Download pdf - 77453958-SUTJESKI-VJESNIK-BROJ-4

prosinac, 2004. Kraljeva Sutjeska online

1

BOŽIĆNI DVOBROJ

Kraljeva Sutjeska online

ELEKTROMIČKOTISKANI

VJESNIK

Kraljeva Sutjeska, PROSINAC 2004.; broj 4., godina I.; Cijena 2KM

Radujte se narodi!

Kraljeva Sutjeska online, prosinac, 2004 prosinac, 2004. Kraljeva Sutjeska online

2 3

BOŽIĆNI DVOBROJBOŽIĆNI DVOBROJ

Osnivač: FRANJEVAČKI SAMOSTAN

KRALJEVA SUTJESKA

Za izdavača: Vjeko Tomić

Glavni i odgovorni urednikDražen Filipović

Uredničko vijeće Nikolina Pavlović,

Dražen Filipović, Andrijana Pavlović

Adresa uredništva: Elektroničko-tiskani vijesnik KS

online, Kraljice Katarine br. 1;

FRANJEVAČKI SAMOSTAN,72 244 Kraljeva Sutjeska, BiH

Telefon:+387 32 779 015

Fax:+387 32 779 291

E-pošta:[email protected]

Elektoničko izdanje:www.kraljeva-sutjeska.com

Bankovni račun: UNI CREDIT ZAGREBAČKA BANKA

dd, poslovnica Kakanj. U KM 3385902200045719 za časopis.

Devizni račun, 0000-013854 BLZ 20506, Sparkasse,

fra Antun Perković, Franziskaner Platz 1, A-6330 Kufstein za “Kraljeva Sutjeska online”

Grafičko oblikovanje:Dražen Filipović

Lektura:Vjekoslava Tomić

Tisak:MEDIA, Zenica

Naklada:600 primjeraka

Odlukom županijskog ministarstva znanosti kulture i športa od 12 srpnja 2004. godine časopis je registriran u evidenciju javnih

glasila pod rednim brojem 42.Mišljenjem federalnog ministarstva za znanosti,

kulture i športa časopis je oslobođen poreza na promet kao proizvod kulturnog karaktera

članom 18. stavom 2. točka 10. zakona o porezu na promet proizvoda.

impresum

Aktualnosti- Žene i djeca izišli pred kamione- Slučaj Ratnja još ne riješen- Slijeganje terena ispred samostana- HR Vlada financira projekte u BiH

Tema broja- 2004. - jedna u nizu burnih godina- Gospodarski napredak u 2004.- Pozitivna strana 2004.- Loše vijesti iz 2004.

Razgovor- Fra Mijo Mrljić ravnatelj ambulan-te Betanija u Kraljevoj Sutjesci- Povjesni osvrt - Budućnost Betanije je neizvjesna

Ususret Božiću- Sretna Nova godina- Naš Božić

Naša baština- Svadbeni obićaji: Amanet- Životopis kraljice Katarine- Sokak, Niz Sutjesku iz davnina- Missa Quotidiana

Glas mladih- Jesam li osoba s predrasudama?- Seminar o nevladinim organizaci-jama - NVO u Kraljevoj Sutjesci

Božji blagoslov za predstojeće blagdane

Uredništvo

Čestit i blagoslovljen

Božić žele vam:


4 5

BOŽIĆNI DVOBROJBOŽIĆNI DVOBROJ Riječ urednika Aktualnosti

U četvrtak 3. prosinca oko 13 sati mještani gornjeg dijela naselja Čatići izišli su na cestu da izraze svoje nezadovoljstvo.Već duže vrijeme stanovnici “Nevjestinog sela” muku muče s cestom koja od raksršća vodi prema deponiji Termoelektrane. Ovaj put kap koja je prelila čašu je bilo rasipanje tereta iz mješalica koje su vukle beton za izgradnju vodoopskrbnog bazena na Hrasnu. Mještani uglas govore: Kamioni su prosipali beton po cesti za što nam je trebalo cijeli dan akcije da to očistimo. O opasnosti za djecu da ne govorimo. Nažalost, nije sve završilo na priči. Nakon blokade dolazi i prvi kamion s nervoznim vozačem koji vozi za neku XY sarajevsku tvrtku a koja je po svemu sudeći izršitelj radova na vodoopskrbnom bazenu. Nakon vozača dolazi i ¨delegacija¨ istog poduzeća koja priopćuje da napušta sve radove dok se ne riješi ovaj problem te na poprilično bahat način novinara ovog medija optužuje za neovlašteno fotografiranje prijeteći mu tužbom.

Poslije njih dolazi i policija

koja pravi zapisnik te se sve prebacuje na općinu koja je jedina i nadležna za cijeli slučaj. Iako je postojao alternativni put za prijevoz ovog materijala izvođač se odlučio za Čatiće nakon što mu je zabranjeno prolaz preko Obara i Hrasna.

Ova dionica puta je već uvrštena u nedozvoljeni put za teška motorna vozila još prije rata ali nažalost nije postavljen znak. Mjesna zajednica je uputila dopis nadležnim općinskim vlastima da riješe ovaj slučaj na obostrano zadovoljstvo.

Trebaju li Hrvati u BiH svoj TV kanal u sklopu Federalne televizije?

ANKETA

17%Ne, već imaju

FTV!

83%Da, naravno!

0%Nisam o tome

razmišljao

Žene i djeca izišli pred kamione

Slučaj Ratnja još otvoren

Za nevjerojatnu nepravdu koju je BH Telekom učinio Ratnju izbacujući ga iz projekta uvođenja telefona iako linija uredno prolazi kroz ovo povratničko hrvatsko selo iznad Kraljeve Sutjeske, saznali su ovih dana gledatelji FTV i TV KISS. Hoće li biti efekta?Prilog od gotovo četiri - pet minuta (ili se nama samo tako učinilo da je dugo trajalo) o problemu nepostojećih telefona u Ratnju, emitiran je sinoć, u utorak, u središnjoj večernjoj emisiji vijesti TVKISS iz Kiseljaka. Iako se nije čula druga strana (BH Telekom) koja bi objasnila svoje razloge zašto Ratanj nije u projektu uvođenja telefona, gledateljima su ponuđene činjenice koje nije moguće osporiti nikakvim logičnim argumentima. To su istakli već sami ogorčeni mještani u svojim izjavama jednostavno zaključivši što i svatko tko za takvo što čuje: ili je na djelu totalni i slučajni diletantizam i neprofesionalizam ljudi u Telekomu koji se tim projektiranjem bave ili je na djelu diskrimimacija Ratnja, zato što je povratničko i hrvatsko mjesto. Ne zna se št je gore. Naime, spojiti Nažbilj i Lipnicu s centralom u Sutjesci a zaobići Ratanj kroz koji vodovi prolaze isto je što i povezivati telefonima tri ćevabdžinice u nizu na Baščaršiji pa onoj srednjoj reći kako nije u projektu sada nego za tri godine kad se budu razvozile žice s deset kilometara udaljene Ilidže.

Naša je redakcija početkom studenog mjeseca bila gost emisije Mali i mladi radio postaje Kiseljak.Na poziv voditeljice programa za mlade naše je uredništvo gostovalo u programu radio postaje Kiseljak. Tema je bila upravo ovaj medij. Odakle ideja za pokretanje lista i portala? Kako se financira, tko je sve aktivno uključen i što se planiraSlušateljima smo nastojali približiti naš rodni kraj, te ukazati na probleme ali i pozitivnosti koje mladi susreću u našem kraju. Uredništvo je istaklo gdje su sve mladi uključeni, te kako se još mogu afirmirati.Suradnja koja je tek počela nastavit će se tako što će uskoro slušatelji radio Kiseljaka (koji se čuje i kod nas) moći slušati najnovije informacije iz sutješko-kakanjskog kraja. Ovo svjedoči da je ovaj medij na pravome putu.

Suradnjom do boljeg medija

Riječurednika


6 7


Zadnjih je desetak dana zamjećeno za sada blago slijeganje terena na rubnom dijelu parkirališta ispod crkve u Kraljevoj SutjesciDo slijeganja tla je došlo usljed djelovanja podzemnih i oborinskih voda čiji su odvodi vjerojatno zatvoreni kod nasipanja parkirališta osamdesetih godina prošlog stoljeća. Na teren je odmah po dojavi izišla općinska urbanističko - građevinska inspekcija konstatiravši da su razmjeri klizanja tla 50m po dužini, pet do šest metara u širinu te pet do deset cm u dubinu. Inspekcija je preporučila hitno čišćenje odvodnih cijevi te geotehnička sondiranja tla kako bi se potom moglo pristupiti preventivnom saniranju terena. Iako ovim slijeganjem terena nije ugrožena statika ni crkve ni samostana pa nema mjesta panici, problem se ne treba ni potcjenjivati. O njemu su već upoznata mjerodavna općinska, kantonalna i federalna tijela kao i Komisija/Povjerenstvo za nacionalne spomenike. Narednih dana poduzet će se sve nužne mjere kako bi se

slijeganje usporilo i u konačnici stvorili uvjeti za njegovo posvemašnje zaustavljanje.

Vjerojatno iz istog razloga, već godinama se javljaju i pukotine u zidovima i stropu crkve zbog čega su uskoro trebala započeti i sondiranja u temeljima crkve. Cijelina crkve i samostana sv. Ive Krsitelja sa muzejom i pripadajućim pokretninama proglašeni su početkom godine nacionalnim spomenikom BiH pa je razumljiv interes javnosti za ovaj slučaj.

Nastavak slučaja

Nakon što su počela iskopavanja- početkom prosinca ustanovljene su nove pukotine tako da je cijeli prostor ispred samostana postao veliko radilište. Fratri kažu: Što se dublje kopa to je više novi problema. Novi ispitivanja su u tijeku jer prema riječima vikara fra Andreja Matoca jedan dio tla ispod balkona crkve je potpuno odnijela voda te ga je potrebno učvrstiti.

Slijeganje terena na parkingu ispred crkve

Ministar obrazovanja Z a p a d n o h e r c e g o v a č k e županije prof. Jozo Marić nedavno je posjetio samostan u Kraljevoj Sutjesci, te izrazio spremnost svog ministarstva za pružanje potpore očuvanju kulturnog i nacionalnog identiteta Hrvata našeg kraja.Ministar Marić je razgledavši kulturno - povijesnu riznicu

u samostanu, u razgovoru s gvardijanom i vikarom samostana naglasio potrebu očuvanja identiteta, kulture i tradicije Hrvata ovog kraja. Također je u cilju promoviranja kulturne baštine i učvršćivanja višestoljetnih veza samostana s Hercegovinom razgovarano i o mogućnostima kulturne suradnje zapadnohercegovačke županije i ovog kraja.

Ministar Marić posjetio naše Stolno mjesto

S zimom su počeli novi - stari problemi vezani uz opskrbu osnovnim energentima.To je za čatićane značilo više stvari: ili nema grijanja ili vode ili struja je lošeg napona. U tome posebno prednjači gornji dio sela koji je dobro osjetio takve probleme na svojoj koži.Pa krenimo redom:Mještani dijela Čatića koji se popularno zove “Nevjestino selo” već danima muku muče s nedovoljnim naponom struje u svojim domovima. Umjesto predviđenih 220 Volti napon spada čak na samo 90 Volti što prouzročuje dakako brojne praktične probleme u opskrbi električnom energijom, u zagrijavanju domova I u radu kućanskih aparata.Mještani koji su nam javili za ovaj slučaj žale se na neažurnost lokalnog elektrodistribucijskog poduzeća koje po njihovom mišljenju, problemu ne pristupa s dovoljno ozbiljnosti te ni poslije svakodnevnih upornih pozivanja iz Čatića da se kvar u opskrbi električne energije otkloni, još uvijek nije uspostavilo redovito napajanje svih potrošača strujom dovoljne jakosti. Kad će to biti, mještani kojih se to tiče, barem za sada, ne znaju.Za neupućene koji ne znaju - “Termoelektrana Kakanj” nalazi se već čitavih pola stoljeća, ni manje ni više, nego baš u - pogađate - Čatićima! U najmanju je ruku paradoksalno

da baš ti ljudi koji gledaju i slušaju kako se struja proizvodi kubure s tom istom strujom.To je bilo krajem studenog a nova vijest već dolazi sredinom prosinca.Zbog neažurnosti i stalnih kvarova na postrojenju grijanja mještani dijela Čatića- Rudarske ulice poptisali su peticiji kojom od nadležnih u J. P. Grijanje traže ozbiljni pristup njihovim problemima te su im ponudili konkretna riješenja.Zbog starih dotrajalih cijevi grijanje koje je nekada bila povlastica danas je Čatićima postala rak rana koja se sve više širi a nitko neće da je zacijelii.Dopis s potpisima i konkretnim riješenjem ovog problema upučen je uredu načelnika, J. P. Grijanje i drugim institucijama koje su vezane uz ovaj energent.Konkretnih pomaka u prvom slučaju nije bilo. Glavni razlog se zna a to je loša energetska mreža koja nije riješena. Tako nestankom grijanja ne gubite samo toplinu nego i struju.Krajnja nebriga ovih poduzeća svjedoći o ne profesionalnom radu u najmanju ruku. Postavlaj se pitanje: Kome to nije u interesu riješavanje osnovnih uvijeta življenja te je li ovo drugi slučaj Ratnja čime se želi potvrditi da lokalnu zajednicu nije briga za pojedince u njoj te jesmo li svi isti pred zakonom?

Oprostom do mira

Prema policijskim izvorima krajem listopada mjeseca na župnoj crkvi u Kaknju kredom su ispisani grafiti uvredljivog sadržaja.O ovoj temi nismo pisali zbog toga što smo htjeli doznati što će se na kraju dogoditi. Uvredljivi grafiti u kojima se na neukusan način govori o kršćanskim svetinjama su uklonjeni nakon policijskog uvida. Tko je napisao grafite i zašto? To je nepoznanica javnosti i vjerojatno se neće ni doznati. Nažalost, ovakvi događaji štete poboljšanju međuvjerskih i međunacionalnih odnosa u našoj općini. Zadaća nam je da izgrađujemo dijalog i međusobno povjerenje. Gradimo mir, toleranciju i međusobno uvažavanje. Naše međusobne razlike nisu hendikep, nego veliko bogatstvo. Samo to treba prepoznati...

Hrvatska vlada financira projekte u

BiH

Na internet stranicama Vlade Republike Hrvatske početkom prosinca mogli ste pronaći popis organizacija i institucija kojima RH namjenjuje financijsku pomoć za određene projekte. U tu skupina spada i foaje našeg samostana za kojeg je donirano pedeset tisuća eura. Također u projekte pomoći ulazi srednjovjekovni grad Bobovac s manjom sumom novca namjenjena obnovi ovog zdanja.

Kronika servisnih problema


8 9


Novo izdanje duhovne glazbe kod

nas

Župni zbor “Sveta Cecilija” u Kaknju izdao je ovih dana svoj prvi CD duhovnih skladbi pod nazivom Slavimo Gospodina. Taj veliki korak za zbor su pripomogli kakanjski župnik vlč. Josip Grubišić te voditeljica zbora i orguljašica s. Silvija Nikolić. Novi CD možete nabaviti u Župnom uredu u Kaknju (M. Skopljaka 2, 72240 Kakanj ili

na telefon: 00387 32 556 500. Također možete CD- e nabaviti i u župnom uredu Kraljeva Sutjeska. Zbor je do sada imao dva gostovanja: u župi Krista Kralja - Čitluk te tjedan dana kasnije u sutješkoj župnoj crkvi.

Koji je naš dan državnosti?

Dana 25. studenog, u BiH je državni praznik - Dan državnosti BiH. To je dan kad je u Mrkonjić-gradu 1943. održano Zasjedanje ZAVNOBiH čime su postavljeni temelji suvremene BiH

Danas je u dvorani Doma kulture u Kaknju priređena prigodna akademija povodom dana državnosti a i ulice su primjetno ukrašene zastavicama. U špici dana slijedilo je i izneđenje - dar građanima - pranje ulice kako bi ovaj grad bio ljepši za praznik. Četvrtak je neradni dan kod nas pa tako nemojte nigdje ići, jer ćete teško stići bez automobila. Kod nas sva tri konstitutivna naroda slave svoje državne ( konstitutivne) praznike. A jedini koji se tome vesele su učenici koji ne idu u školu u te dane i radnici koji pokušavaju da se odmore od posla, ali rade druge poslove oko kuće i kući. Naravno, učenici to sve nadoknade subotom, ali đaci ko đaci - vole usred tjedna jedan dan odmora jer tako izbjegnu kontrolac i pokoji test... Jedan dan manje u radnom tjednu... i nije tako loše...

IZABRANI VIJEČNICI U OPĆINSKOM VIJEČU GRADA

KAKNJA

IZ POLITIČKE

STRANKEPOPIS VIJEČNIKA

SOCIJALDEMOKRATSKA

PARTIJA BIH – SDP

Senka Imamović-BalordaIrfan MešićEjub Spahić

Tomislav ĐondrašIsmet ŠljivoIvan Čabrić

Eldin Mijoć-ŠeldaEnisa Begić

Jasna Obralija

STRANKA PENZIONERA/

UMIROVLJENIKA BIH – SPU BIH

Ađul Salihbegović

STRANKA DEMOKRATSKE

AKCIJE

Mirha KulovićMirnes Bašić

Hasan ImamovićElvedin Zvizdić

Ramiz HasićDženan Kubat

Ahmet SelimovićKemal Šišić

Rizah HaračićKasim Kadić

Nijaz Đokić - zamjenik predsjednika Općinskog vijećaMahir Neimarlija

Sumedin AhmetovićSenad Jašarspahić

HRVATSKA DEMOKRATSKA

ZAJEDNICA

Stjepan TomićIvica Petrović - predsjednik Općinskog

vijeća

STRANKA ZA BOSNU I HERCEGOVINU

– SBIH

Sejad ZaimovićRahman Dželo

Amel GačićRifet Merdić

Popis preuzet s Press stranice općine Kakanjwww.kakanj.com.ba

Početkom prosinca napokon je dovršeno asfaltiranje igrališta ispred doma na Aljinićima pa se sada već može govoriti kako malo pomalo niče pravi sportski centar u ovom našem slavnom selu.Naime, zalaganjem lokalnog HDZ te predsjednika Federacije BiH g. Nike Lozančića kao i brojnih poslovnih partnera, ovih je dana završeno polaganje asfalta na prostoru ispred doma na Aljinićima. Kako smo saznali, kad se u narednom periodu iscrtaju sve linije i dovrše svi poslovi, na igralištu će se moći igrati mali nogomet, odbojka, rukomet i košarka, a uredit će se i boćalište. Investicija je to teška blizu 60.000KM i potvrđuje da namjere o igralištu na Aljinićima nisu bile samo predizborno obećanje HDZ-a nego istinska želja da se našim mladima omogući zdravo druženje uz sport te korisno provođenje vremena na otvorenom. Svečano otvorenje se još nije dogodilo, ali su zato postavljeni crno bijeli golovi za mali nogomet i prve dječje utakmice su se već dogodile. Ono što je bio dugogodišnji san tolikih mladih na Aljinićima napokon se polako ostvaruje. Neće li to opet doći vrijeme čuvenih nekadašnjih turnira?

Nova duhovna zvanja

Na duhovnim vježbama u samostanu u Kraljevoj Sutjesci krajem studenog mjeseca petorica studenata završne godine Franjevačke teologije iz Sarajeva kojima je u nedjelju 28. studenog, kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski, u Sarajevu podjelio red đakonataCrkveni propisi nalažu da mladići koji su primili svete redove jedan tjedan prije ređenja obavezno provedu u molitvi i razmatranju. Ove kao i prošle godine odgojitelji s Franjevačke teologije u Sarajevu odlučili su da njihovi pitomci te tako važne dane prije primanja reda đakonata ponovno provedu u samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Red đakonata primili su: fra Zvonko Benković iz Tolise, fra Antun Ivešić iz Novog Šehera, fra Damir Pavić iz Vijake, fra Dario Udovičić iz Zenice te nedugo poslije njih i fra Marko Hrgota iz Sarajeva. To znači da će naša mjesna Crkva na ljeto biti (ako Bogda) bogatija za pet svećenika franjevačke provincije Bosne Srebrene. Sve ih preporučujemo u molitve vjernika.

Dovršeno igralište


10 11

BOŽIĆNI DVOBROJBOŽIĆNI DVOBROJ Tema broja

U lokalnim ljetopisima 2004. može ostati upamćena

kao godina kada smo se nadali novim i većim valovima

povratka naših prognanih i izbjeglih, sad već možemo govoriti – na žalost, bivših župljana. Bila je ova godina

11. poslije katastrofalne 1993. I u njoj smo vidali deset godina stare rane osjećajući jednako tragične posljedice

naprasitog izgona tisuća naših sunarodnjaka na općini Kakanj

13. lipnja 1993. Godina je to u kojoj se od svega povratka

prognanih i izbjeglih ostvarivalo gotovo pa ništa u odnosu na ono koliko je moglo i koliko

smo svi mi ovdje priželjkivali. No, opredjeljenja za povratkom prognanih i izbjeglih ostaju kao vrata dobrodošlice odškrinuta

svima našim po bijelom svijetu koji u ovoj ili sljedećoj

generaciji, tko zna, nađu motiva za ponovnim životom u starom

kraju. Slično su brojne nade padale u vodu kad je riječ o

nekom gospodarskom zamahu, porastu broja zaposlenih, jačanju političkog značaja Hrvata na općini Kakanj,

popravljanju kvalitete života općenito da nabrojimo samo

neke. No, to je bila samo gruba skica koja može poslužiti kao okvir za naše življenje ovdje u godini na izmaku. Pobrojimo sada neke dobre i neke loše događaje u 2004. na našem kraju pa ćete, vjerujem se složiti s nama, da je i ova

godina bila ništa manje burna nego i prethodne, puna životne

dinamike.

Krenimo najprije s raznoraznim materijalnim p o s t i g n u ć i m a : *Novo asfaltiranje glavne prometnice Čatići – Kraljeva Sutjeska. Dugo je najavljivano a započeto pod jesen. Do sredine prosinca novi sloj asfalta stigao je ured do Podbjelaviće. Dionica od raskršća za Ričicu do škole u Podbjelavićima asfaltirana je još ljetos a na tom dijelu uređen je i nogostup za pješake. Od Čatića pa sve do Aljinića postavljena je prometna signalizacija kojom je brzina prometa ograničena na 40km/h. Još ranije postavljeno je nekoliko putnih smjerokaza duž ovog pravca. S nekoliko novih lijepih trgovina otvorenih u blizini škole u Podbjelavićima ovaj dio naše župe izgleda ipak bolje nego prije. * Uređenje groblja u Bjelavićima. Za mještane Bjelavića bio je to velik poduhvat jer su uz vlastiti trošak te dragovoljnim radom postavili novu metalnu ogradu oko groblja. Prethodno je trebalo puno iskrčiti, postaviti desetine i desetine betonskih direka. Ujedinjeni istim ciljem, Bjelavke i Bjelavćani su se potvrdili kao složan narod. * Popravljanje Plavog mosta u Miljačićima, podizanje kapele na groblju u Trnovcima * Igralište na Aljinićima. Početkom prosinca asfaltiran je prostor ispred doma na Aljinićima, iscrtane su linije a postavljaju se golovi i koševi. Predviđeno je da na ovom mjestu bude svojevrsni sportski

centar na kojemu će se moći igrati momčadski sportovi s loptom te usto kao u Čatićima – boćanje. Za Aljiniće koji su o ravom igralištu mogli stoljećima samo sanjati, ovo je pravi povijesni događaj. * Obnavljanje kapele na Seocu. Slično kao u Bjelavićima, na Seocu su u prvoj polovici godine, sami mještani pristupili temeljitijem uređenju kapele sv. Franje. Postavljene su postaje križnog puta, iz Italije je dobavljeno nešto novog misnog ruha a razgrnut je za potrebe parkiranje prostor pred kapelom. *Djelomično uređenje Hrvatskog doma u Sutjesci. Iako se jer se radilo uoči lokalnih izbora moglo iščitati i kao predizborni marketing, untarnjost i vanjština doma su bitno obnovljeni ličilačkim radovima makar ona svjetlo plava boja na ulazu odudara od kamenih temelja i trebalo bi je čim prije prebojati. * Gradnja foajea, posebnog ulaza u muzej samostana. Na našoj župi to je ovog trenutka zacijelo i najkrupnija investicija. Sa strane brda fratri dograđuje novu zgradu koja će biti sastavni dio muzeja i biblioteke, nuditi nove muzejske sadržaje i koja će moći primati brojne posjetitelje koji napose u ljetnim mjesecima naprosto opsjedaju samostan. U u ovoj godini zgrada je podignuta od temelja do krova a dosadašnje radove platili su ponajviše Vlada Republike Hrvatske potom Federacija BiH, Županija i općina Kakanj.

2004. - Jedna u nizu burnih

godina

U zadnje vrijeme postavljena su vrata i prozori tako da objekt može čekati nastavak radova na proljeće. Neposredno pred zaključenje broja saznali smo da je Vlada Republika Hrvatske na svojoj sjednici 9. prosinca iz paketa pomoći Hrvatima u BiH za daljnje radove dodijelila samostanu još 50 tisuća eura.

* Kapela sv. Ante u Ratnju. U 2004. ova nova kapela na mjestu stare u ratu srušene, napokon je i dovršena pa je prva misa u njoj služena već za Svi svete. Blagoslov kapele predviđa se za sv. Antu 2005 kada će zasigurno Ratanj vidjeti feštu kakvu nije vidio od 1993. Novu je kapelu vrlo lijepo projektirao arhitekt Pavle Mašić a radove su financirali sami Ratanjčani, premda ostaje još nekoliko tisuća eura koje će trebati sabrati da se vrate svi dugovi. Od lijepih događaja u 2004. vrijedi izdvojiti : * Ivandan – kao i uvijek redovito svečana i dostojanstvena proslava zaštitnika našeg samostana i župe uz prisustvo više tisuća vjernika, posjetitelja i gostiju kada se s nostalgijom prisjećamo nekadašnjih Ivandana. * Pod okriljem samostana pokrenut je na sam Ivandan list Hrvata sutješkog kraja «Kraljeva Sutjeska». On je inače tiskana verzija web portala www.kraljeva-sutjeska.com koji se uređuje iz samostana a piše o nama i našim

događanjima. Web portal u prosjeku dnevno posjećuje 260 različitih posjetitelja a mjesečno taj broj naraste na oko dvije i pol tisuće različitih posjetitelja koji stranice posjete

više od šest tisuća puta. Ponajviše ga se posjećuje u Sjedinjenim državama, BiH, Hrvatskoj, Švedskoj, Švicarskoj, Njemačkoj i Australiji. Tiskano izdanje se pojavilo dosada četiri puta, prvi put za Ivandan. Svih dosada nekoliko stotina tiskanih primjeraka po broju rasprodalo se gotovo istog dana kada se pojavilo pa će božićni broj biti tiskan u tisuću primjeraka. List kao i portal uređuje Dražen Filipović, vjeroučitelj iz Čatića a surađuju sve domaći ljudi plus naši franjevci uz napomenu da se list, uredno registriran kod županijskih vlasti, financira isključivo od prodaje i oglašavanja. Nadamo se da će se i web posjetitelji uključiti u sponzoriranje rada portala. * Srebrena misa fra Marijana Petričevića. U nedjelju 23. kolovoza 25. godina od svoje mlade mise u Kraljevoj je Sutjesci je svečano obilježio naš u narodu omiljeni svećenik fra Marijan zvani Brada. Fra Marijan je bio vikarom samostana i desna ruka gvardijanu fra Ruđeru Radošu u osamdesetim godinama prošlog stoljeća kada se samostan temeljito obnavljao. Poslije rata je preuzeo službu voditelja HKM u Moersu u Njemačkoj odkuda na razne načine ostaje blizak našem samostanu i našim ljudima. *25. listopada – Dani kraljice Katarine u Kraljevoj Sutjesci koji postaju lijepa pučko vjerska manifestacija u našem kraju. I ove je godine održana oko i srcu ugodna smotra folklora na Pijesku a slavljene su i dvije jako posjećene mise u čast kraljice Katarine : jedna na Bobovcu s kardinalom i druga u crkvi u Sutjesci u nazočnosti franjevačkih trećoredaca iz provincije Bosne Srebrene

koji su održali i svoju izbornu skupštinu u samostanu. Promatrači su rekli da je svijeta u Sutjesci za kraljicu Katarinu bilo više nego na Ivandan. Nazočna bila i visoka delegacija hrvatske vlade. * U Narodnom pozorištu u Sarajevu 23. studenog predstavljena je knjiga o narodnim običajima, pjesmama i plesovima Hrvata Kraljeve Sutjeske autora Hajrudina Hodžića. Na predstavljanju knjige svatovskim se običajima našeg kraja na vrlo uvjerljiv i od publike odlično prihvaćen način, predstavila Hrvatska folklorna skupina Bobovac iz Čatića. U mjesecu studenom s istom točkom, ova je skupina entuzijasta koju predvodi gđa Ana Mijatović Dojčinov zapaženo nastupila na FTV u emisiji narodne muzike Folk shaw.

Ivandan 2004.

Dani kraljice Katarine.


12 13


* Na konstituirajućoj sjednici Općinskog vijeća Kakanj poslije lokalnih izbora, za predsjednika OV je izabran jedan od dva vijećnika HDZ-a g. Ivica Petrović. Time je g. Petrović postao jedini Hrvat na nekom od vodećih položaju u Kaknju premda služba pretpostavlja volonterski angažman, ne i radni odnos. G. Petroviću tek preostaje da se pokuša izboriti za povratak na staro radno mjesto, gle čuda, upravo u općinsku administraciju. Ostala tri Hrvata u općinskom vijeću jesu Ivan Čabrić (SDP), Tomo Đondraš (SDP) i Stjepan Tomić (HDZ). * Dovršeno kompjutorsko katalogiziranje fundusa biblioteke Franjevačkog samostana. Opsežan višemjesečni posao unošenja u

kompjutor podataka o knjigama svrstao biblioteku našeg samostana u red suvremenih biblioteka s mogućnošću jednostavnog povezivanja u svjetskoj mreži biblioteka. * Dovršeno unošenje u kompjutor matičnih knjiga krštenih od 1900. do 2004. Višestruke su prednosti digitalne obrade ovih knjiga. Uz praktično administrativno korištenje ovih podataka za potrebe vjernika i svećenika, svakako je važno i to što su sve knjige prenešene na CD i pohranjene u arhiv za budućnost. Plan je da se na isti način kompjutorski obrade i ostale knjige te aktualna statistika naše župe. * Seminar o nevladinim organizacijama. Od 3. do 4. prosinca u samostanu je za 25 mladih s našeg kraja održan je seminar (workshop) o nevladinim organizacijama (NVO). Mladi su na njemu od kvalitetnih predavača mogli naučiti kako se rade I pokreću projekti u okviru nevladinih organizacija. * Nikolinjska zabava na sv. Nikolu 6. prosinca. Održana je u domu u Kraljevoj Sutjesci. Zabavu za 250 najmlađih naše župe priredili su vjeroučenici do osmog razreda dok su paketiće osigurali brojni prijatelji i dobročinitelji iz naše župe i župe Kiseljak : predsjednik Federacije BiH te više naših domaćih vjernika potom trgovine Stripi i Bego iz Čatića, trgovina Sandra s Aljinića, trgovine Trstionica i Brkin dućan iz Sutjeske te trgovine Perić, Marković i Grubešić iz Kiseljaka. * Veća gostovanja u našoj župi. Dolaske organiziranih skupina gostiju, hodočasnika, ekskurzija I turista iz zemlje I inozemstva radi razgledanja

crkve, samostana, muzeja I biblioteke ovdje zbog ograničenja prostorom nemamo namjere nabrajati. Navedimo samo one koji su ciljano tijekom godine došli da bi sudjelovali na našim nedjeljnim pučkim misama: zbor župe Krista Kralja iz Čitluka, zbor župe Uznesenja BDM sa Širokog Brijega, zbor župe sv. Petra I Pavla iz Kaknja te veća skupina studenata KBF iz Zagreba.

Od događaja s lošim predznakom treba izdvojiti tri: * Loš odaziv Hrvata na lokalne izbore u našoj općini održane 5. listopada. Na izbore nas je izašlo manje od polovice, a izgleda da se većina nije ni prijavila da bi glasovala. Birači nikako da shvate da je nebiranje i nezanimanje za to tko upravlja općinom pilanje ionako tanke grane na kojoj sjedimo. * Gašenje škole u Kraljevoj Sutjesci za učenike od petog do osmog razreda. Nisu pomogle ni peticija roditelja ni građana ni brojna natezanja sa zeničkim vlastima. Gospoda iz kantona su ostala neumoljiva. Školi Agustina Bessa Luis je odzvonilo zbog navodnog kresanja troškova pa je postalo preskupo držati školu za 79 djece koliko ih je škola imala do 2004. Prethodnih godina međutim djeca iz sela koja su prije gravitirala školi u Sutjesci preusmjerena su u Podbjelaviće. Škola je potom postala područna da bi na koncu zavrtanjem ruke roditeljima, prijetnjama sudovima, preostalu djecu se prisililo na vozarenje u pet kilometara daleke Podbjelaviće.

* Negativan prirodni prirast naših župljana. I u 2004. više nas je umrlo nego se rodilo.

Ekološka bomba u Aljinićima.


14 15

BOŽIĆNI DVOBROJBOŽIĆNI DVOBROJ Ususret Božiću

Pripremila:Iva Tomić

U iščekivanju smo još jednog našeg Božića i pomalo u kraj dolazi božićni ugođaj. To poznato božićno raspoloženje se javlja kod ljudi: roditelji koji odbrojavaju dane kada će im doći njihova djeca pa da opet zajedno kao nekada mogu slaviti rođenje Isusovo. Svi se raduju na neki svoj način. Uljepšavaju se dvorišta, kuće, prozori i sve što može da posluži u te svrhe. Domaćice polako već razmišljaju koje kolače da naprave, ta skoro je vrijeme da se krene i sa pospremanjem kuće i sve to u ime Božića.

Iako, po nekom “Zapadu“ neki bi rekli da čak i kasnimo malo sa kićenjem, pripremama naravno i božićnom kupovinom, ali izgleda naša je sreća (u nesreći) što nismo u tom “Zapadu”. Inače mislim da ne bismo mi to mogli ni podnijeti. Nije to u nekom našem stilu, sve to blještavilo, sav taj sjaj pomalo čini to da Božić gubi svoj pravi smisao i mislim da sve to treba da bude skromno, jednostavno a baš to i znači da bude lijepo. Ljudi se često previše trude da sve bude savršeno a na kraju ne znaju gdje su počeli a gdje završili. U studenom je ipak rano za kićenje grada, uljepšavanje izloga u “božićnom duhu” i sličnih stvari, naravno to su

stvari “potrošačkog svijeta” a važno je naravno dobro prodati. Pa zašto onda ne iskoristiti i Božić u te svrhe?! Ali isto tako, ne znači da je ispravno to što se u našem Kaknju ni u prosincu ne nazire Božić, niti ijednom sijalicom u boji, niti ijednom malom zvjezdicom niti ijednim malim borićem…

Tamo negdje (na Zapadu)... čini se kao da ljudi jedva čekaju razlog da budu rastrošni, da pokažu koliko oni imaju i koliko su spremni da potroše. Mi u tu skupinu ne spadamo naravno jer teško da kod nas itko može da bude pretjerano rastrošan iz svima poznatih razloga. Ali, uistinu, da li se ljudi ikada zapitaju: Zašto ustvari sve ovo i zbog čega se ja radujem tom Božiću? Je li zato što ću sebi kupiti par novih stvari za obući, možda zato jer baš tada netko dolazi koga želim vidjeti,

zato što ću izlaziti i veseliti se te neće mi biti dosadno kao obično. Ili tko zna još iz kojih, sasvim pogrešnih razloga, a mislim da ih ima kod svih nas barem po jedan.A pravi smisao Božića možda bi trebali vidjeti u tome što ćemo darivati nekoga, sjetiti se napuštenog, usamljenog, pomoći u nevolji, reći nekome lijepu riječ, nasmiješiti se, dijeliti radost sa drugima ili jednostavno voljeti. Ali naravno, sve to nije iskreno i nije od srca ako sve to činimo samo tada, za Božić, i nikada više… a sami smatramo da smo dobre osobe, i da smo svi toga svjesni.Svatko bi trebao pronaći u sebi svoj Božić i svu njegovu radost onako kako on smatra da je u redu, barem radi sebe samih, barem zato što samo mi znamo što je u našem srcu i zbog čega jest ili nije naše srce mirno za Božić.

NašBožićNe znam na što vas podsjeća

ovaj naslov. Što se mene tiče to je uvijek sjećanje na Božićne i Novogodišnje blagdane, pune stolove jela, kolače, obiteljska okupljanja, čestitke.Božićni blagdani su bili rezervirani za najužu obitelj, a Nova godina se obično dočekivala u krugu vršnjaka, prijatelja uz pjesmu i veselje. Dvojbe su mogle biti samo oko toga gdje je dočekati- negdje u kući ili na nekom javnom mjestu.Malo tko od nas je mogao i pomisliti da može biti i drugačije. A onda su došle devedesete godine prošlog stoljeća i ratovi na ovim našim prostorima sve su promijenili.Božić 1993. smo dočekali u potpunoj blokadi, odsječeni od svijeta, u brigama i tjeskobi za nas ovdje, a u mislima s tisućama naših rasuti po izbjeglištvu. Sjećam se kako je naš tadašnji gvardijan, na misi zadnje nedjelje pred Božić, govorio o postu na Badnji dan.Dobro je poznavao našu situaciju ovdje i znao je koliko je ljudi uistinu gladno, bez kruha, zato je i rekao da je svjestan da se većini ni božićni objed neće razlikovati od onog posnog na Badnjak. Sjećam se njegovih riječi da ova muka mora proći a mi vjerojatno nećemo nikad znati kome je bilo teže, onima koji su otišli ili nama koji smo ostali. Te godine smo blagoslov kuća imali na Silvestrovo i nikome to nije smetalo jer se nitko nikuda nije ni spremao, niti se moglo kamo otići.

Dan prije su nam javili da će zaposlenima dijeliti nekakvu humanitarnu pomoć u Kaknju.Po odlasku svećenika nas nekoliko žena se pješice snježnom i zaleđenom cestom uputilo u Kakanj.Pred nekadašnjom najvećom kakanjskom samoposlugom već je bio poduži red, naime tu se dijelila pomoć. Već prilično promrzle stale smo u red i čekale da bismo dobile malo ulja, brašna, riže.Sa mnom je Valentina- profesor engleskog jezika u kakanjskoj gimnaziji. Svaki dan pješice odlazi na posao u Kakanj, naravno bez plaće kao i ostali. Kod kuće su joj muž i dva sina. Ona je Ruskinja s Krima. Ovdje ju je dovela ljubav prema mom bratu i tu je i ostala. Tu je i Finka. Muž joj je pred sam rat otišao u Ameriku i više se nije mogao vratiti u ratom zahvaćenu Bosnu.I ona ima dva sina kod kuće. Strpljivo čekamo i šutimo. Molimo Boga da dođemo na red kako bismo se prije mraka vratile kući. A rano se smrkava. Netko se pokušava i našaliti:» Ej narode, nekad smo uoči Nove godine čekali u redovima u mesnicama i frizerskim salonima, a sad smo u redu za malo riže.»Poslije dužeg čekanja i cupkanja na hladnoći, uspjele smo dobiti to malo namirnica i vraćamo se kući. Vozila ne polaze (nema goriva). Srećemo samo rijetke prolaznike.Valentina sa zebnjom govori kako bi nam tko mogao i oteti ovo malo hrane, a mi je

hrabrimo da se ne plaši jer nije sama. Kući smo se vratile prije mraka. Struje nema, a i da ima nema se što gledati na TV-u. Iz daljine, tamo negdje iz pravca Viteza čuje se potmuli tutanj topova.

Sutra je Nova 1994. godina. Hoće li ona donijeti toliko očekivani prestanak rata?Rat je davno završen. Mnogi ponovo dočekuju Nove godine. Cijeli svijet je čekao i tu jubilarnu pri ulasku u novi milenij. Ja u toj noći nastojim zaspati prije ponoći. Možda zbog godina, a možda i stoga što je većina mojih najdražih, kojima bih rado uputila najljepše želje, tako daleko da im i Nova godina stiže šest ili osam sati poslije naše. Pa sretna vam Nova godina s nadom da je više nitko ne dočeka u rovu ili u redu za malo riže.

Vjekoslava Tomić

Sretna Nova godina


16 17


Razgovarao: Dražen FilipovićFotografija: KS online

Recite nam odakle je proizišla ideja o otvaranju ambulante u Kraljevoj Sutjesci?

Projekt Betanija koja u prijevodu znači kuća siromaha koja se u prvom vidu bavi pružanjem medicinske pomoći je zasnovana na kršćanskim načelima pomaganja bližnjemu. Osnovno načelo kršćana je učini drugima ono što želiš da oni tebi učine. Tako je po primjeru svetog Ante u Bosni kroz više stoljeća poznata praksa da dobri ljudi preko Kruha Svetog Ante novčano ili na bilo koji drugi način pomažu potrebnima. To se posebno pokazalo u proteklom ratu kada je u mnogim franjevačkim župama bila pokrenuta barem jedna takva karitativna djelatnost.

Kada ambulanta otpočinje s radom te tko je pomaže jer je poznato da svoje usluge daje besplatno?U Kraljevoj Sutjesci je nakon

Drugog svjetskog rata simbolično, jedno kraće vrijeme djelovala ambulanta. Ista potreba se javila i po završetku nedavnih sukoba a razlog više je i to što je uz humanitarnu pomoć u hrani dolazila i pomoć u lijekovima. Zahvaljujući našoj farmaceutkinji Vesni Šain – Pavlić većina lijekova je podijeljena narodu iz pošiljki pomoći koje su stizale u samostan.Prva velika pomoć u lijekovima i opremi dolazi u srpnju 1995. od društva Pflaster helfen heilen iz Laupheina u Njemačkoj. Nekoliko mladih ljudi iz tog društva stupilo je u vezu s fra Augustinom Dragunom koji je radio kao duhovnik u obližnjoj bolnici, a on ih je uputio u Kraljevu Sutjesku. Tadašnji gvardijan fra Stjepan Duvnjak je prihvatio teške obveze da osnuje ambulantu u Kraljevoj Sutjesci jer su tada bili povoljni uvjeti. Poslije je potpisan ugovor o iznajmljivanju nekadašnjeg motela Bobovac koji je bio u devastiranom stanju. Morali smo uložiti mnogo novca koje je većim dijelom dobiven od

humanitarnih organizacija iz Švedske, Bergama u Italiji te od naših ljudi u Njemačkoj. Nakon mukotrpnih popravaka i nabavka opreme ambulanta je zvanično krenula s radom 20. srpnja 1996. godine, a u 16 sati primljen je i prvi pacijent kod zubara + Dr. Ivice Prkića i pomoćnice s Mire Lapeine. Istog dana počela je raditi i apotekarka Vesna Šain - Pavlić.U ambulanti će još raditi Dr. Miroslav Spasojević i medicinska sestra Lidija Pezer.Veliku pomoć u financiranju ambulante Betanija u Kraljevoj Sutjesci je dala organizacija FMO - Franziskaner fur Mitel und Osteuropa koji su financirali rad ambulante punih pet godina.

Što je sve sačinjavala ambulanta tj. koji su odjeli bili u radu ambulante?

Ambulanta od samog početka pruža apotekarske usluge kao i usluge zubne ordinacije. Također je doktor opće službe bio na raspolaganje pacijentima od samih početaka. Poslije je osposobljen i mali laboratorij za osnovna ispitivanja i nalaze. Također je radio i očni odjel ambulante neko vrijeme. Ono što je važno za starije pacijente je kućno liječenje. Naime naši su djelatnici išli po selima jednom ili više puta mjesečno i na licu mjesta pružali svoje usluge. Osim ovih stalnih aktivnosti ambulantu su posjećivali i dobrovoljno pomagali mnogi liječnici specijalisti svojim besplatnim radom.

Koliko je pacijenata primilo vaše besplatne usluge u proteklo vrijeme?

Statistike do konca 2002. kažu da je primljeno 23 429 pacijenata a najviše je posla imala zubna ordinacija sa preko 7 900 pacijenata, pa odjel opće službe, apotekarska služba 7 200, laboratorij 2 917, kućno liječenje 1181 i očna služba 336 pacijenata. Osim članova Kruha Svetog Ante ambulanta je primala i mnoge druge koji su svoju pomoć tražili u našim prostorijama.

Aktualna je priča da ambulanta Betanija prestaje s radom do konca godine. Koji su razlozi tome?

U ožujku 2002. motel Bobovac u Kraljevoj Sutjesci gdje je bila smještena ambulanta Betanija privatiziran je a time je prestao i ugovor o najmu prostora kojeg

su sklopili UTU Bobovac i Kruh Svetog Ante iz Sarajeva. Novi vlasnik ima pravo preuzimanja objekta. Uprava ambulante je odlučila da se prekida s radom u dosadašnjim prostorijama koncem ove godine točnije 24. prosinca na Badnjak.

Znači li taj prekid kraj Betanije?

Ne može se sa sigurnošću reći, mada postoje mogućnosti da ambulanta više ne bude radila kapacitetom kao prije. Naime, u Franjevačkom samostanu uređuje se jedna prostorija koja bi poslužila kao kućna ljekarna samostana a ujedno bi pružala usluge župljanima. To još nije dogovoreno ali radi se na tom projektu.

Tko može pomoći Betaniji?

Najprije bi zahvalio svim dobrim ljudima koji su kroz proteklo vrijeme pomagali našu ambulantu. To su prilično velika sredstva a sami ih nismo mogli opskrbiti. Naši pacijenti do sada nisu sudjelovali aktivno u održavanju ambulante ali kako se stvari razvijaju upravo njihova pomoć će održati rad Betanije. Stoga pozivam sve naše ljude u inozemstvu a posebno župljane ovdje da daju svoj prilog i ne zaborave koliko je dobra dala Betanija svima nama. Nažalost humanitarne pomoći je sve manje a to znači da se moramo oslanjati na vlastite snage. Koliko se budemo zalagali toliko će nam Betanija i služiti. Betanija je kao što rekoh kuća siromaha i njen rad je okrenut prema najsiromašnijima, onima koji imaju mala primanja po obitelji. Naši članovi su svi župljani župe Kraljeva Sutjeska ali smo pomagali i pomagat ćemo i drugima kojima je pomoć potrebna.

RazgovorFRA MIJO MRLJIĆ,

RAVNATELJ AMBULANTE BETANIJA U KRALJEVOJ

SUTJESCI

Marica Šipić djelatnica ureda Betanije lijepi odluku o prestanku

rada ambulante.

Apotekarka Vesna za vrijeme posla s pacijentima.

Lidija Pezer

Betanijaje kuća

siromaha


18 19


Missa Quotidiana

Zbog nesigurnog stanja u kojem se nalazila, blizine Turaka na granicama Dubrovačke Republike, a i sama Dubrovačka Republika je željela da se riješi njezine prisutnosti, kraljica Katarina napušta Dubrovnik i odlazi u Rim najviše iz razloga da se osobno potrudi oko oslobođenja Bosne od Turskog ropstva. Kada je točno došla u Rim ne zna se ali se pretpostavlja da je to bilo već za vrijeme Pape Pia II (1458. –1464.) koji je tražio pomoć od susjednih kršćanskih vladara da zajedničkom vojskom izvrše oslobođenje Bosne. S tim svojim namjerama je ubrzo i umro. Za svog boravka u Rimu, nije zaboravila na svoj kraljevski položaj, pa je bila okružena svojim vjernim dvorjanima i dvorkinjama, a bila je osnovala i dvorsku kancelariju. Za svog boravka u Rimu uživala je svesrdnu pomoć dvojice Papa, Pape Pavla II (1464–1471) i Pape Siksta IV (1471.–1481.), koji su se brinuli da kraljica pristojno živi. Tokom boravka u tuđini, tadašnji kroničari su zabilježili nekoliko događaja u kojima je bila zapažena kraljica Katarina.U crkvi Sv. Petra u Rimu 1471. g. vjenčana je sestra srpske despotice Jelene s ruskim velikim knezom Ivanom III Vasiljevićem. Ovom vjenčanju je prisustvovala i kraljica Katarina.Prilikom prenosa kostiju Sv. Bernardina Sijenskog iz stare crkve u novu 1472. g., za koju je novčani prilog dao kralj Stjepan Tomaš, prisutna je bila kraljica Katarina u pratnji dva paža, pet dvorskih dama I dvadeset

konjanika.Prilikom proglašenja 1475. godine jubilarnom godinom od strane pape Siksta IV, među hodočasnicima je bila prisutna i kraljica Katarina.Za vrijeme boravka daleko od svoje domovine, kraljica Katarina je najviše mislila na svoju djecu, Sigismunda I Katarinu, te kakoda ih oslobodi ropstva. Ponekad se događalo da su Turci za veliki otkup oslobađali djecu. Obraćala se mnogima za pomoć, ali su svi pokušaji bili uzaludni.Svoju djecu nikada više nije vidjela. Oboje su bili islamizirani. Sin Sigismund se zvao Ishak. Znajući njegovo porijeklo, Turci su ga zvali «kralj Ogli» što u prevodu znači kraljević.Jednom anonimnom turskom kroničaru ostavio je podatke o Krbavskoj bici iz 1493. g. koja je katastrofalno završila po Hrvate, te se pretpostavlja da je sam učestvovao u bici sa Jakub pašom.

U to vrijeme mogao je imati oko 45 godina. Imao je posjede u Egiptu, a umro je kao beglerbeg u Maloj Aziji u mjestu Karasi gdje je i sahranjen. Kćer Katarina je umrla negdje kod Skoplja, navodno sahranjena kod današnjeg aerodroma Petrovci. Tokom svoga boravka u Rimu, obratila se franjevcima iz samostana Aracoeli. Sa njima se savjetovala o svojim vjerskim potrebama. U samostanu se razvijalo bratstvo Trećeg Reda Sv. Franje, kojem je pristupila I kraljica Katarina. Kraljica je bila vrlo aktivna u radu I pomagala je u bolnicama.Već je u Rimu bila preko 12 godina, strpljivo čekajući udruženu kršćansku vojsku koja je trebala osloboditi njezino kraljevstvo. Mada su na ovome puno radili pape: Pio II (1458. – 1464.), Pavao II (1464. – 1471.) I Sikst IV (1471. – 1484.) ovaj vojni zadatak se nikada nije ostvario.

Pripremio: Mijo Šain

Uvidjevši da se njene želje neostvaruju, I da vrijeme odmiče prema kraju života kraljica Katarina je teže obolila I kao jedina zakonita predstavnica bosanskog kraljevstva odlučila je 20. 10. 1478. g. oporučno ostaviti svoje želje. Prilikom sastavljanja oporuke bilo je prisutno 7 franjevaca, a 6 ih je bilo iz samostana Aracoeli.U svojoj oporuci kraljica Katarina je izrazila želju da se u slučaju njene smrti ukopa u crkvi Aracoeli. Poslije čega je imenovala papu Siksta IV I njegove zakonite nasljednike baštinicima bosanskog kraljevstva I zamolila ih da ga u potpunosti predaju njezinom sinu Sigismundu ako se vrati na kršćanstvo, a ako Sigismund ne bi ponovno postao kršćanin, da kraljevstvo predaju njezinoj kćeri Katarini bude li se I ona ponovno obratila na kršćanstvo. Ako bi pak oboje ustrajali u islamu, Sveta stolica postaje vlasnica bosanskog kraljevstva I o njemu može odlučivati prema svojoj uviđavnosti.

Nakon pet dana od pisanja oporuke 25. 10. 1478. g. kraljica Katarina je umrla I prema vlastitoj želji pokopana je u franjevačkoj crkvi Aracoeli. Grob joj je postavljen pred glavnim oltarom sa nadgrobnom pločom ukrašenom reljefnim kipom kraljice u nadnaravnoj veličini (178 cm) s krunom na glavi. S lijeve I desne strane glave urezan je po jedan grb, kraljevski bosanski I obitelji Kosača, a ispred nadgrobne ploče natpis ispisan bosančicom.Kraljica Katarina iako je umrla u tuđini nije ostala zaboravljena u Bosni. Samo mjesto gdje je sahranjena u jednoj od najpoznatijih crkava u Rimu, dovoljno o sebi govori da se radilo o vrlo uglednoj osobi dužnoj poštovanja.

KatarinaVukčić Kosača(1424.-1478.)

Naša baština

Jedan od veoma zanimljivih oblika duhovne glazbe bosanskih franjevaca predstavlja Missa quotidiana, koja se prenosila usmenom tradicijom. Smatrajući je posebnom, pojedini školovani fratri su ostavili rijetke zapise ove mise kako bi je sačuvali od zaborava. Missa quotidiana je izvođena na latinskom jeziku, sa rijetkim pokušajima prijevoda na hrvatski jezik. Izvodila se samo po samostanima, a u njenom izvođenju sudjelovali su jedan ili dva svećenika, gdje je jedan ako je za to postojala mogućnost izvodio pratnju na harmoniju ili orguljama. Između mnoštva obreda u kojima glazba ima istaknutu ulogu a nalazimo ih u praksi bosanskih franjevaca, posebno zanimanje pobuđuje oblik mise nazvan Missa quotidiana (lat. quotidie – svaki dan; quotidiana – svakidašnja). Razlog tomu je činjenica da Missa quotidiana nije registrirana u postojećim publikacijama duhovne glazbe jer ona predstavlja vid tradicionalne prakse bosanskih franjevaca i njeno je trajanje uvjetovano najvećim dijelom usmenom predajom. Rad na istraživanju Misse quotidiane je započeo 1966. godine sistematskim prikupljanjem građe u franjevačkom samostanu u Kraljevoj Sutjesci. Tu su napravljeni i prvi zvučni zapisi ove mise, a kazivač je bio fra Anđeo Mutić. Iako se prenosila usmenom predajom, terenska istraživanja koja su obuhvatila sve samostane i crkvena središta

Bosne i Hercegovine, su otkrila da su bosanski franjevci nastojali sačuvati Missu quotidianu od zaborava i njenim zapisivanjem. Najstarija do sada pronađena dva zapisa čuvaju se u arhivima samostana Kreševo i Kraljeva Sutjeska. Oba zapisa je pronašao 1984. godine profesor sa Muzičke akademije u Sarajevu Vinko Krajtmajer. Zapis Misse quotidiane koji je pohranjen u arhivu samostana u Kraljevoj Sutjesci je dobro sačuvan i priložen je iza posljednje stranice Graduale Romanum. Graduale Romanum je zbirka iz koje su bosanski franjevci učili crkveno pjevanje još u drugoj polovini XVIII. stoljeća.Spoznaja o višestoljetnom trajanju Misse quotidiane u Bosni i Hercegovini predstavlja značajan podatak o postojanju autohtonog glazbenog oblika na ovim prostorima.

Nikolina P.

DRUGI DIO


20 21


AmanetPiše: Vjekoslava Tomić

Nekako s jeseni, kad bi se većina težačkih poslova privela kraju, ambari napunili žitom, ispekla rakija i pripremilo mnogo toga za zimu, moglo se početi razmišljati o udaji i ženidbi i pripremanju pjerova.Naravno da su se prvo o tome dogovarali momak i djevojka a onda su obavještavali i svoje roditelje. Ako bi se i oni s takvom odlukom složili, prvi korak je bio davanje amaneta. Amanet je momak nosio djevojci. Ponekad su djevojčini roditelji bili protiv kćerkinog izbora pa je s momkom išao otac ili netko od rodbine kako bi privoljeli buduće prijatelje da odobre kćerci da se uda.Za amanet se prikupljala veća svota novca (otprilike je to bila vrijednost dobre krave ili vola) ili kako je tko imao. Uz novac se stavljao prsten zvani «burme» (koji je često bio i pozajmljen) i komadić muketa. Sve bi se to poškropi svetom vodom i lijepo zamotaj u brižljivo odabran tkani peškir. Kad bi djevojka primila amanet, to je bio znak da se obećala momku i da treba spremati svatove. Novac koji je dobila koristio se za pripremanje rua (ruha) i darova koje je cura nosila novoj familiji. Pošto se sve izrađivalo ručno, trebalo je vremena da se ruo spremi. Moralo se tkati, presti, šiti, vesti, plesti. Tu su pomagale djevojčine rodice, susjede, prijateljice. Najčešće se radilo noću pri slabom osvjetljenju karabituše ili petrolejke. Gledajući danas filigransku izradu naših vezova, kera, šara na priglavcima i čarapama nije mi jasno kako su to

uspijevale. Darovi su se spremali u dogovoru sa budućom svekrvom. Ti dogovori su održavani obično nedjeljom u Sutjesci poslije mise. Mladoženjini bi roditelji ponijeli rakiju i meze (pitu, suho meso, sir torotan) i nađi bi se sa budućim prijateljima za takozvanom «užinom». Obično bi se sjedilo u kući nekog Sutješčanina, kuma ili poznanika, i tu bi se dogovaralo i upoznavalo. Iznosilo se i po nekoliko užina prije vjenčanja. Zadnja je bila nedjeljom pred vjenčanje kad bi buduća nevjesta ljubila mladoženjinu obitelj i rodbinu, a oni bi je darivali. Svekrva bi išla s njom i primala darove. Muški su davali pare, a žene komade odjeće: nogavice, rukave, okruge i slično. Cure koje su se te godine spremale za udaju (uzele amanet) drugačije su se nedjeljom i oblačile – kitile se. Nosile su crne dimije, svečane ječerme i rubalj na glavi uz obavezan nakit. Sve te pripreme su trajale do Marine da bi prve srijede poslije Marine bilo zajedničko vjenčanje. Ovako je to izgledalo ako je bilo sve «po redu». Međutim, znalo se desiti da se djevojka predomisli.

Možda bi se pojavio draži momak, ili roditelji nisu nikako dali za tog od kojeg je primila amanet, pa bi ga morala vratiti. To je bila prilična bruka i o tome se pričalo (i bez telefona i interneta) od Čatića do Kračića. Čak i danas ponekad čujem stare žene kad pričaju o nekoj svojoj poznanici kako kažu: «Ma bona, znaš to je ona što je vratila amanet...» Pamte to, a ono to se desilo negdje prije pedeset, šezdeset godina.

Ovdje se oduvijek tegobno živjelo od zemlje i rada u rudniku i ženidba sina je bila veliki trošak. Valjda je zbog toga i nastala ovakva izreka: Nevjesta u kuću, jaram uz kuću. Bez obzira na sve te troškove običaji su se čuvali i rijetko se dešavalo da se mlada dovede «po noći».

A mladost k’o mladost. Najvažnija je bila ljubav.

Visina amaneta, broj užina, darovi, komora koju su spremali za mladom bila je važna njihovim roditeljima. Da je amanet mogao biti i drugačiji govori i ova pjesma:

Zaruči me momak sa planine, zaruka mu grana borovine.

SVADBENI OBIČAJI IZ NAŠEG KRAJAI

Burma koju je mladić davao djevojci.

Više se nitko ne može sjetiti koji bi to kulturni ili sportski događaj u Varešu bio vrijedan spomena. Kulturni i sportski život praktički ne postoji, izuzmemo li, naravno, “pevaljke” (Dace, Paje i Zlaje) koje svojim nastupima uveseljavaju goste po lokalnim bircuzima. Grad je bez adekvatnog prostora u kojemu bi se mogla organizirati izložba, sportska ili kulturna priredba.

Za takve namjene, jako rijetko, koriste se hodnici škola ili stara crkva. Niti jedan sportski klub ne postoji, ili postoji samo na papiru, nema niti prostora u kojemu bi klubovi, i kad bi netko takvu aktivnost mogao pokrenuti mogli djelovati, izuzmu li se pritom školske sportske dvorane. DTV Partizan u Vareš Majdanu je uništen, postao je čak opasan po zdravlje građana pun izmeta, polupanih prozora i šupljeg krova, dignutog parketa i uništenog sanitarnog čvora. Nikakvih naznaka obnove ovoga objekta niti na vidiku nema, zapravo se ne zna tko je vlasnik i tko je dužan o objektu brinuti. Još je gore stanje s Radničkim domom koji je prije nekoliko godina uništen požarom.

Trebamo biti sretni što u ovakvim uvjetima latentne nebrige i zanemarivanja kulture i sporta nema previše razbojništava, pljački i maloljetničkih prijestupa. Jedini organizirani oblik rada s mladim ljudima ovoga trenutka provodi “Hrvatsko katoličko dobrotvorno društvo”, a ona se

ogleda u funkcioniranju folklorne sekcije koja okuplja nekoliko desetina hrvatskih dječaka i djevojčica. Nikoga ne čudi što mladi nakon završetka srednje škole ili studija odlaze.

U takvim uvjetima Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport ZE-DO županije objavilo je “Poziv za predlaganje projekata u oblasti kulture za 2005.g., bezobrazno zadržavajući pravo da navedeni poziv poništi bez navođenja razloga, odnosno davanja dodatnih pojašnjenja za takvu odluku”, što će se

vjerojatno i dogoditi, znajući kakvo je stanje u proračunima, a osobito glede činjenice da će županijski proračuni zbog zatraženih izmjena Zakona o pripadnosti javnih prihoda, još osiromašiti.

Uostalom, kome je do likovnih izložbi, koncerata, kino predstava kad ni kruha nema dovoljno. Držimo li se one: “Kultura nije nadomjestak, nego ključ života”, crno nam se piše. Ovaj grad danas je grad staraca, vrlo brzo grad duhova.

Goran SprečkićPreuzeto s stanice Vareš home page

Vareš - Grad staraca i duhova


22 23


U trećoj kući Kaje Marić koja je bila sagrađena od slaganih drvenih trenica su bila dva dućana pod zakup, a vlasnici su im bili Židovi. Jedan se zvao Pereta i bio je vlasnik dućana u kojem je prodavao bižuteriju, sitne bobke raznih boja, te ukrasne trake za nošnju.

Vlasnik drugog dućana je bio Salamon Papo kojeg su u narodu zvali Solomun. U dućanu je prodavao tekstil i štof na metražu. Njegova obitelj je živjela u Sarajevu.

Preko puta njegovog dućana se nalazila kuća Ive Šarića i njegove supruge Marije koju

su svi mještani zvali Striička jer je bila rodom sa Strice kod Vareša. U prizemlju kuće su se nalazila dva dućana. U jednom je bila mesara Pere Trgovčevića zvanog Peran. U mesari je prodavao razne vrste svježeg mesa: bravetinu, teletinu, svinjetinu i govedinu. U poslu mu je pomagao sin Perica koji je poslije očeve smrti nastavio da njeguje obiteljsku tradiciju sve do svoje smrti 2004. godine. U drugom dućanu je Stjepan Rodić prodavao tekstil na metražu.

Iza kuće Ive i Marije Šarić nalazila se manja kuća žene koju su zvali Begovica. U prizemlju te kuće nalazio se dućan koji se iznajmljivao. U dućanu je radio zanatlija opančar Mujo iz Visokog. U dućanu je pravio opanke od goveđe kože, koje su u to vrijeme bile vrlo tražene.

S druge strane Begovicine kuće nalazila se kuća Janje i Filipa Filipović. U prizemlju njihove kuće se nalazila trgovina prehrambenih proizvoda. Većina proizvoda se u to vrijeme kupovala na malo: 5 dkg kave, 25 dkg riže, 25 dkg šećera, jedno pakovanje duhana sa papirićima (palta)… Poslije zatvaranja trgovine u tom prostoru njihov sin Marijan je otvorio šusteraj.

Preko puta kuće bračnog para Filipović (između kuća Begovice i Ive Trgovčevića zvanog Ivun), nalazila se manja kućica u čijem se prizemlju nalazio dućan. U dućanu se prodavala bižuterija, stakleni perli, bobci raznih boja… Vlasnik dućana je bio Mijo Rodić koji je imao dva brata Stjepana i Vinka. Kada je Mijo umro

od sušice, rad u dućanu nastavio je njegov brat obiteljska s djecom

Od lokaliteta Pijesak nastavlja do kavane Joze i Kaje Šarić poznata ulica zvana Sokak koja je bila popločena riječnim kamenom oblacom sve do kuće fotografa Davida Mikeljevića. S obje strane ulice nalazili su se dućani, kavane, gostione izanatske radnje...

SokakPreko puta kuće bračnog para Filipović (između kuća Begovice i Ive Trgovčevića zvanog Ivun), nalazila se manja kućica u čijem se prizemlju nalazio dućan. U dućanu se prodavala bižuterija, stakleni perli, bobci raznih boja… Vlasnik dućana je bio Mijo Rodić koji je imao dva brata Stjepana i Vinka. Kada je Mijo umro od sušice, rad u dućanu nastavio je njegov brat Vinko.

Pripremio: Mijo Šain

U vrlo gledanoj emsiji “Folk Show” na Federalnoj televiziji koja je emitirana krajem studenog mjeseca najveći pljesak dobila HFS “Bobovac” iz Čatića sa svojim sutješkim svadbamaNastup Hrvatske folklorne skupine Bobovac koji uspješno vodi gđa Ana Mijatović Dojčinov bio je vrlo siguran i uvjerljiv i bio je to neprijeporno najzanimljiviji i najoriginalniji nastup među svim ostalim izvođačima te večeri u emisiji. Voditelj Enver Šadinlija najavio ih je kao “nešto što još niste vidjeli”. Na sceni se tako našlo četrdesetak članova i članica ove skupine, starijih ali i mladih djevojaka i mladića, odjevenih u raskošne, a na TV se tek vidjelo da su to i jako, jako lijepe nošnje kakve su se do jučer oblačile u našim svatovima i koje ovi entuzijasti rado čuvaju od zaborava oblačeći ih u brojnim nastupima kod kuće i po svijetu. Onda se razleglo “evo idu kićeni svatovi, evo idu kićeni svatovi”, potom “daruj nama naš pirinač, darovo te Bog” te tako redom. Vidjeli smo kako se mlada oprašta sa svojim ukućanima, kako je ćaća blagoslivlje, a mater škropi, ona se krsti, potom kako mladoj jenjga stavlja duvak

na glavu, itd itd. Vidjeli smo nekoliko kola, čuli šargiju, našu pjesmu. Ukratko, pred gotovo pa milijunskim auditorijem bila je to više nego uspješana prezentacija i promocija naših običaja, kulture i tradicije.

Prije sedmominutnog nastupa naših folkloraša o njihovoj pjesmi i igri govorili su voditeljica skupine gđa Mijatović Dojčinov te g. gvardijan dok je o svojoj knjizi “Narodni običaji Hrvata iz Kraljeve Sutjeske” govorio g. Hajrudin Hodžić. Emisija je inače posve pučko - popularnog karaktera u opuštenom, zabavnom stilu za najšire slojeve gledatelja. Osim naših folkloraša nastupilo je još sedam osam pjevača i pjevačica sevdalinki, narodne te folk glazbe.

Narodna nošnja i moda zajedno

Prilog za emisiju o elementima narodne nošnje i njenoj primjeni u današnjoj modi, u subotu u našem kraju snimala ekipa FTVTradicionalna sutješka nošnja tako je lijepa da nastavlja pobuđivati interes kod šire javnosti. Iako je ona svojim skladom boja i nevjerojatnih detalja napose lijepa kad je se nosi gdje i nastala, znači od Banjevca pa sve do Klanca, Lipnice i Vukanovića, čini se da tek na TV zasja u punoj svojoj raskoši. Ljudi s TV očito najbolje prepoznaju svu njenu atraktivnost pa je tako u subotu FTV iz Sarajeva u Čatićima ponovno snimala članove HFS Bobovca obučene u narodne nošnje. U muzeju u samostanu snimali su izložene dijelove narodne nošnje te se zanimali za njenu kulturološko - povijesnu vrijednost. Emisija bi se trebala emitirati srijedom oko 18 sati na FTV.Sve nam to govori da je hrvatska narodna nošnja sutješkog kraja vrijednost koju treba čuvati i dalje spašavati od zaborava. U Aljinićima, Bjelavićima, Bijelom Polju, Seocu, Lukovom Brdu, Trnovcima, Čatićima ali i drugdje. Pa bilo to i u Gračacu, Stocu, Zuerichu ili Sydneyu.

Prege na TV-u


24 25

BOŽIĆNI DVOBROJBOŽIĆNI DVOBROJ Dijaspora

Dana 13. kolovoza 1961. godine sagrađena je jedna od najbrutalnijih arhitektonskih tvorevina komunističkog poretka bivše Demokratske Republike Njemačke (DDR-a) i bivšeg SSSR-a.Sagrađen je Berlinski zid. Bila je to željezna zavjese između istoka i zapada Njemačke, istoka i zapada Europe. Dana 13. kolovoza 1961. Berlin je podijeljen zidom na istočni i zapadni. Zapadni Berlin je postao preko noći otok do kojega se moglo stići iz današnje zapadne Njemačke samo nekom vrstom tranzita bez suvišnog usputnog zadržavanja i bez bilo koje vrste zapadne propagande. Slučajno zaboravljene novine ili nešto slično smatralo se brutalnom provokacijom sa zapada. Tek od 1971. godine za vrijeme vladavine Willy Brandta uspjelo se dogovori da putovanja i posjete rodbini u zapadni Berlin budu malo liberalnije naravi i bez velikih kontrola. Berlinski zapadni dečki nisu služili vojni rok zbog nedostatka muškaraca, a i plaće su godinama stimulirane kroz takozvani “berlinski dodatak”. Istočni Berlin je bio interesantan za turiste koji su mogli prelaziti u drugi dio grada preko danas legendarnih prijelaza koji su

postali muzeji, a sve pod motom trgovine, šverca i lijepih djevojaka. Američki predsjednik Ronald Reagan je prilikom svoga posjeta Berlinu 1987. izrekao povijesnu rečenicu, «Gospodine Gorbačov, otvorite Brandenburška vrata!» Možda je to bio prvi poticaj za rušenje i premošćavanje velike željezne zavjese između istoka i zapada, između socijalizma i kapitalizma. Dvije godine kasnije, na današnji dan u noći između 9. i 10. studenog 1989. poslije 28 godina, netrpljivosti između dvije države u kojima je isti njemački narod govrio jednim njemačkim jezikom i imali doslovce ista kulturalna obilježja (bar to danas rado naglašavaju) mržnja je prevladana. Na današnji dan prije 15 godina, srušen je berlinski zid. Mnogo je suza radosnica proteklo i mnogi su ponovno ugledali članove svojih obitelji koje je zid doslovce 28 godina držao razdvojene. Obitelji su bile podijeljene. Zid je uništio mnoge životne planove i ideje koje se nikada više nisu mogle nadomjestiti ili realizirati. Ukupna dužina Berlinskog zida bila je 155 kilometara dok je samo Istočni Berlin imao 43,1 km

zida. Visina zida je bila 3 metra i 50 centimetara. Duž zida bilo je raspoređeno 302 stražarske osmatračnice i 20 bunkera koje su čuvale zid od pet tisuća istočnonjemačkih nesretnika koji su se željeli dočepati «zapadne obale» Berlina i boljeg života. Od navedene brojke 3200 ljudi je uhićeno pri pokušaju bjegstva i osuđeno na nerazumno visoke kazne zatvora. Koliko je do danas također poznato, više od 100 ljudi je na zidu ubijeno dok je oko 200 ljudi povrijeđeno prostrijelnim ranama od vatrenog oružja iako po nekim ni ovo nisu konačne brojke. Njemci istočni i zapadni bili su i ostali jedan narod premda su se 28 godina promatrali preko dalekozora i nišana. Danas su sve to zaboravili i jedni su drugima oprostili. Ostali su samo muzejski odlomci od nekadašnjeg zida koji se mogu naći u svim berlinskim muzejima i trgovinama suvenira. Odlomci zida podsjećaju na drugu diktaturu na njemačkom tlu koja se odigrala u posljednjih stotinu godina i na njene žrtve. Odlomci zida su opomena za one Nijemce kojima je željezna zavjesa olako oproštena dok je njihovim žrtvama to uspomena na slobodu, dostojanstvo i sva druga građanska prava.

Istočna njemačka još uvijek šepa za uhodanom zapadnom tehnologijom, kulturom, produkcijom i demokracijom. Na istoku ujedinjene Njemačke još uvijek dobar dio pučanstva misli da su stranci posljedica njihovoga materijalnog neblagostanja. Istina je pak da su najčešće navedene kategorija stranih radnika ugroženi i poniženi upravo od strane bivših istočnih Nijemaca. U međuvremenu Berlin je postao svjetska metropola i gotovo je sve promjenjeno u istočnom djelu grada. Ulice više nisu ulice, sada su veliki trgovi i kupovni centri. Veliki koncerni su izgradili nanovo svoja predstavništva i centrale, sve je prekriveno novim fasadama od mramora, kamena i stakla. Tek pri samim rubovima grada, može se osjetiti duh bivšeg istoka, ali navedenim tempom izgradnje ni to se neće uskoro moći više prepoznati.

Duh berlinskog zida je još i danas u ujedinjenom Berlinu i 84 milijunskoj velikoj Njemačkoj opipljiv i vidljiv. Na 13. kolovoza, na dan kada je zid sagrađen, u Berlinu se sve državne zastave spuštaju na pola koplja u spomen svim poginulim i nastradalim žrtvama koji nisu dočekale rušenje berlinskoga zida prije 15. godina. U Berlinu je danas kod pučanstva ujedinjenje Njemačke i slavlje i osjećaj gorčine. Ujedinjenje još uvijek nije donijelo onaj željeni cilj a tko zna i kada će.

Kako je srušenberlinski zid

Dana 8. prosinca 2004. godine navršila se godina dana kako je u Kraljevoj Sutjesci pokopana Brigita Dusper, rođ. Aždajić.Rođena je 1965. godine i do udaje je živjela u Kr. Sutjesci, a poslije sa svojom obitelji u Čatićima. Posljednje dvije godine svog života borila se s teškom bolešću.

Točno dvanaest godina prije 8. XII 1991. rodila je svoje prvo dijete – Antu. Dvije godine kasnije 19. VII 1993. rodila je Miju i Katu, blizance. To dvoje djece uz još jednog dječaka, bila su jedina djeca rođena te teške ratne godine u Čatićima. Lucija je rođena 1995. Samo ako pogledamo ove godine (1991. – 1995.) bit će nam jasno koliku je snagu, ljubav i hrabrost imala pokojna Brigita. U vremenu kad se odavde samo odlazilo, u vremenu sveopće mržnje i zla ona je rodila četvero zlatne djece. Imala sam sreću da su dvoje od njih bili moji đaci.

Znamo da im je majka sad najpotrebnija, ali vjerujemo da Bog ima planove za sve nas. Vjerujemo da će dati snage njihovom ocu Tomislavu, bakama Mariji i Marici, te djedu Jozi da ih nastave ovako lijepo odgajati i dožive da ih vide kako su stasali u prave ljude.

Nama ostaje da se sjećamo ove hrabre mlade žene. Kad god vidimo njene dječake Antu i Miju kako ministriraju na oltaru, i njene djevojčice pred oltarom mislit ćemo i na njihovu mamu i činit će nam se da je tu među nama kao što je bila prije. Gleda svoju djecu i bdije nad njima. Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!

Vjekoslava Tomić

U spomen

Tekst pripremio: Željko MatićBerlniski Magazin


26 27

BOŽIĆNI DVOBROJBOŽIĆNI DVOBROJ Reportaža

Na samom smo početku prosinca mjeseca i možemo sagledati statističke podatke o dnevnom, tjednom, mjesečnom i cjelokupnom posjećivanju našeg portala. Prosječan broj posjetitelja do sada u mjesecu prosincu iznosi 246,70 posjetitelja. Za ovih sedam mjeseci od kada postoji naš portal jako smo zadovoljni posječenosti našeg portala. Od početka svibnja pa evo do početka prosinca mjeseca iz dana u dan broj posjetitelja je sve veći, tj. naš portal je sve češće posjećen, što možemo vidjeti i na skali…

Prosječna posječenost

U mjesecu svibnju broj posjetitelja je bio oko 1329 ili 42,87 a ukupan broj posjetitelja od svibnja pa do kraja mjeseca studenog je oko 20 863. Vrlo dobro!!!No da se mi osvrnemo na studeni mjesec koji ima 30 dana, a od tih 30 dana najviše posjetitelja je bilo u prvoj

polovini mjeseca. Sredinom mjeseca broj posjetitelja je nešto smanjen, razlog ne znamo, ali ponovno krajem mjeseca broj je znatno porastao. U prvoj polovini mjeseca prosječan broj je dosegao do 220 posjetitelja, sredinom mjeseca broj je spao na nekih 50 posjetitelja te krajem mjeseca broj je ponovno porastao na nekih 250 posjetitelja. Prosječan broj u cijelom studenom je 220,67 posjetitelja.

Statistika po danima

U mjesecu studenom najviše posjetitelja je bilo srijedom i petkom.

Statistika po zemljama

Što se tiče zemalja, stanovništvo SAD-a najčešći i najbrojniji su posjetitelji na našem portalu. Nakon SAD-a stanovništvo EU

također su česti posjetitelji, zatim stanovništvo Bosne i Hercegovine pa Švicarska, Švedska, Hrvatska, Njemačka, Kanada, Austrija, Australija te mnoge druge zemlje što također možemo vidjeti na sljedećoj skali…Zašto SAD ima najviši broj posjetitelja? Razloga je mnogo. Mnogo se naroda iz Kraljeve Sutjeske ili iz Kaknja nalazi u SAD-u i pošto su vrlo daleko svaka informacija iz našeg kraja je dragocjena.

Zaključak

A mi i jesmo tu da ljude širom svijeta koji su nam daleko i one koji su nam bliže informiramo, što se to događa u sutješko-kakanjskom kraju. Kod nas se uvijek nešto događa i sretni smo što imamo način da i vama štovani posjetitelji kažemo što ima novo kod nas.

Pripremila: Dijana Perišić

BROJ POSJETITELJA

351 412 430 501 904 1443 1401 1452 1362 1536 2723 1222

MJESEC Siječanj 2004

Veljača 2004

Ožujak 2004

Travanj2004

Svibanj2004

Lipanj 2004

Srpanj 2004

Kolovoz 2004

Rujan 2004

Listopad 2004

Studeni 2004

Do 9.Pro 2004

LJESTIVA POSJEČENOSTI STATISTIKA PO DRŽAVAMA

1 SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE2 EUROPSKA UNIJA3 BOSNA I HERCEGOVINA4 SVEDSKA5 AUSTRIJA6 NJEMAČKA7 KANADA8 HRVATSKA9 FRANCUSKA10 AUSTRALIJA

Značaj i važnost našeg medija za BOLJE sutra!

Darivanje nikolinjskih paketića omogućili su: Franjevački samostan i župljani župe Kraljeva Sutjeska

Franjevačka mladež Kraljeva Sutjeska Predsjednik Federacije BiH

Mjesna zajednica Kraljeva Sutjeska Trgovina Marković Kiseljak Trgovina Grubešić Kiseljak

Trgovina Pero Perić Sarajevski put Kiseljak Trgovina Bego Čatići Trgovina Stripi Čatići

Trgovina Sandra Aljinići Trgovina Brkin dućan Kraljeva Sutjeska Trgovina Trstionica Kraljeva Sutjeska

U Kraljevoj Sutjesci je u Hrvatskom domu 6. prosinca, organiziran doček Sv. Nikole. Ovaj svetac nas sve veseli posebno najmlađe. Sveti Nikola je drag i dobrodošao gost svima nama. Djeca su uz pomoć vjeroučitelja Dražena Filipovića pripremila igrokaze i recitaciju Sv. Nikoli. Doček je počeo neizostavnom pjesmom Svetom Nikoli «Evo ide» koju je izveo dječji zbor, uz instrumentalnu pratnju Tine Tomić.Uslijedila su dva igrokaza i recital u kojima su učestvovala djeca iz cijele naše župe. Djeca su se ove godine uistinu potrudila da uljepšaju doček Svetog Nikole. U pratnji svojih roditelja došli su i najmlađi u velikom broju. Sveti Nikola je nagradio svako dijete darom, osmijehom i veselom riječju, pohvalivši pri tome djecu koja dobro uče, slušaju roditelje i starije, koja idu u Crkvu. Omiljeni svetac najmlađih je kao i uvijek došao u pratnji anđela i krampuza. Anđeli čuvaju dobru, a krampuzi šibaju lošu djecu, tako da je i ovaj put bilo suza. Dragi gost posebno najmlađih, Sveti Nikola, dijeljenjem darova pokazao je brigu i radost za njih. Nadajmo se da će nas i sljedeće godine pohoditi Sveti Nikola.

Doček svetog Nikole


28 29

BOŽIĆNI DVOBROJBOŽIĆNI DVOBROJ Glas mladih

Početkom studenog u Kraljevoj Sutjesci je bio prvi dan seminara koji bi trebao dići na noge mlade ljude da krenu sami nešto raditi i kreativno osmišljavati budućnost.Kao što smo najavili: 3. prosinca je počeo seminar ili točnije rečeno radionica za mlade našeg kraja a tema su mu nevladine organizacije te mjesto mladih u njima. To je bio prvi dan u kojem se govorilo o značenju nevladinih organizacija (NVO) te o ulozi mladih u njima a predavači su bili: načelnik općine g. Mensur Jašarspahić, predsjednica NVO Alternativa Kakanj, gđa Maksuma Topalović te predsjednica udruge građana Oda iz Zenice gđica Amra Šemić.Pa kakvi su dojmovi, hoće li biti koristi od svega?Prvi dojmovi većine sudionika

su pozitivni jer tek sada mogu vidjeti kako napraviti jednu takvu organizaciju te s kojim ciljem i radi čega. Drugi dan radionice je protekao u praktičnom obučavanju u kojem su sudionici naučiti kako treba izraditi jedan nevladin projekt koji će biti općekoristan za širu zajednicu. Seminar se održavao u prostorijama samostana a na njemu je sudjelovalo dvadesetak mladića i djevojaka. Ovo je prvi seminar takve vrste uopće u našem krajuNadajmo se boljim rezultatima jer jedna takva organizacija uveliko bi pomogla mladima u boljem korištenju slobodnog vremena, priliku da se aktivno ukljuće u svoju zajednicu te iz svega izvuku iskustvo pa i sredstva potrebna za život.

Diplome za bolje sutra

Na Katehetskom institutu u Mostaru u subotu je poslije četverogodišnjeg studija promovirano 14 novih profesora vjeronauka - diplomiranih kateheta. Troje njih je iz župe Kraljeva SutjeskaDiplome su danas među 14 promoviranih kateheta i katehistica uručene Jeleni Marić iz Bjelavića, Dijani Martinović sa Slapnice i Draženu Filipoviću iz Čatića. Također iz naše susjedne župe Kakanj je diplomirala Šimica Kristić. Uručio im ih je dekan Visoke teološke škole iz Sarajeva dr. Marko Josipović u nazočnosti rektora Sveučilišta u Mostaru dr. Marka Ljubića te brojnih uglednika iz crkvenog, znanstvenog i kulturnog života grada na Neretvi. Svima čestitamo na stečenom akademskom stupnju a našima i na odličnom predstavljanju naše župe danas u Mostaru. Nijedna druga župa nije se mogla danas pohvaliti s toliko diplomanata kao Kraljeva Sutjeska. Prof. Martinović uposlena je već u Gospićko senjskoj biskupiji dok je prof. Marić vjeroučiteljica u Varešu. Prof. Filipović vjeroučitelj je u školama na župi Kraljeva Sutjeska, urednik je ovog portala te tiskanog izdanja “Kraljeva Sutjeska on line”. Čestitamo njima, njihovim roditeljima i obiteljima. (t.t.)

Zašto ljudi ne žele testirati svoje predrasude? Možda zbog straha da nisu točne? Nije normalno biti uporan u sudovima, čak I onda kada nam detaljne analize kažu da smo pogriješili.

PRADRASUDA JE OSNOVNA OSOBINA SVAKOG ČOVJEKA

KOJA SE POJAVLJUJE U TRENUTKU PRVOG SUSRETA

S NEKIM ILI NEČIM.

Život i odluke

Odluke su te koje pokreću ljudski život. Imati predrasude je sasvim normalno, ali zato ih je potrebno pretvoriti u konačno mišljenje. Kada se upoznamo s nekom osobom, vrijeme provedeno s njom je dovoljno da se stvori mišljenje. Je li ispravno donijeti bilo kakvu odluku o čovjeku kojeg znamo tek nekih par minuta ili nešto više vremena?

Ne! mi griješimo kada na osnovu jednog susreta s nekom osobom donosimo nezdrave odluke. To su zapravo samo lude priče koje brzo kruže i od usta do usta mijenjaju sadržaj. Predrasude su nam daleko primamljivije od same istine. A zašto stvarati pogrešno mišljenje o ljudima, prvo upoznajmo okolinu te predrasudu pretvorimo u zdravu odluku.

JEDINI NAČIN DA PREDRASUDU PRETVORIMO

U ZDRAVU ODLUKU JE DASTALNO BUDEMO U POTRAZI ZA ISTINOM.

Potraga za istinom

U trenutku kada naše predrasude prestanu da budu osobne ili prerastu u grupu tj. dobiju nekakvu socijalnu dimenziju onda mi širimo

neistine. Predrasude većih grupa često nose nepredvidive probleme, jer takve je grupe teško uvjeriti da nisu upravu.

Zašto ljudi ne žele da testiraju svoje predrasude? Zašto izbjegavamo susret sa istinom? BJEŽANJE OD TESTIRANJA PREDRASUDA JE BIJEG OD SAMOG SEBE. A bijeg od samog sebe može prouzrokovati račun koji je teško isplativ.

Jesam li osoba s predrasudama?

Seminar o nevladinim

organizacijama

S.T.R. Čatići

Sretan Božići Nova godina


30 31


Oduševljen sam vrhunskom rekonstrukcijom predane baštine jedinog autohtonog naroda Bosne i Hercegovine, Hrvata Kraljeve Sutjeske na TV nastupu Federalne televizije dana 26. 11. 2004. To su istinski zagrljaji zavičajnosti i domoljublja prema Bosni i Hercegovini. Izvedbena folklorna skupina iz Čatića je nesumnjivi kulturni sloj povijesti naroda i države kojoj pripadaju. Mijo Franković, Tuzla.

Vaši dojmovi

pisma

Pišite nam vaše komentare,

sugestije i primjedbe o našem portalu i časopisu!

Čestit Božić i Isusovo porođenje!

Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska

Kraljeva Sutjeska online, prosinac, 2004

32

BOŽIĆNI DVOBROJ

REKLAMA HT MOSTAR