HURITSKI (hrvatski) ISRAEL

Huritski Maryann (ratničko plemstvo)-pješak ssavinutim mačem

Huriti (prahrvati) vladaju starim Egiptom kao faraoni još od 1690.pr.Kr. (doba drugog vala naseljavana vedskih indoaryaca u Mezopotamiju ) pod nazivom HIXI = Vladari stranih naroda. Poslije 108 godina njihove vladavine, 1530 pr.Kr. umjesto tri dinastije istovremeno, Egiptom vlada jedna,XVIII dinastija faraona (...Tutmozisi, Amenofisi, Ahneton,Nefertita, Tutankhamon, Aj i Horemhab .) No za vladanja faraona Ehnaton i Nefretite ( 1352-1334.pr.K.) počela je višestruka politička kriza, jer ovi faraoni otpočinju vjersku reformu uvađajući jednobožnu vjeru boga ATENA (Svijetlost sunčevog diska), umjesto staroegipatskog boga Amona. To izaziva veliko protivljenje svečenika amonovaca i njihovih pristaša. U tu svrhu grade i novi prijestoljni grad AVARIS sa hramom Atenu.

Sve se to još pogoršava dinastijskom krizom, budući nema muških potomaka. Novi faraon Tutankhamon ( 1334.- 1325.pr Kr.) umire sa 19 godina od gangrene (zbog teške povrjede koljena) Njegov djed – general Aj (1325.- 1320.pr.Kr.) pokušava spasiti prijestolje, ali dolazi do puća u kojem gene ral Horemhab (1320.-1293.pr.Kr. ) nasilno preuzima vlast, svečenici Amona ponovno vraćaju staru vjeru i dok Ho remhab razbija i briše svaki zapis i sjećanje na predho dne faraone, posljednji legalni princ Tutmozis ( biblijski) „Mojsije“) bježi iz Egipta spašavajući živu glavu.

Izvor : Biblijski atlas, str. 230 odnosno Consize Atlas of Biblle, str.145, the Times, London 1991 g. Toponimima na prikazanoj karti pridodani su toponimi : Harvat el Gh or (Hrvatska Bož ja zemlja), Harvat – Sedon (Edon) i Horvat Rosh Za yit, koji se nalaze u donjoj Galileji. Ovi pridodani toponimi nalaze se u knjizi : Exploring the World of the Biblle Lands – Roberta L. Harris, str 69.(Thames & hudson , London 1995. Reprint 1999.)

Gornji prikaz svjedoči, da kroz cijelo razdoblje od oko 1700.pr.Kr.,u kojem Huirti osvajaju vlast u Egiptu i njime upravljaju kao faraoni do 1293.pr.Kr. Huriti naseljavaju to, Beduinima (Semi tima), rijetko naseljeno podrućje Bliskok Istoka, čineći 4/5 ukupnog stanovništva. ( Taj omjer je zapisao faraon Amenofis II na zidu svoje palače, poslije ratne kampanje 1415. I 1413,pr.Kr. pripajajući to po drućje Egiptu, gušeći tom prilikom ustanak Hurita, koji sebi tada nadjevaju borbeno ime ISRAEL ( borci boga Ela ). Tom prilikom faraon vodi u Egipat 86.900 zarobljenika (4/5 Hurita i Indoaryanaca i 1/5 Shasu Beduina.)

Huritski grad – utvrda Kraljevine Izrael, podno Karmel planine. iz Megido, Huru (Izrael, 800 pr.Kr.)

. Krater, Bet–šan, Huru (Izrael), 1400-1300 pr.Kr- Pečat kralja huritskog Izraela – 9 st.pr.Kr.

Poslije Horemhaba, na egipatskom tronu su huritski ( hrvatski) fraraoni XIX dinastije (1293 – 1151.pr.Kr. : Ramzes I (1293-1291.), Seti I (1291-1278.), Ramzes II (1279-1212.), Merneptah (1212-12023.), Ramzes III (1182-1151.) Njih nasljeđuje XX dinastija faraona (1151-1070.pr.Kr.) za vrijeme čije vladavine egipatska moć i utjecaj vrlo slabi, pa njegovim dijelovima upravljaju Suci – Božji ljudi – Veliki svečenici, koji su ovdje dospjeli najvjerojatnije još za vladavine Ramzesa II i Mojsijeve misije (onaj svrgnuti princ u vrijeme Horemhaba ) radi osiguranja istočne egipatske granice od ugroze Hetita i Aramejaca (Arapa), budući je centralna huritska država MITANI u gornjoj Mezopotamiji - dosadašnji savez nik Egipta i čuvar te granice, nestao pod združenim napadom Hetita i Asiraca, a potom i „Naroda s mora“- Feničana ). Dakle Ramzes II šalje bivšeg princa Tutmozisa ( Mojsija- koji se sad može vratiti među svoje, jer je nestala Horemhabova haranga), da preseli potomke nekada zarobljenih (86.900) Hurita – „Izraelaca“ na egipatsko slabo naseljeno podrućje Bliskog Istoka radi ojaćanja vojnih garnizona.

(S „Mojsijem“, nekada zapovijednikom bojnih kola i Velikim svečenikom kreću: Huriti, Indoaryski prinčevi, Beduini Shasu i svečenici Kalebiti- sljed benici boga Amona, te Leviti -svečenici boga Atena „Mojsijevi“ sljedbenici - za Horemhaba zabranjenog. Ovakav sastav upućuje da su Leviti bili nosioci uprave i nove vjere na novom prostoru, temeljem „Mojsi jevog“ naučavan ja o Bogu, kao UNUTARNERM GLASU (Savjesti). U asirskim zapisima to pod rućje nazivano je Bet Kharu, u „arapskim“ Bet Hu-um-r-a, pa je ispravni

naziv BET HURU, jer je velika večina stanovnika bila Huriti).Na prijelazu XX u XXI stoljeće zaredalo je više međunarodnih znanstvenih istraživanja dosada zatajene huritske povijesti – starog vijeka, kao i studija pod naslovom: „Otvore ni pečati“- Tihomira Mikulića, koja je temelj i ovog prikaza, ali drugih bitnih pouzdanih podataka o događajima u Bet Huru-u još ne ma. Zna se da je Ramzes II odmah u početku svo jeg vladanja poveo veliku ratnu kampanju na istočnoj granici ( kod Kadeša) protiv opa snih Hetita, jer su oni već poznavali željezo ( tvrđe)oružje. Rat je završio bez pobjednika, a sam faraon je jedva izvukao živu glavu i do kraja svog vladanja više nije ratovao, a i Bet Huru je ostao Egipatski sve do oko 600 g.pr.Kr. što upućuje i na učinkovi tost „Mojsijeve“ misije.

U doba Ramzesa III ( 1182-1151.)na obalu egipatskog Bet Huru-a napadaju „Narodi s mora“-Fili stejci, koje je netko potjerao sa Egejskog mora i sad se žele tu nastaniti. Ramzes III pobjeđuje u dva navrata, ali najposlije sporazumno dozvoljava njihocvo naseljavanje, pod uvjetom da služe u egipatskim vojnim garnizonima na podsrućju Bet Huru-a. Približno u to vrijeme s podrućja Meke i Medine na Crvenom moru u Bet Huru naseljava se veliko semi tsko pleme Ia-u-d-a-a (kako su ih zvali Asirci, ili Dedan,Džedan), koje donosi sa sobom i svoju vjeru u bogove Kemoša i Moleka uz obredno žrtvovanje djece u odsudnim trenucima, a po kojem je kasnije 931. pr. Kr. podrućje njihovog naseljavanja dobilo ime Judeja pokraj Sinaja. No do toga za cijelo to

vrijeme u ime faraona, Bet Huruom upravljaju„Mojsijevi“ Leviti, a poslije XX dinastije u doba slabog Egipta, Leviti, veliki svečenici-Božji ljudi-Suci vladaju Bet Huruom autonomno. Tako je 1070.pr.Kr. u Bet Huru poznat Veliki svečenik Samuel, čiji levitski svečenik EBJATAR počinje pisati kroniku ukupnog zbivanja do tada, govoreči o bogu EL-

u i Abrahamu... ( Stari Zavjet govori da V.sv.Samuel 1040. Imenuje prvog kralja Šaula, kojeg nasljeđuje David, ali to nije pouzdano, jer im

je pripisano osvajanje i širenje Bet Huru-a, što pripada huritskim prinčevima LABAJI i MILKILU oko 1340. pr.Kr. -To svjedoće pisma iz Amarne EA 244,245,Ea 271, Ra xxxi,pp.125-136 i sl. pisana farao nu Ehnatonu. U knjizi RIJEČI – Ladan, tvrdi se da je David huritskariječ a znači „general“). Pisanje pomenute levitske kronike se prekida 937.pr.Kr., jer na poticaj kalebita ( svečenika –sljedbenika egipatskog kulta boga Amona i dr. ), Bet Huru okupira asirski kralj Tiglat Pelisar II

(u Starom Zavjetu- Salamon), a kalebiti smjenjuju levite i preuzimaju vjersku i upravnu moć. (Tiglat Pelisarov napad, samo je nastavak ratnih kampanja, rezultat kojih je i nestanak centralne huritske države Hurrwuhe - Mitani u Mezopotamiji 1330.pr.Kr. On obnavlja hram bogu Baalu, ili Vulu - koji je u napadu asirskog Ašur-Dapur-a II srušen prije 60-tak godina). Kako se dosadašnji kralj Bet Huru-a nikako nije mirio sa novim stanjem, 935.pr.Kr. sklonuo se u Egipat, zatraživši zaštitu faraona ŠOŠENKA (945.-924.pr.Kr.) i dobio ju je.931.pr.Kr.faraon Šošen ko pokreče vojsku, te vrača Jeroboama na tron, a on tada dijeli Bet Huru na dva dijela: IZRAEL kojeg čine 10 huritskih plemena + filistejsko pleme Dan (sa vjerovanjem u boga Baal-a –plodno sti i gromovnika) i JUDEJU koju čine Semiti plemena I-iudan (vjera u Kemoša i Moleka), Beduini Shasu, svečenici kalebi ti (amonovci), leviti (pristaše boga Atena i„Mojsija“) kojima vlada

huritsko pleme Bani-Jamin ( mješani brako vi ) Politički odnos između ovih dviju kraljevina bio je isti kao i u svim državama starog vijeka, a koji se zadržao i u srednje vjekovnim državama Evrope poslije Krista. Dakle huritski Izrael ( 931.- 722. pr. Kr) sa glavnim gradom Samarija bio je suverena (nadređena) kra ljevina, a Judeja vazalna (dužna plačati danak i dati vojsku u slućaju rata ). Međutim, izgleda da je u stvarnosti taj odnos bio složeniji, što možemo naslutiti iz knjiga Starog Zavjeta, gdje su kalebiti (Judejci) zbog postojanja Izraela bili kivni na njega, zamjerajući mu vjerova nje u boga Baal-a, prijeteči mu ljutnjom svojega boga i unoštenjem. (Kao i svi stari narodi, predočavajući snagu svojih bogova koristili su prispodobu s bikom: egipatski bik Apis, grčki bik Zeus, pa su to činili i Huriti za svog Baal-a, a morali su trpjeti porugu, da se klanjaju „ zlat Huritsko Izraelski bog Baal! nom teletu“).

Takvo je stanje potrajalo za vrijeme gotovo svih huritsko Izraelskih kraljeva od osnivača Jeroboam, Nadab, Baša, Ela, Zimri, Omri, Ahab, Ahazja, Joram, Jehu, Joahaz, joaš, JeII, Zaharija, Šalum Menahem, Pekahja i posljednji Pekah i Hošea(732.-724.) za čije vladavine militaristička Asirija s kraljem Tiglat Pelisarom II ( poslije uništenja huritske države Mitani u Mezopotamiji počinje napad na huritski Izrael. Napad nastavlja Sargon II, a potom Salamanser V, tri godine opsjeda glavni grad Samariju ( na slici), dok je vazalna Judeja u odsudnom času prekršila ugovor i odbila vojnu pomoć Iz raelu. Stanovnike Izraela ( žene, djecu, starce idr.) Asirci su prognali i razselili po Mezopotamiji .

Tako, poslije nestanka huritske države Mitani (1330.pr.Kr.) u Mezopotamiji nestaje i druga huritska država Izrael (722.pr.Kr.) na Bliskom Istoku, a time se gase i huritske faraonske dinastije u Egiptu. Uzrok leži u sve večoj arapskoj elspanziji naseljavanja Mezopotamije, a time i jačanja njihovih država (Aramernija, Asirija, Babilon...) Na bliskom Istoku još kratko vrijemeostaje Judeja sa pretežno semit skim stanovništvom i mješovitom vjerom, ali opet kao asirska vazalna država. Kada egipatski faraon Psalmetik ( 664.-610.pr.Kr.) odluči vratiti moć Egiptu i vratit utjecaj na Blis kom Istoku, vojskom kreče na Filisteju, judejski kralj Jošija 620.pr.Kr.odmah naređuje Velikom sve čeniku Hilkiji da izvrši vjersku reformu – DEUTERONOMSKU OBNOVU , kojom se odriče svih dosadašnjih vjerovanja (Kemoša,Moleka,Amona,Baala), nastavljajući nekada započetu Ebjatarovu- levits ku kroniku, ali s prilagođenim „Mojsijevim „učenjem. Nije prošlo dugo, a reforma je prekinu ta, jer 587.pr.Kr. naglo ojačani Babilon s kraljem Nabukodonosorom osvaja Asiriju i sva njezina podrućja uključujući i Judeju i Egipat. On odvodi Judejce u zarobljeništvo u Babilon.

Taj se kaos smiruje tek kada perzijski kralj KIR VELIKI 585 pr.Kr.osvaja Babilon do Egipta, stvarajući prvu svijetsku veliku federalnu državu blagostanja od 24 kraljevine, koju su činili svi narodi od Inda, Iranske visoravni ,Mezopotamije do Sredozemlja i Egipta. Huritske Izraelce okupio je u njihovoj prapostojbini na rijeci Ind u kraljevini HARAUVATIŠ ( današnji Afganistan i Pakistan), a Juderjci su se vratili u svoju Judeju.

Tada judejski svečenici kalebiti – sadaRabini ( naziv preuzet od Asiraca ) nastavljaju pisati

Mir i razvitak trajao je 200 godina sve do osvajanja Aleksandra Makedonskog ( oko 300pr.Kr.)

Prema studiji „ OTVORENI PEČATI ( II dopunjeno izdanje) . –Tihomira Mikulića . Prikazao Branimir Besak

. .