesto, no

ostali očekuju više. Rekao si da ćemo naći blago, obilne hrpe blaga u ovoj drevnoj ruševini, ali dosad mi- ""Da, da, da! Sve sam prije objasnio! Jednostavno nije pravo viiieme! Uskoro, doduše* uskoro!"................Kentril je pogledao Gorsta koji je slegnuo ramenima. Svrativši pogled nazad na maga, satnik Dumonzareži: "Rekao si mi neke lude stvari, Vizjerei, i one postaju sve luđe kako ovo teče dalje! Zašto jošjednom ne objasniš meni i Gorstu što imaš na umu, ha? Ijednom to malo pojasni.""To bi bilo gubljenje mog vremena", odbrusio je sitničarobnjak. Vidjevši kako se Kentrilovo lice još višemrači, ozlojeđeno uzdahne. "U redu, no ovo je zadnje da pričam o tome! Vi već znate legende oblaženosti onih koji su živjeli u gradu tako da se neću gnjaviti da to ponavljam. Ići ću ravno na vrijemenevolja -hoće li to biti dosta?"Oslonivši se o veliki komad krša koji je nekoć činio dio velikog zida, Kentril prekriži ruke, a onda kimne."Kreni odatle. To je kada tvoja priča postaje malo previše fantastična za moj ukus.""Najamnik je kritičar." Svejedno, Quov Tsin je prekinuo svoj posao i počeo priču za koju je satnik

Dumon smatrao daje možeč

uti stotinu puta i još je u potpunosti ne razumjeti. "To je počelo tijekomvremena ... vremena poznatog onima od nas vičnijima vještinama i bitci između svjetla i tame ...

vremena znanog kao Sinski rat."Očvrsnut tijekom godina, Kentril si nije mogao pomoći nego slegnuti ramenima kad god bi Vizjereiizustio te dvije posljednje riječi. Sve dok nije sreo Tsina, nikadčak nije bio ni čuo za te legende, no neštou vezi mitskoga rata o kojemu je njegov poslodavac govorio, punilo je najamnikovu glavu vizijamadijaboličnih demona koji žele povesti smrtni svijet putem izopačenja, vodeći sve u Pakao.Sinski rat nije vođen kao normalni ratovi jer su ga vodili sama Nebesa i Pakao. Istina, arkanđeli idemoni stajali su jedni nasuprot drugih poput dvije vojske, no bitke su se najčešće odvijale iza scene,iza očiju smrtnika. Navodni se rat također protezao stotinama godina - jer što su godine besmrtnim





[email protected]

8

bićima? Kraljevstva su nastajala i padala, izrodi poput Bartuca, Krvavog kneza, došli su na; vlasti biliporaženi -a rat je i dalje trajao. A zarana je u toj borbi čudesni Uvreh postao središnjom bojišnicom."Svi znaju za Urehovu veličinu u tim danima", nastavio je ćelavi čarobnjak. "Izvor svjetla, vodeća siladobrih u tim teškim danima, a to je, naravno, privlačilo pažnju ne samo arkanđela nego i samihgospodara Pakla, Vrhovnih Zala."Vrhovni Zli. U kojoj god netko zemlji bio rođen, bilo u džunglama Kehjistana ili u hladnijim,

stjenovitijim predjelima Zapadnih kraljevstava, svi su znali za Vrhovne Zle, tri brata koja su vladalaPaklom. Mephisto, gospodar Mržnje, Baal, gospodar Uništenja, donositelj kaosa.Diablo.Diablo, možda najstrahoviti) i, konačna manifestacija užasa, noćna mora ne samo djece nego i iskusnihratnika koji su se nagledali užasa što su ih sami ljudi mogli proizvesti. Diablo je bio taj koji je najvišepogledavao na svijetli Ureh iz svojeg monstruoznog carstva, onaj koji je bio najviše uvrijeđen njegovimslavnim postojanjem. Red je mogao biti uspostavljen nakon kaosa koji stvori Baal, a mržnju Mephistamogao bi svladati bilo koji čovjek koji ima snagu, ali nemati straha od samoga straha - u takvu stvarDiablo nije mogao vjerovati niti podnositi."Zemlje oko Ureha postajale su sve tamnijima sa svakom godinom, satnice Dumon. Stvorenja izopačenazlom ili rođena ne u ovome svijetu napadala su one koji su putovali prema i od gradskih zidina.Zlokobne magije uvlačile su se gdje su mogle, jedva odbijane čarobnjacima kraljevstva." A sa svakim porazom naroda Ureha, dodao je Vizjerei, Diablo je postajao sve odlučniji. On će srušiti

čudesni grad i načiniti njegove stanovnike robovima Pakla. Sviće vidjeti da niti jedna sila smrtne ravnine može podnijeti najnečasnijeg od Vrhovnih Zala."Došlo je do točke kada se nitko nije usuđivao putovati u grad, a malo ih je moglo pobjeći iz njega.Rečeno je da je tada gospodar kraljevstva, pravedni i dobri Juriš Khan, skupio svoje velike svećenike imase i naredio da čine što mogu da SDase.svoL..narod jednom zauvijek. Legenda kaže daje Juriš Khanu bilo podareno viđenje arkanđela koji mu jeobjavio da su sile odozgor vidjele kušnje svojih najčasnijih sljedbenika i da su se osjetile potaknutimada im jamče naj veličanstvenij a nebesa sve dok si ljudi postavljaju u zadaću da ih dosegnu." Quov Tsinimao je skoro ushićen izraz na svojem smežuranom licu. "On je ponudio narodu Ureha sigurnost samihNebesa."Gorst je zaroktao. Bio je to njegov način izražavanja otvorenog strahopoštovanja prema ovim riječima.Kentril je zadržao mir, no imao je problema zamisliti takovu ponudu. Arkanđeo je otvorio sama vrataNebesa smrtnicima Ureha, otvorio im je mjesto u koje se čak ni tri Vrhovna Zla zajedno ne bi mogli

nikako probiti. Sve što su ljudi morali učiniti bilo je naći put do tamo."Pravi potez", ubacio se najamnički satnik ne bez nekog sarkazma. '"Evo nas, ali morate naći vlastitidobar put da dođete do nas.'""Tražio si priču, Dumone - želiš liju ili ne? Ja imam daleko važnija posla nego da tebe zabavljam.""Samo naprijed, čarobnjače. Pokušat ću svoje strahopoštovanje držati zauzdanim."Uz prezrivi frktaj, Tsin je rekao: "Arkanđeo je došao još dva puta u snove Juriša Khana, svaki puta sjednakim obećanjem i svaki puta s nekim tragovima kako bi se to čudo moglo ostvariti ..."Vođen ovim viđenjima, gospodar Khan tjerao je čarobnjake i svećenike na napore koje nitko prije nijepretpostavljao. Arkanđeo je ostavio nagovještaje koje je mogao ostaviti o tome što je trebalo učiniti, noograničenja njegova postojanja branila su mu da podari smrtnicima išta više od toga. Ipak, s vjeromNebesa za sobom, Ureh je posvetio svoje napore postignuću ovog čudesnog zadatka. Znali su što im jeponuđeno i znali su kakva sudbina će ih vjerojatno zadesiti ako ne uspiju.Ono malo što mi znamo o tome razdoblju dolazi od Gregusa Mazija, jedinog stanovnika Ureha kasnije

nađ

enoga. Jednog iz kruga maga uključenih,u bacanje velike

čarolije.pretpostavlja da je on u zadnji tren vjerojatno posrnuo u svojoj vjeri jer kad su čarobnjaci i svećenici

napokon otvorili put u Nebesa - nikad nije rečeno kako - Gregus Mazi nije poveden s ostalima.""Čini se da nije baš pošteno.""Od njega", nastavio je Quov Tsin potpuno ignorirajući Ken-trila, "znamo da je u tome trenutkustrahovito crveno svjetlo okružilo Ureh prekrivajući sve u njemu uključujući i same zidove koji su gaokruživali. Dok je Gregus - još uvijek pod dojmom toga stoje izostavljen - promatrao, činilo se da sedrugi grad izdiže iznad prvog. Pravi ali vječni blizanac Ureha ..."Pred širokim netremičnim očima nesretnoga čarobnjaka široki fantazmagorični prizor lebdio je ponadsmrtne kore. Čak i s mjesta na kojem je stajao, Gregus Mazi mogao je vidjeti plamen baklji. Mogao je čak





[email protected]

9

vidjeti nekoliko prilika kako stoje na sablasnim grudobranima. Njemu se činilo da je duša Urehanapustila smrtnu ravan jer kad je pogledao napuštene zgrade oko sebe, već su se bile počele mrviti irušiti kao daje iz njih bila isisana sama supstancija ostavljajući jedino brzo raspadajuće kosture. A kada je usamljena prilika pogledala još jednom, vidio je kako treperavi grad postaje još nestvamiji.Grimizna je aura zasjala postajući skoro svijetlom poput sunca koje upravo bijaše zašlo. Gregus Mazizaklonio je oči samo na sekundu, a u toj sekudni veličanstveno viđenje lebdećeg Ureha izblijedi."Gregus Mazi je ostavljen kao slomljen čovjek, satnice Du-mon. Pronašli su ga sljedbenici Rathme,

nekromanti iz duboke džungle i brinuli se za njega dok mu um nije dovoljno zacijelio. On ih je ondanapustio s opsesijom koja je već rasla u njegovu srcu. Ipak će se pridružiti svojoj obitelji i prijateljima.Čarobnjak je putovao svuda po svijetu u potrazi za onim što je trebao jer, iako je bio dijelom čarolijekoja je omogućila narodu Ureha da uzađe na Nebesa, on nije znao sve.""Dođi do poante, Tsine, poante zašto smo mi uopće ovdje.""Kreten." Mrkog pogleda, prilika u plastu nastavi. "Dvana-. figt godinamajcan, Ureha, Gregus MmLumUose;.u svo.iu napuštenudomovinu. U svojemu bdijenju ostavio je svitke i knjige, sve znakove svojih studija. Ostavio je bilješketu i tamo većini kojih sam ušao u trag. Dvanaest godina poslije Ureha, Gregus Mazi vratio se naruševine ... i jednostavno nestao."Kentril je počešao svoj brk. Imao je vrlo realni odgovor na sudbinu drevnog čarobnjaka. "Pojela gaježivotinja, ili je imao nezgodu.""I ja bih isto pomislio, dragi moj satnice, da nisam rano tražeći pribavio ovo."

Quov Tsin posegao je u oveću vreću u kojoj je držao većinu svojih dragocjenih bilježaka i izvukao starisvitak. Pružio ga je Kentrilu koji gaje nevoljko uzeo.Satnik Dumon odmotao ga je onoliko nježno koliko je mogao. Pergament je bio krhak, a pismo ispisanona njemu ružno je izblijedjelo, no, uz napor, mogao gaje razaznati. "Ovo je napisao čovjek izWestmarcha!""Da ... najamnički satnik koji je putovao s Gregusom Ma-zijem. Nalazim i ironičnim i možda znakovitimšto si mi ti prišao kada sam odaslao vijest o mojoj ponudi onima koje bi moglo zanimati. Vidim kaousud što nas dvojica pratimo tragove mojeg prethodnika i toga čovjeka."Pokazalo se da je "taj čovjek" Humbart Wessel, veteran s, nasreću, čistim rukopisom. Kentril jeodgonetao odlomke isprva ne nalazeći ništa."Prema dnu", ponudio je Tsin.Vitki najamnik ponovno je pročitao taj dio starog svitka koji je Humbart Wessel očigledno napisaogodinama nakon događaja.

Sedmoga dana, blizu večeri, prolaz je počeo, gospodar Mazi se ponovno približio rubu ruševina. Kažemmu ja da ovaj put ne vidje dobrog kraja i mi trebamo ići, no on kaže on je siguran ovaj puta. Sjena ćedotaći u baš pravom kutu. Mora.Gospodar Mazi obećao je puno zlata nama i još jednu ponudu koju nitko tamo ne htjede prihvatitikoliko god se smatrali vrijednima. Odletjeti u Nebesa ... sad sam stariji i još je ne bihSjena je stigla kako je rekao, Nymyrova ruka posegnula iz starog Ureha. Mi smo gledali, sigurni kaoprije da smo bili u luđačkoj misiji. Aah, kakve smo lude bili da to povjerujemo!Sjećam se sjene. Sjećam se treperenja. Kako su ruševine iznenada ponovno izgledale žive. Kako susvjetla sijala iznutra! Zaklet ću se još uvijek da sam čuo glasove naroda, no nisam nikog vidio!"Dolazim ..." Bile su to posljednje riječi gospodara Mazija, ali doduše ne nama. Sjećam ih se još uvijek isjećam se kako smo mislili da vidimo kriješ zlata o kojem nam je stalno iznova pričao - ali nijedančovjek ne uđe. Nijedan čovjek ne htjede slijediti. Gospodar Mazi otišao je sam.

Bivakovali smo tamo, slušali glasove, slušali kako neki od njih zovu nas, tako sečinilo. Nitko od nas nijehtio ići, doduše. Sutra ja kažem drugima, sutra kad gospodar Mazi izađe i sve se pokaže dobro, mi ćemo

ići unutra i dobiti svoj dio. Jedne noći, nije važno. A ujutro, sve što smo vidjeli bile su ruševine. Bez svjetala. Bez glasova.Bez gospodara Mazija.Lorde Hyram, ja ovo pišem kako sam obećao i ide u Zaka-rum -Satnik Dumon je odmotavao svitak tražeći još."Nećeš vidjeti ništa. Ono malo što je ostalo poslije ovog odlomka govori o drugim stvarima i nije me seticalo. Samo ova stranica."





[email protected]

10

"Nekoliko redaka koje je načrčkao stari ratnik? To nas dovodi skroz ovamo?" Kentril je poželio bacitipergament u Tsinovo ružno lice."Kreten", ponovio je Quov Tsin. "Ti vidiš riječi ali ne možeš čitati između njih. Zar ne vjeruješ jednomod svojih? " Odmahnuo je čvornatom rukom. "Nema veze! Ovo je bilo samo da pokažem jednu stvar.Gregus Mazi pronašao je put u Ureh starine,Ureh koji je izgubio dvanaest godina ranije - a mi možemo učiniti isto to!"Kentril se prisjetio rečenice o zlatu, istom onom zlatu koje ga je uopće i namamilo u ovu ludost. No,

također se sjetio kako su Humbart Wessel i njegovi ljudi bili previše uplašeni da iskoriste priliku kadase konačno ukazala. "Još nemam želju da idem u Nebesa, čarobnjače."Sićušni Tsin frkne. "Nemam ni ja! Neka bude Gregusu Ma-ziju ovaj put, ali ja tražim zemaljskijenagrade. Kad su jednom uzašli, ljudi Ureha neće trebati predmete koje su skupili za svojih smrtnihživota. Sve vrijednosti, knjigečarolija, talismani... ostat će za njima.""Zašto onda nismo ništa našli?""U rukopisu Humbarta Wessela nalaze se tragovi! Da ti smrtnici uzađu, Juriš Khan i njegovi čarobnjacimorali su baciti čaroliju koja nije nalik niti jednoj drugoj. Morali su premostiti jaz između ove ravni iNebesa. Radeći to, stvorili su mjesto između -u obliku tog zasjenjenog Ureha kojeg je Gregus ponovnootkrio godinama kasnije!"Satnik Dumon pokušao je pratiti magovo umovanje. Zlato koje im je obećao nije postojalo u ovimruševinama već u leb-dećem prividu koji je opisao nekadašnji najamnički vođa, duhovnome gradu.Bacio je pogled na krš, sve što je ostalo od fizičkog Ureha. " Ali kako možemo doseći takvo mjesto čak i

ako postoji? Kažeš da nije dio našeg svijeta nego između našeg i - i -""I Nebesa, da", dopuni ga Vizjerei. Vratio se svojim napravama i zurio kroz jednu. "Gregusu Mazijutrebalo je više od desetljeća da to učini ali, zahvaljujući njemu, moji su proračuni, kad sam imao praveinformacije, uzeli tek tri godine. Točno znam kada će se pojaviti!""Vraća se ponovno?"Tsinove su se oči raširile i on podari Kentrila sumnjičavim pogledom. "Naravno! Zar nisi obraćaopozornost na ništa od onoga što. sam,li_ govorio?"..."Ali - ""Dosad sam ti već rekao više nego dovoljno, satnice Dumon, i stvarno se moram vratiti svome poslu!Pokušaj me ne gnjaviti ponovno osim ako je apsolutno neophodno, jesi razumio?"Škrgućući zubima, Kentnl pojasni. "Ti si mene zazvao, Vizjerei.""Jesam li? Oh, da, naravno. To sam ti želio reći. Sutra je navečer."Sve se više vitki satnik pitao govore li on i Quov Tsin uopće istim jezikom. "Stoje sutra navečer,

čarobnjače?""O čemu smo upravo razgovarali, kretenu! Sjena stiže sutra navečer, sat prije noći!" Tsin je ponovnopogledao u svoje bilješke. "Neka bude sat i četvrt, da budemo sigurni.""Sat i četvrt... " promrmljao je satnik zatečeno."Upravo tako! Odi sad!" Ćelavi Vizjerei ponovno postade zaokupljeni svojim poslom. Promatrajući ga,Kentril shvati daje slabašni lik već potpuno zaboravio prisutnost dvojice boraca. Jedina stvar koja jenešto značila Quov Tsinu, jedina stvar koja je postojala za njega bio je izgubljeni, legendarni Ureh.Kentril se povukao iz blizine smežuranog maga. Misli su mu brzale. Sada je znao daje stvarno pratioluđaka. Sve priče o zlatu iz prošlosti učinile su da satnik pretpostavi da Tsin zapravo misli da jebogatstvo grada skriveno u nekom skrovištu čije se mjesto može utvrditi jedino smjerom sjena ujednom trenutku dana. Nikad nije zaista razumio daje Vizjerei doslovno lovio kraljevstvo duhova,mjesto koje nije od ovoga svijeta.Doveo sam nas ovdje da lovimo fantome ...

No što ako je Tsin bio u pravu? Što ako je u legendi o gradu bilo zrnce istine? Nebesa nemaju potrebe zazlatom. Možda je, kako je čarobnjak tvrdio, sve bilo ostavljeno tamo da se uzme.Ipak, Humbartu Wesselu nije bila ponuđena ta mogućnost niti je ijedan njegov čovjek riskirao ući usjenovito kraljevstvo.Ruka Kentrila Dumona sklizne u vrećicu za pojasom izvlačeći iz nje elegantni broš što gaje pronašao. Zaženu koju je prikazivao, on bi rado putovao u Ureh nejako to ne uspije, nešto od vrijednoganakita iz njezina kućanstva ili isto to od nekog drugog bogatog građanina opjevanog kraljevstvajednako bi ga zadovoljilo. Ionako će teško itko od vlasnika to ikad više trebati.Zayl je s puno nespokoja sa svojega položaja povrh rušev-nog stražarskog tornja promatrao grupunajamnika. Ljudi ispod kretali su se po ruševinama poput malog ali odlučnog roja mrava. Prolazili su





[email protected]

11

kroz svaku pukotinu, pretraživali ispod svakog kamena, nastavljajući iako je bilo očigledno da im jeuspjeh mršav.Blijede kože i učenog izraza koji je više odgovarao lučkome činovniku nego dobro obučenom iiskusnom nekromantu, Zayl je promatrao novopridošlice od njihova dolaska. Nijedan od tekstova kojeje čitao nije predviđao dolazak ovih uljeza, a s tako opasnim preklapanjem, Zayl je osjećao da ovo nijepuka slučajnost.Sljedbenici Rathme uvijek su najbrižljivije tretirali Ureh. U njemu su osjećali neku delikatno održavanu

ravnotežu među različitim ravnima postojanja. Zayl je poznavao legende isto tako dobro kao i bilo tkodrugi i malo je poznavao povijest iza njih. Ureh ga je uvijek privlačio, većinom na nezadovoljstvo i očajnjegovih mentora. Vjerovali su mu opčinjeni spoznajom velikih čarolija koje su upotrijebljene i moćikojom netko može zavladati ako nauči kako ih ponovno stvoriti. Na posljetku, čarobnjaci drevne zemljezamaglili su crte između života i smrti daleko više nego što je ikoji nekromant mogao ikad i sanjati.Zapravo, ako su legende govorile istinu, onda je narod Ureha u potpunosti mimoišao smrt, a to je išloprotiv svega u učenjima Rahme.Zayl sa svoje strane nije želio naučiti tajne tih maga, no nije se baš ni trudio reći svojim učiteljima tučinjenicu. Ne, nekromant čistog lica koji je sada promatrao najamnike sivim očima u obliku bademaželio je nešto potpuno drugačije.Zayl je želio općiti sa samim arkanđelima i moćima iza njih."Poput štakora koji prebiru po smeću", narugao se visoki glas njemu s boka.Bez gledanja u govornika, nekromant odgovori: "Ja sam više mislilo na mrave."

"Štakori su oni eto što, kažem ja ... a ja bih trebao znati, jer nisu li oni oglodali moje noge i ruke, a ondaiskopali popriličnu rupu kroz moja prsa? Ova rulja izgleda isto kao što su i te zvijeri izgledale!""Oni ne bi trebali biti ovdje u ovo vrijeme. Trebali su ostati podalje. To bi bilo zdravorazumski."Zavlov se pratioc nasmijao. Bio je to šuplji zvuk. "Ja nisam imao dovoljno pameti iako sam znao više!""Ti nisi imao izbora. Jednom tako dotaknut Urehom, morao si se na posljetku vratiti." Nekromant skapuljačom gledao je iza najamnika, promatrajući područje odakle je upravo stigao onaj koji im jeočigledno bio satnik "S njima je čarobnjak. Nije izašao na otvoreno otkako su stigli ovamo, ali mogu gaosjetiti.""Smrdi tako užasno, zar ne? Volio bih kad bih još uvijek imao nos.""Osjećam njegovu moć ... i znam da on osjeća moju iako možda ne zna gdje je izvor." Zayl se malopovukao a onda ustao. Pljačkaši grobova ga neće moći vidjeti sa svojeg mnogo nižeg položaja. "Niti onniti njegovi plaćeni podanici ne smiju se miješati.""Što kaniš učiniti?"

U crno odjeven oblik nije odgovorio. Umjesto toga, posegnuo je za malim nizom predmeta koji su prijebili postavljeni pored njega. U vrećicu koju je držao pri ruci, za svojim pojasom, otišao je izrezbarenibodež od slonovače, dvije svijeće skoro do-gorjele u lokvice od voska, malena bočica koja je sadržavalagustu grimiznu tekućinu i ljudska lubanja bez čeljusti u središtu hrpe."Nježno sada", rugala se lubanja. "Prilično smo visoko! Ne bih želio ponoviti taj pad!""Tiho, Humbarte." Zayl je položio opskurni predmet u vrećicu, a onda potonju zavezao. Završivši svojposao, bacio je posljednji pogled dolje na lovce na blago razmišljajući o njihovim sudbinama.Ovako ili onako, njima ne smije biti dopušteno da sutra budu ovdie. kako zbog niesa tako i zboe niihsamih.ap'tane Dumon ..."Kentril se prevrnuo u snu pokušavajući se udobnije smjestiti na kamenitom tlu ispod deke. Samo jeQuov Tsin imao šator, a najamnici su bili više privikli nositi se s vremenom. Ipak, područje okoruševina Ureha činilo se najnemirnijim, najčudnijim mjestom za pokušaj odmora, čak i tako očvrslim

borcima. Diljem bivka satnikovo je bacakanje i okretanje bilo ponavljano od strane svakogč

ovjeka,osim Gorsta koji bi najvjerojatnije mogao mirno drijemati i na krevetu od trnja."Kap'tane Dumon ...""Mmm? St - ?" Kentril se uzbunio i polako podigao na lakat. "Tko je tamo?"Gotovo pun mjesec sijao je takvim sjajem da mu je očima trebalo malo vremena da se prilagode natamu. Kentril je pogledao uokolo i opazio prilike koje su hrkale oko niskih vatri. Iz čarobnjakovogšatora hrkanje se čulo osobito glasno."Prokleto mjesto ..." Najamnik je ponovno spustio glavu. Bit će mu drago kada napuste ruševine. Čak nibojno polje ga nije ostavljalo tako osjetljivim."Kap'tane Dumon ..."





[email protected]

12

Kentril je odmotao svoju deku, a ruka mu je već bila na dršku bodeža kojeg je uvijek nosio za opasačem.Kosa na potiljku mu se naježila, a hladan znoj oblio je vođu najamnika dok se fokusi-rao na priliku kojase nalazila samo nekoliko metara njemu s desna, priliku koja sekundu ranije nije stajala tamo.To otkriće samo po sebi ne bi zasmetalo satniku jer se i sam mogao kretati s krajnjom pritajenoš ću. Noono što mu je toliko oduzelo hrabrost, domjere da mu jebodež skoro ispao iz drhtegijiprstiju, imalo je veze s činjenicom da onaj koji mu je bio sučelice nije mogao biti nitko drugi do nesretniHargo.

Sučelice je možda neprikladni i nesretni izbor riječi jer Hargo više nije imao dobar dio svog lica. Desnastrana glave bila mu je otkinuta, otkrivajući lubanju i natruli mišić. Jedno oko bilo je potpunoizgubljeno, duboki crveni i crni krater bilo je sve što je ostalo. Najamnikova nečista brada uokviravalaje uvijeno otvorena usta da bi otkrila mrtvački cerek, a preostalo oko zurilo je u Kentrila gotovooptužujući.Ostatak Harga nije prošao ništa bolje. Desna ruka bila je oglo-dana odmah ispod ramena, a prsa i trbuhbili su široko rasparani, otkrivajući rebra, crijeva i više. Od odjeće su ostali samo dronjci, naglašavajućijoš više užasnu sudbinu čovjeka."Kap'tane Dumon ..." zaškripao je monstruozni posjetitelj.Sada bodež jest iskliznuo. Kentrilovi su prsti omlohavljeni. Osvrnuo se uokolo, ali nitko ne bijašeuzbunjen ovim monstruoznim viđenjem. Svi ostali bijahu u snu."Har-Hargo?" na posljetku je uspio."Kap'tane Dumon ..." Les se zagegao naprijed nekoliko koraka dok je voda iz rijeke još uvijek kapala s

napola proždranog tijela. "V? ne bi smjeli biti ovdje ..."Što se Kentrila dosad ticalo, trebao bi biti u Westmarchu opijajući se namrtvo u svojoj omiljenojtaverni. Bilo gdje na svijetu osim tu gdje je sada stajao."Morate otići kap 'tane" nastavio je Hargo ignorirajući činjenicu daje njegovo vlastito grlo bilorazjapljena rupa sa strane koja mu stoga ne bi trebala omogućavati da uopće govori. "Uovome mjestuima smrti. Uhvatila je mene, a uhvatit će i vas sve ... sve vas..."Dok je upozoravala Kentrila, izrovarena je prilika podigla ruku koja mu je bila ostala i uperila je usatnika. Mjesec je naglašavao blijed, mrtvački sjaj Hargo va lesa i trulež stoje već napredovala inačenedirnutim udom."Kako to misliš?" uspio je izustiti Dumon. "Kako to misliš?" Ali Hargo je samo ponovio svojeupozorenje. "Pobit će vas sve.Istn knn štn ip mpnp knn'tnnp Sve rp \>nn nnhiti hni ... "i.......,

Tada je leš podigao lice prema mjesečinom osvjetljenom nebu i ispustio urlik žaljenja i straha od kojegase ledila krv.Hrabarčovjek, Kentril, još uvijek je bio slomljen. Pao je na koljena s rukama na ušima u patetičnompokušaju da zaustavi taj zastrašujući zvuk. Suze su mu potekle iz očiju, gledao je u zemlju više nebivajući kadar suočavati se sa sablasnim prizorom pred sobom.Urlik se iznenada prekine.Još uvijek držeći uši, najamnički se satnik usudio proviriti... I probuditi se." Aaah!" vrisnuo je Kentril sa svojega ležaja bacajući deku i skačući na noge. Tek kad se uspravio shvatioje da se svuda oko njega i njegovi ljudi ponašaju na isti na čin, očajni krici i divlji izrazi lica u izobilju.Dvojica su muškaraca oslobodili mačeve i sada su njima divlje mahali uokolo izlažući svoje drugoveopasnosti ranjavanja. Jedan hrabri borac sjedio je mirno, očiju širokih i netremičnih. Tijelo mu jedrhtalo.Kentril je čuo više od jednog čovjeka da šapuće ili viče jedno jedino ime ... Ime Hargovo.

"Vidio sam ga!" dahtao je Oskal. "Stajao je pored mene velik kao život!""Nema ništ' živoga na njemu!" režao je drugi. "Nit' sama smrt ne b' gore izgledala!""To je bilo upozorenje!" izjasnio se Benjin. "On želi da odmah odemo odavde!" Borac je posegnuoprema svom ležaju. "Pa, ja sam za to!"Pogled na njegove ljude u zbrci pribere satnika Dumona. Kakvu god strašnu poruku je Hargo isporučioili nije isporučio, zdrav razum ipak je diktirao određeni oprez."Stanite na mjestu!" viknuo je plavokosi časnik. "Nitko ne ide nigdje!"" Ali kap'tane", prosvjedovao je Oskal. "I ti si ga vidio! Mogu to jasno vidjeti na tvome licu!""Možda je tako, ali to nije razlog da pobjegnemo u džunglu i tako brže-holie završimo kao što \e- Harnozavršio zar nf»?"................,





[email protected]

13

Ovaj djelić istine pogodi ih sve. Oskal je ispustio svoju deku, a oči mu hitro skrenuše na mračni prediona jugu. Benjin zadrhti."Što ti kažeš, Gorst?" Činilo se da je Kentrilov prvi časnik najprisebniji od cijele grupe iako je čak i onimao smeten izraz na inače veselom licu. Ipak, satniku Dumonu bilo je donekle drago što vidi da Gorst nije potpao pod utjecaj panike ostalih."Bolje ovdje", promrmljao je krupni lik. "Ne tamo.""Čujete li to? Čak se ni Gorst ne bi usudio odmah sada nazad u džunglu! Misli li itko od vas da bi prije

tamo preživio?"Sada ih je ponovno imao pod kontrolom. Nitko nije želio ponovno ući u to paklensko mjesto, barem neu mraku. Čak je i skoro pun mjesec činio malo da osvijetli mnoge opasnosti džungle.Kentril je klimnuo glavom. "Odlučit ćemo bolje kad dođe jutro. A sad to oružje u tokove! Vratite maloreda u ovaj bivak i pojačajte te vatre!"Krenuli su ga poslušati, osobito ovu posljednju zapovijed. Kentril je primijetio da se počinju opuštatikako ih je zaokupljala poznata rutina. Bio je siguran da će noćna mora uskoro izblijediti u umovimanekih veterana. Ljudi koji su se bavili tim poslom često su patili od loših snova. Kentril se i sam jošuvijek sjećao noćnih mora svoje prve bitke, kad su njegov zapovjednik i skoro svi u odredu bili poklanipred samim njegovim očima. Samo gaje sreća tada spasila, no sjećanje na to užasno vrijeme ostalo jejasno.Ipak, ovaj stravični san iskakao je čak i od tih mučnih sjećanja jer Kentril ga nije propatio sam. Svi su gadoživjeli u isto vrijeme, na isti način. On nije sumnjao da bi ga, da ispita svakog čovjeka, svi u detalje

opisali na više-manje isti način.Oštar, rezak zvuk iznenada donese tragove strašnog viđenja. Kentril je imao ruku na dršku svojegabodeža prije no stoje shvatio daje ono što je upravo čuo bio, zapravo, zvuk hrkanja.Hrkanja Quov Tsina.Vizjerei ne samo da je prespavao san nego i paniku koja je uslijedila nakon njega. U krajnjoj nevjericisatnik Dumon kreneWa šatnm i ¦zaustavi <;p n 7aHnii tren KaWvocr hi Hnhra Hnniipin Hapogleda čarobnjaka koji spava ili, što se toga tiče, i da ga probudi? Tsin bi samo na satnika profrfljaopogrdne riječi, a onda tražio da zna zašto ga uznemiravaju.Kentril je ustuknuo. Mogao je zamisliti Vizjereijevo smežura-no lice kako se steže u izraz dubokogprezira kad čuje razlog. Veliki, hrabri najamnici uplašili se noćne more? Quov Tsin bi se smijaotakvome strahu i izrugivao bi se Dumonu i njegovim ljudima.Ne, Kentril će ostaviti usnulog čarobnjaka ležati. Uostalom, sutra će izvijestiti njihova poslodavca da

najamnici nemaju namjeru čekati da zlato Ureha padne s neba. Sutra ujutro Kentrilova grupa će otići.Napokon, koliko zlata mogu potrošiti mrtvi ljudi?Odmah kad se našla u džungli i daleko od vidika iz bivka, vlažna, gegava Hargova prilika zastane. Granei lišće koje je uz-bunjivao noćni vjetar komešale su se kroz sablasni oblik, nesmetane gnjilim mesom ioglodanom kosti. Ono jedno oko zurilo je slijepo naprijed, a usta su visjela otvorena, otkrivajućizacrnjen jezik i desni.S vrha visokog, čvornatog stabla, Zayl je gledao dolje na sablasnu sjen. Blijedi je nekromant u ruci držaosićušni talisman u obliku zmaja oko kojeg je bio omotan komad otrgnutog tkanja."Tvoja je misija gotova", tiho je izvijestio duha. "Odmaraj se spokojno sad, prijatelju."Hargo je svrnuo pogled prema nekromantu i nestao."Nije baš neki pričljiv momak", dometnula je lubanja s grane na koju ju je okačio Zayl. "Ja, ja mislim dasmrt mora imati malo života daje začini, zar ne?""Budi tiho, Humbart." Vitki nekromant skine komad tkanine s talismana stavljajući potonji u pregrade

svojeg ogrtača. Platno je prou

čavao jedan tren."Misliš li da će ovi momci shvatiti poantu?"

"Nadam se da hoće. Prošao sam kroz dosta muke s ovim." I zaistaa,Zayl jest. Namirisao je smrt jednognajamnika čak sa svoguzvišenog mjesta blizu ruševina. To mu je omogućilo da smrt prati do mjesta porijekla, a tamo je Zaylneko vrijeme pretraživao područje oko rijeke za bilo kakvim tragovima pokojnog, oplakanog Harga.Nekromant je bio nagrađen ovim komadom tkanine no tek postoje izmakao gladnim osjetilima iste onezvijeri koja je uzela tog čovjeka.Komadić mesa, nekoliko kaplji krvi... to bi Zaylu poslužilo bolje, no platno je dolazilo s lesa mrtvaca,bilo je tako dugo nošeno blizu kože daje imalo dovoljno poveznice sa svojim nositeljem za zazivanje.





[email protected]

14

Zayl je želio samo dotaći zaspale umove drugih najamnika, iskoristiti njihovog mrtvog druga da ihzaplaši kako bi napustili Ureh prije nego što bude prekasno. Hargova sjena obavila je njegov zadatak savršeno. Nekromant je bio siguran da će borci pobjeći iz tog područja s prvim zrakama sunca.Nije se čak ni trudio da pokuša čaroliju na Vizjereiju. Ne samo da bi to bio gubitak vremena, nego bičarobnjakove obrambenečarolije, aktivnečak i za vrijeme sna, mogle upozoriti na Zaylo-vu prisutnost.To ne bi valjalo."On će morati otići ako oni odu", promrmljala je prilika odjevena u crno. "Morat će." Živeći većinom

sami, nekromanti su imali naviku previše pričati sami sa sobom. Čak i nakon stoje našao ostatkeHumbarta Wessela prije dvije godine i oživio lubanju, Zayl nije bio kadar prekinuti svoju staru naviku.Humbarta nije bilo briga je li ovaj drugi govorio sam sebi ili lubanji. On je odgovarao onako kako biosjećao a to je značilo često. "To je bio vrlo veliki dio posla, baš jest", ubacio se. "Možda će to nagnatičarobnjaka također na pakiranje, no samo ako borci odu, znaš.""Naravno, oni će otići. Nakon onakvog predskazanja kojeg su svi iskusili, bili bi budale da učinedrugačije."" Ali s dolaskom jutra moj ne tako svjetovni prijatelju, slatki zveketi zlata mogu lako nadglasati hrapavaupozorenja noćne more! Misliš da sam seja vratio zbog divnog vremena i zaigranih riječnih zmija? Ha!Zapamti što sam rekao, Zayl! Ako ne odu u svitanje, neće otići uopće!" Lubanja bez čeljusti se zahihoće.Puštajući mrvu da padne na tlo džungle, nekromant zamišljeno kimne. "Molimo se da si u krivu,Humbarte."Ljudi su se pripremili i poredali za provjeru svojega satnika. Nelagoda je još uvijek krasila lica mnogih,

nelagoda u kombinaciji s rastućom nesigumošću. Svi su oni došli daleko, riskirali svoje živote zaobećano zlato i dragulje. Vratiti se značilo bi otići praznih ruku.No, barem bi bili u stanju vratiti se. Nitko nije žudio za Har-govom sudbinom.Kentril je stajao odlučan da odvede svoje ljude odavde. Ostali su se mogli kolebati u svojoj odluci, no onje znao prepoznati glasnika opasnosti kad ga vidi. Kad je završio s provjerom, ruka mu je okrznulavrećicu u kojoj je nosio broš. Imao je barem tu utješnu memorabiliju daje ponese sa sobom.Quov Tsin izašao je iz šatora upravo kad se Kentril smirio za sučeljavanje. Niski čarobnjak zatreptao jekada je iskoračio na sunce, a onda primijetio da mu prilazi časnik."Danas je dan, Dumone! Tajne, bogatstva Ureha, danas će nam biti otvoreni!""Tsin - mi odlazimo."Srebrnosive oči suzile su se više nego inače. "Što si to rekao?""Mi odlazimo. Nećemo ostati na ovom prokletom mjestu." Satnik je odlučio da neće reći svojemuposlodavcu razlog.

"Ne budi apsurdan! Još dan ili dva i moći ćete otići odavde, svi vi, bogati kao kraljevi!"Ovo je izazvalo žamor među nekim ljudima koji su promatrali ovu dvojicu s razdaljine. Satnik Dumontiho je opsovao. On im je pokušavao spasiti živote, a nagovještaj zlata već je zario pohlepu u pojedinasrca. Kako brzo neki mogu zaboraviti."Mi odlazimo. I to je sve što se ima reći.""Plaćeni ste -""Samo toliko da te dovedemo ovamo. Više ti nismo obvezni, . Vizierei, i nemaš, ništalio hinam mogao.datL"..,..............................„..,.,..Čarobnjak je otvorio usta da progovori, a onda ih naglo zatvorio. Kentril koji je očekivao uobičajenetirade, našao se lagano dekoncentriran. Ipak, možda je uvjerio Tsina u beskorisnost raspre." Ako je to tvoj izbor, neka bude." Sitna prilika iznenada se okrene prema svome šatoru. "Akoćete meispričati, imam puno posla za obaviti."Dok je gledao Quov Tsina kako ponovno nestaje, Kentril je frknuo. Bio se uspješno suočio sčarobnjakom. Njegov pakt s Vizjereijem bio je presje

čen. Satnik i njegovi ljudi mogli su oti

ći odmah akotako odluče.

Pa zašto su se onda vlastite noge kretale s takvom tromošću?Mi hoćemo otići! Tiho je grmio na sebe. Okrenuvši se ostalima, Kentril je viknuo: "Spremite svoje torbe!Želim da budemo na putu za kući kroz nekoliko minuta! Jasno?"Pod njegovimčvrstim pogledom i zapovjedničkim tonom, najamnici su se požurili da raspreme bivak.Prikupljajući svoje vlastite stvari, satnik Dumon pogledavao je povremeno prema šatoru svog uskorobivšeg poslodavca. No, Vizjerei nije niti u jednom trenutku provirio svojomćelavom glavom van.Kentril se pitao mršti li se čarobnjak ili jednostavno počinje svoje pripreme za navodni spektakl.





[email protected]

15

Lagano ga je mučilo što će ostaviti Tsina samog ovdje, no ako Vizjerei izabere da ostanečak i ako svinapuste Ureh, satnik neće više trošiti vrijeme na njega. Ljudi su na prvome mjestu.U kratkome nizu najamnici su stajali spremni za marš. Gorst se cerio Kentrilu koji je otvorio usta daizda naredbu da se krene.Grmljavina s juga smrzne mu riječi na usnama.Pogledao je preko ramena i vidio mračne oblake kako se valjaju prema njima iz smjera džungle. Crnipoput noći, gusti bijesni oblaci tutnjali su preko krajolika izvanrednom brzinom. U blizini se digao

vjetar pojačavajući skoro do uraganskih razmjera u nekoliko trenutaka. Munje su igrale na nebu.Podigla se pješčana ..oluja pretvarajući bivaju uL"Nađite sklonište!" Kentril se brzo osvrnuo i vidio da osim porušenog grada uokolo nije bilo ničeg što bimoglo zaštititi njega i njegove ljude od onoga što će sigurno biti titanski napad vremena. Uz punonevoljkosti, mahnuo je ostalima da ga prate.Kod dijela vanjskoga zida koji se odavno srušio, grupa najamnika kliznula je u ruševni Ureh neobraćajući pozornost na nekoć divnu arhitekturu više nego što su to činili tijekom svojih ranijihharanja za blagom. Kentril je brzo uočio oblu zgradu visoku tri kata i procijenio da bi bila međustabilnijima u bližoj okolici. Poveo ih je tamo i borci su se skutrili unutra čekajući nadolazeći udar.Ocean kiše potopio je područje skoro odmah nakon što su najamnici pronašli zaklon. Zupčaste munjepogađale su opasno blizu njihova položaja. Tutnjava grmljavine tresla je građevinu kao da ju jenapadala vojska katapulta. Prašina i komadi građevnog materijala padali su sa stropa.

Kentril, koji je sjedio pored ulaza, borio se da odvrati um od užasne oluje. Grom i munja ponovno su muvratile sjećanja na ranije bitke i izgubljene drugove. U očaju naposljetku je izvadio broš i držao gaskrivenim u šaci dok je zurio u savršeno lice i sanjao.Prošao je jedan sat. Dva. Tri. Još uvijek strašna oluja nije popuštala. U nemogućnosti da upale vatru,najamnici su sjedili u malim grupama. Neki su pokušavali drijemati, a drugi su međusobno razgovarali.Prošlo je još vremena - a onda je Gorst trepćući iznenada postavio pitanje za koje je Kentril shvatio daga je on odavno trebao postaviti. "Gdje je magijski čovjek?"U svoj svojoj žurbi, šaroliko društvo nije se uopće gnjavilo razmišljati o Vizjereiju. Makar je malo držaodo tog čovjeka, Kentril nije mogao ostavitičarobnjaka. Vrativši broš natrag u vrećicu, pogledom jeprešao druge, a onda odlučio da na njemu ostaje da pronađe istinu.Podigavši se, pogledao je svojeg prvog časnika. "Gorst, ti drži ostale pod kontrolom. Ja ću se vratiti čimprije budem mo-Dok je stajao na dovratku, poplavna kiša nije pokazivala znake uzmaka. Psujući na svoj bremeniti

osjećaj pristojnosti, satnik Dumon izjurio je u oluju.Vjetar gaje umalo odgurao natrag unutra. Unatoč tako užasnom otporu probijao se kroz ruševinenalazeći putem slabu zaštitu.Kod pukotine na vanjskome zidu satnik je zastao. Munja pogodi kamenito tlo odmah ispred njegapošprieavši ga komadićima stijene i gline.Kad je kameni tuš završio, Kentril je duboko uzdahnuo i istupio iz relativne sigurnosti Ureha.Škiljeći kroz navlažene oči tražio je čarobnjakov šator.Stajao je tamo, naizgled ni na koji način nedirnut divljanjem elemenata. Krhki je šator izgledaoznakovito netaknut, kao da nije pirio ni najblaži vjetar, niti je ijedna kap kiše pala na nj. Unatoč vlastitojžalosnoj situaciji, Kentril je ponovno zastao zureći u ne-vjerici.Još jedna munja udari u blizini. Povraćena zdrava razuma, Kentril potrči prema šatoru boreći se solujom s onoliko žestine s koliko bi se borio protiv bilo kojeg drugog neprijatelja. Dva puta se satnik spotaknuo, no oba je puta skočio nazad na noge. Kada je Kentril dosegao bivak Quova Tsina, viknuo ječarobnjakovo ime, ali nitko nije odgovorio.Munja je razrovala područje. Dok su kiša i kamenje nasrtali na njega, Kentril Dumon se napokon bacio

u šator -"I što ti zapravo misliš da radiš?"Nagnut nad svitak i naizgled nedirnut olujom koja je bje-snjela oko njega, smežurani je Vizjereipogledao Kentrila kao da mu je upravo narasla druga glava."Došao sam ... da vidim jesi li u redu", odgovorio je bolno vojnik. Tsin je izgledao kao da se upravoprobudio iz dugog osvježavajućeg sna dok se Kentril osjećao kao daje upravo pro-plivao cijelomdužinom neke od hladnih prašumskih rijeka."Takva briga! A zašto ne bih bio?"





[email protected]

16

"Pa, oluja - "Čarobnjakovo sečelo malo namrštilo. "Koja oluja?""Ova velika koja bjesni vani." Najamnički satnik se zaustavi. U šatoru više nije mogao čuti ni huk grmljavine ni zavijanje vjetra.Čak ni teška kiša nije ostavila ni najmanji trag na tkanini." Ako je oluja vani", napomenuo je Quov Tsin hladno, "ne bi li trebao biti mokar?"Kentril je pogledao dolje i vidio da vlaga ne prekriva ni njegove čizme niti hlače. Zurio je u ruke lišenekiše, a kada je posegnuo da si dotakne glavu, samo je nekoliko kapljica znoja davalo natruhe vlage.

"Bio sam promočen do kože!""Vlaga ovdje može biti povremeno prilično žestoka, osobito u džungli, no ti mi izgledaš sasvim dobro,Dumone."" Ali vani -" satnik se okrenuo prema ulazu i zabacio u stranu šatorska krila kako bi obojica moglisvjedočiti užasnome vremenu vani.Sunčani dan pozdravio je Kentrilove zapanjene oči."Jesi li došao čak ovamo poradi te mitske oluje, Dumone?" upitao je patuljasti magičar s pomnimizrazom lica."Nismo uopće napustili bivak, Tsine ... počelo je taman kad smo se spremili!""Pa, gdje su onda ostali?""U ... zaklonu ... u ruševinama ..."Čak i dok je još to izgovarao, Kentril je osjetio kako u njemu rastenelagoda. Više od tuceta veteranskih boraca skrivalo se u građevini prošlih nekoliko sati pokušavajućise zaštititi od - neba bez oblačka?"

Ali oluja je bila ...Ipak, kad je pogledom uokolo potražio bilo kakav znak potopa, Kentril nije vidio ništa. Kamenito tlo sečinilo suhim. Nigdje na vidiku nije bilo ni jedne jedine kapi. Puhao je jak vjetar, ali samo dijelom onebrzine koje se prisjećao od ranije. Čak je i njegovo vlastito tijelo izdalo njegova uvjerenja, jer kakoobjasniti relativnu suhoću njegove odjeće, same njegove kože?"Hmmmph."Satnik Dumon okrenuo se da bi vidio kako se Quov Tsin uspravio u svojoj punoj visini. Čarobnjak je bioprekrižio ruke, njegov izraz lica pokazivao je rastuću zbunjenost."Umakao si malo u zalihe ruma prije odlaska, ha Dumone? Imao sam bolje mišljenje o tebi barem kadsu u pitanju te stvari.""Nisam pijan."Zagrnuta prilika odmahnula je rukom na njegov prosvjed. "Toga nije bilo ni ovdje ni tamo, satnice. Miimamo važnijih stvari za raspravu. Budući da ste ti i tvoji odlučili na posljetku ipak ostati ovdje,

trebamo napraviti planove.Čas se približava brzo ...""Čas -" Shvaćajući na što Tsin cilja, Kentril je napravio brzi proračun. S vremenom koje su njegovi ljudiveć izgubili, ne bi otišli veoma daleko.Čak i da su krenuli kao stoje planirano, najamnici jedva da biodmakli do zalaska sunca do mjesta koje bi smatrao sigurnim za logor.Ipak, ako ostanu još jednu noć ovdje, mogli bi doći u mogućnost vratiti se s nečim u zamjenu za svojenesreće.No, jesu li željeli ostati makar još ijednu noć na mjestu gdje mrtvac okupira snove, a čudovišna kiša sepojavljuje i nestaje u tren oka?Prije no stoje Kentril mogao doći do bilo kakvog vlastitog zaključka, Tsin je to napravio umjesto njega."Potrči i skupi svoje ljude, Dumone", naredio je čarobnjak. "Moram obaviti nekoliko vanjskihproračuna. Vrati se za nekoliko sati pa ću te izvijestiti o tome što treba učiniti. Na posljetku, moramoovo dobro tempirati ..."Zatim Quov Tsin okrene leđa visokome borcu, ponovno postavši zaokupljen svojim neobičnim

zadacima. Još zabezeknuti Kentril trepne, a onda nevoljko izađ

e van. Po posljednji je puta pogledompotražio ikakav trag oluje, a onda krenuo nazad u Ureh nadajući se cijelim putem da nije napravioužasnu pogrešku odlučivši da ostane još malo.Tek kad je već došao do napuknutog zida palo mu je na pamet daje Vizjerei možda bio previše miran,previše opušten kada je čuo za oluju. Tek se tada zapitao nije li možda čarobnjak znaoviše nego stoje otkrivao, da možda trajanje oluje, a kamoli njezin nagli kraj, uopće nisu bile slučajnosti.No Tsin nije nikada pokazao takovu moć ... osim ako sve što su borci iskusili dosad nije bila iluzija. Ipak,čak i to bi zahtijevalo veliku vještinu jer niti jedan od ljudi satnika Dumona to nije prozreo.Iz građevine u kojoj je ostavio Gorsta i ostale začuo se povik. Golemi najamnik gol do pasa mahao jeKentrilu cereći se kao i obično. Činio se da ga uopće ne smeta čudni prestanak kiše.





[email protected]

17

Satnik je odlučio ne govoriti ništa o svojim brigama ... za sad. Na posljetku, on i ostali još su uvijek imalipriliku izaći iz ovoga s nekom zaradom. Naravno, onda još jedna noć u blizini Ureha neće značiti ništa.Uvijek mogu otići sutra ...Kentrilov brzi govor o mogućnosti da ipak skupe neku zaradu u ovom pothvatu brzo je iskorijenio svepredosjećaje koje je uzrokovalo uznemiravajuće vrijeme. Svi su shvaćali, kao i on, da kasni ulazak udžunglu ne bi bio dobra stvar, no razumjeli sučak i više da čekajući jednu noć mogu otići snaprtnjačama punim blaga. Strahovi protekle noći postajali su sve više i više samo loš san koji su

postepeno zamijenila viđenja zlata i dragulja.I tako, malo prije dogovorenog časa, satnik je postavio svoje ljude kao stoje zatraženo i okrenuo sečarobnjaku koji je još činio zadnje proračune. Sjena planine Nymyr već je protegla svoje prste prekovećeg dijela palog Ureha, no Tsin ga je ponovno obavijestio daće tek kada dotakne cijeli grad naodređen način svi biti nagrađeni za svoje čekanje.Napokon, podigavši glavu sa svitaka, Vizjerei je objavio: "Vrijeme je."Poput roja crnih mrava, sjena se širila sve brže i brže. Osjećaj nelagode ponovno je obavio Kentrila, noon je držao svoj položaj. Uskoro, vrlo skoro ... _ "Basara Ty Komi..." pjevušio je; Quov Tsin. "Basara Yn Alli!"Kentrilovo se tijelo naježilo kao da se preko njega raširila neka moćna sila. Pogledao je ostale i vidio dasu je i oni osjetili. Na sreću, nitko od njih nije se pomakao sa svojega mjesta.Grupa je zajedno činila grubi peterostrani oblik sa čarobnjakom u samoj sredini. I oblik i nerazgovjetneriječi koje je izgovorio Tsin bili su izvučeni iz djela Gregusa Mazija. Pomoću njih je drevni magičar

navodno otvorio hodnik kojim se na posljetku pridružio ostalim blaženim stanovnicima grada. Nitkosada nije želio poduzeti isti put do njegovoga krajnjeg cilja no ukoliko zemaljske stvari budu, takoreći,ležale dovoljno dugo duž puta, svaki bi se čovjek zaista osjećao vrlo, vrlo blaženim."Gazara! Wendo Ty Ureh! Magri! Magri!"Zrak se doimao kao daje nabijen nečim što se moglo opisati samo kao čista magična energija. Ponadzasjenjenog kraljevstva počeli su se stvarati oblaci, mračni oblaci koji Kentrila nisu toliko podsjećali naNebesa koliko na onaj drugi predio. Ipak, ako su riječi proizvele jednom učinak, sigurno će to učinitiponovno ...Ruku pruženih preko ruševine, Quov Tsin je vikao: "Lucin Ahn! Lucin —""U ime Ravnoteže", netko se ubaci, "pozivam te da prestaneš truditi se prije nego izazoveš velikunesreću!"Tsin zatetura. Najamnici se okrenu svi kao jedan, a neki po-segnuše za oštricama. Kentril je zaustaviousklik koji je umalo učinio i sijevnuo pogledom prema budali koja je prekinula tako važan trenutak.

Vitka prilika odjevena potpuno u crno gledala ih je s arogancijom kakva je bila rezervirana za one kojine samo da su vjerovali da su superiorni na sve načine nego su i znali da je to istina. Čista lica i mlađi odsatnika više od samo nekoliko godina, uljez ne bi uznemirio Kentrila da nije dviju stvari. Jedna je imalaveze s ukošenim očima koje su bile toliko neprirodno sive boje da su zaokupljale pažnju svih koji supogledali u njih. Ipak, skoro odmah, te su oči bile odbojne jer je u njima Kentril osjećao vlastitusmrtnost, a to nije bilo nešto što bi neki najamnik želio upoznati.Druga se stvar ticala odjeće koju je nosio, jer dok je punolinHi nreferiraln nrrrn stranrpva tamna nHnra i nlašt imala ip nosebi sićušne uzorke o kojima je satnik Dumon nešto znao od ranije. Svaki je simbol predstavljao aspekt života nakon smrti, uključujući i one kojih se većina klonila.Dok je uljez marširao prema njemu, Kentril je također krajičkom oka spazio i bodež za njegovimpojasom. Bodež nije bio nalik onima kakve su nosili najamnici. Ovaj je bio izrezbaren, a ne izliven, a čak je i s mjesta na kojem je Kentril stajao mogao pogoditi daje bio načinjen od najčistije slonovače.Č

ovjek je bio nekromant, ona vrsta magičara kojeg su se najviše bojali..."Urazumi se i odmah odi odavde!" vikala je u crno odjevena prilika. "Samo smrt čeka u tim

poremećenim ruševinama!"Oskal se stao povlačiti, no pogled na satnika prikovao gaje ponovno na mjesto."Ques Ty Norgu!" odgovorio je Quov Tsin uz podrugljiv pogled. Ignorirajući upozorenja nekromanta poposljednji je put mahnuo na ostatke nekoć ponosnog grada. "Protasi! Ureh! Pro-tastrS neba je zatutnjalo. Vjetar je kovitlao i urlao mijenjajući smjer svake sekunde. Kentril je vidionekromanta kako pada na jedno koljeno i kako mu ruka dodiruje bjelokosni bodež. Unatoč nakupljenim oblacima, sjena koja je obavijala opjevano kraljevstvo činila se nekako jača, izrazitija.Munja je bljesnula ... munja s mjesta na nebesima gdje još uvijek nisu plovili oblaci.





[email protected]

18

"Ureh!" vrisnuo je smežurani Vizjerei. "Ureh AproxosTTri munje bijesnu, udarajući usporedno jedna u drugu nad ruševinama. Ljudi se zgrbiše, a nekoliko ihčak ispusti i teške uzdahe.Kad su munje malaksale a grmljavina utihnula, Kentril je napokon pogledao stoje Quov Tsin učinio.Zurio je u kulminaciju tjedana znojenja, pa čak i krvarenja. Gledao je Ureh, legendarni grad, Svjetlomeđu svjetlima, i na posljetku promrmljao: "Pa?"Ruševine se nisu promijenile.

Vdetirt razumijem!" Tsin je praktički zavrištao. "Ne razumijem!"Ureh je ostao netaknut, isti onaj oronuli kostur na koji je grupa prvo naišla. Oblaci, svjetla, vjetar, sve jeto zamrlo ili izblijedjelo. Samo je golema sjena koju je bacio Nymyr još uvijek jasno ležala nad drevnimkraljevstvom i sa svakom sekundom stezala svoj stisak, potapajući Ureh sve dublje u tamu."On!" Vizjerei je uperio čvornati prst u nekromanta. "To je bio on! On je prouzročio da sve pođe krivo!On je prekinuo u najvažnijem trenutku!""Žalim što moram reći", odgovorio je lik koji se doimao učeno, "moj prekid nije ništa učinio." Unatoč svojim strašnim upozorenjima i jasnom pokušaju da natjera druge u bijeg, Kentrilu se čak i on činiopomalo razočaran što se na Urehu nije dogodila fantastična promjena. "Ja sam začuđen kao i ti."Bez nekog očitog razloga da stoje više na mjestu, najamnici su se narojili oko nekromanta. Čak i Gorst koji je Vizjerei čarobnjaka smatrao fascinantnim, proučavao je s nešto zanosa drugog magičara. Svi su

znali kako nekromanti posluju s mrtvima, zamagljuju granice između smrtnog svijeta i života nakonsmrti.Izvukavši svoj mač, satnik Dumon stao je nasuprot arogantnom uljezu. "Tko si ti? Koliko si nas dugouhodio?""Moje je ime Zayl." Nezabrinuto je zurio duž Kentrilove oštrice. "Ovo je moj dom.""To nije odgovor na moje drugo pitanje ..." Vođa najamnika je oklijevao. Um mu je iznenada brzao.Nekromant se poigravao mrtvima. Da li je to moglo značiti -Iznenada siguran da zna istinu, Kentril je položio vrh svoje nštrirp nnH Zavlnvii čelinst "Tn si hin ti' Tisi nnslan Harpnvopduha u naše snove, zar ne? Ti si nam poslao to upozorenje da odemo!"Na ovo borci postadoše pozorniji. Tsin, koji je stajao malo postrani, podigao je glavu proučavajućisuparničkog čarobnjaka s više zanimanja."Učinio sam ono što je trebalo biti učinjeno ... barem sam tako tada mislio."

"Tako!" objavio je Tsin. "I ti si bio siguran da bi se put koji je otvorio Gregus Mazi mogao danas otvoriti!I mislio sam tako!"Kentril je čuo lagani hihot, no činilo se da ne dolazi iz smjera njegovih ljudi. Zaylova ruka istog trenaklizne prema velikoj, izbočenoj vrećici o boku koja je izgledala kao daje u njoj dinja ili neki sličnipredmet. Kada je nekromant uočio satnikovo zanimanje, ležerno je odmaknuo ruku."Bio sam uvjeren u to", nevoljko se složio Zayl. " A to je,čini se, bilo neutemeljeno kao i sva tvojaistraživanja.""Znači nema zlata?" upitao je tugaljivo Benjin.Kentril je mrko pogledao najamnika. "Ušuti. A što se tebe tiče" — lagano je dodirnuo Zavlovo grlovrhom mača — "mislim da znaš i više nego što govoriš.""To je nesumnjivo točno, satnice", dodao je Quov Tsin. "Bilo bi najbolje kad bi držao ovoga stvora podstražom, a možda čak i vezanog. Da, to bi bio pravi razvoj događaja, mislim."Ponovno se Kentril zatekao kako se potpuno slaže sa svojim poslodavcem. Svi su znali da se

nekromantima ne može vjerovati. Zayl je u rukavu već

mogao imati spreman otrov ili napitak.Tijekom njihova kratkog razgovora, sjena planine nastavila se širiti tako daje sadačak počela prekrivatiokupljene. Hladan se vjetar dizao kako se sjena smještala preko njih, vjetar od kojega su se najamnicitresli. Zavlov plašt počeo je divlje vijoriti, a Kentril je morao učvrstiti ovratnik svoje košulje."Nymyr ima hladan dodir", prokomentirao je nekromant. " Ako planirate ostati u blizini Ureha, bolje dase obučete.""Čemu sve to?" promrmljao je Oskal. "Gomila kamenja i nrazne prohnice! Sav ovai nnt za ništ' ...""Trebat će nam nešto više od plašteva", složio se drugi borac. " Ako ovo postane još tamnije, trebat ćenam čak i baklje!"





[email protected]

19

Uistinu, planina je prouzročila da područje postane skoro crno kao noć. Bio je to uistinu kontrast kadačovjek vidi kako sunce sja samo nekoliko metara dalje. Ureh je ležao u takovoj tami da su se jedvamogli razaznavati udaljeni oblici u gradu, a što je grupa tamo duže stajala, sjena što ih je prekrivalazgušnjavala se sve više, do iste mrklosti."Hajde, povucimo se u kamp", predložio je Kentril. "To uključuje i tebe, meštre Zayl."Blijedi nekromant se lagano pognuo i krenuo pod stražom nekolicine satnikovih ljudi. Gorst je brzopomogao Quov Tsinu s njegovim svitcima i talismanima, prateći Vizjereija poput poslušnog psića. Sam

Kentril ostao je na mjestu dok svi nisu otišli, a onda je po posljednji put bacio pogled na okolicu kako bise uvjerio da ništa ne ostavlja za sobom.Njegov se pogled zamrznu kad je dotakao ruševine.Slaba svjetlost treperila je najednom od udaljenih tornjeva.On je trepnuo pomislivši da se mjesto jednostavno na tren poigralo s njegovom maštom - tek je tadavidio dva svjetla. Drugo je bilo daleko nadesno, u drugome dijelu grada.I dok mu je svaki živac šumio, a svaka se dlaka na njegovom vratu nakostriješila, satnik Dumon gledaoje kako mrtvi grad pupa svjetlošću. Oživljavalo je jedno treperavo svjetlo za drugim preobražavajućiopjevani Ureh pred njegovim očima."Tsine!" viknuo je pogleda još prikovanog na fantastičnom prizoru. "Tsine!"Sada je bilo još vidljivije da ruševni grad više i nije bio tako ruševan. Razjapljena rupa na zidu bila jenestala, a nekad oronuli toranj ponovno je ponosno stražario. Kentril se skoro mogao zakleti da navrhu grudobrana vidi zastave kako se vijore na vjetru koji se još pojačavao.

"Istinito je ..." izustio je vrlo poznati glas pored njega. Kentril je bacio pogled dolje i vidiojnudrogVizjereija. Njegov izrazlica, dok je zurio u čudesni prizor, bio je nalik izrazu djeteta koje je upravo dobilo najkrasniju igračku."Istinito je ..."Oko satnika Dumona uskoro se okupio ostatak grupe. Mnogi od veteranskih najamnika zurili surazjapljenih usta u Ureh. Čak je i nekromant Zayl promatrao grad izrazom nalik začuđenosti. Niti jedanod onih koji su u tome trenutku čuvali u crno odjevenog maga nije ni najmanje ometao Kentrila jer Zayločito nije imao namjeru pobjeći. Kao što je to učinilo i s ostalima, čudo pred njima zateklo je inekromanta."Legende govore istinu", šaptao je Zayl. "Bio si u pravu, Hum-barte.""Što čekamo?" iznenada se javio Tsin. "Zbog ovoga smo došli ovako daleko! Za ovo smo se tako dugoborili! Dumone! Tvojim je ljudima obećano zlato i više! Pa? Evo ga na izbor!"Ovoje napokon uskomešalo najamnike. "U pravu je!" smijao se Benjin. "Zlato! Grad pun zlata!"

Čak je i Kentrilu sjaj blaga bio dovoljan da odagna tjeskobu koju je osjećao. Ureh je bio kraljevstvo zakoje se pričalo da je najbogatije u povijesti svijeta. Pričale su se priče o drugim lovcima koji su dolazili upotrazi za njegovim bogatstvima, no niti jedna od tih priča nije davala nikakvog povoda vjeri dajeijedna od tih potraga bila uspješna. Ovo je značilo da se može naći dovoljno toga da svaki čovjek ovdjepostane bogat poput kralja ili sultana ..."Ne možeš biti ozbiljan", ubacio se Zayl. "Urehova bogatstva su samo Urehova. Vi pljačkate mrtve.""Oni nisu mrtvi, sjećaš se?" istakao je Kentril. "Oni su otišli ... a ako je tako, sigurno nisu željeli ništa odonog što su ostavili. To znači daje Tsin u pravu. To je naše."Nekromant je izgledao kao da se želio još prepirati, no sigurno je imao malo argumenata s kojima bi semogao suprotstaviti satniku. Napokon je klimnuo, premda s mnogo nevoljkosti.Okrenuvši se prema Vizjereiju, Kentril je upitao: "Ta svjetla,čJš. ona"Gluposti! Priča jasno ukazuje da su ljudi napustili smrtnu ravan u vremenu od samo nekoliko minuta. Ako mi vidimo Ureh onakvim kakvi su ga oni napustili, sigurno je mnogo lampi i baklji ostalo gorjeti. S

onu stranu smrtne ravni, vrijeme nije ništa drugo do riječ. Pa, možda

čak na

đemo hranu ostavljenu uzdjelama i pivo za tvoje ljude! Što kažeš na to?"

Ostali su borci klicali na mogući bonus. Nešto u svezi ča-robnjakove logike nakratko je zabrinulosatnika Dumona, no u nemogućnosti da odredi što točno, najamnički je časnik odagnao laganuzabrinutost. Čak niti on nije mogao a da ne osjeti veliki zanos."U redu!" viknuo je drugima. "Uzmite što svaki od vas treba! Ponesite sa sobom i uže i baklje, neću viševjerovati samo tim svjetlima! Ne zaboravite vreće! Požurite!"S daleko više gorljivosti nego ranije, Kentrilovi su ljudi krenuli u akciju. Quov Tsin se također pripremiouzevši svoj magijski štap i stavljajući oko vrata tri amajlije koje je nosio u vrećici za pojasom. Unatoč svojim mnogim neslaganjima, satnik je, kad jednom uđu u Ureh, kanio tražiti uz bok Tsinu. Kentril je





[email protected]

20

bio siguran da će tamo gdje Vizjerei bude tražio svoje magijske predmete i sveske također naći i sjajnihbogatstava.Na iznenađenje svih, kad se mali odred ponovno skupio, nekromant je stajao i čekao ih. U svojoj žudnjida se spreme, najamnici su više ili manje zaboravili čuvati ga, no činilo se daje i sam Zayl i daljeprivučen mogućim ponudama magičnoga kraljevstva. Ponovno je imao jednu ruku na ispupčenojvrećici, no kad mu je Kentril prišao, vitka prilika pusti daju plašt prekrije."Ići ću s vama", čvrsto je izjavio.

Kentrilu se nije svidjela ta izjava no, na svoje iznenađenje, Tsin se spremno složio."Naravno da hoćeš", izjavio je Vizjerei. "Tvoje znanje i stručnost pokazat će se najdragocjenijima.Naravno, ići ćeš sa satnikom Dumonom i sa mnom."Zavl ie naoravio laeani naslon.Iako niti jedan od najamnika nije prosvjedovao zbog nekro-mantove prisutnosti, držali su razdaljinu odnjega dok se grupa s već zapaljenim bakljama kretala prema Urehu. Budući da vanjski zid više nije biovidljivo oštećen, Kentril ih je, pod Zavlovim vodstvom, poveo prema glavnim vratima. Iako su se bojalida će s gradom koji se doimao cijelim i vrata također možda biti blokirana, stigli su do ulaza i otkrili dasu otvorena te daje i most spušten."Kao da smo pozvani da uđemo", primijetio je Kentril.Quov Tsin je frknuo. "Onda, tako ti svega, nemoj da ovdje stojimo razjapljenih usta!"Izvučenog oružja i s bakljama visoko podignutima, grupa je ušla.Golome se oku moglo činiti kao da su stanovnici upravo izašli ili jednostavno otišli na spavanje.

Građevine koje su za prošlog posjeta bile srušene ili tek napukle, stajale su visoke i nove. Nizovi visokihuljnih lanterni koje su prije bile hrđave, raspadajuće olupine, sada su jarko osvjetljavale avenije. Drugasu svjetla junački sjala s tornjeva i građevina dublje u gradu. Čak je i sama ulica po kojoj je grupa hodalaizgledala kao daje bila svježe pometena.Ipak nisu čuli niti jedan zvuk. Bez riječi, bez smijeha, bez plača,čak i bez glasanja ptica ili kukaca.Ureh je možda i bio ponovno rođen, no mirnoća unutar njega podsjećala je sve na zapanjujuću sudbinunjegovih stanovnika.Nakon kratke razdaljine glavna se avenija račvala u tri smjera. Kentril je svaki promotrio prije no stojerekao: "Gorste! Uzmi četiri čovjeka i odite desno oko sto koraka, ne više. Albord! Ti, Benjin i joščetvorica provjerite lijevi. Vi ostali idete sa Tsinom i sa mnom. Nitko ne ide dalje nego što kažem i svi sesastajemo ovdje čim je prije moguće."Nije uključio Zayla niti u jednu grupu, osobito ne u svoju, no nekromant ga je pratio bez obzira na to.Kentril je išao prvi, a Oskal i još jedan čovjek bili su mu uz bok samo korak iza. Očiju

koje su strijeljale sjedne na drugu stranu ulice, satnik je, kako su se kretali, pažljivo brojao svaki korak.Prolazili su zgradu za zgradom. U nekima od njih gorjelo je svjetlo, no svaki put kad bi netko iz grupeišao istražiti, nisu našli ni znaka života."Provjeri ona vrata", zapovjedio je Kentril Oskalu pokazujući lijevo na nešto što je izgledalo kao radnja.Budući je bila iznutra osvijetljena više od prethodnih zgrada, privukla je satnikovu pažnju poput dobrestare vatre koja privuče moljca.Praćen jednim najamnikom, Oskal pokuša otvoriti vrata. Otvorila su se širom uz malo napora. Nagnuvšise unutra, veteran je jedan trenutak izviđao unutrašnjost a onda, opuštenim glasom viknuo: "Lon čarskaradnja, satnice! Gomile finih komada na zidovima. Jedan ječak postavljen na kolu i izgleda svježeoblikovan." Pohlepni se izraz raširi preko njegova ružna lica. "Misliš li da bi trebali provjeriti i vidjeti jeli ostavio kakav talir u kasi?""Ostavi. Bit će tamo kad se vratimo - ukoliko uopće budeš želio takav bijedan talir kad prođemo krozcijelo ovo mjesto!"

Najamnici su se nasmijali na njegovu primjedbu.Č

ak se i Tsin malo nasmiješio, no Zayl je ostao skorolišen osjećaja. Kentril je primijetio daje njegova ruka ponovno dirnula veliku vrećicu."Sto to imaš tu, nekromante?""Uspomenu, ništa više.""Ja mislim da je više od -"Vrisak ispuni zrak odzvanjajući iznova praznim avenijama Ureha."Zvuči kao da je jedan od naših!" prodahće Oskal.Satnik se već počeo okretati nazad. "I jest! Trčite budale!"Krik se nije ponovio, no stizali su glasovi ljudi koji su psovali, zveket oružja i nešto stoje vrlo lako moglobiti zlokobno rezanje neke životinje.





[email protected]

21

Gorst i ostali pridružili su se Kentrilovim ljudima na početnom raskrižju. Nitko nije govorio. Svaki dahje čuvan samo za akciju.Stigli su do visokog šeprtljavog Alborda, bjelokosog borca iz oblasti sjeverno od one satnika Dumona,koji je vikao na četiri druga najamnika koji su svi imali progonjeni izraz u očima. Pokraj Albordovihnogu, uz desni rub ulice, ležalo je razderano i izrovano tijelo. Kentrilu je trebao jedan tren da uz pomoć procesa eliminacije shvati daje izranjena, krvava masa nekoć bila Benjin."Što se dogodilo?" upitao je satnik.

"Nešto je izletjelo, razderalo ga i otišlo toliko brzo da nitko od nas nije puno toga vidio!""Bila je mačka!" inzistirao je drugi čovjek skamenjenog izraza lica. "Velika, vražja mačka ...""Ja sam vidio samo maglu", inzistirao je Albord."Nijedna magla tako ne rasparačovjekovu utrobu!"Kentril je pogledao prema Tsinu: "No?"Čarobnjak je podigao svoj štap i nacrtao krug u zraku. Gledao je jedan tren u vis, a onda rekao: "Štogodto da je bilo, više nije ovdje Dumone.""Možeš li biti siguran?" upitao je Zayl. "Ne mogu se sve stvari tako lako otkriti uz pomoć magije.""Osjećaš li ti išta, kretenu?"Zayl je izvukao bjelokosni bodež koji je Kentril ranije vidio. Pred očima zaprepaštenih najamnika, ubosi je vrhom prst. Dok se nekoliko kapljica krvi slijevalo niz oštricu, nekromant je mrmljao tihe riječi.Bodež je jarko zasvijetlio, a onda ponovno izblijedio do nor-male."Ja ne osjećam ništa", izvijestio je blijedi lik. "No to ne znači da tamo nema ničega."

Psujući, Kentril se okrene Albordu. "Kamo je otišlo nakon što je ubilo Benjina?""Prema tamo onoj zgradi na lijevo ... mislim.""Naja!" prekinuo gaje kolega najamnik. "Okrenulo se i otišlo dalje u mrak!""Ti s umobolan!" javio se onaj koji je bio ono identificirao kao mačku. "Okrenula se u krug i othitalatamo odakle je i došla! Tako sam i vidio šta ie!"Ostatak skupine gledao je u Albordovu grupu kao da su svi poludjeli. Jedan od Gorstovih ljudi pljunuoje na zgradu kraj koje je stajao, režeći: "Počinjem se pitati da ga nisu oni sami ubili, jel' satnice?"Ne bi bilo prvi puta da su se najamnici međusobno poubijali zbog blaga, no satnik Dumon nije imaodojam daje to ovaj put bio slučaj. Ipak, činilo se smislenim dalje ispitivati one koji su u to bili uključeni."Gdje je bio svaki od vas kad je Benjin nastradao?""Raširili smo se onako kako si nas uvijek učio, satnice", odgovorio je Albord. "Jodas tamo, ja porednjega, Benjin tamo gdje je" - pokazao je čovjeka koji gaje optužio za ubojstvo - "Toko -"U tome trenu, crni bljesak brižne iz dovratka kraj kojega je stajao Toko zahvativši ga preko prsa.

Borac je vrisnuo na prilično sličan način kao i Benjin dok su tridesetak centimetara dugačkečupavepandže trgale kožu i meso otkrivajući njegovim užasnutim pratiocima crvena rebra i uništene organe.Toko ječak uspio pogledati svoju užasnu ranu prije nego gaje smrt zaskočila a on se sručio naprijed.Zvijer koja se, da, mogla neodređeno opisati kao mačka, izašla je iz zgrade šišteći na ljude. Ipak, nitijedna mačka nije bila visoka preko dva metra niti je imala crvene oči bez zjenica. Na svjetlu lampinjezino se krzno doimalo nazupčeno, skoro oštro i kao crna vatra. Paklena mačka zarežala je jednom,bio je to zvuk od kojega se ledila krv, i otkrila ne jedan nego dva niza dugih, mačjih zuba."Ustroji se u kliješta!" viknuo je Kentril. "Ustroji se u kliješta!"Poznati glas njihova satnika koji im izdaje zapovijedi povratio je u trenu ostatak vojnika. Brzo su seustrojili kako im je naredio radeći tako da odsijeku put zvijeri kako ne bi mogla pobjeći.S bodljikavim repom koji je mahao naprijed-nazad, mačka se zaustavila i okrenula prema svojimprotivnicima. Oči su joj išle od čovjeka do čovjeka i svakog proučavale."Sto ta stvar radi?"

1"Možda odlučuje koga će sljedećeg pojesti?""Tišina u redovima!" zahtijevao je Kentril. Zvijer je prekinula svoje proučavanje ostalih i posebno seosvrnula na njega. Satnik Dumon sreo se s neljudskim pogledom i odupro mu se unato č svojimunutrašnjim strahovima.Napokon se pokazalo daje zvijer bila ta koja je prva odvratila pogled. Polako je uzmicala skoro kao danamjerava vratiti se u zgradu iz koje je izašla.To se nije smjelo dozvoliti. Kentril je dobro znao da ne treba pratiti neprijatelja u njegov brlog. Još gore,ukoliko mačka pobjegne, vjerojatno će ih kasnije ponovno sustići, kad njihovi stražari budu dolje." Alborde! Oskale! Vi i -"





[email protected]

22

Uz još jedan užasan urlik, mačka iznenada čučne i skoči na njega.Kentril nije imao vremena uzmaci. Kandže su bljesnule iz šapa čudovišta, iste one kuke, oštre poput britvi koje su rasjekle na krvave komade dvojicu njegovih ljudi. Vidio je svoju vlastitu užasnu smrt kakodolazi i znao je da će njegove reakcije biti pre-sporečak i da odgode nemili događaj.U tome trenutku oblik jednako nalik sjeni kao i sama mačka sretne se na sred puta s mačkom. Iakomanji, udario je s takvom silom da su oboje pali ravno dolje na ulicu.Bljesak bjeline pojavio se na kraju uda novoga lika. Nije to bila kandža ili šapa kako je Kentril prvo

pomislio, nego bodež -bodež načinjen od slonovače.Zayl se žrtvovao da spasi satnika.Nikada Kentril ne vidje toliko spretnosti i brzine u jednoga čovjeka. Unatoč tome što je još uvijek nosiosvoj poveliki plašt, nekromant je plesao oko okrutnih kandži mačke. Paklensko je stvorenje mahalo naZayla, okusivši samo zrak. Blijedi je magičar skočio na svojeg golemog protivnika i ovaj puta ga pogodiosvojim bjelokosnim nožem.Bljesak smaragdnozelenog svjetla zasjao je tamo gdje je čudnovata oštrica zasjekla i iako je Zayl uspionačiniti samo plitku ranu, mačka je urliknula kao da joj je probodeno srce. Divlje se krivila i napokonbacila nekromanta na bok.Kentril je uskočio odlučan da niti jedan čovjek neće umrijeti zbog njegove nevoljkosti. Kad je on napao,Oskal, Jodas i još dvojica pridružila su mu se dok je još jedan borac vukao Zayla u privremenusigurnost.Mačka je mahala prema nekromantu zavijajući kad su kandže promašile. Kentril je navalio uspjevši

samo ponovno privući njezinu neželjenu pažnju.Kad je jedna kandža posegnula brzinom munje prema njihovome vođi, Oskal i Jodas napali su sasuprotnih strana. Glava zvijeri okrenula se prema potonjem koji je nahrupio nazad što je brže mogao. Sdruge strane Oskal koji još nije bio uočen, ubo je što je jače mogao u nezaštićen bok.Njegov je mač ušao skoro pola metra. Mačka je zaurlala okre-nuvši se prema najamniku. Izvukavšisvoju oštricu, Oskal se povukao od dosega i ralja i izvijenih kandži.Povlačenje se pokazalo fatalnom pogreškom.S punom snagom pješačkog buzdovana, bodljikavi rep zamahnuo je prema neopreznome borcu.Ud nalik oružju razbio je potiljak najamnikove lubanje uz čujan prasak. Krv je poprskala dvojicu ljudinajbližih Oskalu. Još uvijek raširenih očiju, već mrtvi vojnik srušio se naprijed, a mač mu je uz zveket pao na tlo.Razbješnjen, Kentril je ponovno napao, zarivajući mač svom snagom u mačje grlo. Zvijer se okrenulakako bi se suočila s njim, no nešto joj je s druge strane ponovno odvuklo pažnju. Uhvaćena s dvije

strane, monstruozna mačka je oklijevala.Onoliko silovito koliko je smogao snage, satnik Dumon za-rije svoj mač punom dužinom u čvrsti,mišićavi vrat.Paklena mačka povukla se unazad noseći Kentrilovo oružje sa sobom. Kašljući, život je jasno istjecao izvelike rane, teško ranjena zvijer pljuvala je i mahala na sve pred sobom. Albord je jedva uzmakao damu ne otkine glavu s tijela. Najamnici su se povukli jedan korak nadajući se da će smrt brzo doći.No čak i s takvom ranom mačka nije zaboravila Kentrila. Još uvijek okretna, još uvijek brza,usredotočila se na uzrok svojeagonije. Netremične oči bile su usredotočene na Kentrilove. U tim grimiznim kuglama Kentril je jasnovidio svoju dolazeću smrt.Tada je nastupio Gorst. Barbar je urliknuo urlikom dostojnim mačke i skočio na nju odostrag.Monstruozno stvorenje pokušalo se izviti unazad da zgrabi diva golog do pasa. No, Gorst joj je obmotaosvoje ruke oko vrata i koristio držak Kentrilovog mača kao hvatište. Ne samo daje sprječavao svojeg

protivnika da ga dohvati, nego je i svojom izvanrednom snagom okretao već

duboko zari veno sječi vo itako dalje na mački kidao ranu iz koje je kapalo.

Napokon je ubojita zvijer posrnula, a onda i pala. Pokušala je ustati, no nije uspjela. Čak i tada, Gorstječvrsto držao. Njegovi su se mišići napinjali, čineći se toliko napetima kao da će se raspući, no ipak ostajao je na svome mjestu. Bodljikavi rep zamahnuo je jednom, dvaput na njega, no na svome mjestuGorstje bio izvan njegova ograničenog dohvata."Hajde, završimo s tim!" zapovjedio je Kentril.Sa Zavlom uza se, ostali su najamnici zatvorili krug. Svi su još uvijek izbjegavali rep. Hvatajući Oskalovmač, Kentril se pridružio drugima u ponavljanom ubadanju mačke. U vremenu koje se činilo kao da





[email protected]

23

traje jedan sat, no ustvari je trajalo samo jednu ili možda dvije minute, pokušali su dokrajčiti ubojitostvorenje.Tada, kada je Ketril upravo počeo vjerovati da ništa ne može dokraja priklati čudovište, mačka jeizdahnula jednom ... i ostala potpuno nepomično ležati.Još uvijek nepovjerljivi, preživjeli su, dok je Gorst silazio, stražarili sa spremnim oštricama. Kadapaklenska zvijer nije načinila nikakav pokret prema prvomečasniku satnika Dumona, napokon su znalida su je priklali.

"Jeste li dobro?" pitao je malo previše miran glas.Kentril se okrenuo da bi vidio Zayla, nekromanta, koji je izgledao nedirnut, kako fizički tako i mentalno,ovim kobnim događajem. U drugoj zgodi to bi zasmetalo najamnika, no Zayl mu je spasio život i Kentrilto nikada neće zaboraviti."Hvala ti, meštre Zayl. Ja bih sigurno bio mrtav da nije bilo tvoje brze reakcije."Ovo je pobudilo kratku sjenu smješka. "Ja sam jednostavno Zayl. Netko tko je rođen u džungli shvatidaje neophodno naučiti reagiratičak i brže od životinja, satnice - ili ga pojedu u ranoj mladosti."Nesiguran je li se to nekromant našalio ili ne, Kentril je uljudno klimnuo, a onda se okrenuo premajedinome u grupi koji nije učinio ništa da spriječi tragediju."Tsine! Proklet bio, Tsine! Gdje je bila sva tvoja hvalisava moć? Ja sam mislio da vi Vizjereji imatesvakakve magičarske vračke! Tri su čovjeka mrtva!"Još jednom, sićušni je čarobnjak nekako uspio svisoka pogledati na mnogo višega borca. "I stajao samspreman za slučaj da postoji više od jedne ovakve zvijeri — ili misliš da bi tvoj mali odred bio kadar

svladati i drugu istovremeno?""Satnice", umiješa se Albord. "Satnice, hajde da napustimo ovo mjesto. Nikakvo zlato nije vrijednoovoga.""Da odemo?" zarežao je drugi borac. "Ja ne idem natrag bez ičega!"" A što kažeš na to što ti je glava još na ramenima, ha?"Kentril se okrenuo prema svojim ljudima. "Tišina! Svi!""Odlazak bi bio najvjerojatnije mudar izbor", napomenuo je Zayl.Tsin je zamahnuo drvenim štapom na nekromanta. "Besmislice. Toliko toga nasčeka u ovome gradu!Vjerojatno je životinja živjela ovdje i prije promjene, no mi jednostavno nismo naišli na nju. A budući danijedna druga nije stigla u njezinu obranu, usuđujem se reći daje ipak živjela sama. Ovdje ne bi trebalobiti ničegačega bi se trebalo bojati. Ničega!"U tome trenu poče svirati glazba."Odakle je sad to?" izvali Jodas.

"Zvuči kao da stiže odasvud!" odgovorio je jedan od njegovih drugova.Zaista, činilo se da im se glazba približava sa svih strana. Jednostavna ali zarazna melodija, ne sasvimnevesela, svirana, činilo se, na jednoj jedinoj fruli. Kentril je osjetio dvije potrebe u isto vrijeme. Jednuda pleše na melodiju, a drugu da pobjegne što je brže mogao.Laki smijeh čovjeka nakratko se pridruži glazbi.Daleko, Kentrilu s desne strane, netko se pomakao ... ljudski lik. Albord pokaže niz ulicu. "Satnice, ima ljudi tamo kod one stare gostionice!""Konj i jahač dolaze odovud!" viknuo je drugi najamnik."Onaj stari čovjek! Nije bio tamo ranije!"Sa svih strana skupine, likovi koji nisu bili vidljivi nekoliko trenutaka ranije sada su hodali, jahali ilijednostavno stajali u blizini. Nosili su laganu i nesputanu odjeću u svim nijansama. Kentril je uočiostaro, mlado, jake i nejake, a sve u jednom jedinom pogledu. A kroza svakog od njih mogao je vidjeti građevine iza njih ...

"Niti sva bogatstva na svijetu nisu dovoljna za ovo, Tsine!" satnik je pozvao ljude k sebi. "Idemo zajednoprema prednjim ulaznim vratima. Nitko da ne luta, nitko da ne pokušava skrenuti u potrazi za nekolikotrica, jel' jasno?"Ni jedan od boraca se nije protivio. Prekapati napušteni grad bilo je jedno, no biti zarobljen u graduduhova ..."Ne!" huknuo je Vizjerei. "Tako smo blizu!" Ipak, nije čekao kad su najamnici i Zayl krenuli.Razmišljajući o nekromantu, Kentril je upitao: "Zayl! Ti imaš posla s takvima. Imaš li kakve prijedloge?""Tvoja zapovjed je najrazboritiji izbor, satnice.""Možeš li učiniti išta u svezi s duhovima?"







[email protected]

25

Bježali su mimo kamenih radnji. Grupa je potrčala pored uskih, elegantnih kuća s kupolastimkrovovima i ulazima okruženima zidom. U mnogima su treperile lampe i baklje, a tu i tamo mogli su sečuti zvuči, no nekoliko je puta Kentril uspio baciti pogledujieku od građevina. Nije vidio ni znaka života.Tijekom njihova pogibeljnoga bijega frula je nastavila svirati istu onu beskrajnu melodiju. Tu i tamo bise pridružio veseli smijeh neviđenog čovjeka koji se, činilo se, rugao naporima užurbanog društva.Onda su posustali najamnici naišli na put pred njima odsječen s još sablasne rulje. Isprva Kentril nijerazumio zašto, no onda je s lijeve strane vidio usku uličicu. Mračno, neprivlačno mjesto koje se, činilo

se, nastavljalo u nedogled. Satnik je brzo pregledao ostalo svoje okruženje, za nekakvu druk čijumogućnost, no samo je uličica nudila neku šansu."Onamo!" viknuo je pokazujući mačem i nadajući se da nije upravo počinio užasnu pogrešku.Netremični sablasni likovi nisu se materijalizirali da im prepriječe put. Jedan po jedan, ljudi su kliznuliu uski prolaz. Kentril je cijelo vrijeme pred sobom držao mač. Bio je svjestan budala-stosti toga čina, noosjećao je neku slabu utjehu unatoč tome saznanju."Oni su još uvijek iza nas, satnice!" viknuo je posljednji u redu."Nastavite za mnom! Ovome mora biti kraja! Ovome mora biti -"Kao da reagira na njegove riječi, uličica naglo uđe na širok, otvoren trg. Kentril je zastao odmah nakraju uličice zureći u nešto što mu nije moglo promaći tijekom prvih nekoliko dana preka-panja ulica."Nismo mogli ovo previdjeti ..." prošaptao je. "Nismo mo-gli ...""Tako mi zmaja!" prodahtao je Zayl koji se sada nalazio iza njega. Kad je Kentril pogledao nekromantaugledao je Zavlova usta širom razjapljena u potpunom strahu. Bio je to prizor na neki način skoro

onoliko zapanjujući kao i ono stoje ležalo pred njim.Masivno brdo — u stvari veliki vrh poput samog Nymyra -izniklo je u samome središtu Ureha. Samogase brijega satnik Dumon naravno sjećao i čak se i tada pitao zašto bi naseljenici izabrali izgraditi svoiekralievstvo oko nekoliko stotina metara ,........uvisokog brežuljka od čiste, crne stijene. I ne samo da su ga uključili u svoje planove, nego su nekakouspjeli izdupsti i cijelo stubište koje je vodilo do samoga vrha. A tamo, nadstirući se nad svim ostalim, stajalo je ono što je privuklo oči sviju. Veličanstveno kamenozdanje s tri spiralna tornja i visokim zidovima s pogledom ne samo na Ureh nego i na krajolik okonjega. Oblikom je Kentrila podsjećalo na zamke iz njegovog kraja, visoke, nazupčene, hladne. Bijesnikrilati likovi čuvali su vrata kroz koja je morao proći svaki onaj koji je želio doseći i vanjski teren. Tamogdje se crni brijeg, nad kojim je za-mak stajao, savršeno stapao sa sjenom koju je bacala planina, činilose da blijeda aura okružuje čudnovati bijeli mramor od kojega je utvrda očigledno bila načinjena.Kentril je dva puta trepnuo, no tračak svjetla koji je okruživao plemeniti materijal je ostao. Loš

predosjećaj porodio mu se gromko u trbuhu."Palača Juriš Khana!" prošaptao je Zayl. " Ali ona je nestala s njim -""Palača Juriša Khana?" Quov Tsin probio se kroz zapanjenu grupu, gurajući veće i moćnije borce samoštapom. Stao je naprijed i promatrao što je bolje mogao sa svojeg niskog položaja. Više od tračkapohlepe bojalo mu je glas dok je mrmljao: "Da ... Koje je mjesto bolje za potragu? Koje je mjesto bolje zapotragu?"Kentril se iznenada sjetio fantoma progonitelja. Bacio je pogled preko ramena očekujući da će vidjetikako se pojavljuju čak i iz uličice, no činilo se da su stravični pratitelji naizgled napustili njegovu grupu."Završili su lov", izjavio je nekromat, oprezna izraza lica. "Odveli su nas do tamo gdje smo morali doći."Satnik Dumon ponovno je pregledao visoko, krivudavo stubište koje je vodilo do golemih, nazupčenihvratiju i mračne kri-late prilike na zidini koje su, činilo se, zurile dolje na novopridošlice. "Idemo gore?""U ovome trenutku", zamijetio je Zayl, "to bi se činilo boljim nego vratiti se našim prijateljima. Nemojsumnjati da će ponovno doći ako se okrenemo ... a ovaj puta, mogli bi učiniti nešto više od pratnje."

"Naravno da bi trebali ići gore!" Tsin je skoro zarežao. Uperio je štap u pravcu opjevane pala

če. "Tamoje majstorska čarolija Juriša Khana dovršena združenim naporima njegovih svećenika i čarobnjaka!

Tamoće se naći najveće od magijskih knjiga — i mnogo zlata, naravno!"Činilo se daje samo Vizjerei uopće zainteresiran za potragu za moći i blagom. Kentril i njegovi preživjeliljudi su, barem trenutno, izgubili svoju požudu za bogatstvima. Niti jedan od vojnika nije želio ništaviše nego da bude daleko od zasjenjenog kraljevstva pa čak i ako je to značilo odlazak bez i najmanjegnovčića. Ali nije im dan nikakav izbor. Bili su dovedeni do ovoga stubišta, a najamnički je satnik znao da tozaista nije bilo slučajno."Idemo gore", zarežao je. "Držite te baklje dobro zapaljene."





[email protected]

26

Kad su se nevoljko počeli penjati, Kentril je zamijetio da se još nešto promijenilo s nestankom njihovihnestvarnih progonitelja. Više nije čuo niti dosadnu glazbu kao ni smijeh. Ureh je pao u tišinu kao mrtav.Toliko su se polako uspinjali stubama koje su bile tako strme, tako nezgodne, da se Kentril pitao kako ječesto itko mogao ići njima. Tu i tamo dijelovi stuba su nedostajali čineći uspon još problematičnijim.Baklje su malo pomagale. Plamen je izgledao nekako otupljen jakom sjenom. Kentril je vidio noći mrklekao u rogu a koje su bile sjajnije od ovoga dana. Zašto nije, pitao se, primijetio da je tako mračno zaprošlih ekskurzija u ruševine? Zašto se sada činilo tako drugačije?

Grupa se penjala sve više i više. Stube su se činile dvostruko dužima nego što bi trebale biti. Nakon,činilo se, tisuću koraka, Kentril je zamijetio nepravilno disanje - uključujući i njegovo -pa je narediokratki odmor.Čak se ni Tsin, koji je toliko žudio da dođe do palače, nije protivio.Zayl koji je izgledao daleko manje umorno od ostalih sjeo je nekoliko koraka ispred ponovno držećiruku na ispupčenoj vrećici. Zatvorenih očiju njuškao je zrak kao da nešto traži.Nekromant je brzo otvorio oči kad mu se Kentril približio. Ponovno je odmakao ruku, a plašt je skriovrećicu. "Satnice Du-mon.""Mogu li popričati malo s tobom, Zayl?""Na usluzi sam ti.Čučnuvši pokraj magičara, Kentril je izjavio: "Ti očigledno znaš puno o ovome mjestu. Znaš više čak i odstarog Tsina, a onje ovim krajem opsjednut cijeli život.""On je bio opsjednut njime cijeli svoj život, no ja sam živio u njegovoj blizini cijeli svoj, satnice.""Dobro kažeš, Zayl. Koliko ti znaš? Kada si vidio ono" -satnik Dumon pokazao je na palaču - "malo si se

iznenadio, ali ne ni približno toliko kao ja. Ovo nije bilo tu, nekromante! Ovo brdo, da, no ova palača odmramora, ona ne!""I to tebe čudi u kraljevstvu koje je u vezi sa samim Nebesima?"Kentril je frknuo. "Za zemaljska Nebesa, Ureh mi je pokazao samo krv."Zaylova lijeva obrva se izvije. "Imaš vrlo oštra osjetila, satnice Dumon, i prirođeno znanje o svijetu kojebi vjerojatno iznenadilo čak i mene.""Ponovno te pitam, nekromante, što znaš o toj palači?""Samo da je, kako je Vizjerei naznačio" - blijeda je prilika izgovorila jednu riječ s nečim nalik gađenju —"to bilo mjesto gdje se magija razotkrila kada je put do Nebesa bio otvoren. Ne iznenađuje me otkriti dadom Juriša Khana neće čak niti sada slijediti smrtonosne zapovijedi. Bio je dotaknut silama koje su sonu stranu naše spoznaje, a čak niti nekoliko stoljeća neće smanjiti njihov utjecaj."Riječi su Kentrilu malo značile. Pokušao je na drugačiji način. "Želim znati što je u toj vrećici."" A iz kojeg razlogaječuvaš? Čini se da ti je vrlo dragocjena."

Zayl je ustao. Lice mu nije pokazivalo osjećaje. Jačim glasom upitao je: "Zar nije vrijeme da krenemodalje, satnice? Još uvijek imamo malo penjanja.""U pravu je, Dumone", promrmljao je Tsin koji se nalazio dolje niže. "Gubimo vrijeme."Zayl je krenuo bez riječi. Kentril je zaškrgutao zubima, a onda nevoljko klimnuo drugima da se nastavepenjati. Doći će vrijeme kad će mu magičar reći istinu, zakleo se satnik sam sebi... naravno, ako preživeovo ludilo.Začudo, od te točke nadalje, ostatak puta protekao je mnogo hitrije. Obzidano područje velikog iodavno odsutnog Juriš Khana postajalo je sve veće sa svakim korakom. Nije prošlo dugo, a visokevratnice su napokon dozivale penjače."Ružne beštije", promrmljao je Albord gledajući dva krilata garguja. Iz blizine su imali tijela nalik ljudskima no naginjala su lavljima, a kljunasta lica podsjećala su na lešinare. Njihove su šape završavaleizvijenim kandžama poput orlovih ili jastrebovih. Široke, neljudske kugle zurile su dolje na svakoga kojije stajao pred rešetkastim ulazom.

"Ovo je dom najblaženijeg od najblaženijih?" upitao je Kentril.Garguji se obično smatraju stražarima protiv Pakla. "Ovi očito daju na znanje posjetitelju da će u palačuući samo oni dobra srca.""Znači li to da moramo ovdje čekati, satnice?" upitao je netko straga."Idemo svi unutra ili nitko ne ide." Kentril je proučavao rešetkasta vrata. " Ako uopće uđemo."Uz odgovor, Zayl je posegnuo naprijed da provjeri. Na najmanji dodir njegove ruke, masivna vrataširom se otvore."Da uđemo?" ljubazno je upitao najamnike.Satnik suzbije drhtaj. Dok su se otvarala, drevna vrata bila su savršeno tiha, kao da su svježe nauljena.Zayl je koraknuo naprijed a onda, kad se ništa nije dogodilo,





[email protected]

27

uspjehom, satnik Dumon gaje slijedio, a onda dao znak ostalima da dođu jedan po jedan. Albordje krenuo sljedeći. Pratio gaje Jodas i ostali. Kako se ništa nije događalo prvima koji su prošli, toje lakše bilo onima koji su slijedili. Jedan se čovjek čak našalio s gargujima naglasivši da ga podsjećajuna bivšu ženu. Po prvi puta otkako se grad probudio, raspoloženje im je postalo donekle opušteno.Tsin je ostao odostrag promatrajući svakog najamnika kako ulazi. Kada je posljednji prošao kroz vrata,čvršće je stisnuo svoj štap i zakoračio naprijed sa svom arogancijom osvajača.Garguji iznad ulaza iznenada živo zaurlaše.

Raširenih krila, stvorenja s kljunovima podigoše se u zrak. Kamene kugle zurile su u Vizjereija. Kandžese pružiše. Tsin se odmah povuče.Garguji se istog trena vratiše na svoje mirne pozicije."Stražari imaju oštar vid", promrmljao je Zayl koji se nalazio iza Kentrila.Ignorirajući ga, satnik je stao na vrata gledajući preko svakog od kipova. Da to sam nije vidio, pomisliobi da je netko načinio incident zbog nekoliko krigli jakog piva. Posegnuo je svojim mačem i laganododirnuo jednu figuru. Čuo je samo zvuk metala kako udara o čvrsti kamen."Stani u stranu, Dumone", iznenada je zapovijedio čarobnjak. "Ja ću se pozabaviti s tim bučnim psima."Quov Tsin uperio je vrh svojega magičnog štapa na garguja s njegove lijeve strane. Dok je još govorionjegova je druga ruka mahnula prema drvenoj dršci prouzročivši da se neke od mnogih runa koje subile urezane u nju zlokobno zasjaje.Zayl se pridružio Kentrilu. "To možda nije mudro, satnice Dumon."Najamnički se časnik morao složiti. "Nemoj to činiti, Tsine. Samoćeš pogoršati stvari!"

"To dolazi odčovjeka koji je ranije zatražio moju magijsku pomoć?" podrugljivo će Vizjerei. "Ovebeštije me neće zadržavati!"Kentril je brzo skočio knaoz ulaz i zaustavio Tsina. Vizjerei je koraknuo unazad, no nije spustio štap."Stani uza me", naredio je satnik. "Budi blizu i možda ćemo moći izbjeći nepotrebne probleme.""Što kaniš?""Samo radi onako kako sam ti rekao, Tsine!"Kad se Kentril stao kretati nazad prema vratima, Zayl je stao pred njega. " Ako budeš ustrajao na ovome,trebat će ti netko drugi osim Vizjereija da pazi na drugi kip." Mirno je držao bjelokosni bodež. "Ja ću tipomoći.""Ne treba mi - " počeo je smežurani magičar."Tiho, Tsine!" Biočarobnjak ili ne, satniku Dumonu bilo je već i više nego dosta njegovog poslodavca.Zayl je mogao stati tamo gdje Tsin nije a to je govorilo mnogo o obačovjeka.Sa sićušnim likom između sebe, Kentril i nekromant krenuli su postrance prema vratima. Kipovi su

stajali nepomično. Jednostavne kamene statue. Nije se mogao vidjeti nikakav nagovještaj njihovogprethodnog buđenja.Položivši jednu nogu unutar tla palače, Kentril je lagano izdahnuo. Činilo se da njegova zamisao radi. Smagičarem skrivenim između dva viša čovjeka, magični stražari izgleda da nisu ništa uočavali."Još samo korak ili dva -"Kada je Tsinov zagrnuti lik stao prelaziti prag, kip pred Ken-trilom je oživio. Krila su iznenada počelamahati, čudovišne oči zuriti, a kamena usta su se otvorila u divljoj rici koja je derala uši.Kentril je iza sebe čuo drugi isti takav urlik, što je bio dovoljan dokaz daje Zayl također bio suočen sponovno oživljenom zvijeri.Kljunasta glava krene naprijed okomivši se na područje nalijevo od borca. Satnikov mač snažnoodjekne o mramornu gušu, no kip se barem povukao. Kentril je nekromanta čuo izgovarati riječi nekognepoznatog jezika, a onda gaje u uglu njegova vidna polja iznenadio kratki bljesak svjetla.Prvi je garguj iskoristio njegovo iznenađenje da ponovno napadne i ponovno pokuša zahvatiti oko

najamnika. Kentril je shvatio. Želi Tsina! Pokušava izbjeći borbu sa mnom! Želi samo njega!Strašne kandže proletješe pored njegovog ramena grabeći malog čarobnjaka. Vizjerei je mahao na njih

štapom. Iskre su sijevale svaki put kad bi drveni štap dotakao kamen."Tsine!" viknuo je Kentril. "Sada je tvoja prilika! Skoči -"U tom trenutku ponovno je počela glazba frule. Činilo se da stiže odasvud odjednom. Kentril je zašutio,pitajući se stoje najavilo povratak opsjedajuće melodije.Glazba je imala omamljujući učinak na garguje. Onaj koji se nalazio pred vođom najamnika zaustavio seusred napada, a onda se zagledao u nebo. Jednom je zakriještao pa se vratio na mjesto gdje gaje grupaprvi puta vidjela. Dok gaje Kentril gledao svaki nagovještaj života je hitro nestao, a stražar nije bio ništaviše do jednostavan kameni čuvar.





[email protected]

28

"Nevjerojatno ..."čuo je Zavlov komentar. Okrenuvši se, Tsin je vidio da se nekromantovčudovišniprotivnik također vratio na svoje izvorno mjesto.Nije bilo upitno da ih je glazba natjerala na ovo povlačenje i satnik je mislio dobro iskoristiti ovuiznenadnu sreću. "Kreni, Tsine!"Vizjereija nije trebalo poticati. Već je bio jednom nogom u unutrašnjem dvorištu drevne palače i dok suse Kentril i Zayl okrenuli da ga slijede, Quov Tsin je već čekao dalje unutra. A glazba je još uvijek svirala ...

"Dolazi iznutra", ustvrdio je Vizjerei koji je sada bio vrlo nestrpljiv da uđe. "Pratite me!"Hihot se začu sa Zavlove strane. "Hrabarčovjek, zaista, kažem ja, kad ide tamo gdj'e očito nijepoželjan!"Kentril je bacio pogled na nekromanta, no Zayl se ponašao kao da nije govorio, a satnik je moraopriznati da glas nije zvučao kao njegov. A nije zvučao ni kao glas ikojega čovjeka pod Kentri-lovimvodstvom.No, činilo se da nitko drugi nije zamijetio taj glas. Albord i ostali čekali su njegove naredbe. Tsin je već bio dobro odmakao od ostatka grupe, a zbog nekog razloga Kentril nije htio da Vizjerei odmaknepredaleko. Nešto mu je govorilo da niski arogantni lik treba držati na oku. Garguj i su postavljeni naulaz s nekim razlogom, a reagirali su samo na Tsina, ne i na Zayla, kako bi netko mogao očekivati. Tonije bilo dobro predskazanje.Vođena frulom, grupa je došla do ulaza, visokog lučnog otvora s dvama brončanim vratima iznad kojihsu bile slike arkandela koji su mahali mačevima. Čudno, slike su izgledale gadno oštećene dok se sve

ostalo doimalo netaknutim.S vrhom svojega štapa Quov Tsin gurnuo je jedna vrata. Poput ulaznih vratiju, otvorila su se širom utišini. S pouzdanjem nekoga tko se vraća vlastitome domu, Vizjerei je umarširao unutra.Mramorni stupovi visoki tri kata obrubljivali su veličanstvenu dvoranu osvijetljenu masivnimsvijećnjakom za kojega je satnik procijenio da ima više od stotinu upaljenih svijeća. Pod se u potpunostisastojao od vješto izrađenih mozaičkih uzoraka imaginarnih životinja, zmajeva i himera - neke vrstikontrasta s arkan-đelima, pomislio je Kentril. Između dva niza stupova portreti impozantnih likova uhaljama uglednika nesumnjivo su iskazivali poštovanje onima koji su tijekom stoljeća vladali Urehom.Na kraju hodnika čekao ih je još jedan niz vrata. Prošavši mimo portreta plemića koji su zurili u njih,grupa je tu zastala. Svi su bili prilično svjesni da je glazba, činilo se, dolazila iznutra. Opet su arkanđeli smačevima krasili ulaz. Slike su bile teško oštećene. Tsin je posegnuo za vratima, no ovaj put mu se nisuotvorila. Ni Zayl, kad je pokušao, nije bio uspješniji.Kentril je stupio pokraj dvojice magičara. "Možda postoji brava ili -"

Upravo se spremao dodirnuti jednu od oštećenih slika kad se iznenada oba vrata širom otvore. Trojkauzmakne, a huk hladnog zraka nahrupi iz zatamnjene komore pred njima.Isprva nisu vidjeli ništa, no onda je glazba privukla njihove poglede u samo dno sobe, gdje su jedvamogli razaznati slabu lampu ... i starijegčovjeka odjevenog u bijelo koji je sjedio pored nje, u stolici svisokim naslonom.On se naslonio naprijed kao da nije primijetio njihov dolazak. Kentrilove su se oči dovoljno prilagodileda vidi da je na podu ispred starca sjedila vitka prilika s kapulja čom, prilika koja je držala frulu namjestu gdje bi trebale biti usne."Još duhova ..." promrmljao je Albord.Iako je progovorio šaptom, dvojica unutra reagirali su kao da je cijeli svijećnjak iznenada pao sa stropai glasno se razbio na djeliće o mramorni pod. Lik s kapuljačom prestao je svirati, ustao i jednimgracioznim pokretom skliznuo u tamu.Ogrnuti patrijarh ih je pogledao i, na iznenađenje svih, pozdravio ih kao daje čitavo vrijemečekao na

njihov dolazak."Napokon ste došli, prijatelji", rekao je blagim glasom za koji se činilo da u sebi nosi snagu cijele vojske.Nikad ne bivajući netko tko stoji na ceremoniji osim ukoliko se ne tiče njegova veličanstva, Vizjerei jejednom udario štapom o pod i obznanio: "Ja sam Quov Tsin! Čarobnjak najunutrašnijeg kruga, Brat visoke upućenosti, meštar - ""Znam tko si ti", odgovorio je stariji ozbiljno. Pogledao je u Kentrila i ostale i, iako se između njihprostirala velika udaljenost, satnik je osjećao kao da stoji ravno pred njim, da su svaka njegova misao iosjećaj otkriveni. "Znam sve vas, tko ste, dragi moji prijatelji."Zayl je stupio ispred čarobnjaka. Izraz lica bio mu je napet stoje iznenadilo većinu onih oko njega,osobito Kentrila. Sve je navodilo na zaključak da nekromant ima potpunu kontrolu nad svojim





[email protected]

29

osjećajima, da ništa, čak ni kraljevstvo duhova, ne može izvući više reakcije od njega. Čak i izraz licakoji je imao kada su prvi puta vidjeli palaču nije se mogao mjeriti s njegovim sadašnjim nestrpljenjem." A jesam li ja u pravu,časni gospodine, jesam li u pravu misliti da i ja- tebe znam?"Ovo je prilici odjevenoj u bijelo bilo gotovo zabavno. Naslonio se na jednu stranu naslona stolice, abrada mu je počivala na dlanu ruke. "A jesi li?""Nisi li ti - nisi li ti veliki Juriš KhanVNjihovom domaćinu pobjegne frktaj. "Da ... da, ja sam Juriš Khan."

"Svi sveci odozgora!" prošaptao je jedan najamnik."Još jedan duh!" prasne drugi.Kentril je utišao najamnika hitrim pokretom ruke. Pogledao je Tsina u potrazi za potvrdom i, iakočarobnjak nije izravno odgovorio, Vizjereijevočeznutljivo držanje sve je govorilo.Iako se činilo nevjerojatnim, pronašli su Juriša Khana, onoga koji je bio zvijezda vodilja kraljevstva,kojeg se smatralo najsvetijim među ... i čovjeka koji bi trebao biti mrtav kao i oni užasni fantomi koji suih dotjerali do ovog mjesta.Dotjerali ih?"On je to učinio", Kentril je obavijestio ostale krenuvši prema liku koji je sjedio. "On ih je nagnao da nasprisile da dođemo ovamo. On je taj koji nas je doveo u stupicu tako da jedini put bude do njegovepalače."Ukoliko je Kentril očekivao da će gospodar Ureha zanijekati optužbe, Juriš Khan gaje iznenadio.Umjesto toga kraljevski lik tiho je ustao sa sjedala i, ruku skrivenih u velike rukave svoje halje, pognuo

glavu u pokretu koji je nalikovao kajanju. "Da. Ja sam odgovoran. Posredstvom mojih metoda vi steprisiljeni da mi dođete ... ali to je stoga što nisam mogao otići odavde da dođem k vama.""Kakva je to glupost - " No satnik Dumon nije otišao dalje jer čim je prestao govoriti, Khan je posegnuodolje, primio svoju halju i podigao je taman toliko da otkrije svoje noge.Ili mjesto gdje su mu noge trebale biti.Odmah iznad članaka noge gospodara Ureha stapale su se savršeno s prednjim nogama stolice na takavnačin da se nije moglo reći gdje završava čovjek a počinje drvo.Juriš Khan spustio je halju i najiskrenijim glasom rekao: "Nadam se da ćete mi oprostiti."Čak je i Tsinu ovo bilo previše osobito da bi ignorirao: " Ali što to znači? Što je s putom premaNebesima? Legende kažu da - ""Legende kažu mnoge stvari", prekinuo gaje Zayl. " A većina ih se na kraju pokaže lažnima.""Naša je najlažnija od svih", promrmljao je glas iz tame njima slijeva.Juriš Khan pružio je ruku prema toj tami, smiješeći se onome unutra. "Oni su ti koji se čine. Sigurno je

da izađeš."I iz sjena izronio je svirač frule koji više nije nosio kapuljaču. Po prvi je puta Kentril vidio daje lepršavatkanina skrivala ženu, mladu i vrlo lijepu ženu, kože glatke poput alabastera, očiju koje su sjale poput smaragda čak i na blijedome svjetlu lampe i baklji njegovih ljudi. Stepenasta crvena kosa bilajoj je jošživlja od kose žena iz njegova kraja, a istočnjačka natruha u njezinim crtama govorila je istinu onjezinome rođenju u ovome dalekom kraljevstvu."Prijatelji moji... moja k ćer, Atanna." Atanna. Ime koje je istog trena ostalo duboko zakopano u srcu veteranskog borca. Atanna, najljepšameđu lijepim ženama o kojima je satnik Kentril Dumon ikada čuo. Atanna, anđeo među smrtnicima... Atanna ... lice s broša."ila je to izdaja", rekao im je Juriš Khan kad je Atanna svakome dala pehar pun vina. "Izdaja onogakojem su svi najviše vjerovali.""Gregus Mazi", uplela se njegova k ćerka sjednuvši na pod blizu Kentrila. Njezine oči srele su satnikove i

na trenutak sečinilo daje svjetlo zasjalo u tim smaragdnim o

čima u obliku badema, no onda je trenutnatema razgovora utrnula to svjetlo. "Gregus Mazi... moj gaje otac jednom nazvao bratom braće."

"On je sjedio do moje lijeve ruke kao što je dobri svećenik Tobio sjedio do moje desnice." Sjedokosi lordse naslonio dlanovima obujmivši glavu svog pehara. "Njima sam dao slavni zadatak prevođenja vizija ustvarnost. Njima sam dao blaženi zadatak da nas povedu u utočište Nebesa."Najamnici i dva magičara sjedili su na podu ispred utamničenog monarha. Graciozna i predivna Attanabijaše svakome od njih donijela voća i vina. Nakon toliko krvoprolića, toliko straha, cijela je družinazahvalno prihvatila gostoprimstvo lorda Khana. Osim toga, trebalo je odgovoriti na mnoga pitanja, atko je to mogao bolje od samog legendarnog vladara svetoga kraljevstva?





[email protected]

30

Juriš Khan umnogome je odgovarao ulozi vođe. Stojeći, bio je visok skoro kao Kentril i isto toliko širok.Za nekog toliko po-odmaklih godina, Khan je imao mladolik izgled i osobnost i mali znak krhkosti. Iakosu mu crte lica postale oronule, njegova jaka vilica, kraljevski nos i prodorne zelene oči još uvijek su mudavale zapovjednički izgled. Čak ni njegova srebrna kosa nije toliko oostarala vladara koliko ieoznačavala nieeove godine,mudrosti.Razmišljajući o riječima svojega domaćina, Kentril je namršten pogledao svoje vino. " Ali legende kažudaje Mazi slučajno ostavljen, daje proveo godine pokušavajući vam se pridružiti..."

Juriš Khan je uzdahnuo. "Legende su sklone češće biti mašta nego stvarnost, prijatelju moj.""Znači, niste stigli do Nebesa?" upitao je Tsin koji već bijaše iskapio većinu svojega pića. "Čarolija nijeuspjela?" satniku se Vizjerei činio razočaraniji činjenicom da magija nije djelovala nego sudbinamanesretnih građana Ureha."Ne. Našli smo se zatvorenima u Limbu, uhvaćenima u bezvremeni prolaz između zemaljske ravni inašega slavnoga odredišta ... i to sve zbog zla jednoga čovjeka.""Gregus Mazi", Atanna je ponovila. Njezine oči bile su oborene.Silna želja daje utješi podiže se u satniku Dumonu, no on joj se opre. "Što je učinio?""Kada je došlo vrijeme za zadnju magiju", objasnio je očinski monarh, "Tobio je shvatio da riječi nisupročitane ispravno. Njihovo je značenje bilo obrnuto, bio je to ne poziv za putovanje u Nebesa ... negoda se bude bačen dolje u jame Pakla!"Kentril je bacio pogled na Zayla koji je slušao pažljivo kao i drugi. Nekromant mu je klimnuo. "Umnogim oblicima magijanja, suptilno obrnuti značenje pojedinih riječi znači obrnuti učinak. Magija

izlječenja može biti učinjena tako da rani ili čak da ubije.""Gregus je htio i više nego da nas ubije", promrmljao je Juriš Khan. "On je htio prokleti same naše duše... i gotovo je uspio."Satnik je pomislio na ženu pored sebe, bačenu u kraljevstvo Diabla i stresao se. Daje mogao, Kentril bizlog Gregusa Mazija uzeo za vrat i iskrenuo ga sve dok čarobnjak ne bi svojim očima vidio svoje vlastitepete."On bi i uspio", dodala je Atanna lagano rumeneći pod pogledom satnika Dumona, "da nije bilo mojegaoca i Tobija.""Pokušali smo ponovno izgovoriti već izgovorenučaroliju, obrnuti ono stoje bilo obrnuto i tako,umjesto u Nebesima, umjestou Paklu, završili smo usred golemog ništavila, bezvremenog mjesta s kojeg nismo mogli pobjeći."Frknuvši, Quov Tsin je pripomenuo: "Trebali ste ponovno bacitičaroliju otamo! To bi bila jednostavnastvar za bilo koju dobro obučenu grupu Vizjereija, a kamoli -"

"Nije tako jednostavno, prijatelju moj, kad su svi svećenici i magi bili pobijeni istomčarolijom." Hladanizraz razlije se preko inače ljubaznih crta lica vladara Ureha. "Gregus je temeljito planirao. Jednapromijenjena linija istovremeno je hitro isušila životnu silu iz svakoga tko je pjevao čaroliju, osim izTobija i mene. Naša superiorna snaga i znanje spasili su nas, no ostavili su nas slabima. Još gore, bezdrugih nismo imali moći da je ponovno bacimo." Ako nisu kadri bacitičaroliju, Juriš Khan i glavni svećenik bili su barem kadri izgnati Gregusa Mazija utrenutku njegova trijumfa. Bitka je koštala Tobija njegova života, no izgonom izdajničkog čarobnjaka,spriječili su ga da ispuni svoj užasni plan da pošalje Ureh u carstvo Vrhovnih Zala.I tako su kraljevstvo i njegovi stanovnici plovili sred ništavila, s vremenom zauvijek zaključanim — dok nije stigao trenutak kada se oko njih ponovno materijalizirao svijet, svijet u dubokoj sjeni."Nitko tko je svoj život živio u Urehu ne bi propustio prepoznati odmah veličanstveni Nymyr i sjenukoju je uvijek bacao na naše lijepo kraljevstvo. U vjeri da je naše prokletstvo naglo prekinuto, više odčetiri desetine mojih ljudi požurilo je kroz prednja vrata bez razmišljanja. Sve što su željeli bilo je

osjetiti sunce, osjetiti blagi vjetar ..." Khan se naslonio. Bio ječak još blijedi od nekromanta. " A ono

čimesu bili nagrađeni bila je smrt, naj-užasnija."

Potrčali su van na sunce i tako zapečatili svoje sudbine. Istog trena čim ih je svjetlo dotaklo, izgorjeli su.Kao krhotine planinskoga leda bačene u dobro zagrijano kovačevo grotlo, bespomoćni stanovniciUreha doslovno su se istopili. Njihovi su vrisci odjekivali dušo nakon što su bili svedeni na lokvice koiesu i same ishlaoileu nekoliko sekundi. Neki, koji su bili na rubu, uspjeli su se povući nazad u sjenu planine, no čineći tosamo su pogoršali svoju agoniju, jer ono što je bilo dotaknuto trenutak predugo ipak je izgori-lo. Nakraju, oni koji su uspjeli na vrijeme stati bili su prisiljeni pobiti napola pojedene žrtve koje su vrištale ipatile.





[email protected]

31

Attana je natočila Kentrilu još vina podarivši ga blagim smješ-kom. Ipak, u isto vrijeme suze su poteklenjezinim obrazima. Uzela je svoj netaknuti pehar i dodala šokantnoj pri či svojega oca. "Bili smopodcijenili monstruoznost Gregusa Mazija. Ta ogavna zmija nije nas više ostavila pravim dijelomsmrtnoga svijeta. Još gore, počeli smo se plašiti da ćemo jednom kad sjene nestane i sunčevo svjetlodotakne naš dom, svi mi patiti kao što su i oni prvi." Ali ono što se prvotno moglo vidjeti kao čudo posjetilo je užasnute građane sljedećega jutra jer, kako suprvi tračci sunčevog svjetla stigli preko horizonta ... svijet je počeo blijedjeti.

Ponovno je ništavilo limba pozdravilo grad i njegove ljude.Iako šokirani, svi su se složili da dok ne smognu pronaći rješenje, izgon ostaje mnogo poželjniji odužasne smrti koju su neki pretrpjeli. Svi su gledali u svoga blaženoga vođu, Juriša Kha-na, sigurni da ćeon otkriti put do slobode. Mnogi su čak uzeli mogućnost bijega od gorućeg sunčevog svjetla kao znak daih Nebesa nisu napustila. Nekako, Ureh će se ili sigurno vratiti u smrtnu ravan ili nastaviti svojenamjeravano putovanje do svetoga kraljevstva."I ja sam nakon mnogo proučavanja zaključio", otkrio je Atan-nin otac, "da put koji bi nas pripremio zapravi svijet bez opasnosti zaista postoji, jer, također sam zaključio da ćemo se u određenoj točkiponovno tamo vratiti. Uz pomoć moje voljene k ćeri" -nasmiješio se ljupko mladoj ženi s crvenimuvojcima - "koja je i sama na svoj način vješta, naporno sam radio da oblikujem dva jedinstvena imistična dragulja."Juriš Khan predao je Atanni svoj pehar a onda, pred očima gostiju, nacrtao jednim prstom plameni krugu zraku. Sred tog gorućeg prstena izmijenjivao se par slika, blijedi kristal svijetao poput suncem

taknutoe leda i njegov blizanac crn poput gavrana.INikad prije nisu vidjeli dva tako savršena draga kamena i satnik Dumon i njegovi preostali ljudi su imse i divili i željeli ih od prvoga trena."Ključ Sjeni", izustio je Khan pokazujući na crnoga. "Ključ Svjetlu", dodao je pokazujući ledenoga. "Jedanpoložen pod Ureh, u najdubljim spiljama, a drugi na vrh Nymyra da tamo uhvati prve zrake dana.Zajedno da svezu sjene koje su sad iznad nas, drže ih na mjestu cijelo vrijeme tako da možemo ostatiovdje dok tražimo naš konačni izlaz."I tako, kad se zbilo da se Ureh ponovno pojavio na smrtnoj ravni - upravo onako kako je Juriš Khanpredvidio - plan je pokrenut. Tražilo se dobrovoljce, hrabre ljude, sveukupno deset njih. Pet ih jeposlano u dubine da tamo pronađu najmračnije od mračnih mjesta, gdje je sjena najjača. Drugih je pet poslano da odu na vrh Nymyra, da polože drugi dragulj na mjesto za koje njihov gospodar odredi dajenajbolje. Osim Ključa svjetlu, draga grupa je također nosila posebno izrađena kliješta da izbjegnu

prijetnju sunca. Nade su bile najveće kada su dvije grupe krenule, jer uistinu se činilo da su molitveljudi uslišane.Na nesreću, nitko nije računao na povratak Gregusa Mazija.Moglo se samo pretpostaviti da je posumnjao ili čak otkrio prisutnost onih koje je tako davno izdao.Kada se Ureh sljedeći puta ponovno preinačio u sjenke, pokvareni čarobnjak već je stajao, čekajućiodmah iza njegovih granica. Otkrio je pokušaj spašavanja kraljevstva i brzo krenuo za onima koji su sepenjali na planinu. Tamo je, uz pomoć moćnih riječi, zatresao munjom sam vrh, pobivši petorku.Kada je s tim dijelom svojega zlog posla bio gotov, Gregus Mazi potajice je ušao u palaču svojega bivšeggospodara. Tamo je Khana uhvatio nespremnog."Jedva sam se imao vremena okrenuti prije no što sam shvatio daje napao. Kad sam krenuo suočiti se snjim, shvatio sam da smo ja i stolica postali jedno i da smo, ukopani, postali dijelom same pala če.'Ostavit ću te da sijediš i kontempliraš nad svojim greškama, gospodaru moj', narugala mi sezlazviier,.. ' A sada idem

zapečatiti sudbinu tvojega voljenog kraljevstva tako što

ću uzeti drugi dragulj tamo duboko dolje iuništiti ga kao što sam uništio i prvoga.'"

Prilika u halji prošla je rukom kroz svoju srebrnkastu kosu. Suza je kanula iz jednoga oka. "Shvatite,prijatelji moji, da sam volio Gregusa kao što bih volio vlastita sina. U nekim sam vremenima tako mislio- " pogledao je kratko u Atannu koja je pocr-venjela. Pored nje Kentril je osjetio neumjerenoprobadanje ljubomore. "No to nije ništa. Ono stoje važno jest da me je namjeravao ostaviti tamo, unemogućnosti da ga slijedim, dok je on otišao uništiti posljednje nade svih koji su ovisili o meni."Ipak, Gregus Mazi potcijenio je svojeg bivšeg gospodara. Oslabljen, da. U zamci, to sigurno, no Khan jeimao još jedan izvor snage. Imao je narod i svoju ljubav prema njemu. Khan je sada iz toga crpio, crpio





[email protected]

32

je svoju snagu iz cijeloga Ureha. Kada je udario na podrugljivog Gregusa Mazija, učinio je to sirovomsnagom tisuća, a ne samo jednoga bića."Priznajem", umorni je monarh promrmljao očiju nakratko zatvorenih u prisjećanju i žaljenju. "Udariosam s bijesom, udario sam s mržnjom, udario sam grešno ... ali sam također udario s oduševljenjem iodlučnošću. Gregus nije imao izgleda."Nije bilo tijela izdajice da ga se pokopa ili spali. Samo je nekoliko pramenova dima označavaloposljednji trenutak onoga koji je prokleo Svjetlo među Svjetlima. Na nesreću, iako je čudovište platilo,

ponovno je bio uspio u kletvi voljenog kraljevstva Juriša Khana o stravičnom progonstvu. Bez kristalapoloženog na vrh Nymyra, Ureh nije imao stalno uporište u stvarnome svijetu. Kada je zora svanulasljedećega jutra, cijeli se grad ponovno našao bačen u limb, ovaj puta bez nade."Vidite, nisam mogao ponovno načiniti kristale", otkrio je Khan. "Jer je njihovo formiranje zahtijevaloelemente koji meni više nisu bili na raspolaganju. Još gore, sada sam bio zarobljen u ovoj odaji, unemogućnosti da se oslobodim bez obzira koliko sam pokušavao i oviseći o svojoj ljubljenoj k ćeri da sebrine o meni." Ali i onako zatočen, Juriš Khan nije odustajao. Dao je da mu se donesu sve knjige, svitci i talismani kojihse moglo naći. Istraživao ječaroliju za čarolijom, nadajući se da će se, kad se njegovo kraljevstvo vratina smrtnu ravan, moći naći neki pomoćnik. U onim rijetkim prilikama kad bi se Ureh pojavio, koristio jekristalne kamenove da pronađe bilo kakvu moguću pomoć koja je mogla lutati u blizini.I tako je ovaj puta otkrio prisutnost Kentrila Dumona i ostalih koji su se ve ć nalazili u samim zidinamagrada.

"Ne možete zamisliti moje oduševljenje kad sam vas našao! Hrabri istraživači u srcu mojegakraljevstva! Znao sam da ne mogu propustiti ovu priliku, ovu jedinu nadu. Morao sam vas dovesti sebi!"Kentril je u svojim mislima vidio legije sablasnih stvorenja kako vode njegovu grupu od ulice do ulice."Mogao si izabrati i bolji način ...""Moj je otac učinio što je mogao, satnice", Attana se apologetski ubacila. "Nije mogao doći k vama.Morao je to učiniti.""To su bili vaši ljudi?" upitao je Zayl tonom koji je ukazivao da ne zahtijeva odgovor. "Oni su kao mrtvi... a ipak nisu."Gospodar Ureha mrko je klimnuo. "Zarobljenost između Nebesa i smrtne ravni uzela je svoj danak. Miviše nismo potpuno živi, a nismo niti potpuno mrtvi. Atanna i ja i ostali koji služe u palači manje patimojer su nam pomogle čarolije koje štite i vežu ovo mjesto. Ipak, i mi ćemo naposljetku biti kao oniukoliko nam netko uskoro ne pomogne.""Netko", promrmlja ljepotica vatrenih kovrča gledajući u Kentrila.

" Ali što mi možemo učiniti?" istrtljao joj je najamnički vođa.Osmijeh koji mu je dala kao da mu je progutao cijelo srce. "Možete zamijenti Ključ svjetlu.""Zamijeniti kristal!" prasnuo je Quov Tsin. "Rekao si daje uništen!"Khan je ljubazno klimnuo Vizjereiju. "Tako smo mislili. Tako je i Gregus mislio. No jednoć u prošlosti,kada sam tražio pomoć s vrhom planine. Umjesto toga bačen je silinom udara s njegovog mjesta dolje na drugu stranu planine."Sićušni je čarobnjak protrljao svoju košćatu bradu. " A vi ga niste pronašli? Sigurno tijekom noći, kad jesve u sjeni -"" Ali ne onoj sjeni. Onaj prvi puta kad smo ponovno imali svoju domovinu, istu večer nakon žrtavasunca, poslao sam malu grupu da ispita teren, da otkriju da li se išta pojavilo. Pod okriljem noći tosigurno ne bi bio težak zadatak. Sve što sam tražio bilo je nešto malo znanja, neku nadu daje u blizininaselje." Pokazao je zube. "Istog trena kada je prvi istupio s mjesta gdje je Nymyrova sjena prestajala ion bi nasmrt izgorio."

Atanna je položila svoju ruku na Kentrilovu. Njezine su oči tražile razumijevanje i pomo

ć. "Mi smodobrano i istinski u zamci, satnice. Naš svijet završava odmah iza zidova grada. Da stupim jedan korak

dalje riskirala bih da mi se meso otopi s kostiju, a kosti sagore u pepeo."Protiv tih očiju, toga lica, satnik Dumon nije se mogao opirati. Postavio je svoju ruku na njezinu, a ondapogledao Juriša Kha-na. "Možemo li mi doseći kristal? Možemo li mi na vrijeme stići na mjesto?"Nada zasvijetli na licu starijeg čovjeka. "Učinili biste to za nas? Pomoći ćete nam? Obećavam kraljevskunagradu svakome ako to možete izvesti!"Jodas se skoro ugušio svojim vinom. Raspoloženje ostalih boraca se pojača.Činilo se da će to biti oštramisija no mogla se obaviti i, pritom, dosta toga dobiti. Svi su se smjesta prijavili, ostavljajući u tišinisamo Zayla i Tsina.





[email protected]

33

"Ne trebamo ići svi ", rekao je Kentril ostalima. "Gorst, tebe definitivno trebam. Jodas, ti se možeš dobropenjati. Brek, Olif, vi također idete s nama. Albord, ti si zadužen za ostale."Neki od onih koji su trebali ostati počeli su se buniti, no Khan je utišao njihove brige rekavši: " Ako ovočudo bude učinjeno za nas, svi će dijeliti nagradu, obećavam."Kentril je ponovno pitao o vremenskom faktoru i gdje bi dragulj mogao biti. U odgovoru na prvo pitanjeJuriš Khan gaje uvjera-vao da akn ndn n

sat vremena imat ćp Hnvnlinn vrpmpnaPut usječen duž planine prije mnogo stoljeća služit će im dobro za tu svrhu.U svezi sa sljedećim pitanjem gospodar Ureha tražio je od svoje k ćeri da izvadi kutiju. Nekolikotrenutaka kasnije, kad se Atanna vratila s malim srebrnim spremnikom i dala mu ga, Khan je satnikuizvadio maleni kamen briljantne jasnoće na čijem je vrhu bila urezana jedna jedina runa."Ovaj je komad ostao od oblikovanja originala. Čarolija rune veže ga s onim drugim. Drži ga predsobom i vodit će te.""Trebali bi krenuti sada", obavijestila ih je njegova k ćer. Ponovno je dotakla Kentrilovu ruku. "Idite uzmoj blagoslov."Zayl je stao ispred njega. "Satnice Dumon, volio bih ići s vama. Moje vještine bi mogle biti od koristi a idobro poznajem ovaj kraj. Vjerujem da bi to donekle ubrzalo stvar.""Razborit prijedlog", izjavio je Juriš Khan. "Zahvaljujem ti.""Pa, ako on ide, mene ne trebaš tamo gore, na toj hladnoj planini", prasnuo je Tsin. "Draže mije ostati

ovdje i čekati."Njihov domaćin prihvatio je i ovu odluku. "Učinit ćeš mi uslugu ostajući ovdje, meštrečarobnjače.Možda mi i ti pomo-gneš da budem oslobođen Gregusove zle magije. Nudim ti sve knjige, svitke i ostaladjela sakupljena u mojemu skrovištu za početak tvog istraživanja a u zamjenu za moju slobodu poslijemožeš zadržati sve što želiš." Ako je govor o zlatu i bogatstvima uzburkao srca Kentrilo-vih ljudi, isto je to učinio i spomen tolikomagijskoga znanja na Vizjereija. "Ti si - ti si vrlo velikodušan, moj gospodaru Khane.""Dao bih sve da se ova noćna mora završi", odgovorio je stariji. Pogled je uputio ponovno na satnikaDumona. "Nije li tako, Atanna?""Sve", složila se i ona, također gledajući u Kentrila.Sićušni dragulj jarko se sjajio. Bio je to ohrabrujući znak. Brzo skupivši šaku da ne riskira gubitak malog kamena, Kentril ga položi u istu vrećicu u kojoj je nosio i broš. Nije bio rekao Atanni da gaje našao, no zakleo se da će joj ga vratiti kada Ključ Svjetlu bude vraćen na svoje

odgovarajuće mjesto.Juriš Khan dao im je izričite instrukcije što trebaju učiniti kada nađu magični dragulj. Kentril je točnoznao gdje da ga položi, ne samo da se poštara da ga vjetar ne otpuše nego tako đer i da uhvati prvitračak svjetla. Samo prateći Khanove instrukcije mogao se nadati da će zadržati Ureh - i Atannu - da nenestanu iz njegova života.Petorica su se uspinjala planinom. Iako je put bio dobro izdubljen, vrijeme je uzelo svoj danak. Višenego jednom bili su prisiljeni skakati preko pukotina ili penjati se preko urušenog kamenja. Orlif sejednom skoro poskliznuo, no Gorst i Jodas povukli su ga nazad prije nego se išta moglo dogoditi.Na posvemašnje iznenađenje najamnika, Zayl se pokazao izvrsnim vodičem. Bio je govorio istinu kadaje rekao da dobro poznaje kraj. Doduše, nekromant se nikada nije penjao na vrh Nymyra, no izgledadaje imao osjećaj kako je planina oblikovana.S bakljom u ruci, Kentril je pratio Zayla što je značilo daje, dok je hladan vjetar vijorio nekromantovplašt, satnik imao svako malo dobar pogled na misterioznu vrećicu. Nešto u vezi s njezinim sadržajem

još ga je uvijek mučilo. Gotovo da je osje

ćao da vre

ćica sama zuri u njega. U

činilo mu se to smiješnim,no ipak se nije mogao otresti tog osjećaja da ga netko promatra.

"Tu je izboj koji moramo prijeći", obavijestio gaje Zayl."Gorste." Mišićavi borac, sada odjeven u jednostavni plašt, kliznuo je naprijed s jednim krajem užeta.Uz Kentrilovu pomoć, par je osigurao uže a onda su, jedan po jedan, svaki od ljudi krenuli gore.Kad su konačno prešli bilo, Kentril je zazvao odmor i ponovno pregledao sitni kamen. Ovaj puta sjajiose tako jarko da je skoro očekivao da će vidjeti Ključ Svjetlu na grebenu pred njima."Mora da je blizu", promrmljao je."Da, ako imamo sreće", odgovorio je blijedi magičan "Juriš Khan je mislio daje pao mnogo dalje.""Koliko misliš da još imamo?"





[email protected]

34

Zayl je pogledao u noćno nebo. Trebalo im je nekoliko sati da dođu do ove točke. Tama je prije nekogvremena progutala Nymyrovu sjenu. "Sasvim dovoljno ukoliko uskoro nađemo Ključ. Ova stranaplanine nije toliko teška za uspon kao ona koja se nad-stire nad Urehom."Nastavili su se kretati čeličeći se na hladnoći noći. Kentril je ponovno uzeo maleni kamen i ispravionjihov smjer.Nekoliko minuta kasnije doslovno su se spotakli na magični dragulj.Prašina i kamenje, vjerojatno od ubojite vradžbine Gregusa Mazija, učinilo je sve da zakopa artefakt.

Tek kad se Kentril okrenuo u krug, pokušavajući shvatiti zašto se činilo da grupa ne treba ići dalje,šutnuo je nogom nekoliko labavih komada kamena i otkrio sjajni rub.Iako su jedino svjetlo u blizini bile njihove slabašne baklje, Ključ Svjetlu ipak je sjajio poput minijaturnezvijezde. Zayl se sagnuo i izvukao dragulj. Odgovarao je udubini njegova dlana, savršeno oblikovankristal."Mora da vrijedi cijelo bogatstvo", zabrundao je Brek. "Što misliš koliko bi dobili za njega, satnice?""Od Ureha više nego što bi ikada mogao dobiti prodajući ga negdje drugdje", uzvratio je Kentrilgledajući najamnika. Pomisao na izdaju Atanne ispunjavala gaje ljutnjom.Zayl je brzo odigrao ulogu mirotvorca. "Nitko ne bi ni pomislio učiniti išta drugo od onoga što smonamjeravali, satnice. A sad moramo požuriti, zora će prebrzo doći."S nekromantom koji je nosio artefakt, započeli su svoj konačni uspon. Gorst im je osiguravao svu užad islužio im povremeno kao protuteža kad su se morali zaljuljati s jednog mjesta na drugo. Kentril jezapravo našao put daleko lakše nego stoje očekivao. Planine njegove domovine prouzročile bi mu

mnogo više teškoća. Da nije bilo činjenice da su stanovnici Ureha bili prokleti da ostanu u sjeni upravoovoga vrha, mogli bi vrlo lako olakšati .svoj pplpžaj. ......_,Napokon su se približili vrhu. Kad je grupa zastala na velikom grebenu, Zayl je Kentrilu predao Ključ Svjetlu."Reci, sat'niče.""Stoje, Jodas?""Što će se dogoditi s ostatkom grupe ako ovu stvar ne postavimo na pravo mjesto? Nestat će sostalima?"Kentrilov pogled prešao je na Zayla koji je slegnuo ramenima i rekao: "Bolje je da to ne saznamo."Nakon još nekoliko trenutaka pretraživanja i satnik Dumon i nekromant došli su do istog zaključkaglede najprikladnijega mjesta. Na nesreću, to je mjesto značilo nezgodno penjanje uz opasan usponnekih stotinu metara i više. Iako je to bio samo mali dio vrha Nymyra, obojica su se složili da bi,temeljeno na Khano-vim proračunima, bio najbolji.

"Jaću to učiniti sam", obavijestio je Kentril ostale.No Gorst to nije htio niti čuti. Iako je bio prilično tih sve dosad, Kentrilov prijedlog nagnao ga je naprosvjed. "Treba ti kotva. Zavezat ćemo kraj užeta oko naših strukova. Padneš li, jaću te uhvatit',pošteno."Znajući da nije dobro da se pokušava prepirati u ovome trenutku, Kentril je dopustio divu da mu sepridruži u usponu. Zapravo, saznanje da će Gorst biti tamo učinilo je da se osjeća sigurnijim. Borili su sebok uz bok u mnogim bitkama i obojica su uvijek mogli računati na pomoć onoga drugoga. Ako bi seikome moglo vjerovati tamo gore, to bi bio Gorst.Kentril je zaškrgutao zubima kadaje krenuo. Nakon prilično jednostavnog putovanja, čak i relativnolake potrage za artefaktom, ovaj zadnji dio prijetio je da im otrgne pobjedu. Vjetar je bio sto putabješnji i nigdje nije bilo uporišta koje bi ga zadovoljilo. Iz straha da bi zaustavljanje značilo sklizanje ipad u smrt, Kentril je išao sve brže i brže moleći se da stigne do vrha prije nego ga napusti sreća.Sa svojom prirodnom vještinom koju je izgleda imao za sve, Gorst je i više nego držao korak. Kentril je

zamišljao kako njegov prijatelj izdubljuje uporišta za ruke,u goloj stijeni. Vjerojatno b[bilo bolje daje mnogo krupniji najamnik otišao gore sam, no onda bi njegov satnik bio taj koji biprosvjedovao.Kentrilovi prsti napokon su se protegli preko gornjeg ruba. Morao sečvršće uhvatiti kadaje ledprouzročio da njegov prvotni stisak popusti, no nakon toga uspio se povu ći gore bez puno poteškoća.Ogledajući se uokolo, Kentril je proučavao neposredno područje. Dovoljno veliko da na njega stanučetiri čovjeka, definitivno je nudilo prvo mjesto na Nymyru koje će primiti sunčev poljubac.S okretnošću planinske koze Gorst se popeo za njim. Dok je gusta kosa vijorila preko njegova lica,najamnik je počastio Ken-trila velikim smiješkom.





[email protected]

35

Satnik Dumon izvadio je artefakt iz svoje vrećice za pojasom. Pomno je promatrao okoliš ne želeći daKljuč Svjetlu padne sa svojega postamenta kad se penjači vrate u Ureh."Tamo?" predložio je Gorst.Pokazalo se da je tamo maleni izboj oblikovan poput zdjele postavljene bočno. Bio je okrenut upravome smjeru i odgovarao je smjernicama Juriša Khana, no nije bio dovoljno velik da primi dragulj.Izvadivši svoj bodež, Kentril je počeo kopati na mjestu. Trebao je samo odstraniti malo zamrznutezemlje ispod. Onda bi mogao sigurno postaviti artefakt unutra i završiti s ovim hladnim mjestom.

Njegov je bodež polako zasijecao ledeno tlo. Ljuskice zemlje tvrde poput kamena letjele su uokolo -Vrh oštrice zagrebao je u nešto bijelo. Kentril je radio oko toga pokušavajući odstraniti preprekesvojemu uspjehu.Opsovao je. Svojim je bodežom otkopao kost.U njegovoj je glavi bilo malo sumnje daje ta kost nekoć pripadala jednom od pet nesretnika koje je ubioGregus Mazi. Sada je sudbina ponovno dopustila mrtvome čarobnjaku da zaustavi planove oslobađanjaUreha od njegova prokletstva. Pokušavajući koliko je god mogao, Kentril ipak nije uspijevao iskopatikost, a niti jedno drugo mjesto na Nymyru ne bi odgovaralo."Daj da ja pokušam."'Gorst je zamijenio mjesto s Kentrilom izvukavši svoju oštricu. Za mnoge bimuškarce divov bodež služio skoro kao kratki mač. Gorst je kopao svojom izvanrednom snagomnapredujući tamo gdje čak ni njegov satnik nije mogao.Na posljetku je dovoljno kosti, vjerojatno podlaktice, bilo ogoljeno da ju je Gorst uhvatio svojimgolemim rukama i počeo vući. Masivni je borac roktao od napora, a mišići i žile u njegovom vratu su

pulsirali. Smrznuto tlo oko mjesta je pucketalo.Kost se oslobodila.Uz zapanjen povik, Gorst je pao unazad poskliznuvši se na zaleđenom planinskom vrhu.Počeo je kliziti prema rubu.Gurnuvši artefakt u novo napravljenu rupu, Kentril je obmo-tao jednu ruku oko izboja, a zatim sestisnuo uz njega. Drugom je rukom zgrabio uže koje ga je povezivalo s Gorstom i povukao svomsnagom.Glava i ruke drugog najamnika prijeđu preko ruba. Ipak, kako se uže napinjalo, tako se on kotrljaopostrance, prebacivši jednu nogu preko no dajući jednoj ruci priliku da posegne za uporištem.Dahćući, Kentril je vukao svom svojom snagom boreći se protiv napora, sile teže i Gorstove ne bašneznatne težine. Ruka koja je čvrsto držala izboj vrištala je od bola, ali je držala.Gorst je promašio u svom prvom pokušaju da pronađe hvat, umalo pri tome ne odsklizavši u zrak.Samo ga je Kentril sprečavao u tome. Satnik je prebacivao svoju vlastitu težinu unazad kako bi bio,

najbolje što je mogao, protuteža krupnijem najamniku.U svojem drugom pokušaju, div je uspio zahvatiti mali kameni dio. Pažljivo, Gorst se povuče na sigurnojoš jednom, po prvi put teško uzdahnuvši od napora."Ključ", viknuo je Kentrilu."Tamo je gdje bi trebao biti." Osim ako neki drugičarobnjak ne raznese ono što je ostalo od planinskogvrha, ostat će tamo neko naredno vrijeme. Juriš Khan također je kazao da će i u kišnim i snježnimdanima artefakt nekako biti kadar obavljati svoju dužnost.Ključ Svjetlu iznenada zatreperi, skoro kao daje oživio. Na trenutak, Kentril se pitao kakva bi ga tounutarnja magija mogla pokrenuti, no tada mu je palo na pamet da ne samo daje dragulj izgledaosvjetliji nego daje sada i okoliš mogao vidjeti detaljnije.Pogledao je preko ramena.Zora je stigla. Artefakt je i sam sjajio poput sunca. Činilo se da upija svaki djelić osvjetljenja oko sebe. Kentril gaje

promatrao još nekoliko sekundi, a onda je požurio što je brže mogao preko ledenog vrha Nymyra.Svjetlo dana prodrlo je do mjesta na kojem je zaštićen ležao Ureh. U daljini, činilo se da džungla otvarasvoj zeleni pokrov. Bliže njima, kameni predio koji je vodio do opjevanog kraljevstva poprimao jeodređenije oblike. A Ureh?Dok je satnik promatrao, sunčevo je svjetlo udarilo grad u kojem je Atanna molila za njegov uspjeh.Sunce je dotaklo mjesto na kojem su je čuvale sjenke.I na kraju, sunce nije uspjelo ... a pod neprobojnom i nemogućom sjenom planine, trijumfalno je stajaoutvrđeni grad.©ebam





[email protected]

36

'lazba je dodirnula grupu koja se vraćala, glazba puna radosti i života. Ne samo da su svirale frule nego irogovi, lutnje i bubnjevi. Kad su Kentril i ostali ušli,čuli su i glasove kako se dižu u veselju i opazili kakosvjetlo nad svjetlima zrači dolje u gradu.Duboka sjena još uvijek je pokrivala kraljevstvo, no beznađe više nije okruživalo izgubljenu zemlju. Atanna ih je skoro odmah dočekala. Njezine oči postale su Kentrilov svijet, a njezin glas, dok mu jezahvaljivala, ponovno je uzburkivao njegovo srce i dušu."Želim da vidiš nešto prije nego odemo mome ocu", rekla je odmah. Uzevši ga za ruku, povela je satnika

i ostale do visoke terase s koje se mogao vidjeti gotovo cijeli grad. Atanna je mah-nula rukom prekopanorame Ureha pokazujući Kentrilu plodove njegova uspjeha.Bili su tu ljudi - živi ljudi - koji su slavili na ulicama.Bili su posvuda. Ne blijede utvare od prije, nego narod koji je disao u lepršavoj, živopisnoj odjeći koja jeviše nalikovala onoj koju su nosili pustinjski stanovnici Lut Gholeina nego onome u čemu se strožiji iformalniji istočnjaci obično mogu vidjeti u Kehji-stanu. Smijali su se, plesali su, činili sve što se u životuradi."Lijepo", prokomentirao je Gorst cereći se na živahno kretanje.Satnik Dumon pogledao je u svoju domaćicu još uvijek se čudeći u sebi. "Ne razumijem. Narod - ""Dogodilo se to onoga trena kada sunce nije uspjelo dotaći naše kraljevstvo. Ne samo da je sjenaizdržala, nego je izgleda cijeli Ureh zadobio zemaljsku stvarnost. Mi zapravo još uvijek nismo diosvijeta, no bliže smo mu nego što smo ikada bili!"Nekromant se nagnuo bliže. "Magijaje čudna i složena stvar, satnice. Možda gospodar kraljevstva može

bolje objasniti ovo čudo."Kentril je klimnuo. "Ne bismo smjeli njemu i ostalima dopustiti da još čekaju." Atanna nije puštala njegovu ruku, a on nije ništa radio daje na to natjera. S ostalima su požurili krozdvorane palače, dvorane koje su kao i sve drugo izgledale drugačije na način koji isprva nije bio uočljiv.Svijećnaci i uljanice postale su sjajnije. U to se Kentril već bio spreman zakleti. K tome, osjećaj smrti ipropadanja koji je iskusio pri svojem prvom ulasku zamijenio je osjećaj živosti, ponovnoga rođenja.I kao što su na ulicama bili ljudi od mesa, tako su i u dvoranama bili ljudi čvrstih tijela, odjeveni u sjajnimetal. Oklopljeni od glave do pete u verižnjače i oklope i noseći otvorene šljemove sa širokim obodimas prednje strane koji su se protezali dobru širinu dlana prema naprijed, salutirali su najamnicima i Atanni dok je grupa prolazila. Na neki način njihove uske oči i blijeda koža podsjećale su Kentrila naZayla pa se pitao jesu li nekro-mantovi preci imali neke veze s Urehom.Još ljudi našlo im se na putu dok su se približavali odaji Juriša Khana. Ovi su nosili državni čku odjeću splavim ili crvenim vrpcama. Svaki se od njih graciozno naklonio dok su Atanna i satnik išli prema

vratima. Dvorjani su također odavali počast. Muškarci su kleknuli na koljeno, a žene bi se naklonile.Brek je zastao da se udvara jednoj od njih, no Gorst je borca lagano lupio po potiljku požurujući ganaprijed.Vrata su se otvorila i ono što je nekoć bila soba uronjena u tamu čak i veću od najdublje sjene, sada jesjajilo u zlatu i draguljima.Sami su zidovi bili ukrašeni zlatom. Ornamenti su se nizali svakim odsječkom, a reljefi su krasilisredišta. Dragulji svih bolja, sjaja i prozirnosti bili su umješno ubačeni da naglase likove i šare. koii.SUoblikovali ovaj zadivljujući prizor vjerojatno sutrebale godine da završe svoj posao, no njihov je trud očito bio vrijedan teškoća i vremena.Cijela počasna garda pozdravila ih je kad su ušli. Red prilika u oklopima stao je u stavu pozor. Njihovakoplja usmjerena su u strop. Na drugome kraju, gdje je bogata grimizna tapiserija koja je počinjala kodvrata konačno završavala, slavljenički Juriš Khan čekao je novopridošlice. Albord i drugi koji su biliostali čini da nisu bili manje oduševljeni Kentrilovim povratkom od gospodara Ureha, a i zašto bi?

Uspjeh pothvata značio je da

će svi oni napustiti zasjenjeno kraljevstvo krcati s onoliko blaga kolikomogu ponijeti.

No, s druge strane, nigdje nije bilo ni traga Tsinu. Prisjetivši se priče o tome kako će Vizjerei pomoćinjihovome domaćinu da pobjegne od svog osobnog prokletstva, Kentril je pretpostavljao da je bradatičarobnjak već požurio iščitavati Khanovu golemu biblioteku magijskog znanja. Što se satnika tiče, još ibolje. Ne samo da će Tsin konačno učiniti nešto vrijedno, nego će također biti i podalje od njega."Prijatelji moji!" sjedokosi monarh ljubazno ih je zazvao. "Moji dobri i povjerljivi prijatelji! Imatezahvalnost cijeloga kraljevstva! Dali ste Urehu priliku da ponovno bude cio na način za koji smo mislilida više nije moguć!" Pokazao je na prostoriju, stražare, pa čak i dvorjane iza vrata. "Plodovi vaših





[email protected]

37

napora već zriju. Donijeli ste život u grad! Ljudi slave ne samo svoju obnovu nego i one koji su im jeomogućili.""Satnice Kentrile Dumon", nastavio je Khan, blagonaklono se smiješeći dok su mu ruke počivale nakoljenima. "Ti i tvoji ljudi - i ti također meštre Zayl - gosti ste palače. Trebat će nekoliko dana da sekako treba slože vaše nagrade no, u međuvremenu, sve što poželite u Urehu je vaše."Kentril je pomislio na festival vani. "Jesu li moji ljudi slobodni napustiti palaču ako tako izaberu?""Mislim da će moji ljudi to zahtijevati!" Juriš Khan pogledao je prema drugim najamnicima. "Ima mjesta

za vas za spavanje u palači, no inače nema potrebe da ostajete ovdje. Znam da su vani.vino, hrana i druga zabava na raspolaganju vani, prijatelji moji! Ako želite, idite sada uz moj blagoslov,a kad na posljetku stignete do svojih granica, dobro ste došli natrag!"Satnik je glavom dao odobrenje. To su bile sve vijesti koje su Albord i ostali trebali. Uz puno tapšanja poleđima i razdraganih riječi, počeli su izlaziti iz odaje. Svaki od njih je dok su prolazili salutirao Kentrilu."I vi ljudi možete ići", obavijestio je Jodasa i one koji su išli na planinu.Brzo su se pridružili ostalima. No, kad je Gorst krenuo, satnik ga je zazvao."Drži ih malo na oku ako možeš", zatražio je od svog vjernog prvog časnika. "Postaraj se da ne iscrpeunatoč svemu ovu dobrodošlicu, ha?"Gorst ga je podario najvećim cerekom do sada. "Pazit ću, Kentrile. Hoću."Ostao je samo Zayl, i iako se satnik Dumon osjećao dosta ugodnije u blizini nekromanta nego isprva,ipak je želio da si nađe neku drugu zabavu. Atanna ga je još uvijek držala za ruku i on se nadao da ne ćebiti nesklona njegovim namjerama.

Kao da čita njegove misli, Zayl je obznanio. "Veliki gospodaru Ureha, uz tvoju pomoć, mislim da ću otićividjeti treba li Vizjerei moju pomoć.""To bi bilo veoma cijenjeno, prijatelju moj. Jedan od stražara te može uputiti."Uz široki naklon, nekromant uzmakne ostavljajući Kentrila s k ćerkom Juriša Khana.On se nasmiješi na par. " Atanna, siguran sam da je satnik gladan. Postaraj se da se nasiti."" Ako je to tvoja zapovijed", odgovorila je uz lagani nagib glave. Atanna je povela Kentrila u dvoranu kojom prije nije bio prošao. Niti jednom nije ga prestala držati initi jednom veteran nije povukao svoju ruku daje oslobodi. Što se njega tiče, mogla gajeodvesti uzduž i poprijeko cijeloga kraljevstva. On bije drage volje slijedio."Učinio si toliko puno za nas, toliko puno za mene", rekla je dok su hodali sami. "Ne znam kako da tizahvalim satnice.""Kentril. Moje je ime Kentril, moja damo."Ona mu se nasmiješila pod gustim trepavicama. "Kentril. Ti me, naravno, zauzvrat moraš zvati Atanna."

"Bit će mi čast." Frknuo je. "Je li Ureh zaista siguran? Jesmo li zaista pobijedili čaroliju Gregusa Mazija?"Smiješak malo popusti. "Ti si nas pričvrstio za svijet. Ne možemo ići iza područja koje formira sjena, nopostoji nada da ćemo uskoro moći. Kad moj otac jednom bude slobodan od one druge vradžbine, moženastaviti s nekim zamislima koje ima, mogućnostima u kojima bi čarobnjak i nekromant bili od velikepomoći.""Bolje da netko drži na oku staroga Tsina. On nije baš najiskreniji od svoje vrste.""Moj otac zna kako čitati ljude, Kentrile. Trebao si već shvatiti to."Hodnik iznenada postane previše topao. Satnik je pokušao smisliti drugi smjer razgovora ... i, napokonse sjetio broša."Moja damo - Atanna - moram priznati da kada sam te vidio s lordom Khanom, to nije bilo prvi puta dasam vidio tvoje lice."Ona se lagano nasmijala. Melodičan zvuk. "A ja sam ovdje mislila da sam te začarala jednim pogledom!Primijetila sam da si reagirao daleko jače nego itko od tvojih drugova." Atanna nagne glavu. "Reci mi

onda. Kako znaš za mene?""Zbog ovoga." Izvukao je broš. Atanna je uzdahnula kada ga je vidjela. Uzela mu ga je iz7 ruke i sama povukavši kažiprstom prekoslike. "Tako dugo! Tako jako dugo otkako nisam vidjela ovo! Gdje si ga našao?" \"U ruševinama, usred grada -""On gaje uzeo", rekla je mlada žena s grimiznim kovrčama tonom koji je bio toliko mračan daje Kentrilčak lagano zadrhtao. "Gregus. On gaje uzeo." _"Ali zašto?"





[email protected]

38

"Zato što me je želio, Kentrile, žudio je za mojim srcem i dušom. Kada je otkrio da će se Ureh vratitijednom kada sjena Nymyra dotakne ovo područje upravo na ovakav način, došao je ne samo da ispravisvoj zli neuspjeh nego da me pokuša uzeti kao svoju nagradu!"Bez da je to shvatio, ruka najmničkog satnika klizne na dršku njegova mača. No, Atanna je primijetilanjegovu reakciju i pocrvenjela."Ti bi bio moj vitez, Kentrile? Da si samo bio tamo prvi puta. Ja znam da mu ti ne bi dopustio da učiniUrehu ono što je učinio. Ja znam da bi ti ubio zvijer za nas ... za mene."

Želio ju je obgrliti rukama, no uspio se zadržati. Ipak, satnik Dumon nije si mogao pomoći da neodgovori: "Učinio bih sve za tebe."Njeno crvenilo samo se poveća ... i učini je još više zamamnijom. Atanna vrati broš u njegovu ruku."Uzmi ovo nazad kao dar od mene. Neka to bude znak moje zahvalnosti ... moje naklonosti."Pokušao je govoriti, pokušao joj je zahvaliti, no prije nego je to učinio, k ćer Juriša Khana se podigne nanožne prste i poljubiga-Sve ostalo na svijetu izblijedi do beznačaja.Zayl se osjećao krajnje nelagodno. Osjećao se tako prilično dugo vremena, skoro otkako su on i ostaliprvi puta vidjeli Juriša Khana. To što nitko drugi nije mogao prepoznati ovu nelagodu trebalo jezahvaliti nekromantovim mentalnim i tjelesnim sposobnostima. Obuka kroz koju je prolazio cijeli svojživot omogućavala je Zaylu praktički kontrolu nad svakim aspektom svoga bića. Malo je stvari moglouznemiriti ravnotežu u njemu.

No nešto u svezi s Urehom i njegovim stanovnicima jest. Na površini nekromant nije mogao vidjetiništa što bi to moglo biti. Khan i njegov narod bili.su bačeni u najstrašnije stanje, žrtve čarolije za kojuje kriv pokvareni čarobnjak. On imje želio pomoćiisto kao i satnik Dumon premda, dok su najamnikovi interesi imali dosta veze s lijepom potomkinjomUrehova vladara, Zavlovo zanimanje bio je da povrati ravnotežu koja je luđački bila postavljenanakrivo. Takva farsa koju je predstavljao Gregus Mazi mogla je zaprijetiti stabilnosti samoga svijeta jerkad god su nevini patili kao što su patili građani kraljevstva, to je jačalo snagu Pakla.Gregus Mazi..."Evo nas, gospodine", rekao je stražar koji je pratio Zayla."Hvala ti. Nemam više potrebe za tobom."Blijedi magičar uđe. Kao stoje i tražio, bio je doveden u biblioteku u kojoj je Juriš Khan držao najvećemagijske tomove Ureha, sveta djela, svitke i artefakte. U slavnim danima kraljevstva, stotine učenjaka, imističnih i teoloških usmjerenja, bili bi u golemoj prostoriji pomno prebirući police visoke do stropa za

tajnama i istinama koje su ovdje skupljane stoljećima.Sada se samo jedan mršavi lik naginjao preko masivne stare knjige koja je bila velika skoro kao i onsam. Čak i kad je ušao, Zayl je mogao čuti kako si Quov Tsin mrmlja u bradu." Ali ako ova runa ovdje znači sunčevu moć, a ovaj se segment odnosi na Hestovo Oko ..."Vizjerei iznenada pogleda uvis, a onda baci pogled preko ramena u smjeru nekromanta."Meštre Tsin", pozdravio je Zayl drugoga magičara.Niski, bradati čovjek namrštio se na pridošlicu, a onda vratio pogled na knjigu."Kako ide tvoje istraživanje?"Ne pogledavši Zayla, Quov Tsin srdito odvrati: "Ide sporo kad ga mladi kreteni stalno prekidaju svojimbedastoćama!""Možda bi udruživanje napora -"Stari je Vizjerei sad ponovno pogledao nekromanta, ali očima koje su se jarko zažarile od rastućegabijesa. "Ja sam čarobnjak prvoga reda. Nema ništa što bih mogao naučiti od tebe."

"Ja sam samo mislio -""Čekaj! Pada mi na pamet da ima jedna stvar koju bi ti mogao učiniti."Zayl je sumnjičavo frknuo. "Koja?"Pakosnim tonom Vizjerei odgovori: "Možeš odmah napustiti ovu biblioteku i otići od mene što daljemožeš! Okužuješ sam zrak koji udišem."Nekromantove sive oči sretnu se sa Tsinovim srebrnosivima. Vizjerei i sluge Rathme dijelili su nekezajedničke pretke, ali nikada niti jedan magičar ne bi priznao takvu krvnu vezu. Što se obiju stranaticalo, postojao je kanal širok gotovo kao onaj između Nebesa i Pakla, kanal koji nijedni ni drugi nisuželjeli premostiti.





[email protected]

39

"Kako želiš", odgovorio je blijedi mag. "Ne bih želio izazvati toliko nemira u nekoga toliko starijihgodina. To bi se moglo pokazati fatalnim."Quov Tsin se, frknuvši, okrene. Zayl učini isto, i napustivši biblioteku, odmaršira niz napušteni hodnik.Nije kanio ući u bilo kakav sukob s Vizjereijem bez obzira kako minoran. Nekromant je iskreno želiopomoći, a još više vidjeti Juriša Khana slobodnog.No, bilo je magije i istraživanja koje je Zayl mogao učiniti na svoju ruku, puteva koje Tsin, koji je bioviše materijalist, nikad ne bi odobrio. Oni koji su slijedili puteve Rathme često su nalazili ono što su

drugi magičari nepažljivo previđali. Kako bi ironično bilo kad bi Zayl brzo otkrio ono što se njegovkolega tako mučio naći. Tsin je žarko želio magijske tomove i relikvije koje mu je Khan obećao. Pojest će se živ ako Zayl inkasira nagradu."Zayl, momče! Moram govoriti!"Položio je ruku preko nabrekle vrećice na boku pokušavajući zagušiti glas iz nje a koji se nije moglozagušiti. Iako jedva daje progovorio glasnije od šapta, za nekromanta to je u praznoj dvorani odjeknulopoput groma."Zayl -""Tiho, Humbarte!" prošaptao je. Brzo pregledavši prostor, Zayl je primijetio ulaz na balkon. Glatkim,tihim pokretima vitki je i blijedi čovjek istrčao van.Dolje su se i dalje čuli zvuči slavlja. Zayl je izdahnuo. OvdjeIzvukao je iz vrećice ono stoje bilo ostalo od Humbarta Wes-sela i zurio u prazne očne duplje. "Višenego jednom gotovo si se odao, Humbarte, i tako me doveo u tjesnac! Za nekoga moje vrste, povjerenje

nije baš lako steći, ali nam gaje zato prilično lako izgubiti. Oni koji ne razumiju istinu Rathme radijevjeruju lažima.""Misliš, poput dizanja mrtvih?""Što želiš, Humbarte?""Gregus Mazi", odgovorila je lubanja, ačinilo se da se očne duplje skoro sužavaju.Pridobio je Zaylovu pažnju. "Što s njim?""Nisi povjerovao u ono trkeljanje o Gregusu, zar ne?" podrugljivo će Humbart. "Gregusu koji je takožarko želio pridružiti se svojim prijateljima na Nebesima daje molio svakoga jutra, a većinu ostatkadana plakao?"Gledajući dolje bakljama osvijetljeni grad, nekromant je razmišljao o svemu stoje bilo rečeno očarobnjaku. Tijekom pričanja Juriša Khana, Zayl se više nego jednom zapitao o neslaganjima s onim štomu je Humbart Wessel ispričao, no također je pretpostavljao da je gospodar Ureha zasigurno boljepoznavao Mazija. "Čarobnjaci, osobito oni poput Vizjereija, mogu biti izdajnička, lažljiva rulja. Mazi te je

jednostavno prevario, Humbarte."" Ako me prevario, momče, onda ja još imam dvije noge, par ruku i sve koste između - i umotan sam dožižama u dobar omot od mesa! Stari je Gregus bio rastrgan čovjek, krivio je sebe što nije bio dovoljnodobar i od prvoga dana molio za iskupljenje. On nije bio čudovište niti iskvareni vještac, pazi što tikažem!"" Ali Juriš Khan - ""Ili je prevaren ili lažečim zine. Zakleo bih se svojim grobom, a ti znaš da bih se toga zavjetapridržavao."Sada je Zayl doista razumio svoje ranije tjeskobe. U prošlosti je od lubanje čuo djeliće događaja što suse dogodili izvan zasjenjenog kraljevstva. Kad su Humbart Wessel i njegovi ljudi gledali Gregusa Mazijakako juri u sablasni grad, ruku podignutih u molitvi Nebesima i glasom koji zahvaljuje na toj drugojprilici ^!\/aVi r\nta VpH hi T-TnmV^rt cnnmpnnn miimpcirii n\/iiL»L" ip*govorio očovjeku dovedenome do toga da se iskupi, da se pokaže vrijednim.

Uopće nije govorio o zvijeri kakvu su opisali Khan i njegova k

ći."I što bi ti predložio?" promrmljao je nekromant.

"Saznati istinu od izvora, naravno!"Zayl je zinuo. "Gregusa Mazija?"Ni jednom mu nije palo na pamet da pokuša podići duh mrtvoga maga. Nekad se to činilo nemogućimjer kao da su svi tragovi čovjeka nestali zajedno s legendarnim kraljevstvom, ali sada je Zayl stajao usamom tom kraljevstvu.No, ostao je jedan problem. Prema Jurišu Khanu Mazi je bio potpuno uništen, a njegov tjelesni lik spaljen. Bez kože, kose, krvi ili komada dugo nošene odjeće čak se ni iskusni nekromant kao Zayl nijemogao nadati da će puno postići.





[email protected]

40

Rekao je to lubanji što je polučilo oštar i sarkastičan Hum-bartov odgovor. "Jesam li ja jedini ovdje kojijoš uvijek ima mozga u glavi? Misli, momče! Gregus je rođen i odrastao u Urehu. Živio je ovdje cijeli svojživot do čarolije koja je dušu grada i njegove stanovnike bacila u ništavilo, pa se ipak vratio. I još nešto,Zayl, Ureh je bio zamrznut u vremenu, i skoro se nije mijenjao. Ako je stari Gregus imao ovdje mjestokoje zove svojim, dobri su izgledi da još uvijek postoji."Ono stoje Humbart rekao imalo je toliko smisla da Zayl nije mogao vjerovati kako se on toga nije sjetio. Ako se bude mogao naći komad odjeće ili često korišteni predmet među predmetima koje je

posjedovao mrtvi mag, to se može pokazati dovoljnim da se zazove sjena čovjeka. Tada bi od samogGregusa Mazija nekromant mogao saznati istinu - a možda čak i ključ za spašavanje Ureha. Ako sepokaže da je Mazi zao kao što je to tvrdio Juriš Khan, Zayl bi mogao od njega iscijediti tajnu njegovemagije mnogo brže nego što se Tsin nadao da će to učiniti prelistavajući prašnjavu knjigu za knjigom."Moramo pronaći njegov dom."Pogledavši ponovno dolje na grad gdje se slavlje nastavljalo ne jenjavajući, Zayl sije dopustionajslabašniji smješak. "Možda možemo, Humbarte ... možda možemo."Nekoliko minuta kasnije, magičar zaogrnut plastom hodao je među građanima Ureha poput crnogatornja, među živopisnim domaćinima koji su plesali, klicali i pjevali pod svjetlom baklji i uljanica.Potreba za bakljama i uljanicamačinila se čudnovatom tijekom onoga stoje trebao biti najsvijetliji diodana, no uz duboku sjenu Nymyra koja je bila njihova zaštita i od izgona i od užasne smrti, stanovniciUreha čini se doista nisu bili voljni žaliti se.Nekoliko je ljudi inzistiralo da se rukuje s njime ili da ga potapša po leđima, dok je više nego jedna

zavodljiva žena tražila da mu zahvaličak i još osobnije. Zayl je otrpio tapšanja i ljubazno primaopoljupce u obraz, no iako nije mogao a da ne bude lagano zahvaćen raspoloženjem oko sebe,nekromant je bio usredotočen na zadatak pred sobom."K vragu, volio bih imati tijelo uz ovu napuknutu staru lubanju", začuje se Humbartov glas iz vrećice." Ah, popiti nešto dobroga piva i naći nešto loših žena -""Tiho!" Iako se činilo malo vjerojatnim da bi netko mogao čuti lubanju sred svog tog veselja, Zayl niježelio riskirati.Jedan od ljudi Kentrila Dumona stiže ulicom šepureći se s po jednom mladom ženom pod svakomrukom. Bradati je najamnik poljubio onu koja je bila odjevena u zlatnu odjeću prikladniju haremu, aonda primijetio da ga nekromant promatra."Uživaš F magičaru?" Nacerio se i, na tren puštajući svoje pratiteljice, raširio je ruke kao da ćeobuhvatiti cijeli Ureh. "Cijelo vražje kraljevstvo želi proslaviti nas, heroje!"Zayl se prisjetio imena crnokosog borca. Lagano se nasmiješi-vši, rekao je: "Malo za promjenu od

uobičajene najamničke nagrade, zar ne Brek?""Može se i tako reći!" Brek je položio ruku oko druge mlade žene, vrele ljepotice § oblinama u izobiljučija je prozračnaJialiinamalo toga skrivala. Borac je dopustio svojim prstima da mlataraju jedva centimetar ili dva nadnajgornjim od tih zaobljenih dijelova dok je zastao da je poljubi u vrat.Ona u zlatu počela je Zaylačastiti pogledima punim divljenja. Pod zasjenjenim očima, reče: "Jesi li i tijedan od heroja?""Samo oprez!" doskočio je najamnik. "Dame, on je nekromant! Znate, podiže mrtve i opći s duhovima!" Ako je Brek pomislio daće to uplašiti njih dvije, bio se gorko prevario. Zapravo su obje pogledavaleZayla s mnogo više zanimanja, s toliko, zapravo, da se ovaj osjećao kao miš u stupici postavljenoj preddvije gladne mačke."Ti podižeš mrtve?" prva je prodahtala. "I duhove?""Možeš li nam pokazati?" upitala je druga.

"Č

ekajte sad, dame! Ne dajte mu i da pomisli na to!"Zayl je zatresao glavom. "To ionako nije nešto što se lakočini, moje dame. Osim toga, ne bih voliopokvariti ovo slavlje. Na posljetku, prokletstvu Gregusa Mazija napokon se uspjelo suprotstaviti."Ona u zlatu izgubila je svaki trag humora. "Užasan, užasan čovjek!""Da, izdajnik. Urehu bi bilo najbolje da se otarasi svih uspomena o njemu. Sve slike, svi spisi, sve totreba biti uništeno.Čak i njegova kuća treba biti sravnjena sa zemljom. Najbolje je zaboraviti to zlo ...naravno, osim ako se tako ne bi ugrozili domovi drugih.""Bilo bi malo toga za spaliti", odgovorila je bujna žena, "budući da je ionako ugrađeno u planinu.""Planinu? On je živio u spilji? Kako monstruozno!"





[email protected]

41

"Bio je to dio starog samostana izgrađenog prije grada", odgovorila je. "No, daje monstruozno od njega,jest", brzo je dodala žena. "Zaista monstruozno."Breku je bilo dosta takve priče. "Sad, djevojke, zašto ne ostavimo magičara s mirom? Siguran sam da ion ima svojih sastanaka, je li tako, gospodine?"Zayl je prepoznao prijedlog da ode. Sa smiješkom koji se još uvijek nalazio na svome mjestu, reče: "Da,zapravo, ima netko tko umire od želje da me vidi."Žene se na ovo lagano nasmijaše, no borac je na Zavlovu pošalicu odvratio kiselim izrazom lica. Lagano

se naklonivši, nekromant ih pozdravi, a onda odšeta kao da će se ponovno pridružiti slavlju."Sad znam otkud izraz morbidni humor", promrmljao je Humbart iz svoje vrećice."Samo sam želio da misle da nemam drugih planova osim zabaviti se večeras.""S takvim pošalicama? E sad, ja, ja bih rekao -""Tiho." Zayl je lagano kucnuo po vrećici da bi naglasio ovo.Sada je znao gdje će naći bivše prebivalište misterioznog Gregusa Mazija i, kad jednom bude tamo,sigurno će moći naći neki predmet s kojimće zazvati sjenu toga čovjeka. Tadaće, napokon, Zayl saznatiistinu, saznati čija inačica odgovara istini.Saznat će zašto ga nanovo rođeni Ureh toliko zabrinjava.Brek je nagrnuo u dom jedne od svoje dvije pratiteljice s požudom stoje ispunjala njegov smućeni um.Čak ni, na svu sreću, kratki nekromantov prekid njegovog uživanja, nije umanjio njegovu požudu. Nesamo da su obje mlade žene bile voljne, nego su bile daleko, daleko privlačnije od onih s kojima senajčešće nalazio. Bilo bi dobro, za promjenu, ne naći se sljedećeg jutra u krevetu s nekom jednookom

demonkom s kožom tvrđom od njegovih čizama. Brek je bio siguran da u sebi ima i više nego dovoljnotoga da zadovolji obje ljepotice, pa čak i ako ne bude imao, ako one zadovolje njega, bit će dovoljno.Samo je prigušeno svjetlo daleko, daleko u zgradi davalo nekakvo osvjetljenje. Najamnik je koračaoprema njemu, tek kasnije shvativši da se više niti jedna njegova ruka ne nalazi oko nijedne od njegovihnamjeravanih poslastica. U jednome trenutku, u blizini vrata, obje su nestale."Ovamo, dame!" pozvao je. "Gdje to nestadoše?""Ovamo ..." zazvao je glas one za koju se Brek sjećao daje nosila uočljivu zlatnu odjeću. Ako želi biti prva, tada je neće razočarati. Brek je slijedio glas, pružajući ruke kako se postepenopribližavao slabome svjetlu."Još samo malo pa si tu ..." mrmljala je druga, žena čiji je oblik borac smatrao tako privlačnim."Znači, obje želite istovremeno dio mene?" Nasmijao se. "To je u redu što se mene tiče!""Drago nam je da tako misliš", rekla je prva ušavši u svjetlo.Brek je zavrištao.

Pod krpama kose, ljuska njezina lica buljila je praznim pogledom u najamnika. Usta koja su bilaoblikovana u krug i u rubovima puna oštrih zubi poput igala, bila su razjapljena. Svo meso koje senalazilo na onome što je nekoć bilo lice žene bilo se osušilo, ostavljajući kožu tako napetom da je jedvamogla držati lubanju.Košćate kandže protezale su se naprijed i tražile ga. Jedva je nazirao poderane ostatke zlatne haljine, aonda je užas onoga što se nalazilo pred njim napokon nagnao Breka na akciju. Posegnuo je za svojimmačem ali samo da bi našao tok praznim.Gdje je nestalo oružje? Polako se sjetio. U gostionici, gdje je pokazivao ženama i još nekimpromatračima kako je pomogao u borbi protiv paklenske mačke. Nakon toga uslijedile su runde pića učast njegova junaštva, a onda -Nije bio povratio svoj mač od onoga koji se nalazio pored njegove stolice.Brek je u strahu uzmaknuo, no samo da bi se sudario s nekim. Pogledao je preko ramena i vidio, na svojužas, još jedno mrtvačko ali gladno lice, mumificiranu ljušturu koja je mogla biti samo njegova druga

ženska pratiteljica."Svi mi bi željeli dio tebe", reklo je.I dok je govorila, Brek je postao svjestan da su se i drugi likovi kretali na prigušenome svjetlu, likovisličnih crta, likovi svud oko njega koji su posezali, gladni ...Uspio je po posljednji put kratko kriknuti prije nego su ga opkolili.OčctmPatnik Dumon uvijek je zamišljao Nebesa kao mjesto svjetla, kao mjesto u kojeg se tama nikad ne možeprobiti. Nikada ne bi pomislio da bi Nebesa mogla biti područje u kojem sjene čuvaju, a čak i svjetlozore može značiti smrt.Naravno, Nebesa bi za njega bila mjesto gdje bi mogao biti s Atannom.





[email protected]

42

Bio je otišao prije nekoliko sati, no još uvijek je imao srce u razumu. Kentril je otada samo laganozadrijemao, no ipak se osjećao osvježenim, življim nego ikada u svojemu životu.Zurio je kroz prozor sobe koja mu je bila dana i vidio da je grad još uvijek oživljen bakljama. Iako je dionjega žuđao za barem djelićem tako ne može biti. Sve dok narod Ureha ne bude mogao sigurno stati nasunce, sjena mora ostati nad kraljevstvom. Atanna je bila sigurna da njezin otac može popraviti stanje sada kad su imali neku stabilnost nasmrtnoj ravni. Ipak, da bi postigao bilo što, prvo mora biti slobodan, a to je moglo biti moguće samo uz

pomoć Quov Tsina.Nikada prije Kentril nije od Vizjereija tražio ikakvu pravu magijsku pomoć. Želio je neku, da, tijekombitke s demonskom mačkom, no nije zapravo očekivao puno. Sada se molio da se Tsin pokaže meštromkakav je tvrdio da jest."Kentrile."Gorst je stojao na dovratku njegovih odaja. Masivni borac bio je u pripravnosti. Kentril se trgnuoprisjetivši se da obično svakoga jutra od svojega prvog časnika dobija izvješće o stanju. Naravno,budući da je njihov posao za Tsina činilo se bio gotov, satnik je bio smetnuo s uma sve takove zadatke.Sada gaje zanimala samo Khanova k ćerka."Da, Gorste.""Trojica nedostaju, Kentrile.""Nedostaju?""Sedmorica su se vratila." Nacerio se. "Pijani. Trojica nisu."

Satnik Dumon slegnuo je ramenima. "Ne iznenađuje previše, ako se sve uzme u obzir. Zapravo mečudida ih se i toliko vratilo.""Želiš li da ih potražim?""Ne, osim ako nestanu na par dana. Ovdje se prema svima nama odnose kao prema kraljevima, Gorste.Oni su se jednostavno prepustili tome, to je sve."Crnokosi borac okrenuo se da ode, a onda doda: "Ljepša je nego na brošu, Kentrile.""Znam. Gorst... ima li kakvog glasa od Tsina u vezi s njegovim poslom?" Ako je itko od njih pratio štoVizjerei radi, to je bio golemi najamnik."Magijski čovjek misli da ima nešto."To je raspoložilo Kentrila. "Dobro. Gdje ga mogu naći?""S knjigama." Kad je postalo jasno da satnik ne razumije, Gorst je progunđao. "Pokazat ću ti."Kentril ga je pratio kroz labirint hodnika sve dok nisu došli do nečega što je zasigurno bilo jedna odnajvećih zbirki zapisa koje je najamnik ikada vidio ili o kojem je čuo. Iako je on sam znao koliko-toliko

čitati i pisati - a to je bilo nešto što većina njegovih ljudi ne bi mogla — Kentril nije mogao zamislitisebe kako pokušava složiti tolike riječi. Štoviše, riječi u tim tomovima i svitcima nisu značile ništadrugo doli moć. Te su riječi imale magiju.Police su se uzdizale visoko, a svaka od njih bila je ispunjena knjigama ukoričenima u kožu ili čvrstozapečaćenim pergamena-ma. Nije se mogao vidjeti neki izravan sustav reda, no kao čovjek od vojske,satnik Dumon je pretpostavljao da nekog reda mora biti. Ispred svakog drugog niza polica stajale sutrošne ljestve, a stolovi sa stolicama bez naslona bili su postavljeni sa strane, za one koji suupotrebljavali Urehova knjiška blaga.Kao najamnik, Kentnl je također mogao cijeniti vrijednost mnogih zapisa pohranjenih u ovoj prostranojodaji. Čarobnjaci poput Quov Tsinačesto su plaćali izdašno za takve knjige i on sam je pronašao jednuili dvije za dobre iznose. No, Kentril je u ovome trenutku biblioteku promatrao samo kao sredstvo uzpomoć kojega Atanna može biti oslobođena.Ne, vidio je još nešto osim toga. Posjednut sred prostorije osvijetljene lampom, Quov Tsin se šćućurio

nad knjigama i listovima,črčkaju

ći zabilješke perom i drže

ći kažiprst na jednoj stranici osobitomasivne knjige.

Vizjerei nije pogledao kada se Kentril približio. U bradu je mrmljao nešto nerazaznatljivo, ačarobnjakove smežurane crte lica imale su izraz koji je natjerao otvrdlog borca da zastane. I prije jevidio sitnog Vizjereija opsjednutog nečim, no sada je Tsin nalikovaočovjeku potpuno poludjelome. Očimu uopće nisu treptale dok je radio, a pogled mu se kretao samo s knjige na list na kojem je pisao iponovno nazad. Cerek kakav je satnik viđao samo na leševima, širio se cijelim licem mršavog lika dajućiTsinu vrlo uznemirujući izraz.Kentril je pročistio grlo.





[email protected]

43

Pognuti lik nije pogledao već je umjesto toga načrčkao nove bilješke preko već prilično prekrivenepergamene."Tsine."Uz gotovo nadljudski napor, ptičje lice okrenulo se prema njemu. "Što je, Dumone?"Zloba s kojom je Vizjerei izgovorio svaki slog natjerala je i Kentrila i Gorsta da ustuknu. Satnik jeshvatio da mu je ruka kliz-nula na dršku mača i brzo ju je povukao, prije no što se Tsin mogao još višeuvrijediti.

"Došao sam vidjeti kako napreduješ s lordom Khanom i gradskim -""Mogao bih napredovati mnogo brže bez stalnih i glupavih prekida takvih kao što si ti, kretenu!" QuovTsin udario je šakom o stol tako da je tinta prsnula preko donjeg dijela pergamene i njegove ruke.Činilo se da nije bio svjestan što je učinio. Bio jeviše zabavljen prosipanjem oštrih riječi na one koji su se nalazili pred njim. "Dolazite grebući i cičeći iispitujući, svi vi, dok ja ovdje sjedim na rubu okrića! Zar vaši nejaki umovi ne mogu shvatiti veličinuonoga za što seja upirem? "Ispustivši pero, tintom umrljana ruka posegnula je za ča-robnjačkim štapom. Pakost bijaše ispunilaTsinove oči.Kentril se još povukao gotovo se sudarivši s Gorstom. "Polako Tsine! Jesi lud?"Vizjerei je stiskao štap dok mu članci nisu pobijelili. Njegove srebrnosive oči brzo su se kretale sdvojice ljudi na štap prekriven runama i nazad. Nekoliko opasnih sekundi očito se odvijala borbaizmeđu dva izbora ... a onda je napokon Qouv Tsin odložio štap u stranu i s mnogo napora vratio se

svojemu zadatku.I ne gledajući u dvojicu, prošaptao je: "Bolje da odete.""Tsine, mislim da se trebaš malo odmoriti ... i kad si zadnji puta nešto pojeo -"Obje magičareve košćate šake se stisnuše. Pogleda još uprtog dolje, ponovno je rekao: "Bolje da odete."Gorst je primio Kentrila za rame i njih su dvojica izašli iz biblioteke. Nisu govorili ništa sve dok nisuprošli nekoliko koraka hodnikom gdje su se nadali da ih Tsin ne može čuti."Je li bio takav zadnji put kad si ga vidio?" upitao je satnik Dumon svojega prvoga časnika."Ne ... barem ne tako loše, Kentrile.""Znam daje stari mag zle naravi, no Tsin nas je skoro pokušao ubiti, to znaš, ne?"Div gaje zamišljeno pogledao. "Znam.""Trebao bih otići popričati s Jurišom Khanom. Neće nikome biti od koristi ako Tsin pomahnita. Mogaobi nauditi nekome.""Možda bi samo trebao odrijemati."

Kentril se namrštio. "Pa, ako bi ga itko mogao natjerati da to učini, to bi bio Khan. Vidio si koliko jemene slušao.""Želiš li da ga držim na oku?" upitao je Gorst."Samo na razdaljini. I nemoj to učiniti odmah. Daj mu prvo sat-dva da se ponovno udubi u posao. To bimožda bilo bolje."Odnekud iz palače počela je svirati frula. Iznenada je Kentril izgubio sav interes za vražje Vizjereijevestarine. Znao je za samo jednu osobu u Khanovom domu koja je svirala frulu."Možda da ja prvo razgovaram s Atannom. Ona može bolje objasniti svome ocu", satnik si nije mogaopomoći, a da ne kaže, "to bi za mene vjerojatno bio najbolji slijed događaja."Osmjeh se vrati na Gorstovo široko lice. "Vjerojatno bi."Kentril je osjetio kako crveni u licu. Okrenuo se da krene, no nije mogao a da na posljetku ne doda:"Samo budi oprezan Gor-ste."Osmjeh je ostao. "I ti."

Svirka frule se nastavila. Bila je to ista ona zarazna melodija koju je biočuo onaj prvi sudbonosni put.Satnik Dumon slijedio je glazbu kroz brojne zavojite hodnike zbog kojih je pomislio da se vraća u

biblioteku. Napokon, stigao je ne do balkona ili neke od mnogih prostranih odaja nego do otvorenihvrata koja su vodila baš u prostrano unutrašnje dvorište otvoreno nebu, dvorište koje je služilo kaoprošireni vrt.Možda je riječ vrt bila preslaba da se opiše prizor. Minijaturna šuma - prije džungla - širila se predveteranom. Egzotična stabla i biljke koje nisu nalikovale ničemu što je Kentril ranije vidio, čak niti naputovanju u ovaj udaljeni dio Kehjistana, bila su visoka i jaka. Tamnozelena, živopisno grimizna,svijetložuta i jarko narančasta boja krasile su prizor plijeneći pozornost. Bilo je tu visećih lijana i





[email protected]

44

divovskog cvijeća. Neki od cvjetova bili su veći od njegove glave.Čovjek bi se doslovno mogao izgubiti uovakvome vrtu, Kentril u to uopće nije sumnjao. A pokraj puta koji je vodio u nj, na kamenoj klupi, sjedila je Atanna i svirala frulu. Valovita haljina sdugim, tananim skutima prije je naglašavala nego skrivala njezinu vitku liniju koju su ipak krasileobline. Njezina duga crvena kovrčava kosa bila je prebačena preko lijeve strane lica i dosezala donajprivlačnijeg dekoltea. Isprva ga nije bila primijetila, no kad je krenuo prema njoj privučen prizoromnje kako svira, Atanna je iznenada okrenula pogled prema njemu.

Njezine su oči sadržavale takvu napetost da su ostavile Ken-trila neodlučnim što da učini. Atanna je pak sa svoje strane preuzela kontrolu nad situacijom tako što je odložila svoju frulu i krenula prema njemu."Kentrile! Nadam se da si dobro spavao.""Vrlo dobro. Prelijepo sviraš, Atanna."Ona ga podari najskromnijim pogledom. "Ja mislim da ne, no moj otac dijeli tvoje mišljenje."Nesiguran što da više kaže, satnik pogleda mimo nje, u vrt. "Čovjek nikad ne može znati što može ovdjeočekivati.""Sviđa li ti se? Ovo je moje omiljeno mjesto. Dosta sam svoga života provela ovdje, i većinu našegizgona također.""Mjesto je ... jedinstveno." Atanna ga povuče bliže prema vrtu. "Moraš ga bolje pogledati!"Unatoč maštovitim bojama cvijeća i nekih biljaka, vrt je imao nekako predskazujući izgled koji Kentrilnije posve zamijetio sve dok ga njegova domaćica nije povela prema putu koji se njime protezao.

Iznenada su njegova ljepota i čudesa popustila pred osjećajem nelagode. Sada gaje više podsjećao nadžunglu u kojoj su se on i njegovi ljudi borili, istu onu džunglu kojaje uzela četvoricu iz njegove grupe."Što je?" upitala je k ćer Juriša Khana."Ništa." Ohrabrio se da nastavi ići dalje. Ovo nije bila ista ona kruta džungla. Ovo je bio samo maštovitivrt sagrađen za gospodara kraljevstva. Kakva bi opasnost uopće mogla postojati u tako omeđenomprostoru?"Sviđa mi se ovdje", promrmljala je ona. "Odvodi me od svijeta u kojemu sam zarobljena, dopušta mi dazamišljam da sam daleko, u drugoj zemlji i da ću sresti zgodnoga stranca."Kentril je zaustio nešto reći no zaključio je da ne može vjerovati da mu se jezik neće zaplesti. Jedva daje mogao vjerovati sebi. Nikad u njegovom životu zbog nijedne žene nije se osjećao tako zbunjeno.Širokolisne biljkečešale su im ramena, a mjestimične loze za koje se činilo kao da padaju niotkudavisjele su pored njihovih glava. Put pod njihovim nogama bio je napravljen tako da sečini sasvimprirodnim, pokrov od meke zemlje i pijeska preko nečega što je izgledalo kao čvrst kamen.

Sa svakim korakom postajalo je sve tamnije i tamnije, sve dok više nije mogao vidjeti niti ulaz kroz kojisu došli, niti izlaz daleko naprijed. Sada se stvarno osjećao kao da se vratio u džunglu.Njegova družica primijetila je njegovu iznenadnu tjeskobu. "Drhtiš!""Nije to ništa, moja damo.""Trebao bi me zvati Atanna", odgovorila je u šaljivoj ljutnji. "Ili ti to tako malo znači?"Nagnula se i poljubila ga. Njegova tjeskoba vezana za okoliš nestala je u hipu. Kentril ju je obgrliorukama i uzvratio njezinu strast.Onda je osjetio nešto na vratu, spor no postojan pokret poput crva ili gusjenice. No, što god da sepenjalo njegovom kožom, činilo je to udovima oštrima poput igala.Ne mogavši to podnijeti, satnik Dumon odgurne Atannu i brzo posegne za stvorenjem. No, kad senjegova ruka približila, stvar se iznenada povukla kao daje možda spala -"Što je?" oprezno je upitala Atanna."Nešto je palo na mene! Činilo se kao da mi hoda po vratu s malim mačevima na kraju svake noge!"Č

ak i u tami prilič

no je dobro mogao razaznati njezino lice. Atanna se namrštila u brizi, nočinilo se danije imala što reći. "Da odemo?"

Bol bijaše izblijedila, a Kentril nije želio pred njom izgledati kukavički i budalasto, osobito ne zbognekakvog kukca. "Ne, idemo kako smo išli."Krenuli su dalje nekoliko koraka i ponovno se zaustavili da se poljube. Atanna je naslonila svoju glavuna njegova prsa i rekla: "Otac se još uvijek nada da će zgotoviti putovanje na Nebesa."On <nP nVmti "Tp li tn inč tnnonpp?'1"On misli da jest. Ja se molim daje u krivu.""Ali zašto?"





[email protected]

45

Ona postavi svoju ruku na njegov obraz. "Jer mi se smrtni svijet više sviđa.""Možeš li ga odgovoriti od toga?" Nježno milovanje njezine ruke po njegovom obrazu pomoglo jeKentrilu da se ponovno opusti."Pomoglo bi kada bih znala da imamo lakše i sigurnije izglede da naše slabašno držanje za smrtnuravan bude trajno. Ako bih ga mogla uvjeriti da bi za sve nas bilo bolje da ponovno budemo međuljudima, mislim da bi se pomirio s tim. Na posljetku, prijetnja kojoj smo izbjegli više ne postoji."Ona je željela ostati, a i on je želio da ona ostane. Ipak, Juriš Khan želio je da napokon postignu sveti cilj

koji mu je bio ponuđen za vrijeme onih mračnih godina užasa. To nije bilo iznenađujuće, no to sigurnonitko od njih dvoje nije želio."Možda će Tsin znati —" počeo je Kentril prije nego se prisjetio pod kakvom je opsesijom bio Vizjerei.Nije želio pokušati razgovarati sa Tsinom, barem ne dok čarobnjak ne bude natjeran da se poštenoodmori i najede."Možda bi on mogao uvjeriti oca?" Njezin je ton otvoreno govorio o nadi. "Stari se čini dosta vješt,makar mu i manjkalo pristojnosti. Misliš li da bi on to mogao učiniti?""Ne zn..." satnik je zastao. U glavi mu se počela oblikovati zamisao, zamisao koja bi možda igrala naTsinovu staru osobnost. Atanna ječinilo se osjetila promjenu njegova raspoloženja. "Sjetio si se nečega, zar ne?""Jedna moguća zamisao. Ako Tsin ostane kako jest, to bi moglo ići nama - tebi na korist. Moram o tomejoš malo porazmisliti, a bilo bi dobro da ne govorim odmah s njime o tome.""Ionako nemam namjeru da se tako brzo razdvajam od tebe", odgovorila je mlada žena. "Ne zasad."

Atanna mu je prišla i ponovno ga noliubila..............................„.,................................._..........................................,,........IOsjećajući se mnogo bolje, satnik Dumon odgovorio je na isti način. Ako se Vizjereia bude moglonagovoriti da razmotri njegovu zamisao onda će Tsin vrlo vjerojatno uvjeravati Khana. Kentril je trebaosamo igrati na magičarevu pohlepu -Ispustio je bolan uzdah. Nešto mu se žarilo u leđa kao da pokušava prodrijeti skroz do njegova srca.Izvinuo se i osjetio nešto što se činilo poput onih lijana. Hitro je to zgrabio.Nešto poput tisuća igala žarilo se u njegove prste i dlan."Kentrile!"Unatoč agoniji, najamnik nije popuštao stisak a onda je povukao svom snagom.Čudnovat i nimalo ljudski krik prolomi se vrtom. Cijela lijana padne na put, tamni i žilavi oblik tri putaduži od čovjeka.Bacivši jedan kraj, Kentril je drugom rukom dotakao ruku koja je držala biljku. Imao je osjećaj kao daje

pulsirajući ud gurnuo u otvorenu vatru." Atanna. Što je to - ""Ne znam! Tvoja ruka! Daj mi svoju ruku!"Njezini meki prsti lagano dotaknuše njegove. Bol se povuče. Atanna je prošaptala nešto, a onda senagnula i usnama lagano dotakla njegov dlan.U strahu da njoj ne naudi otrov kojim ga je možda biljka otrovala, satnik je pokušao povući ruku. No, siznenađujućom snagom Jurisova k ćer nije popuštala."Molim te, Kentrile! Budi mirno. Znam što radim."Činilo se da doista zna jer stoje više radila na njegovoj rani sve manje i manje gaje boljela. Nije prošlopuno, a već je mogao čak i saviti prste ne osjećajući mnogo više od trnaca."Što si učinila?" napokon je upitao."Ja sam k ćer svojega oca", bio je njezin odgovor. "Ja sam k ćer Najštovanijega Juriša Khana."To je značilo daje ona s njime dijelila neka od najčudesnijih umijeća. Zatečen njezinom divotom bijaše

zaboravio daje i ona unala takovih t^lenaia.Sad, kad se Atanna pozabavila njegovom ozljedom, sjetio se što gaje prvi puta napalo. Škiljeći, Kentril jepretraživao zamračeni put u potrazi za krajem lijane.Njegova pratiteljica ga pronađe prije njega. "Jesi li ovo tražio?""Budi oprezna!"No, činilo se da zlokobna biljka nije djelovala na nju. "Ovo ne može biti ono što te ubolo. Ovo je samolijana Hakkara. U nekim krajevima svijeta ljudi jedu mesnati donji dio. Ima dosta soka i kažu dajezdrava.""Ta bodljikava stvar?" Uzme je od nje i otkrije daje glatka i meka, osim nekoliko sićušnih kvržica.Razočarano, Kentril prođe rukom cijelom dužinom lijane i ne nađe ništa neobično.





[email protected]

46

"Mora da te je ugrizao nekakav kukac. Vjerojatno isti onaj koji te je gnjavio ranije", pretpostavljala je Atanna. "Ponekad se neki od kukaca iz džungle uspiju probiti do grada bez obzira što planina čini dazrak ovdje bude hladniji od onog što ga oni vole!"Kukac? U Urehu?"" A zašto ne? Ti i tvoji prijatelji ste ovdje. Zašto se ne bi kukac zatekao u blizini? Džungla nije takodaleko od ruba našega kraljevstva."Njezine su riječi imale smisla, no nisu ga u potpunosti umirile. Osvrnuo se po zamračenome vrtu

napokon rekavši: "Hajdemo dalje."Kentril se smirio tek kad se prvi tračak svjetla pojavio s druge strane. Kada su izašli, pogledao jeunazad s jedva skrivenim gađenjem. Atanna i drugi u Urehu možda ovakav guštik smatraju mirnim ilijepim, no vojniku se činio više u skladu s prokletstvom iz noćne more kakvo je polučio Gregus Mazi. Jeli bezvremeni izgon u limb nekako promijenio biljke i to na način koji Khanova k ći nije primjećivala?"Sad kad imamo bolje svjetlo", Atanna iznenada reče, "daj mi da ti ponovno vidim ruku."On ju je okrenuo tako da su je oboje mogli proučiti - i vidjeti ništa više do nekoliko ranica koie suzarastale Kentnl ieHva Ha \emogao povjerovati jer je osjećao da bi cijeli njegov dlan trebao biti u krvavoj izbušenoj zbrci.Povlačeći prstom preko preostalih tragova, mlada žena je rekla: "Za kratko vrijeme i ovoće nestati.""To je nevjerojatno. Hvala ti." On i prije bijaše svjedočio magiji, no nikada niti jedna nije bila izvedenana njemu. Kentril je bio siguran da bi njemu u ovome trenutku bilo mnogo gore da Atanna nijeiskoristila svoje vještine.

"To je samo mala stvar ... i osjećam se loše što si propatio zbog mene. Da te nisam pozvala da hodaš samnom -""Takve se stvari događaju. Nemoj kriviti sebe."Pogledala ga je molećivim očima. "Hoćeš li razgovarati s meštrom Tsinom o tome da pokuša nagovoritioca da se predomisli?""Naravno da hoću!" Kako je Atanna mogla misliti drugačije? Satnik je ovo činio koliko za sebe toliko i zanju."Stari je Tsinčvrst. Objasnit ću mu stvar tako da njemu odgovara pa će sigurno učiniti sve što možeda uvjeri lorda Khana daje tako bolje.""Nadam se." Ponovno gaje poljubila. "Kad smo već kod moga oca, moram sada ići njemu. Budući da sene može micati sa stolice, sviram mu da mu olakšam breme. Možda bih mu ja već mogla dati blagiprijedlog. Uvijek se lakše složi nakon moje svirke."Uz posljednji poljubac, Atanna ga napusti, a njezina vitka figura nestane u vrtu. Kentril je promatraokako nestaje, no iako je smjer vrta isto tako i njemu odgovarao, on nije ušao. Umjesto toga hodao je oko

ruba držeći se oprezno na odstojanju. Kad je Kentril stigao do mjesta gdje je Khanova k ćerka svirala, ninje ni frule već odavno nije bilo.Sam, satnik Kentril bacio je posljednji, odmjeren pogled na uznemirujući gaj. Na prvi pogled nije sečinio ništa neobičnijim od bilo kojeg komada džungle ili šume, a kao mjesto koje je posebno oblikovaoneki majstor vrtlar, trebao bi predstavljati još manje zastrašujući prizor od toga dvoga. Ipak, što gajeviše proučavao Kentril je sve više osjećao da bi mu mnogo teže bilo izaći iz njega daje ušaoNetko iza njega pročisti grlo. "Satnice?"" Alborde." Nadao se da drugi najamnik nije primijetio daje poskočio, pa makar i lagano. "Stoje?""Oprosti što te uznemiravam, no neki od nas se pitaju kad bi mogli dobit' našu nagradu od njegovoggospodstva tako da možemo ić' doma.""Već si se umorio od silnih priznanja, Alborde?"Borac čistoga lica i svijetle kose doimao se kao da mu je malo nelagodno. Kentril je zaboravio dajeunatoč njegovom iskustvu i vještinama, Albord bio mnogo mlađi od većine iz skupine. To stoječesto on

bio odgovoran kada Gorst nije mogao ostati govorilo je puno o njegovim mogućnostima. "Nije to —jauživam isto kao i drugi, satnice - no neki od nas bi išli nazad u Westmarch." Slegnuo je ramenima.

"Jednostavno se osjećam ugodnije doma nego ovdje, gospodine."Odlazak je bio posljednje što je Kentril htio učiniti, no mogao je razumjeti kako su se ostali osjećali.Gorst bi vjerojatno ostao. Nije imao obitelji niti rodbine. No ostali su imali veza u ZapadnimKraljevstvima, čak i voljenih. To što su ovi ljudi služili kao najamnici bilo je uvelike povezano shranjenjem gladnih usta i bogaćenjem.Ne razmišljajući više o vrtu, satnik potapša Alborda po ramenu. "Vidjet ću što se može učiniti da većinavas ode doma. Ako bude tako, mogu li ti povjeriti da odneseš nešto obiteljima onih koje smo izgubili?





[email protected]

47

Ako sam dobro razumio našega domaćina, u jednoj će maloj vreći biti dosta da se podijeli preživjelima inamiri ih.""Da, satnice! Znaš da ću biti pošten."Kentril nije sumnjao u to. Znao je i koji su drugi ljudi od preživjelih bili satkani od sličnog materijala.Niti jedan koji prvo ne bude pomno ispitan ne može ući u skupinu satnika Dumona. Ako Kentril pošalje Alborda s grošem za one koji su ostali iza Benjina, Harga i drugih, on će doći do njih.Zahvalan, mladi je borac salutirao. Krenuo je korak dalje, a onda reče oklijevajući. "Satnice, dvojica ljudi

još se nisu vratila iz grada.""Znam. Gorst mije zapravo rekao za trojicu.""Simon se dovukao tek maloprije, no rekao je daje Jace krenuo natrag još odavna, a ni Breku nema nitraga ni glasa."Poznavajući i previše ljude poput dvojca koji je nedostajao, Kentril slegne ramenima. "Pojavit će se,vidjet ćeš. Znaj da neće htjeti propustiti svoj udio.""Da pošaljem nekoga da ih potraži?""Ne sad." Satnik je postao malo nestrpljiv. Trebalo mu je malo vremena da porazmisli kako da najboljesloži priču, tako da Tsin rado prihvati njegovu ideju. Kentril nije imao više vremena za gubljenje napijane najamnike koji su se zagubili. "Već sam rekao Gorstu da ih možda potraži tek ako se ne pojave zapar dana." Nadajući se da ne zvuči previše ravnodušno, satnik Du-mon ponovno potapša Alborda poramenu. "Pokušaj se opustiti. Uživaj u ovome! Vjeruj mi, Alborde, ovo se ovakvima kao što smo mirijetko događa. Džungla koju smo prešli ili ona zima kraj Zaljeva Westmarcha, to je naša uobičajena

plaća." Albord ga podari smiješkom seoskog klipana podsjećajući Kentrila na porijeklo skoro svih slaboplaćenih najamnika. "Pretpostavljam da mogu još malo uzimati hranu i žene.""Takvog te volim!" izjavio je drugi borac dok je ovoga počeo voditi natrag hodnikom. Kentril je u svojimmislima vidio Atan-nu, njegov vlastiti razlog za ostanak ... možda i zauvijek. Barem dok ne nagovoriVizjereija da uvjeri Juriša Khana da više ne traga za pravednim putem do Nebesa, satnik nije želiopotezati temu isplate. Pa nije baš da Albor i ostali nisu bili nagrađeni na druge načine.Osim toga, Kentril je mislio, kakvo bi zlo još nekoliko dana čekanja moglo donijeti?^v^rarajna sjena preko Ureha radila je u Zavlovu korist dok se penjao prema planinskome utočištu GregusaMazija. Iako je bivši samostan bio većim dijelom okrenut od grada dolje, bio je dovoljno vidljiv da bisvakome za danje svjetlosti lako bilo uočiti lik u plastu kako se penje napola razorenim putemisklesanim u liticu.

Zayl je znao cijeniti mjesto koje je čarobnjak izabrao i pitao se zašto ranije nije primijetio njegoveruševine. Čarolija koja je uzela duhovni oblik Ureha i bacila ga prema Nebesima sadržavala je neštozanimljivo što se Zayl nadao kasnije istražiti.Ispod njega, slavlje se nastavljalo istim tempom. Zayl se namrgodi. Zar tim ljudima ne treba sna? Istina,područje limba ne potpada pod iste zakone kao smrtna ravan, no iscrpljenost bi već dosad trebalaobuzeti mnoge stanovnike.Golemi, zlokobni oblici stajali su poput stražara kad je konačno stigao do nečega stoje nalikovalo ulazuu samostan. Nekoć su to bili arkanđeli s veličanstvenim, vatrenim mačevima no, poput svojih dvojnikana vratima Khanove palače, i ovi su bili teško oštećeni. Jednome je anđelu nedostajalo cijelo krilo idesna strana lica, drugi uopće nije imao glavu a samo batrljci su se nalazili tamo gdje su nekoć izrastaliveličanstveni, pernati udovi.Zaylu, koji je milio preko šljake,činilo se zanimljivim daje nastamba Gregusa Mazija ostala takoruševna kad se sve ostalo u Urehu povratilo kao novo. Nekromant je samo mogao pretpostaviti da su

stanovnici prokletoga grada svoj bijes iskalili u jednome trenutku na nastambu njihovog odsutnogmučitelja. Zayl se samo mogao nadati da to nije značilo da je Mazijeva nastambaPonovno je poželio da zna više o polju u kojem je Ureh bio zarobljen. Khan je dao nagovijestiti dapostoji sličnost s vremenskim prolazom jer nije li govorio o istraživanju načina bijega tijekom tihstoljeća zatvora? Ipak, činilo se da nitko nije imao potrebu jesti, jer hrana ovdje zasigurno nije mogladugo trajati.Ono što je ostalo od samoga samostana nije isprva impresioniralo Zayla. Zgurani uza samu planinu,neobećavajući obrisi ukazivali su tek na dvokatnu zidanu gradnju koja ne bi mogla izdržati više od dvijesobe po nivou. Jedan jedini mali balkon nadstirao se nad svime ispod, a samo je jedan niski zid glumiokakvu-takvu zaštitu mjestu.





[email protected]

48

Unatoč nekim razočaranjima u onome što je dosad našao, nekromant je nastavio. U bazi zgradepronašao je obična drvena vrata kakva bi mogla krasiti jednostavnu seosku krčmu. Budući daje imaovid koji se mnogo bolje privikavao na tamu nego vid većine ljudi, Zayl je razaznao oštećenja na objestrane dovratka. Netko je upotrijebio sjekire i motke da izudara svaki pedalj kamenoga okvira, skorokao u potpunom ludilu. No, začudo, sama vrata izgledala su potpuno netaknuto.Trebao je samo položiti ruku na drvo da otkrije zašto. Složen niz zaštitnih čarolija čitava ih je bioiskrižao, čineći sama vrata doslovno neprobojnima ne samo fizičkome napadaju nego i mnogim

oblicima magijskog napada. Kameni okvir koji je pretrpio neka površna napuknuća, također je po sebiimao bačene čarolije, no te su se činile starijima, kao da ih na građevinu nije bacio njezin posljednji inajzloglasniji stanar. Zavlova procjena daje samostan mjesto u kojem je živiočarobnjak poraste.Redovnici koji su ga izgradili očito su ga bili učvrstili nekim vrlo moćnim molitvama ako su čak i nakontolikog vremena neke zaštite držale.Pogledavši gore, nekromant nije pronašao vidljive prozore. Na jednome se mjestučinilo kao daje tamonekada bio prozor, no u prošlosti je prilično temeljito bio zazidan kamenom. Zayl je pretpostavljao dabi, ako bi se popeo gore i pregledao ga, pronašao da je nekadašnji otvor bio isto tako dobro zaštićenkao i ulaz.Tako su samo vratačinila prolaz unutra. Blijedi ih je magičar ponovno dotakao, osjećajući neizmjernukoličinu vezova koje je Gregus Mazi postavio tamo da učvrsti sigurnost svojega utočišta. Drevni ječarobnjak očito bio vješt u svojemu umijeću.Zayl izvuče Humbartovu lubanju. "Reci mi što vidiš."

"Misliš, osim vrata?""Znaš što želim od tebe."Približio je lubanju bliže ulazu dopuštajući joj da sve pregleda. Nakon nekoliko trenutaka, Humbart jerekao: "Ima šara svud unaokolo momče. Ima tu dobre jake magije i nije sva od jedne osobe. Većina jest,no ima donjih šara koja su radili dvojica,čak trojica. Ima i nešto molitvi."Lubanja je imala jednu zanimljivu osobinu koju je nekromant otkrio nakon što ju je potaknuo, a radilose o tome daje duh Humbarta Wessela sada mogao vidjeti djela magije koja niti jedan živi magičar nijemogao. Zayl nije znao čemu točno treba biti zahvalan na ovoj sposobnosti. Mogao je samopretpostavljati da su mnoga stoljeća ležanja pored ruševina Ureha na neki način promijenila lubanju.Tijekom nekoliko proteklih godina taj se talent pokazao sasvim zgodnim prišteđujući Zaylu sate, čak idane mukotrpnoga rada.U crno odjeveni lik drugom je rukom izvukao bodež od bjelokosti. Držeći dršku okrenutu prema gore,upitao je Humbarta: "Gdje se najviše isprepliću?"

"Dolje nalijevo, momče. U razini pasa - ne! - ne tamo. Više na desno - stani!"Uperivši dršku na mjesto na koje je lubanja ukazala, Zayl je stao bezglasno mrmljati.Bodež se počeo žariti.Iznenada, na toj točki pojavi se višebojni uzorak koji je podsjećao na šesterokut unutar cvijeta. Jošuvijek šapćući, Zayl gurne dršku u samo središte, istovremeno okrećući kraj bodeža u krug.Magijski uzorak jarko je zablještao, a onda se iznenada uga-snuo."Očistio si dosta toga, momče. No ostalo je još malo bravarije za obaviti."S Humbartovom bezmesnom glavom koja gaje vodila, Zayl je postepeno uklonio posljednje zapreke.Daje bio prisiljen oslanjati se samo na svoje vještine, sumnjao je da bi ostvario tako brz uspjeh. Zaštitesu bile vješto spletene. Bilo kako bilo, jedna prednost koju je nekromant otkrio jest da je većinačini bilapostavljena da štiti od demona, a ne od ljudi. Ispitivanje lubanje otkrilo je daje većina njih bila stvorenanedavno stoje ostavljalo vjerojatnijim da ih je Gregus Mazi bacio."Sada možeš ući ravno unutra", napokon je obznanio Hum-bart.

S lubanjom pod pazuhom i bodežom koji je držao spremnim za svjetovniju upotrebu, Zayl uđ

e unutra.Pozdravilo ga je zamračeno predvorje. Nekromant je pro-gunđao riječ i bodež počne sjajiti.Zayl je mislio daje Mazijevo skrovište prilično malo, no sada je vidio da se bio grdno prevario. Prazno jepredvorje vodilo duboko u planinu, tako duboko da uopće nije mogao vidjeti kraja. S njegove lijevestrane, zavojite stube očito su vodile do vidljivijeg dijela građevine, no Zayl je bio zainteresiran samo zamjesto gdje je završavao hodnik. Istina, možda je mogao naći ono stoje trebao u vanjskim prostorijama,no magičareva znatiželja bila je probuđena. Kakve je tajne Gregus Mazi ostavio za sobom?S bodežom koji je osvjetljivao put, Zayl je krenuo niz hodnik. Zidovi su bili strpljivo isklesani u kamenu,a onda fino iz-glačani. U svakom slučaju, isti oni redovnici koji su nesumnjivo izveli mukotrpni posao





[email protected]

49

nisu se previše gnjavili ukrašavanjem. Tu i tamo je lepršavi lik naoružanog arkanđela pokazivao daljenaprijed no, osim toga, niti jedan redovnik, a ni Mazi sam nisu se trudili više ukrašavati.Zayl je zastao kod treće takove slike, tako ljupko izrezbarene u zidu iznenada primjetivši nešto u vezi snjom.Humbart koji je još uvijek bio u njegovoj ruci postao je nervozan. "Zurim u prazan zid nekoliko pedaljadalje od mjesta gdje mije nekad bio nos, Zayl, momče. Ima li što zanimljivije gore?"Lik s plaštem podigne lubanju tako da njegov mrtvi suputnik može vidjeti. "Netaknut je."

" A to bi značilo?""Razmisli malo, Humbarte. Vrata palače. Arkanđeli na vratima koja vode ovamo. Svi su namjernooštećeni kao da su ih oštetili oni koji mrze takve slike.""Da, i?"Pomaknuvši se do sljedećeg anđela, Zaylje vidio daje i on ostao u nekadašnjem stanju. "Zašto bi takoiskvareni mag kao što se tvrdi da to je bio Gregus Mazi, ostavio ove netaknutima?""Možda nije želio unerediti svoj vlastiti dobri dom?""Ovo nešto znači, Humbarte." No što je to točno značilo, nekromant nije znao. Nastavio je dalje, bacajućipogled na druge nebeske vodiče i svi su bili tek neznatno oronuli od vremena. Ne, Mazi se nije iskalio nina jednoj od tih slika u svojem vlastitom prebivalištu i to Zaylu nije imalo smisla.Napokon su došli do prvih prostorija koje su zapravo bile izdubljene u planini, prostorija koje njihovprošli stanar očito nije previše koristio. Malo je bilo preostalo od ikakvog namještaja. Nekoliko vrlostarih kreveta bilo je postavljeno u udaljenim uglovima soba. Drvo je polako trunulo. Neki su se već bili

i urušili."Stari mi se Gregus nikad nije činio društvenim tipom", tiho je prokomentirao Humbart. "Čini se daje toistina. Ne bih rekao daje imao previše posjeta ovdje."Nakon još nekoliko takovih soba, Zayl napokon dođe do kamenog stubišta koje je vodilo dolje. Budućida nije mogao vidjeti dno, nekromant je nastavio s još više opreza, s bodežom ispred sebe i s činima nausnama.Na sreću nije se suočio s nekom zamkom ili demonom. Na kraju stubišta pronašao je kratki hodnik kojije završavao trima zatvorenim vratima. Jedna su se nalazila ispred njega, a druga bočno. Brzi pregledotkrio je da. $\a sva troj&id^ntična,Zayl dao lubanji da ih pregleda, Humbart gaje obavijestio da niti jedna od njih nemaju nikakvu vrstumagijske zaštite."Sjetio sam se priče o pustolovu", nastavila je lubanja dok je nekromant razmišljao o izboru. "Bio jenaišao tako na troja vrata. E sad, bilo mu je rečeno da dvoja vrata vode do blaga i izlaza, a treća skrivaju

sigurnu, užasnu smrt. I, momak je o tome malo porazmislio, oslušnuo svaka vrata i odlučio se."Zayl, koji je upravo bio odlučio izabrati ona njemu slijeva, primjetio je Humbartovu iznenadnu tišinu. "Išto se onda dogodilo?""Pa, otvorio je jedna i živoga gaje pojeo čopor demona, naravno! Kako je kasnije ispalo, niti jedna vratanisu vodila do zlata ili sigurnosti, a sva su zapravo skrivalačudovišne i odvratne ishode koji su čekalione koj-""Šuti, Humbarte."Iako lubanja nije vidjela nikakve magijske zaštite, Zayl nije mislio da su ulazi bili slobodni od opasnosti.Vrativši svojeg ne-voljkog sudruga natrag u vrećicu, spremio se za bilo koju zamku ako iskoči kadotvori prva vrata.Pozdravila gaje golema komora puna prašine i ničega više."Jel' te pojelo već?" začuo je Humbartov prigušeni glas.Zayl je napravio grimasu. Gregus Mazi možda je bio zauzeo ono što je preostalo od starog samostana,

ali ga nije previše koristio. Možda bi na posljetku, mislio je Zayl, bilo bolje daje prvo istražio vanjskesobe.Gledajući na preostala dvoja vrata, on izabere prva. Sigurno prva vrata na koja naiđe onaj koji dolaziniz stube moraju biti ta.Ponovno se ukočivši, Zayl ih otvori.Red za redom napola trulih stolova širio se pred njim, a visoki arkanđel s jednom rukom pruženom ublagoslovu činilo se kao da poseže za zidom na drugoj strani. Zayl prokune u bradu, shvaćajući dajepronašao mjesto u kojem su se redovnici okupljali u vrijeme obroka. Po svemu sudeći bila je to jošjedna prostorija s kojom se pokojni Mazi nije previše gnjavio.





[email protected]

50

Bez previše pompe, okrene se i krene ravno k preostalim vratima. Gurajući sjajni bodež pred sobom,Zayl nahrupi unutra.Sa svih strana, čak i sa stropa, pozdrave ga redovi staklenki i magičnih predmeta.Sve je izgledalo ulašteno tako da se činilo da je još jučer čarobnjak ovdje radio. Na neki način, Zayl jeshvatio da ovo svetište i jest napušteno prije samo najviše par dana. Osobenosti limba ponovno susačuvale povijest."Mora daje vrlo zanimljivo tamo ... pretpostavljam", viknuo je Humbart.

Izvukavši lubanju, nekromant ju je položio na glavni stol pored mjesta na kojem je Mazi radio bilješke.Držeći bodež blizu, Zayl je pogledao u tekst."Što je to?""Nizovi čarolija. Teoretski ishodi. Taj Gregus Mazi razmišljao je praktično." Nekromant se namršti. "Nebih to očekivao od njega.""Zlo može biti vrlo pametno, ako si na to mislio, momče."Zayl je malo detaljnije proučio pergamenu. "Da, ali sve ove bilješke tiču se samo toga kako omogućitiuzašašće na Nebesa. Kao daje to pisao netko tko zaista vjeruje u taj pothvat."Još jednom pogledavši pergamenu, nekromant se okrenuo proučavati ostatak komore. Kako je držaobodež pred sobom, Zayl je vidio da se prostorija protezala dalje nego stoje on prvo zamišljao. Naslabom svjetlu mogao je razaznati još polica, još staklenki ..."Hej! Nećeš me ostaviti samoga, zar ne?""Bit će ti dobro, Humbarte."

"Kaže onaj koji ima noge."Zanemarivši lubanjin protest, Zayl krene dalje u skrovište Gre-gusa Mazija. Iz jedne posude za drugomzurila su u njega davno umrla bića s buljavim, slijepim očima. Crno-grimizni pauk veći od njegove glaveplutao je u gustoj, mljacavoj mješavini. Bilo je tu mladih pješčanih larvi pa čak i fetiš, jedan odzlokobnih, žitelja liudoždera džunele. Naizgled kao lutke, no s licem poputtOtemske,.,I00*-maske, skrivali su se medu drvećem i gustim raslinjem u želji da obore brojne neoprezne. Nekromantisu uništavali ta zlokobna stvorenja kad god bi ih našli jer od njih nije dolazilo ništa do samo zlo."Zayl, momče! Jesi ti još živ tamo?""Još sam ovdje, Humbarte.""Da, pa i ja sam, no i nije da imam baš previše izbora što se toga tiče!"Jedan osobiti uzorak privuče nekromantovu pažnju. Isprva je pomislio da se radi o četvrtastom uzorku

kože, možda čak s jednog od zvijeri s pipcima iz rijeka u džungli. Ipak, dok je izbliza promatrao sivuzakrpu veličine šake, vidio je da se na svakome uglu nalaze sitne ali vrlo oštre kandže a u središtu neštošto bi mogla biti neka vrst usta. Također se činilo da se kraj rubova toga nalaze mali komadići krzna.Znatiželjan u vezi s ovim kuriozumom, Zayl uzme staklenku i položi je na najbliži stol."Što to imaš momče?Čuo sam zveket stakla.""Ništa što bi te trebalo brinuti." Nekromant je skinuo poklopac a onda, nakon stoje pronašao parmašica koje su nesumnjivo bile upotrebljavane u takve svrhe, upecao uzorak. Izvukao je bizarnostvorenje iz jušaste tekućine, ostavljajući da ostatak kaplje nazad u posudu dok gaje bodežom pobližeispitivao."Ne volim prigovarati momče, no kaniš li ispitivati svaku prokletu teglu -"Iz posude se iznenada začu šištanje.Mašice bijahu iščupane iz njegove ruke dok se nešto golemo pokušavalo obmotati oko gornjeg dijelanjegova tijela.

"Zayl! Zayl, momče!"Nekromant nije mogao odgovoriti. Pulsirajući oblik s kojega je kapljalo i s kožom poput aligatorove,

prekrio mu je lice, ramena i veći dio jedne ruke. Zayl je viknuo dok se nešto poput bodeža zarivalo unjegova leđa derući mu odjeću.Zubi, oštri zubi, derali su mu prsa. _ , A , ̂_ ,__,, ,̂:..̂ ,.Sa zakašnjenjem je shvatio daje izgubio i bodež. Zayl je pokušao izgovoriti čaroliju, ali jedva daje mogaodisati, a kamoli pričati.Sila njegovog čudovišnog napadača srušila ih je oboje na pod. Šok od udarca u kamenu površinu skoroje onesvijestio Zayla, no izdržao je ostati svjestan jer popusti li nesvjesti, to bi sigurno zna čilo odvratnusmrt.





[email protected]

51

Šištanje je postalo glasnije i još strasnije, čudovište gaje pokušavalo svladati. Nekromant je sada mogaoosjetiti da mu prekriva tijelo gotovo skroz do bokova. Ako ga biće cijeloga obmota, Zayl je dobro znaoda će biti izgubljen.Svom snagom se borio da odgurne vlažnu, nezgrapnu masu. Dok je on to činio, kandže su mu deraleleđa, cijepajući sve kroz što su prolazile. U agoniji je skoro popustio stisak.Izvana se začu prigušeni, očajnički glas Humbarta Wessela. "Zayl! Momče! Vidim svjetlo! Mislim dajeoštrica tebi slijeva! Samo nekoliko centimetara nalijevo!"

Iskoristivši svoju težinu, Zayl počne i sebe i svojega napadača vuči u tome smjeru. Osjetio je nešto blizuramena, no onda se užas koji je nalikovao tapiseriji pomaknuo, prouzročivši time da se nekromant pomakne s njim.Humbart je nešto vikao, no što god to bilo bilo je zagušeno gustom masom na Zaylu.Još očajniji, Zayl se ponovno bacio lijevo. Ovaj je puta pod ključnom kosti osjetio dršku bodeža. Napolaugušen, u opasnosti da bude ugrizen, izvio se i desnom rukom posegnuo za njim.Zubi su stisli njegovu podlakticu takvom žestinom daje nekro-mat zavristao. Unatoč tome, Zayl seprisilio nastaviti posezati za bjelokosnim bodežom. Njegovi su prsti dotakli oštricu i iako je znao da ćeto prouzročiti još patnje, ranjeni je magičar zgrabio oružje za oštre rubove.Dok je krv curila iz posjekotina na njegovim prstima, nekromant podigne bodež. U isto je vrijemepromrmljao najbržu i najsigurniju čaroliju koje se mogao sjetiti.Koplje od čiste kosti izjuri iz bodeža leteći nezaustavljivo kroz gustu kožu zvijeri, derući meso istremeći u vis dok nije udarilo u strop.

Zavlov stravični neprijatelj zalamatao je unazad, a čudni, tugaljivi zvuk prolomi se iz njegovih bizarnihusta. Kad se povukao, tekućina iz rane prosu se po nekromantu.Dok se povlačio unazad, Zayl se zahvalio zmaju, Trag'Oulu. Koplje je predstavljalo jednu od kandžimističnog levijatana koji je bio nešto najbliže bogu od svega što su imali sljedbenici Rath-me. Zayl jeborbeno koplje, koje bijaše među najučinkovitijim borbenimčarolijama nekromanata, zazvao dva puta,ali nikad u ovako pogibeljnim okolnostima.No, unatoč užasnoj rani, stvorenje nalik tapiseriji činilo se daleko od umiranja. Krećući se hitrim,klizećim pokretima, podiglo se do stropa, a onda do kuta. Lagani tuš životnih tekućina prospe se doljena pod."Jesi li u redu, momče?""Preživjet ću. Hvala ti, Humbarte."Lubanja načiničudnovat zvuk, poput prolaska zraka kroz stisnute usne. "Zahvali mi kad svršiš s tomodvratnom krpom!"

Zayl je klimnuo glavom. Podigavši bodež prema stvorenju koje je teško disalo, promrmljao je još jednučaroliju. Trag'Oul mu je pomogao jednom; možda mu veliki zmaj podari još jedan dar.Tuš koštanih projektila ugrubo veličine bodeža stvori se iz zraka jureći gore zaprepašćujućomhitrinom.Nije bilo šanse da se stvar blizu stropa pomakne. Bez milosti, projektili oštri popur igle razderali sunjegovu tvrdu kožu. Kiša krvi - ili kakav je već ekvivalent čudovište posjedovalo - poškropinekromanta, skrovište i jednu lubanju koja je psovala.Stvorenje je sada režalo, glasno i nepravilno. Pokušavalo je pobjeći, no Zayl je zazvao Den'Trag, ZubeZmaja Trag'Oula i oni su udarili toliko jako da su oblik koji se otimao pribili za zid i strop.Pokreti Zaylovog protivnika postajali su slabi i sporadični. Istjecanje životnih tekućina se usporilo.Napokon se čudovište primirilo."Zayl! Zayl!" pozvao je Humbart. "Bogovi! Zbriši ovu slinu s mene! Kunem se da, čak i bez dobrog,pravog, nosa, mogu na-mirisati taj smrad!"

"Ti-ho, Humbarte", prodahtao je nekromant. Zazivanje pomoć

i od Trag'Oula dva puta prilično gajeiscrpilo. Daje bio pripremljeniji, to ne bi bilo tako, no prvotni napad zvijeri oslabio ga je čak i prije prvih

čini.Dok je pokušavao povratiti snagu, Zayl je gledao na širok niz uzoraka koje je Gregus Mazi prikupio zaživota.Čudovište je bilo jedan mali, naizgled mrtav uzorak između toliko puno drugih. Je li to značilodaje svaka od čarobnjakovih sakupljenih vrijednosti još uvijek imala nešto života u sebi? Ako je tako,Zayl je bio zahvalan što se nijedna polica nije pomakla ili njen sadržaj slučajno razbio na pod.Nekromant je sumnjao da bi dugo preživio u sobi ispunjenoj desecima čudnovatih i groznih stvorenja.





[email protected]

52

Kad su mu noge bile dovoljno jake da im može vjerovati, Zayl se vratio do mjesta gdje je ležala lubanja.Gusti sloj žućkastog gnoja prekrivao je većinu onoga što je ostalo od Humbarta Wessela. Uzevši najčišćirub koji je mogao naći na svome plastu, nekromant je krenuo obrisati lubanju stoje bolje moguće."Fuj! Ponekad poželim da si me ostavio da trunem tamo gdje si me našao, dečko!""Već si istrunuo, Humbarte", Zayl je istaknuo. Postavivši lubanju na čisti dio stola, osvrnuo se uokolo.Nešto na zidu njemu zdesna privuče mu pažnju. " Aaah.""Stoje? Nije valjda još jedna od tih zvijeri?"

"Ne." Blijedi lik otišao je do onoga što je zamijetio."Samo plašt, Humbarte. Samo plašt."Plašt koji je nekoć nosio Gregus Mazi.Ipak, komad odjeće nije bio to stoje zaintrigiralo Zayla već ono što bi mogao naći na njemu. Podsvjetlom bodeža, pažljivo je pretraživao."Evo!" Uz krajnji oprez, nekromant je izvukao dvije dlake s nutarnje strane ovratnika. Još bolje ododjeće, kosa je jamčila skoro siguran uspjeh u zazivanju čovjekove sjene."Konačno si dobio ono što želiš?" "Da. Ovo će nam pomoći da zazovemo čarobnjaka.""Fino! Bit će dobro vidjeti starog Gregusa nakon svog tog vremena. Nadam se da izgleda bolje odmene."Pregledavajući prostoriju, Zayl je primijetio širok, otvoreni prostor s jedne strane ulaza. Kad sepribližio, uočio je da su na tome dijelu neki simboli bili urezani u pod. Kako lije prikladno -a vjerojatno iod pomoći - zazvati duh Gregusa Mazija upotrebljavajući istu onu žarišnu točku s koje je on sam bacaomnoge od svojih čini.

Mrmljajući iza glasa, nekromant klekne i počne na podu, vrhom svoje oštrice, vući nove crteže. Dok jevrh polako lebdio nad kamenom površinom, iza njega ostajao je crtež koji je Zayl želio.Dvije je dlake kose položio u središte nove slike. Krećući se da ih ne pomakne, Zayl je svoju slobodnuruku nadnio nad njih a onda je uz pomoć bodeža ponovno otvorio jednu od rana koja mu je ranije bilananesena.Jedva okrašćena posjekotina slobodno je još krvarila. Tri grimizne kapi padnu na kosu.Zelenkasti dim diže se na mjestima gdje je krv dotakla pore.Nekromant je počeo pjevušiti. Izustio je ime Gregusa Mazija, jednom, dva puta, a onda i treći put. Prednjime je nelagodni dim bujao i, za to vrijeme, poprimao nejasno ljudski oblik."Zazivam te, Greguse Mazi!" viknuo je Zayl običnim jezikom. "Preklinjem te! Znanje je potrebno, znanjekoje samo ti možeš dati! Dođi mi, Greguse Mazi! Neka tvoja sjena hodi smrtnom ravni još jedan puta!Neka se vrati na ovo mjesto tvoje prošlosti! Kraj onoga stoje nekoć bilo sam dio tvojega bića, ja tezazivam!"

Sada je dim bio visok skoro koliko i čovjek, a u njemu se naziralo nešto stoje mogao biti lik odjeven uhalje. Zayl je nastavio jednolično riječima Zaboravljenog Jezika, riječima koje su u ovome danu ivremenu znali samo mamčari .......^.............No, upravo kad se uspjeh doimao bliskim, upravo kad se lik počeo učvršćivati, sve pođe nakrivo. Dimkoji se uzdizao naglo iščezne, skupljajući se sve više pred nekromantovim zapanjenim očima. Svasličnost s ljudskim likom nestane. Kosa se skvrčila i izgorjela kao daje bila bačena u gladnu vatru."Ne!" Zayl je viknuo. Pružio je ruku prema svoja dva plijena, no prije nego li ih je mogao dotaći, oni suse skvrčili, ostavljajući iza sebe samo pepeo.Nekoliko sekundi je tamo klečao u nemogućnosti učiniti išta osim zuriti u svoj neuspjeh. Tek kad jeHumbart napokon progovorio, nekromant se pomaknuo i ustao."I... što se dogodilo, momče?"Još uvijek gledajući crtež i prašinu koja je nekoć bila kosa, Zayl zatrese glavom. "Ne zn-"Naglo se prekine gledajući u tamu.

"Zayle?""Sada znam zašto nije uspjelo, Humbarte", nekromant je odgovorio još uvijek zureći u ništa. "Nikad nijeniti imalo izgleda da uspije. Od početka je bilo osuđeno na neuspjeh, a ja to nisam shvatio!""Hoćeš li molim te pričati malo manje mističnim jezikom, momče?" upitala je lubanja malo iziritirano. "Iobjasniti nama, nekadašnjim običnim smrtnicima?"Zayl se okrenuo. Oči su mu bile širom otvorene i pune razumijevanja stvari. "Vrlo je jednostavno,Humbarte. Postoji samo jedan jedini razlog koji bi ovo i bilo koje drugo zazivanje Gregusa Mazija učiniouzaludnom gestom: on još uvijek živi!"-V^ko ništa drugo, Quov Tsin postao je nemirniji i nervozniji do sljedećeg posjeta satnika Dumona.Prazan vrč i mala zdjela napola pojedene hrane bili su na strani na kojoj je grozničavao črčkao bilješke.





[email protected]

53

Njegove usahle crte lica postale su još naglašenije, što se događa samo u smrti, kada se meso suši, iizgledao je čak još blijedi od nekromanta. Sada Vizjerei nije samo mrmljao sebi u bradu. Govorio jeglasnim, zapovjednim tonom."Naravno, znak Brokeće tamo biti jednostavno neophodan! Svaki kreten to može vidjeti! Ha!"Prije nego je ušao, Kentril je upitao Gorsta koji je bio naslonjen na zid odmah ispred biblioteke. "Ukakvom je stanju?"Diva nikad nije dirala Tsinova zlovoljna osobnost, no sada je Gorst izgledao zabrinuto i nesigurno kao

rijetko kada. "Loše je, Kentrile. Malo je pio, jeo još manje. Mislim da čak ni ne spava."Satnik se namršti. To nije bilo raspoloženje kakvom se nadao iako je od početka bilo malo vjerojatno daće Vizjerei biti išta razumniji nego ranije. Ipak, Kentril nije imao izbora. Sadaće morati pokušatirazgovarati sa Quov Tsinom."Bdij tu vani, u redu?""Znaš da hoću, Kentrile."Ispravivši se, satnik Dumon ode do pognutog čarobnjaka. Quov Tsin nije gledao prema njemu, niječak dao do znanja daje primijetio da je netko ušao. Bacivši brzi pogled na magičareve plodove rada, Kentrilje vidio daje Tsin nerazumljivim bilješkama i crtežima ispisao više od tuceta velikih plahti pergamene."71 si veća budala nego što sam mislio, Dumone", naglo se javio Vizjerei, još otrovnijim glasom negoprije. jQ.š..,uviie.k.niie..gledao u borca. "Prošli sam ti puta protiv svoje volje oprostio ometanje -""Polako, Tsine", prekinuo ga je Kentril. "Ovo te se uvelike tiče."

"Ništa me se ne tiče više od ovoga!"Najamnički je časnik znalački klimnuo. "Upravo sam to i mislio. Ti ne shvaćaš što bi mogao izgubiti."Napokon ga sitni lik pogleda. Zakrvavljene oči preletjele su satnika. Quov Tsin je očito razmišljao kakvuvrijednost riječi ovogačovjeka mogu imati. "Objasni.""Poznavajući te, shvaćam da postoje dva razloga zašto ovo radiš. Prvi je da dokažeš da stvarno i možeš.Vizjerei čarobnjaci su dobro znani kao majstori svojega umijeća, a tvoj ugled prelazi ugled većine tvojebraće.""Nemoj me ni pokušavati smekšati ispraznim laskanjem."Ignorirajući opasni izraz na bradatome licu, Kentril je nastavio: "Drugi razlog mogu više cijeniti. Mi smodošli u Ureh po slavu i blago, Tsine. Moji ljudi i ja želimo zlato i dragulje -""Ništavne predodžbe!""Da, no ti si došao po blaga druge vrste, zar ne? Ti si došao zbog nakupljenog magijskog znanja koje seu ovome kraljevstvu skupljalo tijekom mnogih stoljeća, zbog rijetkoga znanja koje je bilo izgubljeno

kada je pravi Ureh nestao sa smrtne ravni."Tsin poče jednom rukom kuckati po stolu. Njegov pogled brzo je prešao na magijski štap, a onda natragna najamnika, kao da odmjerava opcije.Kentril se prkosno susretne sa zlokobnim pogledom Vizjereija. "Lord Khan ti je ponudio sve što možešponijeti ako uspiješ, zar ne? To bi, pretpostavljam, značilo knjiga i svitaka vrijednih cijelo kraljevstvo.""Više nego što možeš zamisliti, kretenu. Ako možeš razumjeti ijedno slovce od onoga što sam dosadotkrio ovdje, ostavio bih te preneraženim!""Šteta, onda, što će toliko toga ponovno biti izgubljeno."ie trenrmn "Stn tn?" _«_.......................,...^.„,„..,,...........„,.„..,..,.......,.„Oslonivši se šakom na stol, satnik Dumon nagnuo se naprijed i šapnuo konspirativnim tonom. "Što bitek mogao postići ako bi imao godinu ili čak dvije da dalje proučavaš ovu zbirku?"Pohlepa zasja jarko u čarobnjakovim zakrvavljenim očima. "Mogao bih postati najmoćniji i najvještijiod moje vrste."

"Juriš Khan namjerava ponovno otvoriti put u Nebesa.""Nedostaje mu pomoć koju je imao prvi puta", odvrati Tsin, "no, moram priznati da sam slušajući gastekao dojam da on ima nekakvih saznanja kako to napraviti. Ne bih se kladio protiv njega da, kad sejednom oslobodi, neće uspjeti u kratkome vremenu ostvariti svoj sveti san."" A s njim ide i cijela biblioteka."Kentril je tada vidio da je pridobio Quov Tsina. Bolje od najamnika, Vizjerei je znao da će se blagaopjevanog kraljevstva vratiti tek kad grad ponovno udahne život. Tsin čak nije ni pokušao pregledatibiblioteku prije dolaska sjene jer je znao da tamo ne bi bilo ničega. Vizjerei je sve svoje nade polagao ulegendu, a sada je ta ista legenda prijetila da mu oduzme većinu onoga za što je toliko teško radio.





[email protected]

54

"Toliko toga ponovno izgubljeno", promrmljao je smežurani magičar. "Toliko toga izgubljeno bezvaljanog razloga ...""Naravno, ti bi mogao i ne uspjeti naći rješenje za Khanovo vlastito prokletstvo, no on bi u tom slučajumogao posumnjati i udaljiti te. Ako pokušaš ukrasti sve ovo -"Tsin je frknuo. "Nemoj u tom smjeru ni brbljati, Dumone.Čak i kad bih tako nisko pao, u ovoj bibliotecipostoje magijske zaštite koje samo naš dobri domaćin može razmrsiti ili što misliš zašto bih ostajaoovdje cijelo vrijeme osim kad imam osobne potrebe?"

"Znači, onda nema nade?"Lik odjeven u plašt se uspravi. "Sasvim je očito da ti imaš prijedlog, dobri moj satnice. Ljubazno mi sadareci stoje to.""Bistri mag kao što si ti mogao bi pronaći izvrsne razloge zašto bi lordu Khanu bilo od koristi da načiniUreh stalnim dijelom stvarnoga svijeta."Quov Tsin je tiho zurio u Kentrila toliko da je satnik počeo sumnjati u vrijednost svoje zamisli. Što akoTsin ne bude mogao uvjeriti vladara? Što ako to posluži samo da se Juriš Khan razljuti na pustolove?Mogao bi zahtijevati da se sve njih isprati van iz kraljevstva. Vizjerei možda i jest vješt, no protivodreda obučenih ratnika kakvi su sada čuvali palaču, brzo bi izgubio."Ti imaš -jezgro - mogućnosti, moram priznati", progun-đao je čarobnjak ponovo sjednuvši. "I,zanimljivo, možda si došao baš u pravom trenutku."Sada je bio Kentrilov red da se zapita što onaj drugi misli. "Kako to misliš, 'u pravom trenutku'?"Pokretom jedne mršave ruke, Tsin pokaže na brdo bilješki koje je bio sastavio. "Pogledaj ovamo,

satnice Dumon, i zagledaj se u čudu! Bulji u ono što sam mogao samo ja, Quov Tsin, polučiti u takokratkom vremenu. Učinio sam to!""Učinio? Učinio - "" Aaah! Vidim po tome što si zinuo da si shvatio na što mislim. Da, Dumone, mislim da mogu osloboditinašeg dobrog domaćina od zle, ali prilično majstorske vradžbine Gregusa Mazija!"Prorječne misli pojuriše Kentrilovim umom dok je upijao Tsinovu objavu. S jedne strane imat ćezahvalnost monarha Ureha, no s druge strane, to će značiti da će vrijeme biti još dragocjenije ukolikoKhan odluči nastaviti sa svojom svetom misijom."Moraš ga uvjeriti da završi ovu misiju, Tsine!"Prepreden izraz raširi se smežuranim licem. "Da, i to zbog nečega stoje daleko vrijednije od tvoghofiranja s njegovom k ćerkom. Trebat će mi, pretpostavljam, još dva dana rada da budem siguran umoje proračune i formulacije, no skoro sam potpuno siguran da hodim pravim putem, toliko siguran daću početi raditi na tome da mu preokrenem um na naš mlin kroz nekoliko sati. Prvo ću, dakako, trebati

vremena da razbistrim misli i pripremim se na sastanak s njim.""Da ja pođem s tobom?"Ovo pobudi još jedan čarobnjakov frktaj. "Tako ti svega, ne! Ako te vidi. Dumone mislit ćp da ie tn svezhnu tehf-jednog plaćenog borca ne važe dobro nasuprot veličajnom hramu Nebesa." A isto je i s pohlepom jednog vrlo ambicioznog maga, Ken-tril si nije mogao pomoći a da ne pomisli ...no Quov Tsin je doista imao promućuran jezik kad je trebalo i vrlo je dobro znao kako se nositi s onimasvoje vrste. Sigurno će biti kadar učiniti daleko više od priprostog najamnika."Pa? Zašto još stojiš tu, Dumone? Želiš li da uspijem ili ne? Idi, tako da mogu sve pripremiti."Brzo klimnuvši, Kentril istog trena ostavi Vizjereija njegovim planovima. Znao je da može vjerovatiTsinu daće nasrnuti na ovo s istom onom opsesivnošću s kojom je nasrnuo na sve što se ticalozasjenjenog kraljevstva. S izdržljivošću i odlučnošću gra-bežljivca,čarobnjak će nekako uvjeriti JurišaKhana.

"Još si živ", primijetio je Gorst kad je Kentril izašao iz biblioteke. "Mislim da se počinješ svi

đatimagijskomečovjeku."

"Nebesa, zabranite da se to ikada dogodi. Postigli smo sporazum, to je sve.""Pokušat će je zadržati daje ne izgubiš?"Kentrilova se obrva nabora.Div ga podari gorstovskim cerekom. "Jedina stvar koja bi te natjerala da odeš k njemu jest ona. Jedinastvar koja njega zanima jest magija. Ako Ureha nestane, oba gubite."Čak je i Kentril sam bio svjestan daje poradi Gorstove barbarske pojave zaboravio zašto je borca sgrivom boje ebanovine načinio svojim prvim časnikom - i svojim prijateljem. "To je dobar zaključak.""On će to učiniti, Kentrile. Uvjerit će Juriša Khana."





[email protected]

55

Satnik progunđa. "Jesi li vidio Zayla u zadnje vrijeme?""Nisam već dugo."Kentril nije vjerovao nekromantu kad je prepušten sam sebi. Netko Zavlovog kova mogao je pobuditinepovjerenje i u najlako-vjernijih ljudi. Iako nije gajio netrpeljivost prema istočnjacima i zapravo mu jeZavlova prisutnost bila podnošljivija od Tsinove.Kentrila je brinulo lutanje drugog magičara među domaćim stanovništvom. Možda je bilo vrijeme da seuvjeri da ništa drugo nije ugrozilo njegove nade.

"Idem prošetati, Gorst.""Dolje, u grad?""Tako je. Ako se Zayl pojavi, reci mu da želim razgovarati s njim."Odluka da ganja nekromanta uopće nije legla Kentrilu. Više je volio svoj izvorni plan koji se sastojao odtoga da kaže Atanni za svoj uspjeh kod Tsina, a potom se poštara da dobije neku nagradu od nje. A sadje umjesto ljepušnoga društva Khanove očaravajuće k ćeri, tražio društvo strogog i službenog Zayla.Nitko nije izazvao satnika kad je napuštao prebivalište Juriša Khana. Zapravo, naoružani su se stražariispravili u svome stavu, a neki su mu čak i salutirali dok je prolazio. Njihov je gospodar uistinu daonajamnicima slobodu u kraljevstvu.To ga je natjeralo da pomisli na svoje ljude, uključujući i dvojac koji se dosad nije vratio. Nije biloizvješća o nemilom ponašanju, no Kentril nije želio da išta poremeti dobru volju koju su bili zadobili.Onog trena kad je nogom sišao s dugih zavojitih stuba koje su vodile iz pala če i ušao na gradskozemljište, Kentril se našao okružen slavljenicima. Pod stalno prisutnim lampama i bakljama, žene u

svijetloj, egzotičnoj odjeći od svile plesale su na glazbu gitara, rogova i bubnjeva. Skupina domaćihmuškaraca koji su za stolom tamanili vrčeve piva mahala je satniku da im priđe, ali uz smješak inijekanje glavom, Kentril se ispričao.Negdje u Urehu moralo biti ljudi koji spavaju, no satnik Du-mon nije ni u ludilu mogao pronaći ikakvihdokaza tome. Neki od ovih vani mora da su zadrijemali kad i on, inače zasigurno sada ne bi mogli bitibudni i vani.Nedaleko ispred sebe ugleda Orlifa i Simona kako se igraju kockom s jednim od domaćih ljudi. Kentrilkrene prema njima, a onda zaključi daje malo vjerojatno da će znati gdjeje Zayl. Obojica su se vjerojatnotek vratila u grad nakon malo odmora u palači.Ostavljajući dvojac njihovoj zabavi, satnik odluta dublje u Ureh. Kuda god krenuo, činilo se daje slavljeu punom zamahu. Građani legendarnog kraljevstva slavili su s takvom živošću daje Kentrilu bilopomalo teško vjerovati da je to bilo najštovanije i najblaženije od svih kraljevstava. Ipak, pretpostavljaoje da zaslužuju takvo bezazleno zadovoljstvo nakon što su onoliko propatili.

"Jesi li ti jedan od junaka?" upitao je melodični glas.Okrenuvši se, Kentril se našao licem u lice ne s jednom, nego dvije zanosno odjevene mlade žene. Jednaje nosila maštovitu zlatnu haljinu koja ga je podsjetila na hareme koje su mu opisivali stariji najamnici,dok se druga, obdarena oblinama kakve većina najviše žuđa, smiješila ispod dugih, tamnih trepavica.Svaka bi pojedinačno bila nagrada veća nego što je Kentril ikada zamišljao, no sad, iako ih je i daljesmatrao najzanimljivijima za gledanje, nisu mu nudile ništa što je želio. Atanna je imala vlast nad njim."Mora da jest", rekla je ona s oblinama. Nasmiješila se. "Zovem se Zorea."" A ja sam Nefriti", dodala je ona u zlatu, krasno zalelujavši."Moje dame", uzvratio je Kentril uz naklon.Ovaj čin prouzročio je da se obje žene zacrvene i lagano nasmiju. "Pravi gospodin!" uzvikne crnokosaZorea. Bila je dopustila svojim prstima da pomiluju njegovu desnu ruku. "I tako jak!""Hoćeš li proslaviti s nama?" upitala je Nefriti pučeći svoje pune usne dok gaje uzimala za lijevu raku."Nama bi bila čast da te počastimo", rekla je njezina dražica. "Ureh vam želi ponuditi svu nagradu koju

zaslužujete."On se pažljivo i uljudno odmaknuo od njih. "Zahvaljujem vam na vašoj ljubaznoj ponudi, moje dame, nou ovome sam času u potrazi za nekim."Zorea se ozari. "Za jednim od svojih prijatelja? Vidjela sam dvojicu stranaca kako se kockaju s nekimljudima.""Da, vidio sam ih. Tražim nekog dragog." Palo mu je na pamet da bi Zavl sigurno stršao među ovimljudima. MqždaLe ovajneočekivani susret ipak biti od neke koristi. "Možda ste ga napokon i vidjele? Visok, blijede puti, sočima poput vaših ili mojih. Odjeven pretežno u crnu odjeću.""Vidjele smo ga!" zacvrkutala je Nefriti. "Nismo li, Zorea?"





[email protected]

56

"Oh, da!" odgovorila je ona, a njezina reakcija je bila skoro jednaka onoj njezine prijateljice. "Znamo čak i gdje je.""Odvest ćemo te tamo!"Satnik je dopustio da ga povedu. Ne bi se nadao da će ovo slavlje nekromantu biti zanimljivo, no moždaje krivo procijenio Zayla.S velikom ustrajnošću i ne tako malom snagom, dvije su ga žene vukle kroz vrevu. Zorea i Nefriti su musvaka držale po raku - iz straha da ih ne razdvoje, tvrdile su. Žene su očito znale gdje idu. Stručno su

skretale tamo i ovamo, a među dragim slavljenicima kretale su se s lakoćom.Gužva se postupno počela smanjivati, a s time su se i sumnje satnika Dumona povećale. Bio jepovjerovao ženama kad su rekle da znaju gdje je Zayl, no sadašnja je situacija nalikovala jednoj malopreviše poznatoj svakom sezonskom borcu u stranoj zemlji. Područje prema kojem su se kretaliizgledalo je prilično napušteno. Više od jednog najamnika završilo je svoju karijera s bodežom u leđimazahvaljujući takvim šarmantnim mamcima. Možda Ureh i jest sveti grad, no Gregus Mazi je već pokazaoda čak i najmilo-sniji krajevi imaju svoje vlastite demone.Prije nego su ga uspjele odvući dalje u stranu, Kentril je stao."Znate, moje dame, skoro sam siguran daje moj prijatelj otišao tamo gdje vi kažete da ste ga posljednjiput vidjele ili je krenuo natrag u palaču da se nađe sa mnom.""Ne!" reče Nefriti teško dišući. "On je ispred nas.""Uopće nije daleko", bila je uporna Zorea koja je zvučala kao sestra blizanka prve djevojke.Kentril se nježno ali čvrsto izvije i oslobodi od obje. "Zahvaljujem vama dvjema na pokušaju. Narod

ovog kraljevstva bio je vrlo ljubazan.""Ne!" insistirala ie Zorea, "Ovamo,"Nefriti je klimnula glavom. "Da, ovamo."Zgrabile su ga ponovno za ruke i to s takvom snagom daje satnik lagano uzviknuo od iznenađenja.Ponovno se pokušao osloboditi, no samo da bi otkrio da dvije žene imaju iznenađujuće jaki stisak."Pustite me!" Uspio se povući od Zoree, no Nefriti gaje držala kao pijavica."Moraš ići ovamo. Molim!" zahtijevala je.Dok ga je jedna držala na mjestu, Kentril je riskirao da ga druga ponovno ulovi u stupicu. Najamnik, kojise ne bi iznenadio da se treći partner, ovaj puta vjerojatno muškarac koji dobro vlada nožem, pojavisvakog trena, odbaci svaki osjećaj časti i zamahne na Zoreu koja mu se približavala.Mogao je isto tako pogoditi jedan od susjednih zidova. Njegova šaka snažno udari njezinu bradu, noispalo je daje Kentril bio taj koji je trpio od udarca. Svaka kost u njegovoj šaci, u cijeloj ruci, bila jeuzdrmana. Bol je jezdila kroza nj, osjećao se kao daje slomio jedan ili više prstiju.

Zoreine grabljive ruke dođoše na nekoliko pedalja od njega, no satnik Dumon se napokon okrene ustranu, ostavivši je da samo zagrabi zrak. U isto vrijeme, koristio je svoju lijevu ruku što je bolje mogaoda izvuče mač.Reagirajući na njegovo oružje, Nefriti udari Kentrila u leđa. Zatečen njezinom iznenađujućom snagom,nije se mogao zadržati da ne udari o najbliži zid.Kad je udario potiljkom, svijet oko Kentrila se promijeni. Prvo je vidio sve u duplikatu, pa čak i dvijeZoree i dvije Nefriti kako ga promatraju. Onda se dogodila još užasnija preobrazba.Noćna mora okruži satnika. Iznenada nestade mora baklji i gužve sretnih slavljenika. Raskošne zgradene samo da su ponovno postale ruševine, nego su oko sebe nosile crnilo, osjećaj istovremeno zloguk ibeznadan. Negdje u daljini čulo se nešto stoje nalikovalo kricima tisuća muškaraca, žena i djece,razdirući mu uši. Odozgo, zastrašujuće svjetlo bez jasnog izvora širilo je svoj monstruozni grimiznidodir preko svega. A gdje god se okrenuo, Kentril Dumon suočio bi se s nečim što su mogle biti samo duše prokletih.

Upinjale su se prema njemu, žuđ

ale za njim, molile ga dok su nastojale učiniti ga jednim od njih. Sve jeizgledalo kao da ih je velika zvijer isisala, ostavivši samo ljušture koje su sada željele isto učiniti borcu.

Upalih očiju, kože suhe kao mrtvo lišće, pokreta kao da su se upravo oslobodile iz grobnica. Obučene udronja-vu odjeću kretale su se prema Kentrilu, razjapljujući usta u očekivanju."Ne!" viknuo je bez razmišljanja."Idite od mene!"Slobodne oštrice, zamahnuo je naprijed-nazad prisiljavajući navalu da uzmakne no ne našavšineposrednog izlaza. Kentrila ispuni zlokobni osjećaj dok je shvaćao da će se prije ili kasnije umoriti i daće ga oni svladati."Satnice! Satnice Dumon!"





[email protected]

57

Ignorirajući zazivanje svoga imena, Kentril snažno zamahne ka demonima. Iznenada ih je, činilo se, bilomanje a i iščezavali su sve više svake sekunde. Uskrsle nade, satnik zakorači naprijed, nadajući se da biipak mogao probiti put do izbavljenja."Satnice Dumon! Pogledaj me! Slušaj me!"Netko ga odostrag zgrabi za ramena. Istrgnuvši se, Kentril se izvije, odlučan da, ako sada krenu nanjega sa svih strana, napravi onoliko gužve koliko bude mogao prije nego li mu uzmu život i dušu."Satnice, to je Zayl! Zayl!"

Polako, nekromantovo zabrinuto lice uđe mu u vidno polje. Kentril je zurio u magičara istovremeno iustrašen i zahvalan što vidi tog čovjeka."Zayle! Učini nešto! Ne daj im da nas uhvate!""Nas?" Zayl je izgledao zbunjeno. "Tko, satnice?""Oni, narav -"Kentril se prekine u pola rečenice. Užasne rulje bijaše nestalo. Krici su prestali. Zapravo, cijeli je Urehponovno izgledao kako bi trebao. Zgrade, ljudi, nebo, sve uobičajeno. Sami stanovnicipromatrali su najamnika s izrazom u kojem se miješala zabrinutost i simpatija.No bilo kako bilo, nije bilo ni znaka dvjema ženama koje su ga dovele u ovo.Nekromant gaje brzo povukao od gomile koja ih je promatrala. Krenuli su pod Zavlovim vodstvomnatrag u smjeru palače. Niti jedan čovjek ništa nije rekao sve dok se nisu odmakli na određenuudaljenost od mjesta incidenta.Vodeći Kentrila u usku sporednu ulicu, Zayl promrmlja. "Reci mi što se tamo dogodilo, satnice.Čuo sam

tvoj glas i došao trčeći. Našao sam te kako tamo stojiš usred svih, mašući svojim mačem i vrišteći kaoda sami domaćini pakla išću tvoju krv.""Ne moju krv", progunđao je borac. Kentril je pogledao u svoju ruku i vidio da još uvijek stišće drškumača tako čvrsto da su mu zglobovi bili bijeli. "Moj život... moju vječnu dušu.""Reci mi o tome. Sve. Opisi potanko, ako možeš."Duboko uzdahnuvši, satnik Dumon učini kako je traženo. Ispričao je Zaylu o dvije žene i kako su gapokušale na prevaru odvesti u napušteno područje i kako je onda, nakon čudnovato jake borbe, cijelisvijet čudovišno poludio.Nekromant je pomno slušao bez riječi i ne otkrivajući ništa u svojim očima. Ipak, unatoč tišini, Kentrilnije osjećao da Zayl misli daje lud. Prije je visoki, blijedi lik slušao kao da svaku riječ uzima s krajnjomozbiljnošću. To je, zauzvrat, omogućilo Kentrilu da se više opusti dok je pričao svoju priču i tako seprisjeti još više detalja.Tek kad je završio, Zayl ga je konačno nešto upitao a, na Kentrilovo iznenađenje, nekromant nije prvo

pitao o demonskoj hordi nego o dvije žene."Opisao si da je jedna nosila otvorenu zlatnu haljinu koja nalikuje dosta onima koje se mogu naći u Lut Gholeinu. Također si potanko opisao izdašne čari njezine prijateljice, satnice. Zapravo, više negodovoljno detalja da postanem vrlo radoznao.""Ja nisam prvi muškarac koji je postao žrtva medenih riječi žene, Zayl, a obje su zvučale uvjerljivo dame mogu odvesti do tebe."Kentrilov suputnik klimne glavom. "Ne pokušavam te uvrijediti. Radije bih pohvalio tvoje sjećanje. Jajesam sreo te dvije kao što one tvrde, satnice Dumon. Sreo sam ih kad su slavile s jednim od tvojih ljudi,s onim koji se zove Brek.""Brek?" Kentrilu epizoda s ludilom postane sekundarna briga. Jedan njegov vojnik bio je u društvu paralakih droljica koje su očito pokušale odstraniti satnika. "Koliko ja znam, on se dosad nije vratio iz grada.Ni Gorst ni Albord, a oba prate gdje su drugi, nisu ga vidjeli otkako je prvi put izašao van s ostalima.""Stvar koju treba istražiti... jedna od mnogih. Mislim."

"Što to znači?" Kentril je oprezno upitao."Satnice Dumon, nije bila pogreška što sam naišao na tebe. Trebao sam te naći da raspravimo o mojem

vlastitom uznemirujućem susretu."" A što je to bilo?"Nekromant frkne. "Neću sada ulaziti u svoju priču, no imam razloga vjerovati da ono što nam je rečenoo Gregusu Maziju možda nije potpuna istina.""Potpuna?" ispali glas Zaylu s boka. "To je sve blažena laž."Kentril koji je upravo napokon vraćao mač u korice, ponovno ga izvuče. "Stoje to u ime Nebesa bilo?""Nemirni i daleko preglasni pratilac." Zayl doda vrećici. "Upozoravam te po posljednji puta, Humbarte.Prekini s ovim nepromišljenim ispadima iliću ukloniti čaroliju koja ti udahnjuje život."





[email protected]

58

"Hmmph ... " stigao je odgovor.Iznenada, svaka bizarna i podla tvrdnja koju je Kentril čuo glede misterioznih sljedbenika Rathmečinilo se da se obistinjuje. Odmaknuo se od Zayla, zanemarujući činjenicu da mu je dosad nekromant bio isključivo od pomoći."Satnice, to nije neophodno.""Odmakni se od mene, magičaru! Stoje to tamo? Prijatelj?"Zayl je ojađeno pogledao u vrećicu. "Ponekad i prevelik poznanik. Humbart zaboravlja svoje mjesto i

opasnost koju predstav-lia za mene svaki nuta kad ima notrebu izreći svoie mišlienie." ..."Hum - Humbart WesselT'"Ono što je ostalo od mene, momče!Čuj! Kao jedan stari vojnik, drugome -""Tišina!" Nekromant žestoko lupi po rubu vrećice. Kentrilu reče: "Satnice, živio sam blizu ruševinavećinu svoga života. Promatrao sam ičekao da se pojavi onakav kakvim ga znamo, no nikad pravosjedinjenje sjene i svjetla nije učinilo da se povrati. Ipak, to ne znači da u međuvremenu nisam imaonikakvoga uspjeha u svojoj misiji." Posegnuo je u torbu. "Jednoga dana, pronašao sam ovo."Prazne očne duplje iskrzane lubanje netremice su zurile u Kentrila. Vilična kost je nedostajala, a bili suslomljeni i neki od gornjih zuba. Blizu potiljka, velika napuklina ukazivala je na vjerojatno mjestoudarca, no nije mogao reći da li namjernoga ili slučajnoga."Posljednji ostaci Humbarta Wessela", tiho je obznanio Zayl. "Vojnik, najamnik, pustolov -""I posljednji čovjek koji je vidio Gregusa Mazija prije nego je nestao u zasjenjenome gradu da pokušazgotoviti svoj zlokobni plan." Iz smjera lubanje, javi se šuplji i ogorčen glas: "Stari Gre-gus nikad ne bi

povrijedio živu dušu!"Kentril je čvršće primio svoj mač. Znao je on da Zavlova vrsta može podići duhove mrtvih, no lubanjakoja govori bilo je malo previšečak i za otvrdlog vojnika. "Što kaniš, nekromantu? Kakav je tvoj plan?"Uz frustriran uzdah, Zayl odgovori: "Moj je plan naći istinu, satnice Dumon, jer se ona odnosi naravnotežu smrtne ravni. Pokušavajući to, pošao sam u potragu za nečim da zazovem duh GregusaMazija tako da možda mognem pronaći neki način da pomognem razbiti njegovečarolije.""I jesi li?"Zvuči slavlja začuše se u blizini. Brzo vraćajući lubanju u vrećicu, Zayl ječekao dok se zabava nijestišala u daljini. A onda je, mahnuvši Kentrilu da pogleda prema Nymyru, nastavio: "U Dlaninskomesvetištu koie ie nekoć koristio čarobniak. našao samnešto što sam mogao upotrijebiti da ga zazovem. Bacio sam čini koje sam bacao stotinu puta i više, i sveuspješno." Njegov izraz se smrkne. "No, ovaj puta nije odgovorila nikakva sjenka s one strane."Satniku je ovo bilo potpuno nevažno. "Znači napokon si promašio. Jedan mrtvac izbjegao je tvojim

moćima.""Izbjegao je zato što uopće niti nije mrtav."Zayl je dopustio da njegove riječi slegnu. Kentril se smrkne. Nije bio siguran razumije li, a ako irazumije, nije bio siguran želi li znati takve vijesti. " Ali Juriš Khan jasno nam je rekao da su se on i Maziborili i daje, nakon što gaje Mazi uhvatio u stupicu, on ipak uspio uništiti hulju prije nego je mogaoučiniti još štete Urehu."Sjenoviti magičar potvrdno klimne. "Da, Juriš Khan jest to rekao.""Znači daje Gregus Mazi mrtav.""Nije mrtav. Ja to znam. Jedini razlog mome neuspjehu je njegov nastavljeni život."Napokon vrativši svoj mač u korice, Kentril se okrene prema palači. Iznenadni strah za Atannuzamijenio je njegovu nesigurnost glede vlastitog duševnog zdravlja, pa čak i njegovo nepovjerenjeprema nekromantu. "Moramo ih upozoriti! Nema načina da se zna gdje bi Mazi mogao biti."Zayl je položio svoju mršavu ali jaku ruku na najamnikovo rame. Nagnuvši se bliže, prošaptao je: "Ima

... i ja sam izvršio tučaroliju. Gregus Mazi je još uvijek u Urehu, satnice." Njegov pogled tako

đer prije

đena veličanstvenu građevinu na vrhu brijega.

"I bojim se daje u samoj palači."je Zayl rekao Kentrilu da sam Diablo obitava u palači u kojoj živi Atanna, veteranski vojnik ne bi bioviše užasnut. Gregus Mazi, čovjek koji je prokleo kraljevstvo i žudio za Khanovom k ćeri, ne samo dajebio živ nego je bio pritajen dovoljno blizu da joj naudi. Nikad u svojemu životu Kentril nije toliko želioubiti neku osobu, čak niti nakon toliko mnogo bitaka. Tijekom njih obavljao je dužnost prema onomekoji ga je plaćao, ništa više. No, ovdje je zadatak bio osobne naravi kao niti jedan s kojim se do sadasuočio."Gdje u palači?" upitao je Zayla dok se dvojac uspinjao uz brijeg. "Gdje?"





[email protected]

59

"Zapravo, ispod nje. A što se tiče određenijeg položaja, u to se ne može biti potpuno siguran. U igri susile na kakve nisam nikada naišao. Čarolije koje sam bacio i koje su trebale izrovati dublje iskrenute sui vraćene pokazavši se beskorisnima. Možda će se to promijeniti ako se približim.""Moraju biti upozoreni", inzistirao je Kentril. "Moraju znati daje opasnost odmah ispod njih."U dnu drevnih stuba, nekromant je natjerao svojega pratitelja da stane. "Satnice Dumon, jesi liprimijetio dosad nešto krivo u palači?""Samo da se neki moji ljudi nisu vratiti."

" Ali niti lord Khan niti njegova k ćer nisu, čini se, uopće u opasnosti."Vojniku se nije sviđalo kako Zayl govori. "I što s tim?""Ti si se borio u mnogim bitkama, u mnogim ratovima. Objavljuješ li neprijateljima svoje namjere ili ihumjesto toga pokušavaš prevariti, ostaviti ih tako da ništa ne sumnjaju?"^Kentrilove se oči suze. "Pokušavaš li mi reći da im ništa ne trebamo kazati?""Ne, barem dok ne otkrijemo više - ili dok ne osjetimo neku opasnost za njih."" A što bi ti predložio, nekromante?"Zayl se osvrnuo oko sebe uvjerivši se da nitko ne stoji u blizini da bi ga mogao čuti. "Prvo otkrijmo štoleži u pozadini."Dio Kentrila mislio je da je Zaylov prijedlog budalast, da ono pravo što bi se trebalo učiniti jest obavijestiti Atannu o povratku Gregusa Mazija. No, drugi je dio strahovao da bi i pokvareničarobnjak to saznao. Mazi je sigurno pomno promatrao Kha-na i njegovu k ćerku da se uvjeri da ne znaju zanjegovu skrivenu prisutnost. Ako se to promijeni, on bi vjerojatno udario, i to udario da uništi.

No bilo je dobrih izgleda da je hulja također promatrala i goste svojega staroga gospodara. Akojednostavno pođe u lov za njima, sigurno će postaviti zamke napravljene tako da ih sve pobije."Nećemo im još reći", napokon se složio Kentril. " Ali trebat će nam neka vrsta odvlačenja pažnje koja ćega pozabaviti na način da ne obraća pažnju na tragatelje.""Tu ima pravo", stiže Humbartov prigušeni glas.Zayl je potapšao vrećicu, a onda klimnuo glavom u znak slaganja.Prestali su pričati o svojim ciljevima kad su malo kasnije ušli u palaču. Ni jedan od njih dvojice još nebijaše smislio način na koji bi mogli odvratiti pažnju skrivenog magičara, no obojica su znali da nemogu dugo čekati. Gregus Mazi je sigurno imao neku skoru psinu na umu.Misleći o tome Kentril potraži Alborda. Pronašao je mladog najamnika kako se s dvojicom drugihsprema poći u grad, što je dobro odgovaralo satnikovom planu. Povukavši Alborda u stranu, satnik prošapće: "Ne pitaj zašto, ali imam naredbe za tebe."Iako njegovo tijelo nije otkrilo reakciju na satnikove iznenađujuće riječi, plave borčeve oči davale su

Kentrilu do znanja da Alhnrri rarnmiip n̂ hilinnst "Da catnirp?" ,-.."Moram za sada prekinuti slavlje ljudi. Želim da vas trojica odete dolje i sakupite sve ostale koje nađete.Želim sve ovdje da vam objasnim. Ako nekoga ne budete mogli naći, obavijesti me. Iznad svega, nerazdvajajte se i nemoj dopustiti da svi domaći znaju što smjerate ... i ako itko ponudi da vam pomognepronaći nekog tko nedostaje, odbijte tu pomoć."Ovo posljednje poluči reakciju. "Koliko je zapravo ovo ozbiljno, satnice?"Kentril se prisjetio svojeg susreta kada je grad bio preobražen u noćnu moru ravno iz Pakla. Napokonje došao do zaključka da su dvije žene koristile neki egzotični napitak koji ne samo da ga je oslabionego i izazvao užasne halucinacije. Pričalo se da neki napadači koriste takve pripravke na noktima takoda je dovoljan samo dodir da utječe na žrtvu. "Dovoljno ozbiljno. Osobito se pazite dvije žene, jedne uzlatnome. Obje daleko previše žuđaju za tvojim društvom."Kad je poslao Alborda i ostale, Zayl mu se pridružio. "Što si mu rekao?"

"Dovoljno da bude oprezan. Neće izgledati druga

čije od toga da kanim provjeriti svoje ljude,nekromante. Najamnici imaju sklonost brzo iscrpsti svoju dobrodošlicu u mirnim vremenima, a to što

ih sve pozivam izgledat će jednostavno kao čestita mjera opreza.""Hoćemo li reći i meštru Tsinu?"Kentril slegne ramenima. "Ne znam. No, želim odmah reći Gorstu, a on je blizu čarobnjaka."Brzo su požurili do biblioteke i otkrili, na njihovo obostrano iznenađenje, daje prazna. Stol za kojim jeVizjerei sjedio toliko dugo vremena još uvijek je bio skriven pod neurednom hrpom knjiga i svitaka, noTsina i brda bilješki koje je načinio bijaše nestalo.Satnik je primijetio da još nešto nedostaje: Gorst. Div je možda jednostavno pratio Tsina tako da ga imana oku, no činjenica daje značajna hrpa pergamene nedostajala zajedno s činjenicom da bi





[email protected]

60

sitni čarobnjak imao teškoća daje pokuša odnijeti, učinila je da bude očito daje Tsin zapovijedio Gorstuda mu pomogne.Kentril i Zayl jedva da su se bili okrenuli kad se u dnu hodnika pojavila Atanna. Ona je ugledala njihdvojicu, a borcu se učinilo da se njezino lice, već svijetlo, još više osvijetlilo."Kentrile! Učinio si to! Učinio si to!"Potpuno ignorirajući nekromanta zagrlila je satnika i strastveno ga poljubila. Kentril je, prihvaćajući Atanninu zahvalnost, istoga trena zaboravio na zlokobnu opasnost dolje. Nije ga brinulo to što ne zna

što mu ona zahvaljuje.Postupno je postao svjestan zamišljenog Zayla koji gaje promatrao iza k ćerke lorda Khana. Isprvaojađen ovom smetnjom, Kentril se napokon sjetio što su on i njegov pratilac pokušavali postići. Nježno,ali ustrajno Kentril odmakne Atannu, došavši sebi od činjenice daje napokon može vidjeti izbliza." A za što mi se tako lijepo zahvaljuješ?""Kao da ne znaš!" Skoro ga je ponovno poljubila, no primijetila je njegovu nevoljkost. S razigranimsmješkom koji joj se raširio savršenim licem, dopustila je Zaylu da im se pridruži u razgovoru. "I tebi biovo moglo biti zanimljivo, gospodine.""Pretpostavljam da bi, moja damo." Atanna graciozno prihvati njegovu ljubaznost. "U ovome trenu", obavijestila je obojicu: "Vizjereičarobnjak Quov Tsin ima audijenciju kod mojega oca.""Već?" prekine je Kentril. Mislio je da Tsin neće početi uvjeravati lorda Khana još neko vrijeme. Sigurnoje Vizjereijeva pohlepa imala dosta toga s ovim iznenadnim razvojem stvari. Kentril se samo nadao da

stari Tsin neće sve pokvariti svojom žurbom."Dobri čarobnjak rekao je ocu da misli da za dan-dva može ukloniti Gregusovu kletvu! Trebat će satipripreme i barem isto toliko magijanja, no siguran je daće uspjeti!"Njezine su se oči raširile u nadi i iščekivanju. Kentril se molio da Tsin ne iznevjeri Juriša Khana, pa biloto i zbog Atanne. "Drago mije da to čujem,, ali-",..........."I što je još važnije za neke", dodala je crvenokosa princeza očiju sada usredotočenih na satnikaDumona. "Meštar Tsin već je postigao jedno čudo. Uvjerio je oca da Ureh treba biti ponovno dijelomsvijeta, daje put ka Nebesima nešto što trebamo prihvatiti kao i svi drugi smrtnici, preko kušnji samogaživota."Kentril je oklijevao odgovoriti nadajući se da ju je dobro razumio. "Juriš Khan neće pokušati ponovnonapraviti čaroliju? Neće pokušati po drugi puta tražiti utočište Nebesa?""Ne! Zahvaljujući Vizjereiju, otac sada vjeruje da mi imamo ulogu ovdje. Misli da možemo biti potrebnikako bi vodili ostatak svijeta prema pravome putu. Otac se čak pita je li to možda tako zamišljeno od

početka!"Sve je to zvučalo previše fantastično satniku Dumonu, no na Atanninom licu čitao je samo istinu. LordKhan se predomislio. Tsin je doista uspio i to daleko ranije nego što je Kentril uopće mogao misliti dajemoguće."Moje čestitke na ovim novostima, moja damo", ljubazno je rekao Zayl."Hvala", odgovorilaje, podarivši nekromantu kratki smiješak prije nego je cijelu svoju pažnju vratilaKentrilu. "Otac je toliko uzbuđen da bi želio počastiti tebe i meštra Tsina privatnom večerom. I tebe,ako želiš, meštre Zayl."Blijedi lik zaniječe glavom. "Moja vrsta nije poznata po svojem društvenom ponašanju, a osim toga,nisam učinio zaista ništa da zaslužim takovo priznanje. No, svakako se slažem da satnik Dumon ičarobnjak trebaju biti tako počašćeni.""Kako želiš."Činilo se kao daje u tom trenutku Atanna potpuno zaboravila na nekromanta. "Kentrile,nadam se da ćeš ti reći da."

Stoje drugo mogao reć

i? "Naravno. Bit će mi

čast.""Izvrsno! Onda je sve sređeno. Sluga će uskoro biti poslan u tvoje odaje da ti pomogne obući se."

"Obući?" Najamniku se nije sviđalo kako to zvuči."Naravno", ubaci se nevino Zayl. "Čovjek se za ugledničku večeru uvijek mora dolično odjenuti, sataiče."Prije nego je Kentril stigao prosvjedovati, Atanna ga poljubi još jednom, a onda požuri dalje. Oba sumuškarca promatrala njezin zamaman lik kako nestaje hodnikom."Jedinstvena žena, satnice Dumon.""Vrlo."Nekromant se prišulja bliže. "Ta nam večera može također biti od koristi. Kad lord Khan i njegovak ćerka budu zabavljeni tobom i Vizjereijem, ja mogu kradomice istražiti našu moguću rutu u







[email protected]

62

"Da, oče." Atanna je pocrvenjela."Mudar i znakovit izbor, k ćeri! Uistinu, satnice Dumon, odora ti pristaje.""Zahvaljujem ti, moj gospodaru." Kentril nije znao što bi drugo rekao."Vrlo sam zahvalan što ste obojica mogli doći u tako kratkom vremenu. Već vam obojici mnogodugujem a, kako se čini, neće proći dugo i dugovat ću vam još i mnogo više!""Počašćeni smo, lorde Khan", odgovorio je Quov Tsin podigavši svoju praznučašu u znak pozdrava.Livrirani sluga pojavi se niotkuda i napuni je iz tamnozelene boce što je možda i bilo ono što je Vizjerei

cijelo vrijeme i želio.Kentril klimne u znak zahvale za riječi svojega domaćina, iako nije osjećao daje on sam učinio puno dazasluži hvalu. Da,pomogao je da se na mjesto postavi Ključ Svjetlu, no svaka snažna ruka bi to mogla. Osim toga, Tsin ćebiti taj koji će osloboditi Urehovog vladara od prokletstva Gregusa Mazija. Satnik Dumon mogao jerazumjeti da čarobnjak dobije ovakvu počast, a što se njega tiče, bio je zahvalan što ima priliku sjeditipored Atanne.Pucnuvši prstima, Juriš Khan naredi nekolicini slugu u odorama da donesu prvo jelo njihove večere.Sluge su bili toliko slični jedan drugome daje Kentril morao proučiti svaki zlatni lik da se uvjeri da nisuidentični. Tretirali su ga s onoliko počasti koliko i svojega gospodara što gaje samo još više dovodilo uneugodan položaj. On je bio unajmljeni vojnik, čovjek koji je imao čin samo zbog toga što je preživljavaoonda kad toliki hrabri, ali nesretni ljudi nisu.Kako se večera nastavljala, veteran se gostio voćem i povrćem kakvo nikad nije vidio i jakim, dobro

kuhanim mesom s kojeg su curili sokovi. Vino koje je pio imalo je tako pun okus da je Kentril moraopaziti zbog straha da ne popije previše. Sve što je kušao bijaše napravljeno do savršenstva. Večera sečinila više snom nego stvarnošću.Cijelo to vrijeme, također se gostio veličajnim pogledom na Atannu, toliko da se tek pred kraj obrokaprisjetio pitanja koje ga je ranije mučilo. Zurio je u ono malo što je ostalo od sadržaja njegova tanjuranapokon upitavši s krajnjim oprezom: "Lorde moj, otkuda sva ova hrana dolazi?"Tsin gaje pogledao kao daje upravočuo neposlušno dijete kako ih prekida. No, Juriš Khan ne samo da jes mirnoćom primio njegovo pitanje, nego je učinio da zazvuči jako mudro. "Da, dobro da si pitao. Ti sepitaš, nesumnjivo, budući da sam ukazao da smo mi unatoč tome što smo zatočeni između Nebesa ismrtne ravni, svjesni našeg usuda. Na neki način, vrijeme doista jest prolazilo, no na neki način i nije.Žao mije što moram to reći, no čak niti ja to ne mogu u potpunosti objasniti. Mi smo samo znali da su upravome svijetu prolazile godine, ali da mi nismo starili, nismo puno spavali i, što je najvažnije, uopćenismo bili gladni."

"Uopće ne?" Izustio je Kentril dosta iznenađeno."Pa, možda i jesmo ... no samo našeg izbavljenja. A budući da nismo starili tako niti naša hrana nijestarila. Tako još imamo zaliha u izobilju i imat ćemo još neko vrijeme." Atannin se otac blagonaklononasmiješi svojim gostima. " A dotad, nadam se daće se naša situacija uvelike poboljšati."Kentril je klimnuo zahvalan na odgovoru no unutra još po-stiđen stoje uopće i postavio pitanje."Lorde moj", zapištao je Vizjerei, "za vrijeme dok si objašnjavao ovom satniku ono što je tako očito,neka su druga razmišljanja nastala u mojim mislima."Khanu je ovo bilo vrlo zanimljivo. "Razmišljanja glede mojega stanja?""Da. Meni će definitivno biti potrebne sposobnosti tvoje k ćeri kao i tvoje vlastite, kao što sam ranijenavijestio. Vidiš ..."Kad je Tsin započeo svoje dugačko i, za profanog satnika, nerazumljivo objašnjenje, Kentril je dragevolje vratio pažnju svojoj domaćici. Atanna je zamijetila da je on ponovno gleda i nasmiješila se kad jepehar upravo počela pridizati usnama.

Očiju i uma na rajskom prizoru pred sobom, satnik Dumon postane neoprezan s nožom i vilicom koje jekoristio. Oštrica klizne s komada mesa koji je rezao i zabode se u rub šake u kojoj je držao drugi komad

pribora.Kapi krvi poprskaše posuđe.Bol probode Kentrila.Obilno, jarko osvijetljena komora postade komora užasa.Krv - svježa krv - činila se kao da teče preko okaljanih, iskrzanih zidova i stropa koji je sada postojaosamo kao krljasta rupa, otkrivajući nemirno i mučno nebo, kao i ostatak njegova okruženja. Grimizni icrni oblaci su se borili, a monstruozne munje nastajale su na mjesima gdje su se sudarali. Oblikovala sevrtložna oluja, naizgled spremna progutati krvavi svijet dolje.





[email protected]

63

Kosti koje su slutile na ljudske ležale su raspršene svud po umrljanom i ispucalom podu, a nešto sli čnoštakoru pretrčalo je preko jedne prije nego je nestalo u maloj pukotini koja se nalazilauz jednu stranu prostorije. Divlji vjetar jezdio je prostorijom, zavijajući pritom. Snažna vrelina a koja jena neki način ipak hladila Kentrila do duše, mela je putem vjetra.Njegove uši iznenada napadoše jauci i krici. On napokon ustane od truloga stola. Na polomljenom iistrošenom tanjuru pred sobom nije vidio svježe kuhan obrok koji je jeo, već samo gnjili komadzelenkastog mesa na kojeg su nahrupili crvi.

Jauci i krici postajali su sve glasniji, toliko daje satnik morao pokriti uši. Spotakao se idući unatrag i paona zid. Tek je tada pronašao izvor žalosnih krika.Sa svakoga zida stotine usta počelo je zvati u pomoć. Činilo se da najglasnije vrište ona koja su mu bilanajbliža. Uzmičući u stravi, Kentril se spotakne o stol... i od svih stvari udari baš u vrlo razdraganogQuov Tsina."Što to radiš, kretenu? Radiš budalu od sebe pred našim domaćinom!" Vizjerei pokaže u smjeruprijestolja.No kad je Kentril pogledao tamo, nije vidio dobru i očinsku figuru Juriša Khana. Stolica je doduše ostalana svome mjestu i od svih stvari doimala se najmanje taknutom okolnim užasima, ali u njoj nije sjediogospodar Ureha.Pred ustrašenim očima satnika Dumona ustade -"Kentrile! Reci mi nešto! Ja sam, Atanna! Kentrile!"I kao daje sve to bilo san, velika komora istog trena ponovno postane cijela, svijetla i živa.

Atanna ječvrsto držala njegovu krvavu ruku. Oči su joj bile širom otvorene i djelovale zabrinuto.Piljenje u te oči omogućilo je najamniku nešto na što se može usredotočiti, što može koristiti kao kotvuza svoje duševno zdravlje koje iznenada bijaše dovedeno u pitanje."Satnice Dumon, nije ti dobro?"S golemom nevoljkošću, Kentril pogleda u Juriša Khana. Odahnuo je s olakšanjem vidjevši visokog,moćnog monarha u plastu na čijem je starijem licu bila ispisana izrazita briga. Nestao je bio prizor -čega? Kentril se čak nije mogao ni prisjetiti što je točno vidio, samo daje to bilo nešto s čim se nikada uživotu nijebio susreo. Zadrhti i od samog pokušaja da se prisjeti čak i najmanje slike.Khanova k ćer prinese mu pehar do usta. "Pij ovo, dragi moj."Pio je samo i isključivo zbog nje. Vino ga je smirilo, ostavljajući tek tragove noćne more. Atanna ga povede natrag do njegove stolice. Kad je sjeo, Kentril je promrmljao: "Žao mije,... žao, ljudi.""Netko tko je bolestan nema se potrebe ispričavati", ljubazno je primijetio Khan.

S jednom rukom još položenom preko satnikova ramena, Atanna reče: "Mislim da znam što se dogodilo,oče. Hodali smo danas vrtom i nešto gaje ugrizlo."" A, tako. Da, ponekad se ovdje uvuku kukci iz džungle, a za neke kažu da nose bolesti koje uzrokujuhalucinacije i još dosta toga. Mora da te je ugrizao jedan takav, satnice Dumon."Budući da se borio u mnogim opakim krajevima, gdje su vrijeme i dvilja priroda bili strasniji protivnik od protivničkih vojnika, Kentril je mogao lako povjerovati njihovim zaključcima. Ipak je čudovišnajasnoća halucinacija ostala u njemu. Što je to moglo izvući iz njega takve užase? Kao čovjek koji je vidioi prolijevao krv, sanjao je on o mračnoj strani rata, ali nikad njegova mašta nije stvorila takav prizor.S druge strane, Atannino objašnjenje također je dalo razloga za njegovu raniju epizodu u gradu. Je li tobio prvi znak bolesti? Bio je pretpostavio da su ga Zorea i druga žena drogirale, no takva droga binestala do sada.Lord Khan ponovno sjedne. "No, što god bio uzrok, siguran sam da ćeš se uz pomoć moje k ćeri dobrooporaviti. Želim da budeš kadar prihvatiti moje darove s punom jasnoćom uma tako da te ne mogu

prisiliti ni na što što ne želiš.""Darove?""Da, dobri satnice - iako, ako prihvatiš, nećeš više biti satnik." Lik odjeven u kraljevsku odoru nagne seprema svoja dva gosta. "U borbi protiv Gregusa Mazija izgubljeni su životi. Važni ŽiyQti. Dabjiživoti,Poferj prijatelji. Otacja postoji zrakoprazniprostor u Urehu i, ako ćemo postati ponovno dijelom smrtnoga svijeta, taj se zrakoprazni prostor moraispuniti. Vas dvojica možete u tome pomoći."Kentril je osjetio kako su se Atannini prsti stisnuli oko njegovog ramena, a kad je pogledao prema njoj,ona ga podari izrazom ponosa i zadovoljstva.





[email protected]

64

"Meštre Tsin, ti i ja smo već dijelom o ovome razgovarali, tako da imaš neku prednost pred satnikomDumonom. Bez obzira na to, odluka nije manje važna i tebi, tako da ponovno iznosim svoju ponudu,ovaj puta s više preciznosti. Svi oni koji su vladali i upravljali magijskim umijećima mojega kraljevstvasu pokojni, osim moje k ćeri i mene. Pitam te hoćeš li ponovno donijeti čast koju je Gregus Mazi uprljao.Molim te da uzmeš plašt kraljevskoga čarobnjaka. Magijsko znanje mojega kraljevstva je tvoje ako ćešzauvijek sjediti meni uz ljevicu."Vizjerei polako ustane. Zadovoljni smiješak na njegovom smežuranom licu. Kentril je samo mogao

zamisliti magičarevo zadovoljstvo. Dobio je i više nego samo dugoročni pristup knjigama i svicima ubiblioteci. Sve u svemu, Juriš Khan dao je sićušnome liku sve stoje Vizjerei ikad mogao poželjeti."Moj lorde Khan", odgovorio je blagonaklono Quov Tsin, "ništa me ne bi više razveselilo.""Zahvalan sam." Sada se dostojanstveni monarh okrenuo prema Kentrilu koji se osjećao kao da mu seželudac veže u čvorove. "Satnice Kentrile Dumon, uz tvoje napore da nam pomogneš i preporuku nekogtko te je upoznao bolje od mene, upoznao sam čovjeka koji je sposoban, odlučan, častan i odan. Nemogo se sjetiti boljih odlika jednoga vojnika - niti vode!" Khan priljubi prste obiju dlanova tako da čineoblik tornja. "Mi smo staro kraljevstvo u novome svijetu, svijetu koji ti mnogo bolje poznaješ. Postojipotreba za takovim čovjekom kao što si ti, da nas vodi, da nas štiti od čimbenika koji bi mogli željeti našnestanak u ovome drugačijem vremenu. Trebam te kao zapovjednika mojih ratnika, kao zaštitnika mognaroda, kao generala, što ta odora i nago-viješta,'!.Unatoč svojoj maloprijašnjoj mučnini, Kentril se uspravi na noge. "Moj milostivi lorde Khan -"No, njegov ga domaćin ljubazno prekine. " A moraš znati da u Urehu takavčin dolazi ruku pod ruku s

naslovom. Zapovjednik naših branitelja nije samo vojnik nego i princ zemlje."To je ostavilo satnika na tren bez teksta. Atanna, čija je ruka sada bila na njegovoj, čvrsto ga stisne."A kaočlanu plemstva, sva pripadajuća prava su tvoja. Bit će ti odobren posjed, moći ćeš podizativlastite sluge, oženiti se drugim pripadnicima plemstva -"Na posljednje riječi, Atannina ga ruka stegne osobito čvrsto. Kada je Kentril nakratko dopustio da mupogled odleti na nju, vidio je razlog zašto mu je Khan ponudio te divne položaje. Unato č njihovojdosadašnjoj vezi, vojnikje u sebi znao da on zapravo nema nade za trajnu ljubav. Atanna je bilaprinceza, rođena i odgojena da se uda za nekog sebi ravnog ili na višem od njezinog plemenitogpoložaja. Kraljevi, sultani, carevi i prinčevi mogli bi lako tražiti njezinu ruku, ali ne i niži časnik.Sada je njezin otac iskorijenio tu jedinu zapreku jednom gestom."- i tako dalje", završio je Juriš Khan. Nasmiješio se kao što bi se otac nasmiješio svojemu sinu ... moždanagovještaj slijeda događaja. "Što ti kažeš, dobri satnice?"Što je Kentril mogao reći? Samo bi budala ili luđak mogao odbiti a, unatoč nedavnim događajima, on se

nije osjećao ni kao prvi ni kao drugi. "Ja -ja sam počašćen prihvatiti, moj lorde.""Onda je sve što sam ti ponudio izričito tvoje. Ti i meštar Tsin ste me jako usrećili. Meštar Tsin meuvjerava u potpuni uspjeh mojega oslobađanja, a ako se to pokaže istinitim, tri dana od danas, kakooznačava sunce s onu stranu naših granica, ja ću pred cijelim dvorom službeno obznaniti tvoj novistatus." Khan je skoro pao nazad u svoju stolicu, kao da je ovom velikom gestom i tjelesno iemocionalno iscrpljen. "Imate zahvalnost cijelog Ureha ... ali najviše zahvalnost moje malenkosti." Atanna se vratila na svoje mjesto, pocrvenjevši još više kad su se njene oči srele s Kentrilovim.Razgovor koji se ponovno počeo okretati planovima Quov Tsina kako bi oslobodio lorda Khana njegovestolice postupno je odvukao čak i Atannu zbog njezine drugdje neophodne uloge. Prepušten samomesebi, satnik Dumon vratio se vlastitim mislima. A te su se misli ticale njegovog izgovora.Čak i nakon svega što mu je Juriš Khan darovao, nakon svegašto mu je Atanna obećala svojim očima i usnama, nije rekao ništa glede mogućnosti da Gregus Mazi jošuvijek živi i da još uvijek može okrenuti svoja crna umijeća protiv njih. U ovome trenutku, Kentril je to

znao, Zayl se šuljao po palači tragaju

ći iza le

đa njihova doma

ćina za njezinim nacrtima. Istina, njih sudvojica na umu imali samo najbolje namjere, no ipak je satnik osjećao kao da svake sekunde koje nije

ništa rekao još više izdaje Atannu i njezina oca.No, unatoč svojemu kajanju, Kentril je izabrao da ništa ne kaže. Ako se pokaže da je Zayl u krivu,nikakva šteta neće biti počinjena. No, ako je nekromant dobro pretpostavljao, samo se on i Kentrilmogu nositi s prijetnjom. Khan nije mogao učiniti ništa tako nemoćan i neće proći dugo, a satnik Dumon će morati uzeti u obzir i to da se Atanna nađe licem u lice s iskvarenim magičarem. Tsin je već imao i previše posla. Ne, ako Gregus Mazi zaista živi, Kentril će se morati sam postarati da iskvareničarobnjak plati konačnu cijenu za svoje prošle zločine.





[email protected]

65

Atanna ponovno uhvati njegov pogled. Nasmiješi se i poru-meni potpuno nesvjesna mračnih misliskrivenih iza satnikovoga smješka. Ne, bez obzira što se dogodilo, Gregusu Maziju se ne može dozvolitidaje ikada više takne ... pa makar to pritom koštalo Kentrila i vlastita života.'a Zavlom se sreo nekoliko sati poslije večere. Kad se ušuljao u satnikove odaje, nekromantov izrazulica nije upućivao ni na uspjeh ni na neuspjeh. Tek kad je podigao svoj bjelokosni bodež i okrenuo gajedan krug, blijedi je Zayl napokon obznanio rezultate svoje potrage."Bilo je lakše nego sam mislio. Bio je jasno označen i zaveden u biblioteci među ostalim papirima. U

vlastitome domu naš domaćin očito nije mislio da mora biti oprezan u svezi s tom informacijom.""Ne", odgovorio je Kentril donekle ogorčeno. "On vjerojatno vjeruje da može imati povjerenja u sve."Zayl mu pokaže precrtanu mapu koju je netko načinio, a koja je pokazivala kako doći do donjih spilja ikuda ide sustav tunela. "Možeš vidjeti daje dobro što imamo ovo. Sustav je složen, skoro kao labirint.Čovjek bi se dolje mogao izgubiti i nikad ne naći puta nazad.""Gdje misliš da bi Mazi mogao biti?""To je nešto što ću pokušati predvidjeti netom prije nego krenemo, satnice. Nisam otišao iz bivšegutočišta čarobnjaka praznih ruku. Imam još nekoliko uzoraka njegove kose. Pokušat ću ih upotrijebitida pronađem njegov položaj. To možda neće biti precizno, no trebalo bi mi biti dovoljno da pokrenemna stručno pogađanje."Kentril je pokušao ne misliti na njih dvojicu kako lutaju spiljama u potrazi za podmuklim magičarem."Hoće li on moći otkriti što ti radiš?""Uvijek postoji šansa, no ja sam svaki puta poduzeo kraj-

suptilnije nego one kakve bi se vjerojatno mogle vidjeti u Mazija ili Tsina. Tako je velikim dijelom zbogjednostavnog preživljavanja, jer mi znamo kako nas većina drugih gleda. Sila prilike također nas jenaučila kako da se krećemo među drugim praktikantima magijskih umijeća a da oni niti ne znaju dasmo prisutni. Možeš biti miran. Gregus Mazi neće primijetiti."Mogućnost da zavara Tsina nije impresionirala Kentrila onoliko koliko je Zayl možda mislio da hoće, novrijeme za odustajanje je odavno prošlo. "Koliko još imamo?""Takvačarolija koju Vizjerei mora baciti iziskuje mnogo sati, čak i dan, no mi moramo početi čim onipočnu pripreme." Nekro-mant je ponovno pogledao skicu. "Tim bolje što imamo ovo. Nemoj to izgubiti,satnice." Zayl zakorači kao da se priprema otići, a onda iznenada upita: "Kako je prošla večera?""Dobro." Sada se niječinilo zgodnim trenutkom ispričati ne-kromantu što se sve dogodilo.Zayl je sačekao da ovaj nešto ispriča, no kad je Kentril ostao tih, lik obučen u plašt napokon ode.Kentril pade nazad na svoj krevet. Gotovo je zaspao kad ga jedan jedini lagani udarac u vrata natjera dase uspravi i sjedne i jednu ruku položi na bodež kojeg je iz navike držao uza se. Trenutak kasnije, Gorst

i Abord uđoše unutra. Obojica su izgledali uznemireno."Stoje, Gorste?" upitao je Kentril samo malo opustivši ruku." Albord ima nešto za reći."Mlađem je najamniku očito bilo nelagodno. "Satnice, nešto mi se ne sviđa.""Što to?""Nitko još nije vidio ni traga ni glasa Breku, a sada osim njega još dvojica nedostaju."To je bilo nešto što Kentril nikada nije htio čuti, a osobito pred nadolazeće događaje. "Tko?""Simon. Mordecai. Pitao sam druge i nitko ne zna kad su zadnji put viđeni."" A ostali na koje se račyu§2.'LGorst je kimnuo. "Priveo sam ih. Malo gunđaju zbog toga, no nije preveć loše zaglaviti ovdje, ha,Kentrile?"Satnik je bio siguran daje porumenio, no sad nije imao vremena da se o tome brine. Računajući Alborda, ostalo je još samo sedam ljudi osim Kentrila i Gorsta. "Trojica nedostaju. Ne sviđa mi se to.

Netko nam uzima za zlo boravak ovdje." U sebi se pitao ima li njihov nestanak ikakve veze s GregusomMazijem. Je li čarobnjak radio na tome da eliminira nove saveznike svojeg bivšeg gospodara?"Što da radimo?" upita Albord."Držimo ovo za sebe. Nitko ne napušta palaču dok ja ne kažem. Nema nas dovoljno da idemo lovitiostale. Morat ćemo računati na najgore, bojim se." Kentril je trljao bradu dok je govorio. " Alborde, ti sizadužen za njih. Imam nešto na umu za što mi treba Gorst. Možeš li to preuzeti na sebe?"Mladi najamnik stane na mjestu pozor. "Postarat ću se da se to obavi, satnice!""Dobar momak. A ako se ikoji od njih trojice vrati, pažljivo ih ispitaj gdje su se kretali. Moramo saznatisve što možemo."





[email protected]

66

Nijednom nije spomenuo da ništa ne kažu lordu Khanu, niti su Albord ili Gorst to predložili. Što gododlučio njihov satnik, oni bi to prihvatili.Kentril je otpustio Alborda, no rekao je svojem prvom časniku da ostane."Gorst, ima nešto za što mi treba tvoja pomoć, no budući da postoji jak čimbenik rizika, prihvatit ću tesamo kao dobrovoljca. Ako ne želiš ići, razumjet ću!"Poznati cerek izblijedi. "Što je to, Kentrile?"Satnik Dumom mu ispriča, počevši sa Zaylovim zapanjujućim otkrićem i onim što su nekromant i on

odlučili učiniti. Gorst je mirno slušao cijelo vrijeme, a tamne, okrugle divove oči niti jednom nisuprestale promatrati satnika."Poći ću", odgovorio je čim je Kentril završio."Gorste, ovo bi moglo biti opasnije od bilo kojeg bojnog Dolia."Div se nasmiješio. "Pa?"Unatoč krivnji koju je osjećao jer uključuje svojega prijatelja u tu možebitno samoubilačku misiju,Kentril je osjećao i veliko olakšanje. To štoće mu Gorst biti za leđima činilo je predstojeće događajemalo razumnijima, malo normalnijima. Toće biti samo još jedna borbena situacija, posebna misija izaneprijateljskih redova. Istina, protivnik je vladaočarobnjaštvom, no oni su za to imali Zavlove talente. Ako nekromant bude mogao držati Gregusa Mazija na uzici, dvojicaće se boraca uvući da zadaju smrtniudarac. Trosmjeran udarac na jednog neprijatelja, bio je to skoro savršeni borbeni plan.Kentril frkne na svoju vlastitu naivnu predodžbu. Sve je zvučalo tako jednostavno kad je o tome misliou tim relacijama, no sumnjao je da će tako i biti kad se stvari budu stvarno i počele odvijati. Jednu je

stvar naučio rano u svojoj karijeri. Kada bitka zaista počne, svi veličanstveni planovi o pobjedi odu udim.Pokazalo se da je samo čekanje najgora kušnja. Satniku se svaka minuta činila kao sat, a svaki sat kaodan. Da nije bilo onih trenutaka kad se Atanna mogla povući od priprema koje je Tsin tražio, Kentril jemislio da će poludjeti.K ćerka lorda Khana i on pričali su malo kad su bili zajedno, a ono malo razgovora što se odvijalonajviše se ticalo nagovještaja, budućnosti. Napola zasjenjena obećanja ispunjavala su satnikovu glavudok je sama čarobnica ispunjavala njegove ruke."Još samo malo", šaputala je Atanna više nego jedan puta, "ali, puno više nego što želim čekati..."Napajan takovim zaslađenim riječima, Kentril se tiho zakleo da će, kad vrijeme dođe, uzeti glavuGregusa Mazija i pokloniti ju Atanni i njezinom ocu kao dokaz njegove vrijednosti. Sigurno će ga tadalord Khan gledati kao vrijednog prosca. A onda je napokon kucnuo čas. Drugačija Atanna posjetila je satnika Dumona dok se on pravio da čisti

svoju opremu. Nosila je čednu bijelu halju uvelike nalik onoj Juriša Khana, a njezinaraskošna kosa bijaše čvrsto svezana u rep. Njezin ozbiljni izraz lica dao je do znanja Kentrilu zašto jedošla tako odjevena."Vrijeme je da se počne?" upitao je, no njegovo je pitanje za njega imalo dvostruko značenje."Meštar Tsin kaže da su sile u pravilnom rasporedu i da šare odgovaraju svojoj svrsi. Ipak će namtrebati sati, no moram biti tamo cijelo vrijeme. Došla sam tražiti tvoju potporu, tvoju vjeru u našuspjeh."Poljubio ju je. "Uspjet ćete - a ja ću biti u duhu s vama.""Hvala ti." Podarila ga je smiješkom punim nade, a onda požurila dalje.Kentrilovog smješka nestade kad je shvatio da je njegova misija također počela. Sakupljajući opremu,pričekao je nekoliko minuta da bude siguran, a onda čvrstim koracima izišao iz svojih odaja da potražiGorsta i nekromanta.Diva je našao u hodniku. Njihov je susret očima bilo kojeg stražara koji bi ih vidio bio sasma uobičajen.

Govorili su o tome da idu protegnuti noge, da idu trčati da održe svoje miši

će jakima, tipi

čne rutinskestvari boraca veterana. Ponašajući se potpuno slobodno, dvojac je prošao kroz mnoge hodnike palače

napokon potpuno izašavši iz zgrade.Daleko iza zaštitnog zida koji je okruživao palaču nalazio se otvor koji se nekromantu činio najboljimulazom u spilje koje poput saća prolaze kroz Nymyr. To je bio isti onaj otvor koji su Khanovi hrabridobrovoljci upotrijebili da odnesu Ključ Sjeni na njegovo počivalište duboko dolje. Prema Zaylu, prolazkroz koji će oni ući u sustav nije bio prirodnog porijekla. Netko je bušio stijenu dok nije naišao na jednuod prirodnih spilja unutra. Nekromant je pretpostavljao da su možda drevni redovnici obavili tajzadatak, ili zbog skrovišta ukoliko samostan bude u okruženju ili možda kao dio nekog od njihovihsvetih obreda.





[email protected]

67

Kentrila u tome trenutku nisu zanimala objašnjenja povijesti spilje, već samo to daje postojala i da im jedavala izravan pristup podzemnome svijetu. No, kad je prvi put vidio grebenast otvor, srce mu jeiznenada zakucalo kako nije još od prve bitke. Jedinaje brzo duboko udahnuvši Kentril bio kadar pristupiti a da ne otkrije Gorstu svoj neobjašnjivi strah."Ne vidim Zayla", promrmljao je satnik."Ovdje sam", odgovorila je jedna od sjenki u blizini najbližeg otvora.Komad kamene stijene iznenada otpadne kad se plašt nekro-manta spustio otkrivajući figuru koja je

čekala. "Mislio sam da bi bilo najbolje da se maskiram u iluziju dok vi ne dođete."Škrgućući zubima, Kentril se pretvarao da ga nije zaprepastila magičareva iznenadna pojava. "Kakoizgleda iznutra?""Izdubljena da propusti prolaz samo jednog čovjeka odjednom. Tvoj će prijatelj morati pognuti glavu imožda će mu ponegdje biti previše usko.""Ne brini se za Gorsta. On će sebi sam napraviti put ako bude neophodno."Okrenuvši se od dvojice najamnika, Zayl ih je poveo unutra. Kad je Kentril ušao, osjetio je lagani osjet kao da se zidovi zatvaraju na njega no, na sreću, osjećaj je brzo prošao.Zayl je promrmljao nešto. Trenutak kasnije, čudnovato, blijedo svjetlo ispuni okno. Kentril ugleda kakobodež u nekromanto-voj lijevoj ruci svijetli."Ovo bi trebalo trajati oko dvjesto pedeset, tristo metara", objasnio je Zayl. "Nakon toga, trebale bi sepočeti otvarati spi-Ije."Gorst je zaista bio prisiljen da većinu puta ide sagnute glave, no samo se jednom morao stisnuti kako bi

mogao proći. Što se tiče Kentrila, bilo je isto kao da se šetao zamračenim hodnikom u palači.Čak je ipod bio izglačan, čineći uporište nogama skoro savršenim.Činilo se da njihova dobra sreća završava gotovo na mjesnu gdje bi se spilje trebale otvoriti pred njima.Skrenuvši, trojka isprva nije vidjela prošireni otvor koji su očekivali već, umjesto njega, zid od krša."Nisam računao na ovo", javio se nekromant. " A sudeći pre-,ma crtežu, nemji drugoga mita,".......Kentril je otišao naprijed istražiti zid od kamenja i zemlje. Izvukao je nekoliko povećih kamena.Golema hrpa iznenada se sruči prema njemu, zatrpavajući mu noge do vrhova čizama za samo nekolikosekundi. Gorst ga povuče nazad prije nego što ga je još više poklopilo. Trojka se brzo povukla i sa čekalada se prašina slegne."Mislim ... vidim nešto", obznanio je Zayl nakon što se kratko zakašljao.I doista, bodež je otkrio rupu blizu vrha. Posudivši nekro-mantovu začaranu oštricu, Kentril se brzo alioprezno uspeo da istraži. "Široki otvor je odmah naprijed. Ako se provučemo sigurno nekoliko metara,bit ćemo na čistini."

Gorst i Kentril radili su da naprave veći otvor dok im je nekromant držao svjetlo. Kad su završili,nekromant je krenuo, a pratio ga je div i za njime Kentril. S druge strane odrona, napokon su stajaliispred pravog početka sustava spilja.Komora se protezala stotinama metara u vis i u dužinu. Nazub-ljeni zubi od krečnjaka probijali su sastropa. Neki od njih bili su tri, četiri puta veći od Gorsta. Drugi su izranjali s poda goleme spilje. Neki subili debeli više od jednoga metara, i više nego dva puta toliko visoki.Voda je rominjala zidovima dubeći niše i stvarajući svuda mnoštvo oblika i pritom otkrivajući sjajne,svjetlucave kristale ugrađene u stijenu. Na svjetlu bodeža, spilja je blistala.Kentril je pogledao dolje i svako čuđenje nad ljepotom komore zamrlo je kad je vidio što ih čeka. Nekihdvadeset metara pred njima, pod se naglo spuštao stvarajući pravu liticu koja je završavala hladnom,crnom provalijom."Dolje?" Gorst je veselo upitao.Zayl je kimnuo i posegnuo u džepu svojega velikoga plašta. Kentril se čudio što unatoč njihovom

provlačenju magi

čar izgleda neokaljano.Iz plašta Zayl odjednom izvuče kratki, skoro smješno kratki, komad užeta. Bilo kako bilo, kad je

nekromant počeo vuči krajeve, je ra$u,JJ početku dugačak sam° poJajnstra. dok.ie.on..radio razv\4|cao se ^0 dvostruke, a zatim i trostruke svoje prvotne dužine.čudnovatog'̂ zaZvala je blijeda figura. "Pomozi mi s ovim." Ponov ̂docjavši bodež Kentrilu, Zayl je jedan krajkratkog uzeta dao krupnijem najamniku. Kako su njih dvojica vukli, Ken-tnlje vidio da se rasteže još iviše.Dva rrietra; ^ četiri i više. Gorst i nekromant su vukli i vukli, a svaki put kad bi povukli uže je popuštalo.Za tren oka, grupa je završila s Povelikim uzetom, više nego dovoljnim da započnu spuštanje.





[email protected]

68

Zayl j<j bez riječi uzeo nazad bodež. Dva vojnika učvrstila su t oj,o je(jnog krupnijeg stalagmita, a ondaga isprobah. Nekrornant se ̂u međuvremenu, nagnuo preko ruba i proučavao tamne aubine Ako Je izvorni crtež točan, imat ćemo i više nego dovoljno prostora za siiazak."Satmki1 se nije svidjelo kako je ovo zazvučalo. "A ako ne?"Onda ćemo se naći kako visimo iznad provalije od tristo metara."Na sreLUj proračuni bezimene osobe koja je prvotno napravila mapu spjjja pokazali su se točnima, nesamo s ovim prvim spuštanjem, neg0 i s onima koji su usiijedili. Krećući se s više pouzdanja, trojka je

putovala sve dalje u sustav, cijelo vrijeme vođena Zaylovom svjetinom oštricom.Napokon dođu do područja u kojem su se prolazi izjednača-[U 1StU rj*zinu. Nekromant je zastao dakonzultira iscrtanu mapu, ne želeći krenutj prema slijepome kraju ili jami. Kentril i Gorst su umeđuvrei11enU) za svakj slučaj, izvukli svoje oružje.Jesnih ii još uvijek na pravome tragu?" upitao je satnik Zay-la.Mishm da jesmo. Čarolija koju sam bacio prije nego smo krenuh u srji]jU; mje mi daja izri čitu lokacijukako sam se nadao, no ukazala je na stvari dovoljno da vjerujem da smo vrlo blizu. Budite opr<xzni;>Polako su krenuli nizom krivudavih prolaza koji su povremeno bili razbijeni malim i neprivlačnimkomorama. Samo su jednom imali razloga stati, a to je bilo kada je Gorst naišao na iskrzanu mješinu zavodu za koju su pretpostavili da ju je ostavila grupa koja je nosila tvorevinu Juriša Khana. Zayl ju jepretražio u potrazi za tragovima, ali nije našao niti jedan.Onda je Kentril zamijetio da se dio ispred njih čini lagano svjetliji nego stoje Zaylov bodež mogaoosvjetljavati. Dodirnuo je nekromantovu ruku pokazujući da pokrije začaranu oštricu.

Unatoč trenutnom prekidu svjetla s oružja, prolaz ispred njih ostao je osvijetljen.Sa spremnim mačem, satnik je nastavio, a Zayl i Gorst su bili spremni da mu pomognu i na najmanjiznak opasnosti. Sa svakim korakom, sjaj ispred se malo povećavao. Ni u jednome trenutku nije postaozaista sjajan, a čak i to osvjetljenje je imalo neko mračno svojstvo u sebi, no Kentril je definitivno, što seviše približavao, mogao vidjeti bolje.Iznenada je grupa ušla u široku zaobljenu komoru sred koje se, na vrhu prerađenog stalagmita, sjajioizvor osvjetljenja ...Ključ Sjeni.Oni koji su riskirali da ga donesu skroz ovdje, oprezno su obradili izraslinu u spilji stvarajući nekuvrstu kamene ruke u čijem je samome središtu goletnoga dlana tiho pulsirao moćni crni kristal.Ne vidjevši ni znaka opasnosti, Kentril je krenuo bolje ispitati tvorevinu lorda Khana. S bodežom ispredsebe, Zayl je stupio kraj njega također rad da vidi magični dragulj.Lice krajnje strave pozdravi oba muškarca sa stalaktita koji se nalazio odmah iza kristala.Oba najamnika glasno opsovaše, a čak je i Zayl promrmljao nešto sebi u bradu. Nemirno su zurili u lik

isklesan u stijenu. Čovjek od krečnjaka i ostalih minerala visio je kao daje bio nasilno vezan za samstalaktit u kojem je bio oblikovan. Ruke i noge bile su povučene unazad onoliko daleko koliko je toljudski bilo moguće.Činilo se da su bile vezane skupa odostrag. Izraz agonije iobeshrabrenosti bio je oblikovan tako dobro daje Kentril očekivao da će zavezani lik svakoga časadovršiti svoj tihi krik. Majstor je uspio istovremeno dotaći i mrtvačko i ljudsko, čineći kip još višeuznemiravajućim."Stoje ta stvar?""Možda neka vrsta stražara. Poput garguja i arkanđela koje smo vidjeli.""Zašto nije podigao uzbunu kada smo ušli?"Nekromant je slegnuo ramenima.Kentril se približio zastrašujućoj skulpturi. Uz velik oprez, podigao je svoj mač i kucnuo kip po prsima.Ništa se nije dogodilo. Oči zatvorene u boli nisu se otvorile da prokunu; usta se nisu pomakla da otkinuglavu glupavog uljeza. Statua je ostala samo to. Statua.

Osjećaju

ći se malo glupavo, satnik se okrene ostalima. "Pa, ako Gregus Mazi nije negdje u blizini, boljeda -"

Hladnoća mu projezdi kičmom vidjevši da se oči obojice njegovih suputnika iznenada šire - i nisu bileusredotočene na Kentrila nego na nešto iza njega.Satnik Dumon se okrene oko osi.Oči - oči koje su ostale zatvorene čak i nakon njegovog donekle arogantnog pregleda- sada su zaistadivljački zurile u njega.Već otvorena usta popuste užasnome, proganjajućem kriku.Sva tri muškarca pokriše svoje uši dok je oštri, bolni zvuk prekrivao sve. Bez prestanka, stražar jevrištao, a luđački je krik odzvanjao komorom i dalje.





[email protected]

69

Užasni se zvuk nastavljao više od minute. Onda je, napokon, krik postupno popustio, dovoljno da grupamože spustiti ruke. A onda su čuli lamatanje nadolazećih krila.Jato oblika nalik šišmišima uletjelo je u komoru divlje kre-šteći u napadu. Pri nejasnoj rasvjeti, Kentrilje vidio male, sive, demonske oblike ne veće od dužine lakta, koji su podsjećali na reptilske ljude.Kandže koje su nalikovale na one u ptica grabljivica zamahivale bi na trojku kako bi im koje odstvorenja prolazilo nad glavama. Zubate guše tražile su ugriz njihova mesa.

L" Alae Nefastus!" viknuo je nekromant. "Krilatiđavoli! Manji demoni, ali opasni u mnoštvu!" A u mnoštvu bijahu došli. Kentril je brzo zamahnuo kroz jedan torzo promatrajući u mračnomezadovoljsvu kako skvrčen pada na pod. Na nesreću, na njegovo mjesto dođe šest novih i vrlo pohlepnih.Pokraj njega, Gorst je udario dva s plosnatom stranom svoje sjekire, no jedan je duboko zarinuo unjegovo rame. Div je viknuo u iznenađenju i boli. Čak niti njegovo mišićje nije se moglo mjeriti sdemonskim kandžama oštrim poput britvi.Ispunili su komoru. Njihovi divlji krici bili su skoro isto onoliko strašni kao upozorenje stražara. Satnik je uspio preklati još dva, no ipak je još uvijek osjećao kao da nije ništa postigao. No nastavio je boriti se.Jedina preostala opcija nije mu uopće bila privlačna.Jedan od đavola proleti pored njega i krene za Zavlom. Raskri-livši svoj široki plašt, nekromant uhvatimalog demona u stupicu.Kratki, prigušeni krik pobježe biću ... a onda, hrpa smeđeg pepela padne pored nekromantove čizme.

Zayl otpusti plašt i usredotoči se na druge napadače."Mora da služe Gregusu Maziju!" viknuo je Kentril. "Ona stvar stoje vrisnula trebala je njega uzbuniti!"Zayl nije odgovorio. Umjesto toga, nekromant je viknuo nerazumljive riječi na drugu grupu letećihužasa. U isto vrijeme nacrtao je u njihovom smjeru vrškom bodeža krug.Krilatiđavoli koje je nišanio, sveukupno njih pet, iznenada se okrenu i, na Kentrilovo iznenađenje,počnu napadati svoje kolege. Dvađavola koja ništa nisu sumnjala poginu pod oštrim kandžama prijenego su ostali stali napadati u velikim brojevima izdajice u svojim redovima. Za nekoliko trenutaka, pet je začaranih demona palo, ali ne prije nego su još dvojicu povukli za sobom.Đavo zahvati satnika po obrazu poprskavši Kentrila njegovom vlastitom krvlju. Rana je pekla tolikojako da su mu se oči navlažile, no ipak je uspio zahvatiti u bijegu demona koji ga je povrijedio i probitiga.Na nesreću, čak niti još jedna smrt nije, činilo se, zastrašila golemo jato."Ima ih previše!" progunđao je Gorst.

"Satnice Dumon! Ako ih ti i Gorst budete tjerali s mene nekoliko trenutaka, možda ću uspjeti riješiti nasove brige!"Ne vidjevši druge mogućnosti, Kentril se probije natrag do nekromanta, a Gorst je, sa svoje strane,učinio isto.Kad je dvojac okružio Zayla, mag odjeven u plašt ponovno je progovorio nepoznatim jezikom.Bodežomje nacrtao još jedan zažareni crtež. Ovaj je najamničkome časniku ličio na eksplodi-rajućuzvijezdu.Maglica iznenada ispuni komora. Odvratno smrdljiva, no osim toga,činilo se, bezopasna magla brzo seproširila u svaki kut, svaku pukotinu, ne ostavivši nijedno mjesto netaknuto.No, ako magla i nije učinila ništa trojcu, osim što im je na-dražila nosnice i donekle im zamračila vidnopolje, njezin učinak na krilate demone pokazao se i te kako opasnim. Jedan po jedan, a onda sve više iviše njih, đavoli s kandžama počeli su naglo gubiti kontrolu. Sudarali su se jedan s dragim, udarali uzidove, čak i jednostavno padali na pod komore.

Kad bi se našli na zemlji, divlji bi seđ

avoli tresli kao u raljama ludila. Postupno njihovo šištanje ikričanje postane slabije. Na posljetku se počeše umirivati. Prvo nekolicina, a onda sve više i više njih.Uskoro su svi ležali mrtvi."Zerata!" zazvao je nekromant. ^~-~ ^Maglica se istog trena povuče bez traga.Zayl iznenada posrnu naprijed i bio bi pao da nije bilo Gor-stovih brzih refleksa. Magičar se oslonio odiva na nekoliko sekundi, a onda se, činilo se, oporavio."Oprostite mi. Ova posljednja me iscrpila jer sam je morao savršeno izgovoriti i kontrolirati, usuprotnom bi učinak bio drugačiji.""Kako to misliš?" upitao je Kentril.





[email protected]

70

"Mi bi ležali ovdje sđavolima."Gorst šutne nekoliko leševa uvjeravajući se da se niti jedan ne pretvara, a onda virne niz prolaz krozkoji su došli. "Ne čuje se više ništa.""Podosta ih nas je napalo." Zayl se pridružio najamniku kraj prolaza. "Sasvim je moguće da smo uništilicijelo jato."Div je klimnuo glavom, a onda upitao. "I, gdje je njihov gospodar?"To je pitanje bilo i Kentrilu na umu. Jesu li ta stvorenja bila sve stoje Gregus Mazi bio kadar poslati na

njih? Zašto nije napao s nekom čarolijom dok je trojcu bila odvučena pažnja? Čak bi i najjednostavnijitaktičar shvatio vrijednost takovog manevra.Još ga je jedna stvar mučila. Okrenuvši se Ključu Sjeni, zurio je u predmet i pitao se zašto Mazi nijejednostavno uklonio crni kristal i razbio ga o pod. Iako je bilo moguće daje takav čin zahtijevao dalekoviše napora nego što se činilo, Juriš Khan je dao naslutiti daje njegov bivši prijatelj bio čarobnjak strahovitih vještina, a pametnije Gregus Mazi trebao biti kadar razbiti kristal na komadiće ...Pa zašto onda nije uništio dragulj?Oklijevanje vjerojatno nije bilo povezano s novčanom vrijednosti Ključa, iako je Kentril poznavaonekoliko vojvoda i dragih plemića u Zapadnim Kraljevstvima koji bi mu za kamen platili dovoljno daode u bogatu mirovinu. Čovjek je teško mogao povjerovati daje stvoren magijom jer je izgledao takostvarno. Ipak, čuo je za nekoliko tako savršenih kamenova. Svaka faceta doimala se skoro kao zrcalo.Na nekima je satnik mogao vidjeti svoj lik u odrazu. Na drugima je mogao vidjeti nejasne oblike svojihpratioca pa čak i neke od mrtvih đavola. Satnik Dumon mogao je čak razaznati detalje mrtvačkoga

stražareva lica ...Kentril se okrenuo u krug, pogleda uprtog u oči užasnog lika. Od svih značajki čudovišne skulpture, onesu pokazivale najviše preciznosti, najviše brige.Bile su najviše ljudske."Nema potrebe da se brinemo hoćemo li naći Gregusa Ma-zija", Kentril je viknuo ostalima. Pokušao jevoljom prisiliti oči da pogledaju u njega, ali one se nisu micale. "Mislim da smo ga našli.""CYV?.......VV Mislim da si u pravu, satnice", tiho je odgovorio Zayl nakon stoje pomno proučio lik. "Sad kad samimao priliku baciti nekolikočini otkrivanja, mogu se zakleti da u njemu ima života."" Ali kako?" očajnički je želio znati Kentril. "Kako ovo može biti? Kako se ovo moglo dogoditi Maziju?"Nekromant se nije doimao ni malo zadovoljnim. "Mogu samo pretpostaviti da Juriš Khan nije bionajiskreniji u svojim pričama.""To ne može biti! Lord Khan nikada ne bi učinio nešto ovakvo. Ti to znaš."

"Ja sam duboko zabrinut kao i ti ovim otkrićem ... i jednako toliko zbunjen. Pretpostavljam daje sasvimmoguće da lord Khan također nije svjestan prave sudbine svojega bivšeg prijatelja i, slijedom, čovjek mora pretpostaviti daje nije svjesna ni Khanova k ćerka.""Naravno da nije!" prasnuo je satnik.Gorst zatrese glavom. "Možeš li išta učiniti? Možeš li ga ponovno načiniti čovjekom?"" Avaj, bojim se da ne mogu. Ovo je daleko složenije od kletve nad našim domaćinom. Mogu razlučiti daGregus Mazi ne samo daje zatvoren u stalaktit. On je, u biti, sam dio planine. Bojim se da se takovačarolija ne može obrnuti."" Ali on je još uvijek živ, kažeš", bio je uporan div.Zayl slegne ramenima. Kentrilu je bilo očito daje uznemiren više nego što želi pokazati. "Da, inače bimoja čarolija zazivanja njegove sjene bila uspješna prvi puta. Ako je to neka utjeha, pretpostavljamdaje, ako je njegov um preživio preobrazbu, odavna pao"Želim vidjeti", zahtijevao je glas. "Izvadi me van da ga dobro mogu pogledati."

Iz vrećice Zayl izvadi lubanju Humbarta Wessela. Gorst ju je pogledao s nekom laganom nelagodom, alis mnogo više zanimanja. Kentril je shvatio da je zaboravio reći svojem prvom časniku za

nekromantovog jedinstvenog pratiocaDržeći lubanju visoko u zraku, Zayl joj je dopustio ispitivati sablasni prizor. Humbart nije ništa govorioosim da usmjeri ma-gičara da uperi prazne očne duplje ovamo ili onamo."Jes', to je on", primjetio je prilično tužno. "Ovaj stari Gre-gus još je gore završio nego ja.""Jesi li osjetio išta?" upitao je nekromant. "Ikakvu natruhu tko bi mogao ovo učiniti?""Ovo je moćna magija, momče. Ne bih znao. Žao mije, vjeruj mi. No, u pravu si u jednoj stvari. Ovo se nemože promijeniti. Nema načina da ga ponovno učinimo čovjekom."





[email protected]

71

Kentril je pokušao ne misliti kako je moralo biti čovjeku. Je li puno patio? Je li bilo onako kako je Zaylrekao, da je Gregus Mazi proklet da preuzme ovaj oblik dok mu je um još uvijek funkcionirao? Sva tastoljeća zarobljen ovako, u nemogućnosti da se miče, u nemogućnosti da išta učini?" Ali zašto?" upitao je napokon satnik. "Zašto ovo učiniti? Ovo izgleda više od kazne. Vidio si što sedogodilo, Zayl. Pustio je vrisak koji je uzbunio one krilate zvijeri!""Da ... on je očiti dio neke metode upozorenja." Nekromant se okrenuo prema Ključu Sjeni. "Pitam se jeli to učinio zato što smo preblizu ovoga."

"To nema smisla! Mi bi bili posljednji koji bi htjeli dodirnuti kristal! Urehu također treba da bude namjestu ili to što smo postavili njegov par na vrhu Nymyra ne bi ništa značilo."Zayl je posegnuo za artefaktom kao da će ga pokupiti u isto vrijeme gledajući kako će čudovišni lik reagirati.I previše ljudske oči iznenada su se raširile gotovo zureći u drskog nekromanta. No, ovaj puta nikakavvrisak nije uzbunio stražare. možda zato što jb. vjš,e,.jjije bilo.................- .-,..................................Kad je Zayl povukao ruku, vidjeli su da su se oči stražara smirile, a onda ponovno sklopile. Usta suostala otvorena u po-lukriku."On ga doista čuva. Zanimljivo. Sjećam se da sam, kad si mu prišao, lagano promijenio položaj što medovelo otprilike toliko blizu kristalu koliko sam sada. Mora da je to bilo ono što je prouzročilo njegovureakciju.""Pa što da radimo sad?" upitao je Gorst.Kentril vrati svoju oštricu u korice. "Čini se da nemamo puno za raditi. Mogli bi se komotno vratiti.

Nema načina da saznamo koliko je Tsin uznapredovao sačarolijom."Zayl je pogledao u strop. "Ja još uvijek osjećam velike sile na djelu, no ti su u pravu. On bi mogao uskorozavršiti ... a, kao što si rekao, nama ovdje ne preostaje ništa vrijedno. Povući ćemo se u palaču imeđusobno ovo detaljnije raspraviti.""Stani malo!" viknula je lubanja Humbarta Wessela. "Ne možete ga ostaviti tako.""Sad, Humbarte -"No lubanja se nije dala utišati. "Jeste li vi dobri ljudi ili nekakve hulje za kakvog ste držali GregusaMazija? Satnice Du-mon, što bi učinio da jedan od tvojih drugova leži u zamci i teško krvari na bojnomepolju, a ti ga ne možeš povesti sa sobom? Bi li ga ostavio da neprijatelj učini s njim što mu je drago?""Ne, naravno da ne bih ..." Veteranskičasnik je točno razumio stoje neprirodni glas mislio. Nikad neostavljaš druga da ga neprijatelj muči. Ili mu dopustiš da se sam pobrine za sebe ili ti to obaviš za njegasvojim mačem. Kentril je bio prisiljen na takvo djelo više nego jednom i, iako nikad nije uživao u tome,znao je da čini svoju dužnost. "Ne ... Humbart je u pravu."

Ponovno izvukavši svoje oružje, prišao je začaranom Gregu-su Maziju i, s puno nespokoja, počeolupkati po torzu u potrazi za dovoljno mekim mjestom. Na nesreću, njegov prvi lov nije otkrio ništaosim stvrdnutih minerala. Čarolija je bila vrlo temeljita.

"Dopusti meni da to učinim, satnice. Mislim da će moja oštrica bolje poslužiti." Zayl je prišao sbjelokosnim bodežom, no Ken-tril je stao pred njega."Daj meni oružje, nekromantu. Ja znam gdje je najbolje udariti da bi se ubilo čovjeka brzo i uredno. Ovotreba obaviti kako treba."Poklonivši se vojnikovom iskustvu, magičar s plaštem preda bodež Kentrilu. Satnik je na trenproučavao runama urešenu oštricu, a onda ponovno posvetio svoju pažnju Gregusu Maziju.Kad je podigao bodež da udari, oči krečnjakom obloženog stražara iznenada se otvoriše usredotočivšise na Kentrila s takvom snagom daje borčeva ruka zadrhtala.On makinalno makne bodež lagano u stranu.

Oči su pratile bodež s osobitim zanimanjem.U tome trenutku i na tome mjestu, satnik Dumon je shvatio daje um čarobnjaka ostao netaknut. Ludilo

nije darovalo Gregusu Maziju kakav-takav bijeg od muke njegova postojanja.Samo nakratko, Kentril je oklijevao pitajući se postoji li možda neki način da oslobodi čovjeka, no ondasu oči koje su se nalazile ponad njegovih odgovorile na to pitanje moleći vojnika da učini što mora."Neka ti Nebesa pomognu", promrmljao je satnik.S molitvom na usnama, Kentril preciznošću stručnjaka zarije bodež u područje prsa.Niti jedna kap krvi ne iziđe iz rane. Umjesto toga, iz nje provali kratki lahor vrelog vjetra koji je imaomiris sumpora gotovo kao daje Kentril otvorio prolaz u neki vulkanski svijet duboko u planini. To jetoliko zapanjilo najamnika da je uzmakao jedan korak, povlačeći i oštricu dok je uzmicao.





[email protected]

72

Očekivao je još jedan paklenski krik kakav je doveo đavole u napad, no umjesto toga iz smrznutih ustasamo se začuo snažni uzdah. U tome kratkotrajnome uzdahu satnik je čuo više od same smrti. Čuo jeolakšanje Gregusa Mazija stoje napokon oslobođen svojeg strašnog zatvora. Oči su mu darovale skorozahvalan pogled prije nego su se zastaklile i. .zatvorite P.0 posljednji put,............_..,"Njegovo prokletstvo je svršeno", prošaptao je Zayl nakon nekog vremena. "Napustio je ovo užasnomjesto." Nekromant je nježno uzeo natrag bodež Kentrilu. "Predlažem da mi učinimo isto.""Počivaj u miru, Greguse", promrmljala je lubanja.

Pognutih glava, trojka obavi uspon kroz spilje u tišini. Pošli su u potragu za zlim čarobnjakom a našli subrata čovjeka u agoniji. Ništa što su pretpostavljali nije se pokazalo točnim, a to ih je mučilo sve,osobito Kentrila.Izašavši kroz okno kroz koje su i ušli u planinu, borci se raz-dvojiše od Zayla koji je savjetovao da ne bibilo mudro da se njih trojica vrate zajedno."Jaću provesti još neko vrijeme ovdje, a onda se vratiti u grad. Trebamo se ponovno sresti kasnije,satnice. Osjećam da obojica imamo pitanja na koje želimo odgovore."Kentril je klimnuo, a onda, s Gorstom u pratnji, krenuo natrag u palaču. Iako su uznemirujući događaji uspiljama ostali važan dio njegovih misli, Kentril nije mogao, dok se približavao obita-valištu lordaKhana, a da sve više ne misli o ishodu Tsinovog rada. Je li i to pošlo po zlu? Zar ništa neće krenuti onakokako je zamišljao?U prilog njegovim novim zlim slutnjama, on i Gorst otkrili su da su vrata - zapravo cijeli ulaz - potpunonenadzirani. Još gore, ušavši u drevno zdanje, oba su brzo otkrili da nikakav zvuk nije odjekivao

golemom palačom, skoro kao da je smrtna tišina napuštenih ruševina ponovno milila kraljevstvom.Kentril i div oprezno su se kretali niz zloguko praznu dvoranu, tražeći uzaludno neki trag života.Napokon su došli do masivnih vrata za odaje Juriša Khana. Kentril je pogledao svojega prijatelja, a ondaposegnuo ...Vrata su se sama otvorila otkrivajući gomilu obožavatelja kako kleče pred tronom na kojem se nalazilakraljevska stolica visokog lorda.Stolica je sada bila prazna ... jer je Juriš Khan stajao sred svoea stada nosežući svako malo da dotaknesvejednako stražara.seljaka ili dvorjana po potiljku, dajući im svoj blagoslov. Njemu uz bok, slijedila gaje Atanna, ushićenogizraza lica. Potpuna tišina ispunjavala je prostoriju, tišina strahopoštovanja i štovanja.Ipak, činilo se da se čak ni čudo oslobođenja njezina oca nije moglo mjeriti sa zadovoljstvom koje je Atanna pokazala kad je ugledala Kentrila na vratima. Istoga je trena dotakla ruku lorda Khanapokazujući na njega koji je stajao na ulazu.

"Kentrile Dumon!" stariji je monarh radosno uzviknuo. "Ti i tvoj dobri čovjek pristupite i sudjelujte uslavlju jer si sigurno i ti razlogom za ovaj slavni tren kao i moćničarobnjak!"Jednom je rukom pokazao na vrlo samozadovoljnog Quova Tsina. Vizjerei je stajao daleko na lijevojstrani podija, lijepo odjeven, a dvorjani, i muško i žensko, približavali su mu se da mu odaju poniznupočast. Tsin je uhvatio Kentrilov pogled i trijumfalno pogledao satnika. U tome pogledu nije bilo nititrunke poniznosti.Dok ga je Atanna požurivala, Kentril je koračao prema kraljevskome paru. Gomila koja je klečalauzmicala je s isto onoliko poštovanja koliko su pokazivali svojemu gospodaru. Nikada u svojemu životuKentril nije bio toliko zaprepašten jednostavnom činjenicom da ga drugi toliko časte. Prisjetio se svegašto mu je Juriš Khan ponudio i po prvi puta doista i povjerovao da bi se to moglo dogoditi bezproblema."Moj dobri Kentrile!" Lord Khan ga je snažno, drugarski zagrlio jednom rukom dok je drugom privukaosvoju k ćerku. "Ovo je dan radosti isto onoliko velike kao kada mije arkandeo po prvi puta predstavio

nadu u spasenje. Uistinu, ponovno rođ

enje Ureha kao zrake svjetla u svijetu je na dohvat ruke.""Ja sam vrlo sretan zbog tebe, lorde moj."Vremešno ali plemenito lice poprimi zbunjeni izraz. "Kako sam samo siguran u to. Ali gledaj! Ovdje jejoš netko tko žuđa da izrazi našu zahvalnost i kadar je to učiniti daleko bolje nego ja. Ispričaj me molimte, sine moj, moram se pokazati ljudima izvan zidova palače. Oni moraju znati daje kraj našeg velikogprokletstva na dohvat mk.sJ'1Naoružani stražari požurili su da stanu uz bok svojemu gospodaru. Okupljeno mnoštvo podiže se kaojedan iza lorda Khana prateći ga dok je ovaj po prvi puta izlazio iz dvorane. Atanna je odvela Kentrila ustranu tako da ih ne povuče ljudska poplava. Gorst je, cereći se, pustio par na miru. Div je pravio put kroz gomilu prema Quov Tsinu.





[email protected]

73

"Sve moje nade", uzdahnula je. "Svi moji snovi ... napokon su se ostvarili, Kentrile ... a nema se komezahvaliti za to osim tebi, Kentrile!""Mislim da malo možeš zahvaliti i Tsinu. On je na posljetku taj koji je prekinuo tu kletvu na tvojemuocu." Atanna nije htjela ni čuti njegov prosvjed. "Meštar Vizjerei je omogućio mehaniku slobode mojega oca,noja znam da si ga ti požurivao, ti si isposlovao da nagovori mojega oca što će nam odgovarati najbolje ida će nam i samima najbolje biti ako ne budemo ponovno tražili puta u Nebesa." Ona se nagnula i

poljubila ga. "Moja hvala ide za sve to.""Meni je drago daje sve pošlo po dobru.""Jest, no cijelo vrijeme dok sam radila s njima, nisam si mogla pomoći a da ne mislim na tebe ... tolikosam mislila na tebe da sam se nekoliko puta uplašila da bih mogla pokvariti čaroliju!" Njezine su očinamignule dok gaje promatrala. "Mnogo je bolje vidjeti te pred sobom nego samo u mašti!" Nakratko senamršti stoje iskrivilo njezine sjajne crte lica. " Ali, Kentrile, ti si prašnjav i obraz ti je krvav! Što ti sedogodilo?"U cijelom tom uzbuđenju on bijaše zaboravio na svoj izgled. Kentril još nije bio odlučio što će reći oGregusu Maziju, pa je na kraju mogao samo odgovoriti: "Kao vojnik, navikao sam na vježbu. Išao samvan trčati, a onda sam se malo penjao." Slegnuo je ramenima. "Jednom sam izgubio uporište i otklizaose nekoliko metara.""Kako strašno! Ne smiješ dopustiti da se to ponovi. Ja to neću dopustiti. Neću te izgubiti sada!"Iako gaje njezina reakcija natjerala da požali stoje izrekao laž, Kentril nije promijenio svoju priču. "Žao

mi je što te dovodim u brigu."No njezino rasploženje već se počelo popravljati. "Nema veze. Upravo sam se sjetila da moraš poći zamnom na veliki balkon. Još nisi bio tamo. Tamo je otišao otac.""Onda ne bi trebali smetati -""Ne! Ti moraš biti tamo!" Povukla gaje u smjeru u kojem su otišli Juriš Khan i njegov dvor.Zbog svojeg povišenog položaja, palača Urehovog vladara imala je, naravno, mnogo balkona, no nitijedan nije bio tako prostran kao onaj veličanstveni na kojemu su našli Atanninoga oca. Kentril jeprocjenjivao daje bio dovoljno širok da primi više od sto ljudi. Sa svojim sjajnim bijelim mramornimpodom i stilski ukrašenom kamenom ogradom, vjerojatno je služio i kao mjesto gdje su se sakupljaligosti tijekom državničkih poslova. Mogao je čak to i zamisliti kako je bilo u vrijeme vrhunca Urehovemoći. Služio je kao mjesto za elegantne večere na otvorenom.No, u ovome je trenutku imao za važniju svrhu. Na satniko-vo iznenađenje, lord Khan nije bio okrenut prema svojim dvorja-nima nego se nagnuo naprijed preko ograde obraćajući se glasno gradu dolje.

I očito su ga mogli čuti dobro unatoč daljini jer su se na pojedinu njegovu primjedbu uzdigli klicaji,klicaji koji su potrajali neko vrijeme.Šest stražara stajalo je u stavu mirno pored bijelo odjevenog lika. Svaki je držao baklju stoje nekako,satnik je pretpostavljao, omogućavalo gradu da vidi svojega gospodara. Još je pola tuceta vojnikastražarilo osiguravajući da nitko ne pokuša nešto glupo, kao naprimjer, povući Juriša Khana prekoruba. Kentril je mislio da je ta mjera opreza nepotrebna. Očito su svi, kako oni u blizini tako i oni dolje,obožavali svojega starijega vođu."Ovdje je Harkin Khan održao govor o Svecima", rekla mu je Atanna. "Ovdje je moj djed, Zular Khanoženio moju baku ipredstavio je narodu. Ovdje je moj otac izgovorio riječi arkandela da svi čuju.""Kako ga uopće mogu svi čuti čak odavde? Ili uopće vidjeti?""Hodi, pogledaj!"Kentril nije imao namjeru postati dijelom događaja, no Atanna se pokazala prilično odlučnom. Povukla

gaje naprijed, ali daleko udesno od mjesta gdje je lord Khan i dalje govorio. Kad su stigli do ograde,Kentril je primijetio par sjajnih metalnih kugli sa zaobljenim otvorima koji su bili upereni dolje usmjeru mase."Što je to?"Žena sa skrletnim kovrčama pokaže na isti takav par s lijeve strane njenoga oca. "One pojačavaju iusmjeravaju glas onoga koji govori s mjesta gdje otac stoji. U isto vrijeme, narod dolje može vidjeti inekoliko puta uvećanu sliku. Sve je to vrlo staro i magija koja je upotrebljena da se napravi jeizgubljena, no ipak sve funkcionira.""Nevjerojatno!" rekao je Kentril osjećajući daje ta riječ prilično neodgovarajuća, no nije se mogao sjetitineke jače.





[email protected]

74

Iznenada postavivši mu prst na usne, Atanna prošapće: "Tiho! Htjet ćeš ovo čuti."Isprva, sve što je satnik Dumon čuo bilo je još obećanja o budućnosti koje je Juriš Khan obznanjivaosvojemu stadu. Govorio je o svršetku Urehovih kušnji, o tome kako će ponovno sunce doticati njihovomeso a da ga pritom ne spali. Govorio je o novoj ulozi koje će Svjetlo među Svjetlima imati u svijetu,vodeći ga prema dobru i miru ... A onda je počeo govoriti o Kentrilu.Veteranski je najamnik zatresao glavom nadajući se da će njegov domaćin stati. No, Khan je nadugačko

govorio o satniko-voj ulozi - većina o njegovoj ulozi bila je, koliko se Kentril mogao sjetiti, pretjerivanje.Prema onome kako gaje Urehov vladar opisivao, Kentril je bio izvanredan paladin, branitelj slabih iizazivač zla gdje god se ono pritajilo. Narod je počeo glasno klicati .........svaki.ĐUta kad Jbilord.Khan,izgovorio njegovo ime. a nekoliko,njih na balkonu iskrivili su glave da vide tog pravednog odličnika. A onda, na njegov još veći užas, Atannin otac mahnuo je Kentrilu da mu se pridruži.On bi odbio, no Atanna mu nije dala izbora i odvela gaje do mjesta gdje je Juriš Khan čekao.Blagonakloni lord ponovno je položio jednu ruku na borčevo rame, a druguje pružio prema svojojpublici u gradu."Kentril Dumon od Westmarcha, slobodni časnik, iskusni zapovjednik ... junak Ureha." Još klicanja."Ubrzo će preuzeti svoju novu dolamu ... generala branitelja ovoga svetoga kraljevstva!"Ovo je polučilo još klicanja i k tome zanosan aplauz od strane dvorjana. Kentril se samo želio stopiti spozadinom, no budući daje Atanna bila čvrsto priljubljena uz njega s druge strane, nije se mogao micati.

"General Kentril Dumon!" zazvao je Khan. "Zapovjednik kraljevstva, Zaštitnik zemlje, Princ Krvil"Monarh se očinski nasmiješio Kentrilu. "I uskoro... nadam se... član moje vlastite kuće!"Poklici su eruptirali s takvom gorljivošću da se činilo da će se Nymyr srušiti od silnih vibracija. Kentrilje nekoliko trenutaka ostao zbunjen glede značenja onog posljednjeg, no tada je Juriš Khan položionajamnikove ruke na Atannu i oboje pogledao s mnogo naklonosti.Tek je onda satnik shvatio daje njegov domaćin upravo njima dvoma dao blagoslov da se vjenčaju. Atanna gaje poljubila. Još uvijek zbunjen, krenuo je za njom s balkona, nesiguran još je li to sve bilo san.Istina, nada ga bijaše ispunila, ali isto tako i nesigurnost. Je li se on zaista usuđivao uzeti sve što je Urehponudio? General, princ i kraljevski zet?"Moram se vratiti ocu", brzo je prošaptala Atanna. "Vidimo se uskoro." Poljubila gaje a onda, uputivšimu dug pogled, požuri nazad na grandiozni balkon."Pa", reče glas pored njegova uha. "Moje najiskrenije čestitke satnice horu reći — moi lnrHe"..........................__.,i;jltl,...„................

Kentril se okrene i ugleda Zayla da izlazi iz sjenovitog kuta. Nekromant je klimnuo, a ona pogledaomimo njega. "Kakav prizor.""Ja nisam tražio ništa od -"" Ali je ugodno to primiti, zar ne? Na posljetku, osjećaji veličanstvene Atanne mora da unose ushit utvoje srce."Nesiguran da li se lik u plastu šali s njim, Kentril se namrgodi. "Što hoćeš?""Samo da te pitam kakvima ste zatekli stvari kad ste ušli. Postao sam znatiželjan, moram priznati, iodlučio se vratiti u palaču ranije nego sam rekao. Na moje iznenađenje na ulazu nije bilo stražara niljudi u hodnicima. Čuo sam zvuk iz ovoga smjera i stigao sam upravo na vrijeme da čujem kako teimenuju prijestolonasljednikom.""Ja nisam prijestolonasljednik." Satnik je odvratio. "Bit ću kraljevski zet ako je oženim, a ne -" Kentril jeoklijevao. U nekim zemljama oni koji se ožene princezama odnosno vladarevim k ćerima postaju vladarikad se kruna preda sljedniku. Je li ga Juriš Khan upravo učinio budućim vladarom Ureha?

Zayl je pogledao Kentrilov upitni izraz lica i, uz nagovještaj smješka, odgovorio: "Ne, ne znam kakosukcesijska linija ide u Urehu. Možda si u pravu ... a možda i nisi. A sad, hodi! Vjerojatno imamo samonekoliko trenutaka vremena prije nego se ona vrati da se poštara da se prikladno odjeneš za svoje noveuloge.""Što želiš znati?""Jesi li rekao išta o Gregusu Maziju?"Satnik Dumon se osjeti uvrijeđenim. "Ja držim svoju riječ.""I ja sam tako mislio, ali morao sam pitati." Nekromantove oči suziše se u uske proreze. "Opisi minajbolje što možeš što ti se dogodilo otkako si ušao." Kad mu je Kentril sve ispričao što je detaljnijemogao, Zayl se namršti. "Zanimljiv prikaz, ali ne previše informativan."





[email protected]

75

"Što si očekivao da ću reći?""Ne znam ... samo da sam osjećao da bi nešto trebalo dati povoda našoj sljedećoj akciji." Nekromant uzdahne. "Vratit ću seu svoje odaje i porazmisliti o tome. Ako se sjetiš nekog važnog detalja, molim te, dođi mi smjesta."Iako je vrlo sumnjao daje zaboravio išta što bi bilo vrijedno, Kentril je obećao Zaylu da će učiniti onakokako je magičar želio. Kad je Zayl otišao, Kentril se iznenada ponovno sjeti svojeg trenutnog stanjashvaćajući daje stajao među plemićima i pred narodom Ureha odjeven u prljavu, istrošenu odjeću. Iako

je već bilo prekasno da ispravi tu situaciju, mogao bi pokazati svoju bolju sliku kad ga sljedeći put vide,osobito Atanna i Juriš Khan. Sada je sigurno bilo vrijeme da odjene sve čanu paradnu odoru koju jenosio na privatnoj večeri. U najmanju ruku, služit će mu dok ne pribavi prikladniju odjeću.Krenuo je prema svojim odajama i u hodniku sreo Gorsta i Tsina. Vizjerei sečinio prilično uznemirenimnečim što je div govorio, a kad je primijetio Kentrila, pogledao ga je kao da je satnik upravo spalioUrehovo blago magijskih tomova.Nelagodan osjećaj strujao je Kentrilom, a Gorstov pogled preko ramena samo je ojačao tu nelagodu.Požurio je korak nadajući se daje krivo rastumačio njihova lica."Rekao sam mu", kazao je Gorst svojem zapovjedniku. "Morao sam.""Tako ti sedmookog demona Septumosa, satnice Dumon! Što si to mislio? Zašto ja nisam bioobaviješten? Je li sve što ovaj kreten kaže o spiljama i Gregusu Maziju istina? Teško mi je povjerovati -"" Ako ti je Gorst rekao, onda je istina", odgovorio je Kentril presjekavšičarobnjakovu tiradu. Nije imaovremena slušajući ga. Što je to najamnik mislio? Gorst je obično imao smirenu glavu. Zašto je uključio

Tsina a da prije toga nije porazgovarao s njim?Vizjerei zatrese glavom u nevjerici. "Ja sam trebao biti dolje! Gregus Mazi! On bi toliko puno stvarimogao objasniti!""Nije bilo puno toga što bi on mogao objasniti." Kentril je pogledao Gorsta koji nije izgledao nimalopostiđen. "Rekao si mu kako smo našli Mazija, je li?"Gorst je klimnuo. "Sve. Morao sam, nakon onoga stoje meštar Tsin rekao."" A što si to rekao, Tsine?"Približivši se,čarobnjak odjeven u plašt promrmlja: "Ja još uvijek ne znam ima li ovaj snagator pravo,ali -""Što si to rekao, Tsine, da se Gorst raspričao?"Po prvi puta je Vizjereiju postalo nelagodno pred njim. "Jedna stvar koja ovoga ovdje činipodnošljivi)im od vas ostalih je njegovo pravilno uvažavanje magijskih stvari. Zbog toga sam podnosionjegova pitanja o poslu vezanom za moju veliku čaroliju. Želio je čuti o teškoći i kako sam je nadvladao.

Također je -" Tsin je prestao kad se Kentril primakao bliže i položio ruku na dršku svojega mača."Dolazim do toga! Rekao sam Gorstu o oblicima vradžbina koje sam stvorio kako bih poništio mudreveze prokletstva i kako je sve teklo onako glatko kako sam i mislio da hoće."Satnik Dumon je mislio da će, ako ovo blebetanje ubrzo ne prestane, unatoč posljedicama pokušatizadaviti magičara. "Sve je prošlo dobro. To si očekivao. Niti jedna teškoća. Pretpostavljao sam -""Onda si pretpostavljao krivo, kretenu", prasnuo je bradati lik. "U jednome trenutku sam se pobojao daće se sav moj teški trud svesti na ništicu, kad je nešto izvan moje kontrole gotovo uništilo pomnopripremljeno umjetničko djelo!" Quov Tsin je udario štapom o pod. "Očekivao sam probleme samo oddjevojke. Ona vješto rukuje moćima, ali je daleko previše zanesena sanjarenjima ..." Pri ovome se jakonamrgodio na Kentrila, stoje očito nagovještavalo da je satnik bio uzrokom tih rastresenosti. "No,nisam očekivao da netko tako iskusan i obučen kao naš domaćin skoro sve pretvori u katastrofu!""Što je učinio?" upitao je Kentril iznenada, više ne toliko zabrinut o tako profanim stvarima kao što suparadne odore i vjenčanja s k ćerkama lordova.

Tsin je frknuo. "Kao šegrt prve godine, učinio je nešto nezamislivo! Bili smo došli do praga, do to

čke ukojoj nije smjelo biti ni najmanje pogreške. Djevojka je uz moju pomoć jzvlačila zajedjjp

prave sile dok sam ja, vodeći ih riječima i gestama, radio da obr-nem onu koja je pretvorila meso, drvo ikamen u jedno. Da se radilo o nečemu više od samo nogu, složenost bi bila možda preteška čak i zamene no, nasreću, to nije bio slučaj. Ja -""Tsine -""U redu, u redu! Pomaknuo se, kretenu! Juriš Khan, čiji je zadatak bio da usredotoči svoje moći, svojuunutrašnju volju tako da potpomogne promjene strukture čarolije na njegovome vlastitome tijelu,pomaknuo se\"





[email protected]

76

Vizjerei se odmakao unazad, kao da je ono što je rekao sve objašnjavalo. No, Kentril je znao da morabiti još. Gorst nije pretjerano reagirao."Nije se samo pomakao", ubacio se div koji je sada bio nestrpljiv zbog čarobnjaka kao i satnik. "Tsinkaže daje gotovo poskočio, Kentrile! Poskočio kao daje netko zapalio vatru pod njim. A kako Tsin toopisuje, ja bih rekao da se to dogodilo upravo u ono vrijeme kad si ti probio bodežom prsa GregusaMazija.""orstov uznemirujući nagovještaj pratio je satnika Dumona dugo nakon što su se njih trojica razdvojila.

Kentril još nije znao što da čini sa spoznajom da je Juriš Khan reagirao na Mazijevu smrt, no implikacijenisu slutile na dobro. Ni to što Tsin nije bio kadar ponuditi neku drugu zamisao koja bi zadovoljavajućeobjasnila reakciju, nije bilo dobro.Unatoč tome, Vizjerei nije potpuno prihvatio Gorstovu zabrinutost da njihov domaćin skriva neke tajneod njih, a isto tako ni Kentril. Ipak, satnik je morao priznati daje golemi dio njegovog protivljenja imaoveze s počastima koje mu je lord Khan podario, osobito nadolazeće vjenčanje s njegovom k ćeri. Što setiče Quova Tsina, njegovi su razlozi za protivljenje bili još očitiji. Golema zbirka Urehove magijskebiblioteke ležala mu je otvorena sve dok je bio u dobroj milosti starog vođe.Spavanje je bilo Kentrilu od slabe koristi jer su čak i njegovi snovi poprimili zabrinjavajući tijek. Idoista, s dobrodošlicom je dočekao neočekivano kucanje na vratima njegovih odaja, jer je buka otjeralanjegov san u kojem je Juriš Khan bio maskirani Gre-gus Mazi, a Atanna dragovoljna ljubavnicamaskiranog nitkova.Iako se nadao da će na vratima biti Khanova prekrasna k ći, satnik Dumon našao se pred prilično

zamišljenim Albordom. Kentril se prvo pobojao da su još neki ljudi nestali, no mladi je najamnik brzoizbrisao taj strah. Na nesreću, umjesto njega izbio je jedan koji je, na neki način, uznemirio njegovogzapovjednika još i više."Satnice, šestorica žele otići.""Nitko ne ide u grad dok ja ne kažem." Albord zatrese glavom. "Satnice ... oni žele otići iz Ure ha.Ovaj puta Kentril nije mogao smisliti dobar razlog da ih zadrži. Ponudio im je život ovdje, no oni su sejedino željeli vratiti u Zapadna Kraljevstva. Da nije bilo njegovog oklijevanja, dosad bi već imali i svojenagrade."U redu, dajte mi nekoliko dana a ja ću se postarati da naš domaćin ispuni -"Sada je Albordu bilo još neugodnije. "Satnice, Jodas i Orlif već su razgovarali s njim."Kentril je gotovo zgrabio bjelokosom najamniku vrat, no odupro se impulsu prije nego je iznevjeriosamoga sebe. "Kada? Kad su to učinili?"

"Nedavno. Ja sam to saznao tek kad su mi sami rekli. Rekli su da su kazali njegovom gospodstvu damoraju ići i bi li im on još dodijelio onoga što im je obećao.""I Khan je rekao da bi?""Prema njima svakog je zagrlio kao brata i obećao da će svaki muškarac dobiti punu vreću!"U Kentrilovom umu nije bilo sumnje da je očinski vladar učinio upravo to. Bio je to još jedan primjermilostivosti koji je vezu između svetačkog monarha i misterioznog Mazija činio teško shvatljivom.Satnik se oslonio o obližnju stolicu pokušavajući organizirati svoje misli. Stoje doduše mogao učinitiosim prihvatiti njihov odlazak onako mudro i ljubazno kao što je to učinio Khan? Na posljetku, sada sumogli činiti što im je drago. Njihov ugovor s Tsinom završio je odavno."Ne mogu reći da ih krivim", napokon je odgovorio. "I sigurnoće biti sigurniji izvan Ureha, baremzasad. Pa, koliko još ima do vašeg odlaska?""Oni žele otići kad sljedeći puta dan svane iza Nymyra, satnice. Rekao bih daje to praktički sutra." Albord se uspravi. "Ja ne idem s njima, gospodine."

"Ne ideš?"Lice seoskog momka se ozari. "Satnice, puno sam razmišljao o tome nakon što sam zadnji putaspomenuo odlazak. Služeći pod . naučio sam deset outa više neeo što bihikada naučio u svojem selu. Imam obitelj tamo kao što svatko ima negdje, no oni znaju da se moždaneću vratiti dugo vremena, ako se uopće i vratim. Sve u svemu, volio bih još ostati." Nacerio se. "Naposljetku, mogu uvijek otići doma i reći da sam služio princu!"Te riječi donesoše Kentrilu malo olakšanja. "Siguran si da ne želiš ići s njima?""Moj se razum odlučio ostati ovaj put, sire.""U redu. Postarat ću se da se oni otprave kako treba. Dobro su radili ... svi ste vi dobro radili."





[email protected]

77

Cerek usporediv sa svakim Gorstovim raširi se Albordovim mladim licem. "Cijenim to, satnice - lordemoj. I bit će mi drago da budem dobrovoljni njihov pratilac do vanjskih vrata kraljevstva."Taj se zadatak činio jednostavnim i dovoljno sigurnim čak i uz još nerazjašnjene nestanke tri čovjeka.Kentril je još uvijek sumnjao da je, poput njega, svaki bio namamljen u napuštena podru čja, a ondaproboden nožem. Postojali su izgledi da njihova tijela nikad neće biti nađena. Ipak, dok se god Albordbude držao otvorenog prostora, gdje ga ljudi mogu vidjeti, bit će na sigurnom."Bit će mi drago omogućiti ti to zadovoljstvo, momče ... i hvala na odanosti."

Okretno salutirajući svojem zapovjedniku, Albord ode. Kentril je ostao zuriti u svoj krevet, no mislimunisu napuštale njegove ljude. Nije si mogao pomoći a da se ne upita nije li se koji od nestale trojkemogao spasiti da je dopustio da ljudi odu ranije. Umrijeti na bojnome polju jedna je stvar za najamnika,no završiti u uličici s nožem u kičmi je nešto sasvim drugo. Što se toga tiče, Kentril zapravo nije znaojesu li ljudi ubijeni. Bilo je moguće da su još živi kao zatvorenici ili -Zatvorenici?Satnik Dumon se uspravi. Znao je jedan način kako se uvjeriti ...Kentril je pronašao nekromanta u jednoj od soba koja se nalazila podalje od ostalih. Bio je to, kako sepokazalo, Zavlov poseban zahtjev. Magičar nije odgovorio na njegovo tiho kucanje, no borac je zbognečega bio siguran da će Zayla naći unutra. Kentril je ponovno pokucao, ovaj puta tiho zovući čovjekaimenom."Uđi", začuo je šuplji glas koji je nedvojbeno pripadao Hum-bartu Wesselu.Ušuljavši se unutra, Kentril je otkrio da nekromant sjedi na podu prekriženih nogu, s rukama na

koljenima i očima uprtima u bjelokosni bodež koji je, obješen, visio u zraku pred njim. Zavlov širokiplašt ležao je na krevetu. Lubanja je bila položena na mali drveni stol sa strane tako da bude okrenutaprema vratima."Zdravo, momče!" veselo gaje pozdravila. "On ovo, ako može,čini dva do tri puta na dan. Um potpunonestane iz ovoga svijeta ...""Koliko dugo ostane ovako?" prošaptao je satnik.Nekromantova lijeva ruka iznenada se pomakne. U isto vrijeme, bodež je pao na pod, no ruka gajeuhvatila. / "Koliko god treba", odgovorio je Zayl brzo ispravljajući noge / i hitro se uspravivši ujednom pokretu.Lubanja se zahihota. "No, za svaki slučaj, ostavlja mene uperenog u vrata. Ako tkogod uđe, ja damuzbunu."Zayl počasti Humbarta mračnim pogledom. " A ja još uvijek čekam daje čujem.""Pa to je samo tvoj dobar drug Kentril Dumon, dečko! Odmah sam prepoznao njegov glas."

"Premda ja nemam ništa protiv tebe satnice, ono što Hum-bart ne shvaća jest da si ti možda mogao bitiu pratnji ... ili da možda uopće nisi morao biti ti. Postoje iluzijske čini koje bi mogle zavarati gotovosvakoga, čak i mrtvoga s previše samopouzdanja." Vitki, blijedi čovjek uzme svoj plašt. "Što bih mogaoučiniti za tebe?""Došao sam jer ...jer mi je pala na um jedna zamisao koja je utemeljena na tvojim iskustvima."" A to bi se odnosilo na - ?" .Satnik otkrije daje njegov pogled odlutao na lubanju. "Trojica mojih ljudi nisu se vratila iz grada. Ostali,usput budi rečeno, planiraju otići s dolaskom dana. No, prije nego se to dogodi, možda ću ih trebati zaplan spašavanja."Sada je pridobio Zaylovu pažnju. "Spašavanje? Imaš razloga vjerovati da oni koji nedostaju još uvijek žive?""Tu ti upadaš. Iznenada sam se sjetio da je razlog tvog ranijeg neuspjeha imao veze s time što je GregusMazi zapravo još bio živ. Onda si upotrijebio drugučaroliju da lociraš gdje se otprilike nalazi -"

"I ti želiš da pokušam učiniti isto za one koji se nalaze pod tvojim zapovjedništvom, a sada suizgubljeni." Nekromant se namršti na tu zamisao. "Ne vidim razloga zašto to ne bi djelovalo - i možda

još malo osvijetli ovu zasjenjenu zemlju. Da, satnice, bit će mi drago pokušati.""Kada možeš početi?"Zayl je posegnuo za lubanjom i položio je u vrećicu skrivenu njegovim plaštem. "Ne mogu učiniti ništadok ne nađemo neki osobni predmet ili, još bolje, kosu ili nokat svakoga od njih. Bi li bilo razborito uovo doba posjetiti odaje koje su koristili?"Sumnjajući da bi itko doveo u pitanje što satnik družine želi pregledati stvari nestalih ljudi radi nekogtraga glede njihova nestanka, Kentril spremno klimne glavom.Činilo se daje to sve što nekromant treba. S pokretom ruke pokazao je satniku da ga povede.





[email protected]

78

U toj vrlo rijetkoj prilici za najamnika, ljubaznost njihovog domaćina omogućila je svakom čovjekuunajmljene družine da ima vlastite sobe. Neki, poput Kentrila, bijahu toliko sviknuti na skučene odajeili na spavanje bez ikakvog krova nad glavom, da su jedva koristili išta drugo osim kreveta. Ostali su, umeđuvremenu, iskoristili situaciju do te mjere daje ono nekoliko predmeta što su imali ležalorazbacano posvuda. Kentril je bio siguran da će naći nešto korisno u sobama sve trojice.Stoga je bilo još više zapanjujuće kada, po ulasku u prve odaje, iaašli ni traga stanovanju.Si

Kad je Kentril po prvi puta stupio u svoje odaje, nije bio kadar zamisliti da je itko u njih prije ušao. Odsvilenastih, zlatom prošivenih zastora do širokog, baršunastog baldahina, sve je izgledalo potpunonovo. Okvir kreveta i elegantni namještaj bili su minuciozno istesani od najbolje hrastovine, a ondaobojeni u bogatu, tamnu, crvenkasto smeđu boju. Satnik se nije mogao prisjetiti da je tu vrstu drvetaikada negdje vidio u istočnom Kehjistanu. Osim kreveta, glavna je soba u njegovim odajama imalačvrsti ormarić s brončanim ručkama, četiri stolice i dva stola - široki koji je vjerojatno služio zaobjedovanje i njegov manji blizanac pored vratiju. Filigranom ukrašeni zidovi također su bili naglašeninizom malih ali detaljnih tapiserija koje su, činilo se, prikazivale ranu povijest Ureha.Osim glavne sobe, manja od dvije skučenije komore bila je stanaru mjesto za osobne potrebe,uključujući i rijetko viđen vodovod koji je bio pravi znak bogatstva kojim su upravljali lord Khan injegovi prethodnici. Preostala soba bila je s par kožnatih fotelja, malim ali ne i manje elegantnimstolićem i policom punom knjiga. Iz čiste radoznalosti, satnik Dumon prebirao je po zbirci u svojimodajama, no znao je da većina njegovih ljudi ne može čak niti dešifrirati slova, a kamoli čitati.

Brekovu su sobu odabrali prvu ijedan kratki pogled naveo je satnika na brzi zaključak da ju je netkopospremio nakon najamnikova nestanka. Brek baš i nije bio najorganiziraniji borac a zasigurno nejedan od čistijih. Trebalo je tu biti hrane, praznih boca i svega ostalog uokolo.Čak je i ratnikov ruksak,koji bi on ostavio u palači tijekom izleta u grad, nestao."Ovo je vrlo nezgodno", tiho je napomenuo Zayl.Brza potraga sobama ostale dvojice donijela je iste uznemirujuće rezultate. Sve je bilo uređeno kao da unjima nikad nisu bili okorjeli najamnici.Čak se ni Kentril, koji je svoje odaje držao čišćima od većine izsvoje branše, nije mogao mjeriti s ovom čistoćom.Potražio je Gorsta i našao ga kako se karta s Albordom i dvojicom drugih ljudi. Borci su ustali kad je onušao u divove odaje, no Kentril im je brzo izdao otpust."Tko je bio u Brekovim odajama? Zna li netko?" Kad su svačetvorica zatresli glavama, on seusredotočio na Alborda čije su se odaje nalazile pored onih nestalog čovjeka. "Nisi čuo ništa kroz zid?""Ne otkako je sam Brek zadnji puta bio tamo ..."

Dopustivši im da se nastave igru, satnik Dumon vrati se nekro-mantu. Kentrilu nije bilo drago vidjeti daje inače smireni Zayl izgledao prilično iznerviran njihovim otkrićem."Palača ima mnogo slugu", rekao je ozbiljno potonji. "Kreću se u tišini i s hitrošću koja je dostojna mojebraće, no vrlo je moguće da su uklonili stvari zbog nekih domarskih razloga.""Ili se nisu nadali da će se momci vratiti", pripomenuo je Humbart iz vrećice.Kentril se osjećao poraženim ... i čak još tjeskobnijim nego ranije. "Znači, onda ništa ne možeš učiniti?"Držeći bodež, Zayl je tiho nešto promrmljao. Začarana oštrica jarko se zasjajila. Nekromant je držaobodež pred sobom dopuštajući da mili po sobi."Što kaniš?""Pokušavam vidjeti je li zaostao ikakav koristan trag. Neka dlačica skrivena pod stolicom, komadić odjeće kojeg je slučajno prekrila deka ..." No, nije stigao pravo ni objasniti kad je spustio oštricu sblagim gnušanjem. "Nema ničeg što mogu naći na ovome mjestu. Žao mije, satnice.""Možda bi mogli -"

Prije nego je Kentril stigao završiti, vrata se širom otvore i pojavi se Atanna. "Pa, tu si!"Jurnula je prema borcu kao da Zayl ne postoji. Kentril prihvati njezin hitri poljubac, a onda otkrije da gaona izvodi iz sobe."I ponovno si se presvukao u tu užasnu, staru odje ću!" Podarila gaje jednim ts-ts što je zvučalo višenalik majci nego poželjnojčarobnici u koju je zurio. "Moraš se obući prije nego bude prekasno! Otac nas već očekuje tamo!""Gdje?" Kentril se nije mogao sjetiti ničega zbog čega bi trebalo hitati."Pa, na formalno predstavljanje dvoru, naravno. Moraš biti svima poznat prije nego službeno preuzmešuloge koje ti je otac obećao. Inače neće biti dobar način preuzimanja."





[email protected]

79

"Ali -" Unatoč svojim nesigurnostima, unatoč gomilajućim pitanjima koja su se ticala lorda Khana,satnik Dumon našao se ponovno bez obrane protiv draži princeze s grimiznim kovrčama. Atanna jedošla odjevena u bijelozelenu halju koja je savršeno prijanjala njezinome dobro oblikovanome stasu iskrojena, kao što se to činilo sa svime što je nosila, da ga potpuno općini."Sad, ne smiješ se buniti", odvratila je vodeći ga u njegove odaje. "Sačekat ću te, no moraš se požuriti!Ovo je vrlo važno za tvoju budućnost ovdje, Kentrile", njezine oči su sjajile poput dragulja, "kao i zanašu."

Njegova posljednja obrana padne na taj argument. Daleko odoše sve brige glede tajni Gregusa Mazija,glede svih izlika Juriša Khana ... kao i svaka sumnja da će zauvijek biti Atannin rob.Unatoč nekom laganom zabavljanju gledajući kako je dobri satnik postao potpuno izgubljen uprisutnosti veličanstvene k ćeri Juriša Khana, Zayl se brinuo za čovjeka. Kentril Dumon sigurno semorao osjećati zarobljenim između povjerenja i izdaje, ljubavi i laži. Bez obuke u izražavanju i kontroliemocija kakvu su imali sljedbenici Rathme, najamnik je riskirao da učini fatalni krivi korak. Zayl senadao da se to neće dogoditi jer je znao daje satnik njegov najbolji saveznik. Divu Gorstu se moglovjerovati, da, ali nedostajale su mu neke borbene vještine Kentrila Dumona. A što se tiče Quova Tsina,ako se Vizjerei pokaže onakvim kakvim je Zayl mislio da jest, onda su svi oni osuđeni na propast. Ali na kakvu propast? Ključ, pretpostavljao je, ima neke veze s trojicom nestalih ljudi. Sve više jenekromant bio nepovjerljiv prema ideji da su jednostavno nestali pod rukom običnih uličnihmangupa. Ne, osjećao je da tu mora biti nešto mračnije, nešto zlokobnij e.Provjera soba ostale dvojice najamnika ustanovila je isti nedostatak tragova. Zayl je razmišljao o tome

da začara nekog od slugu, ne bi li otkrio što se desilo sa stvarima ljudi, no time ne samo da bi vjerojatnoprivukao oprezno oko njihova domaćina, nego također nije mogao niti naći ikog od posluge. Kao što jenekromant rekao satniku Dumonu, oni se zaista kreću kao da su ih ljudi Zaylova kova obučavali, a to jebilo neobično za livrirane sluge. Ipak, bio je to još jedan zbrkani dio slagalice čiju sliku tek treba vidjeti."Jedna dlaka, jedan nokat", promrmljao je kad je završio svoju drugu potragu po zadnjim odajama."Nije previše za tražiti, ali je očito previše za nadati se."Jedno jedino vlakno, jedna vlas, i on bi mogao postupiti kao u skloništu Gregusa Mazija. Zayl nije volioda ga ometaju takve sitne stvari. Sigurno sile tražeći da održe smrtni svijet u ravnoteži nisu željele daima takove frustracije. Zayl je samo želio da ima -Nekromant se ukoči kad je odlagao bodež. Njegov um iznenada je buknuo kad je shvatio da je ignoriraootvoreni mu put cijelo vrijeme. Satnik Dumon bio je to čak i spomenuo, no, usredotočen na pravi razlogzbog kojega mu je najamničkičasnik došao, Zayl je to izgubio iz vida. Mogući odgovor na sva njihovapitanja vrištao je da ga se čuje, a magičar je bio bezbrižno gluh za

nj-Kad je Zayl po prvi puta iskao sjenku Gregusa Mazija, potonji nije bio mrtav.No sada je čarobnjak bio mrtav ... samilosno umoren od strane najamnika nakon što su otkrili njegovužasni položaj."Ja sam budala!" izustio je."Tražiš li potvrdu?" javio se Humbartov glas.On je pogledao u vrećicu. "Gregus Mazi je mrtav!""Da, i to nije stvar za veseliti se, čuješ li me, momče?"No Zayl mu nije odgovorio i već se kretao iz ispražnjenihnrpma c-uoiim Pr*ctai/it pplirf^rhtl rarnlilll -Ne! Njegova soba neće odgovarati. Tijekom njihove potrage, satnik je rekao Zaylu za uznemirujućureakciju Juriša Khana u vrijeme Tsinovog magijanja. Nekromant se iznenada zapitao bi li iskanječarobnjakova duha bilo mudro u

činiti u samom obitavali-štu onoga koji je tvrdio, ili neispravno ililažno, da gaje ubio.

Na posljetku, isplatit će se obaviti čaroliju negdje drugdje, a Zayl se nije mogao sjetiti boljega mjesta odulaza u spilju koja vodi do mjesta gdje su našli ostatke nesretnoga maga.Nekromantu je trebalo malo vremena da iz svojih odaja uzme što mu je trebalo i još manje vremena daskrovito izađe iz palače. Zayl je dobro zapamtio put do same uzvisine jer je na neki način pretpostavljaoda će mu to kasnije biti od koristi. Dio njegova poziva sastoji se u nepovjerenju i predosjećaj ima uodnosu na većinu ljudi, pa je stoga tako učinio iz navike. Nikad se ne zna kad će pretjerano revničinovnik odlučiti ostaviti trag tako što uhvati i ukloni "zlog" prizivača mrtvih.





[email protected]

80

Na neki način, bijeg do okna ispunjavao je Zayla s više sigurnosti. Rođen u kraju obraslom džunglomsmetala su ga ograničenja bilo kakvih građevina, pa bila ona i tako masivna kao što je palača. Sad, kadje bio vani, ponovno je osjećao da može disati. Njegova osjetila toliko su se izoštrila da se nekromant morao ponovno pitati zašto se odmah nije sjetio da pokuša novo zazivanje Gregusa Mazija kad jepotonji stvarno i preminuo. Toliko potraće-nog vremena ...S bodežom koji mu je osvjetljavao put, Zayl je ušao nekoliko metara u okno. Pronašavši prikladnootvoreni dio hodnika, nekromant je čučnuo i počeo sjajnom oštricom crtati uzorke u prašnjavom podu.

Čarolija koju je planirao trebala bi biti doslovno istovjetna onoj koju je upotrijebio u skrovištu GregusaMazija. Jedina razlika bili bi neki dodatni simboli kako bi se povećali izgledi za uspjeh.Iz vrećice je izvukao Humbartovu lubanju, tri male svijeće i jednu vlas kose. Stavivši lubanju u stranu,Zayl je poredao svijeće, a onda vlas položio u središte. Nakon stoje probo svoj prst i pustio daneODhodan broi kani krvi nadne na vlas nekrnmant ip ^annlinsvaku svijeću vrškom svojega bodeža, a onda nastavio s vradž-binom.Lagani povjetarac se podiže u oknu. Zayl je brzo prestao s radom pomaknuvši se da spriječi vjetar prijenego otpuše vlas. Zadovoljan, vratio se poslu.Iznenada, vjetar se pojavi s druge strane. Zayl se namršti budući da se nije sjećao tako nemirnihstrujanja za vrijeme svog prethodnog posjeta. Onjušio je zrak tražeći miris magije, no nije ga otkrio."Problemi?" upitala je lubanja."Manja smetnja." Uzevši nekoliko kamenova, magičar je izgradio mali zid da sve zaštiti.Ponovno je počeo s mrmljanjem. Ovaj ga puta vjetar nije prekidao. Zayl je usredotočio pogled na vlas,

misleći na mrtvoga čarobnjaka.Kao i prije, dim se podigne iznad vlasi na mjestu gdje ju je krv dotakla, i tada popirimi neodređeniljudski oblik. Kako je nekromant napredovao u svojoj čaroliji, dim je snažno bujao, postajući veličinečovjeka i poprimajući sve više i više ljudskih osobina. Zayl je mogao razaznati lik u plastu, čovjeka učarobnjačkoj odori. Činilo se da mu pruža ruku i istovremeno pokušava govoriti."Greguse Mazi, ja te zazivam!" zovnuo je Zayl. "Greguse Mazi, ja te preklinjem! Zazivam te da jošjednom hodiš smrtnom ravni, da dođeš k meni i podijeliš sa mnom svoje znanje!" A u dimu se pojavi impozantni crnokosi lik koji je više nalikovao Kentrilu Dumonu nego nekromantu iliVizjereiju. Širokih ramena, odlučna lica, Gregus Mazi uopće nije sličio guji, kako su ga opisivali, već višelegendarnom zaštitniku."Malo je mlađi nego onda kad sam gaja vidio", primijetio je Humbart."Tiho!" Zayl se još ne bijaše povezao s duhom, a dok to ne učini, svaki je prekid donosio rizik prekidanja zaziva.

Još je mrmljao, a onda bodežom nacrtao petlju u zraku. Ma-t , zijev treperavi duh očvrsne, postadetoliko jasan da biu neznanju mogao pomisliti da ga može i stvarno dotaknuti. Zapravo, da se Zayl jače potrudio, mogao jestvoriti još i vjerodostojniju sablast, no nekromant nije imao potrebe za tim a i previše je poštivaomrtvoga maga da bi uopće i pokušao toliko inzistirati.Uskoro, vrlo skoro, čarolija će biti potpuna. Poslije će samo Zayl bez posebnog napora moći otpravitiduha.I kako je postajao sve više dijelom smrtnoga svijeta, Gregus Mazi je ponovno pokušao govoriti. Usta suse otvorila, no zvuk nije izlazio. Nastavio je pokušavati dotaći drugoga magičara, no kretao se kao dajeuhvaćen u neku gustu tekućinu. Samo su oči uspjele izraziti nešto određeno, a Zayl je u njima vidioveliku potrebu da priopći poruku, možda i sam podatak koji su tražili on i satnik."Greguse Mazi, neka zrak ponovno ispuni tvoja pluća! Neka se tvoj govor vrati jer mu to dopuštam!Neka se riječi koje želiš izgovoriti čuju!"

Mrtvi magičar je ispustio grleni zvuk. Snažnom odlu

čnoš

ću uperio je prst prema Zaylu i napokonistisnuo jednu jedinu riječ iz svojih razjapljenih usta.

"Diablooooo!"Dok je govorio, Mazijev izraz lica se izmijenio. Njegova ča-robnjačka odjeća, nakratko blistavo plava izlatna i prekrivena svetim znakovima, naglo plane. Prst koji bijaše uperen u znak upozorenja brzo senaborao i postao sama kost. Na isti način se otopilo i snažno, odlučno lice, ostavljajući do samoga krajasamo oči koje su gledale pune upozorenja ...""Zayle, momče! Pazi!"





[email protected]

81

Kršne, čudovišne ruke od kamena probiše iz stijenki hvatajući nekromanta i sprijeda i straga. Istisnulesu zrak iz Zaylovih pluća, no bilo je to sve što je mogao učiniti da bi spriječio da ne bude pretvoren ukašu.Opirući se, srušio je nogom prikaz. Sada povezan s nekro-mantom, monstruozni duh Gregusa Mazijatrebao je tu i ostati gdje je bio, no umjesto toga on odmah iščezne, s jednom jedinom riječi upozorenjajoš na ustima bez usana.Zayl je još uvijek imao bodež, no budući da su mu ruke bile nezgodno priljubljene uz tijelo, nije ga

mogao podići. S posljednjim tragovima daha koji su mu bili preostali, očajni je magičar viknuo moćneriječi."Beraka! Dianos Tempri! Berak-"Nije više mogao ništa istjerati iz sebe. Tutnjava je protresla spilju, a negdje u daljini Zayl ječuo kako gazove glas Humbarta Wessela.Nekromant izgubi svijest.ris Khan ih nije prevario kad je na red došlo nagrađivanje najamnika koji su htjeli otići. Kentril se divioblagu koje je skupio za ljude - zlatni novac, sjajne dijamante, skrletne rubine i još toliko toga. Jedinoograničenje onoga što bi ljudi primali ticalo se količine koju su bili kadri ponijeti, jer vladar Ureha nijeimao konje ili druge životinje koje bi im dao. No, činilo se da to ne smeta Jodasu i ostalima. Dapače,smatrali su nagradu koju su primili i više nego dovoljnom."Dođite nam opet kad jednom Ureh stane među kraljevstva svjetska i ja ću učiniti ispravak", izvijestioih je lord Khan. "Svi vi ste uvijek dobrodošli ovamo!"

Domaćin je za vojnike organizirao svečanost u velikoj dvorani u kojoj je nekoć bio zatvoren. Legijadvorjana najsvečanije odjevena stajala je sa strane i Kentrilu i ostalima poletno aplaudirala u različitimtrenucima tijekom govora njihova gospodara. Kentril je sada već sretao mnoge plemenitaše barem podrugi put, no ipak se nije mogao sjetiti imena. Osim Atanne i njezinog oca, ostali u palači su izgledali sviskoro jednako, a glasovi su im bili jeka velikog lorda Khana. To nije sasvim iznenađivalo satnika,naravno, jer moćni vladari često su okruženi takvima, a u blaženome kraljevstvu kakvo je Ureh, kakvogbi razloga netko imao da se ponaša drugačije? Juriš Khan se postarao za njih kako nitko nije mogao nitizamisliti.Sam Kentril oprostio se s ljudima kad je svečanost završila. Upozorio je šestorku na najsigurnijumoguću rutu kroz džunglu i naglasio važnost izbjegavanja dubljih plovnih kanala. "Kad dođete doKurasta, put bi trebao bitičist. Samo pokušajte da svi ne vide što sve nosite sa sobom.""Bit ćemo oprezni, satnice", zagrmio je Orlif.Gorst je potapšao svakog od ljudi po leđima, od čega se većini zavrtjelo u glavi, te im poput revnog

roditelja rekao da se sjete svega što ih je satnik naučio.Na Albordov znak, šestorica su salutirala svojemu zapovjedniku, a zatim izašla. Kentril i Gorst pratili sugrupu do vanjskih vrata i tu još jednom poželjeli ljudima sve najbolje.Iako je razbijanje družine uvijek utjecalo na satnika Dumona više nego stoje pokazivao, sada mu se,dokje promatrao preživjele ljude kako odlaze, skoro raspala maska snage koju je uglavnom imao u timprilikama. Bilo je loše samo po sebi što se mnogi neće vratiti, a mračna sjena stoje zakriljivalakraljevstvo učinila je da se osjeća kao da šestorica odlaze u mrkloj noći. I ljudi i njihova pratnja nosili subaklje tako da mogu vidjeti strme stube. Iako je Kentril znao da s onu stranu Nymyra suncu treba samosat do izlaska, nije mogao a da ne brine glede noćnih grabežljivaca ili neprijateljskih ratnika skrivenih utami. Znajući da takve zlokobne opasnosti postoje samo u njegovome umu, bilo je to sve stoje satnik mogao učiniti a da ne potrči za njima."Misliš li da će biti u redu?" iznenada je upitao Gorst."Zašto pitaš?"

Div je slegnuo ramenima. "Ne znam. Pretpostavljam da se uvijek osjećam loše kad drugi idu."Smijuljeći se na prisjećanje svojih vlastitih briga, Kentril odgovori: "Zajedno su, naoružani su i znaju

gdje idu. Ti i ja smo se uspjeli vratiti s planina sjevernog Entsteiga sa samo jednim mačem na nasobojicu." Promatrao je baklje koje su sada bile jedini vidljivi znak družine koja se spuštala u grad."Uspjet će sasvim dobro."Kad se čak ni baklje više nisu mogle razaznati među ostalim vatrama koje su osvjetljavale Ureh, dvojacje krenuo natrag u palaču. Lord Khan dao je naslutiti da će razgovarati s Quov Tsinom o onome što jepotrebno učiniti da se kraljevstvo potpuno ustali u stvarnome svijetu i da se uklone i zadnji tragovi zlečarolije. No, Kentrila je više zanimala spoznaja da gaje unutra čekala Atanna.





[email protected]

82

Više nego ikad žudao je za njenim usnama, njenim očima, njenim rukama. Odlazak ostalih naznačio muje kraj njegovog najamničkog života i početak nečeg uzbunjujućeg. Da nije bilo briga koje su on i Zaylimali glede istine o Gregusu Maziju, Kentril bi se u tome trenutku smatrao najsretnijim živim stvorom.Razmišljajući o nekromantu, upitao je Gorsta: "Jesi li vidio Zayla u zadnje vrijeme?""Ne otkako ste pokušavali saznati što je s Brekom i ostalima."Kad je satnik napokon uspio pitati Juriša Khana što se dogodilo s odajama nestale trojke, stari jemonarh izrazio potpuno iznenađenje i obećao da će netko od njegovog osoblja ispitati stvar. Govorio je

toliko iskreno da Kentril nije mogao, a da mu ne vjeruje. Zapravo, Kentril ječak htio poslije potražitiZayla kako bi mu rekao daje siguran da lord Khan ne može biti povezan s čišćenjem osobnih stvarinajamnika. Na nesreću, ni tada nije mogao pronaći nekromanta."Potraži ga. Reci mu da ga moram vidjeti što je prije moguće."Gorst je oklijevao stoje bila rijetkost u inače odlučnog diva. "Misliš li daje pošao Brekovim putem?"Kentril o tome nije razmišljao. "Provjeri njegovu sobu. Vidi je li mu oprema još uvijek tamo." Rathmijciimaju malo osobnih stvari, no sigurno bi ostavio nešto iza sebe. " Ako otkriješ daje njegova soba kao i uostalih, vrati se trkom.""Da, Kentrile."Sad je na satniku Dumonu bio red da zastane očiju uprtih u treperave baklje i lampe vječnozamračenog Ureha. Dosad su Al-bord i ostali dobrano odmakli na putu do vanjskih vratiju grada. Za sat,najviše dva, Jodas, Orlif i ostala četvorica pozdravit će sunčevo svjetlo."Kentrile?"

"Hmm? Oprosti, Gorste. Razmišljao sam.""Razmišljao, o čemu?"Veteranski najamnik počasti svojeg prvog časnika žalosnim smješkom. "Samo sam se pitao hoću lipožaliti što nismo otišli s njima."Okupljena gomila klicala je i mahala dok su Albord i ostali marširali gradom. Mladom je časnikuizgledalo kao da su svi građani izašli ispratiti njegove kolege. Nikada u svojoj kratkoj karijeri nije nimaštao o tolikom priznanju drugih. Satnik Dumon ga je upozorio prvoga dana da je časnički život uglavnom mukotrpan, ne previše cijenjen, no ovaj trenutak bio je vrijedan svakog poniženja uprošlosti."Siguran si da ne želiš ići s nama, Alby?" upitao gaje Jodas. "Još jedna dobra ruka uvijek je dobrodošla!""Ostajem ovdje, hvala." Albord nije puno žalio što ostaje unatoč svojoj ranijoj želji da vidi svoju obitelj.Nema boljeg povratka nego da se, za recimo godinu dana, vrati i pokaže im što je postigao kao jedan odpobočnika satnika Dumona. Lord Khan je već obznanio sigurnim kapetanovo uzdignuće u plemstvo,

njegovo zapovjedništvo vojnim snagama svetoga kraljevstva i nadolazeće vjenčanje sa samommonarhovom k ćerkom - a to je u Albor-dovom umu bila vjerojatno najveća od svih nagrada."Pa, možda te dođemo jednom posjetiti", odvratio je drugi najamnik kratko se nasmijavši. Odmjerio jevreću u kojoj se nalazila njegova nagrada. "Na posljetku, ovo ne može trajati zauvijek!"Ostali su se nasmijali s njim. Svi su oni imali kraljevu otkupninu. Svaki od njih mogao je ostatak svogživota živjeti u bogatstvu i još bi mu ostalo dosta. Istina, najamnici su bili poznati kao kockari, no Albord je sumnjao da bi i najgori među njima osiromašio za barem koju godinu."Znaju li ovi šaljivci put do vratiju svoga vlastitog grada?" progunđao je Orlif, smjerajući na šestoricunaoružanih stražara koji su činili njihovu oproštajnu pratnju. Ponosni i tihi marširali su u skladu kojegčak niti stroga škola satnika Dumona nije uspjelausavršiti među njegovim ljudima. "Čini se kao da nam treba cijela vječnost da dođemo do njih, a ovajteret neće postati ništa lakši!"" Ako te teške vreće usporavaju", našalio se Albord, "ja ću ti ih drage volje pripaziti do tvog povratka iz

Westmarcha!"Ponovno su se svi muškarci nasmijali. Albord osjeti tračak uzmaka. Nedostajat će mu, no njegovi suizgledi sa satnikom bili daleko bolji. Uvijek je dao naslutiti svoju veličinu, a sada je ona bila i više negopotvrđena."Evo ih napokon", viknuo je jedan od ljudi. "Samo još jedan sat, momci, i smijat ćemo se na suncu! Nećeli to biti dobrodošao prizor?" Albordu su se vrata činila užasno visoka. Kad je družina po prvi put istraživala ruševine, vratnice su jošbile zatvorene, skoro kao da pokušavaju zaštititi Urehove tajne. Poslije su bile hrđavi ostaci, noponovno preinačene vratnice su sada izgledale daleko impozantnije. Bile su visoke barem tri metra ivrlo, vrlo debele da su mogle spriječiti cijelu vojsku koja bi pokušala nasilu ući unutra. Kao i na vratima





[email protected]

83

palače, krilati arkanđeli koji su vitlali vatrenim mačevima bili su centralna točka na svakoj od dvijevratnice. Kao i na ostalim vratima, ti su likovi bili brutalno izudarani nekom silom. Albord se ponovnoneodređeno upitao kako je ta šteta mogla nastati. Je li neki vazal zlog Gregusa Mazija o kojem je čuo biodoveden da pokuša uništiti simbole Nebeske moći?Počasna straža stala je kod vratnica i okrenula se prema vojnicima u odlasku. Njihova ozbiljna, skorobezizražajna lica gotovo su natjerala Alborda da izvuče mač, no tek je tada bjelokosi borac shvatio kakobi to glupo izgledalo.

Tadačudnovata tišina prostre grupu. Tišina je bila još očitija nasuprot udaljenim zvukovimaneprestanog slavlja, istim onim zvukovima koji su se nastavljali bez prestanka još otkako je satnik Dumon položio magični dragulj na mjesto na vrhu planine. Albord se osvrnuo i otkrio da su se sva licaokrenula prema njemu i da čekaju.Jodasu i ostalima prizor nije bio nimalo čudan i zapravo su ga nestrpljivo pogledavali. "Vrijeme je dakažemo zbogom, Alby. Moramo ići...".....................Ponovno poneseni trenutkom, najamnici u odlasku izmijenili su stiske ruke i tapšanje po leđima smladim časnikom. Albord se morao upinjati da spriječi da mu se vide suze i bilo mu je zabavno stojevidio da Jodas i Orlif, između ostalih, očito pate od iste nedaće."Bolje bi bilo da vi odete prije nego što mi izađemo van", predložio je Jodas kad je počasna straža stalaotvarati vrata. "Sretno i sve, znaš već."Mnoge najamničke družine imale su razna praznovjerja, a jedno od praznovjerja rašireno međuljudima iz Westmarcha bilo je da akočovjek ne vidi drugove kako odlaze kroz vrata, onda postoje dobri

izgledi da će ih uskoro vidjeti. Ako ih vidite da prolaze onda postoji jasna mogućnost da se nećeteponovno sresti - i vjerojatnost da neki negdje poslije toga umru. Najamnici su živjeli previše riskantnimživotom a da ne uzimaju k srcu vjerovanja koja bi im mogla pomoći da prežive. Zapravo, zato su uvelikoj mjeri njihov satnik i prvi časnik uopće i ostali u palači.Mašući šestorki po posljednji put, Albord odmaršira. Još uvijek nesiguran u kontrolu svojih osjećaja,nije pogledavao unazad podozrijevajući da ostali čine kao i on. Stalna buka slavlja počela mu je ići naživce jer sada nije imao razloga veselju. U tome trenutku nije ga umirivala ni pomisao na vlastitubudućnost u Urehu.Slavljenici su postajali sve glasniji i glasniji. Najodrješitiji zvukovi sada su dolazili iza njega, iz smjeragdje je ostavio svoje drugove. Albord ubrza korak. Kad se vrati u palaču, sigurno će se smiriti i prisjetitisvih dobrih razloga zbog kojih je odlučio da ne ode s Jodasom i ostalima.No, u tome trenutku pažnju mu privuče glas, jedva čujan kroz glasne povike. Albord je zastaopokušavajući shvatiti što je to upravočuo. Glas je zvučao nalik Orlifovom i zazivao je njegovo ime.

Albord odmakne još jedan korak prema domu Juriša Khana, no iznenadna nesigurnost natjera ga dastane. Kakva šteta moženactati aVn ep \/rati i nrnvi^ri? AVr\ if* rnn Orlifa nnHa cit nnisigurno nešto htjeli od njega. Ako je pogriješio da ga je uop će čuo, neće biti problema ili zlosretneopasnosti, jer su do tada njih šestorica bili već daleko iza vratnica.Okrenuo se. Trebat će mu minutu ili dvije da otkrije je li to čuo Orlifa. Tek tadaće Albord bitizadovoljan jer je učinio sve što je mogao.Slavljenički povici postali su toliko glasni da su ga zapravo uši zaboljele. Zar se ti ljudi nikada neodmaraju? Zar nemaju pametnijeg posla od slavlja? Istina, imali su mnogo razloga za sreću, no čak su inajamnici povremeno voljeli mir i tišinu. Što se prije vrati u palaču, to bolje. Tamo se barem možeskloniti od bezbrižnog ludila koje se proširilo među stanovništvom -Kratkotrajni krik propara zrak.Izvukavši svoj mač, mladi borac potrči ostatak puta do vra-tiju. Možda je bio u krivu, no bio je spreman

zakleti se daje krik zvučao kao da netko razdire Jodasovo grlo. Albord skrene za posljednji ugao -I naiđe na prizor užasa od kojeg se ukočio u mjestu.

More groznih, teturavih leševa - točnije rečeno, ljuštura tijela - rojilo se poput gladnih, opakih riba kojeje jednom vidio u pra-šumskoj rijeci. Odjeveni u poderanu, prljavu odjeću, luđački su se borili jedniprotiv drugih kao da žele uzeti nekakvu nagradu a koja se nalazi među njima. Njihova razjapljena usta,okrugla i puna oštrih zuba, neprestano su se otvarala i zatvarala. Mogao je vidjeti nekolicinu sa stranekako se hrani. Njihove čvornate, ko-sturske ruke kidale su jedan krvavi komad mesa.Iz rastuće mase, ljudski lik upirao se nagore.





[email protected]

84

Orlif, porezanog lica, a ruku natopljenih vlastitom krvlju sjekao je mačem pokušavajući se osloboditi. Smjesta na kojem je u šoku stajao, Albordje mogao vidjeti daje veći dio najamnikove druge ruke biotakođer otrgnut ili odgrižen.Orlif ga je ugledao, a ono stoje Albord vidio u tom molećivom pogledu učinilo gaje užasnutijim negostoje ikada mislio da ie moguće.Onda je iznenada nešto iz gladne mase demona dohvatilo starijeg borca. Orlif je ispustio beznadni krik ibio povučen nazad među njih.

"Ne!" Uzvik je pobjegao Albordu prije nego se uspio spriječiti da poviče.Prazne očne duplje zurile su ravno u zaprepaštenog vojnika. Sablasni oblici počeli su se okretati unjegovom smjeru. Albordu se napokon vratio zdrav razum... okrenuo se da potrči stoje brže mogao.Za trajanja čudovišnog, odvratnog prizora, glazba, smijeh i poklici nisujenjavali. Albordje pogledao utome smjeru i u smjeru u kojem je trčao, no nije vidio ni traga slavljenicima. Oko njega je bio gradduhova u slavlju.Onda, iz pravca uličice, jedan od grotesknih, teturavih likova posegne prema njemu. Albord skoči ustranu vitlajući mačem dok je nastavljao trčati. Oštar rub presječe jedan zglob, a mrtvačka ruka skandžama padne na tlo. No, neometen gubitkom uda, sablasni izrod nastavio je pratiti najamnika.Palača. Albord je bio uvjeren da će biti siguran samo ako stigne u palaču. Satnik Dumon će biti tamo, aonće znati što treba učiniti.Dok je trčao, sam se grad počeo mijenjati. Svakim je trenom postajao sve izokrenutiji i smrtonosniji kao

i njegovi zlokobni stanovnici. Građevine su brzo trunule i runile se, a nešto stoje nalikovalo gustoj krvipolako je teklo s krovova na napukle zidove i spaljenu zemlju. Nebo je poprimilo bolesnu boju ismrdjelo na trulež. Miris spaljenog mesa prodirao je u nosnice mladoga borca.No, u daljini, palača Juriša Khana izgledala je netaknuto. Albord se usredotočio na taj jedan komadić zdravog razuma u svijetu koji bijaše poludio. Svaki ga je korak vodio sve bliže i bliže spasu. A onda, na njegov užas, otkrije da mu je put zapriječen. Horda sasušenih, gladnih leševa kretala sepolako i smjerno prema njemu iz iste one ulice koja bi ga dovela ravno do kamenih stuba.gozbe. Od smrada koji su ispuštali frenetičnom borcu se okretao želudac i bilo je to sve stoje mogaoučiniti da ne padne na koljena i povraća. Albord pogleda lijevo i ugleda slobodnu sporednu ulicu. Bez oklijevanja potrčao je njome, nadajući seda će voditi prema putu i stubama.Nešto iz sjene uhvati mu ruku. Albord se našao licem u lice s jednim od sablasti, ruglo ženskoga lika,suha ljuska odjevena u dronjke nečega što je nekad bilo vrlo ženstvena, vrlo izazovna zlatna haljina.

Pramenovi kose prekrivali su užasno lice, a usta su se širom otvorila u iščekivanju."Hodi, zgodni vojnice", zastrugalo je glasom koji kao daje dolazio ravno iz groba. "Dođi igrati se sNefriti...""Pusti me, pakleni okote!" Divljom snagom Albord udari na demona nanoseći mu samo površinskuštetu. Napokonje zasjekao u jednu ruku, no onda, prisjetivši se kako čak ni to nije usporilo ono drugostvorenje, krene na vrat.Oštrica je rezala skorenu kožu i suhu kost kao pergamenu.Demonova glava padne na ulicu i otkotrlja se nekoliko metara. Vrtjela se jedan trenutak a ondazaustavila tako daje bezdušno lice bilo okrenuto u njegovom smjeru."Nefriti žudi za tvojim poljupcem", rugala se glava. "Dođi, poljubi Nefriti..." Usta su se otvarala izatvarala.Na njegovo veliko zaprepaštenje, tijelo se nastavilo boriti s njim. Albord sije uspio osloboditi put, aonda dobrano presjekao torzo. Kad je tijelo napokon počelo padati, očajni najamnik pobježe.

Sporedna ulica vodila je do glavne avenije koja je, na sreću, bila prazna. Albord je zastao da uzme dah iodlučio koja je strana najbolja. S brijega, palača, sada već bliže, kao da gaje ohrabrivala. Ako se uspije

probiti ukletim krkljancem, put će biti čist.S vizijama Orlifa koje su ga požurivale, mladi je najamnik posrtao putem do brijega. Sada je shvatio štose dogodilo trojici muškaraca koji su ranije nestali, Ovo je sigurno naneJkijjačin bilodjelo čarobnjaka kojeg je spomenuo njihov domaćin, zlog, pokvarenog Gregusa Mazija. Vladar Urehatvrdio je da je uništio hulju, no Albord je vidio dovoljno čarobnjaka i znao da oni mogu stvoriti savršeneiluzije. Nema sumnje daje Mazi prevario svojeg bivšeg gospodara kako bi povjerovao u njegovu smrt isada traži svoju osvetu.Treba upozoriti satnika Dumona i ostale ...





[email protected]

85

Smijeh i glazba nastavili su mu parati uši. Tonovi su sada poprimili divljačke odlike kao da su oni kojisu slavili to činili u umobolnici. Albord je želio pokriti uši, no bojao se da bi ga to usporilo, pa makar isamo djelić sekunde. Zvuči su mu razdirali samu dušu, ispunjavali ga s isto toliko užasa kao i demonskahorda iza njega.Ubrzao je korak kad je došao nadomak podnožju brda. Samo još malo ...Njegovačizma očeše nešto. Albord se spotakne i padne. Snažno je udario o kameni put i valovi oštre boli proželi su mu cijelo tijelo.

Na nekoliko trenutaka zamračilo mu se pred očima.Prisilivši se da održi svijest, Albord ugleda svoj mač nekoliko metar dalje. Posegnuo je za njim, a ondase podigao.Tek tada je shvatio da više nije sam.Dolazili su iz bočnih prolaza, iz zgrada i ulica. Kretali su se kao jedan, s jednom zlokobnom namjerom.Gurali su se prema njemu i posezali, posezali ... Albord se okrenuo oko sebe ali je otkrio daje svaki mogući prolaz za bijeg ispunjen gladnim leševimarazjapljenih usta. Čeznutljivo je bacio pogled prema stubama, prema palači, znajući da unatoč njihovojblizini nije imao izgleda da prođe tih nekoliko posljednjih metara.Čudno, glas satnika Dumona iznenada mu ispuni glavu. Kad god je moguće, prebaci bitku naneprijatelja. Bolje je boriti se i brzo umrijeti nego čekati neizbježno. Satnik Dumon učio gaje to ranije.Zapovjednik djuJros također ie poučavao Altardačinjenicamanajamničkog života, kako je za veliku većinu njih smrt gotovo neizbježna.

Čvrsto primivši svoj mač i podigavši ga visoko iznad glave, Albord poviče i napadne.Kad se sudario s čelnim užasima oštrica mu je dobro sjekla sasušeno meso i hrskavu kost. Udovi koji suga željeli zgrabiti letjeli su uokolo, a mrtvačka se tijela mrvila. U daljini, palača ga je nastavila zvati,ohrabrujući ga da učini ono što je najbolje bilo u njegovoj moći.Uhvatili su mu slobodnu ruku, a onda i noge. Groteskna lica ispunila su mu vidno polje. Izbili su mu ma č iz ruke. Ipak, Albord se izborio za još jedan, dva koraka naprijed ...Na posljetku su ga strašili. Monstruozna lica zurila su u njega, a grozna su usta žudno radila. Albord je vrisnuo.U golemoj, tihoj biblioteci, Quov Tsin bio je udubljen u knjige nakupljene ranijih stoljeća, diveći se djeluskupljenom za njega. Koliko god uživao u nagradama koje je primio od dvorjana Juriš Khana, stari jeVizjerei više volio svoj poziv.No, sada se nije mogao usredotočiti onako dobro kao inače ... a to je trebao zahvaliti glupimnajamnicima. Satnik Dumon i div, Gorst, ostavili su ga s malim, ali iritantnim sumnjama o istinitosti

priča njihova domaćina. Tsin nije volio sumnjati. Lord Khan mu je dao cijelu biblioteku i učinio gavisokimčarobnjakom najopjevanijeg među kraljevstvima. S takovom moći, Vizjerei bi mogao postatipoznat kao najveći od svoje vrste!"Proklet bio, Dumone!" promrmljao je Tsin okrenuvši stranicu. "Proklet bio jer nisi pustio da stvarimiruju ...""Je li nešto pošlo naopako, meštre Tsin?"Čarobnjak poskoči. Pogledao je u novopridošlicu i otkrio da se sam Juriš Khan očinski naginjao nadanjim."Ništa, ništa važno, moj lorde."Khan se blaženo nasmiješio. "Tako mi je drago točuti. Učinio si toliko toga za kraljevstvo - a posebno zamene - da bi mi smetalo kad hi hin nesretan",....,:.........................^...^,.......................„,.,...................„,,Ustavši, Quov Tsin je kradomice proučavao svog dobrog domaćina. Kako bi satnikove sumnje imaleikakvu težinu? Čovjek pred njim istinski je odgovarao u svakome pogledu legendi koju je čarobnjak

tako pažljivo proučavao desetlje

ćima. Sigurno je on, Tsin, mogao bolje razumjeti stanje stvari negozaljubljena, nižerazredna beštija poput Kentrila Dumona! "Ja sam veoma zadovoljan tvojom

velikodušnom nagradom, moj lorde Khan, i znam da živim da bih ti kao čarobnjak služio kad god totreba.""Zbog toga sam vrlo zahvalan, Vizjerei. To je zapravo i razlogom što sam te došao vidjeti nasamo."Tsin je svoje ionako sužene oči suzio još više tako da su skoro postale prorezi. "Moj lord treba mojupomoć?""Da, meštre Tsin ... zapravo, ne mogu se nadati daću spasiti Ureh bez tebe."Smjela izjava pobudi maštu sićušnog magičara. Ne mogu se nadati da ću spasiti Ureh bez tebe. Bljesak ponosa razlije se Quo-vaim licem. Napokon je našao vladara koji cijeni njegove lijepe vještine! Sve više





[email protected]

86

su se mračne tjeskobe najamničkoga kapetana činile poput dima. "Tu sam na tvoju želju i poziv, lordeKhan ..."Viši čovjek položi prijateljsku raku na čarobnjakovo rame. "Onda, ukoliko se možeš otrgnuti od knjigana neko vrijeme, moram ti nešto pokazati."Imao je i više od Tsinovog zanimanja. "Naravno."Juriš Khan povede ga iz biblioteke. Dok su hodali, monarh Ureha objašnjavao je neke povijesnečinjenice svetoga kraljevstva govoreći kako je ovaj ili onaj predak pomogao da se postupno kraljevstvo

podigne do njegove krajnje slave. Znajući da njegov domaćin samo želi da im prođe vrijeme dok nestignu do njihova krajnjeg odredišta, Quov Tsin je gotovo ignorirao riječi ovoga drugoga zamjećujućiputem takve detalje kao što su daje svaki od stražara najpozornije stao kada su prolazili ili da su slugegledale s potpunim strahopoštovanjem kad ih je lord Khan jednostavno pozdravio klimanjem glave. Uodnosu na to, strahovi Kentrila ...JJumpna.nisu imali mkakvo značenje.Tsin je brzo shvatio da ide u dio palače u kojem prije nije bio. Blizu velike dvorane, Juriš Khan otvorineupadljiva vrata za koja čarobnjak nije shvaćao kako su mu ranije promakla. Iza njih, usko je stubištevodilo dolje niz prolaz, samo slabo osvijetljen iz neodređenog izvora. Sve dublje i dublje su se Tsin injegov novi gospodar spuštali u donje slojeve golemog zdanja. Vizjerei je očekivao da sveta palača imanivoe ispod tla, no bio je zapanjen koliko su duboko sišli.Tijekom njihova puta nisu se mogle vidjeti baklje ili uljanice, no misteriozno prigušeno svjetlosprječavalo je da njih dvojica hodaju u potpunom mraku. Čudno, vlaga i skoro zlokobnost njegovaokruženja nisu uznemirili Tsina, više su naglasili njegovo iščekivanje. Mjesto kamo gaje vodio lord

Khan moglo je biti samo mjesto od velike važnosti. A onda je osjetio sile u igri, sile sirove i kaotične. Čak i prije nego su stigli do debelih željeznih vrata,Tsin je već imao grubu predodžbu što ga čeka.Divlja, kljunasta glava garguja služila je kao držač masivnom prstenu koji je bio kvaka na vratima. QuovTsin se divio složenome uratku glave. Bila je toliko životna daje očekivao da stvorenje kljucne JurišaKhana kada je ovaj posegnuo za prstenom."Tezarka ..." prošaptao je Khan kada je dotakao kvaku.Uz lagano cviljenje, vrata se polako otvore i otkriju skrovište krajnje magije."Moja privatna komora ... mjesto moći."Šesterokutnog oblika, soba se široko prostirala u svim smjerovima. Vizjereijevo vlastito skromnoskrovište moglo je u ovo mjesto stati tucet puta. Police i police prašaka, bilja i različitih rijetkihpredmeta nalazile su se uza svaki zid, dok su knjige arka-ne ležale otvorene na tri golema drvena stola.Staklenke s uzorcima koje čak ni dobro obučeni Tsin nije mogao prepoznati bile su poslagane na

drugom nizu stolova njemu sdesna. Na različitim mjestima po komori bile su ispisane rune koje suštitile ako neke vradžbine pođu naopako. Sa sredine stropa sve je osvjetljavaft.golemi kristal. Njegov izvor moći bio je ono što je Quov Tsin mogao osjetiti kako prožima cijelo mjesto.No pokazalo se daje najprivlačnija od svega golema kamena platforma u središtu prostorije.Bila je visoka barem kao Vizjerei, a u pravokutnoj osnovici bile su urezane složene rune od kojih mnogeni sam Tsin nije prepoznavao. I sama platforma bila je prekrivena takvim znakovima a, k tome, nosila jei simbol sunca.Bez razmišljanja, čvornati Vizjerei stupi naprijed da pregleda platformu. Prelazeći svojim košćatimprstima gornjim rubom, osjetio je unutrašnje sile koje su bile zazivane u prošlosti ... i još uvijek čekaleda ih se ponovno zazove."Ovo je ... vrlo drevno", napokon je rekao."Istesano je prije nego se ideja o svetome Urehu uopće i rodila u umovima mojih predaka. Sagrađena jeprije nego je bilo koje istočno kraljevstvo, a kamoli zapadno, postojalo. Stvorili su je preteče

Rathmijaca, moga naroda i tvojega vrijednoga Vizjerei bratstva, dobri Tsine. Ponekad se pitam jesu lioni koji su izdubili ovo skrovište uopće bili ljudi ili nebeske sluge poslane da pripreme put...""Toliko moći ..." Više moći nego što je vrsta Quova Tsina ikad imala u vlasti, čak i tijekom onih stoljećakad su imali pogodbu s navodno ukroćenim demonima."Ovdje ćemo ti i ja poništiti posljednju Gregusovu kletvu, moj dobri prijatelju. Ovdje planiram Ureh upotpunosti vratiti na smrtnu ravan."Tsin je mogao vjerovati daje to moguće. Takve su se vrhunske sile pokazale teškima za upravljanje, noako lord Khan to može učiniti, kao što se nadao, sve ono stoje čarobnjak prije vidio nalikovat ćemagijanju šegrta. Ovdje je mjesto pravog umijeća ...





[email protected]

87

"Nisam mogao učiniti ništa", objasnio je njegov domaćin, "baš ništa jer sam bio u klopci. Ipak,razmišljao sam i razmišljao dosta što bi se moglo dogoditi jednom kad me netko vješt oslobodi.Zahvaljujući izdaji GregusaMazija, izgubio sam sve čarobnjakeosim moje drage Atanne." Njegov izraz lica se promijeni. "No, naravno, iako nadarena, ona nije ti,meštre Tsin."Magičar spremno prihvati ovu očiglednu tvrdnju. Atanna je zaista bila vješta - toliko da bi joj, da već nije pala na Kentrila Dumona, Tsin mogao pristupiti u svrhu razmnažanja - no da bi se upravljalo

ovakvim silama trebalo je biti vrlo brižan i imati iznimno iskustvo. Zapravo bez Vizjereija Tsin je biosiguran da bi svaki pokušaj samog lorda Khana završio potpunim neuspjehom."U ovoj komori", prošaptao je Juriš Khan koji se nekako našao iza niskog čarobnjaka, "s vještinama kojeti i ja udruženi posjedujemo, nema granica onome što možemo postići, prijatelju moj. Čak i više odponovnog uzdizanja Ureha među velika kraljevstva. Tajne svijeta i one s onu stranu, mogu biti za nasotvorene samo ako smo kadri izazvati ih."Quov Tsin je mogao vidjeti sve to, svu slavu, moć. Prelazio je rukama preko runa upijajući sile koju jesvaka sadržavala. Smežurani Vizjerei zamišljao ih je sve u igri, sve pod njegovom upravom. Vladatitakvim ...Tada je zapaziočudan uzorak u samom središtu platforme. Čudnovat, uznemirujući znak koji jeizgledao gotovo kao mrlja koju netko nije mogao posve odstraniti."Stoje to?" upitao je.Juriš Khan pogledao je šaru. Ton njegova odgovora potpuno je odbacio tu mrlju kao nešto nevažno.

"Krv, naravno."Pokušao je micati se, ali nije mogao.Zayle ...Pokušao je disati, ali nije mogao.Zayle ...Da nije bilo njegove obuke, već bi bio mrtav. Njegova pluća bila su potpuno lišena zraka.Nekromant je pokušao govoriti no, iako je znao da su mu usta otvorena, zvuk iz njih nije izlazio.Pokušao je otvoriti oči, no isprva su se opirale. Tek je uz mukotrpni napor napokon uspio dovoljnopodići očne kapke da vidi.I tek je onda Zayl otkrio da je s njime učinjeno isto što i s Gregušom Mazijem.Čak i s očima priviknutim na mrak, Zayl je mogao samo razaznati nekoliko detalja uz pomoć kojih jespoznao svoju užasnu sudbinu. Visio je sa stalaktita visoko iznad prve goleme komore na koju su on idvojica najamnika naišli prilikom svoje prve ekspedicije. Poput nesretnog Mazija, Zavlove ruke i noge

bile su čvrsto pričvršćene unazad. No, za razliku od čarobnjaka, Zavlovo bivanje tu očito nije imalonikakve svrhe. Moć koja gaje tu položila nije trebala čuvara nego je jednostavno željela da nekromant bude vrlo, vrlo mrtav.Zayl će umrijeti i to uskoro. Već je mogao osjetiti kako mu se tijelo mijenja i postaje jednako stalaktitu.Strane sile ispijale su mu tijelo i mijenjale mu ustrojstvo. S vremenom će postati više dijelom planinenego što je to postao čak i Gregus Mazi.No, prije nego što se to dogodi, on će se ugušiti.—"7.11,1Tr*4-ian W\ inč hiti 11 stnniii ruti me!"Šuplji glas Humbarta Wessela odjekivao je golemom spiljom. Činilo se kao da dolazi iz svih smjerova.Napregnuvši se, nekromant je uspio razaznati prolaz kojim su on i njegov suputnik ranije ušli. Negdje unjemu lubanja je nesumnjivo još počivala, na mnogo načina jednako u zamci kao i on.Njegove nade koje su nakratko porasle, splasnuše. Što bi bestjelesni Humbart mogao učiniti za nj?

Zavlove misli postadoše mračnije. Ispunjavala gaje golema iscrpljenost."Ako mečuješ, ja sam ovdje gdje si me ostavio, sjećaš li se? Imaš ti britak um! Vidiš li ga u svojoj glavi?"

Što se to lubanja nadala postići? Zayl je samo želio spavati. Zašto gaje Humbart morao gnjaviti?"Ja mislim da ti još uvijek slušaš, momče, ili se barem nadam! Ne sviđa mi se pomisao da sjedim naovom vlažnom mjestu cijelu vječnost, pa me stoga počuj!"Humbartov glas iritirao je nekromanta. Želio je reći nemr-tvom najamniku da ode. No, bez nogu,Humbart teško da je to mogao učiniti."Tvoj bodež, Zayle! Trebat će ti bodež da si pomogneš!"Njegov bodež! Zavlove se oči raširiše. Ima li on još svoj bodež?





[email protected]

88

Njegov pratilac brzo je odgovorio na to pitanje. "Vidim ga, momče! Nalazi se samo nekoliko metaraispred mene!"Mogao je isto tako biti i tisuću milja daleko. Da gaje nekromant mogao barem vidjeti, mogao bi gazazvati. No, Zayl nikad nije savladao neizravno zazivanje predmeta, a osobito ne pod ovako teškimokolnostima. Morao je vidjeti ono stoje želio.Potreba da utone u ništavilo ponovno postane jaka."Slušaj me!" bila je uporna lubanja. "Uperen je prema meni, a samo malo kamenja prekriva vrh. Još

jedan kamen u obliku velikog zuba nalazi se pokraj drške ..."Unatoč svojoj žudnji da spava, Zayl je slušao. U njegovom umu počela se oblikovati slika bodeža. Vidioje čak i Humbartovu lubanju i njezine prazne očne duplje kako zure u oštricu. Ali zašto se mučiti?"Vidiš ga, zar ne, momče? Prokletstvo! Ako si još uvijek živ i možeš me čuti, moraš ga vidjeti!"Napokon je Zayl shvatio. Humbart je sa Zaylom bio dovoljno dugo da upozna vještine onoga koji mu jeudahnuo život. Znao je da nekromant mora vidjeti bodež, pa je pokušavao stvoriti savršenu sliku zanjega.To neće nikad upaliti - ili hoće? Zahtijevat će sav zrak koji je ostao u njegovom tijelu, sićušnemjestimične čestice što su omogućavale Zaylu duže nego normalnomčovjeku da posljednjih pet ili šest minuta bude bez disanja. Zayl bi morao istisnuti svoja pluća u potpunosti kako bi skupio dovoljnosnage za tu jednu čaroliju.U međuvremenu, Humbart je nastavio sa svojim opisom. Lubanja je bila ili vrlo optimistična glede

izgleda svojeg druga ili jednostavno još nije željela razmišljati o drugoj mogućnosti. Ako je bilo ovopotonje, Zayl ga nije mogao kriviti jer, zahvaljujući čaroliji koju je nekromant upotrijebio, i Humbart ćetakođer patiti. Ako netko ne pronađe lubanju onda će, osim ako se ostatak prolaza ne sruši i prekrije ga,bivši najamnik ostati zauvijek zarobljen u Nymyru budući da mu se duh nije mogao kretati."To bi bilo to, Zayl momče!" viknula je lubanja. Humbartov glas bio je malo prigušeniji. "Sada bi trebaoimati dobru sliku ... to jest ako si uopće išta čuo."Usredotočivši se na bodež, Zayl brzo sklopi sliku onako kako ju je ovaj opisao. Vidio je kamenje i oštricukoja leži na njemu. Ponovno je vidio Humbartovu lubanju kako zuri u djelomično ukopan vršak.Nekromant je vizualizirao sve varijacije kamenih stijenki upotpunjavajući svoju sliku.S posljednjim djelićem snage, Zayl se usredotočio na začarani bodež zahtijevajući u svojemu umu i srcuda mu dođe."Zayle!"Nešto sjajno uletjelo je u spilju kao ispaljeno iz luka. Zarobljeni se nekromant istog trena usredotoči na

to. Predmet je iznenada skrenuo prema njemu. Zraka svjetla u mrkloj tami.Bjelokosni bodež nepogrešivo je letio prema njemu. Na samo jedan kratki tren, Zayl se sjetio što su biliprisiljeni učiniti za Gre-gusa Mazija. Hoće li sada voljom natjerati bodež da krene prvo šiljkom? DaZavlpoželi da se oštrica duboko zarije u njegovo još uvijek ljudsko meso?No, Mazijevje slučaj bio druk čiji. Ne samo daje čarobnjak bio postavljen na mjesto s nekim ciljem, negosu čaroliji dana stoljeća da upotpuni svoje nečasno djelo.Tako nije bilo u Zaylovom slučaju. Preobrazba jedva da je bila počela. S bodežom kojeg je vodio njegovrad, još se uvijek mogao spasiti -Oštrica iznenada padne. Uz napor, nekromant je vrati i okrene prema sebi. Koncentracija mu je pala i,što je bilo još gore, osjećao je da mu volja slabi.Dođi mi, zazvao je u svojemu umu. Dođi mi.I jest, krećući se tako hitro da se isprva činilo da će ga ipak probosti. Tek je u zadnjem trenutku bodežiznenada skrenuo i ustremio se oko Zayla i stalaktita zarinuvši se u nekromantovu skorenu ruku.

Istog trena kad ga je drška dotakla, Zayl je otkrio da može pomicati prste. Hvatajući oštricu, usmjerio jesvoju snagu u nju. Pluća su mu vrištila, srce mu je bjesomučno lupalo, no sputani najamnik nije

popuštao.Kao pogođena munjom, ljuštura oko njega se raspadne.Oslabljen, Zayl se stropošta za njom. Da se nalazio iznad najvišeg kata spilje, vjerojatno bi poginuo, nostalaktit na kojem je bio svezan visio je iznad visokog ispusta. To, i samo to omogućilo mu je da sedovoljno oporavi da se spasi.Kad je pao pokraj grebena, Zayl je uspio izustiti čaroliju. Nalet vjetra iznenada ga podiže gore. Uz golemnapor, Zayl se uspio uhvatiti za stjenku spilje pred sobom. Njegov se uspjeh pokazao kratkog vijeka jerje čarolija iznenada zapela skoro ga poslavši u provaliju.





[email protected]

89

Zayl se uspio polako povući na gornji nivo spilje. Nevjerojatno iscrpljen ležao je tamo neko vrijeme.Dah mu je bio nepravilan, asvakim dijelom tijela osjećao se kao da je netko ispustio Nymyr na njega."Zayle?" začuje se napet glas."Ja - živ sam", graknuo je nazad."Siguran si?" odvratila je Humbartova lubanja. "Ne zvučiš tako.""Daj - daj mi - vremena."

"Nije baš da ću negdje otići", promrmljao je nekromantov drug.Postupno, Zaylovo se disanje normalizira. Tijelo gaje nastavilo boljeti, no napokon se mogao barempomicati.Pod svjetlom bodeža Zayl je otkrio da nije umakao neozlijeđen. Odjeća mu je bila svedena na dronjke, akoža mu je imala ožiljke svuda gdje je čarolija bila prouzročila da se stalaktit i njegovo tijelo počinjustapati. Zayl nije sumnjao da i njegovo lice nosi takve tragove, no zahvalio je Velikom Zmaju što mu ježivot pošteđen.Nestabilan u nogama, nekromant se napokon vratio do prolaza gdje se dogodio napad. Kameno klizištekoje su on i satnik Dumon otkrili jednostavno je nestalo, kao da gaje raznijela neka golema sila. Zayl jedržao bodež pred sobom za slučaj da ponovno bude napadnut, no nije vidio opasnosti.Nekoliko metara dalje, naišao je na lubanju."Ah, momče! Nisi li lijep prizor za bolne oči - ili si samo, kad se bolje pogleda, bolan prizor!""Nisam spreman da ti se pridružim u životu poslije smrti, Humbarte." Ponovno iscrpljen, magičar je

sjeo na veliki kamen."Reci mi točno što mi se dogodilo.""Kad su te dvije zvjerske ruke čvrsto stisnule, ispustio si oštricu. Brinuo sam se da bi te mogle zdrobitikao bubu, no te kamene rukavice počele su te vući kraj zidova prema spilji. Vukle su te preko odronatako da se još kamenja kotrljalo prema meni. Znaš da sam skoro pukao kao jaje?"Zayl je imao razumijevanja za lubanju, no želio je čuti osta-......tek, "J"To je to. Nestao si mi iz vidnog polja. Onda se vidio bljesak nekog sablasnog svjetla, a ja sam počeovikati u sav glas. ""I ja ti se zahvaljujem. Spasio si me."Lubanja je nekako načinila zvuk gunđanja. "Pa, morao sam! Tko bi me drugi iznio iz ovog mjesta?"Zayl se namrštio kad je pogledao pored Humbarta. Ono što lubanja nije mogla vidjeti a očito ni pogoditibilo je daje sada, dalje naprijed, tona krša prilično temeljito zatvarala ulaz. Nekro-mant je sumnjao da

bi mogao prokopati ili magijom raskrčiti prolaz. To je značilo da treba naći alternativni put za bijeg."Hodi, Humbarte." Podigao je lubanju i krenuo nazad u spi-Iju."Ideš u krivom smjeru, momče.""Ne, ne idem."Trenutak tišine, a onda: "Oh."Dvojac je ušao u prostranu komoru. Držeći visoko bodež, Zayl je pregledao svoje okruženje u svimsmjerovima."Idemo u onom smjeru", napokon je rekao pokazujući na otvor prolaza pri samom vrhu komore."Onamo? A kojim putem?"Humbart je postavio izvrsno pitanje. Na prvi pogled činilo se da nema načina na koji bi čovjek mogaodosegnuti svoj cilj. Zayl je pretraživao iskidane ostatke svojega plašta, no otkrio je da je dolama koju jeranije nosio nestala. Ipak, sudeći prema mapi koju je upamtio, ta rupa gore predstavljala je najboljeizglede da nađe izlaz iz divovskog Nymyrovog trbuha.

Zureći u sklisku površinu koja je vodila gore do prolaza, Zayl duboko udahne i odgovori: "Penjem se,naravno."

"Penješ?" Lubanja je zvučala istinski zaprepašteno. "Penješ se tuda? Zayl, momče, zar ti misliš -"Ostatak njegovog prosvjeda ostao je prigušen jer gaje magičar gurnuo nazad u svoju vrećicu.Nekromantu nije trebalo obeshrabrivanja. Povjerenje u vlastite sposobnosti mu je već bilo priličnoograničeno. Ako se po-sklizne putem do gore, Zayl je sumnjao da ima dovoljno nade da baci čarolijukoja bi bila dovoljna da.se dolje na oštrojrastepu sve kosti u njegovome tijelu. No, unatoč tome riziku, morao je pokušati.Ono što Zayl nije rekao Humbartu i stoje ovaj morao shvatiti sam bilo je da su se tajne koje su postojaleu Urehu uskoro kanile objelodaniti ... a to nije mogla biti niti na koji način dobra stvar.





[email protected]

90

Gorst je došao vidjeti Kentrila. Div uopće nije bio dobre volje." Albord se nije vratio."Još uvijek pokušavajući nekako se ugodno namjestiti u paradnoj odori, Kentril je prestao namještatijaknu da bi pogledao svojeg prvog časnika. "Blizu je vrijeme večeri. Jesi li provjerio njegovu sobu?""Da, Kentrile. Njegove su stvari još uvijek tamo.""Možda je odlučio još malo ostati u gradu nakon što su ostali otišli. Možda je zbog njih postao malonostalgičan." Sam satnik se tako osjećao nakon što je ispratio svoje ljude. Čak niti užitak zbog

Atanninog društva nije uspio potpuno poništiti taj osjećaj."Može biti", promrmljao je Gorst, iako nije zvučao previše uvjeren Kentrilovim riječima, kao što ni samsatnik nije bio.Po prvi put Kentril poželi da nije sreo Atannu. Nije dobro primio Albordovu odsutnost. "Provjeri palačušto skrovitije možeš. Postaraj se da pretražiš svugdje gdje bi Albord mogao otići. Ja ću, ako mi se ukažeprilika, pokušati učiniti isto.""U redu.""Ima li glasa od Zayla?" /"Njegove su stvari u njegovim sobama, no ni njega još nema." A to je na neki način bilo još zloslutnije odnestanka mladog časnika. Zayl se nije doimao kao tip koji jednostavno odluta, ne nakon zabrinutostikoju je pokazao."Gorste?""Da, Kentrile?"

"Idi naoružan."Div je klimnuo, potapšavši mač koji mu je visio o boku. "Uvijek idem. Tako si me ti naučio."Nošenje sjekire bi moglo izazvati neku sumnju, no ukoričeni mač nije podizao puno obrva. Niti ćečinjenica da golemi borac luta hodnicima palače biti neobična. Jasno je da bi kao stranac Gorst bioradoznao glede grandioznog zdanja a, osim toga, za diva od čovjeka, najamnik je bio neupadljiv poput mačke.Gorst je krenuo, no onda zastao. "Kentrile, ako uopće ne nađem Alborda u palači, da li da odemprocunjati gradom?"Satnik Dumon je porazmislio o tome, važući mogućnosti i živote. Na posljetku, nadajući se da će mu Albord oprostiti, odgovorio je: "Ne. Ako dođe do toga da treba pretražiti grad, idemo zajedno, ili uopćene idemo."Ponovno sam, Kentril je pokušao dovršiti odijevanje, no ove zadnje vijesti su ga bile uznemirile. Sad sunedostajali i nekro-mant i Albord. Satnik je bio zahvalan što su barem Jodas i ostali otišli kad su željeli.

Da nisu, koliko bi potrajalo prije nego bi svi nestali?Nestali ? Albord je zadnji put viđen kako prati ostale ..."Ne ..." Zaboravivši svoje odijelo, zaboravivšičak i Atannu, Kentril izleti iz svojih soba i jurne donajbližeg prozora palače koji mu je omogućavao nekakav pogled na bakljama osvijetljen grad. Zurio jedolje u zasjenjene zgrade, slušao slavlje vreve i pokušavao se uvjeriti da se ono užasno što mu jeupravo palo na pamet nije moglo dogoditi. Sigurno su šestorica koja su odlučila otići izašla kroz vanjskavrata i već su sad putovali suncem osvijetljenom džunglom. Sigurno su, napokon, došli do relativnesigurnosti ...Ipak, nekakvo meškoljenje u želucu nije dalo satniku da prihvati ono što se činilo najrazumnijommogućnošću."Atanna." Onaće mu reći što se događa. Ona će mu pokazati imaju li ili ne njegovi strahovi opravdanje.Koračao je kraljevskim hodnicima ignorirajući salutiranja straže pod šljemovima. Kentril je imao samo

jedan cilj - k ćer Juriša Khana - i po prvi puta nije tražio užitak.Jedan od skoro bezličnih slugu stane preda nj kad se približio velikoj dvorani. Prije nego je čovjek

blijedoga lica išta mogao reći, Kentril gaje zgrabio za ovratnik i upitao: "Gdje je tvoja gospodarica? Gdjeje Atanna?""Pa, evo me, ovdje sam."Iznenađen, Kentril pusti slugu i okrene se. Prelijepa princeza s grimiznim kovrčama nosila je haljusličnu onoj koju je nosila kada je pomagala prilikom oslobađanja svoga oca od kletve. Daleko iza nje,Kentril je neodređeno opazio vrata koja prije nije vidio."Što želiš, ljubavi moja?"





[email protected]

91

Imao je najveću potrebu da je primi u ruke, da zaboravi na svoje probleme, no unatoč tome što bi tobilo tako jednostavno učiniti, satnik Dumon nije mogao zaboraviti svoje ljude. Najmanje su trojicadefinitivno nestala, a možda i još sedam njih, ne računajući nekromanta."Gdje si bila?""Pomagala sam svome ocu", odgovorila je smjesta. Njezine se usne napućiše od brige. "Izgledašzabrinuto, Kentrile. Jesam li te ja nekako uvrijedila?"Ponovno je morao boriti se sa žudnjom da se utopi u njoj. "Želim razgovarati s tobom" - Kentril se sjetio

sluge - "nasamo.""Prilično smo sami", rekla je uz podrugljivi smješak.Pogledavši preko ramena, satnik je otkrio da livriranog lika nije bilo nigdje na vidiku. Zaista su bili hitrina nogama i tihi kao noć. Atanna se iznenada našla pored njega, a njezina je ruka bila isprepletena s njegovom. "Hajdemoprošetati, može?"Povela ga je prema balkonu na kojem se pojavio lord Khan nakon što gaje Quov Tsin oslobodio. Kentrilju je želio ispitivati još dok su hodali, no Atanna je položila prst na njegova usta i utišala ga kao dijete.Zureći u njene očaravajuće oči, Kentril nije mogao učiniti ništa drugo nego se pokoriti.Vanjski zrak bio je lagano prohladan, tako da je časnik zadrhtao. Kako se veselio trenutku kad će Urehmoći podnijeti sunce, a sjena planine će značiti samo starenje dana."Tako uživam ovdje", njegova pratiteljica je promrmljala. "Znam da smo samo na brežuljku, nočini sekao planina visoka poput Nymyra!"

Bilo bi tako lako pratiti je, dopustiti da ga raspoloženje preuzme. No, Kentril je to odbio. Brinuo je oživotima. " Atanna, moram razgovarati s tobom.""Budalice! Već jesi!"Sada je postao lagano ljutit. "Ne igraj se! Ovo je važno! Barem tri moja čovjeka su službeno nestala, asad se čini da još jednoga nema nigdje. Također se brinem za šestoricu koji su otišli, a da ne spominjemZayla. Previše je ljudi posrijedi a to, prema mojem iskustvu, znači da se nešto užasno događa."Ona ga podari gotovo djetinjim mrštenjem. "Sigurno ne misliš da sam im ja nešto učinila?""Ne, naravno da ne. No nešto ovdje ne štima i ne znam što da mislim. Ništa nije kako bi trebalo biti, čak ni Gregus Mazi -""Gregus Mazi?" Njezin pogled se uozbilji. "Što s tom gujom?"Kentril je zaključio da joj mora reći. Atanna sigurno nije znala istinu. Uhvatio ju je za ramena. " Atanna,tvoj otac ga nije ubio.""Kako to misliš? Otac je rekao -"

"Slušaj me!" Primakao se bliže, dopuštajući joj da vidi da govori samo istinu. " Atanna, ja sam gapronašao ... to jest, Gregu-sa Mazija. Netko gaje ukleo, pretvorio u dio spilja koje se nalaze ispod palače ikoristio kao neku vrstu paklenskog stražara.""Što si radio tamo? Kako si znao gdje da ga tražiš?"Kentril je kratko pogledao preko ramena kako bi se uvjerio da ih nitko ne uhodi, a onda odgovorio."Zayl je saznao. Bio je u Mazijevom skrovištu i ondje je pokušao zazvati čarobnjakovu sjenku kako bi jeispitao o -"Okrenuvši se prizoru zamračenog Ureha, Atanna promrmlja: "Nekromant... naravno, on bi to mogaoučiniti."Frustriran, Kentril je okrene ponovno prema sebi. "Slušaj me! Ti najbolje znaš svoga oca. Je li se onponašao drugačije na neki način? Postoji li išta u svezi s njim što bi kod tebe moglo pobuditi pitanja?""Moj je otac upravo onakav kakav očekujem da jest."" Ali nešto ovdje ne štima Atanna a, zbog nas dvoje, ja sam to predugo ignorirao. Ljudi koji ovise o meni

možda su mrtvi, a što god da ih je uzelo možda još vreba u Urehu. Ako tvoj otac -"Ona položi ruku na njegov obraz i stane ga milovati, od čega se Kentril teško mogao koncentrirati."Ništa nas ne može dotaći ovdje. Ovo je palača Juriša Khana. Ja imam tebe i ti imaš mene, a to je sve štoje važno, zar ne?"Kako bi lako bilo složiti se. Sam njezin dodir ga je uzbuđivao, a sve ostalo postalo je nebitno."Ne!" Kako je viknuo, zgrabio ju je za zapešće. " Atanna! Moraš uzeti ovo ozbiljno! Ja ne mogu ostatiovdje i praviti se da se ništa nije dogodilo! Napokon, moram poći u potragu za Albor-dom i ostalima!Oni - ""Ne možeš otići! Ja te sada imam i neću ti dopustiti da ideš!"





[email protected]

92

Kentril je otvorio usta nepripremljen na silovitost kakvom je mlada žena govorila. U njezinim očimabilo je bijesa za koji je mislio da nije moguć.Ona zakorači prema njemu a, na svoje iznenađenje, prekaljeni borac ustukne."Pitala sam oca za tebe i on je rekao da te mogu imati! Sve što sam htjela si ti. Nisam željela druge.Samo tebe. Zar ne vidiš?"Bijesa bijaše nestalo, no na njegovome mjestu Kentril je otkrio uznemiravajući pogled, pogled koji kaodaje sjekao kroza nj, kao da je gledao kroza nj. Bez razmišljanja on se povu če još jedan korak.

Njezino se lice ublaži. "Bilo je tako samotno tamo ... tako samotno, osim njega i nekolicine ostalih ... akad su oni otišli, čeznula sam za nečim višim."Svaka dlaka na Kentrilu iznenada s« naježila. Kako mu se Atanna približavala, vjetar joj jezjtoaiao^fepsu i haljuprva leprša divlje i senzualno, a potonja se priljubi čvrsto uz njezino tijelo obdareno oblinama. Njezin jeosmijeh obećavao sve dok ga je promatrala ispod trepavica."Želim te svim svojim srcem, dušom i tijelom, Kentrile", za-gugutala je. "Ne želiš li i ti mene?"Jest. Želio ju je. Želio joj se predati na sve načine koje je željela. Satnik je želio služiti joj, štiti je ...No, kad je k ćerka Juriša Khana posegnula za njim, nešto ga je natjeralo da se baci naprijed.Najamnik se žestoko sudari s Atannom. Ona ispusti zapanjeni uzdah, a onda padne unazad potpunoizgubivši ravnotežu.I padne preko ograde." Atanna!" Ispruživši se, Kentril ju je pokušao doseći no već je bila skliznula i potpuno nestala s vidika.

Posrnuo je prema ogradi u užasu tražeći neki trag. Na nesreću, duboka sjena onemogućavala mu je daišta vidi. Kentril je slušao, no nije čuo niti krik niti zvukove pada.Povukao se. Činilo se kao da će mu srce eksplodirati. Nikad mu nije bila namjera daje ubije. Sve stojeKentril želio bilo je da slomi kakvu god silu koju je imala nad njim. Znao je daje vladala magijom poput svog oca i da je u svojem strahu da će ga izgubiti vjerojatno pomislila daje u redu očarati ga uz pomoć magije, učiniti daje on još više voli. Daje samo shvatila -Njezin otac. One brige koje je Kentril imao u vezi s Jurišom Khanom sad su blijedile u usporedbi snastalom situacijom. Kako je mogao suočiti se s vladarem Ureha i reći mu da je njegova jedina k ćerkapala u smrt nakon što ju je gurnuo čovjek kojeg je voljela? Zašto?Duboko u sebi, satnik Dumon je znao da njegov um još ne djeluje najbolje. Suprotive misli bore se jednaprotiv druge, tražeći dominaciju. Dok se dio njega brinuo glede Atannine smrti i njezinih posljedica,drugi se dio još borio s pitanjem o nestanku i istini o Gregusu Maziju.Na ovaj ili onaj način morat će se suočiti s Jurišom Khanom. Ono stoje Kentril učinio nije se moglo

zanemariti. Morat će se suočiti s Khanom.Prisjetio se vrata koja je vidio daleko iza Atanne, onih kroz koja je najvjerojatnije izašla. Bila je ustvrdiladaje upravo pomagala svojemu ocu, stoje nagovještalo da se stariji monarh mogao nalaziti iza tih vrata.Bez oklijevanja, najamnik potrči s balkona. Hodnik je odjekivao zvukovima koje su stvarale njegovečizme ali ničim drugim. Nije bilo ni traga slugama i straži. Jesu li čuli što se dogodilo i otišli pronaćiostatke svoje gospodarice? Zašto nitko od njih nije došao na balkon da istraži što se dogodilo?Te su stvari postale nevažne kad je stigao do vrata. Kad ih je gurnuo i otvorio, Kentril ugleda strminukoja je vodila duboko u donje nivoe palače. Nije bilo baklji i lampi da osvijetle put, no neko osvjetljenjeomogućavalo mu je da vidi daleko dolje.Veteranski refleksi gotovo su ga natjerali da posegne za svojim mačem, no onda se sjetio što se upravodogodilo. Kako bi izgledalo da dođe objasniti Atannin pad vitlajući oružjem?Kad se počeo spuštati, Kentril je pomislio da se vrati i pronađe Gorsta, no onda je zaključio da njegovprijatelj ne treba biti dijelom ovoga. Ovo je stvar između Juriša Khana i Kentrila.

Uz veliki nespokoj, najamnik pun ožiljaka pratio je stube do njihova kraja. U dnu, gargujska glava sprstenom u ustima divlje gaje pozdravljala s drevnih željeznih vrata. Nemajući kud dalje, Kentrilpovuče prsten.Hladan, no blag povjetarac začas se zakovitla oko njega.Te žarka ...Preplašen, ispusti prsten, a onda se osvrne uokolo. Kentril se mogao zakleti daje čuo Atannin glas no,naravno, on je to učinio zauvijek nemogućim. Svaki nagovještaj njezina prisustva mogao je proistećisamo iz njegovog snažnog osjećaja krivnje.Podsjetivši se zašto je došao na ovo mjesto, Kentril odluči ponovno pokušati s prstenom. Znao je da1 seneće ništa dogoditi,





[email protected]

93

Uz lagano cviljenje, željezna vrata popustiše.Kentril stupi unutra." Aaah, Dumone! Kako izvrsno pogođen trenutak!"U središtu prostorije koja se nalazila iza vrata, pored visoke kamene platforme prekrivene mističnimsimbolima, smiješio se Quov Tsin pružajući skoro prijateljski raku prema najamniku.Srebrne rune Vizjereijevog Turinnasha jarko su svjetlile, a sićušni lik činio se godinama mlađi, tolikomu je uzbuđeno lice bilo.

Zbunjen, Kentril je polako krenuo prema njemu. "Tsine? Što radiš ovdje dolje?""Pripremam se za magijsko djelo o kakvom sam mogao samo maštati! Pripremam se zaroniti u moćikoje ni jedan Vizjerei stoljećima nije taknuo, ako ih je uopće i pokušao taknuti!"Kentril se osvrnuo no nije vidio nikog dragog u prostranoj prostoriji. Iako se u prošlosti sretao sčarobnjacima, čak ih i posjećivao u njihovim skrovištima, ovo mjesto ispunjalo ga je neobjašnjivomjezom. "Gdje je lord Khan?""Brzo će se vratiti. Možeš i sačekati. I on želi da budeš ovdje."No, Kentril nije obraćao pažnju na njega. "Moram ga pronaći ... objasniti mu što se dogodilo s njegovomk ćeri..."Tsin se namršti. "Njegovom k ćeri? Stoje s njegovom k ćeri? Otišla je maloprije.""Mislim da dobri satnik strahuje da se užasno zlo dogodilo mojoj dragoj Atanni", zagrmio je glas izaborca.Zatečen, Kentril posrćući odmakne se od vrata. Juriš Khan ušao je kroz ulaz. Unatoč godinama, izgledao

je jači i okretniji nego gaje Kentril ikad dosad vidio.Lord Khan se dobronamjerno smiješio ustrašenom liku. "Iznenadila te je. Učinila je da reagirašinstinktivno. Atanna zna biti ćudljivo biće, dobri satnice. Mogao si reagirati samo kako je opravdano."" Ali -" Kentril jedva da je mogao vjerovati da njegov domaćin može govoriti tako veselo o užasnojnesreći. Iako je osjetio olakšanje što ga monarh odjeven u plašt ne smatra odgovornim,to nije mijenjalo činjenicu daje dijete toga čovjeka palo na kamenito tlo. " Ali, Atanna je mrtvaVNa ovu izjavu, Juriš Khan se zahihoće. "Mrtva? Ne bih rekao! Nisi mrtva draga, zar ne?"I iza njega pojavi se njegova k ći.Satnik Dumon ispusti uzvik iznenađenja i povuče nasuprot masivnog podija."Nisam te željela ranije uznemiravati", zaprela je. Vrata kroz koja je bila upravo ušla zatvorila su sesama od sebe. Kako se Atanna približavala, malo je hramala jer joj je očito jedna noga bila slomljena posredini, a stopalo drage bilo iskrenuto. Njezina lijeva raka bila je na nemoguć način izvijena iza nje, adesna, koja je posegnula prema Kentrilu, završala je šakom koja je bila toliko gadno smrskana da se nije

mogla ni prepoznati. Njezina razdera-na halja bila je umrljana od zemlje no, začudo, nigdje nije bilo nikapi krvi.Glava joj je bila potpuno nakrenuta u stranu i jedva se držala na vratnim tetivama."Vidiš?" reče Juriš Khan. "Možda je malo polomljena, ali sigurno nije mrtva."©ebamnctečt 'orst je bio prošao kroz skoro svaki nivo palače i otkrio nekoliko zanimljivih stvari. Najvažnija od njihbila je da su gotovo svi sluge i stražari nestali. Činilo se da su radili samo oni koje bi se očekivalo vidjetiu blizini njegovih i Kentrilovih odaja. Kad je potiho posjetio ostale katove, hodnici su bili prazni, tihi.Nije bilo ni brojnih dvorjana koji su bili okupljeni u velikoj dvorani tijekom objave Juriša Khana.Činilose kao da je samo posada kostura opsluživala golemo zdanje.Div ne bijaše još zaključio svoju potragu, no već je vidio dovoljno daje znao daje bolje da podneseizvješće svojemu satniku. Kentril će razumjeti što sve ovo znači. Gorst se neizmjerno divio svojemuzapovjedniku i prijatelju i vjerovao je njegovoj procjeni - osim možda ponekad glede Khanove k ćeri.

Kad je ona bila u pitanju,činilo se da pokatkad satnik gubi kontakt sa stvarnoš

ću. Naravno, dajeusmjerila svoju ljepotu na Gorsta, div je pretpostavljao da bi on bio još i smeteniji. Bitka je bila jedna

stvar, a žene su bilečetiri, pet, šest složenih stvari i to istovremeno.Kliznuo je pored dvojice budnih stražara u blizini njegovih soba koji ipak nisu ništa posumnjali a onda,pretvarajući se da dolazi s bočnog hodnika, nonšalantno im uđe u vidokrug. Iako nije vidio da im se očimiču, Gorst je osjećao da upijaju njegovu iznenadnu prisutnost. Bili su dobri, ali ne dovoljno dobri.Došavši do Kentrilovog stana, dva puta je pokucao na vrata. Kad se nitko nije javio, ponovio je, ali ovajput znatno jače.Još uvijek nije bilo odgovora. Iako je bilo vrlo vjerojatno da se satnik mogao naći s Atannom, Gorstovanelagoda je ipak rasla.





[email protected]

94

Niip mnoan 7flmii;1iti Qtr> hi urinin Ha if» enrl i KVntril npstan TnVr>je svakako mogao voditi računa o sebi, Gorst je najbolje radio kad mu se izdaju naredbe.Div se stao kretati prema svojim odajama kad mu nagovještaj nečeg crnog na samom kraju hodnikaprivuče pažnju. Pogledao je u tome smjeru, no nije ništa vidio. Ipak ... čovjek ne živi dugo kao najamnik ako ignorira takove stvari.Doći do tog mjesta bez uzbunjivanja stražara pokazalo se sasvim jednostavnim, no pronaći izvortrenutne crne mrlje pokazalo se poslije mnogo težim. Gorst se uskoro počeo pitati nije li to umislio. Nije

mogao naći nikakvog traga u hodniku, osim ako se nekako nije uspio stopiti sa zidom -Onda su divove oštre oči primijetile da se dio okvira vrata mreška.Znatiželjan, Gorst posegne i lagano dotakne taj dio.Lijeva strana dovratka iznenada postane tek jedva prepoznatljiva mreškajući se tako divlje da se činilokao da dovratak gleda kroz vodu. Sekundu kasnije čak se i taj tračak stvarnosti izgubi -i iznenadapretučeno i izranjeno tijelo nekromanta, Zayla, padne pred Gorsta.Iznenađeni div ga jedva uspije prihvatiti na vrijeme. Zayl je lagano zastenjao hvatajući se za nj s onomalo snage što mu je bilo preostalo."Odvedi me -" prodahtao je mršavi, blijedi lik. "Odvedi me -u - sobu!"Uvjerivši se da ih nitko nije vidio, Gorst je ponio magičara u odaje koje su bile namještene za njega.Brzo je spustio Zayla na krevet, a onda tjeskobno potražio nešto što bi dao ozljeđenom čovjeku."Otvori vrećicu, prokletstvo ..."Isprva je Gorst pomislio daje nekromant progovorio, no brza provjera otkrila je da su Zaylove oči

zatvorene i da magičar diše sporo ali postojano. Div se napokon sjetio Zaylovog uznemirujućegpratioca i brže bolje krenuo ga naći.Vjerojatno je bila sretna okolnost što je lubanja progovorila ier kad ie Gorst DOttaŽio vrećicu JAQŠio jeda je i ona, poput magičareve odjeće, bila potrgana na nekoliko mjesta. Djelići njezina sablasna sadržaja mogli su sevidjeti kroz poderotine i da nije bilo puke sreće, pomislio je Gorst, sadržaj je mogao odavno ispasti.Oprezno izvadi lubanju i položi je na najbliži stol."Moja hvala, momče. Neko vrijeme sam mislio da nećemo stići u jednom komadu."Gorst se morao podsjetiti da razgovara s kolegom najamnikom, a ne s lubanjom čovjeka mrtvogstoljećima. "Što se dogodilo?""Ovaj ovdje mladi momak pokušao je zazvati duh starog Gre-gusa", objasnio je Humbart Wessel. "Samo,kad se Gregus pojavio, nije bio star i nije bio baš dobro raspoložen! Pokušao nas je upozoriti, no baškad je progovorio, sami zidovi su zgrabili jadnog Zayla..."

Humbart je nastavio prepričavati najužasniju kob kojoj je nekromant jedva pobjegao uz njegovupomoć, onda o mukotrpnom usponu iz spilja i iscrpljujućem povratku u palaču. Priča bi se Gorstuučinila napola izmišljenom da se nije dogodilo sve ostalo što se dogodilo."Neka nitko ne kaže", zaključila je lubanja, "da ovaj mladić nije jednako sposoban i borac i magičar,momče! Zayl bi bio dobar i čvrst čovjek ako ga imaš na svojoj strani u bilo kojoj bitci.""Možemo li nešto učiniti za njega?""Pa... pogledaj možeš li naći malu crvenu vrećicu među stvarima koje je ovdje ostavio."Prebirući kroz Zaylovu oskudnu imovinu, Gorst je našao dotičnu vrećicu. Podigao ju je."Da, to je ta. Sad, ako na njoj nema kletvi i zaštitnih čarolija, otvori je."Div je poslušao. Tek kad je odriješio vezice, shvatio je stoje Humbart upravo rekao. Nasreću ništa nijeimalo namjeru udariti ili svesti ga na prašinu."Ima li u njoj neka mala bočica sa žućkastom tekućinom?"Bila je, odmah do nečeg što je izgledalo kao osušena očna jabučica. Progutavši knedlu, Gorst izvuče

boč

icu i odmah zatvori vreć

icu."Istresi mu to u grkljan. Vidio sam da koristi tu stvar jednom kad gaje bodljikavi grmalj skoro utabao uzemlju - naravno, Zayl gaje na kraju uspio razbiti u iverje."Kad je otvorio bočicu pokazalo se da gusta, ružna tekućina ima i miris koji je sasvim odgovaraonjezinom izgledu. Nabravši svoj široki nos, Gorst ode do lika u nesvjesti i, postavivši drugu ruku podZavlovu glavu da ga malo podigne, pažljivo ulije sadržinu u njegova usta.Zayl se jednom zakašlja, a onda sve proguta. Iznenada, nekro-mantovo cijelo tijelo se divlje zatrese.Prestrašen i zapanjen, Gorst ustukne."Mislio sam da si rekao da će mu pomoći!"Lubanja nije odgovorila.





[email protected]

95

Trzanje iznenada prestane ... i Zayl ponovno počne kašljati. Dok je kašljao, čudnovate rane koje suprekrivale sve vidljive dijelove njegovoga tijela počeše zacjeljivati, a onda i nestajati. Div je zapanjenopromatrao kako se u nekoliko sekundi vratilo ono malo boje koju je magičar ikada imao, a posljednjerane potpuno su nestale.Još uvijek slab, no očito se oporavljajući, Zayl pogleda vojnika. "Zahvaljujem."" A ne dobijam li i ja nekakvu zahvalu?" promrmljao je Humbart Wessel. "Nije baš moja krivica štonemam ruku. Inače bi te sam nahranio time!"

"Definitivno ti zahvaljujem, Humbarte." Nekromant se pokušao podići, no nije mogao. "Čini se da će mitrebati još nekoliko minuta. Možda bi bilo najbolje da dovedeš satnika Dumona ovdje. Nas dvojicaimamo puno toga za raspraviti.""Ne mogu naći Kentrila", priznao je Gorst. "Dosad nisamnikogaSrebrne oči u obliku badema koje su diva istovremeno i podsjećale i nisu podsjećale na oči Quov Tsina,suziše se sumnjičavo. "Nikoga?"" Albord je nestao. To je zabrinulo Kentrila toliko da me je poslao da ga potražim u palači. Nisam mogaopronaći Tsina. Zapravo nigdje nema nikog osim na ovom katu.Čini se daje cijela palača posve prazna ...""Da, to ima sve više i više smisla, bojim se."Ovo poluči lubanjino neodobravajuće mrštenje. "Pa, to si rekao jednom ili dva puta dok smo se penjaliiz Nymyra, no još mi nisi objasnio što misliš."Zayl se namršti. "To je zato što to još ni sam ne razumijem u potpunosti."

Gorst je znao da on razumije još manje, no bio je siguran u jednu stvar, a ta je da je satnik nestao. To je,što se njega tiče, značilo samo jedan mogući slijed stvari."Moram naći Kentrila.""Možda bi bilo bolje -""Išao ti sa mnom ili ne," rekao je div sve odlučniji, "ja idem po svog satnika."Nekromant se napregnuo da se podigne. "Daj mi samo malo vremena, Gorste, i bit ću i više nego sretanda ti pomognem tražiti. Mislim da bi bilo najbolje da smo napustili Ureh i njegovu sjeno-vitu prošlost.Meni se čini daje ovo kraljevstvo sve samo ne sveto."Unatoč svome nestrpljenju, Gorst je pristao sačekati. Znao je daje tu umiješana magija i da protivtakvog nečeg on nema nade. Mogao je dobro vladati sjekirom ili mačem protiv neprijatelja od krvi imesa, no protiv magije se osjećao prilično nesposobnim. Ako bude imao Zayla uz sebe, izgledi će bitiveći. Gorst se već uvjerio koliko je taj čovjek vješt.Nekromantu je trebalo nekoliko minuta da povrati dovoljno snage i još nekoliko minuta da nešto učini

sa svojom uništenom odjećom. Zayl je očekivao da će izmagijati neku novu odjeću, no .umjestotoaa,Gorst.ieotišao do syoerancai iznieaa izvadio odiećukoja je bila skoro istovjetna onoj razderanoj u dronjke. Samo plašt nije mogao zamijeniti."Morat ćemo naći novu vrećicu", rekao je Zayl lubanji. "Bojim se da nemam neku dovoljno veliku da tepoložim u nju, Humbarte.""Pa, ja ne ostajem ovdje! Ako me ne -"Gorst nije želio čekati da se prestanu prepirati. "Imam dovoljno veliku torbu. Možeš je zavezati za pojaskao i staru."Zayl je klimnuo. "Tada je vrijeme da nađemo satnika i otarasimo se ovoga mjesta."Zaylu se činilo da je podcijenio diva. Gorst se pokazao daleko pametnijim, daleko sposobnijim negostoje nekromant pretpostavljao. Podaci koje je dao Zaylu u svezi s izgledom palače ne samo da suodgovarali crtežu kojeg je magičar proučavao, nego su ispravili i neke greške prouzročeneumanjivanjem kao i očigledne pogreške koje je počinio onaj koji je nacrtao mapu.

Najamnik se koristio jednostavnim trikovima da izbjegne pažnji naoružanih stražara, no Zaylu sečiniloda će ihčak i to previše usporiti u njihovom poslu. Zahvaljujući napitku koji mu je Gorst dao — i za čiji

je sastav nekromant znao daje bolje da ga ne objašnjava borcu - Zayl se osjećao skoro kao nov. Njegoverane bijahu nestale, a jedini ostatak njegova skoro katastrofalnog stanja bilo je lagano probadanje ujednoj ruci. Ipak, nekromant je osjećao dovoljno samopouzdanja da se može ne samo maskirati da gavojnici ne vide, nego da to može učiniti i divu. Mnogo bi vremena uštedjeli hodajući ravno umjesto dase šuljaju duž zidova.Iako se Gorst očito nije u potpunosti slagao, nije se protivio kad je Zayl počeo bacati čini.Upotrebljavajući bodež da nacrta vatrene simbole u zraku, Zayl je ojačao svoju uobičajenu čaroliju aonda dotakao najamnika vrhom bodeža.





[email protected]

96

"Ništa se nije dogodilo", žalio se div."Obojica smo vezani za čaroliju. Možemo vidjeti jedan drugo-ni alirri n& mn7pnnc Tctn q̂ ndnnsi 1 na vpr.innosnovnih zvukova, ali ne bih preporučio vikanje ili kihanje dok prolazimo. Nagli i glasni zvukovi bimogli probiti magiju."

Još uvijek pomalo nevoljko, Gorst ga je pratio u dvoranu. Krećući se dalje, nailazili su na stražare koji sunepokretno i neumorno zurili hodnicima. Zayl nije mogao a da se ne divi njihovoj uvježbanosti koja jetoliko nalikovala njegovoj. Svaki od osmorice visokih ljudi stajao je uspravno. Naoružani naizmjencemačem ili sjekirom, čovjek ih je gotovo mogao zamijeniti za vrlo uvjerljive kipove. Njihova skoroistovjetna lica i izrazi na njima samo su služili da naglase taj izgled i, dodatno, učinila su da se Zayl iranije zapitao jesu li možda u rodu.On i Gorst su polako hodali korak po korak, rame uz rame. Prošli su prvi par, a onda i drugi a da uopćenisu bili primijećeni. Najamnik je izgledao opušteniji a čak je i Zayl, koji je poznavao moć svoje čarolije,osjetio neko olakšanje.Tada nešto u pojavi sljedećeg stražara natjera nekromanta da stane, unatoč hitnosti situacije. Gorst gazabrinuto i prodorno pogleda, no Zayl ga je ignorirao. Oprezno je zurio u naoružani lik, pitajući se štogaje to na čovjekovom licu smetalo. Budući da nije mogao otkriti što bi to moglo biti, bacio je pogled nastražara koji se ovome nalazio sučelice i proučio ga.

Iznenada mu sine što mu je to bilo toliko uznemiravajuće, a ipak toliko teško za otkriti.Niti jedan stražar nije zatreptao očima. Zayl ječekao daleko duže od razumne ljudske granice, a ipak niti jedan nije reagirao kao običančovjek. Bez obzira koliko dobro obučeni ovi stražari bili, sigurno sumorali ponekad trepnuti. A ipak nisu.Zayl je to želio reći Gorstu, ali se bojao ugroziti svoju čaroliju. Kad budu odmakli dalje, moći će mu rećio svom uznemira-vajućem otkriću. Zasad ih je obvezivalo na -Netremične oči jednog od stražara iznenada promijene svoj smjer i sretnu se s nekromantovimrazrogačenim pogledom."Oni nas ̂vide!'' vik,ne Zayl.Svi su se pomakli istog trena. Gorst je izvukao svoj mač i bio spreman suočiti se s bilo kojim odčetvorice kraj kojih su već bili prošunjali. Onaj koji je Zayla pogledao u oči skočio je naprijed mašućisjekirom. Lice mu je bilo potpuno bezizražajno. Ostala su se trojica, svaki sa sličnim praznim pogledom,

pokrenula iza njega.S bodežom ispred sobom, Zayl je nešto promrmljao. Brzo se materijalizira crna kugla i udarila ravno uprsa prvog napadača. Naoružani je stražar zastao, a onda nesmetano nastavio.Rezultati nisu zadovoljili nekromanta. Nikad prije nije bacio čaroliju oslabljivanja i vidio da se potpunoizjalovila. Ovi su stražari bili nešto više od običnih ljudi i, zbog toga, vjerojatno više nego što on i Gorst mogu svladati. Ako se i brinuo o takvim stražarima, divovski najamnik to nije pokazivao. Zapravo, tamo gdje Zaylovmagični napad nije uspio, nadoknađivali su ga Gorstovo veliko umijeće i snaga. Prvi koji je stigao doborca s divljom grivom kretao se s očitom namjerom da brzo Gorstu odrubi glavu svojom sjekirom.Naizgled već nadjačan, Gorst je zamahnuo divlje oko sebe svojom oštricom ostavši široko otvoren.No, kad se sjekira približila, div je učinio nevjerojanu stvar. Dopustio je da glava i gornji dio drške dođuna nekoliko centimetara od njegovog grla a onda jednom svojom snažnom rukom zaustavio sjekiruusred leta i istrgao je iz ruku njezina vlasnika.

Iako razoružan, stražar je jurnuo naprijed. Držeći dršku ispred, Gorst je mlatnuo stražara snažno utrbuh. Metal se savije, a teški izdisaj pobjegne divovom inače bezosjećajnom protivniku. Neza-dovoljen

samo time što je prisilio svojeg neprijatelja da se presa-miti, Gorst je snažno zamahnuo i tupim dijelomsjekire udario čvrsto stražara u lice.Lice koje se razbilo.Dijelovi su pali. Unutar kacige carevala je potpuna tama. Sa svoje strane, najamnik čak nije ni čekao dadjelići padnu na pod. Brzo iskrenuvši sjekiru učinio je ono stoje njegov protivnik smjerao njemu,odsjekao je kacigu, vratni spojnik i što god već ih držalo zajedno,.Lik, sad potpuno obezglavljen, padne uz tresak na mramorni pod."Oni nisu živi!" nepotrebno je viknuo Gorst.





[email protected]

97

"No mogu se zaustaviti", odvratio je Zayl. Sad kad je bolje znao s čim su suočeni, nekromant je osjećaoviše samopouzdanja. Nije čudo što njegova čarolija nije uspjela. Bio je bazirao svoj rad na tipuneprijatelja za kakvog je pretpostavljao da je pred njim. No ovi nisu bili ljudi, ne. Nalikovali su vrstigolema, a budući nekromantom on je bio dobro sviknut na nošenje s takvima kao što su oni.Za sljedbenike Rathme, oživljavanje tvorevina — figure od gline, kamena ili neke druge materije - biloje umijeće koje je išlo ruku pod ruku s uzdizanjem mrtvih. Na mnoge načine je oživljavanje golemazahtijevalo mnogo suprotnih elemenata od onih potrebnih da se zazove duh ili oživi leš. S potonjim je

čovjek vraćao ono što je nekoć bilo živo. S prvimčovjek je nešto što je nalikovalo životu davao u onomešto nikad nije upoznalo život.Izbjegavši mač svog najbližeg protivnika, Zayl prođe čaroliju stvaranja golema, a onda je obrne.Nadajući se da neće krenuti krivo, izvikivao je riječi ne samo drugačijim poretkom nego i potpunoizokrenute - sve da bi stvorio suprotan učinak.Stražar ispusti svoj mač ... i svoju šaku ... i ruke i noge i glavu i tijelo. Oklop se razaspe po podu, a licegolema popuca u tisuću komadića udarivši u tvrdu površinu.Drugi je skoro zahvatio nekromanta dok se ovaj divio svome djelu. Sjekira dođe na nekolikocentimetara od Zavlovih prsa. Zayl je jedva uspio izbaciti ponovno promijenjenučaroliju prije nego jemonstruozni stražar uspio pokušati drugi udar.No, dogodilo se nešto drugačije. Stražar je izgubio svoju sjekiru i pokreti su mu postali nekoordinirani,no nije se smrvio kao prvi. Zapravo, Zayl je mogao vidjeti kako se brzo oporavlja, kako mu pokretiponovno postaju prijašnji.

Golem se prilagodio njegovoj čaroliji.Iza njega, Gorst je zaroktao kad je podigao sljedećeg protiv-nika u zrak koristeći nazubljeni vrh svojesjekjrg. I)a je stra,žaurbio pravičovjek bio bi proboden na smrt, no golem se samo trzao pokušavajući dosegnuti diva svojimmačem.Uz veliki napor Gorst je upotrijebio sjekiru da baci jednu tvorevinu na drugu. Sila njegovog izbačajaprouzročila je da se onaj donji razbije kad su njih dvojica pala na pod. No, prvi se ponovno podigao.Razjapljena rupa bila je na oklopu tamo gdje bi mu trebale biti grudi. Zgrabio je sjekiru koju je bioostavio njegov drug i krenuo ukrstiti oružje s najamnikom.Zayl se u međuvremenu našao čvrsto pritisnut između svoja tri protivnika. Reagirajući instinktivno,zazvao je Kandžu Trag'Ou-la koja gaje služila tako dobro u skrovištu Gregusa Mazija.Koštano koplje probode najbližeg golema, onoga kojeg je već bio usporio. Šteta koju su prouzročiledviječarolije pokazala se prevelikom za oživljenog stražara. Torzo se tada sruši i, kao da je netko

šutnuo kulu od karata, golem se raspadne na komade.Znajući da više ne može koristiti Kandžu, Zayl istog trena zazove Den'Trag, Zube Trag'Oula. Ta jekombinacija savršeno dokrajčila tepih-zvijer i sigurno će i ovdje dobro poslužiti.No kad je tuš brzih smrtonosnih strelica pogodio dvojac, većina ih se odbila.Nekromant gotovo da nije mogao vjerovati u ono što je vidio. Nikad nije čuo priče o tome da su Zubiikad bili neuspješni. Istina, neki od njegovih projektila jesu probili dva golema a uspjeli sučak irazoružati onoga koji je mahao sjekirom, no osim što su ih usporili u kretanju, nisu uspjeli ništa drugo.Palo mu je na pamet da je sličnost između Kandže i Zuba omogućila golemima da se prilagode i napotonje. Zayl je prokleo svoju glupost, a onda potražio neku drugu čaroliju koja ni na koji način nijenalikovala ijednoj koju je bacio. Morao je također misliti brzo jer iako su oživljeni stražari očitopoštivali moć njegova bodeža, njegov kratak doseg značio je da imaju prednost odstojanja.Kad se onaj koji je bio razoružan sagnuo da ponovno zgrabi sjekiru, nekromantov preostali neprijateljsnažno je udario svojim mačem. Vrh dugačke ošrice dođe na centimetar od Zaylova grla.

On uzmakne i sudari se s Gorstom kojeg su bili pritisli njegovi preostali protivnici.Zaylu se javi zamisao, zamisao za koju se nadao da ne može biti loša jer bi u suprotnom bespotrebnožrtvovao živote obojice. "Gorste! Moramo zamijeniti protivnike!""Zamijeniti? Zašto?""Vjeruj mi! Kad ti dam znak!"Na svu sreću, najamnik nije prosvjedovao. Još uvijek pritisnut leđa uz leđa s njime, Zayl je mogaoosjetiti kako se divovo tijelo napinje dok se spremao slijediti magičarev znak."Odvuci ih nazad tri koraka, a onda se okreni nalijevo!"Zayl je sa svoje strane naglo krenuo naprijed. Njegova iznenadna promjena taktike prouzročila je dagolemi ustuknu. No, nekromant nije bacio niti jednu čaroliju nego je učinio isto ono što je naredio





[email protected]

98

Gorstu. Okrenuvši se oko sebe, zamjenio je svoje protivnike za one s kojima se borio div. U isto vrijemeGorst se okrenuo da se suoči s prvotno Zavlovim dvojcem.Uperivši bodež u svoja dva nova protivnika, nekromant ponovno oslobodi Zube Zmaja.Projektili, oštri poput igala, probiše put kroz goleme potpuno im izbovši oklope i razmrskavši stražareu stotine komada koji su se razletjeli u svim smjerovima.Zayl ispusti za njega neuobičajen uzvik trijumfa. Kao što je i pretpostavljao, budući da se ovi nisusuočili s njime u bitci, nisu se prilagodili njegovimčarolijama. Promijenivši protivnike, nadmudrio je

njihova praktičnog tvorca.No Gorst je ostao s dvojicom s kojima je prvotno Zayl bio suočen. Uzevši u obzir da bi mogli biti previšeza najamnika, Zayl se okrenuo već slažući čaroliju s kojom se nadao da će barem usporiti čuvare.Nije se trebao brinuti. Gorst je držao situaciju u rukama, kao i jednog golema. Ostavivši svoje oružje, divje podigao jednog od svojih protivnika i okrenuo ga u zraku. Bez oklijevanja udario je golemom o podšto je jače mogao, a budući da je Gorst bio u pitanju, pokazalo se to prilično jakim.Kaciga i lice smrve se u neprepoznatljivu zbrku. Snažni je borac odbacio ostatak tijela iz ruku i okrenuose posljednjem golemu. Nezaplašena, tvorevina je pokušala presjeći smrtonosni luk svojim mačem. No,Gorst je, krećući se daleko hitrije nego bi se to pretpostavilo sudeći prema njegovoj gradi, zgrabiozapešće ruke s mačem i trznuo.Kad je stražar pao prema njemu, najamnik je udario šakom kroz bezosjećajnu masku takvom silom damu je ruka ulubila kacigu.Odlučan da ne prepusti stvar slučaju, Gorst je otkinuo kacigu, a onda nogom udario stvorenje u prsa.

Posljednji golem pao je unazad na pod i razbio se. Udovi su mu se raspršili u različitim smjerovima, adijelovi oklopa kotrljali uokolo."Što sad?" upitao je Gorst uzevši jednu sjekiru."Kao što si i sam rekao, nađimo satnika Dumona."Ponovno su požurili niz hodnik. Činjenica daje palača bila tiha i prazna nije nimalo umanjila Zaylovebrige. Sigurno bi larma koju je prouzročila bitka trebala dozvati još stražara u pomoć drugima. Gdje subili svi oni koji su nekoć nastanjivali ovu palaču?I, što se toga tiče, gdje je satnik Dumon? Na mjestu tako golemom, s toliko skrivenih prolaza, kako suuopće mogli -Kakva je budala bio! Zayl je stao tako da je Gorst u trku gotovo naletio na nj."Imaš li išta pri sebi što pripada satniku? Bilo što? Ako ne, morat ćemo se vratiti u njegove odaje."Div je neko vrijeme razmišljao, a onda mu se lice ozarilo. "Imam ovo!"Kopao je po džepu i izvadio mali hrđavi medaljon sa slikom nekog bradatog zapadnog monarha. Vrlo

istrošenim pismom oko ruba bilo je ispisano Za čast, za dužnost, za kralja i kraljevstvo."Kentril gaje dobio od svog oca. Nosio gaje sa sobom godinama. Govorio je da mu donosi sreću. Dao miga je kad su mi skoro odsjekli glavu prije oko godinu dana. Rekao je da mi treba , više nego njemu,"To nije bilo baš onočemu se Zayl nadao, no ako Gorstova aura još nije prevladala onu stariju koju je namedaljonu ostavio satnik Dumon, onda bi još uvijek mogao biti od koristi u pronalaženju nestalognajamnika. Nažalost, nedostatak vremena također je iziskivao da nekromant koristi daleko manjepreciznu čaroliju, onu koja je potencijalno podložnija vanjskim utjecajima, kao stoje nedavna promjenavlasništva.No, Zayl je morao probati. Držeći medaljon u desnoj ruci, mahnuo je vrhom oštrice preko njegovogsredišta istovremeno mrmljajući ispod glasa.Istog trena počeo je osjećati trzanje, ali prema Gorstu koji ga je promatrao. Iziritiran, Zayl seusredotočio na Kentrila Dumona zamišljajući ga najbolje stoje mogao.Sada je trzanje dolazilo iz drugog smjera, područja blizu velike dvorane, no bilo je to područje o kojem

je Zayl malo znao. Mrmljajući još nekoliko rije

či, nekromant je osnažio fokus svoje

čarolije da budesiguran, a onda klimnuo Gorstu.

"Jesi li ga našao?"Držeći zahrđalu uspomenu pred sobom, Zayl je provjerio smjer po treći put. Nevidljiva sila nastavila jevući u istome smjeru. "On se gotovo sigurno nalazi u onome smjeru."Čvrsto stegnuvši sjekiru, Gorst je pratio Zayla na kratkoj razdaljini dok je ovaj slijedio vodstvozačaranog medaljona. Dok su išli, Zayl je primijetio neobičnu osobinu slabašno gorućih baklji i uljnihlampi u blizini. Plamen je treperio priličnočudnovato i Zaylu se činilo da svjetlo zapravo izgledatamnije, kao da nešto iscrpljuje njegovu prirodnu jarost.





[email protected]

99

Put ih je vodio do osamljenih vrata kroz koja su ušli bez oklijevanja. Dvojac je pred sobom ugledaoprolaz koji se spuštao ispod glavnog dijela palače, prolaz kojeg se niti jedan od njih dvojice nije sjećao scrteža. Gorstu se nije svidjelo prigušeno osvjetljenje koje je dolazilo odsvakud i odnikud. Čak je inekromant osjetio jezu uz i niz kičmu, no krenuli su dolje sigurniji nego ikad da će tamo pronaćisatnika.U dnu, dvojac je naišao na golema željezna vrata. Glava zastrašujućeg garguja s crtama nalik onima kojesu već vidjeli vani pojavila se s desne strane. Veliki prsten bio joj je u ustima.

Gorst položi uho na vrata. Trenutak kasnije zatrese glavom. "Ne čujem ni zvuka." Povukao je prsten."Prejako je za mene. Uništit ću kvaku ovako.""Daj da vidim što ja mogu učiniti." Skliznuvši pored diva, Zayl se približi s bodežom. Osjetio je velikesile u igri, ne oko vrata nego iza njih."Zayle", začuo se lubanjin glas. "Ja mislim -""Ne sada, Humbarte. Zar ne vidiš -"Prekinuo je kad je prsten iznenada iskliznuo iz kljunastih usta garguja. Vrisak odjekne prolazom.Nekromant zatetura i naleti na Gorsta kad je kljun škljocnuo prema njemu.Krilati garguj s kandžama, u punoj svojoj veličini skoči s vrata na njih."21kanna -" Kentril je progutao ostatak onoga stoje kanio reći. Ovo nije mogla biti Atanna, ne ova užasnamarioneta.Dok joj je glava još u potpunosti bila okrenuta na jednu stranu, ona mu podari mrtva čki osmijeh. "Moj

dragi Kentrile ..."Juriš Khan položi ruku oko nje. S izrazom nalik izrazu svakog brižnog oca, reče joj: "Sad, draga moja,trebala bi otići do svoga voljenoga tražeći svoju sreću, ne misliš li tako?"Nježno je položio ruke na mjesto, a onda prešao rukom preko sakatog uda. Kako su prsti lorda Khanaprelazili, Kentril je vidio da se Atannina ruka vraća u staro stanje.Mrmljajući riječi kakve nekromant nikad nije čuo, monarh odjeven u halju odmakne se jedan korak unazad. Plamena korona okruži njegovu k ćer od glave do stopala. Atanna se uzdigne nekolikocentimetara u zrak. Kako je to činila njezine se noge izvinu, preoblikuju i ponovno postanu nalik normalnim udovima. Rane na njezinom licu i tijelu brzo splasnuše i napokon nestanu. Čak je i njezinahaljina dobila prvotni izgled. Svi znakovi unesrećenosti nestali su."Olbystus!" viknuo je Juriš Khan.Polako, Atanna se spustila na pod. Treperava korona se izgubi. Pred Kentrilom je stajala gotovopotpuno njemu znana žena.

Gotovo ... jer glava joj je još visjela na jednu stranu.S nježnim smješkom Atannin otac postavi joj glavu na mjesto. Mišići, vene, tetive i meso istog se trenaspoje. Užasna rana zacijeli i svih tragova doskora nestade.Juriš Khan hitro popravi njezinu kosu. "Eto! Sad je puno bolje.""Jesam li ponovno lijepa, Kentrile?" nevino je upitala.Nije mogao ništa reći, nije mogao ništa misliti. U očaju pogledao je Quov Tsina koji je, činilo se, upijaosve sa žudnjom koja uopće nije slutila na dobro."Onako je kako si rekao", sitni je Vizjerei skoro zagugutao njihovom domaćinu. "Moć da se učini skorosve, čak i da se sačuva sam život!""Dar s Nebesa", odvratio je njihov domaćin. "Dar koji se može dijeliti.""Nebesa?" prasnuo je satnik. "Ovo je paklensko!"Khan ga očinski pogleda. "Pakao? Ali ovo je Ureh, dobri moj satnice! Niti jedna zvijer ili sluga VrhovneTrojice ne može dotaći ovo sveto kraljevstvo - nije li tako, meštre Tsin?"

Vizjerei smrkne. "Nemoj biti toliko profan, Dumone! Zarčak ne možeš niti zamisliti mo

ćNebesa? Mislišli da bi Pakao tako mogao sačuvati život?"

"Sačuvati ga? Ti ovo zoveš životom! Ona je mrtva, Tsine! Pogledaj je samo!""Pa, Kentrile, kako samo možeš reći tako nešto?" Atanna mu se približi. Oči su joj sjajile na onaj magični način kao i uvijek i on je mogao osjetiti toplinunjezina tijela, iako je još uvijek bila udaljena nekoliko cijelih centimetara. Svakim udahom i izdahomprsa su joj se širila i skupljala u fascinantnom prizoru tako daje čak i Kentril stao preispitivati vlastitestrahove. "Zar ti stvarno, stvarno, izgledam mrtva?""Otvori svoje oči i um, satnice", poticao ga je Quov Tsin, približivši se paru. "Uvijek si me začudio kaonešto pametniji od većine tvoje svjetovnjačke vrste. Poznate su ti priče, legende o Svjetlu među





[email protected]

100

Svjetlima! Znaš kako arkandeli nude velika čudesa ljudima, otkrivaju im stvari koje možemo samozamisliti!""Ali - ovo je?""Kentril ima pravo biti skeptičan", otpovrgnuo je Juriš Khan. Pružio je ruku da njome pokaže cijelukomoru. "Ne kažu li nam arkandeli da se pazimo zla u ruhu dobrote? Nema li svijet pri ča ouglu? Dobri moj satnice, povijest Ureha u vrijeme kad smo tražili put do Nebeskog utočišta uvelikepodupire tvoju sumnjičavu narav. Zbog suptilnog lukavstva Diabla i mnogih nižih demona ja molim za

čudo, za način da potpuno osiguram svoje kraljevstvo od njihova zla. Na moju sreću, arkanđeo mijeobećao to čudo, no u međuvremenu moramo se više nego jednom nositi s lukavim izdajicama i zlimspletkama koje su jedva takvima prepoznatljive. Da, ja aplaudiram tvojoj sumnjičavosti koliko god onane bila na mjestu u ovome trenutku."Tsin je okrenuo veterana tako da je platforma ispunjavala Kentrilovo vidno polje. Najamnikove očiraširiše se kad je primijetio sjajne, treperave rune. Kentrila ispuni potreba da pobjegne što je daljemoguće od artefakta. Na nesreću, ne samo da ga je Vizjerei držao za ruku, nego je i Atanna stajala izanjega."Arkanđeo koji je govorio lordu Khanu nije mogao poništiti što je bilo učinjeno", objasnio je niskičarobnjak. "No otkrio je našemu domaćinu mogući izlaz ako prikladni čimbenici dođu u igru. Došli su."Sad je Khan stao iza platforme i pogledavao Kentrila sa suprotne strane. "Isprva sam mislio iskoristitivaš iznenadni dolazak da ispunim moju prvotnu namjeru, da vidim kako se Ureh napokon izdiže doNebesa. No, tvoj dobri meštar Tsin me pravično uvjerio u našu potrebu da ostanemo na smrtnoj ravni i,

kako se ispostavilo, ovo tako dobro odgovara mojim proračunima da ne mogu a da ne vjerujem dajearkanđeo mislio baš na ovaj put."Budući da nije imao ništa drugo reći, satnik Dumon promrmlja: "Ne razumijem.""Vrlo je jednostavno, Dumone, kretenu! Arkanđeo je ukazao na sile koje nisu vezane Nebesima iliPaklom, prirodne sile, sile samoga svijeta. Što je bolje od toga da ponovno sveže Ureh za našu ravan?Prirodno nagnuće takvih sila jest da stvori ravnotežu, da sve složi u harmoniju. Ureh će uskoro postatizaista stvaran, njegov će narod ponovno moći izaći van na sunce, izlaziti i djelovati u drugimkraljevstvima."U tom trenutku Kentrilu se to nije činilo toliko divnom predodžbom koliko Tsinu očito jest. Zapravo,požalio je što je uopće postavio jedan kamen na mjesto. Ureh se nije pokazao mjestom kakvo jeočekivao - a njegova budućnost onakvom kakva je mislio da će biti." A stoje s Gregusom Mazijem?" želio je znati satnik, otresa-vši se i od Atanne i od Vizjereija. Nije mogaozaboraviti užasan prizor koji je vidio.

"Lord Khan objasnio mije tu jednostavnu stvar, Dumone. Ti se nisi borio protiv Gregusa Mazija negoprotiv jednog od akoli-ta. On je također htio uništiti Ključ Sjeni, ali gaje zaštitna čarolija onako proklela.Kreten je to sam tražio. Sada čuva od drugih s jednako zlim namjerama, štiteći Urehove nade ..."Bilo je previše rupa u priči, previše razjapljenih rupa, ali Quou Tsinu koji nije bio tamo, Khanovoobjašnjenje činilo se savršeno smislenim. No, u svakom slučaju ne i Kentrilu Dumonu. On je znao dajeJuriš Khan dodao još jednu laž mnogima što su se nagomilale. Sve što su satnik i njegovi drugovipretpostavljali o svetome kraljevstvu bilo je pogrešno. Došli su pronaći legendu, a umjesto toga otkrilisu noćnu moru." A što je s mojim ljudima, Tsine? Stoje s Albordom i ostalima - i s nekromantom, Zavlom? Mnogo jedobrih ljudi nestalo, a ja još nisam čuo razumno objašnjenje njihova nestanka."Juriš Khan zaobiđe platformu i približi mu se. Činio se još višim i još zlogukijim nego prije. "Mrlja kojuje ostavio Gregus dotakla je neke iz mog naroda, priznajem. No, kad se jednom Ureh ponovno smjestimeđu čovječanstvo, oni koji su učinili ta zlodjela će platiti."

Dok je jedan dio njega očajni

čki želio povjerovati starijem

čovjeku, Kentril je bio

čuo previše toga štonije mogao prihvatiti. "Tsine, ti možeš ostati ovdje ako želiš, noja mislim daću otići..."

Atanna mu se ponovno nađe s boka. Satnik se osjećao razapetim između žudnje i odbojnosti. Ovdje jestajala žena njegovih snova ... ista ona koju je poslao u smrtonosni pad i koja se vratila na najgrotesknijinačin.."Oh, ali ti ne možeš otići, Kentrile, dragi, ne još!"Govorila je medenom slatkoćom koja ipak nije bila toliko slatka da on ne bi postao još oprezniji.Ponovno se odmaknuvši od nje, veteran pripremi svoju oštricu. "Idem kroz ona vrata. Tsin, bilo bipametno da i ti kreneš sa mnom."





[email protected]

101

"Nemoj biti veća budala nego što već mislim da jesi, Dumo-ne. Ja ne idem nikamo, a ti sigurno nemožeš. Sada nam trebaš više od svega!""Trebam vam ja? Za što?"Vizjerei je zatresao glavom na takovo neznanje. "Ti si ključan za čaroliju, naravno, kretenu!"On je pogledao ujedno, drugo pa treće lice - i okrenuo se da potrči. Protiv jednog magičara KentrilDumon bi se mogao obraniti. Protiv dvojice, mogao bi imati neku nadu u pobjedu.Protiv troje samo bi luđak ostao i borio se.

No kad je Kentril potrčao prema vratima, naglo je otkrio da zapravo ide prema platformi. Jednim hitrimpokretom satnik se okrene oko sebe, no samo da bi ponovno vidio platformu."Hajde prestani nam gubiti vrijeme takvim igrama, Dumo-ne!" prasnuo je Tsin. "Pa ne kanimo te ubiti."U nemogućnosti da krene prema izlazu, Kentril je zastao da sasluša. "Ne?""Količina potrebne krvi jedva daće ti prouzročiti vrtoglavicu, obećavam."Krv..."Prokleti bili!" Još stežući mač, Kentril zamahne.Oružje nestane iz njegove ruke i pojavi se sekundu kasnije u ruci Juriša Khana.Sa skoro dokonim izrazom lica, Atannin otac odbaci u stranu Kentrilovu zadnju nadu. "Moj dragisatnice. Nastavljaš sve pogrešno razumijevati. Da, trebaš nam da legneš na platformu, no to teško da semože nazvati ljudskom žrtvom. Dozvoli da objasnim ..." Skoro svetački izraz proširi se njegovimnaboranim licem. "Mi se nosimo sa silama koje su dio i zbir onih koje drže prirodni red u ravnoteži. Utom prirodnom redu život je najviši, a u životu krv........._..

je najsnažnija predodžba. Dakle, da bi povezali moć, treba nam krv. Platforma djeluje kao žarište i zatokrv mora biti prolivena na njoj."Meka ali hladna ruka dotakne mu obraz. Poskočivši, Kentril se ponovno suoči sa stvorenjem za koje jemislio da ga voli." A treba im samo nekoliko kapi za to. Ostatak koji proliju, ljubavi moja, jest za nas."Milovanje gaje istovremeno i golicalo ičinilo da mu se koža ježi. "Nas?""Naravno, Kentrile, dragi! Kad cijelačarolija bude završena ne samo da će Ureh ponovno biti ustvarnome svijetu, nego se ti nikad više nećeš morati bojati smrti. Nije li to divno?"Nikad se više ne bojati smrti...Učinit će ga nalik njoj.Ponovno je pokušao potrčati, no tijelo mu je odbijalo slušati njegove zahtjeve. Kentril je mogao disati,mogao je čak i treptati očima, no noge i ruke ostale su mu zaleđenima."Stvarno, Dumone! Obojicu nas dovodiš u neugodnu situaciju. Ti bi sigurno mogao dati koju kap da

spasiš grad i ponudu koju ti lord Khan daje - da se to može u činiti više nego jednom, ja bih to i samučinio."Na svoje malo zadovoljstvo, najamnički zapovjednik otkrije da mu usta rade. "Možeš slobodno, Tsine!""Ja, nažalost, moram asistirati u čaroliji. Osim toga, naš dobri domaćin uvjerava me daće kadkonjukcija sila bude ponovno ispravna, dodijeliti nagradu. Odsad, ti si sretnik!"Kentrilove se noge počeše pomicati ali ne njegovim izborom. Pored platforme Quov Tsinčinio je s dvaprsta pokrete ko-račanja. Kako je on to činio, noge borca su oponašale njegove pokrete."Prokletstvo, Tsine! Zar ne shvaćaš daje ovdje nešto krivo?"No, kad se približio Vizjereiju, satnik primijeti nesvjesni, zastakljeni čarobnjakov pogled. Izbliza, Tsin jeimao izgled začaranog čovjeka. ........ "Gore. mnlim" 7annviedin ie Vi7iprp.i ... ......-i..;.,.........,........„1„,,.:i.,.U nemogućnosti da se odupre, Kentril se popeo na platformu i ispružio se, a udovi su mu bili povezaninevidlijvim lisičinama.

Juriš Khan se nadvio nad njim. U ruci je monarh držao tanki ali vijugavi bodež. "Nemaj sumnji, KentrileDumone. Ureh će ti vječito biti zahvalan."Kad je podigao oštricu ponad glave i izgovorio riječi moći, satnik je uhvatio Atannin pogled, a ona mu senestrpljivo smiješila.Uskoro, bit će ponovno zajedno ... a on će biti poput nje.Krilati garguj skočio je s vrata. Njegovo cijelo tijelo kao da je izniklo iz samog željeza. Kljunata guša seotvorila i riknula, a metalne kandže zamahnule su na dvojac.Na svoju ruku, Gorst je stao ispred Zayla i pokušao priklati stvorenje sjekirom. Na nesreću, sjekira jeodskočila od tijela zvijeri uz glasan zveket, istovremeno otkrzavši glavu oružja.





[email protected]

102

"Što da radimo?" upitao je div. Garguj je imao dobra tri metra od vrha kljuna do kraja stražnjeg dijela.Zayl je znao da se čak ni Gorst ne bi usudio previše približiti. Neživi stražar bi ga rasparao u vrpce."Čekaj da pokušam čaroliju." Garguj je dosta nalikovao golemu, samo što je bio životinjskog oblika.Možda se, mislio je nekromant, s njime može nositi na manje-više isti na čin.Učinio je kao što je učinio i prije, obrćući i čaroliju i riječi i pokušavajući preobraziti lažni život nazad ubeživotni predmet.Na tren, čudovište se zaustavi. Zatreslo je glavom kao da pokušava pročistiti misli, a onda nastavilo

nesmetano napredovati.Poraženi na tren, Zayl i Gorst se povukoše krivudajući unazad do stuba. Garguj je nastavio pratiti ih svedo pola puta između vrha i dna stubišta. Tu se iznenada ukočio željeznog pogleda uperenog na dvojaciznad sebe."Znači... prije i poslije svega štiti vrata", promrmljao je Zayl, pitajući se što bi mogao učiniti s timdjelićem informacije.Gorst se oslonio na sjekiru i zurio u zvijer. "Moramo otići tamo dolje. Kentril je sigurno tamo, a to mi sene sviđa."Nekromant se morao složiti s njim. Zbog kojeg je razloga satnik Dumon tamo dolje, nije mogao reći, novjerojatno je to imalo veze s nečim užasnim. Što ih duže garguj bude držao na rastojanju, veća jevjerojatnost da će satnik biti ubijen ... ili još gore."Što je tamo?" upitao je glas za njegovim pojasom.U svemu što se dogodilo, Zayl je bio zaboravio na Humbar-ta. Naravno, lubanja je mogla učiniti malo,

no znao je da će, ako ne odgovori, Humbart samo nastaviti larmati."Suočili smo se s gargujem koji blokira vrata iza kojih vjerujemo da možemo naći satnika Dumona",izvijestio je sadržaj torbe. "Osim ako nemaš nekakav prijedlog, predložio bih ti da budeš miran."Dosljedno sebi, lubanja se nije osvrtala na ovo. "Jesi li pokušao jednu od svojih golemskih čarolija?""Jesam i izjalovila se."" A stoje s -?"Zayl uzdahne, ogorčen kao i inače svojim bestjelesnim pratiocem, unatoč tome stoje dobri Humbart učinio za nj u prošlosti. "Sad nije vrijeme! Ja -""Samo jedno pitanje, momče! Stoje sa Željeznom Djevicom?""Željeznom Djevicom?" zagunđao je Gorst, kojemu je vjerojatno izraz bio poznat samo kao sprava zamučenje."Još jedna čarolija koja uključuje obrtanje. Zašto to uopće spominjati ja -" Blijedi nekromant zastane." Ali mogla bi djelovati, mislim. Uključivala bi rizik, no budem li oprezan, trebalo bi biti sve u redu sa

mnom."Div zatrese glavom. " Ako je opasno, upotrijebi mene.""Gorste -"Golemi borac nije htio ni čuti. " Ako ne bude uspjelo sa mnom,možeš pokušati nešto drugo. Ako ne uspije s tobom, što ću ja.....laditi?"..Tu je imao pravo, no Zaylu se to uvelike nije sviđalo. Sluge Rathme vide sebe kao prvu borbenu liniju uodržavanju smrtnog svijeta u ravnoteži. Oni se uglavnom ne kockaju sa životima drugih."Vrlo dobro, no ne riskiraj nepotrebno.""Što trebam raditi?" upitao je Gorst."Boriti se."Od lubanje je došao drugi odgovor. "Mogao bi također pokušati malo moliti, momče!"Gorst je progunđao. Zayl je završio čaroliju i objasnio. " Ako bude djelovala kako mislim da hoće, svaki

udarac koji bude uputio tebi njegaće oštetiti. Ako osjetiš i najmanju bol, odmah se povuci."Div nije ništa više rekao, nije čak ni prokomentiraočinjenicu da se, ako mu garguj uspije zadati jedan

dobar udarac, neće imati prilike povući. Odvagujući svoje oružje, najamnik se spusti prema metalnojzvijeri.Kad je bio gotovo u dometu, Gorst iznenada zastane. " Ako ga pogodim, boli li to mene?""Ne, možeš napadati po volji."Masivni lik mu se veselo naceri. "Dobro."Skoro nepokretan dok su njih dvojica stajala na vrhu stubišta, krilati garguj iznenada se divljeuskomeša i oživi kad mu se čovjek približio. Škljocao je i zamahivao prema Gorstu, iako mu se borac tek trebao dovoljno približiti. Unatoč pouzdanju u svoju čaroliju, Zayl si nije mogao pomoći a da ne bude





[email protected]

103

prilično zabrinut za svoga druga. Čovjek nikad ne zna kakve čarolije mogu okruživati zvijer. Pripremiose da zaštiti Gorsta istog trena pođe li išta po zlu.Jedva udaljen metar od stražara, div iznenada podiže sjekiru preko glave i oprezno krikne. Garguj jeuzvratio rikanjem i skočio naprijed.Metal udari o metal. Unatoč tome što mu je nekromant prenio čaroliju, Gorst se borio kao da će gaisključivo njegove vještine snasiti.Dva puta, tri puta glava sjekire se ukrsti s kandžama i divljim kljunom garguja. Kandže oštre poput

britvi stigoše na nekoliko centimetara od najamnika, no Gorst ih je izbjegao kao što bi izbjegao svakinapad.Svojomčudovišnom snagom uleknuo je glavu svojem protivniku, no danak udaranja o željeznu kožuzvijeri pokazao se prevelikim. Oštrica se krzala i tupila, a svaki je zamah bio sve sporiji i sporiji.Garguj napokon probije jednom kandžom Gorstovu obranu. Borac je pokušao uzmaknuti, no spotakaose o stube iza sebe."Što se događa?" viknuo je Humdart.Zayl nije odgovorio postavljen tako da bacičaroliju, iako je znao da neće spasiti najamnika od užasnerane.Kandže zaderaše Gorstovu desnu nogu.Zvuk užasnog metalnog škripanja prolomi se prolazom.Gorstov monstruozni protivnik iznenada se prevali na stranu, a rasporena mu se desna stražnja nogaotvori. Izgledajući ne-zabrinut, garguj rukne naprijed pokušavajući svojim kljunom kljuc-nuti

čovjekove nezaštićene prepone.Ponovno metalni krik odjekne područjem. Sada garguj jest uzmakao, iako nenamjerno. U područjunjegovog trbuha sad je bila razjapljena rupa. Živa bi životinja već bila mrtva ili bi umirala od takvihrana, no magija koja je oživljavala krilatog užasa držala ga je u pokretu iako s ne toliko vještine igipkosti kretnji kao u početku."Radi!" viknuo je Gorst. "Približit ću se!"Iako je vidio da njegova čarolija radi savršeno, Zayl se nije opustio. Također se približio bliže borbipazeći na bilo kakvu moguću prijetnju ili otvaranje koje bi mogao iskoristiti.Jako zamahnuvši sjekirom, div je smjerao prema garguj evom lijevom ramenu. No, budući da ga onakvarana nije zaustavila, zvijer je ponovno udarila ciljajući Gorstovu desnu podlakticu.Rezultat je bio kao što se i očekivalo. Umjesto sječenja mekog ljudskog mesa i kidanja mišića i kosti,oživotvoreni stražar otkinuo je svoju prednju nogu. Iznenada zatečen s dva iznakaženaudana istoj strani, garguj je zateturao i pao uza zid. No još uvijek se nije predavao.

"Ovo predugo traje!" muklo je rekao najamnik. "Pokušat ću nešto!"Bacio je svoju sjekiru i nagnuo se naprijed podastrijevši zvijeri svoje lice i grlo."Gorste! Ne!" Iako je čarolija dosad štitila borca, Zayl nije želio riskirati.No, metalni stražar reagirao je previše hitro za nekromanta. Svojim zdravim prednjim udom krilato jestvorenje snažno za-mahnulo, ciljajući cijelu metu. Kandže koje su mogle rasparati Gorstovo lice dosame kosti stizale su sve bliže i bliže ...Uz divlje cviljenje zdrobljenog željeza, guša i grlo samog garguj a bude otkinuta.Malo je ostalo od monstruoznog lica, osim dijela oka. Neravna rupa koja je podsjećala na oštećenegoleme, pozdravljala je ljude koji su zurili u nj.Garguj nezgrapno zakorači naprijed izabravši da stane na uništeni prednji ud. Ovaj put potpuno seprevrnuo na bok i činilo se da se nije kadar uspraviti.Sa skoro djetinjim zanimanjem, Gorst se nagnuo naprijed i ogolio svoja prsa jednom zdravomprednjem udu. Tada je zamahnuo i udario skršenog stražara po kandži.

Kandža je instinktivno napala.Velika poderotina pojavi se na gargujevim prsima.Metalna zvijer jednom zakrešta ... a onda se smiri."Krasnačarolija", reče Gorst ustavši. "Koliko dugo traje?""Ova bitka je završena", odgovori nekromant. "Sada je prestala.""Šteta. Možeš li je ponovno baciti na mene?"Zayl zaniječe glavom. "Ne baš tako da bude pouzdana. Osim toga, sumnjam da bi ti takva čarolijapomogla tamo dolje."Div ponovno uzme svoju iskrzanu sjekiru, uopće se ne uzne-mirivši zbog ovog odgovora. "Izgledaću semorati boriti na uobičajen način, ha?"







[email protected]

105

Dostojanstveni lord izgledao je uvrijeđeno. "Učinio je i gore od toga! Usudio se tvrditi da ja ne znam štosam učinio, tvrdio je da sam ja, Juriš Khan, ljubljeni lord svih mojih podanika, prokleo a ne spasio svojnarod! Možeš li povjerovati u takovu drskost?"Satnik Dumon mogao je povjerovati u to i u još mnogo više glede svoga tamničara. Sada je vidio onostoje njemu i ostalima tako promicalo kao da su slijepi. Urehov vladar bio je potpuno poludio. Njegovažudnja za dobrom nekako se izokrenula u sve ovo."Priznajem, bilo je dana kad su moja uvjerenja posustajala, no kad god se to dogodilo ukazao bi mi se

arkanđeo, učvrstio bi mi volju i ponovno me postavio na pravi put. Bez njegova vodstva možda ne bihustrajao do kraja." Arkanđeo o kojem je Juriš Khan neprestano pričao mora da je bio proizvod njegova vlastita uma - aipak, tu je stajao čovjek koji je gotovo uspio dosegnuti svetište Nebesa! Kako je onda arkanđeo mogaobiti pričina? Samo se uz pomoć nekoga takvog može obični smrtnik uopće nadati da postigne ovakvonevjerojatan po-"Upozorio me na podmukla nastojanja mračnih sila da utječu na one oko mene, da ne mogu vjerovatinikome doli sebi. Čak i oni koji su združeno radili za uspjeh naše misije mogli su se ukaljati ..." Khanovolice pokazivalo je snažni ponos. "I tako sam mudro isplanirao da se postaram da nitko od njih nemapriliku izdati me u ključnom trenutku za našu sudbinu!"Kad su se svećenici i magičari okupili da obave svoj dio, nisu shvaćali daje njihov gospodar imao neštodrugo na umu kao dodatak njihovome djelu. Potajno je monarh Ureha ustanovio dragu čaroliju koja jebila toliko upletena u glavni posao daje nitko od njegovih podanika nije primijetio. Svaki od njih i ne

znajući pomagao je u tome da se osigura da nema nikakvog pokušaja ometanja svete misije.Juriš Khan je unutar glavne čarolije postavio sredstvo kojimće ubiti svakog od onih koji su mupomagali.Njihove sudbine su bile zapečaćene istog trena kad su počeli. Čarolija koja je trebala Ureh dovesti uNebesa ne samo daje crpila prirodne magijske sile svijeta nego je isto to činila s istim tim silama uonima koji su te čini bacali."To je bilo tako dobro isplanirano, sve do najsitnijih detalja", nastavio je Kentrilov tamničar. "Mogaosam osjetiti kako se duša Urehova izdiže iz zemaljske ljuske ... a životne sile pokvarenih ispijaju iz njihizdajnike."No bio je podcijenio jednog od njih, onoga na kojega je trebao najviše paziti. Gregusa Mazija,povjerljivog pouzdanika i gotovo sina staroga vladara, znalačkog i vještog čarobnjaka. Zajedno sasvećenikom Tobijom, Mazi je bio onaj koji je najviše doprinio potrebnom proboju da bi velikačarolijauopće i postala izve-diva.

"Vidio sam to u njegovim očima. Vidio sam tren kada je shvatio što mu čarolija smjera učiniti. Nijeshvatio da sam učinio izmjene, no ipak je znao učinak. U ključnome trenutku, u najkritičnijoj točki,Gregus se otrgao iz matrice koju smo svi stvorili. S Dreostalom svoiom moći izbacio se iz Ureha ...",.,....„„.,........„..............Instinktivna reakcija učinila je i više od samog spašavanja Mazija. Isto tako je stvorila neravnotežu kojaje istrgla Ureh sa smrtne ravni no, umjesto da pošalje kraljevstvo u Nebesa, ono je ostalo uzasjenjenom, bezvremenskom limbu. Uz pomoć ostalih čarobnjaka i svećenika kraljevstva, Juriš Khanbi možda uspio dovršiti misiju prema svetome mjestu, no njegova čarolija učinila im je ono što nijeuspjela učiniti Gregusu Maziju.Pokazalo se da je jedini izuzetak Tobio, kojega je providnost spasila skoro neozlijeđenog. Lord Khan jezaključio daje to znak da je svećenik izabran da živi, a i godilo je monarhu znati da je jedan od njegovihstarih prijatelja ostao. S Tobijom, Khan je odmah poradio da pronađe put k slobodi iz njihovogbeskrajnog zatvora, no svi su planovi propali. Narod je počeo paničariti, bojati se da su u zamci

zauvijek.Juriš Khan je, dok je govorio, podigao bodež iznad Kentrila i crtao nevidljive uzorke. " A onda, kad je naščas bio najmračniji", dodao je uz zahvalan smješak, "arkanđeo mije ponovno došao u snovima. Kao štoveć znaš, on nije mogao promijeniti ono što se dogodilo, no mogao je barem voditi me i - što je jošvažnije -pomoći mi da ispunim sudbinu svojega naroda. Nebeski mi je pokazao kako da otvorim vratakoja vode iz jada, dopustio je da njegova moć utječe u mene, da se njegove i moje želje pomiješaju ... iotuda je dotakao moju djecu."No, kad je saznao o ovome novome daru, Tobio se pokazao ljubomornim svećenikom - barem uKhanovim očima. Sukobio se sa starim prijateljem, tvrdio je da nije primatelj svetih moći nego da jeukaljan paklenskim moćima. Svećenik je čak imao drskosti da pokuša zaustaviti svoga lorda, no Juriš





[email protected]

106

Khan je lako nadvladao zavedenog klerika. Rastuženog srca, bacio je Tobija dolje u drevne tamnice,nadajući se da će se jednoga dana svećenik otresti grešnih misli i vratiti se stadu.Neometan, Juriš Khan djelovao je po arkanđelovom diktatu, stvarajući, čarolije koje će DOmofiisaČMVati njegovu draaocienudjecu dok je tražio trajniji lijek. Arkanđeo mu je pokazao kako da ljude drži mirnima, kako da otvorisvakoga suptilnom ministriranju drugih anđela, jednog na svaku osobu. Natjerao je daUrehov vladar,koji mu je vjerovao, dovede u stado i svoju vlastitu k ćer, otkrije joj slavu arkanđela i darove kojeće

dobiti pomogne li svome ocu i svome narodu."Bila je uplašena, dobri moj satnice, uplašena jer nije razumjela blagoslov koji joj je on želio dati."Vremešno, ali plemenito lice zasjalo je prema svojem ljubljenom potomstvu. "Morao sam biti nasilan.Morao sam inzistirati... unatoč njezinoj nevoljkosti. Trebalo je mnogo ustrajnosti čak i od stranearkanđela, no napokon mu se otvorila." Atanna je imala ushićen izraz lica. "To je bilo toliko djetinje, ljubavi moja! Upravo sam se bojala onogastoje otac želio! Kad je arkanđeo ušao u mene, ja sam čak vrištala, možeš li vjerovati? Sad se sve to činiluckastim!"Zarobljenom najamniku, koji je vidio što je takav blagoslov stvorio od Atanne i njezina oca, nije se baščinilo luckastim. Što god je njihov anđeoski dobročinitelj želio postići, rezultiralo je skrnavljenjemsvega svetoga."Vjerujem da sam gotovo spreman, moj lorde", iznenada je obznanio Quov Tsin. "Treba baciti jošnekoliko manjih uzoraka."

"Zahvalan sam, meštrečarobnjače. Bez tvoga truda ovo se ne bi moglo ostvariti."Kentril je odlučio iskoristiti ovo odvlačenje pažnje da ponovno iskuša pokretljivost svojega tijela. No nanesreću, unatoč Vizjereijevim bezbrojnim zadaćama i užasnim reminiscencijama lorda Khana, magijakoja je držala satnika zatvorenikom nije ni malo popuštala. Atanna mu se ponovno približi, trljajući mu čelo nečim što bi trebala biti nježna ruka da nije biločinjenice da je koristila isti onaj ud koji je nešto ranije bio samljeven u kašu. Bogate smaragdne očisjajile su ali nisu treptale. "I sam ćeš uvidjeti kako si bioluckast kad sve ovo bude gotovo, dragi Kentrile. Pitat ćeš se, kao što sam se i ja pitala, zašto si se tolikouzbuđivao."On je nije mogao pogledati u oči, ne dok je sjećanje na to kako ga je pogledala kad je ušla u komoru, jošoporo gorjelo u njegovom umu. Umjesto toga, satnik je pogledao ne u nju već u Juriša Khana koji jeizgleda bio okončao svoju priču i sada je kanio učiniti isto Kentrilu. "Što se doista dogodilo Gregusu Ma-ziju?"

Ugodni smješak na licu monarha odjevenog u plašt postane ne više tako ugodan. "Pričao sam ti oKljučevima, o njihovom nastanku i našem ranijem pokušaju da zaključamo sjenu kako si ti kasnije toučinio za nas. Također sam ti rekao kako je Gregus ponovno uspio nezamislivo. Ponovno nas izdati. Usvemu tome ja nisam lagao, dobri satnice. No, ispustio sam činjenicu daje on imao pomoć ... u likuzavedenog Tobija."Gregus Mazi potajno se vratio u Ureh i saznao za kristale baš kako je lord Khan prije rekao, no za tovrijeme naišao je na još uvijek utamničenog svećenika. Koristeći Tobijevo ludilo i pretvarajući se da muvjeruje, čarobnjak je obavijestio svojeg novog savjetnika da moraju maknuti ili uništiti dva Ključa, takoda sveto kraljevstvo ne može ostati na smrtnoj ravni. Zaključili su da će im se izgledi za uspjehodvostručiti ako svaki krene za drugim kamenom. Tada će, ako i samo jedan od njih uspije, Urehponovno biti bačen u limb.No iako je neprimijećen ušao u grad, Gregus Mazi nije izmakao pažnji svojeg bivšeg gospodara kad jepotražio Ključ Sjeni.Čarobnjak je skoro uspio ukrasti kristal, no lord Khan gaje uhvatio usred čina.

Borili su se, no izdajnički magi

čar nije znao za mo

ćne arkan-

đelove darove. Mazi je brzo pao, a da seosigura da se takova izdaja neće ponoviti, Khan gaje pretvorio u stražara kojeg su otkrili Kentril i ostali.

No, prije nego se to dogodilo, lord Ureha je od svog bivšeg prijatelja izvukao činjenicu daje Tobio već krenuo ka drugome kristalu."Vidiš, dragi moj satnice, Ključ Svjetlu su zaista na mjesto postavili hrabri mučenici. No, kad sam odGregusa saznao da je Tobio krenuo uništiti moje nade za naše buduće oslobađanje, priznajem,razbjesnio sam se. Zazivajući moći koje mije dao arkan-đeo, prebacio sam se na zasjenjenu stranu vrhai tamo našao zavedenog svećenika kako pokušava istrgnuti Ključ Svjetlu sa svoga pomazanog mjesta."Khan je zastao i istog trena zatvorio oči u nečem što se činilo trenutkom obnovljenog žalovanja. Kada ihje ponovno otvorio, rekao je svom zatvoreniku: "Ja još uvijek plačem za jadnim Tobijom kojeg je





[email protected]

107

iskvario Gregus. Njegovu smrt nisam mogao izbjeći. Dao sam mu dobru priliku da uvidi greške svogaputa, da se oslobodi ludila i vrati se meni u Ureh ..."Iznenada, Kentril se prisjeti strašnog otkrića kojeg je pronašao posve zakopanog u hladnoj, tvrdojzemlji povrh zlokobnoga Nymyra. " Ali, nije se vratio, zar ne?"" Avaj, nije. Umjesto toga budalasti je Tobio iščupao Ključ i stupio na prvu danju zraku. Priznajem dasam reagirao bez razmišljanja, svjestan samo daje ukrao slobodu moje djece."Oronula kost koju je satnik Dumon našao pripadala je odlučnome svećeniku, a ne jednom od

takozvanih dragovoljaca. Budući da nije bio iskvaren, Tobio je mogao stupiti na sunčevu svjetlost, no toga nije spasilo bijesa Juriša Khana. Na sreću, kristal je pao na mjesto gdje ga ni vladar Ureha nije mogaodoseći. Ludilo koje je zahvatilo zasjenjeno kraljevstvo bilo je zauzdano.To jest, dok nisu stigli Kentril i njegovi ljudi."Čak i da dobri Tobio nije uspio, priznajem da bih ipak trebao pomoć vrijednog čarobnjaka kakav je našprijatelj ovdje, Quov Tsin", zaključio je Atannin otac, "no to bi bilo mnogo lakše daje kraljevstvo bilopostavljeno na mjestu, a ne daje uskrsavalo na jedan ili dva dana svakih nekoliko godina." Smj'ešak sevratio. " Ali, hajde! Vrijeme se brzo bliži. Vjerojatno sam te ugnjavio tolikim pričama o prošlosti. Sad semoramo pripremiti za budućnost, kad moj narod - moja djeca - prosvijetljeni od anđela i bezdaljnjeg straha od sunca, bude mogao izaći u svijet ljudi i proširiti arkanđelove riječi drugima."No Kentril je vidio tu 'djecu', sablasna stvorenja koja su sada ispunjavala grad. Jezivi likovi koje su on idrugi vidjeli bile su iluzije koje su skrivale još veći užas. Khan se poigrao osjećajima najamničkogčasnika - i zbog toga je satnik Dumon većinu svojih ljudi poslao u užasnu, čudovišnu smrt.

Vizija koju je dva puta vidio nije bila priviđenje koje je prouzročila droga lopova niti ugriz divljegkukca. Bila je to istina, stvarnost Ureha. Sveto kraljevstvo, Svjetlo među Svjetlima bilo je preobraženo unešto dijabolično - demonsko. Sve ovo vrijeme Juriš Khan je manipulirao njime, pripremao put kako bise njegovi stravični podanici mogli proširiti iza granica sjene, proširiti se po smrtnim zemljama ...Cijelo vrijeme je njegov tamničar pričao očudesnom arka-nđelu, Nebeskome liku koji je došao voditinjega i njegovo stado konačnome svetištu. No, Kentril se pitao kako je sve moglo poći tako po zlu. Kadaje arkanđelova riječ iskrivljena ili uzurpirana?Ili uopće nije ni bilo arkanđela?Lord Khan već je bio zauzeo svoje mjesto, a Atana i Quov Tsin su ga pratili. Visoki monarh podigao jebodež i otvorio usta -"Lorde moj!" progovori Kentril. "Još jedno pitanje da se umirim i lakše prihvatim ovu slavu koju minudiš! Mogu - mogu li vidjeti kako je taj divni arkanđeo izgledao?"Vizjerei, koji je očito bio nestrpljiv da nastavi, samo je firk-nuo na ovo nenadano pitanje, no Juriš Khan

ga je prihvatio s užitkom, očito vjerujući da borac želi razumjeti. "Pa, blažen bio, Kentrile Dumone! Akosamo to tražiš, mogu ti pokušati pokazati. Naravno, moraš znati da prizivam sjećanje, tako da će onoštoćeš vidjeti, koliko god bilo veličanstveno, biti samo blijedi, ljudski prikaz svekolike savršenosti.Zapravo, čak niti ja ga nikad nisam vidio u potpunosti, jer koji smrtnik može podnijeti zasljepljujućuslavu jednog od Nebeskih čuvara?"Predavši oštricu svojoj k ćeri, on visoko podiže ruke i promrmlja čaroliju. Kentril se još više napne, iakonije bio siguran zašto. Lord Khan će samo zazvati prikaz arkanđela, ne pravo biće. Najamnik je teškomogao očekivati ikakvu pomoć od iluzije."Gledaj!" Juriš Khan vikne, pokazujući prostor dobrano iznad platforme. "Gledaj ratnika Istine,čuvaraTvrđave Svjetla, stražara Dobra koje sve gleda! Gledaj Arkanđela Mirakodusa, zla-tokosog braniteljačovječanstva! Gledaj Mirakodusa, onoga koji je zaštitio Ureh od zala što su iskali njegovu dušu!"Kako su njegove riječi odjeknule komorom, pojavi se lik tako da su svi mogli vidjeti. Atanna je ispustilazanosni uzdah, a čak je i dokoni Tsin pao u strahopoštovanju na koljena. Sam Juriš Khan imao je suze u

očima. Izustio je tihu zahvalu za sliku onoga kojeg je prozvao najve

ćim zaštitnikom ljudi.I Kentril je zurio u strahopoštovanju. Odjeven u veličanstveni oklop od najsjajnije platine, sa

zamršenim runama i rezbarenim ukrasima na pršnjaku, visoki anđeoski lik sjajio je svijetao kao sunce.Jedna je ruka držala plameni mač, a druga je pokazivala prema promatraču kao da zahtijeva da dođebliže. S arkandelovih ramena sjajio se niz isprekidanih vitica koje su se svijale od čiste magijskeenergije, a ona od njihovog stalnog mahnitog kretanja stvarala privid masivnih, plamenih krila.Isklesani prizori uz koje je najamnik odrastao uvijek su prikazivali anđele kao stvorenja bez lica skapuljačama, no ovaj nije bio takav. Kapuljača je bila zabačena unazad i otkrivala savršeno liceuokvireno stepenastom zlatnom kosom. Satnik Dumon isprva je osjetio neku krivnju što je uop će ipogledao nebeske crte Mirakodusa, kao da još nije bio vrijedan tako nečega. Širokačeljust, junačke





[email protected]

108

jagodice, nevjerojatno zapovjedničko lice — Kentril nije mogao razaznati potankosti bilo koje crte lica,no sveukupni dojam ostavio gaje istog trena bez riječi. Nijedno ljudsko biće nikada se nije moglo nadatida se može nositi s takvom ljepotom, takvom savršenošću. Lord Khan uspio je dohvatiti samo zemaljskinagovještaj Mirakodusa, no čak se i to pokazalo dovoljnim da prevlada osjećaje.I Kentril pogleda u oči i osjeti kako njegovo strahopoštovanje iznenada bude zamijenjeno sasvimdrugim osjetom.Oči su ga upijale, hvatale u zamku. Nije mogao identificirati njihovu boju, samo da su bile tamne,

tamnije i od najsavršenije crne boje. Kentril Dumon je osjetio kako Mirakodus uvlači samu njegovudušu poput užasnog vira u bezdanu jamu. U njemu se javi potreba da vrisne, no u isto vrijeme prizorkoji je promatrao držao je najamnika u tihome strahu. Tresao se od nerazumne panike kakvu nikada nebijaše osjetio. Želio je otrgnuti pogled, no ove oči to mu nisu dopuštale.Satnik je osjećao kako biva vučen sve dublje i dublje u arka-nđelove oči, sve dublje i dublje u užas kojije bilo nemoguće odrediti, no koji je ipak na neki način bio prirođeno poznat. Koža mu se kidala s mesa,a kosti su mu, slobodne, lamatale. Kentril je osjetio grobnu smrt i beskrajnu patnju proklete duše.Nešto iznutra, nekakav očajnički poriv za zdravim razumom, za nadom, napokon omogući borcu daotrgne oči od lika iznad. Dok mu se um polako slagao, Kentril je pokušao spoznati čemu je upravosvjedočio. Izvana glasnik, stražar s Nebesa, no iznutra, a to je možda prepoznavala i podsvijest JurišaKhana, stvar koja se ni na koji način nije mogla povezivati s arkanđelima i njihovim kraljevstvom. Ispodvanjštine u kojoj se čini se nitko nije mogao vidjeti, satnik Dumon prepoznao je monstruoznu silu, stvarčistog zla.

A u svome umu Kentril je mogao zamisliti samo jedno biće koje je moglo pobuditi takav strah, takavužas. To ime neželjeno izmakne snažnome borcu dok se uzaludno pokušavao odmaći od iluzije JurišaKhana."Diablo...""Da", reče njegov tamničar s očaravajućim smješkom naizgled ne uviđajući što je Kentril viknuo."Mirakodus u onolikojslavi koju zemaljski um može shvatiti!" Slika iznenada nestane kad je Juriš Khan s krajnjimzadovoljstvom udario dlanom o dlan. Njegovo se nasmiješeno lice sada okrenulo zabezeknutomevojniku. " A sada, kad sam ti pokazao divnu istinu, hoćemo li početi?"Zayl je proučavao komoru u koju su on i Gorst očajnički bili pokušavali ući, komoru u kojoj jenekromant bio potpuno siguran da će naći satnika Dumona. Stupio je prema središtu, sve samo nenesvjestan masivne platforme prekrivene ranama dok je pokušavao shvatiti što je pošlo ukrivo."Gdje je on?" upitao je golemi najamnik, oprezno pogledavajući s jednog kraja komore na drugi. "Rekao

si da će biti ovdje.""Trebao je biti." Zayl se ponovno obratiočaroliji, no rezultat je bio isti. Sve je ukazivalo na to da sesatnik ovdje nalazi.No, potpuno očigledno ovdje se nije nalazio.Odložio je medaljon, pokušavajući vidjeti što sam bodež može otkriti. Na nesreću, potpuni krug nijeništa otkrio.Gorst je lutao uokolo zureći u svaki kut bez obzira koliko neobećavajući bio. "Misliš da negdje postojejoš neka vrata?""Možda, ali nije vjerojatno.""Može li biti negdje ispod ili iznad nas?"Bilo je to oštroumno divovo pitanje, no nekromant je radio kako bi usredotočio svoju čaroliju potrageda izbjegne takvu grešku. Prema njegovim rezultatima, njihov bi drug trebao biti ravno pred njima.Nakratko zatvorivši oči, Zayl dopusti da se njegovi osjeti prošire izvan granica tijela. Iznenada je postao

mnogo više svjestan zastrašujućih i divljih sila na djelu i

činjenice da su se najviše okupljale blizukamene platforme odmah pred njima.

"Jesi li išta zamijetio?" upitao je Gorst pun nade."Ništa što bi objasnilo pitanje stoje pošlo krivo. Siguran sam da bi on trebao biti ovdje."Golemi borac porazmislio je o ovome nekoliko sekundi, a onda predložio: "Možda Humbart možepomoći."Bio je to prijedlog kojeg se Zayl sam trebao sjetiti. Lubanja je nesumnjivo dokazala svoju vrijednost, nonekromant je ipak oklijevao. Zavlovi učitelji uvijek su ga poučavali o važnosti neovisnosti, no kad jestvor poput Humbarta Wessela djelovao, zašto ga ne iskoristiti najbolje moguće?





[email protected]

109

Izvukao je posljednji djelić posmrtnih ostataka starog najamnika iz nove vrećice i pokazao Humbartukomoru. Lubanja je činila male zamišljene zvukove, no osim toga nije ništa govorila dok joj je onaj kojiju je držao dopuštao da vidi sve."Ne vidim mu ni traga ni glasa", obznanio je Humbart kad su završili. "To je prava zagonetka!""Ne vidiš ništa?""Oh, vidim puno toga! Vidim cijelu vražju zbrku boja i linija i ostalih oblika i obrazaca i svi se divljekovitlaju oko onog velikog kamenog bloka tamo. Vidim baš svaku runu na toj stvari kako se sjaji poput

munje. Vidim dovoljno znakova sirove energije, kako zemaljske tako i nezemaljske, kako se ornata okote stvari tako da poželim da imam noge da mogu zdimiti odavde. No nigdje ne vidim satnika KentrilaDumona!"Nekromant iskrivi lice. "Tada je mojačarolija ipak pošla po krivu. Unatoč mojem najboljem trudu,poslala nas je u pogrešnom smjeru.""To se svakome događa, momče. A da možda ponovno probaš?""Dovoljno sam isprobavao. Rezultati bi bili isti, sigurno."Ovo se uopće nije sviđalo Gorstu. " Ali ne možemo odustati od njega!" behemot je zagrmio i udariošakom o najbliži stol i gotovo prodrmao cijelu obližnju policu uzoraka. "Ja ne mogu!""Polako momče!" prasnuo je Humbart.U strahu da divov rastući bijes ne prouzroči nešto slično što je Zayla gotovo uništilo u skrovištuGregusa Mazija, magičar brzoreče: "Nitko ne odustaje, Gorste! Moramo jednostavno porazmisliti o ovome. Nešto je pogrešno ovdje,

nešto o čemu moram pažljivo razmisliti."Donekle umiren, najamnik se stišao. Zayl se samo nadao da može i potvrditi svoje riječi u praksi.Ponovno je proučio različite dijelove skrovišta, pokušavajući naći nije li mu nešto promaklo. Zurio je upolice, stolove, kamenu platformu, staklenke pune -"Humbarte, reci mi još jednom što vidiš kad pogledaš u platformu."Lubanja to i učini i stane pripovijedati o žestokim silama i jarko svijetlim i živim runama. Govorio je ovrtložećoj energiji, divljoj i čudovišnoj koja se tu skuplja. Humbart Wessel opisao je doslovnu zbrkumagičnih moći na djelu iznad kamene strukture i kao dio nje."Ja ne vidim ništa od toga", napomenuo je Gorst kada je lubanja završila.Nije vidio ni nekromant i to ga je vrlo zanimalo. Doduše, mogao ih je osjetiti, no nije ih mogao vidjetipoput Humbarta. A iz lubanjinog živopisnog opisa, zvučalo je kao da su sile na djelu svakim trenom postajale sve življe,sve naglije. Mora da su gradile nešto, nešto stoje Zayl samo mogao zamisliti da će biti vrlo užasno.

Vrativši Humbarta u vrećicu, nekromant je stupio na platformu. Iako nije vidio života u različitimrunama, osjećaj da su na djelu ostao je u njemu toliko da se, kad je prešao prstima preko nekoliko njih,mogao zakleti daje osjetio da pulsiraju."Što je to?" upitao je Gorst."Ne znam ... no moram nešto pokušati." Pregledavajući rune, Zayl je dotakao tri koje je prepoznao ponjihovoj moći. Promrmljao je čaroliju ispod glasa stvorivši veze između sebe i tih runa. Sirove sileispunjavale su njegovo tijelo tako daje nekromant počeo teško disati.Div je krenuo prema njemu, no Zayl je zatresao glavom. Još .uvijek se..upiniwip.(k^SJi6.UJftYaoLe|i,nekrom^nJ,je izvusvoj bodež. Oštrica je jarko zasjala i, kad je podigao oružje iznad platforme, dugine boje podigle su se izrazličitih oznaka urezanih u kamen stvarajući skoro zasjepljujući prikaz moći."Neka se istina sazna!" viknuo je Zayl prema stropu. "Neka maske padnu! Neka svijet bude pokazankakav jest, a naše oči konačno bez koprene! Hezar ky Brogdinas! Hezar ke Nurati! Hezar ky -"

Iznenada nekromant osjeti premještanje, toliko veliko da nije mogao održavati svoju vezu. Pao jeunazad, a oči su mu izgledale kao da su potpuno izgubile žarište. Vidio je da se cijela komoraudvostručuje - i da istovremeno postaje potpuno drugačija. Dok su u jednoj bili Zayl i Gorst, druga jeotkrivala drugačiji, jedva vidljiv prizor s tri lika koja stoje vrlo blizu njega.Kad je Zayl koraknuo dalje unazad, Gorst je stupio naprijed. "Vidim ga! Vidim -"Nije stigao dalje. Prostorija - sa svim odlikama varnosti -ponovno se promijenila njima dvojici. Div jepao na jedno koljeno i bilo je to sve što je nekromant mogao učiniti da ne učini isto.Druga inačica okruženja počela je nestajati. Zayl se ponovno upinjao naprijed, odlučan daje ne izgubi.Likovi koji su se jedva naslućivali nisučak ni primjećivali što se događalo oko njih. Činili su sezaokupljeni nečim u vezi platforme. Jedan od njih izgledao je kao Juriš Khan, a drugi je imao boju kose





[email protected]

110

njegove k ćeri. Najniži od njih troje podsjetio je Zayla na Vizjereija, iako nije mogao reći što bi Quov Tsinmogao raditi ovdje.Položivši ruke na dvije različite rune, Zayl je ponovno režeći izrekao svoju čaroliju. Prizvao je sile sebi.Nešto drugo pokušavalo je odvući ih, no nekromant je bio uporan, siguran da bi, da to nije slučaj, sverezultiralo neuspjehom.Ponovno se sve pomaklo. Dvije inačice prostorije su se pri-makle bliže vremenskoj usklađenosti.Četvrti se oblik sjedinio s platformom, raširenih ruku i nogu kao da su bile sapete.

Zapanjujući dodatak gotovo je prouzročio da Zayl izgubi koncentraciju po drugi puta. Sve je ponovnopočelo blijedjeti, no on je uspio da ponovno potpuno ne nestane. Po treći puta Zayl je povikao riječimoći dok je zahtijevao da sile koje su bile sastavni dio runa poštuju njegov diktat.Lik zarobljen na platformi postane oštriji. Zayl je prepoznao Kentrila Dumona koji njega još nije vidio.Zapravo, satnik je razro-gačenih očiju zurio u nešto iznad sebe. Izraz lica bio mu je toliko napet da senekromant morao pogledati.Juriš Khan se nadvinuo nad njim, a oči su mu bile širom otvorene u iščekivanju. Njegova ruka upravo jepočela hitro zaranjati prema prsima satnika Dumona - a u toj ruci, zlokobna je oštrica stremila premanajamnikovu srcu.^Aednostavna čarolija ostavila je Kentrila u nemogućnosti više prosvjedovati. Juriš Khan obznanio jeda treba tišinu kako bi pravilno baciočaroliju. Zapravo se ispričao svojemu zatvoreniku uvjeravajući gada će mu se odužiti kad sve završi. Atanna mu je prije čarolije protrljala čelo i nježno ga poljubila u usne. Sad su njezina usta bila hladna,

mrtva, a oči su izgledale staklasto, poput unakaženog života. Daje netko davno rekao najamniku da ćejednoga dana odbiti ponudu prelijepe princeze i besmrtnosti, on bi se sigurno nasmijao.Sada se Kentril samo mogao moliti da se dogodi čudo.Quov Tsin nastavio je ignorirati očigledno i pomagati pri ovome odvratnome planu. Vizjerei je započeoprvi dio čarolije, zazivajući sile sputane u ranama i ispreplićući ih sa sirovim moćima koje su izviraleodasvud uokolo. Pored njega, s blaženim osmjehom na licu, Atanna je mrmljala riječi koje su zvučalekao obrnuta inačica običnog jezika. Bila je raširila ruke. Dlan jedne bio je okrenut prema Tsinu, a dlandrage prema njezinu ocu.Sam lord Khan navodio je iznad polegnutog Kentrila zlokobni bodež, držeći ga visoko i naizgledspremnim da udari njime svakoga trenutka. Monarh blagoslovljenog Ureha govorio je kombinacijomrazumljivih i nerazumljivih fraza koje su u zatvorenika ulijevale daljnji strah."Krv je rijeka života!" viknuo je stariji čovjek u jednome trenutku prema stropu. "I mi zahvalno pijemoiz te rijeke! Krv je hrana srcu ... a srce je ključ duše! Duša je vodič do Nebesa ... i vodič do smrtnosti..."

Bodež se približi, a onda se ponovno povuče kad je Khan stao ponovno govoriti jednim od tajanstvenihjezika. Kentril se želio onesvijestiti, no znao je da, ako padne kao žrtva takovoga bijega, možda se nikadneće probuditi. Bi li to bilo bolje od monstruoznog postojanja kakvo mu je ponuđeno, satnik nije jošmogao reći. Ako ostane svjestan, barem je postojala neka nada, koliko god slaba ona bila, da će ipak naći načina da se oslobodi prije nego bude prekasno.No put izlaza nije mu se ukazivao. Dok je Kentril gledao razrogačenih očiju, Juriš Khan napokon senagnuo naprijed i podigao bodež visoko iznad srca svojega zatvorenika. Pogled starijeg čovjeka govorioje najamniku da će, ovaj puta, oštrica zaroniti u svoju metu.Uskovitlane dijelovi čiste energije uzdignuše se oko Kentrila, prouzročivši da se svaka nit njegova bićapotpuno napne. Quov Tsin navodio je dijelove energije iz kojih je onda, činilo se, lord Khan crpio snagu."Veliki slugo Nebesa gore, Arkanđele Mirakoduse, počuj ovog poniznoga! Krv, znamen duše, otvara put do istinskoga svijeta! Neka tvoja snaga vodi! Neka barem moć Nebesa poništi stoje učinjeno! Poništi ivezu sjene! Neka se Ureh vrati na smrtnu ravan, i dopusti da iz Ureha tvoja djeca odu donijeti svojim

bližnjim muškarcima i ženama istinu za koju ti toliko strastveno želiš da bude znana svima!"Sve je zvučalo toliko ludo, no Kentril nije mogao ni učiniti ni reći ništa da spriječi žrtvovanje."Blaženi Mirakoduse, s ovom krvlju ja, Juriš Khan, ponizno molim ovaj dar!"Bodež se spusti -Ruka se iznenada pojavi niotkuda i zgrabi desnu raku satnika Dumona. Kentril je tome posvećivao malopozornosti, pretpostavljajući da je Tsin jednostavno želio uvjeriti se da najamnik nekako ne bi uspiopromijeniti mjesto. Zatvorivši oči, Kentril je agoniju, prazninu;"Satnice, moraš se brzo pokrenuti! Bojim se da imamo malo vremena!"Brzo otvori oči. "Zayle?"





[email protected]

111

Sasvim sigurno nekromant se naginjao nad njim i jednom vitkom rukom držao ga za desnu ruku. Daljeiza, Gorst ih je promatrao. Izraz lica bio mu je na pola puta između olakšanja i nepovjerenja.Od ostalih troje nije bilo ni traga. Sve je u komori izgledalo upravo onako kako bi trebalo, no Khan, Atanna i Vizjerei bili su nestali."Što -?" počeo je sa zakašnjenjem shvativši, da mu se vratila moć govora.Nekromant ga prekine. "Požuri! U svakom trenutku može shvatiti da sam uzurpirao njegovu čaroliju.Moram nas izvući odavde prije nego se to dogodi!"

Zayl uzme svoj bodež i brzo prođe njime nad svakim udom. Kako je to učinio, Kentril osjeti da mu sevraća moć kretanja. Magičar ga nije više trebao požurivati da skoči sa žrtvene platforme."Pokušat ću nešto", obavijestio je Zayl njega i Gorsta. "S toliko mnogo izvora iz kojih se može crpsti sila,možda bude djelovalo. To bi mogla biti naša jedina šansa!"Kentril, kojemu se nije sviđala pomisao da samo stoji i nada se da će ih nekromant spasiti, upita:"Možemo li mi išta učiniti?""Možete, doista! Gorst, daj satniku oružje. Vas dvojica morate me čuvati ukoliko naš navodni domaćinshvati što upravočinim."Kentril je uzeo mač koji mu je drugi najamnik pružio, shvativši istovremeno da Zayl u potpunostiočekuje da će se Juriš Khan vratiti odonud gdje je već u ovome trenutku bio. Dva oprezna vojnikadržala su stražu dok je nekromant hitro crtao složeni uzorak nad ranama."Ovo bi trebalo djelovati", iznenada reče Zayl. Bez objašnjenja, uperio je bodež prvo u sebe, a onda usvakog od svojih pratioca.

Osjećaj izvanredne lakoće dotakne Kentrila, skoro kao daje izgubio i svaki tračak težine. Najamničkičasnik skoro je očekivao da će odlebdjeti poput oblaka. Otvorio je usta da upita što magičar planira -Komore je nestalo.Vjetroviti planinski greben materijalizira se oko njega. Kentril je reagirao na ovu naglu promjenumjesta tako što se uhvatio za liticu stoje brže mogao. Zayl ih je premjestio na najnesigumiji rubNymyra.Vjetar je zlokobno zavijao, a grmljavina se kotrljala. Kentril je pogledao gore i vidio da se nebopromijenilo.Vratile su se boje iz noćne more njegovih ranijih viđenja. Brzo je bacio pogled dolje naUreh, no vidio je samo nekoliko zlogukih svjetala. Satnik Du-mon mogao je samo zamisliti prizor ugradu, demonske žitelje nekoć svetoga kraljevstva, sad ogoljene od ikakvog privida čovječnosti."Nisam vas ovdje kanio poslati", promrmljao je Zayl. Izraz lica mu je bio prilično razočaran. "Uz pomoć moći koju sam ugrabio iz runa, trebao sam nas s lakoćom premjestiti negdje iza granica ove prokletesjene."

Kentril se prisjetio slike lažnoga arkanđela. "Možda to nije dopušteno. Možda nema izlaza iz Ureha."Nekromant gaje pomno promotrio. "Satnice, stoje Juriš Khan radio kad sam seja pojavio?""Rekao je da mora baciti čaroliju da se osigura da će Ureh ostati na smrtnoj ravni, čaroliju koja ćeomogućiti njegovoj djeci da idu dalje u svijet." Duboko uzdahnuvši, Kentril brzo prepriča detalje koji suse činili važnima. Opisao je monarhovo očito ludilo, Tsinovu opčinjenu izdaju, užasni incident s Atannom i otkriće daje arkanđeo lorda Khana bio sve samo ne poslanik s Nebesa."Ovo počinje imati smisla, makar ne na način koji bi me utješio", rekao je Zayl kad je Kentril završio."Mislim da razumijem. Prijatelji moji, mislim da Juriš Khan nije blizu poslao svoj narod u svetišteNebesa ... nego ih je sve prokleo na Pakao."Novost nije iznenadila satnika Dumona onoliko koliko bi mogla. Takav bi odgovor objasnio mnogo togas čim su se suočavali, a sigurno je objašnjavao kako se sjećao kad je jednostavno zurio u oči Khanoveinterpretacije misterioznog arkanđela.Zayl se oprezno ogledavao uokolo, kao da očekuje da neke druge uši prisluškuju na ovome pustom

grebenu. "Ovako ja mislim. U danima kada je Ureh stajao iznad svih ostalih kao simbolčisto

će, dogodilose ono što magičari i svećenici zovu Sinski rat. Malo se zna o njegovome pravom obliku, no tada su sile

tame bile najaktivnije, a mjesto kao stoje sveto kraljevstvo trpjelo je mnogo podmuklih napada. Nekeod legendi koje znate nagovještaju ovo, no ne objašnjavaju baš punu dubinu opasnosti koja je tadaprijetila smrtnome svijetu.""Demoni su napadali Ureh?" upitao je Gorst. Njegova se obrva duboko namrštila na takvu monstruoznuspoznaju."Ne kao vojska, nego prije kao sile koje pokušavaju iskvariti one unutar njega. Generacije vladara radilesu trajno da drže po-kvarenost vani, da zaštite nevine od Vrhovnih Zala ..." Nekro-mant je iznenada





[email protected]

112

kleknuo i počeo svojim bodežom crtati simbole na grebenu. "Moram raditi dok objašnjavam jer inačesmo svi izgubljeni ...""Što radiš?""Omogućavam nam neku zaštitu od očiju našeg domaćina, satnice. Barem se nadam."Nacrtao je golemi krug, a onda u središtu niz runa. Iako se činilo da oštar vjetar ne smeta nekromantu,oba najamnika morali su nastaviti stajati uz strminu kako bi osigurali kakvu-takvu sigurnost."Tvoja priča ispunjava mnoge praznine u mojoj." Zayl je nastavio. "Bojim se da Juriš K_han, dok je tako

pažljivo čuvaosvoje stado, nije dovoljno pazio na vukove. Vjerujem daje, kao što si ti ukazao, nešto što je uzelo oblik ratnika Nebesa zavelo dobrog vladara da povjeruje daje ono štočini najbolje za Ureh. Vjerujem kao i ti,da bi to vrlo lako mogao biti sam Diablo."" Ali to sigurno ne može biti!" prosvjedovao je Kentril, ne želeći vjerovati da je vidio istinu. "To bijednostavno bilo previše!""Teško. Ureh je bio nagrada najveća od sviju. Tražio bi napore najvećih demona. Da, satnice, ja mislimdaje Diablo došao u obličju koje si ti vidio, iskvario lorda Khana a da ovaj to nije niti shvatio i izokrenuosve dobro stoje čovjek želio u sve gore i gore zlo. Umjesto Nebesa, poslao bi ih u Pakao, a to je spriječilasamo blagovremena akcija Gregusa Mazija. Ipak,čak ni limb ih nije mogao spasiti zauvijek ..."Diablo, tako je magičar pretpostavljao, uspio je na posljetku dotaći još jednom um svojeg pijuna. Polakoje učinio da Juriš Khan preda i svoj narod i svoju k ćerku demonskome gospodaru. Ureh je postaoiskvarena noćna mora, a nekolicina koja je možda prosvjedovala, postala je žrtvama ili još gore.

No Gospodar Užasa još nije bio zadovoljen. Možda mu je to palo na pamet kad se Ureh prvo na trenutak pojavio u smrtnome svijetu. Možda je tada Diablo vidio priliku za pravi prolaz kroz koji se njegove zlehorde mogu raširiti u svijet bez provjeravanja i bilo kakvih barijera." Ali Diablo treba krv, neukaljanu krv, kako bi to učinio. Na nesreću, u svojemu ludilu, Juriš Khan poklaoje sve druge ma-gičare koje je imao na raspolaganju. Trebao je nekoga da mu pomogne, nekoga saznanjem i vještinom. Ili slučajno ili usudom, tvoja mu je grupa omogućila oboje."" Ali ti si me spasio. Zaustavili smo ga."Zayl ustane. Njegove ozbiljne oči susretnu se sa satnikovim. "Jesmo li? Činilo se da je čarolija popriličnouznapredovala kad sam napokon, stigao do tebe-""No, nije prolio nimalo moje krvi."Nekromant klimne, no ta ga činjenica očito nije utješila. "Još uvijek ima meštra Tsina."Kentril zine. Tsin je postao lutka Juriša Khana no, poput najamnika, niti njega nije bila dotakla niprvotnačarolija na Urehu ni njezino kasnije iskrivljavanje. " Ali, je li to moguće? Zar ga neće trebati za

ostatak posla?""Vizjerei im je pomogao vezati sile koje trebaju. Još uvijek bi bilo riskantno, no to ne bi spriječilo našegdomaćina i njegovog pravog gospodara, postanu li očajni. Ako bude potrebno, poslužit će i Tsinovakrv."Onda, unatoč tome stoje bio spašen, Kentril i njegovi pratioci ipak nisu uspjeli. Iza sebe ostavili sukraljevstvo koje je iskva-rio demon, koje više neće biti zarobljeno pod plaštem koji je stvarala sjenaplanine. A kada se to dogodi, užasi koji su se osvećivali Kentrilu bit će isporučeni u ostatak svijeta."Ne ...""Ne, zaista", složio se blijedi lik. " Alija vjerujem da još postoji šansa da spriječimo da se ta užasna stvardogodi, šansa da pošaljemo Ureh na njegov odavno zakašnjeli i prikladni počinak."" Ali kako? Ako je Tsinova krv već prolivena ne znači li to da je grad ponovno dio našega svijeta?""Da bi djelovala, čarolija mora biti vezana za dva Ključa. Pretpostavljam da bi oni morali još uvijek biti

na mjestu kada sunce dotakne onoga koji se nalazi na ovome vrhu. Tek tadać

e se vradžbina krvi vezatiza tamu i za svjetlo i omogućiti onima koji se nalaze u Urehu da slobodno stupe iza sjene."Gorst je to izrekao jednostavnijim rječnikom. " Ako je kamenje na mjestu, demoni mogu slobodno izaći. Ako nisu, onda se Ureh vraća natrag u ruševine.""Tako je ... no ako se dogodi ovo potonje, ovaj putaće to biti trajno."Sada je njihov put Kentrilu bio sasvim jasan. "Tada upotrijebi svoju magiju da nas preneseš do jednogod Ključeva. Razbijemo li ga, sve je gotovo."" Avaj, satnice, to ne bi bilo mudro. Pokušao sam upotrijebiti moć runa da nas pošaljem na naše izvornozborno mjesto, odmah iza sjene no" - raširio je ruke - "možeš vidjeti gdje smo završili.""Što da onda radimo?"





[email protected]

113

Zayl se igrao nožem. "Nisam potpuno odustao od korištenja tragova moći koju sam oteo iz mna kakobih nas prenesao barem dio puta. Vjerujem da mogu poslati tebe i Gorsta dovoljno blizu Ključa Svjetluda vam dam priliku. U međuvremenu ja ću se spustiti do Ključa Sjeni. Jedan od nas bi mogao uspjeti. Toje sve što trebamo da zaustavimo da se ovaj užas ne širi izvan Ureha."Doduše, taj plan bio je ranije pokušan, i Gregusu Maziju i svećeniku Tobiju, jadno se izjalovio. Kentrilukaže na to.No, nekromant je imao spreman odgovor. S mračnim smješkom, objasnio je: "Ja ću sebe učiniti mnogo

uočljivijim. Pretpostavljam daće Juriš Khan povjerovati da sam veća prijetnja zbog mojih vještina. Osimtoga, imat će razlog vjerovati da svi putujemo zajedno.""Iluzija?" Kentrilu se činilo malo vjerojatnim da će Khan pasti na tako jednostavnu čaroliju."Teško. Satnice ... mogu li dobiti malo tvoje krvi?"Nakon što su mu je jednom skoro već prolili, najamnik je bio iznenađen pitanjem. Ipak, osjećao je damože vjerovati Zaylu, osobito u ovim okolnostima.Čovjek mu je spasio život.Kentril ispruži ruku s dlanom okrenutim prema gore.Klimnuvši, nekromant posegne naprijed sa svojom oštricom i u isto vrijeme kaže: "I ti, Gorste."Div je poslušao s manje nespokoja, vjerojatno zbog same Kentrilove odluke. Zayl je ubo kažiprst svakoga, a onda naveo dvojac da dlanove okrenu dolje.Kaplje krvi zamrljale su greben. Magičar odjeven u odjeću boje ebanovine čekao je dok svaki borac nijeizgubio po tri kapi, a onda im naredio da se povuku.Šaputao je nekoliko sekundi mašući jednom rukom preko umrljanih mjesta. Onda, na zaprepaštenje

oba najamnika, Zayl bočne i vlastiti prst i oprezno ispusti tri kapi da padnu na oba mjesta."Da su druge okolnosti ovo bih činio na sasvim drugačiji način", izjavio je. "No ovoće morati djelovati."Ponovno je mrmljao sebi u bradu. Kentril je mogao vidjeti naprezanje na nekromantovom licu irazumio je da se stoje Zayl želio postići protivilo svemu stoje bio naučen.Iznenada, tlo se pred satnikom poče uzdizati. Isprva nekoliko centimetara, a onda sve više i više. Umanje od minute humak od kamena i zemlje narastao je do polovice visine čovjeka, a stalno je bivaosve veći. Stoje više humak rastao, to je više poprimao određeni oblik. Sa strane su iznikle ruke, a iz rukusu narasli pojedini prsti, pa zatim i cijeli dlanovi.Kad se izdigao prvi humak, to je učinio i drugi pokraj njega. Ovaj ječak nadvisio prvoga, brzo rastući doGorstove visine. Zapravo, što ga je Kentril više promatrao, to je više izvana sličio divovom kipu.Oblikovale su se noge i razvio se obris trupa. Počela je čak rasti i gusta griva.I pred zapanjenim očima boraca pojave se njihovi blizanci. Novi Kentril i Gorst stajali su mirni poput stijene iz koje su bili rođeni. Samo su im oči treptale, no činili su to jednoobraznim ritmom, ne

nasumično poput živih ljudi."Inačica golem čarolija", rekao je Zayl svojim prijateljima. "To nije pokus kojeg treba po prvi put isprobavati u ovakvim okolnostima, no barem djeluje."Zureći u vlastito lice, Kentril upita: "Mogu li pričati?" "Oni nemaju vlastitih pravih misli. Moguizvršavati jednostavne radnje poput hodanja i borbe do određene mjere i to je sve. No, mislim dajedovoljno da drži oči Juriša Khana na meni dok vi ne dođete do Ključa Svjetlu."Zayle, namještaš sebe da budeš mamac - i to ne onaj koji obično preživi lov!"Nekromantov izraz lica ostao je nepromijenjen. "Omogućavam nam najbolje izglede, satnice."Očito ga se nije moglo odgovoriti od toga a, zapravo, Kentril se nije mogao sjetiti dobroga razloga daodbije njegov plan. Zapravo, Zayl je imao više izgleda protiv Khana nego bilo koji od nemagijskihboraca."Dosta smo riskirali ovdje", nastavio je Zayl. "Moram vas poslati dalje prije nego on napokon otkrijegdje smo. Vjerujem da smo izbjegli istovremenu potjeru samo zato što nismo završili tamo gdje smo

trebali."Još jednom nekromant je usredotočio svoje moći na dvojac. Kentril je stao bliže Gorstu i pokušao sepripremiti za magično putovanje. To što se Zaylov posljednji pokušaj izjalovio nije ga smirilo gledeovog drugog pokušaja. Koliko su dosad vidjeli, najamnici su mogli i završiti da vise s vrha tornjaKhanove palače."Neka vas Zmaj čuva", tiho je rekao magičar.Zayla i grebena nestade.Juriš Khan zurio je u mjesto gdje je bio Kentril Dumon, istovremeno osujećeno ljut i razočaran. Za ovoje morao biti kriv onaj mračni, onaj zli nekromant kojeg je bio prisiljen primiti kao gosta kako bi održaoprivid. Uznemiravalo gaje i to stoje dopustio da takav trgovac magije leševa uđe u njegov ljubljeni grad,





[email protected]

114

no prisilio se da se nasmiješi svaki put kad bi Zayl bio u blizini. A nekromant mu je na ovaj načinuzvraćao. "Što, munje mu?" prasnuo je Quov Tsin. "Što se dogodilo?" "Nesporazum", uzvratio je Khan."Budalasti nesporazum." Na Atanninom licu bio je izraz napetog razočaranja, nešto stoje samoprodubilo bijes monarha Ureha prema nečistome Zaylu. "Moj Kentril!" viknula je. "Oče! Moj Kentril!"On položi utješno ruku na njezino rame. "Smiri se, moja voljena k ćeri. Dobri satnik će nam biti vraćen.Možda ćemo moratiobaviti drugi obred na njemu da ga učinimo spremnim za tebe, no budi mirna, to će se dogoditi."

" Ali što je s Dumonom?" želio je znati Vizjerei. "Gdje je otišao?""Čini se da sam podcijenio toga Zayla. Ne samo daje vidio iza magijske inačice ove komore koju samodavno stvorio, nego ju je iskoristio kao prednost posegnuvši iz druge stvarnosti u ovu i uzevši satnikasa sobom.""A što je sačarolijom? Što s tim?"Lord Khan zamišljeno je pogledao čarobnjaka, no riječi je uputio svojoj k ćeri. "Da, što s tim? Atanna,draga moja, je li naš posao potpuno uništen?""Naravno da nije, oče! Nikada te ne bih tako iznevjerila. Kako samo možeš pitati tako nešto?""Naravno, naravno! Moje najiskrenije isprike, Atanna." On se zahihoće. Visoki lik odjeven u plašt približi se Quov Tsinu. "I tebi, meštre Tsine."Sitni magičar zaškilji. "Isprike? Zbog čega moj lorde?""Zbog onoga što moram sada učiniti." Zapanjujućom snagom Juriš Khan zgrabi niskog Vizjereija i baciga na platformu.

"Moj lorde -""Znaj da će tvoja žrtva omogućiti mojoj djeci da se prošire duž svih zemalja i otvore put do Nebesaovom pomračenom svijetu!"Tsinova se usta otvore u pripremičarolije. Svaka runa na njegovoj halji jarko zasvijetli. Stariječarobnjak čak pokušao oduprijeti se Khanu svojim rukama tankim poput štapova.Ni jedna od njegovih obrana, ni magijska ni svjetovna, nije mu pomogla protiv moći kojom je vladaoJuriš Khan. S molitvom velikom arkanđelu Mirakodusu, lord Khan zarije bodež u koščata Vizjereijevaprsa.Tsinove se oči izbuljiše. Dahtao je kako bi došao do zraka, no nije uspio. Njegove ruke skliznule su smonarhovih halja i napokon mlohavo pale.Krv je lila iz duboke rane, cureći preko odjeće i napokon pavši na platformu.Munja zapara iz tijela Quova Tsina, što prisili lorda Khana da uzmakne. Uslijedilo je još munja koje sutvorile epsku bitku sila točno iznad lesa.

Gospodar svetoga grada pade u zaklinjanju na koljeno. "Veliki Mirakoduse, počuj moju skrušenumolbu! Neka svijet smrtnih ljudi ponovno bude naš!"Cijelo mjesto se zatrese, no to uopće nije uplašilo Juriša Khana. Osjeti pomicanje i istoga trena vidjestotinu različitih inačica njegova okruženja. No, na posljetku se sve počeše stapati, napokon srastajućiponovno u inačicu koja mu je bila najpoznatija.Čarolija je uspjela. Duša i tijelo Ureha bili su ponovno ujedinjeni. Svjetlo među Svjetlima je ponovnojarko sjalo na smrtnoj ravni... A sve stoje trebalo da bi bila savršena bilo je sunce, koje je bilo samo jedan tren od izlaska, da njegovaslava dotakne Ključ na vrhu Nymyra. Toće zapečatiti čaroliju i otkloniti posljednju zapreku - Ali ne ... postojala je još jedna zapreka, jer nekromant će ga zasigurno pokušati zaustaviti. Sigurno ćepokvarenjak nagovoriti svoje prijatelje da pokušaju ukrasti ili uništiti kamenove, upravo kao što jeGregus uvjerio jadnoga Tobija.Zayla je trebalo ukloniti. Bez njega Kentril će se vratiti u tor. Div Gorst doimao se nevinim, no ako se ne

bude mogao preobratiti natrag k svjetlu, ondaće lord Khan morati ukloniti i njega."Shakarak!" Pred njim se materijalizirala plamena kugla. Khan je promrmljao još jednu riječ moći i

središte goruće kugle iznenada postane prozirno.Pojavi se Zavlovo lice."Shakarog!" Slika se širila otkrivajući sve više i više blijedoga nekromanta i njegovo okružje. Juriš Khanpogledao je s prezirom iskvareni lik. Bio je skoro bezbojna mesa i odjeven u odjećukoja je bila gotovo potpuno crna kao i njegovo srce. Pravo oruđe Pakla, a ne Nebesa. Arkanđeo biodmah zapovijedio da ga uništi za dobro sviju.Drugi se lik pojavi iza Zayla.Satnik Kentril Dumon.





[email protected]

115

"Tako", prošaptao je sam sebi, "za razliku od Gregusa i To-bija, ovi su izabrali da putuju zajedno, dabolje koncentriraju svoje snage. Šteta je što time neće ništa postići." Atanna je stala pored njega. Jednu tankoćutnu ruku pružila je prema najamničkome satniku."Kentril ..." zagugutala je."Dovest ću ti ga natrag, draga moja." Nije dodao da će to učiniti samo ako se ne pokaže neophodnim daubije ljude. Čarolija koja bi njegovoj k ćeri dala savršenog para više se nije mogla baciti i, iako joj je lordKhan obećao da će satnik Dumon ipak biti njen, sve je više shvaćao koliko će se to teško moći ostvariti.

Ipak, pokušat će ... no prvo joj je morao odvući pažnju da ne bi poželjela poći s njim. Ne bi bilo dobro zanju da vidi ubojstvo satnika, ako se tako nešto pokaže neophodnim." Atanna, draga moja, ne vidim ni traga velikome, onome kojeg zovu Gorst. Trebam te da stražariš nadKljučem Svjetlu i da vidiš penje li se tko da ga pokuša uzeti prije zore. Razumiješ?"Na sreću, ona nije čula stoje rekao o grupi koja je putovala zajedno, niti je vidjela što on nakratko jest,daje div slijedio svojeg kolegu najamnika. "Alija želim poći Kentrilu -""On će samo postati još više zbunjen, možda se čak i ozlijedi zbog toga. Znaš kako je rastrgan bio.Nekromant mu je sigurno pobrkao um." Atanna je očito još željela ići, no ipak je klimnula glavom. "U redu, oče ...""Divno!" Zagrlio ju je a onda poljubio u čelo. "A sada, kreni. Uskoroćemo ovo srediti, a dobri satnik Dumon će biti ponovno tvoj.""Kako želiš." Nasmiješila se, poljubila ga u obraz i nestala.Svakog zadovoljstva nestade s njegovom k ćeri. Mrko, Juriš Khan promatrao je likove koji su se spuštali

dolje prema Ključu Sjeni. Ovim grešnim djelom osudili su sebe na propast upravo kao i Gregus. On će ihdotući, čak i Atanninog ljubljenoga ako bude potrebno. Njihova zla djela ne mogu proći nekažnjeno.Ipak, poštenje je nalagalo da moli za grešnike čak i dok se spremao da ih pobije. Kao što je učinio sGregusom i Tobijom, lord Khan prošaptao je nekoliko riječi i svršio s frazom koja mu je uvijek donosilanajviše utjehe."Neka Arkanđeo Mirakodus primi vaše duše."Uz zadovoljan smješak, on ode poslati trojku njihovoj posljednjoj nagradi.i jeban<5posljednjim ostatkom moći koju je izvukao iz skrovišta Juriša Khana, Zavije uspio poslati sebe i golemedo same spilje u kojoj je nedavno bio zatvoren. Nekromant se nije usudio pokušati još jednu sličnučaroliju, budući daje takva magija u najboljem slučaju riskantna i, u ovim okolnostima, više smionanego od koristi. Odavde nadalje, mora ići uz pomoć čarolije koju dobro poznaje, bez obzira koliko bi ga

to moglo ograničiti dugoročnije.Zapravo, nekromant je očekivao da do svog cilja neće doći nesmetano, a možda neće doći nikako. Satnik Dumon nazreo je istinu. Zayl je u potpunosti namjeravao žrtvovati se ukoliko je to značilo da će dvanajamnika doći do svojega cilja. Prije nego sunce svane treba samo pomaknuti Ključ, a dobro ćeposlužiti i onaj navrh Nymyra.Zayl je učinio sve što je mogao da privuče pažnju njihova protivnika, ostavljajući trag magijskihostataka koje bi svaki sposobni rukovatelj moći primijetio, pa i ušao mu u trag. Samo to možda i ne biuspjelo, no nekromantovi pratioci sigurno su izbrisali svaki izgled da bi Khan mogao pogledati negdjedrugamo. Sigurno će svojom moći vladar Ureha početi tražiti svoju lovinu počevši sa, takojednostavnim za otkriti, Zaylovim magijanjem a onda, uz pomoć svojih umijeća, shvatiti da Rathmijacne putuje sam.Ostala dvojica smjerno su ga pratila, skoro kao psići koji prate svoju majku. Imali su odlučne izraze lica,no samo zato što je Zayl tako zahtijevao od njih. Ne bi ništa koristilo da Juriš Khan dođe i vidi da dva

borca zure poput praznoglavih zombija. To bi otkrila istinu mnogo ranj.ie.nego što bi Zavl htio. Svakadodatnasekunda značila je da satnik i njegov drug imaju veću nadu za uspjeh.Uz pomoć privremene inačice svojeg izvornog magijskog užeta, oni su se brzo spuštali duboko u utrobuplanine. Nekromant je vodio u svakome dijelu pokazujući golemima kako to treba činiti. Vezani zanjegovu kn', oni su mogli identično ponoviti njegove čini. Jedina opasnost, osim one od strane njihovihprotivnika, bila je u eventualnoj potrebi za bilo kakvim neovisnim djelovanjem. Ako bi morali djelovatisami za sebe riskirali bi da padnu i razbiju se."Jesi li siguran u ovo?" upitao je Humbart dok su se približavali sve bliže svojemu cilju. "Možda je ipak otišao za njima."





[email protected]

116

To je ranije palo na pamet Zaylu, no blijedi magičar nije želio pričati o tako pogubnom razvojudogađaja. "Sigurno će prvo krenuti za mnom iz straha da sam sa svojim sposobnostima najlogičnijaprijetnja.""Da, ali logika možda nema puno veze s tim, zar ne?""Nadat ćemo se najboljemu, Humbarte."Lubanja nije na to odgovorila stoje ipak bio odgovor na neki način.Ipak, što su se dublje spuštali, sve je više rasla briga. Je li lord Khan ignorirao očito i umjesto toga otkrio

trag najamnika? Je li od samoga početka prepoznao nekromantovu varku s golemima? Pitanje zapitanjem, nesigurnost za nesigurnošću, morili su Zayla kao nikada u životu.Napokon su stigli do nivoa u kojem se nalazio začarani kristal. Držeći svoj bodež cijelo vrijeme upripravnosti, Zayl je vodio goleme. Stvorovi su imali oružje istovjetno onome u ljudi, iako je to oružjezapravo bilo iskovano od iste stijene koja je korištena za izradu tijela. Koliko bi se to jakim pokazalo ubitci, magičar nije mogao reći. No, sve čemu se nadao bila je dovoljna odgoda koja bi ostalima daladovoljno vremena da ispune vlastitu misiju.Sve su se više i više približavali, a još uvijek im ništa nije priječilo napredovanje. Lagana crta koja jeranije krivila Zavlove usne produbljivala se sa svakim korakom. Već su ispred sebe primijetili čudnusvjetlost koja je zračila iz gnijezda Ključa Sjeni. Bili su tako blizu, a još nije bilo znaka da ih Juriš Khangoni. Hoće li nekromant biti onaj koji će uspjeti, a najamici oni koji će platiti posljednju žrtvu?Zastao je. Nakon kratkog razmišljanja, Zayl je pokazao Gor-stovom golemu da treba preuzeti vodstvo.Masivni lik stupio je naprijed sa sjekirom u ruci, držeći je uvelike na isti način kako bi je i pravi Gorst

držao. Svaki korak govorio je o borcu. Bio je to znak koliko je dobro nekromantova brzačarolijadjelovala.Lažni Gorst stupio je na sam rub uznemirujućeg svjetla Ključa Sjeni. Spremio je svoje oružje.Ništa se nije dogodilo. Golem se okrenuo Zaylu čekajući naredbe.Zavijajući lik materijalizirao se iznad stvora i pao na njega.Nekromant nikada nije bio vidio tako demonske likove, no dobro je prepoznao opis satnika Dumonasablasnih stvorenja koja su bila sve što je ostalo od Urehovih nekoć blaženih stanovnika. Imali su suheljušture umjesto tijela, razjapljena, zaokružena usta ispunjena naoštrenim zubima i bezdušne crne rupegdje su trebale biti oči.Čak i nekog sviklog na umijeće ophođenja s mrtvima i nemrtvima kao stoje tobio Zayl, iskvareni su ga ljudi opjevanog kraljevstva natjerali da zadrhti.Dok se golem borio sa svojim monstruoznim protivnikom, drugi i treći materijalizirali su se oko njega.Zayl je krenuo naprijed no još jedan đavo iskoči iz kamenog zida i napadne ga.Pod pramenovima raspuštene kose, lice iz noćne more gladno je zurilo u nekromanta. Dronjavi ostaci

nekoć zavodničke smaragdne haljine jedva su prekrivali skvrčeno, mrtvačko tijelo."Poljubi me", graknulo je. "Hodi, uživaj u mojem milovanju ..."Ponovno je Zayl zadrhtao neskrivena straha. Djelujući više instinktivno nego promišljeno, krenuo jebodežom.Na njegovo iznenađenje, oštrica se spremno zarila u grlo sablasti.Bodež je jarko bljesnuo kada se zario u suho meso. Odvratna spodoba je ispustila uzdah koji je gotovozvučao kao olakšanje. Za svaki slučaj, Zayl je zakrenuo magično oružje i brzo izrekao nekoliko riječi.Rana na grlu se zasjajila. Kad je nekromant izvukao oštricu, sjaj se pojačao i brzo prešao na cijelumrtvačku figuru. Stvorenje je palo uza zid i skvrčilo se u fetusni položaj. U tren oka cijelo je tijelo ležalookupano u žestokome svjetlu, a već zgrčeni oblik se sve više skupljao u sebe.Zayl je promatrao još jedan trenutak kako bi se uvjerio da uskoro ništa neće ostati. Onda se okrenuo dabi se suočio s onima koji su već napadali prvog golema i otkrio da ne samo da se njihov broj utrostručioveć su napadali s obje strane.

Bio je okružen.Golemi su činili najbolje što su mogli da ih drže podalje. Obojica su se borili mehaničkom vještinomkoju su naslijedili od pravih najamnika. Lažni je Gorst odsjekao ruku jednoj sablasti, dok je njegovkolega probo drugome prsa. Na nesreću, iako su oba ratnika bili proizvodi magije, njihovo oružje nijeimalo magijske moći svojstvene magičarevoj oštrici. Istina, uz dovoljno truda i vremena, mogli susasjeći svoje protivnike na komadiće, no brojevi i okolnosti nisu nuđali takvu vjerojatnost.Stvari su bile prepuštene Zaylovim vještinama.U tako uskom prostoru nije se usudio koristiti ni Kandžu ni Zube Trag'Oula, osobito jer Juriš Khannesumnjivo vreba u blizini, pripremajući se za napad. No, možda nešto slično ...Brzo pogledavši preko ramena, Zayl bacičini.





[email protected]

117

I sa zidova i sa stropa, pa čak i s poda, provale gusto poredane šipke od bjelokosti, šipke pravih kostiju.Jedan od demonskihnapadača sudari se sa zaprekom kad je narasla. Pod tihom zapovjedi Zayla, Kentrilov golem zaostanetaman na vrijeme, jedva izbjegavši da ga ne dohvate nadolazeći vrazi.Sastavljen od kostiju tisuća različitih odavno mrtvih stvorenja, zid je vrlo učinkovito priječio put sablastima. Razjapljena usta otvarala su se i zatvarala, a skvrčeni, sasušeni prsti divljački su aliuzaludno tražili nekromanta. Demonskim bijesom borili su se da prođu mimo njegovog uratka no,

barem zasad, obrambeni je zid izdržavao.No, nije mogao reći koliko dugo će tako biti. Brzo se okrenu-vši prema onima koji su se sjatili okoGorstova golema, Zayl baci joščini. Bodežom je nacrtao u zraku par vijugavih linija istovremenorecitirajući.Dvojica monstruoznih napadača kliznula su pored tvorevine, no uspjeli su doći samo nekoliko metaraprema nekromantu prije nego je čarolija počela djelovati na njih. Uz skoro ljudske krike, naglo se zgrbe,a onda hitro uzmaknu. Iza njih, one koji su se nastavili boriti s golemom isto tako iznenada preplavikrajnji strah.Jedan se okrene i pobjegne u mračni prolaz iza. To je prouzročilo da se ostatak vrste razlomi, stvarajućiprizor istovremeno užasan i tužan. Svaki od tih užasa nekoć je bio čovjek i na neki način Zayl je žaliosve što im je upravo bio prisiljen učiniti. Oni nisu bili krivi, izdao ih je onaj kojemu su najviše vjerovali,kojeg su najviše štovali.Lord Juriš Khan.

Dok su golemi čuvali stražu, Zayl je krenuo prema komori Ključa. On i njegovi drugovi preživjeli ili ne,barem jedan od kristala mora biti uklonjen ili razbijen. Ako se pokaže neophodnim da ovaj bude taj,nekromant neće posustati.I tamo je stajao, isto onako kako gaje vidio zadnji puta. Iza njega još je visio mrtvi lik Gregusa Mazija.Barem je njegova noćna mora bila završena.Zayl je oprezno krenuo prema Ključu. Natrula tijela krilatih demona koje su on i ostali pobili prošliputa, ležala su svuda unaokolo,no ni jedna nova opasnost nije se približila kamenu. Nekromant se sve više i više približavao tamnomekristalu. Njegovi prsti došli su na nekoliko centimetara -Iza Zayla začuje se zvuk pucketanja. Bio je to prvi znak da se strop počeo urušavati. Pogledao je i nijevidio ni napuklinu ni padanje komadića stijene, no oštri pucketavi zvuk se i dalje čuo.Nešto se pomaklo malo dalje, iza njega, u komori.Nekromantove se oči raširiše.

Pokretima sličnim onima u marionete, Gregus Mazi probije si otvor iz stoljećima starog zatvora.No, zureći u te oči, Zayl je znao da nije Mazi bio taj koji je pokrenuo svoj život.Čarobnjak je ranijeuistinu umro ... no sada se njegov leš micao voljom ludog Juriša Khana.Tijelo nemrtvoga lika se caklilo od mnogih kristalnih ostataka koji su ga prekrivali dok je ovaj pružaokrastavu ruku prema Zaylu koji je istog trena istupio izvan dohvata.Ruka se iznenada nastavi pružati postajući sve dužom i dužom dok se približavala.Nekromant je reagirao presporo. Produženi prsti potpuno su se obmotali oko njega, stišćući gačvrstona način sličan onim kamenima u tunelu.No, za razliku od te umalo fatalne borbe, Zayl se ovaj puta nije morao osloniti samo na sebe. Golemi,prilagođeni njegovoj volji ušli su u komoru s oružjem spremnim za bitku.Čovjek-stalaktit posegnuo je svojom drugom rukom želeći s lažnim Kentrilom učiniti isto ono stojeučinio sa Zaylom. Vođen nekromantom, golem se suprotstavi napadu zamahnuvši svojom oštricom.Dobar komad pružene ruke pade na pod ... no to se isto dogodi i dijelu oštrice stvora.

"Predajte se svojoj sudbini", izusti Gregus Mazi. "Pokajte se za svoje grijehe i arkanđ

eo vas možda jošprimi..."Usta možda jesu pripadala uskrslom čarobnjaku, no glas i riječi mogli su zapravo pripadati samoludome monarhu Ureha."Kentrile Durnone, dobri moj satnice", nastavio je mrtvački lik šupljih očiju usredotočenih na lažnognajamnika, ''odbaci okove sumnje i obmane koje ti je nametnula ova iskvarena duša! Besmrtnost s Atannom te čeka ..."Unatoč svome nezavidnome položaju, Zavlove nade porastu. U tih nekoliko rečenica, lord Khan otkrioje da vjeruje daje stvor pravi kapetan. To je značilo da nije primijetio da se dva najamnika penju na





[email protected]

118

Nymyr. Ako Zayl i pogine, još uvijek je postojala šansa da satnik Dumon i Gorst okončaju prijetnju kojuje predstavljao taj grad prokletih.Kentrilov golem naravno nije odgovorio. Ta je sposobnost bila daleko iza nekromantovih vještina.Umjesto toga udario je pruženu ruku, odsijecajući jedan prst s nje, no i izgubivši još dio mača.Očito u stanju vidjeti kroz oči nemrtve lutke, Khan nije ni izdaleka primijetio ništa čudno u svezi sgolemom, pa čak ni neobičnost njegova mača. Što ga Zayl duže ometao, to bolje."Kapetan Dumon sluša samo mene, moj lorde", odvratio je magičar uloživši što je mogao više

snishodljivosti svome glasu. "Dokle god ja živim, njegova volja je moja!""Tada poradi njegove duše - i tvoječak - ti moraš umrijeti, nekromante!"No, iako je i sam očekivao da će upravo to učiniti, Zayl nije imao namjeru da tako lako padne u rukesvojemu protivniku. Zanimanje Juriša Khana za satnika dobavilo mu je neophodne sekunde u kojima jemogao planirati. Taječarolija ugrožavala njegov život, no ako uspije, sam Khanće morati doći napozornicu.U umuje zamislio snop svjetla a onda ga položio na kristalnu tvorevinu u kojoj se neko ć nalazio GregusMazi. S ono zraka što je još bilo u njegovim plućima, Zayl je viknuo jednu jedinu riječ moći.Gregus Mazi je eksplodirao.Sila eksplozije odaslala je Zayla u nazad, prema Kentrilovu golemu. Pljusak kamenih projektila nagrnena nekromanta i njegovedvije lutke. Cijela komora se zatrese, a stalaktit koji je tako dugo držao Gregusa Mazija tresne na podudubivši tlo na tome mjestu.

Zayl je snažno udario glavom, ostajući u trenu omamljen. Kamenje ga je nastavilo zasipavati,prisiljavajući ga da rukom prekrije lice. Bacio je varijacijučarolije koja je prouzročila da leš onoga kojije umro nasilnom smrću, u užasnoj eksploziji oslobodi patnje zapečaćene u tijelu tijekom posljednjihužasnih trenutaka života. Nažalost, iako se Zayl jako trudio da usmjeri tu eksploziju, veli čina komoreučinila je nemogućim da izbjegne njezine posljedice.Uz napor, omamljeni nekromant ustane na noge. Ni jedan golem nije se ni pomaknuo da mu pomogne,budući da im nije tako rečeno. Zayl ih brzo pogleda procjenjujući situaciju. Izbliza je mogao vidjeti štetukoju su podnijeli bez obrane zaštitnih čarolija. Dijelovi oba lica bili su potpuno uništeni, a komadićikamena otkinuti od trupa i udova. Nekoliko opakih napuklina širilo se preko oba lika, nagovještavajućidaljnje promjene."Nema dubina zla u koje bi ti oklijevao ići, je li tako, nekromante?"Zayl se brzo okrene prema Ključu Sjene i, iza njega, vidje licemjerno lice Juriša Khana.Monarh odjeven u plašt nježno je gledao kristal, polažući čak i ruku na nj kao na drago dijete.

Osvijetljen čudnovatim mračnim svjetlom, lord Khan izgledao je jednako monstruozno kao što jeizgledalo i ono u što su se njegovi ljudi pretvorili."Uzeti čovjekovo tijelo, uništiti kuću u kojoj je njegova duša počivala tako besvjesno i bezbrižno ... tvojaje iskvarenost uistinu neuništiva."Bio je ponukan reći liku odjevenom u plašt da on sam nije vidio nikakva zla u tome što je preuzeokontrolu nad lesom Gregusa Mazija, no Zayl je pretpostavljao daje Juriš Khan bio spremanpojednostaviti sve stoje činio. U svom vlastitom umu, kako god djelovao, lord Ureha je to činio uzblagoslov svog ne-tako-Rajskog arkandela o kojem je uvijek govorio."Bojim se", nastavio je Zavlov bivši domaćin, "da tvojoj duši ostaju samo jame Pakla." Njegove očiprebaciše se na Kentrilova golema. "No za dobroga satnika i njegovog prijatelja, možda još uvijek imaneke nade ..."Pod prigušenim svjetlom Khan očito još nije primijetio pukotine i napukline na dvije figure. Shvaćajućida još uvijek ima izgleda da ga vara još neko vrijeme, Zayl odmah skoči naprijed vitlajući bodežom koji

se sjajio." Ako idem u Paklene jame, ondaću i tebe povesti sa sobom!" viknuo je.Juriš Khan reagirao je upravo kako se nadao, okrenuvši se od kamenih stvorova i usredotočivši svupažnju na nekromanta.Val crnog svjetla probije iz Ključa i udari Zayla.Jedva je stigao podići magični štit na vrijeme. Ipak, sila s kojom je mračno svjetlo udarilo učinila je danekromant odleti do zida. Zayl ispusti krik dok je bol od udara tresla cijelo njegovo tijelo."Satnice Dumon", viknuo je lik odjeven u plašt, "odmahni se od njega. Dođi k meni. Atanna te čeka."Golem se, naravno, nije pomakao.





[email protected]

119

Nagnuvši se naprijed, lica zgrčenog od napora, lord Khan ponovi to stoje rekao. "Odmakni se od njega.Dođi k meni! Atanna-"I dok se Zayl ponovno upirao da stane na noge, u glavi mu je udaralo, a noge su mu se skoro ponovnosavile, Atannin je otac otkrio trik kojim je bio prevaren."Homunculi!" vikne Khan. Podigne jednu ruku i upre je u onoga koji je nalikovao satniku Dumonu.Golem je zadrhtao. Zakoračio je jedan korak naprijed, no donja polovica njegove noge ostane iza njega.Nedostatak ravnoteže brzo poremeti nekromantovu kreaciju i ona posrne naprijed. No i prije nego što

je stigla pasti na pod, slome se ruke, druga noga pa čak i glava i razaspu se u različitim smjerovima.Lord Khan skupi šaku.Golem je izgubio i posljednju sličnost s ljudskim likom. Hrpa fine prašine i zdrobljenog kamena, rasutapo podu, bila je jedini ostatak Zaylove spretno načinjene lutke.Zayl je mislio da nije moguće da izraz lica njegovog protivnika postane još mrgodniji, no izraz na liculorda Khana prouzročio je da čak i smioni magičar požali što stoji tako blizu."Vrh planine ..." Lord Khan promatrao je Zayla s krajnjim prezirom. "Oni se penju na vrh Nymyra!""M-možda bi trebao poći za njima. Ja ću za tebe p-promatrati Ključ Sjeni.""Nemoj me kaljati! Tako mi arkandela, ti jesi stvar zla!"Nekromant je osjećao da mu se snaga vraća, iako sporo. Ako bi još malo mogao zadržati Khanovupažnju, najamnici će uspjeti. "Jedino zlo je ono koje si ti sam pustio u Ureh, lorde Khan! Uspio si ono štodemoni i varljivi magičari nisu uspijevali stoljećima. Ti si donio vječno prokletstvo svetome kraljevstvu.Ti si iskvario svoj voljeni narod!"

"Kako ... se ... usuđuješ?"Ponovno val crnog svjetla prsne iz kristala, no ovaj put je Zayl bio bolje pripremljen za njega. Napadgaje zgurao uza zid, čak mu je otežao disanje, no nije ga toliko ugruvao kao prije.Pod njegovim vodstvom preostali golem iznenada jurne naprijed zamahujući kamenom sjekirom i naJuriša Khana i na kamen.Lord Khan preusmjeri svoju silu na nadolazeći lik, udarajući u Gorsta i šaljući komadiće posvuda.Kameni div posrne, no nastavi vođen svome cilju Zaylovom voljom.Prisiljeni da se nosi s dvije sile istovremeno, Khanovi napori protiv nekromanta tek malo popustiše.Pokazalo se da Zaylu ne treba samo da se bolje zaštiti nego i da sam uzvrati protunapa-dom.No, nije tražio staroga monarha nego radije Ključ Sjeni. Zayl nije znao ima li ikakve nade da uništiartefakt. No dobro je i ako ga uspije barem oštetiti. Njegova najveća briga i dalje je bio uspjehsatnika Dumona i Gorsta. Sluga Rathme posvetio je svoj život borbi za održanje ravnoteže. Ako Zaylsada bude morao i predati svoj život, to će biti samo njegova dužnost.

Poslao je Zube Trag'Oula, nadajući se da će neki od projektila pogoditi njegovu metu.Juriš Khan mahne rukom i štit od sjajnog srebra zaštiti Ključ od strahovite kiše projektila. Koštaniprojektili odbiše se u stotinu smjerova, a neki skrenu čak i u nekromanta.Škrgućući zubima, Zayl odbije projektile. Kad je to učinio, posljednji golem napokon se smrvi. Zubi sudovršili ono što je Khan započeo."Okotu Diabla!" Visoki je lord stao pred zaštićeni kristal koji je, činilo se, postao još veći. Oči su mugorjele crvenilom kao oči bilo kojeg demona. Bila je to ironija uzevši u obzir njegovo mišljenje onekromantu.Iskvaren tako temeljito od strane najmračnijeg od Vrhovnih Zala, Juriš Khan nije čak ni mogao vidjetivlastito prokletstvo. "Tamničaru duša! Prihvati svoju vječnu kaznu!""Bi li ta kazna podrazumijevala da moram slušati još tvojih propovijedi, moj lorde?" podrugivao se Zayl.Njegovo najbolje dosadašnje oružje nije bila neka od njegovih čarolija ni njegovi golemi.Činilo se da suriječi bile te koje su utjecale na lorda Kha-na više od bilo čega drugog, osobito one koje su ga postavljale

u bilo što drugo osim blaženoga svjetla kojim je sam sebe obasjavao.No ovaj puta gospodar Ureha nije reagirao kako je magičar pretpostavljao. Umjesto toga lord Khan jezatresao glavom u podrugljivom žaljenju i odgovorio: "Zavedena budalo. Zlo koje te kvari čini dapodcijeniš moći svjetla. Znam ja što pokušavaš i znam zašto to pokušavaš!""Pokušavam to kako bih te spriječio da mi paraš uši svojim neprestanim prodikama."Juriš Khan ponovno nije zagrizao mamac. Tiho se zahihotao i pogledao u Zayla kao daje nekromant tek nešto više od muhamaizgriženog psa. "Posljednje očajničko oružje poraženog džukca. Tvoje su ti lutke bile bolje, meštre Zayl,jer su me one barem nakratko zavarale.""One su te trebale samo dovući ovdje", odvratio je nekromant, "gdje sam jačekao."





[email protected]

120

"I ti misliš da ćeš me zadržati ovdje, traćiti moje vrijeme dok tvoji drugovi idu za drugim Ključem. Zar sivjerovao da ću ga ostaviti bez zaštite? Atanna ga čuva. Ona će vidjeti kad najamnici dođu i učinit ćestoje pravo."Zayl si dopusti lagani smješak. "Čak i protiv Kentrila Dumona?"Sad je napokon privukao pažnju Juriša Khana. " Atannaće se postarati da on ne pomakne ili oštetikristal. To je sve što ona treba učiniti.""Ona želi satnika, moj lorde. Ona ga želi jako. Tvoju bi k ćer njezina želja - njezina ljubav čak - mogla

natjerati na oklijevanje. To bi moglo biti sve što joj treba."" Atanna zna svoju dužnost", odvratio je starijičovjek, no njegov izraz lica nagoviještao je nešto drugo."Ona neće izdati djelo arkanđela!"Dok je govorio, Khanove ruke iznenada su zaprštile energijom. Zayl je vidio daje vrijeme za pričuprošlo. Sad, ako se nadao da će satniku i Gorstu dati ikakvu nadu u uspjeh, nekromant se morao boritisvom svojom moći."Vrijeme je da ispovijediš svoje grijehe i tražiš odrješenje, nekromante", tutnjao je Juriš Khan. Lice muje bilo divljački osvjetljeno silama koje je zazvao. "I ne boj se za Atannino srce. Ona je, na posljetku, k ćisvojega oca ... i učinit će ono što treba učiniti, čak i ako to znači potpuno uništiti Kentrila Dumonal"Jaki vjetrovi i okrutna hladnoća nisu ni na koji način doticali crvenokosu čarobnicu dok je pretraživalazamračenu planinu u potrazi za divom, Gorstom. Sa svojeg trenutnog mjesta, na uskomenesigurnom grebenu, pretraživala je liticu očima koje su u tami vidjele poput mačjih, tražeći izdajničkeznakove kretanja.

Samo jedna druga misao ju je odvlačila, zaronjena u njezin um okrutnom upornošću gladne pijavice.Znala je da joj je otac obećao da neće povrijediti njezinog dragog Kentrila, no nesreće su se događale. Usvojoj zavedenoj vjeri da nekromant govori istinu, Kentril bi se mogao žrtvovati za sumoran, blijedi lik.To bi Atannu vrlo uznemirilo.Ne vidjevši ništa neuobičajeno, prebacila se na drugo mjesto. Atanna se nadala da neće morati dolazitiblizu vrha planine jer čak niti noćno nebo nije bilo zaštita. Samo crna sjena, utješna sjena, štitila ju je odužasne sudbine koju čak ni arkanđelov dar nije mogao spriječiti.Njezine su brige nestale u trenu kad je niže u daljini spazila neki lik. To je morao biti div. Atanna sepripremila da se primak-ne bliže, da se bolje uvjeri da će njezin prvi napad biti smrtonosan. Zbog svogKentrila ona će učiniti da smrt njegova prijatelja bude hitra -Drugi, niži lik dođe u vidik."Ne!" prodahtala je. To ne bi mogao biti Zayl kojeg je vidjela u viđenju svoga oca, ali ne bi mogao biti niKentril. On je bio s nekromantom. Kako bi mogao biti ovdje?

Morat će ih zaustaviti. Morat će ih spriječiti da dođu do Ključa Svjetlu. Jednostavna čarolija bi uništilaplaninu po kojoj su se penjali... i ubila bi Kentrila. Atanna nije mogla to učiniti. Morao je postojati drugi način da ih se zaustavi. No, bilo kakav pokušaj daim se zapriječi put uništavanjem dijela planine također bi ih vjerojatno ubio."Ne mogu to učiniti", promrmljala je. No, stajati besposleno značilo bi izdati ne samo svog oca nego islavnog arkanđela, Mi-rakodusa.Pomisao na arkanđela u Atanni pobudi ljubav i strah. Mislila je na njegovečudesne darove, no prisjetilase sa strahom što se dogodilo kad je ušao u njezin um i dušu. Atanna nije željela nikadviše proći kroz to. Samo je sjećanje još uvijek ostavljalo ožiljak na njezinoj duši.Molila je za odgovor i gotovo istoga trena njezine molitve su se činile uslišanima kad joj je nadošlazamisao. Atanna nije mogla dići ruku na svog voljenoga, no nije mogla ni izdati sve ono stoje njezin otacželio. Stoga će morati postaviti izazov pred Kentrila, izazov koji će pokazati je li on uopće ikada i bio njevrijedan ili nije. Sigurno će otac i arkanđo uvidjeti ispravnost toga. Sigurno će razumjeti što je učinila.

A, ako Kentril zaista umre ... pa, Atanna je osjećala da

će i on jednostavno morati razumjeti.i bt>a

¦JVent ntrilu je prekasno palo na pamet da će on i Gorst imati veliki nedostatak kad se budu pokušali uspeti naNymyr. Kada su to posljednji puta učinili imali su baklje koje su ih vodile kroz tamu. Satnik se sjetio tečinjenice tek kad je Zaylovačarolija počela djelovati, no tada su komora i nekromant već bili nestali.No, na njegovo iznenađenje, i Zayl je očito uzeo taj problem u obzir i pozabavio se njime. Pomaterijalizaciji na obronku planine Kentril je istog trena primijetio daje potpuna tama sjene popuštalapred dubokim sivilom koje je omogućavalo najamniku da barem vidi na neku razdaljinu u svim





[email protected]

121

smjerovima. I Gorst je također dobio tu sposobnost. Nekromant očito nije mogao promijeniti bit samesjene, što je značilo da je umjesto toga podario svojim pratiocima grubi oblik noćnog vida.Na nesreću, taj im je dar također pokazao da Zayl nije bio kadar poslati ih onako blizu Ključu kao što susvi željeli. Dva su borca bila ostavljena pred velikim usponom."Vjerojatno ćemo putem trebati nekakvo uže", promrmljao je Gorst.Još jednu stvar Kentril nije stigao spomenuti prije nekroman-tove čarolije, a ovu Zayl sam nije uspiopredvidjeti. Kentril je promatrao put iznad njih, pokušavajući pronaći bolju rutu, no greben na kojem

su se nalazili nudio je samo jedan smjer."Morat ćemo svejedno pokušati", napokon je odgovorio.Gorst je klimnuo i ništa više nije rekao. Ako njegov satnik kani pokušati penjati se bez opreme, tako će ibiti.Uz krajnji oprez počeli su se polako uspinjati. Kentril nije i procijeniti vrijeme, no pretroe li outem tek nekolikonezgoda, pretpostavljao je da bi mogli imati još nešto vremena na raspolaganju kad dođu do vrha.Naravno, to je također ovisilo o tome je li Zayl uspio dovoljno zaokupiti Juriša Khana.Pokušao je ne misliti o nekromantovoj mogućoj žrtvi. Izgledi da će Zayl preživjeti bili su vrlo mali.Kentril je prečesto svjedočio moći njihovog podmuklog domaćina da bi u to vjerovao. Zaylće učiniti štobude u njegovoj moći da drži Khana na odstojanju, no prije ili kasnije Urehov ludi monarh ubit će Rath-mijca.Kentril se mogao samo nadati da će se to dogoditi što kasnije ... inače, svi su izgubili.

Penjali su se sve više i više, a još nije dolazilo do napada. Satnik je imao malo vremena da bi mislio obilo čemu drugome, no dok su se približavali vrhu, njegove misli vratile su se na Atan-nu. Unatoč tomešto se pokazalo što ona jest, Kentrilu su neka ranija sje ćanja bila predragocjena da ih jednostavnoodbaci. Da su možda stvari bile drugačije, da nije prethodno saznao istinu, možda bi čak i dragovoljnoprihvatio ponudu besmrtnosti njezina oca - ali onda bi morao živjeti s posljedicama.Zastavši, duboko je udahnuo i pokušao razbistriti glavu. Nije imalo smisla misliti na Atannu. Vidio ju jeposljednji put, posljednji-Lik u plastu stajao je na sitnom grebenu dalje gore. Iako se nalazio u daljini, Kentril je znao da ne gledau Juriša Khana." Atanna!" viknuo je.Vjetar je puhnuo prašinu u njegovo lice. Okrenuvši se, najamnik protrlja oči.Kad je ponovno pogledao, lika je nestalo."Što je?" viknuo je Gorst odostrag. "Vidiš nešto?"

"Mislim da sam vidio -" No Kentril zastane. Da je to bila Atanna sigurno bi se ili približila ili ga uništila sgrebena. Ne bi jednostavno otišla. To nije imalo nikakvog smisla."Ništa", napokon je odgovorio. "Samo moja mašta."Nastavili su. Unatoč stalnim strahovima da će na posljetku doći do neke točke koju neće moći svladatibez opreme, put najamnika i dalje je bilo prilično lagan. Je li Zayl uspio poslati dvojac do najlakše zoneza penjanje? Ako je tako, onda je uspio izvući više moći iz runa nego što je nagovijestio borcima."Skoro smo stigli", odvažio se Kentril napokon reći svome prijatelju. "Skoro ..."Gorst je progunđao. Skoro je još uvijek značilo prilični put zapriječi.Pruživši raku prema gore, satnik Dumon prihvati se za obećavajući izbočeni kanem, no dio koji jeprimio smrvi mu se u ruci. Istog trena izbačen iz ravnoteže, nagne se prema padini. Istovremeno,njegov pogled prijeđe od gore prema dolje.Daleko ispod nešto što je nalikovalo roju mrava kretalo se nevjerojatnom hitrosću uz padinu.Kapetan zine. "Gorste! Možeš li vidjeti ono?"

"Ne - "Oblici su se kretali toliko brzo da su sečak i za kratko vrijeme dok su njih dvojica razgovarali otome mogli vidjeti već malo jasnije. Bili su veliki. Svaki je lako mogao biti veličine čovjeka i, sve u

svemu, izgledali su poput ljudi. Imali su sivkastu boju, iako je na njihovim leđima, rukama i nogamavidio djeliće drugih boja.Kentril proguta knedlu. "To su ljudi iz Ureha. Dolaze za nama."Zamislio je stotinu razjapljenih usta, usahle mrtvačke ljušture koje su nekad bile ljudi. Zamislio je onenokte poput kandži i gladna lica. Satnik je mogao dobro zamisliti što se dogodilo Al-bordu i svimaostalima i razumio je daje sada ista sudbina jurila prema njima.





[email protected]

122

"Moramo stići do vrha, i to brzo!" No mogli su se kretati samo onoliko brzo koliko im je dopuštaonjihov okoliš a, iako se dvojac žilavo upirao,činilo se da se proždrljiva horda kretala više nego deset puta brže.Vrh koji ih je zvao bio je još uvijek predaleko. Iscrpljeni, Kentril i Gorst napokon su morali stati namalom grebenu koji je bio jedva dovoljno velik da ih obojicu primi.Gledajući dolje u njihove progonitelje, Kentril opsuje. "Penju se kao da su rođeni na planini. Priovakvom koraku, stići će nas prije našega cilja."

Gorst klimne. "Mi ne možemo uspjeti... ali ti možeš."Kentril ga pogleda. "Što to znači?"Potpuno miran, div počne oslobađati svoju sjekiru koja mu je visjela na leđima. "Ovo je najbolje mjestouokolo. Zadržavat ću ih ovdje. Ti nastavi.""Nemoj biti budala, Gorste! Ako itko ide gore, to ćeš biti ti. Ja ću ih zadržavati."Drugi je najamnik zatresao glavom. Pružio je dugu ruku. Sjekira se pružala daleko iza nje. Njegovom biprijatelju trebale obje rake da vlada tim oružjem. "Vidiš? Ja mogu doseći dvostruko dalje od tebe,Kentrile. To nam treba. Ja sam najbolji izbor da ostanem a, osim toga, znaš da ti dugujem od posljednjegputa kad smo se penjali ovamo.""Gorste ..." Satnik Dumon je znao da se ne vrijedi nastaviti prepirati. Gorst je valjda bio najtvrdoglavijiod svih ljudi koje je ikada sreo. Mogli su se prepirati sve dok ih odvratnosti iz Ureha ne dostignu, aratnik divlje grive i dalje bi ostao pri svome.Pogledavši po posljednji puta dolje, Kentril klimne. "U redu - ali ako pronađeš način da se spasiš, učini

to. Nemoj se brinuti za mene.""Učinit ću što budem mogao. Ti bolje kreni."Kentril položi raku na rame svojega prijatelja. "Neka tvoja raka bude mirna.""Neka tvoje oružje bude oštro", odvrati Gorst završivši tako staru litaniju najamnika.Pripremivši se za najgore, satnik krene penjati se zadnji komad puta. Vukao se prema vrhupokušavajući ne misliti o tome s___čime će se div suočiti i nadajući se da će obojica nekako živi izaći iz tog kaosa. Ako stigne do vrha prijenego stvorovi dođu do Gorsta, možda ga može spasiti. Sve što treba učiniti jest uništiti Ključ ...Ta ohrabrujuća misao obnovi mu snagu. Sve se više približavao platou. Popevši se na nj, Kentril jemogao razaznati počivalište kristala. Kakva lije ironija bila stoje morao uništiti ono što su on i njegoviljudi ranije tako jako nastojali učiniti.Ispod njega začuje se šištavi zvuk.Opsovavši, Kentril upre jače. Rub je bio samo nekoliko metara iznad njega. Samo još malo.

Gorst ispusti borbeni poklič.Unatoč tome stoje znao da ne bi trebao, satnik je morao pogledati.Div je stajao na rubu malog uporišta i odbio svojom sjekirom prvo demonsko stvorenje koje je naišlo. Smalo prostora za manevriranje, odvratnoća nije mogla izbjeći napad. Sjekira je udarila snažno njegovuglavu i duboko zasjekla.Stvor ispusti užasan zvuk, a onda se strovali nazad na greben.Ne časeći ni časa, div promjeni zahvat i upotrijebi sam vrh sjekire da odbije i drugog napadača.Unatoč tim dvama brzim uspjesima, stotine drugih kretalo se gore. Svaki je pokušavao prestići ostalekako bi stigao do usamljenog branitelja.Sada gotovo lud, Kentril se upirao da dosegne plato. No, svaki metar činio se poput milje, a on seosjećao kao da se penje kroz melasu.Vrlo ljudski urlik bola odozdo potrese ga do srži i natjera ga da ponovno pogleda dolje.Sablasna stvorenja pritiskala su Gorsta iz svih smjerova. Dvojica su uspjela popeti se na greben, a drugi

su tražili hvatište za ruke u blizini divovih nogu. Tuce ostalih zauzimali su položaje pokraj usamljenognajamnika.Gorst snažno udari jednu sablast koja je još uvijek nosila iskrzane ostatke pršnjaka i verižne košulje.Oštrica odsiječe gornji dio izrodovog torza, no taj je gornji dio još uvijek uspijevao omotati koščateprste oko gornjeg dijela drške oružja.Iako je zamahivao sjekirom što je jače mogao, Gorst nije mogao odbaciti odlučnu sablast. To je takođerometalo njegovu borbu protiv ostalih. Drugi demon mu skoči na leđa i pokuša zariti svoje stravičnezube u vrat.Okrenuvši se oko osi, div baci sjekiru na jednoga koji se pokušavao uhvatiti. I taj stvor i onaj koji je jošuvijek visio s oružja otkotrljaše se nadolje odnoseći sa sobom i sjekiru.





[email protected]

123

Sada nenaoružan, Gorst je posegnuo unazad i zgrabio čudovište priljubljeno za njegova leđa. Nanesreću, nije ga bilo tako lako otkloniti kao ostale i dok se Gorst borio s njime četvoro ostalih se uspešedo njega.Kentril je nastavio svoj uspon no sa svakim je korakom njegov pogled doutao natrag prema prijatelju.Kada je sljedeći puta pogledao vidio je da su diva zaskočila tri užasa, a još ih je nekoliko bilo na samopar sekundi od njega. Gorstova ramena bila su umrljana krvlju i, unatoč svojoj snazi, očito je imaopoteškoća ostati u uspravnom položaju.

Satnik se zamalo okrenuo razmišljajući na tren da se pridruži drugome borcu. Zajedno su mogli odbiticijelu hordu. No, zdrav razum brzo je nametnuo uzaludnost te misli. Gorst je ostao kako bi Kentril imaodovoljno vremena da učini ono što se treba učiniti. Okrenuti se sada bilo bi traćenje najamnikove žrtve.Žrtva... Tek je tada razumijevao bit te riječi.U tome trenutku Gorst ispuni borbeni poklič, toliko jak daje odjekivao daleko s Nymyra. Kao dajenjegova snaga bila obnovljena nekim magijskim sredstvima, masivni se borac uspravi i podigne jednogod svojih đavoljih napadača u zrak. Do toga trenutka barem se desetak ostale monstruozne djece JurišaKhana prilijepilo za nj. Svaki je odgrizao njegovo meso, otkidajući mu time i život.Još uvijek kličući, Gorst iznenada jurne naprijed."Ne!" viknuo je Kentril. Njegova je molba još dugo odjekivala planinom.Div je pao preko ruba.U nemogućnosti da se odmaknu na vrijeme, mnogi njegovi napadači padoše s njim. Gorstov skok daleko od atletskog za kakvog je satnik Dumon znao da je sposoban, jedva da je raš čistio greben. No,

Gorst je očito upravo to imao na umu jer, kad je skočio, nalijetao je na jedno odvratno stvorenje zadrugim, stvarajući time lavinu čudovišta koja se kotrljala prema zasjenjenom kraljevstvu."Gorste ..." Kentril nije mogao otrgnuti oči s iščezavajućeg lika. Gorst je bio sa satnikom duže od bilokoga. Div se činio nepobjedivim, nezaustavljivim ...Suze su navirale, no Kentril nije smio dopustiti da poteku. Duboko uzdahnuvši, odvratio je pogled iponovno se počeo uspinjati. Gorstov posljednji pobjednički skok bio mu je urezan u misli. Sunce nijemoglo biti daleko od svitanja. Kentril se morao pobrinuti da smrt njegova prijatelja, svih njegovih ljudi,ne bude uzaludna.Sve se više približavao vrhu ... a ispod njega, horda je još brže smanjivala razdaljinu.Zayl je vrisnuo, i to ne prvi put. Vrisak je bio glasan i dug, ali nije se predavao. Njegova je odjeća bilaizderana, a svaki dio njegova tijela bio je ili prekriven krvlju ili je kljucao u agoniji, ali on se nijepredavao.No, nije se primakao ni centimetar bliže Ključu Sjeni.

Izgleda netaknut bilo kojom čarolijom koju je Zayl bacio na nj, Juriš Khan se približavao izubijanom,napola mrtvom liku. "Tvoja odlučnost, ako već ne i tvoja osoba, sasvim je vrijedna divljenja,nekromante. Šteta što će tvoja iskvarena duša zauvijek biti predana Diablu.""... Kao tvoja? ...""Sve do samoga kraja si uporan u iskretanju stvari, zar ne?" Lord Khan tresao je glavom na očinskinačin. Bilo je to nešto što je iritiralo nekromanta, unatoč njegovoj dobroj izvježbanosti."Tvoj blaženi arkanđo je sam Diablo, zar ne vidiš to?"No monarh Ureha to nije mogao vidjeti. Toliko je temeljito demon obavio svoj posao. Zayl je čak razumio kako se to dogodilo, jer je Juriš Khan očito bio i sam uvelike prepun ponosa. On je bio lordnajsvetijeg kraljevstva, simbol vrline i dobrote i zbog toga nije bio kadar shvatiti da gaje najizopačeniji inajprivlačniji od svih demona učinio budalom. Ali ipak moćnom budalom. Sve što je Zayl mogao baciti na nj nije imalo nikakva učinka. Nekromantu jeosim bodeža još malo toga preostalo. Bodež bi mu mogao biti od neke koristi uspije li nekako odvući

pažnju svojemu protivniku. Tek tada Zayl bi mogao pokušati zaobići Khanovu obranu i možda ga raniti. Ali što je mogao učiniti? Sve je već pokušao. Postojale su samo riječi... a Zaylu je i njih također malo

ostalo.Ipak je pokušao, nadajući se nemogućemu, da će Juriš Khan biti u krivu, da su Kentril Dumon i Gorst nekako uspjeli stići do drugoga kamena. Ipak, ako jesu, bi li se ova bitka i dalje nastavljala?"Nego, gdje je tvoj arkanđo, moj lorde? Možda bi se, da je ovdje, mogli jednom za svagda uvjeriti lažemli. Sigurno ne tražim previše, zar ne? No, kad bolje razmislim, možda i tražim ...""Ja ne moram tražiti od Mirakodusa dokaza, jer sam vidio njegove darove na djelu i imam vjere unjegovu riječ. Odluči li on razgovarati sada s nama, bio bi to samo njegov izbor a ne tvoj ili moj!" Juriš





[email protected]

124

Khan se nadvio nad nekromantom. "Pomiri se s Nebesima, kradljivce mrtvih, jerće se za nekolikotrenutaka tvoj jezik smiriti zauvijek i tako će, onda, završiti i tvoje laži!"Zayl nije imao razloga sumnjati u to. Dok se monarh odjeven u plašt približavao, Zayl se molio daTrag'Oul pomogne voditinjegovu dušu na sljedeću ravan bitke, daje Khanov pravi gospodar ne zgrabi i ne odvuče je u Pakao.I, kao daje čuo njegove molitve, iznenada zagrmi glas: "Juriše Khane! Juriše Khane! Govorit ću s tobom!"Oba se čovjeka slediše. Khanova se usta otvore i zatvore. Ponovno je svratio pogled na Zayla, a onda

pogledao prema stropu.Glas je grmio: "Juriše Khane! Plemeniti slugo! To sam ja, tvoj dobročinitelj, tvoj arkanđeo ..."Vremešno lice poprimilo je izraz štovanja i divljenja. Lord Khan pokorno podigne ruke iznad glave izazove: "Mirakoduse! Veliki Mirakoduse! Svojom prisutnošću blagoslivljaš svojeg poniznog slugu!"Mnogo tiše, glas koji se predstavljao arkanđelovim promrmlja nekromantu: " Ako možeš još što učiniti,momče, učini to sad!"Bez potrebe da ga se dalje požuruje, Zayl zaroni prema svojemu protivniku, usredotočujući upotpunosti svoju volju na bodež koji je zarivao u prsa lika odjevenog u plašt.Blaženi izraz na licu Juriša Khana nestade u trenu i zamijeni ga najmračniji bijes. Krenuo je da dohvatiZayla. Monarhove ruke blještale su plamtećom energijom.Bodež udari prvi.Zasljepljujući bljesak svjetla obuzme komoru dok je nekro-mantova oštrica probijala Khanovu obranu.Uz prvotno oklijevanje, vrh se zario u briljantnu odjeću a onda neometano nastavio dalje.

Dahćući, Juriš Khan udari Zayla u lice. Gonjen moći i bolom on ponovno nekromanta baci Tia kamenizid.Zayl je osjetio daje nešto puklo kad je udario. U nemogu ćnosti da zaustavi inerciju, dva puta odskoči odpoda, a onda se otkotrlja i zaustavi na metar od svojeg protivnika."Ti - ti - " Činilo se da Khan nije bio kadar pronaći riječi koje bi odgovarale njegovu bijesu.Suznim očima nekromant vidje kako krv kaplje iz Khanove rane. Promašio je srce, no sigurno dovoljnoblizu da teško rani svojega protivnika."Gdje - gdje je tvoj arkanđeo sada?" uspio je izustiti Zayl. "Čini se - da te je - da te je napustio, mojlorde!""Bezobrazna budalo!" Mahniti vladar oslonio se na štit koji je stvorio za Ključ Sjeni. "Trebam samonekoliko trenutaka da bih zaliječio rane!" Khan ogoli svoje savršene zube. " A ti sam nemaš tih nekolikotrenutaka!"Užasavajuće poznati zvuk pojavi se iz ulaza u komoru. Zayl začuje kretanje mnogih pohlepnih nogu.

Prisilio se da pogleda prema ulazu.Jedan od sablasnih žitelja svetoga kraljevstva promoli svoju mrtvačku glavu. Pratila su ga hitro jošdvojica.Kako je njegova vlastita snaga iščezavala, tako je i Zaylova koštana barijera napokon popustila ipropustila gladne izrode.Juriš Khan, još uvijek dahćući, pokaže na prostrtog nekromanta. "Evo ga, djeco moja! Evo onoga kojegtražite!"Njihova se zaokružena usta otvoriše u iščekivanju. Mrtvačke jame gdje su nekad bile oči bile su uprte uZayla. Užasni stvorovi posegnuše za njim, a Zayl je znao da više nema ništa čime bi se borio s njima.S ono malo fizičke snage što mu je preostala, on je slabašno držao bodež pred sobom, nadajući se da ćebarem zaustaviti jednoga prije nego ga ostali rastrgaju u krvave krpe. Unatoč svom svojem naukovanju,unatoč svoj obuci, u tome trenutku nekromant je žarko želio živjeti."Sada je ostao samo jedan", objavio je Khan. Njegov je glas već bio mnogo jači nego ranije. Njegova rana

očito je manje krvarila, a njegovo lice, iako je i dalje monstruozno samo po sebi, nije pokazivalo punoznakova agonije zbog gotovo smrtonosnog udarca.

Zayl je pogrešno pretpostavio. Moć iza Juriša Khana, lažni arkanđeo, štitila je svoju vrijednu lutku.Diablo je, ako je satnik Dumon dobro pogodio, želio raširiti svoj dar svijetom ... i otvoriti puHegii amaPakla,"Sada ostaje samo jedan", ponovio je skoro demonski lik. Uspravio se u očitoj spremnosti da napustikomoru spilje. "I tko zna?" nastavio je Khan blaženo se smiješeći. "Možda čak nijedan, ha?"I dok je horda jurnula rastrgati Zayla, Juriš Khan je nestao -da bi bio osiguran, znao je to magičar, da senjegovo zadnje pitanje obistini.





[email protected]

125

Je li se sunce već podiglo? Pod pokrivačem začarane sjene koji je nalikovao mrtvačkome pokrovu,Kentril nije mogao biti siguran, no nadao se i molio da nije. Uz Gorstovu, a sada sigurno i Zavlovu smrt,bila bi najveća sramota doći tako blizu, a ipak ne uspjeti.Uspio se dovući do malog platoa, no otkrio je da nije imao snage stati, a kamoli nastaviti. Ležeći natvrdom, hladnom tlu, satnik je pokušavao doći do daha. Još samo nekoliko trenutaka. To je bilo sve štomu je bilo potrebno. Samo još nekoliko trenutaka.Iznenadni glomot kamenja odmah ispod ruba upozorio gaje da ne će imati ni tih par trenutaka.

S tijelom koje mu je vrištalo, Kentril se prisilio podići na noge. Posrnuo je prema posljednjem usponu,znajući da njegov cilj leži na tako kratkoj razdaljini, no istodobno se pitajući može li se u ovometrenutku i toliko popeti.Začu se još glomota. Satnik pogleda u nazad i vidje usahlu, mrtvu ruku kako poseže.On se okrene i potrči prema njoj. Pojavi se užasno lice. Sivkasto osvjetljenje koje mu je omogućio Zaylučinilo je da se doima još mrtvačkijom.Prikupivši hrabrost, najamnik ju je udario nogom što je jače mogao.Uz krik koji je odgovarao prokletoj duši, sablasno stvorenje se strovali unazad, u zrak, i nestane iz vida.Kentril se naslonipreko ruba i vidje da se još četvoro nalazi na otprilike minutu od vrha, i da ih slijedi još barem desetak njih.Dovukavši se do kamenog dijela, satnik Dumon započne svoj posljednji uspon. On je to morao učiniti.On to i hoće učiniti.

"Hajde, prokleti regrutu!" promrmljao je sam sebi u bradu dok je hvatao uporište. "Možeš se penjati ipet puta brže od ovoga!"Metar po metar, centimetar po centimetar, Kentril se približavao. Sa istoka nije primjećivao nikakavnagovještaj sunca. Bio je to sigurno dobar znak. Dosad bi se već morao nalaziti blizu gornjemu rubusjene, što bi mu omogućavalo da razazna nešto svjetla ako je postojalo. To što Kentril to nije mogao,moralo je značiti da dan još nije svanuo.Tada ponovno začu i previše poznato šištanje, što mu razbi povećane nade. Kentril odmah pogledadolje, znajući već štoće vidjeti.Prvi iz demonske horde već je dosegao plato.Isprva su puzali uokolo tražeći ga. Jedan je pogledao gore i primijetio ga. To je bilo sve što je ostalimatrebalo. Prvi od njih požurio je do kamenog tornja, nesumnjivo gladan Kentrilovog ukusnog mesa.Na sreću, nisu svi dijelovi kamenog izdanka omogućavali sablasnim lovcima uspon. Neki su krenuliputem kojim je išao i sam satnik, dok su drugi iskušavali druge smjerove u potrazi za onim koji će ih

dovesti do cilja.Jedan par kojeg je glad za njegovim mesom i krvlju očito veoma zaokupljala, požuri na zapadnu stranu,nesumnjivo se nadajući daće ostale preteći na putu do lovine.Nisu daleko stigli. Dok je Kentril gledao u zaprepaštenju, dvojica iznenada jarko zablistaše, skoro kaoda gore. Njihovi vriskovi prouzročili su da ostatak monstruoznog čopora počne oklijevati. Ova dvojicakrenula su natrag svojim drugovima, no kako su se kretali tako su se komadi njihova sasušenog mesapretvarali u pepeo, a kosti ispod počele mlohaviti kao da su napravljene . od voska koii sve višeiomekšava.Jedan je pao. Već je bio napola rastopljena parodija ljudske smrti koja je svakog trenutka postajala sveviše tekućinom. Drugi je uspio doseći ono što je sigurno bio rub sjene, no ne dovoljno brzo da se spasi. Ion se urušio u odvratnu hrpu, što je bio toliko uznemiravajuci prizor da su ostali stvorovi činili sve štoje bilo u njihovoj moći da joj se ne približe.Kentril je iznenada postao svjestan da su se oni koji su se nalazili odmah ispod njega ponovno počeli

kretati. Proklinjući vlastitu morbidnu fasciaaciju užasnim uništenjem dvojca, on se povu

če gore što jejače mogao, pokušavajući nadoknaditi izgubljenu priliku.

Gotovo daje bio prespor. Jedna ruka dohvatila mu je lijevu nogu. Ritnuvši je, satnik uspije razbitinekoliko prstiju i usporiti sablast.Njegova vlastita ruka iznenada uhvati gornji rub. Dok mu je srce lupalo, a krv jurila, Kentril se povučegore ... i uhvati pogledom mjesto na kojem je počivao Ključ Svjetlu.Nije se, naravno, previše promijenilo. Tanki sloj mraza prekrivao je sve, uključujući već i samogaveterana. Oprezno isprobavajući oslonac, Kentril krene prema svojemu plijenu.Nešto se promeškolji pored njegove čizme koja je grabila prema dragulju.Kost koju je ranije iskopao. Posljednji trag njegova prethodnika, nesretnog svećenika, Tobija.





[email protected]

126

Pokušavajući ne misliti kako će se uskoro pridružiti pokojnome duhovniku, satnik Dumon približi seKljuču Svjetlu. Kako je to učinio, primijetio je da je njegova sjajnost ostajala nepromijenjena, ali nije bilaposvemašnja. Zapravo, činila se tek nešto svjetlijom od svjetla njegovog parnjaka duboko ispod zemlje.Je li to važno? Kentril se ukorio. Neka sjaji jarko kao sunce ili ostane mračan poput spilja. Samo zgrabitu stvar i svrši s njom!Posegne za kristalom - Atannino lijepo lice iznenada mu ispuni um, ispuni ga toliko daju je skoro mogao vidjeti kako lebdi

pred njim i prekriva cijelo zasjenjeno nebo.Moj dragi Kentrile ... reklo je lice. Moj slatki Kentrile, kako li samo čeznem za tvojim rukama ...Satnik je oklijevao uhvaćen između dužnosti i osjećaja.Vrati mi se, Kentrile, nastavila je ona dok su joj oči sjajile, a usta se pućila kao da gladuju za poljupcima.Daj da ponovno budemo zajedno ... zajedno za sva vremena ...Sva vremena? Ta ga pomisao ponovno vrati u akciju. Nije želio nijedan od darova Juriša Khana, aosobito ne ovaj.No unatoč njegovoj odlučnosti, nije mogao pobjeći Atanni-noj sirenskoj pjesmi. Kad je satnik dotakaoiznenađujuće topao dragi kamen, ona je ispunila njegovu glavu novim riječima i novim obećanjima.Dragi, slatki, ljubljeni Kentrile ... toliko toga možemo dati jedno drugome ... bila sam tako usamljena dok tebe nisam ugledala ...a kad si mi pokazao broš ... znala sam su te Nebesa obećala meni... vrati mi se, isveće biti dobro ... mićemo biti jed-no .

"Izađi iz moje glave!" prasnuo je Kentril, zatvarajući oči dok je pokušao prisiliti sliku, miris i okus Atanne da nestanu iz njegova sjećanja. "Izađi iz moje - "Šištanje ga jedva uzbuni na vrijeme. Odostrag se pojavi jedno od ogavne "djece" lorda Khana, suhi lešbez kose, obučen u prljavu odjeću trgovca. Zahrđali medaljon koji mu je visio na lancu oko vrata, napolazarezanom u skrvčeni, šuplji vrat sablasti, još uvijek je sadržavao nekoliko vrijednih dragulja."Fina roba danas!" brbljao je. "Dobri lonci! Svježi iz peći!"Bez obzira je li monstruoznost znala stoje govorila ili nije, njezine su riječi živcirale iskusnognajamnika. Bile su još jedan morbidni podsjetnik da je ono što je bilo pred njim neko ć bilo čovjekovbližnji.Kentril je žestoko zamahnuo ljevicom smjestivši mu moćni udarac u prsa. Njegova raka zaroni sve dočlanaka. Sasušeno meso i stara kost popustiše. No, bilo kako bilo, udarac je samo proizveo da užasnistvor uzmakne nekoliko koraka.Bez oklijevanja Kentril ga udari nogom. Ovaj puta dohvati nogu svojeg protivnika i prebaci ga.

U nemogućnosti da kontrolira inerciju, stvor klizne i prevali se preko ruba.Ponovno satnik Dumon zgrabi kristal. Otrgne ga a onda pogleda prema istoku. Još uvijek nije bilo znakadnevnoga svjetla. Barem je stigao dovoljno rano. Sada sve što treba učiniti jest uništiti artefakt.No Atannin glas i lice ponovno mu ispuniše um, zbog čega mu je bilo teško reći stoje bilo stvarno, a štoumišljaj. Kentril je imao problema i prisjetiti se što je kanio učiniti.Kentrile, dragi moj Kentrile ... moja jedina ljubavi... dođi mi... zaboravi ove budalaštine ...Ona je lebdjela pred njim u srebrnoj, prozračnoj halji ruku pruženih prema njemu, tražeći ga. Kentriluje Atanna daleko više nalikovala anđelu nego čak i lažni Mirakodus. Kako je samo oduzimala dah, kakoje bila zamamna ...On zakorači prema njoj.Nekakva stvar, smrdeći na grobni smrad, sruči se na nj.Kentril teško padne na ledeno tlo, a kristal se otkotrlja od njega. I on i njegov napadač opasno se otkližublizu rubu. Satnik razrogači oči kad su zaokružena usta škljocnula na njega. Smrdljivi dah sablasti bio je

skoro jednako smrtonosno oružje kao i njegovi zubi.Uspjevši nekako podignuti koljeno, Kentril odgurne užas. Otpuzao je prema Ključu, no njegov protivnik ga zgrabi za ruku i povuče natrag. Iza stvora satnik Dumon vidio je, uvelike se obe-shrabrivši, da su joštri draga uspjela popeti se i sada su mu se približavala.U nemogućnosti da izvuče mač, Kentril barem uspije izvući bodež. Zario gaje u raku koja gaje držala istao sjeći kost i na-trulu kožu. Prsti omlohave i dovoljno olabave pritisak na njegovu raku pa ju jeKentril uspio izvući. Ispustivši bodež, posustali veteran izvuče mač dok se oprezno povlačio premasvojoj nagradi.Velika oštrica nije ni na koji način obeshrabrila sablasti koje su se približavale. Kretali su se premanjemu onoliko brzo koliko im je to omogućavala skliska površina. Kentril navali na najbližega, a onda





[email protected]

127

široko zamahne na dva sljedeća. Uspio je pogoditi jednog od posljednjih, ali ne dovoljno da bi učinioneku štetu.Napokon posegne prema Ključu Svjetlu. Odbijajući uklete stanovnike Ureha, satnik ga dohvati."Stanite!" viknuo je što je bolje mogao, jer hladnoća i iscrpljenost bijahu uzeli svoj danak. "Stanite ili ćuga sad baciti!"Stvorovi stanu.Kentril ih je imao ... ali za koliko dugo? Oni neće jednostavno čekati da sunce izađe i uništi ih. Čak su se i

sad mogli čuti ostali koji su se uspinjali s dragih zasjenjenih strana. Bit će dovoljan samo jedan jedinipropust koncentracije da Kentril padne u šake jednom ili više njih.Ti to nećeš učiniti, ne kad toliko želiš živjeti.Ponovno se lice pojavi u njegovome umu, ali ovaj puta to nije bila Atanna. Namjesto nje, Juriš Khan kaodaje zurio u Ken-trila iz same borčeve lubanje kako bi vidio stoje satnik pokušava skriti od samogasebe - daje itekako želio živjeti, daje želio nekako izbjeći nešto što se očigledno nije moglo izbjeći.Kentrile ... dobri moj satnice ... ti možeš živjeti i to dobro živjeti... ljubiti i to dobro ljubiti... kraljevstvomože biti tvoje ...Satnik Dumon vidje sebe na čelu veličanstvene sile. Oklop mu jednako sjajan i dostojanstven kao onajarkanđela lorda Kha-na. Vidio je sebe kako stoji pred kličućom gomilom, kako na sve širi dobra voljuUreha. Kentril se čak vidio kako sjedi na samome tronu Juriša Khana, Atanna mu uz bok, a njihovaprelijepa dječi-i nogu ..Tada bogoliki lik Khana naraste životno pred njegovim očima. Činilo se kao da se uzdiže čak iz grada

koji se nalazio daleko ispod. Ispunio je nebo. S milostivim smješkom na svojem kraljevskome licu,divovski monarh pruži golemu ruku prema Ken-trilu, nudeći mu izlaz i sve drugo što sije najamnik predočavao.Vrati ključ i dođi kući, dobri moj satnice ... dođi kući, sine moj...Kentril osjeti kako mu volja bježi, osjeti kako je spreman prihvatiti sve stoje divovski lik nudio - pa čak iako je ta čudesna ponuda zapravo bila skriveni odvratni užas.Tada se Kentril sjetio Zayla koji je morao biti mrtav ako je Juriš Khan stigao ovamo. Pomislio je na Alborda, Jodasa, Breka, Orlifa i ostale iz njegove družbe, koji su bili žrtve monstruoznoga zla u koje ih jesam satnik radosno odvukao. A ponajviše se sjećao Gorsta koji je žrtvovao svoj život za svojega prijatelja, svojega druga. Gorsta kojinije oklijevao učiniti ono stoje moralo biti učinjeno.Bacivši svoju oštricu u stranu, satnik Kentril Dumon primak-ne artefakt uza svoje tijelo ... i otrči doruba vrhunca.

Zatvorio je oči dok je to činio, ne želeći gledati u stijenje dolje. Vjetar mu je navaljivao u lice i tijelo kaoda želi otrgnuti Ključ Svjetlu iz njegovog žestokog stiska. Kentril je zamišljao kako se razbija o stijenu,kako se mrvi u kašu i kako se kristal pri tome razbija. A onda vjetar i osjećaj padanja prestanu.Satnik otvori oči i otkrije da lebdi u zraku.Ne ... ne lebdi. Eterična ruka divovskog Juriša Khana gaje držala. Njezini sablasni prsti bili su omotanioko njegova tijela. Izraz na vladarevu golemom licu sada je bio sve osim ljubaznog.Vrati ga, Kentrile Dumone ... vrati ga odmah ...Zureći u divovsko lice najamnik nije mogao, a da ne pomisli koliko je lord Khan sada ličio svojemuzlokobnorne arkanđejii,Osobito su oči imale taj demonski naboj, a stoje Kentril više gledao, sve se više lice naizgled mijenjalo,postajalo manje ljudsko, a više paklensko.Vrati ga i možda ćeš još živjeti!

No unatoč

Khanovoj promjeni lica, unatoč čvrstim prstima sablasne šake, Kentril to nije htio. Bolje ismrt, bolje svaka kost slomljena, životne tekućine razasute zemljom nego da se ovo proširi svijetom.

On visoko podiže Ključ Svjetlu, pokušavajući ga baciti dolje na grad. No bez obzira koliko se jako Kentriltrudio, njegove ruke nisu htjele učiniti taj posljednji pokret.Lice Juriša Khana izgubilo je svaki trag ljudskosti. Sada je još i više nalikovao odvratnoćama u kakve suse pretvorili njegovi ljudi. Koža mu se smežurala, a usta su mu poprimila gladni, odurni izgled. Oči sugorjele vatrenim gnjevom, ali ne Nebeskim, nego onim daleko, daleko ispod.Vrati Ključ iliću oguliti kožu s tvog jadnog tijela, otkinuti ti srce dok još kuca iproždrati ga pred tvojimmolećivim očima!





[email protected]

128

Kentril je pokušao ne slušati i umjesto toga usredotočiti se na postizanje svoje misije. Gdje je uopćeprokleto sunce? Koliko mu još treba da napokon svane?Nije mogao više disati. Jedva je čak mogao i misliti. Jedan dio najamnika molio ga je da prihvatiKhanovu ponudu, čak iako se toj ponudi nije moglo u potpunosti ni vjerovati. Sve samo da više ne pati.Sve se počelo crniti. Isprva je Kentril pomislio da je počeo gubiti svijest, no tada je shvatio da je Zavlovačarolija polako nestajala. Kentril je još uvijek mogao razaznati sve groznije oblike svojega domaćina, nomalo što drugo. Ureh je postao mračan, nedefinirani oblik, ačak i planine u blizini postale su tek mračni

oblici. Lagani nagovještaj sivila doticao je istočni horizont, ali osim toga -Nagovještaj sivila!Nekako u to vrijeme satnik Dumon je osjetio i toplinu u rukama. Natjerao se da pogleda naprijed i vidjeda se sjaj Ključa Svjetlu pojačao. A kad je brzo vratio pogled na mjesto sivila, daleko iza zasjenjenog kraljevstva, Kentril je znao da je noć napokon došla kraju.S obnovljenom odlučnošću on podiže kristal prema divovsko-me, fantazmagoričnome liku. Ulažućisvaki djelić napora koji je imao da se opre kontroli Juriša Khana, Kentril vikne: "77 ga vrati!"On baci Ključ.Golema, sablasna ruka posegne za kamenom, no kad je pokušala zgrabiti artefakt on zasja jarko kaojutarnje sunce. Ključ Svjetlu potpuno progori eterični dlan, a onda neometano odleti dolje prema gradu.Juriš Khan je rikao u mješavini bijesa i boli.Budalo! Vikao je div u Kentrilovoj glavi. Iskvarena dušo! Bit ćeš -

Nije stigao dalje, jer je u tome trenutku sjajni kristal udario o nešto.Razbio se, a iz njega provali jarko zasljepljujuće svjetlo koje je krenulo u svim smjerovima, kao da sveželi obrgliti svojim sjajem.Područje oko razbijenog artefakta se naglo razdani. Ureh, planina Nymyr, okolna džungla ... ništa nijeizbjeglo sjajno osvjetljenje koje je oslobodila smrt Khanove kreacije.Valčistoga sunca zahvati čopore užasnih progonitelja koji su još uvijek bauljali na vrhu ili bilipriljubljeni u stranu. Ukleti narod nekad svetoga grada vrištao je i kričao dok se topio i izgarao predKentrilovim bolnim očima. Na desetke onih koji još nisu bili stigli do vrha strovaljivali su se premazemlji. Rastopljeni komadi ostavljali su goruće mrlje na Nymyrovoj sve oštećenijoj strani.I dok je svjetlo jezdilo Urehom zgradu po zgradu, tako su građevine sahnule, mrvile se i vraćale uraspadnute, prazne ljušture koje su Kentril i ostali bili prvo otkrili. Zidovi su se rušili, a stropoviurušavali. Učinak stoljeća izlaganja vremenskim prilikama ponovno je uzeo svoj danak, no ovaj puta sesve dogodilo jedva u jednoj minuti.

Odasvud su urlici i krici prokletih duša Ureha ispunjali Ken-trilove uši i prijetili da ga odvuku u ludilo.Za te stvorove koji su pobili njegove prijatelje osjećao je više sažaljenje nego išta drugo. Njih je učudovišta pretvorio čovjek kojem su najviše vjerovali, zaposjeli su ih demoni koji su iskoristili njihovesasušene ljušture kao vrata prema smrtnome svijetu.Možda će sada naći vječni počinak.Tada ... i Juriš Khan se poče iskrivljavati, mijenjati. Kentril se kovitlao zrakom. Nije padao, no nije nilebdio. Vidio je krajičkom oka monstruozni sjeno viti lik kad su ga dotakle prve zrake. Gledao je kako seiskvareni lord transformira. Juriš Khan postajao je sve manje čovjekom, a sve više zvijerju. Brzonestade lica i tijela koje je svojim užasom nalikovalo njegovom narodu. Sada je stari vladar uistinuotkrio zlo u sebi, zlo koje je moglo biti samo Diablo.I tamo, istog se trena uzdižući iznad diva koji je nestajao, paklenski lik s oštrim kljovama i stravičnimočnjacima rikao je bijesno na očajnog Kentrila. Bijeljak je kapao s krljušaste lubanje koja je jedva bilaprekrivena mesom i koja se doimala izduženo. Dva nečista ljuskava roga uzdizala su se visoko iznad

ušiju što su nalikovale krilima šišmiša. Preko mrtvačkih procjepa koji su bili sve stoje tvorilo nos,prstenovi debelih obrva demona zurili su u drskog čovjeka. Mržnja i zlo u njima odgovarala je onima

koje je najamnik zamijetio na slici lažnog arkanđela Mi-rakodusa.Diablo je ponovno zagrmio svoj bijes - i nestao jednako brzo kako se i pojavio.Uz huk agonije, vizija Juriša Khana potpuno se uruši. Kraljevska odje ća potamni i raskida se. Ono kožestoje bilo ostalo postalo je tako krto da se lomilo u tisuće komada. Lord Khan položi svoju ruku na prsakao da nekako želi spriječiti neumitno ... a onda se cijeli div smrvi u hrpu polomljenih kostiju i djelićaodjeće.Posljednji tragovi viđenja Khana nestanu.Kentril se ponovno nađe u slobodnom padu.





[email protected]

129

Sve je više padao spuštajući se toliko brzo da je jedva mogao disati. Razbijene ruševine jednom uskrslakraljevstva su ga zazivale. Kentril zatvori oči moleći da kraj bude brz i relativno bezbolan.Upravo kad je očekivao da će udariti, zastrašeni borac se iznenada ponovno zaustavi. Oči satnikaDumona širom se otvore. Zapanjen, na otprilike trideset metara ispod sebe ugleda okruglu građevinubez krova.Otprilike kad je to uočio, Kentril ponovno poče padati, ali sporije, skoro opreznim tempom. Osvrnuo seuokolo pokušavajući otkriti uzrok ovome čudu.

Još uvijek zasjenjena palača Juriša Khana ga pozdravi.Nekako je svjetlo kristala uspjelo mimoići visoku građevinu, no sad je stigla prava zora i prve su zrakedana već počele nagrizati posljednju lažnu tamu. Kentril možda više ne bi ni mislio o smrti zdanja, notada ugleda lik koji se nalazio na samome rubu velikog balkona. Lik razbarušene crvene kose.Iako su bili toliko daleko jedno od drugoga, njihove se oči sretoše. Kentril je u Atanninim vidio spojemocija koje su ga ostavile tako zapanjenim da isprva nije shvatio da gaje nastavila spuštati premasigurnosti. Tek kad je kratki, tužni smješak pobjegao s njezina inače dostojanstvena lica, shvatio je svešto je učinila.Svjetlo se počelo prelijevati preko palače. Kentril je osjećao kako brže pada, ali ne toliko brzo da bi touzrokovalo smrt. Atan-na se nagnula preko ograde i ruke pružila prema njemu.Iako je znao da k ćer Juriša Khana ne traži njegovu ruku, satnik Dumon nije mogao a da ne posegne zanjom. Atanna ga podari još jednim, dubljim osmjehom -Sunce je dotakne.

Kako se dizalo preko njezina tijela, Atanna jednostavno iščezne.U tome trenutku grandiozna palača Juriša Khana na vrhu brijega uruši se i brzo pretvori u prašinu idrevni krš. Sam brijeg kao da se ispuhao. A bez Atannine čarolije koja je održavala njegovo spuštanje, Kentril Dumon padne na zemlju poput kamena.i trt 6,"lasovi su probijali tamu."Možda bi bilo bolje da ga jednostavno podigneš iz mrtvih i završiš s time, momče.""On živi ... iako jednostavno ne mogu reći kako je to moguće."Kentril je želio da glasovi nestanu, da ga ostave njegovome vječnome miru, ali nisu odlazili."Pokušat ću nešto drugo. Možda ga to uzbudi."Gunđanje. "Trebao bi koristiti neke od tih moći da se pobri-neš i za sebe."

"Jaću preživjeti..."Tanka zraka svjetlosti probije praznu tamu, iritirajući najamnika. Kentril je pokušao prekriti oči, alikroz njega iznenada projez-di bol."Pomaknuo se, Humbarte! Reagirao je!""Pa zar čuda nikad neće prestati!"Svjetlo je postalo snažno, jarko. Palio je njegov um i prisiljavalo ga da pogleda u nj.Jauknuvši, Kentril otvori oči.Pozdravi ga svjetlo dana, no dan nije bio izvorom jarkoga osvjetljenja. Bilo je to plamteće svjetlobjelokosnog bodeža, bodeža koji se nalazio u lijevoj ruci nekromanta Zayla.Jedinoj ruci koja je ostala nekromantu.Zavlova druga ruka završavala je u povezanom batrljku odmah iznad ručnog zgloba. Blijedi Rathmijacdoimao se još blijedimosim na mjestu gdje mu je lice bilo crveno zbog ožiljka. Odjeća mu je visjela u komadima i izgledao je

kao da nije danima spavao."Dobrodošao nazad, satnice", izjavio je magičar tonom koji je skoro graničio s ljubaznošću."Ups! Mrtvac ustaje!" zagrgoljio je glas Humbarta Wessela. Lubanja se nalazila na stijeni pored Zaylakoji je klečao."Zayle ..." uspio je Kentril prodahtati. Njegov glas zvučao je suho i kašljucavo. "Ti si... živ ..."Nekromant je klimnuo glavom. "Ti si jednako iznenađen zbog toga kao i ja što sam te našao. Kako to dasi ovdje dolje među ruševinama, kad si se morao popeti na vrh Nymyra da bi zaustavio Juriša Khana?""Kentril se prisilio da se okrene. Kad je to učinio osjetio je da ga donji dio prsa i lijevo rame užasno bole."Budi oprezan, satnice. Slomio si rebra i iščašio rame. Oni mogu biti ozdravljeni malo bolje tek kad sejasam oporavim, ali to će potrajati neko vrijeme."





[email protected]

Ignorirajući ga, Kentril pogleda na ono stoje ostalo od opjevanog Ureha. Činilo se da je preostalo jošmanje od onoga što je vidio kad je prvi puta tu došao. Vanjski je zid bio u ruševinama, a krov skorosvake građevine unutra bio je urušen. Ureh je sada manje ličio na ukletu legendu nego na još jedandrevni grad prepušten vremenu.Od palače je preostao samo smrvljeni temelj."Reci mi što se dogodilo, satnice Dumon", nekromant gaje požurivao. " Ako nemaš ništa protiv."Od svih ljudi, Zayl je sigurno bio taj koji je zasluživao istinu. Prihvativši od magičara pletenu bocu s

vodom, Kentril ispriča što se detaljnije mogao prisjetiti, od prvotnoga uspona do progona, Gorstovežrtve i napokon njegove vlastite odluke da okonča prijetnju zasjenjena kraljevstva i po cijenu vlastitaživota. Kad je govorio o Atanni, grlo posustalog borca se zatvori, a oči mu senavlaže, no nastavio je svoju priču sve dok njegov drug nije sve saznao.Na kraju, Zayl mudro klimne. "Možda te je pazio pravi arkan-đeo, satnice. Bio si pravovremen, osobitošto se mene tiče. Još nekoliko sekundi i Khanova demonska djeca rasparala bi me u krpe. Samo su menož i nekoliko iskusnih Humbartovih glumačkih poteza očuvali toliko dugo.""Stoje učinio?" upitao je Kentril pogledavši lubanju."Samo se pravio da sam njihov lord i vladar koji ih zove da stanu jer je nekromant potreban zbogčarolije. Učinio sam nešto slično i s Khanom. Možda bih nakon ovoga trebao na pozornicu!"Zayl se na ovo lagano nasmiješi. "Budući da ga ni naš dobri domaćin ni njegovi iskvareni ljudi nisumogli vidjeti, taje zamisao donijela nekoliko dragocjenih sekundi oba puta. Ipak, horda je prebrodilazbrku prilično brzo" - podigao je povezani batrljak - "kao što i sam možeš vidjeti."

"Je li onda sve gotovo? Je li opasnost prošla?""Da. Ureh i njegov narod sada počivaju, a prolaz prema Paklu još je jednom zapečaćen. Prije nego samte pronašao, pretražio sam uokolo bilo kakav trag iskvarenosti. Nije bilo nijednoga."Kentril je zurio u nebo. Koliko je on mogao reći, bilo je tek negdje poslije podneva ... ali kojega dana?"Koliko sam dugo bio bez svijesti?""Dva i pol dana. Pronašao sam te uoči večeri prvoga dana i učinio što sam mogao."Dva i pol dana ... Boreći se protiv boli, satnik se uspravi i sjedne. "Kako su moje noge, Zayle?""Čini se da nisu slomljene, ali ti ćeš najbolje znati."Provjeravajući ih, Kentril otkrije da ih je, iako su boljele, mogao donekle pomicati. " Ako budem mogaostajati, želim otići odavde. Ne želim prospavati još jednu noć unutar zidina ovog mjesta."Zayl se namršti. "Možda bi bilo razboritije pričekati još koji dan -""Ja želim otići.""Kako želiš. Razumijem." Nekromant se, uz malo napora, pridigne. Položi lubanju u pokidanu vrećicu o

svome boku a onda krene pomoći borcu.Kad je Kentril ustao nešto se skotrlja na tlo pored njegove noge. Znatiželjan, on se sagne da to podigne.

