Katoliki kulturni putokazi

  • View
    216

  • Download
    0

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Ferdo Rozic Katolički kulturni putokazi Članci i govori

Text of Katoliki kulturni putokazi

  • Ferdo RoiKatoliki kulturni putokazi

    lanci i govori

  • BibliotekaHrvatska katolika batina 20. stoljeaKnjiga 15.Ureuje Boidar Petra

  • Glas KoncilaZagreb, 2011.

    Katolikikulturniputokazi

    Ferdo Roi

    lanci i govori

  • NakladnikGlas Koncila, Kaptol 8, ZagrebTel.: 01/4874 318; faks: 01/4874 319e-mail: web-izlog@glas-koncila.hrwww.glas-koncila.hr

    Za nakladnika Nedjeljko Pintari

    Priredio i predgovor napisao dr. sc. Vladimir Lonarevi

    Unos i prijelom Dragica anti

    Oblikovanje naslovnice Blaenka Mati

    Tiskano u lipnju 2011.

    Sva prava pridrana. Nijedan se dio ove knjige ne smije umnaati, fo-tokopirati, reproducirati ni prenositi u bilo kojem obliku (mehaniki, elektroniki i sl.) bez prethodne pismene suglasnosti nakladnika.

    ISBN 978-953-241-293-2

    CIP zapis dostupan u raunalnom kataloguNacionalne i sveuiline knjiniceu Zagrebu pod brojem 766681.

  • 7IDEALIZIRANI REALIZAMKATOLIKE KULTURNE POLITIKE

    U narodu se ima kriepiti ponos i vjera u vlastitu vriednost.1

    Alterius non sit, qui suus esse potest.2

    I.

    Kada je 22. sijenja 1949. umro u Zagrebu mon-sinjor Ferdo Roi,3 ta je vijest prola sasvim neza-paeno. Vremena su bila teka: Crkva u Domovi-ni ivjela je muenike dane pod komunistikim reimom, a narataj sveenstva koji je preivio rat i poslijeratne progone pokuavao je spasiti to se spasiti dalo. Katoliki je tisak bio uguen, osim tada

    1 Za istinu, Hrvatstvo, 4/1907, 35, 1.2 Neka ne bude tui sluga tko moe biti svoj gospodar.

    Pobude i putokazi, Hrvatska straa, 5/1933, 8, 5.3 Okolnosti smrti msgr. Roia opisuje dr. Kamilo Dokal:

    Umro je usred rada. Pala mu je kap na samoj sjednici pr-vostolnog kaptola dne 15. sijenja pred oima brae, dok je referirao o stanju zagrebake katedrale. Bio je odvezen u bol-nicu, gdje je nakon tjedan dana, dne 22. sijenja preminuo; Ferdinandus Roi Can. Zagr.. Podatci o zagrebakim kanonicima. Dodatak Kamila Dokala. Arhiv Nadbiskupije zagrebake.

  • 8Katoliki kulturni putokazi

    udesno pokrenuta tjednika Gore Srca, to ga je neko vrijeme izdavalo Hrvatsko knjievno drutvo Sv. Je-ronima. Ondje je ipak objavljena mala notica o smrti ovjeka koji je tridesetak godina bio meu prvacima toga kulturnog drutva svijetle tradicije. Omanji ne-potpisan tekst naao se i u emigrantskom tjedniku Glas Sv. Antuna, to ga je ureivao knjievnik Ivo Lendi zacijelo ga je on, koji je Roia poznavao, i napisao. Nakon toga pala je na nj magla zaborava i u crkvenoj i u graanskoj javnosti, najvjerojatnije zato to Roi nikome nije bio posebno atraktivan. Uza nj nije bilo vezano nita to bi pobuivalo zani-manje povjesnika jer Roi nije bio ovjek u prvim redovima, ni politikim ni knjievnim.

    injenice nam meutim otkrivaju ovjeka koji je dao veoma vaan prinos afirmaciji katolike kulture u prvoj polovici XX. stoljea. Osvjetljujui njegov lik, otkrivamo zapravo zasjenjeni, ali realni svijet jedne goleme kulturne batine, ije nam su-stavno otkrivanje kroz ovaj knjievni niz in ultima linea daje u ruke nov hermeneutski klju interpre-tacije hrvatske kulture toga doba.

    Roen u Jastrebarskom 22. kolovoza 1877., Ferdo je Roi, zarana se odluivi za sveeniko zvanje, proao uobiajen put izobrazbe i odgoja da bi 1901. bio zareen za sveenika. Osim kroz crkvene slube, vaan dio njegova djelovanja ra-zvijao se na knjievnom i kulturnom polju. Nakon studija bogoslovije zavrivi studij klasine filolo-

  • 9gije s grkom i rimskom povijeu a taj je studij popratio putovanjima u Veneciju, Firenzu, Rim i Napulj,4 gdje se upoznao s vrhuncima umjetnosti postigavi u zrelim godinama i doktorat iz klasi-ne filologije, Roiev se plodan knjievno-kulturni rad razvijao na dva razboja: spisateljskom i ured-nikom, koji ine cjelinu rada za obnovu kranske kulture u hrvatskom drutvu.

    Godine 1895. javio se prvim radovima, veinom pjesnikim pokuajima, u Nadi pod ifrom , dok je prvi vei knjievnokritiki rad objavio kao bogo-slov u Katolikom listu 1898. Rije je o lanku Poezija na socialnom polju, u kojem je pokazao crte koje e ga krasiti u svekoliku knjievno-kulturnom radu: obrazovanost, literarnost i analitinost.

    Kao beletrist, Roi se okuao u svim trima knjievnim rodovima. Uz drame (Posljednji dani cara Dioklecijana; Sin), znatniji opus ostavlja kao pjesnik i pripovjeda. Prije svega valja istaknuti nekoliko njegovih duljih ili kraih poema (San Inocenta III ili himna ubotvu, Ave Victor, Ide-ji kranstva, Ljudevitu Gaju, Smrt Katarine Zrinske, Remetsko zvonce i dr.), koje su, po-glavito one povijesnog sadraja, napisane prema kompozicijsko-versifikacijskoj shemi enoinih po-vijestica. esto je i prigodniar, rado je pisao him-ne papi (Piju XI.), biskupima (Baueru, Stadleru,

    4 Usp. Odgovor g. Markovu, Katoliki list, 58/1907, 20, 235.

  • 10

    Katoliki kulturni putokazi

    ariu) i odama slavio obljetnice vanih povijesnih dogaaja. Premda estito skladana na odjecima klasinih uzora, vrste metrike strukture, mjesti-mice kiena i patetina, sva je ta poezija misaonog znaaja, kao i kraa lirika religioznog znaaja, ka-kve su naprimjer Evangjeoske pjesme, ili pak socijalnog, primjerice Seljanice, stilski duboko u XIX. st., pa su samim tim izmaknule recentnoj kritikoj recepciji. Neto e izriajem biti modernija njegova pripovjedna proza, kako zbirka pripovije-sti Ratni drhtaji, tako i njegove pripovijesti i novele to ih je veinom objavljivao u Danici. Razvidno je da je to proza pukoprosvjetnoga znaaja, no nipo-to umjetniki nevrijedna. Naprotiv, Roi se njima svrstao gotovo uz bok izvanrednim realistikim romantiarima suvremenicima kakvi su bili don Marko Vei i pop Fran Biniki. vrstom kompozi-cijom, jedrim jezikom, dinaminim fabuliranjem, iako sintaksom takoer oslonjen o enou (u svemu tome ne bi trebalo zaboraviti da se Roi knjievno oblikovao na antikim klasicima i na naoj tradiciji do Franje Markovia i enoe), dao je uspjele slike svakodnevnog ivota hrvatskoga seljaka u ratnim i poratnim vremenima. Na poseban nain izdvaja se njegovih pet pripovijesti sabranih u knjizi Rat-ni drhtaji. Tu se zbirku moe smatrati svojevrsnim katolikim pandanom Krleinim ratnim, odnosno antiratnim novelama Hrvatskoga boga Marsa. Ne samo po tome to su tiskane prije Krlenih, ve

  • 11

    1915. (dakle, u vrijeme rata, kada je trebalo voditi rauna i o cenzuri!) Krleine stoga nisu nikakav novum kada je rije o samoj ideji nego i po te-meljnom svjetonozorskom opredijeljenju. Umjet-nika ocjena dakako daje prednost Krlei. Ono me-utim to Roievu izvedbu ratne pripovijesti ini osobitom i drukijom jest povjerenje u kranski humanizam, nasuprot Krleinu nihilizmu. Naa-lost, na modernizmu oblikovana kritika nije Roi-evu knjievnom radu, pa tako ni pripovijestima, pridala nikakvu vanost, dok je katolika perio-dika njegove pripovijesti uglavnom prigodniki ishvalila, premda je bilo i otrijih idejnih kritika,5

    5 Zanimljivo je da je Roi, uz pozitivnu kritiku u Katolikom listu, imao podosta okapanja zbog te zbirke. Naime, nakon to ga je Mahni kritizirao zbog blagonaklonosti prema Kranjeviu, zbog Ratnih drhtaja ponovno ga je kritizirao, a tako i sveenik Grgur Galovi, kritiar u Glasniku Biskupija Bosanske i Sriemske, gdje je ocijenjena kao knjiga koja ne smije doi u ruke mladei, koja e po njoj doi u velike napasti, a i u grijeh (44/1916, 4, 32). Napao ga je i nepoznati kritiar, potpisan Non quis sed quid, u novinama Hrvatska. Roi je stoga bio u znatnim neprilikama. Petar Grgec, istaknuti voa Hrvatskoga katolikog pokreta, koji je tada sudjelovao u unutarkatolikim knjievnim raspravama, pismom posla-nim s fronte stao je u njegovu obranu, svjedoei da je Roi traio sueljavanje, o emu pie i sam Roi (usp. Iz jedne polemike, Novine, 3/1916, 35, 2-3.), odnosno da o toj zbirci sud daju biskupi Mahni, Lang i ari (usp. Ferdo Roi, Odgovor na odgovor, Novine, 3/1916, 41, 4-5), ali njegovi kritiari nisu na to pristali; usp. P. Grgec, Krvava sluba. Ratne

  • 12

    Katoliki kulturni putokazi

    no bez dubljega estetikog promiljanja. egvieva kritika poeme Ave Victor u Hrvatskoj smotri 1933. ostaje gotovo usamljen kritiki rad o njegovoj be-letristici uope.

    II.

    Ipak, obilni knjievni rad dra Ferde Roia zaslu-uje i ozbiljni prikaz i ocjenu, s pravom je ustvrdio dr. Mate Ujevi. Naime, potanji prikaziva njegova kulturnog rada morat e konstatovati da je Roi u svo-me knjievnom nastojanju i djelovanju, tako opsenu i obilatu, uvijek ostao vjeran svome programu iz mlado-sti. Njegov idealizirani realizam to je bio program ne samo knjievni nego i narodni, to je smisao pravog patri-otizma: biti uvijek osjetljiv prema narodnim potrebama, razumjeti njegove tenje i snove, radovati se njegovim radostima, boriti se protiv njegovih nevolja. To je bio program koji e kod nas zadrati trajno svoju vrijednost i aktuelnost i biti najljepi i najpotrebniji program koji moe postaviti hrvatski knjievnik.6

    Nedvojbeno, Roi je tomu dao zapaen idejni i organizacijski doprinos. Ve spomenutim tekstom Poezija na socialnom polju (1898), napisanim u vrijeme poetka polemike izmeu starih i mla-

    uspomene, 182-183. Roi je tu polemiku zakljuio tekstom Svjetlo i sjena, Novine, 3/1916, 43, 2-4.

    6 Znaenje knjievnog rada dra Ferde Roia, Obitelj, 4/1932, 12, 248.

  • 13

    dih, izraava svoj idealizirani realizam kroz nekoliko postavki: Bog je prvi pjesnik; stvorivi ovjeka, eli da i on bude sposoban za umjetni-ko odnosno pjesniko stvaranje; to stvaranje ima praktine socijalne, moralne i druge uinke. No, uoava Roi, pjesnitvo se u nae doba liilo gotovo svakog ideala, a diletantizam i paganizam ubijaju pravu poeziju i to je opi trend, koji sve vie po-gaa i hrvatsko pjesnitvo preko secesionista.7 Nakon ralambe Jelovekovih Simfonija, koje su tada u katolikoj javnosti bile osuene kao blasfe-mne, nastavlja: Na crkvi je da ga (pjesnitvo) vrati s njegova puta i po