Download pdf - Katolički kulturni putokazi

Ferdo Ro�ićKatolički kulturni putokazi

Članci i govori

BibliotekaHrvatska katolička ba�tina 20. stoljećaKnjiga 15.Uređuje Bo�idar Petrač

Glas KoncilaZagreb, 2011.

Katoličkikulturniputokazi

Ferdo Ro�ić

Članci i govori

NakladnikGlas Koncila, Kaptol 8, ZagrebTel.: 01/4874 318; faks: 01/4874 319e-mail: [email protected]

Za nakladnika Nedjeljko Pintarić

Priredio i predgovor napisao dr. sc. Vladimir Lončarević

Unos i prijelom Dragica �antić

Oblikovanje naslovnice Bla�enka Matić

Tiskano u lipnju 2011.

Sva prava pridr�ana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umna�ati, fo-tokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehanički, elektronički i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.

ISBN 978-953-241-293-2

CIP zapis dostupan u računalnom kataloguNacionalne i sveučili�ne knji�niceu Zagrebu pod brojem 766681.

7

»IDEALIZIRANI REALIZAM«KATOLIČKE KULTURNE POLITIKE

»U narodu se ima kriepiti ponos i vjera u vlastitu vriednost«.1

»Alterius non sit, qui suus esse potest.«2

I.

Kada je 22. siječnja 1949. umro u Zagrebu mon-sinjor Ferdo Ro�ić,3 ta je vijest pro�la sasvim neza-pa�eno. Vremena su bila te�ka: Crkva u Domovi-ni �ivjela je mučeničke dane pod komunističkim re�imom, a nara�taj svećenstva koji je pre�ivio rat i poslijeratne progone poku�avao je spasiti �to se spasiti dalo. Katolički je tisak bio ugu�en, osim tada

1 »Za istinu«, Hrvatstvo, 4/1907, 35, 1.2 Neka ne bude tuđi sluga tko mo�e biti svoj gospodar.

»Pobude i putokazi«, Hrvatska stra�a, 5/1933, 8, 5.3 Okolnosti smrti msgr. Ro�ića opisuje dr. Kamilo Dočkal:

»Umro je usred rada. Pala mu je kap na samoj sjednici pr-vostolnog kaptola dne 15. siječnja pred očima braće, dok je referirao o stanju zagrebačke katedrale. Bio je odvezen u bol-nicu, gdje je nakon tjedan dana, dne 22. siječnja preminuo«; »Ferdinandus Ro�ić Can. Zagr.«. Podatci o zagrebačkim kanonicima. Dodatak Kamila Dočkala. Arhiv Nadbiskupije zagrebačke.

8

Katolički kulturni putokazi

čudesno pokrenuta tjednika Gore Srca, �to ga je neko vrijeme izdavalo Hrvatsko knji�evno dru�tvo Sv. Je-ronima. Ondje je ipak objavljena mala notica o smrti čovjeka koji je tridesetak godina bio među prvacima toga kulturnog dru�tva svijetle tradicije. Omanji ne-potpisan tekst na�ao se i u emigrantskom tjedniku Glas Sv. Antuna, �to ga je uređivao knji�evnik Ivo Lendić � zacijelo ga je on, koji je Ro�ića poznavao, i napisao. Nakon toga pala je na nj magla zaborava i u crkvenoj i u građanskoj javnosti, najvjerojatnije zato �to Ro�ić nikome nije bio posebno atraktivan. Uza nj nije bilo vezano ni�ta �to bi pobuđivalo zani-manje povjesnika jer Ro�ić nije bio čovjek u prvim redovima, ni političkim ni knji�evnim.

Činjenice nam međutim otkrivaju čovjeka koji je dao veoma va�an prinos afirmaciji katoličke kulture u prvoj polovici XX. stoljeća. Osvjetljujući njegov lik, otkrivamo zapravo zasjenjeni, ali realni svijet jedne goleme kulturne ba�tine, čije nam su-stavno otkrivanje kroz ovaj knji�evni niz in ultima linea daje u ruke nov hermeneutski ključ interpre-tacije hrvatske kulture toga doba.

Rođen u Jastrebarskom 22. kolovoza 1877., Ferdo je Ro�ić, zarana se odlučiv�i za svećeničko zvanje, pro�ao uobičajen put izobrazbe i odgoja da bi 1901. bio zaređen za svećenika. Osim kroz crkvene slu�be, va�an dio njegova djelovanja ra-zvijao se na knji�evnom i kulturnom polju. Nakon studija bogoslovije zavr�iv�i studij klasične filolo-

9

gije s grčkom i rimskom povije�ću � a taj je studij popratio putovanjima u Veneciju, Firenzu, Rim i Napulj,4 gdje se upoznao s vrhuncima umjetnosti � postigav�i u zrelim godinama i doktorat iz klasič-ne filologije, Ro�ićev se plodan knji�evno-kulturni rad razvijao na dva razboja: spisateljskom i ured-ničkom, koji čine cjelinu rada za obnovu kr�ćanske kulture u hrvatskom dru�tvu.

Godine 1895. javio se prvim radovima, većinom pjesničkim poku�ajima, u Nadi pod �ifrom »Ω«, dok je prvi veći knji�evnokritički rad objavio kao bogo-slov u Katoličkom listu 1898. Riječ je o članku »Poezija na socialnom polju«, u kojem je pokazao crte koje će ga krasiti u svekoliku knji�evno-kulturnom radu: obrazovanost, literarnost i analitičnost.

Kao beletrist, Ro�ić se oku�ao u svim trima knji�evnim rodovima. Uz drame (Posljednji dani cara Dioklecijana; Sin), znatniji opus ostavlja kao pjesnik i pripovjedač. Prije svega valja istaknuti nekoliko njegovih duljih ili kraćih poema (»San Inocenta III ili himna ubo�tvu«, »Ave Victor«, »Ide-ji kr�ćanstva«, »Ljudevitu Gaju«, »Smrt Katarine Zrinske«, »Remetsko zvonce« i dr.), koje su, po-glavito one povijesnog sadr�aja, napisane prema kompozicijsko-versifikacijskoj shemi �enoinih po-vijestica. Često je i prigodničar, rado je pisao him-ne papi (Piju XI.), biskupima (Baueru, Stadleru,

4 Usp. »Odgovor g. Markovu«, Katolički list, 58/1907, 20, 235.

10


�ariću) i odama slavio obljetnice va�nih povijesnih događaja. Premda čestito skladana na odjecima klasičnih uzora, čvrste metričke strukture, mjesti-mice kićena i patetična, sva je ta poezija misaonog značaja, kao i kraća lirika religioznog značaja, ka-kve su naprimjer »Evangjeoske pjesme«, ili pak socijalnog, primjerice »Seljančice«, stilski duboko u XIX. st., pa su samim tim izmaknule recentnoj kritičkoj recepciji. Ne�to će izričajem biti modernija njegova pripovjedna proza, kako zbirka pripovije-sti Ratni drhtaji, tako i njegove pripovijesti i novele �to ih je većinom objavljivao u Danici. Razvidno je da je to proza pučkoprosvjetnoga značaja, no nipo-�to umjetnički nevrijedna. Naprotiv, Ro�ić se njima svrstao gotovo uz bok izvanrednim realističkim romantičarima suvremenicima kakvi su bili don Marko Ve�ić i pop Fran Binički. Čvrstom kompozi-cijom, jedrim jezikom, dinamičnim fabuliranjem, iako sintaksom također oslonjen o �enou (u svemu tome ne bi trebalo zaboraviti da se Ro�ić knji�evno oblikovao na antičkim klasicima i na na�oj tradiciji do Franje Markovića i �enoe), dao je uspjele slike svakodnevnog �ivota hrvatskoga seljaka u ratnim i poratnim vremenima. Na poseban način izdvaja se njegovih pet pripovijesti sabranih u knjizi Rat-ni drhtaji. Tu se zbirku mo�e smatrati svojevrsnim katoličkim pandanom Krle�inim ratnim, odnosno antiratnim novelama Hrvatskoga boga Marsa. Ne samo po tome �to su tiskane prije Krle�nih, već

11

1915. (dakle, u vrijeme rata, kada je trebalo voditi računa i o cenzuri!) � Krle�ine stoga nisu nikakav novum kada je riječ o samoj ideji � nego i po te-meljnom svjetonozorskom opredijeljenju. Umjet-nička ocjena dakako daje prednost Krle�i. Ono me-đutim �to Ro�ićevu izvedbu ratne pripovijesti čini osobitom i drukčijom jest povjerenje u kr�ćanski humanizam, nasuprot Krle�inu nihilizmu. Na�a-lost, na modernizmu oblikovana kritika nije Ro�i-ćevu knji�evnom radu, pa tako ni pripovijestima, pridala nikakvu va�nost, dok je katolička perio-dika njegove pripovijesti uglavnom prigodnički ishvalila, premda je bilo i o�trijih idejnih kritika,5

5 Zanimljivo je da je Ro�ić, uz pozitivnu kritiku u Katoličkom listu, imao podosta okapanja zbog te zbirke. Naime, nakon �to ga je Mahnić kritizirao zbog blagonaklonosti prema Kranjčeviću, zbog Ratnih drhtaja ponovno ga je kritizirao, a tako i svećenik Grgur Galović, kritičar u Glasniku Biskupija Bosanske i Sriemske, gdje je ocijenjena kao knjiga koja ne smije doći »u ruke mlade�i, koja će po njoj doći u velike napasti, a i u grijeh« (44/1916, 4, 32). Napao ga je i nepoznati kritičar, potpisan Non quis sed quid, u novinama Hrvatska. Ro�ić je stoga bio u znatnim neprilikama. Petar Grgec, istaknuti vođa Hrvatskoga katoličkog pokreta, koji je tada sudjelovao u unutarkatoličkim knji�evnim raspravama, pismom posla-nim s fronte stao je u njegovu obranu, svjedočeći da je Ro�ić tra�io »sučeljavanje«, o čemu pi�e i sam Ro�ić (usp. »Iz jedne polemike«, Novine, 3/1916, 35, 2-3.), odnosno da o toj zbirci sud daju biskupi Mahnić, Lang i �arić (usp. Ferdo Ro�ić, »Odgovor na odgovor«, Novine, 3/1916, 41, 4-5), ali njegovi kritičari nisu na to pristali; usp. P. Grgec, Krvava slu�ba. Ratne

12


no bez dubljega estetičkog promi�ljanja. �egvićeva kritika poeme »Ave Victor« u Hrvatskoj smotri 1933. ostaje gotovo usamljen kritički rad o njegovoj be-letristici uopće.

II.

Ipak, »obilni knji�evni rad dra Ferde Ro�ića zaslu-�uje i ozbiljni prikaz i ocjenu«, s pravom je ustvrdio dr. Mate Ujević. Naime, »potanji prikazivač njegova kulturnog rada morat će konstatovati da je Ro�ić u svo-me knji�evnom nastojanju i djelovanju, tako opse�nu i obilatu, uvijek ostao vjeran svome programu iz mlado-sti. Njegov idealizirani realizam � to je bio program ne samo knji�evni nego i narodni, to je smisao pravog patri-otizma: biti uvijek osjetljiv prema narodnim potrebama, razumjeti njegove te�nje i snove, radovati se njegovim radostima, boriti se protiv njegovih nevolja. To je bio program koji će kod nas zadr�ati trajno svoju vrijednost i aktuelnost i biti najljep�i i najpotrebniji program koji mo�e postaviti hrvatski knji�evnik«.6

Nedvojbeno, Ro�ić je tomu dao zapa�en idejni i organizacijski doprinos. Već spomenutim tekstom »Poezija na socialnom polju« (1898), napisanim u vrijeme početka polemike između »starih« i »mla-

uspomene, 182-183. Ro�ić je tu polemiku zaključio tekstom »Svjetlo i sjena«, Novine, 3/1916, 43, 2-4.

6 »Značenje knji�evnog rada dra Ferde Ro�ića«, Obitelj, 4/1932, 12, 248.

13

dih«, izra�ava svoj »idealizirani realizam« kroz nekoliko postavki: Bog je prvi pjesnik; stvoriv�i čovjeka, �eli da i on bude sposoban za umjetnič-ko odnosno pjesničko stvaranje; to stvaranje ima praktične socijalne, moralne i druge učinke. No, uočava Ro�ić, »pjesni�tvo se u na�e doba li�ilo gotovo svakog ideala«, a »diletantizam i paganizam« ubijaju pravu poeziju i to je opći trend, koji sve vi�e po-gađa i hrvatsko pjesni�tvo preko »secesionista«.7 Nakon ra�člambe Jelov�ekovih Simfonija, koje su tada u katoličkoj javnosti bile osuđene kao blasfe-mne, nastavlja: »Na crkvi je da ga (pjesni�tvo) vrati s njegova puta i podade opet tako često okaljanoj ljepo-ti, a na �tovanje pravoga Boga«. No budući da nema »mladih kr�ćanskih pjesnika ni pjesama katoličkih«, odnosno »ako i ima mladost kr�ćanskih svojih umnih podučavatelja, nema svoga pjesnika na onom polju gdje bismo mi kr�ćani mogli da obradjujejmo različite vrste ljepote, mi smo to polje ostavili neprijatelju«.

Taj je tekst Ro�ić napisao u svojoj dvadeset-drugoj godini, dakle kao bogoslov, ali je u njemu naznačio borbu koja će voditi sljedećih dvadesetak godina, da se naime otvori put razvoju mlade kato-ličke knji�evnosti, koja će se moći nositi s »olimp-skim fantomima« i »razdra�ljivim pesimizmom« u hrvatskome pjesni�tvu odnosno knji�evnosti. U tom smislu ispravno je primijetio Mate Ujević da

7 Nav. čl., Katolički list, 49/1898, 390-391.

14


je Ro�ić stavom o potrebi stvaranja pozitivnoga, stvaralačkog pristupa katoličkoj knji�evnosti bio istinski preteča kasnijemu đačkom pokretu u nje-govu knji�evničkome krilu.8 Tako njegov »idealizi-rani realizam« znači u tome smislu ishodi�te onoga �to će oblikovati i iznjedriti kasniji knji�evni po-kret na čelu s Marakovićem, a �to Ujević pergnan-tno sa�ima u misao: »...na�a knji�evnost i umjetnost mora iznositi vjerno na� �ivot..., ali to davanje na�eg, hrvatskog �ivota u knji�evnosti i umjetnosti ne smije biti samo sebi svrhom, nego mora uvijek imati za cilj moralno i prosvjetno jačanje na�ega naroda, dizanje njegove otporne snage«.9 Razumije se da taj cilj ima apostolsku protegu: oplemenjivati �ivot kr�ćan-skim vrijednostima i voditi čovjeka prema krajnjoj svrsi �ivota � vječnom gledanju Boga.

Ro�ić je imao pred očima taj kr�ćanski ideal ljudskoga �ivota, ali je znao da i kod velikih umjet-nika treba računati s raznim idejnim zabludama i moralnim slabostima. U tome svjetlu paradigmati-čan je njegov pristup Kranjčeviću, kojemu je 1903. posvetio opse�nu kritiku u povodu izlaska zbirke Trzaji (1902), iscrpno prikazav�i zbirku i Kranjče-vićevo pjesni�tvo. Zaključak je znakovit: unatoč vjerskim zamjerkama, filozofijskim prigovorima

8 »Usp. »Značenje knji�evnog rada dra Ferde Ro�ića«, Obitelj, 4/1932, 12, 247.

9 Isto.

15

te primjedbama o nekonzistenciji njegova mi�lje-nja, Kranjčević je velik i umjetnički dozreo pjesnik, pjesnik uzvi�ena stila te u njemu »Hrvatska ima ja-koga pjesnika svoga!«10 U povodu pjesnikove smrti objavio je topao nekrolog u Hrvatstvu. Taj tekst, ispunjen velikim po�tovanjem prema ljudskim i pjesničkim osobinama pokojnoga Kranjčevića, uvelike odudara od tona dotada�njih Mahnićevih kritika u Hrvatskoj stra�i. »Najiskrenijom sućuti pi�em ovaj kratki epitafij«, započinje Ro�ić.11 »U grob naime lijega čovjek koji je za �ivota svoga mnogo patio jer je bio pjesnik, u čijem srcu, kao na tankoćutnoj s �ici lire, prema subjektivnom njegovu shvaćanju odjekiva�e svaki uzdah, svaki jecaj, svaki vapaj, svaki krik i jauk nevoljna čovječanstva. (...) Odatle evo i u njegovoj du�i uzdaha,

10 RO�IĆ, F., »Kranjčevićevi 'Trzaji'«, Katolički list, 54/1903, 7, 78. U drugom nastavku Ro�ić ra�članjuje razloge Kranjče-vićeva gubitka prave vjere u Krista, dok se u trećem nada da će Kranjčević napustiti svoje lutanje između panteizma i deizma i »postati hrvatski Coppeé« (francuski pisac obraće-nik � prim. V. L.); usp. nav. mj., br. 8. i 9. Spomenuta stajali�ta sa�eo je i u članku »Odgovor gospodinu X-u«, Katolički list, 58/1907, 13, 149-150.

11 Ro�ić je nekrolog popratio pjesmom prigodnicom »Nad odrom Silvija Strahimira Kranjčevića«, u kojoj, uz ostalo sto-je i stihovi: »O onaj, koji s rana svieta tu�i, plače, / taj mora, mora tamo gore doći (...) Oj zbogom, zbogom, Strahimire, brate, dru�e! / Sad Tvojoj du�i tek će mira biti. / I blago Tebi u zviezdanom �eljnom kraju, / Gdje ne će� vi�e gorkih suza liti!«; »Silvije Strahimir Kranjčević«, Hrvatstvo, 5/1908, 252, 2

16


jecaja, krikova i jauka...«.12 Dalje razla�e o tome da je Kranjčević u djetinjstvu primio čvrstu vjeru, ali je kasnije za nju oslijepio, no uvijek se i kao slijepac sjećao toga »sunčanog svjetla«. �elja�e ga svojom silom, snagom svoga uma dosegnuti, ali ne moga-�e, pa »tako postade najveći hrvatski prometejski pje-snik«. No »kad čovjek hoće da se u svojoj slabosti digne i titanskim korakom prijedje preko granica od bo�anstva mu s početka postavljenih, padne jo� u dublji ponor«. Tu i Ro�ić ponavlja redovitu ocjenu većine katoličkih kritičara (Mahnića, Poljaka, Marakovića, Grkca,...): »Kranjčević je pao u bolni pesmizam«, zaključiv�i da »iz toga pesimizma nije vi�e iza�ao«, nastojeći naći samo »olak�ice« u »radu i suzi«. No »čovjek � dakako, sa znojem i suzom � �ivi samo od krsta duha Bo�jega«. Stoga, zaključuje Ro�ić, »taj nesklad« između ne-ostvarivih očekivanja i stvarnosti »bio je i jedan od jakih uzroka pjesnikove katastrofe i tjelesne i du�evne«.13 Ro�ić se nada da je Kranjčević umro izmiren s Bo-gom, moleći za nj i zazivajući Bo�je milosrđe.14

On je dakle blagonaklonije gledao na Kranj-čevića, čime bija�e bli�i �egviću i Čedomilu, nego

12 Isto.13 Isto.14 List u bilje�ci ispod teksta prenosi vijest iz sarajevskog Hr-

vatskog dnevnika da je nadbiskup �arić podijelio umirućem Kranjčeviću »sakramente za umiruće i posljednju utjehu«. No o tome je poslije bilo rasprave u katoličkim listovima.

17

Mahniću, koji je Kranjčevićevo pjesni�tvo o�tro i bezuvjetno osudio zbog njegova pesimizma te sklonosti panteizmu, evolucionizmu i nihilizmu. Ro�ić je zbog toga trpio kritiku Mahnićevu, koji ga je napadao zbog popustljivosti modernizmu.15

Ro�ićevo stajali�te o Kranjčeviću paradigmat-sko je za razumijevanje njegova shvaćanja knji-�evne kritike jer uz kriterij »najči�će objektivnosti«, koji treba da primjenjuje ozbiljan kritik, ističe i bogoslovnu krjepost »ljubav«, koja »neka lebdi nad svakim slovom«.16

15 U članku »'Da' � na�e kritike« napao je Ro�ića, premda ne imenujući ga, zbog popustljivosti prema Kranjčevićevim religioznim distorzijama; usp. Hrvatska stra�a, 1/1903, 457. Kao »salezijevca«, tj. liberalnog katolika, napao ga je poslije i svećenik Matija Manjarić u članku »Na�i 'salezijevci' i 'je-ronimovci'«, Vrhbosna, 26/1912, 23/24, 309. Povod tomu bio je, čini se, Mahnićev članak u Svećeničkoj Zajednici »Ne izvra-ćajmo istine Bo�je« godine 1911, napisan u povodu Ro�ićeve propovijedi uz ćirilometodski dan, koju je Mahnić okvali-ficirao »političkom«, optu�iv�i ga za očijukanje s liberaliz-mom odnosno »sokolstvom«, protiv čega se Ro�ić branio u Katoličkom listu. Kada je zatim Svetozar Rittig u Katoličkom listu napisao da bi u hrvatskom novinstvu trebalo biti manje �estine, a vi�e pomirljivosti te da bi prikladniji nastup bio onaj poput Sv. Franje Sale�koga nego Sv. Jeronima, tada se �estoko na to kao i na nov estetički smjer obru�io Manjarić u sarajevskoj Vrhbosni, kritizirajući i Ro�ića kao »salezijevca«, koji je pao u idejnu zabludu i vjerničku mlakost.

16 Usp. »Miletićev �Tomislav�«, Katolički list, 54/1903, 24, 279. On nije protiv »toljage«, kako je, smatra, dokazao �estokom

18


III.

Ro�ić se kritikom bavio i nakon preuzimanja uredni�tva novopokrenute Hrvatske prosvjete uje-sen 1914, kada je tek imenovani mladi urednik Petar Grgec morao napustiti uređivanje časopisa zbog mobilizacije i odlaska u rat. Ro�ić je bio i u krugu njezinih pokretača, okupljenih oko Kola hrvatskih knji�evnika, za čiji se osnutak 1913. ta-kođer bio zauzeo. Preuzev�i uredni�tvo, nije bio urednički neiskusan jer je već godinama radio kao urednik izdanja svetojeronimskoga dru�tva, kojemu će poslije postati predsjednik.17 Nastoji po-miriti dva nara�taja katoličkih pisaca: »stare«, koji su iznijeli breme borbe s modernizmom, i mlade katoličke knji�evnike, okupljene oko Marakovića i Grkca, koji, prihvaćajući načela philosophiae pere-nnis, tra�e nov, produktivan razvoj svih knji�evnih rodova i vrsta na katoličkim moralnim i vjerskim načelima, i koji tada imaju iza sebe dva broja svo-ga almanaha Na�e kolo, iza�lih u Beču 1912. i 1914. Njihova radikalnost bila je prije svega u tome �to su oni �eljeli da se hrvatska knji�evnost nastavi razvijati svjetonazorski oslonjena samo na knji-

kritikom Jelov�ekovih Simfonija, ali ruka koja udara ne smi-je biti ruka mr�nje nego ruka ljubavi, koja ide za tim da se zabluda ispravi.

17 Svoj rad u Dru�tvu i nazore o pučkoj prosvjeti Ro�ić je do-kumentirao u knjizi Na njivi pučke prosvjete (Zagreb, 1941).

19

�evnu tradiciju do �enoe, no imajući pred očima i suvremene svjetske domete katoličke knji�evnosti � u čemu je ta mlada generacija katoličkih pisaca trebala imati ulogu svojevrsne avangarde � dok su razdoblje moderne dr�ali na neki način ekscesnim, koje treba �to prije nadvladati; za razliku od »sta-rih«, koji su, premda osudiv�i modernizam, i�li za tim da moderniste privole na kompromis oko bit-nih nacionalnih knji�evničkih zadaća, smatrajući moderniste legitimnim dijelom matice razvoja hr-vatske knji�evnosti.

Ro�ić je uočio te razlike, ali je uočio i jedinstvo u ideji katoličke obnove kulture, izrasle iz pavlov-skoga gesla pape Pija X. »sve obnoviti u Kristu«, koju su zastupala oba krila. Nastojao je te energije povezati. Bio je naime svjestan da za uspjeh kato-ličke knji�evnosti nije dovoljna polemička sprema i ustrajnost »starih« niti su dostatne velike �elje, programi i manifesti mladih katoličkih pisaca, ko-jih tada bija�e puna njihova Luč, a nađo�e mjesta i u drugim tiskovinama, nego da knji�evnost �ivi od djela koja imaju umjetničku »te�inu«, odnosno koja se mogu nositi s novim stilovima i sadr�ajima �to ih je iznjedrila moderna. Stoga kao urednik Hr-vatske prosvjete pi�e: »Nama oko 'Hrvatske Prosvjete' prva je zadaća, da prema tome, kako nam na�a slobodna du�a di�e i miri�e, stvaramo djela, koja će biti dostojna da se svrstaju u red drugih hrvatskih djela sigurne lite-

331

1906, 4. svibnja � polo�io profesorski ispit iz klasične filologije kao glavne struke »za cijelu gimnaziju« te profesorski ispit iz hrvatskoga jezika kao sporedne struke »za ni�u gimnaziju«

1906. (prema K. Dočkalu, od 1904) - 1918. � predaje na Nadbiskupskom liceju u Zagrebu1906-1914. � vjeroučitelj je u Osnovnoj dr�avnoj �koli u

Zagrebu u Opatičkoj ulici1907-1921. � glavni je urednik HKD Sv. Jeronima i ured-

nik Danice1913, 15. svibnja � suutemeljitelj je Kola hrvatskih knji-

�evnika1914-1919. � urednik je Hrvatske prosvjete1918, 23. kolovoza � imenovan začasnim prisjednikom

Duhovnog stola1918. � član je Narodnog vijeća SHS1918, 4. studenoga � imenovan generalnim vojnim

vikarom1920, 9. veljače � imenovan apostolskim vojnim vika-

rom u Kraljevini SHS, �ivi u Beogradu; u toj slu�bi radi do 27. rujna 1932, kada je umirovljen

1920. � počinje predavati staroslavenski jezik na Bogo-slovnom fakultetu u Zagrebu

1920, 13. studenoga � imenovan apostolskim proto-notarom

1928, 11. studenoga � obranio disertaciju »Hipotetičke rečenice u Pobjednim pjesmama Parmenidovim«

1932, studeni � na zasjedanju Biskupske konferencije imenovan duhovnim vođom Sredi�njice Hrvatskog katoličkog narodnog saveza

1933.-1946. � predsjednik HKD Sv. Jeronima1933. � postaje urednik Jeronimskog svjetla

332

1933, 10. lipnja � imenovan zagrebačkim kanonikom1933-1936. � �upnik je �upe Sv. Marije1937-1939. � urednik je Zlatnog klasja, prosvjetnog lista

HKD Sv. Jeronima1937, 11. srpnja � izabran u Subotici za prvog počasnog

predsjednika Subotičke matice1939, 28. travnja � otvorio izlo�bu hrvatskoga katolič-

kog tiska u Umjetničkom paviljonu u sklopu Prvoga kongresa hrvatske katoličke �tampe

1946-1949. � obavlja du�nost prokustosa zagrebačke katedrale

1949, 22. siječnja � umro je u Zagrebu, pokopan je 25. siječnja na Mirogoju

333

KNJIGE

Pjesme. Zagreb, 1905. San Inocenta III. Himan ubo�tvu. Posvećeno redu

sv. Franje o sedamstogodi�njici njegova opstanka. Zagreb, 1909.

Tko su bili preteče hrvatskoga preporoda. Zagreb, 1909.

Kralj Slavić (spjev). Hrvatsko katoličko tiskovno dru�-tvo, Zagreb, 1910.

Ovogodi�nje edicije dru�tva sv. Jeronima. Zagreb, 1912.

Ratni drhtaji (pripovijesti). HKD Sv. Jeronima, knj. 187, Zagreb, 1915.

Petar Preradović, hrvatski pjesnik. Prigodom stote go-di�njice njegova rodjenja. Zagreb, 1918.

Povijesni nacrt Hrvat. knji�evnog dru�tva sv. Jeroni-ma prigodom dru�tvene pedesetgodi�njice. Zagreb, 1918.

Ave Victor: pobjedni slavospjev u čast sv. Oca Pape Pija XI kao osnivača samostalne vatikanske dr�ave. Za-greb, 1931.

�to je papa Hrvatima? Zagreb, 1934. Na njivi pučke prosvjete (članci i govori). Jeronimska

knjiga 624, HKD Sv. Jeronima, Zagreb, 1941.

RUKOPISI

Hipotetičke rečenice u Pobjednim pjesmama Parme-nidovim. Disertacija. Arhiv Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

BIBLIOGRAFIJA

334

ČLANCI1

A. Tresić Pavičić: Valovi misli i čuvstva. Katolički list, 55/1904, 7, 75-79; 8, 85-88; 9, 100-103; 10, 111-114.

Adolf Retté: K svjetlosti vječnoj. Hrvatska prosvjeta, 3/1916, 91-92.

Aforizmi u pučkom obrazovanju. Katolički list, 63/1912, 5.

Akcentualni i kvantitetni ritam crkvenih pjesama (o ko-ralnom ritmu). Sv. Cecilija, 11/1917, 2, 40-45.

Aristofanova Lizistrata u hrvatskom kazali�tu. Katolički list, 66/1915, 6, 54-56.

Artificialia domestica. Hrvatska prosvjeta, 4/1917, 449-451.

Auerovi akti. Hrvatska prosvjeta, 3/1917, 158. Beletristika Matice hrvatske. Katolički list, 64/1913, 1,

4-8.Bosna i Hercegovina. Danica 1910, 304-329.Bo�ja providnost. Danica 1944, 35-45.Brani�eve Jaslice. Hrvatska prosvjeta, 4/1917, 76-77,

237-240.Couperus. Sudbina. Izd. zabavne biblioteke. Hrvatska

prosvjeta, 2/1915, 5/8, 221-224.

1 Abecedni popis. Ova bibliografija donosi djelomični popis članaka i studija, objavljenih većinom izvan izdanja HKD Sv. Jeronima. Popis beletrističkih djela, poučnih članaka i drugih tekstova »za puk«, većinom objavljenih u Jeronim-skom svjetlu i Zlatnom klasju sastavio je sam Ro�ić i objavio u knjizi Na njivi pučke prosvjete, str. 712-714. Spomenuta knjiga donosi izbor 118 njegovih članaka u sklopu njegova pučko-prosvjetnoga rada (usp. »Kazalo«, str. I-VI.), pa upućujem zainteresiranog čitatelja na taj popis.

335

Čičak. Idila u jednom činu. Katolički list, 63/1912, 4, 42-44.

Čuvaj se senjske ruke. Historička drama u pet čina (se-dam slika). Po motivima istoimenog romana od Au-gusta �enoe napisao Đuro Prejac. Hrvatska prosvjeta 2/1915, 1/4, 126-128; 5/8, 225-227.

Da zavr�imo s gosp. Lunačekom. Hrvatska prosvjeta, 3/1916, 96.

De�elićevi romani. Hrvatska prosvjeta, 1/1914, 11/12, 532-539.

Dijamantni jubilej Zbora duhovne mlade�i zagrebačke. Katolički list, 63/1912, 23; 25.

Dr. Ante Bauer pokrovitelj H. K. D. sv. Jeronima. Kato-lički list, 88/1937, 51, 609-611.

Dr. B. �pi�ić: Kako poma�emo na�im invalidima. Hrvat-ska prosvjeta, 4/1917, 306-307.

Dr. David Bogdanović: Pregled knji�evnosti hrvatske i srpske. Knjiga prva. Hrvatska prosvjeta, 1/1914, 2, 117.

Dr. Petar Karlić, Psalmi Davidovi fra Luke Bračanina. Hrvatska prosvjeta, 4/1917, 391-392.

Dragutin Miloslav Lekotski. Hrvatska prosvjeta, 5/1918, 267, 349-350.

Đuro Kolar. Hrvatska prosvjeta, 4/1917, 230-231.Franjo Josip I (nekrolog). Hrvatska prosvjeta, 3/1916,

289-291.Glavna godi�nja skup�tina Hrvatskog knji�evnog dru�-

tva Sv. Jeronima. Ulomak iz jednog dialoga ili panegi-rik u čast istini. Uoči 75. obljetnice Dru�tva. Katolički list, 93/1942, 9, prilog Katoličkom listu, str. 1-12.

Govor pretsjednika Hrvatskog knji�evnog dru�tva sv. Jeronima msgra. dra. Ferde Ro�ića na glavnoj

336

skup�tini dr�anoj dne 28. veljače 1935. Katolički list, 86/1935, 9, 93-96.

Govor predsjednika dru�tva sv. Jeronima dra Ferde Ro�ića na glavnoj skup�tini odr�anoj dne 27. veljače 1936. Katolički list, 87/1936, 10, 121-125.

Govor prof. Ferde Ro�ića kod sv. mise na Griču na dan sv. Ćirila i Metodija. Hrvatska sloboda, 4/1911, 152.

Gričani. Hrvatska prosvjeta, 4/1917, 310-312.Hipias i Sokrat ili Hinković i katolicizam. Hrvatska,

1902, br. 54, 55, 57-62.Hrvatska pučka knjiga i dru�tvo sv. Jeronima. Spomen

knjiga o II. hrvatskom katoličkom sastanku u Lju-bljani 1913, 161-169.

Hrvatski svećenici svome rodu. Danica 1911, 296-310.Internacionalni kongres Krista Kralja u Poznanju. Kato-

lički list, 88/1937, 32, 377-379; 33, 389-391; 34, 401-404; 35, 413-417; 36, 425-429.

Iv. Ev. �arić: Pjesme. Katolički list, 62/1911, 50, 396-398; 51.

Ivan Lepu�ić. Danica 1909, 273-280.Ivan Ma�uranić 1814-1914. Danica 1914, 331-338.Iz jedne polemike. (u vezi sa zbirkom Ratni drhtaji).

Novine, 3/1916, 35, 2-3.Iz knji�evnog dru�tva sv. Jeronima. Hrvatska sloboda,

1/1908, 189.Jalnu�evčani. Lakrdija u tri čina. Napisala Zagorka. Hr-

vatska prosvjeta, 4/1917, 313-315.Jerolim Mi�e. Hrvatska prosvjeta, 4/1917, 74-76.Jeronimske knji�nice (o potrebi čuvanja jeronimskih knji-

ga u seljačkim domovima). Hrvatstvo, 5/1908, 279.Josip Eugen Tomić. Danica 1907, 195-200.

337

Jo� jedan osvrt o pisanju vlč. g. A(nte) Mrkuna o vojnom du�obri�ni�tvu. Katolički list, 77/1926, 13, 179-182; 14, 206-210; 15, 217-222.

Jo� jedanput Miletićev Tomislav. Katolički list, 54/1903, 27, 315-318.

K hrvatskom kulturnom tjednu. Radijski govor o zna-čenju i radu HKD Sv. Jeronima. Obitelj, 9/1937, 24, 443-446.

Karlo Schönerr: �ena vrag (prikaz drame). Hrvatska prosvjeta, 2/1915, 126-128.

Katolička akcija � vatikanski fa�izam. U povodu govora Jovana Banjanina na senatskoj sjednici protiv Kato-ličke crkve. Katolički list, 84/1933, 14, 159-161.

Knji�evna nekorektnost (polemika o dvjema Ro�ićevim pripovijestima u Danici.). Hrvatska, 1916, 1271, 1-2.

Knji�evno-beletristički rad dra. Velimira De�elića. Hr-vatska prosvjeta, 1/1914, 3, 133-141.

Knji�nice, Krijes, Hrvatska prosvjeta, 4/1917, 80.Kolijevka hrvatske umjetne knjige. Hrvatska prosvjeta,

2/1915, 5/8, 218-221.Kranjčevićevi »Trzaji«. Katolički list, 54/1903, 7, 76-78; 8,

89-91; 9, 97-100.Kulturni odnosi sela i grada. Govor na dru�tvenoj

glavnoj skup�tini 24. veljače 1938. Hrvatska stra�a, 10/1938, 45, 2-3.

Kulturno jedinstvo Hrvata i Slovenaca. Govor na sve-čanoj sjednici hrvatsko-slovenskog kat. kongresa u Ljubljani 26. kolovoza 1913. Vijesnik knji�evnoga dru�tva sv. Jeronima, 1/1913, 5/6, 88-93.

Ljube Babića: Krist u grobu. Hrvatska prosvjeta, 3/1916, 69, 85-87.

338

Ljubimo svoj hrvatski jezik poput Frana Kurelca. Dani-ca 1912, 198-209.

Ljubo �upuk i Petar Persicalli. Hrvatska prosvjeta, 5/1918, 269, 275, 277, 279, 283, 287, 350.

Ljudevit Gaj. Danica 1910, 121-140.Marija Ru�ička-Strozzi. Hrvatska prosvjeta, 5/1918,

17-19.Marko Ra�ica. Hrvatska prosvjeta, 4/1917, 380-382.Merkurova zabavna knji�nica. Hrvatska prosvjeta,

4/1917, 155-156. Miletićev Tomislav. Katolički list, 54/1903, 24, 279-282;

(nastavak teksta u br. 27, 315-318.)Miletićev Tomislav u hrvatskom kazali�tu. Katolički list,

64/1913, 36, 429-430.Miljenko Đurić. Hrvatska prosvjeta, 3/1916, 165, 167,

169, 192.Mlada sveta misa. Danica 1919, 244-253.Mudrost, sloboda i ljepota. Kr�ćanska �kola, 4(14)/1909-

1910, 3/4, 50-51.Na glas o smrti dra Vjekoslava Homotarića. Hrvatska,

1911, 46.Nacionalizam i patriotizam u knji�evnosti (dijalog o

govoru B. Livadića u DHK). Katolički list, 63/1912, 20, 235-237.

Nad odrom nadbiskupa dra Ante Bauera. Katolički list, 88/1937, 51, 598.

Nad odrom Silvija Strahimira Kranjčevića. Hrvatstvo, 5/1908, 252, 2.

Nad smrću dra Gustava Barona. Katolički list, 65/1914, 13, 148.

Najmilija ru�a u hrvatskom vrtu. Govor u čast bačko-baranjskih Hrvata. Hrvatska stra�a, 12/1940, 87, 8.

339

Narodno-hrvatski građevni stil. Hrvatska prosvjeta, 3/1916, 270-274.

Narodno vijeće ili Narodni Odbor?. Hrvatska dr�ava, 2/1918, 215, 2-3.

Na�a pučka sveučili�na predavanja. Novine, 4/1917, 264, 2; 265, 2.

Na�a sedamdesetgodi�njica (HKD Sv. Jeronima). Dani-ca 1938, 34-41.

Na�e Kolo. Katolički list, 63/1912, 40, 477-479; 41, 487-489; 42, 498-501.

Na�i klerikalci i literatura. Hrvatska prosvjeta, 2/1915, 229-232;

Neoteta ba�tina (suautor: Cherubin �egvić). Zbornik »Posljednji Zrinski i Frankopani«. Matica hrvatska , Zagreb, 1908, 204-213.

Nepoznatom piscu »Svećeničke zajednice« (A. Mahni-ću). Katolički list, 62/1911, 34, 265-267; 35, 273-275; 36, 281-283.

Ne�to o napretku XIX. vijeka s nekim obzirom na blagosta-nje čovjeka. Katolički list, 52/1901, 2, 11-13; 3, 23-27.

Ne�to o sada�njem polo�aju na�eg vojnog svećenstva. Katolički list, 83/1932, 5, 53-55; 7, 76-78; 8, 92-93; 9, 103-104; 11, 125-128.

Notarizam. Hrvatska prosvjeta, 3/1916, 382-384.O harmoniji te koncentraciji vjeronaučne obuke s kla-

sičnom. Kr�ćanska �kola, 2/12), 1907-1908, 9/10, 144-149; 11/12, 169-172.

O ljepoti Bo�joj (propovijed na ml. misi Vinka Jurkovi-ća). Katolički list, 66/1915, 29, 289-294.

O sedamdesetpetogodi�njici Hrvatskog knji�evnog dru�tva sv. Jeronima. Katolički list, 94/1943, 51, 585-589.

340

O svetoj Euharistiji. Danica 1912, 293-298. O �ivotinjskoj du�i. Katolički list, 53/1902, br. 27, 28, 29,

30, 31.Objavljenje. Snovidjenje u tri slike. Napisao Milan Ogri-

zović. Novine, 4/1917, 292, 2.Oci isusovci. Danica, 1934, 49-53.Odgovor g. Markovu (nastavak polemike s Markovim).

Katolički list, 58/1907, 19, 221- 224; 20, 233-238.Odgovor gospodinu X-u (polemika s M. Markovim o

izdavačkoj politici HKD Sv. Jeronima). Katolički list, 58/1907, 11, 124-125; 12, 136-140; 13, 149-152; 14, 161-165; 15, 173-177.

Odgovor na odgovor. Polemika s novinama Hrvatska u vezi sa zbirkom pripovijedaka Ratni drhtaji. Novine, 3/1916, 41, 4-5.

Odgovor pisca »Ratnih drhtaja«. Ispravak. Hrvatska, 1916, 1292, 1.

Odgovor Presvijetlomu gospodinu biskupu dru. Antu-nu Mahniću. Katolički list, 62/1911, 39, 309-310; 40, 315-317; 41, 323-325; 42, 331-332; 43, 337-339; 44, 347, 349; 45, 355-358.

Osmi srpnja. (O stogodi�njici Ljudevita Gaja). Hrvat-stvo, 6/1909, 153, 1.

Opća vrijednost Dru�tva sv. Jeronima. Hrvatska stra�a, 11/1939, 224, 2.

Ova vam se u zlato okovala. Uspomena na dra Antuna Radića. Jeronimsko svijetlo, 4/1936, 66-69.

Ovogodi�nje edicije dru�tva sv. Jeronima. Katolički list, 63/1912, 44, 524-526; 45, 536-538; 46, 547-549, 47, 561-563; 48, 574-577; 49, 584-587; 50, 597-600.

Pavao Gugler. Danica 1910, 264-266.

341

Pedeset ljeta Dru�tva sv. Jeronima. Danica 1919, 104-121.

Petar Preradović. Danica 1919, 227-243.Petar Preradović, hrvatski pjesnik. Prigodom stote

god�njice pjesnikova rođenja. Hrvatska prosvjeta, 5/1918, 90-94.

Pieta. Hrvatska prosvjeta, 3/1916, 47-53.Pijo X. � Benedikto XV. Hrvatska prosvjeta, 1/1914, 9/10,

410-411.Pjesnici naroda hrvatskoga. Hrvatsko pravo, 14/1908,

3660, 1; 3661, 1.Pobude i putokazi (o ulozi Vijesnika svetojeronimskoga

dru�tva). Hrvatska stra�a, 5/1933, 8, 5; 9, 4-5; 10, 4-5; 11, 4; 13, 4-5; 14, 4-5; 15, 4-5; 16, 4-5; 18, 10-11; 19, 4-5; 20, 4-5; 21, 4-5; 22, 4-5; 24, 4. i 9; 25, 4-5; 26, 4-5; 27, 4-5; 29, 4. i 9; 30, 4-5; 31, 4-5; 32, 4-5; 33, 4-5; 35, 4-5; 36, 4-5; 37, 4-5; 38, 4-5; 39, 4-6.

Poezija na socijalnom polju. Katolički list, 49/1898, 48, 389-391; 49, 397-399.

Poljud. Hrvatska prosvjeta, 2/1915, 5/8, 117-118.Povjesni nacrt hrvat. knji�evnog dru�tva sv. Jeronima.

Vijesnik knji�evnog dru�tva svetog Jeronima, 6/1918, 4, 73-85.

Premiera Eshilovih »Perzijanaca«. Hrvatska prosvjeta, 2/1915, 1/4, 105-111.

Preradović i crkva (polemika s Dragutinom Prohaskom o Preradovićevu odnosu prema Crkvi). Hrvatska prosvjeta, 5/1918, 249-251; 338-341; 6/1919, 62-64.

Priestol Petrov. Danica 1909, 92-95.Prijateljima. Hrvatska prosvjeta 3/1916, 95-96.Pučka predavanja i distingvirana publika. Hrvatska

prosvjeta, 4/1917, 400.

342

R. F. Mađer, Moj put. Hrvatska prosvjeta, 4/1917, 156.Religiozno-kr�ćanski elementi u svakida�njem narod-

nom �ivotu, u narodnim običajima i narodnim umo-tvorinama. Kako di�e hrvatska narodna du�a. Hrvat-ska stra�a, 12/1940, 50, 4-5.

Riječi i djela (o nadb. Posiloviću). Katolički list, 63/1912, 7, 76-79.

Rikard Katalinić Jeretov. Sa Jadrana. Prosvjeta, 17/1909, 3, 94-96.

»Savez uzajamnosti« i vojno du�obri�ni�tvo. Katolički list, 76/1925, 39, 493-497; 40, 510-514; 41, 520-525; 42, 536-540; 43, 552-554; 44, 568-572.

Sedamdesetpeta god�njica dru�tva sv. Jeronima. Dani-ca 1943, 33-39.

Si fractus... Govor na velikom komersu u Pragu 13. trav-nja 1918. Novine, 5/1918, 88, 1.

Silvije Strahimir Kranjčević: Pjesme. Izdalo o pjesniko-voj dvadesetpetogodi�njici Dru�tvo hrvatskih knji-�evnika. Hrvatska sloboda, 2/1909, 299; 3/1910, 1.

Skulpture Mile Wood. Hrvatska prosvjeta, 5/1918, 99, 105, 115, 122, 124, 126, 127, 129.

Smrt Petra Zrinskog i Krste Frankopana. Danica 1908, 42-57.

Stanko Vraz. Danica 1911, 199-220.Stanje i rad »Dru�tva sv. Jeronima«. Smotra jugoslovan-

skih kulturnih dru�tev 1911, 40-41.Stota godi�njica Hrvatskoga preporoda. Danica 1935,

36-44.Svetojeronimski dan. Katolički list, 85/1934, 39, 477-479.

(objavljeno u Hrvatskoj stra�i pod naslovom »Tride-seti rujna...«).

343

Svjetlo i sjena (o zbirci Ratni drhtaji.) Novine, 3/1916, 43, 2-4.

�to nam pripovijedaju ove slike? Opis sedam slika iz hrv. povijesti. Danica 1909, 171-200.

Tko je bio Vjekoslav Babukić. Danica 1913, 300-308.Tko su bili preteče Hrvatskoga preporoda? Hrvatstvo,

6/1909, 13-23.Tomo Gajdek. Danica 1910, 186-198.Trajna vriednost Starčevićeve stranke prava. Govor na

starćevićanskoj proslavi u �estinama u Zagrebu. Hr-vatska sloboda, 3/1910, 139.

Trideseti rujna � Svetojeronimski dan. Govor o značenju HKD sv. Jeronima. Hrvatska stra�a, 6/1934, 223, 2.

Triumf religije u umjetnostima. Hrvatska prosvjeta, 2/1915, 5/8, 214-216; 9/12, 380-382.

Trojici svečara - trojici ljubitelja dru�tva sv. Jeronima. Danica 1909, 163-170.

Umjetnički razred u na�oj akademiji. Hrvatska prosvje-ta, 4/1917, 243-247.

Vankin impresijonizam. Hrvatska prosvjeta, 2/1915, 9/12, 353-359.

Vatikanska politika. Katolički list, 84/1933, 15, 174-177; 16, 194-196; 17, 202-204; 18, 215-219; 19, 226-229; 20, 240-244.

Vincimus, Hrvatska prosvjeta, 1/1918, 38-41.Vjerska naobrazba. Danica 1941, 45-51.Vladimir Lunaček i pismenost, ili Milton - «anglikanski

teolog«. Hrvatska prosvjeta, 2/1915, 9/12, 391-396.Vladimir Ro�man. Katolički list, 71/1920, 2, 9-11.Za istinu. (Otvoreno pismo Jurju Lahneru, vjeroučitelju

�enske učiteljske �kole.) Hrvatstvo, 4/1907, 35.

344

Za�to slavimo Zrinskog i Frankopana. Govor u prigo-di zrinsko-frankopanskog dana. Hrvatska sloboda, 3/1910, 99; Starčevićanac, 2/1910, 18, 4-5.

Zbirka pjesama na�e mlade katoličke lirike. Hrvatska prosvjeta, 4/1917, 240.

LITERATURA

Andrić, Josip. »Na� novi predsjednik«. Danica 1934, 34-35.

Andrić, Josip. »Okupljač knji�evnih snaga«. Obitelj, 4/1932, 12, 249.

Buturac, Josip. 100 godina Hrvatskog knji�evnog dru�tva Sv. Jeronima - Sv.Ćirila i Metoda (1868-1968). HKD Sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1969.

»Ferdinandus Ro�ić Can. Zagr.« Podatci o zagrebačkim kanonicima. Dodatak Kamila Dočkala (10 strojopis-nih stranica; sadr�i popis literature načinjen prema već objavljenim izvorima). Arhiv Nadbiskupije za-grebačke.

»Ferdo Ro�ić: Pjesme«. Vrhbosna, 19/1905, 10, 188. »Ferdo Ro�ić, �to je Papa Hrvatima?«. Bogoslovska smo-

tra, 22/1935, 3, 319.Grgec, Petar. Dr. Rudolf Eckert. Zagreb-Rijeka, 1995.Gunčević, Josip. »Dr. Ferdo Ro�ić: Ave Victor!«. Bogoslov-

ska smotra, 19/1932, 4, 454.Hrvatski katolički pokret. Zbornik radova. Ur. Z. Matijević.

KS, Zagreb, 2002.Kri�to, Jure. Hrvatski katolički pokret 1903-1945. GK, Za-

greb, 2004.

345

Lončarević, Vladimir. Knji�evnost i Hrvatski katolički po-kret. Alfa, Zagreb, 2005.

M. K. »Jeronimsko knji�evno stvaranje«. Prosvjetni �ivot, 2/1943, 9/11, 186-188.

Mahnić, Antun. »Ferdi Ro�iću«, Svećenička zajednica, 1/1911, 9, 166-168.

Marčinko, Mato. »125. godi�njica Hrvatskoga knji�ev-noga dru�tva Svetoga Jeronima � Sv. Ćirila i Metoda (1868-1993) i 25 godina knji�evne revije 'Marulić'«. Hrvatska revija, 43/1993, 4, 512-525.

»Ne izvraćajmo istine Bo�je!«, Svećenička zajednica, 1/1911, 8, 133-136.

Non quis sed quid. »Ratni drhtaji«. Hrvatska, 1916, 1289, 1.-2.

»Novi kanonik msgr. dr. Ferdo Ro�ić«. Katolički list, 84/1933, 24, 294-295.

Saile � I. »Neka se bistri«, Svećenička zajednica, 1/1911, 10, 184-188.

Spomen-knjiga II. hrvatskom katoličkom kongresu u Ljubljani 1913. Ur. dr. J. �imrak. Rijeka, 1913.

�egvić, K. »Jedan religiozni pjesnik. Dr. Ferdo Ro�ić: Ave Victor«. Hrvatska smotra, 1/1933, 2, 64-69.

Ujević, Mate. »Značenje knji�evnog rada dra Ferde Ro-�ića«. Obitelj, 4/1932, 12, 247-248.

»Umro msgr. dr. Ferdo Ro�ić«. Glas Sv. Antuna, 3/1949, 7, 13.

Veraja, Fabijan. »Hrvatski katolički pokret 'potpuno zaka-zao i neuspio'?«. Crkva u svijetu, 40/2005, 3, 325-355.

Z. I. »Ratni drhtaji«. Katolički list, 67/1916, 7, 83-84.�ivković, Andrija. »Ferdo Ro�ić, Svagdanji poklon

Presv. Oltarskom Sakramentu«. Bogoslovska smotra, 23/1936, 4.

346

NAPOMENA

Slijedeći uobičajen postupak pripreme tekstova u prethodnim knjigama ove biblioteke, i u odabi-ru Ro�ićevih tekstova nastojao sam voditi se trima mjerilima: zahvatiti �to �ire razdoblje Ro�ićeva stva-rala�tva, ponajboljim tekstovima predstaviti autoro-vu tematsku raznovrsnost te odabrati tekstove koji mogu biti zanimljivi dana�njem čitatelju. U tome smislu, ovdje odabrani članci obuhvaćaju razdoblje od četrdeset tri godine Ro�ićeva spisateljskog rada, prikazuju autora kao knji�evnoga kritičara, pučko-prosvjetnog prosvjetitelja i erudita te očituju pi�čevu suvremenost u mnogim pogledima na trajna bitna pitanja narodne kulture.

Kako je uobičajeno, tekstovi su doneseni u izvor-nom obliku, uz tek manje jezične intervencije u smi-slu osuvremenjivanja izraza zamjenom ili ispravcima nekih riječi i oblika te nu�nim uklanjanjem određe-nog broja u dana�njemu pravopisnom standardu suvi�nih interpunkcija. Uz neke rečenice i izraze na klasičnim i stranim jezicima donio sam i prijevod. U vezi s tim posebnu zahvalnost �elim izraziti o. mr. sc. Vatroslavu Halambeku DI.

Budući da se neki tekstovi tematski međusob-no dodiruju, nije mjestimice bilo moguće izbjeći po-navljanja. Osim toga, neki su tekstovi skraćeni zbog duljine, većini čitatelja danas nezanimljive analize nekih pojedinosti ili nejasnoća nastalih jo� u tisku koje se nisu mogle sa sigurno�ću otkloniti.

347

Bibliografija, kako je uobičajeno, ne donosi po-pis Ro�ićevih beletrističkih radova. Zahvaljujem se gospođi Klari Pranjko iz Leksikografskoga zavoda »Miroslav Krle�a« na pomoći u upotpunjavanju ove bibliografije.

Nadam se da ovdje objavljeni tekstovi dostoj-no predstavljaju msgr. Ferdu Ro�ića kao svestranog mislioca katoličkog preporoda na području kulture i uopće kao pregaoca kr�ćanske preobrazbe javnoga �ivota.

V. L.

SADR�AJ

»Idealizirani realizam« katoličke kulturne politike ..... 7

Ne�to o napretku XIX. vijeka, s nekim obzirom na blagostanje čovjeka ............................................... 49

Poezija na socijalnom polju ........................................... 75

Kranjčevićevi Trzaji ......................................................... 87

A. Tresić Pavičić: Valovi misli i čuvstava ....................... 119

Nacionalizam i patriotizam u knji�evnosti ............... 157

Trijumf religije u umjetnostima .................................. 169

»Na�i klerikalci i literatura« ......................................... 185

Vladimir Lunaček i pismenost, ili Milton � »anglikanski teolog« ............................. 197

Prijateljima ..................................................................... 219

Vincimus ......................................................................... 223

Svetojeronimski dan ..................................................... 235

Narod i kultura .............................................................. 247

Nazor o svijetu i kultura .............................................. 267

Kr�ćanstvo je prvo populariziralo prosvjetu ............ 305

Neki pučkoprosvjetni aksiomi .................................... 315

�ivotopis......................................................................... 330

Bibliografija .................................................................... 333

Literatura ........................................................................ 334

Napomena ..................................................................... 346

BibliotekaHrvatska katolička ba�tina 20. stoljeća

1. Petar Grgec Na Goru Gospodnju Anketa o hrvatskoj katoličkoj knji�evnosti

2. Antun Mahnić O lijepoj umjetnosti Kritike, studije i eseji

3. Drago Ćepulić �ivot i duh Studije i eseji

4. Ton Smerdel Duh umjetnosti Eseji

5. Rajmund Kupareo Um i umjetnost Eseji

6. Petar Grgec Katolicizam, kultura i politika Članci, govori i studije

7. Đuro Arnold Vjera, filozofija i umjetnost Govori i članci

8. Ivo Lendić Katolicizam i kultura Eseji, članci i polemike

9. Ilija Jakovljević Izazov kr�ćanskog humanizma Članci, eseji i komentari

10. Bonifacije Perović Dru�tveno-socijalne misli Eseji i članci

11. Ivan Evanđelist �arić Suvremene spasonosne misli Eseji i okru�nice

12. Ljubomir Maraković Katolički idealizam i realizam Studije, kritike, intervjui, članci

13. Milan Iv�ić Socijalni duh i narodna kultura Studije, eseji i članci

14. Stjepan Tomislav Poglajen Kr�ćanski personalizam Govori, članci, studije

15. Ferdo Ro�ić Katolički kulturni putokazi Članci i govori

Knjige mo�ete kupiti ili naručiti kod nakladnika:

Glas KoncilaKaptol 8, 10000 Zagreb

Tel.: 01/4874 318; faks: 01/4874 319http://knjizara.glas-koncila.hr

E-po�ta: [email protected]

TisakGrafika Markulin, Lukavec