Download pdf - 190278816 Zbornik Radova o Popavama

Okrugli stol

Zaštita od poplavau Hrvatskoj

Vukovar, 18. - 19. listopada 2012.

ZBORNIK RADOVA

HRVATSKODRUŠTVO ZAODVODNJU INAVODNJAVANJE

HDN

HHD

HRVATSKOHIDROLOŠKODRUŠTVO

Okrugli stol

ZBORNIK RADOVA

Zaštita od poplavau Hrvatskoj


HRVATSKO DRUŠTVOZA ODVODNJU I NAVODNJAVANJE

(HDON)

HRVATSKO HIDROLOŠKO DRUŠTVO(HHD)

Izdavač:

HRVATSKE VODE

Zagreb, Ulica grada Vukovara 220

Uredništvo:

dr.sc. Danko Biondić

dr.sc. Danko Holjević

Grafi čko uređenje i priprema:

IO d.o.o. Rijeka

Realizacija:

IO d.o.o. Rijeka

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u

Zagrebu pod brojem 819023

ISBN 978-953-7672-06-5

Autori su u potpunosti odgovorni za sve što je iznijeto u njihovim radovima.

Izdavač, uredništvo Zbornika radova, te članovi Organizacijskog i znanstvenog odbora Okruglog stola s

time u svezi ne snose nikakvu odgovornost.

ZBORNIKRADOVA

Uredništvo:

dr.sc. Danko Biondić

dr.sc. Danko Holjević

O K R U G L I S T O LZaštita od poplava u Hrvatskoj


Vukovar, 2012.

V

SADRŽAJ

UVOD

1. Dražen Kurečić, Elizabeta Kos, Ana Mesarić

ZAKONSKI OKVIR ZAŠTITE OD ŠTETNOG .............................................................................. 1 DJELOVANJA VODA

2. Zoran Đuroković, Danko Biondić, Silvija Sitar

POPLAVE I OBRANA OD POPLAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ I ULOGA I ZNAČENJE GLAVNOG CENTRA OBRANE OD POPLAVA ............ 9

3. Danko Biondić, Danko Holjević, Sanja Barbalić, Vesna Grizelj Šimić, Darko Barbalić

SUVREMENI PRISTUP ZAŠTITI OD ŠTETNOG DJELOVANJA VODA ..... 23

4. Ivan Iličić

ULOGA I ZADACI VODNOGOSPODARSKIH TRGOVAČKIH DRUŠTAVA U PREVENTIVNOJ, REDOVNOJ I IZVANREDNOJ OBRANI OD POPLAVA ................................................................................................................................... 37

5. Borivoj Terek, Krunoslav Mikec, Krešo Pandžić, Vlasta Tutiš

ULOGA I ZNAČENJE DRŽAVNOG HIDROMETEOROLOŠKOG ZAVODA U OBRANI OD POPLAVA ................................................................................................. 45

6. Zdenko Lovrić, Igor Milić

ULOGA I ZNAČENJE DRŽAVNE UPRAVE ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE U OBRANI OD POPLAVA ................................................................................... 59

7. Davorin Marković, Neven Trenc

ZAŠTITA PRIRODE I OBRANA OD POPLAVA .................................................................... 75

8. Zdenko Mahmutović, Zlatko Pletikapić, Željko Pavlin

VIŠENAMJENSKI SUSTAVI UREĐENJA I KORIŠTENJA VODA I ZEMLJIŠTA - STANJE I RAZVOJNE ODREDNICE ......................................................... 81

9. Lidija Kratofi l, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić

ZAŠTITA OD POPLAVA NA SLIVU SAVE - STANJE I RAZVOJNI PROJEKTI ........................................................................................................... 95

10. Ljiljana Pavletić, Goran Petrović

ZAŠTITA OD POPLAVA NA PRIMORSKO- ISTARSKIM SLIVOVIMA - STANJE I RAZVOJNI PROJEKTI .............................. 113

VI

11. Igor Ljubenkov, Berislav Glavaš, Živko Barbarić

ZAŠTITA KRŠKIH POLJA OD POPLAVA U DALMACIJI - PRIMJER IMOTSKO-BEKIJSKO POLJE .................................................................................. 125

12. Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić

ISKUSTVA U PRIPREMI PRETHODNIH (PRELIMINARNIH) PROCJENA POPLAVNIH RIZIKA .................................................................................................... 137

13. Neven Kuspilić, Kristina Potočki, Gordon Gilja

ZAŠTITA OD BUJIČNIH POPLAVA SUSTAVOM RETENCIJA .......................... 157

14. Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj,

Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević

HRVATSKO-JAPANSKI PROJEKT O POPLAVAMA I KLIZIŠTIMA: ZNANSTVENE AKTIVNOSTI I PRIMJENA REZULTATA ............................................................................................................................................................. 171

15. Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović

VODNI PUTOVI - STANJE I RAZVOJNE ODREDNICE ............................................ 189

16. Dragutin Petošić, Josip Marušić, Franjo Tomić, Ivan Mustać, Ivo Stričević

ULOGA, ZNAČAJ I SVRSISHODNOST MELIORACIJSKE ODVODNJE U FUNKCIJI ZAŠTITE OD POPLAVA U HRVATSKOJ ................................................ 207



UVOD

Poplave su svuda u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj sve učestalije, intenzivnije i opasnije. Ne mogu se spriječiti, ali se poduzimanjem učinkovitih preventivnih i operativnih mjera njihove štetne posljedice mogu značajno ublažiti. Hrvatska ima dugu tradiciju i velika iskustva u zaštiti od poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda, a njenim stručnjacima različitih profi la koji se bave takvim poslovima predstoje veliki izazovi zbog stalnog intenziviranja hidroloških ekstrema uslijed evidentnih klimatskih promjena. Stoga je nužno da se oni povremeno sastaju i međusobno razmjenjuju svoja bogata znanja i iskustva. Strukovna društva Hrvatsko društvo za odvodnju i navodnjavanje i Hrvatsko hidrološko društvo prepoznala su tu potrebu i odlučila su zajednički organizirati Okrugli stol “Zaštita od poplava u Hrvatskoj”. Cilj Okruglog stola je da se kroz šesnaest pozvanih predavanja i diskusije cjelovito i sveobuhvatno sagleda stanje i razvojne mogućnosti vodnogospodarske djelatnosti zaštite od poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda, naročito vodeći računa o lekcijama naučenim tijekom nedavnih poplava. Rezultati Okruglog stola biti će korisne smjernice nadležnim državnim tijelima i institucijama za unapređenje stanja zaštite od štetnog djelovanja voda u Hrvatskoj.

Organizatori Okruglog stola:

- Hrvatsko društvo za odvodnju i navodnjavanje,

- Hrvatsko hidrološko društvo.

Pokrovitelji Okruglog stola:

- Ministarstvo poljoprivrede,

- Hrvatske vode.

Organizacijski i znanstveni odbor:

Sanja Barbalić, Danko Biondić, Ivan Čačić, Zoran Đuroković, Danko Holjević, Ivan Iličić,

Miroslav Ištuk, Elizabeta Kos, Dražen Kurečić, Neven Kuspilić, Zdenko Mahmutović,

Zijah Mahmutspahić, Davorin Marković, Josip Marušić, Nevenka Ožanić, Jadran

Perinić, Dragutin Petošić, Josip Petraš, Mladen Petričec, Ivica Plišić, Davor Romić,

Zvonimir Sever, Nedjeljko Šimundić, Siniša Širac, Diana Šustić, Franjo Tomić.

Zbornik radova sadrži 16 pozvanih i recenziranih radova, koji su i usmeno izloženi na

Okruglom stolu. Radove su recenzirali članovi Organizacijskog i znanstvenog odbora

Okruglog stola.

Organizatori Okruglog stola „Zaštita od poplava u Hrvatskoj“ zahvaljuju pokroviteljima,

članovima Organizacijskog i znanstvenog odbora, autorima radova i svim ostalim

sudionicima na njihovom doprinosu uspjehu skupa.

Uredništvo



ZAKONSKI OKVIR ZAŠTITE OD ŠTETNOG DJELOVANJA VODA

Dražen Kurečić, dipl.ing.agr. a, Elizabeta Kos dipl.ing.agr. b,Ana Mesarić, dipl.ing.preh.teh. c

SAŽETAK:

Zakonom o vodama (“Narodne novine”, br. 153/09 i 130/11) defi niran je pravni okvir

zaštite od štetnog djelovanja voda, upravljanje rizicima od poplava, izrada i provedba

plana upravljanja rizicima od poplava te je temeljem predmetnog Zakona izrađen i

donesen čitav niz podzakonskih akata vezanih za područje zaštite od štetnog djelovanja

voda. Za potrebe operativnog upravljanja rizicima od poplava donesen je Državni

plan obrane od poplava, Odluka o popisu voda I. reda, Glavni provedbeni plan obrane

od poplava, a pravilnicima je regulirano područje evidencije vađenja i deponiranja

šljunka i pijeska u duhu novog Zakona o vodama. U radu je dan sistematski pregled

donesenih akata s osvrtom na njihov sadržaj. Posebno su naglašene novine i promjene

unutar ove vodnogospodarske djelatnosti, te očekivani učinci usvojenih rješenja i

mjera.

KLJUČNE RIJEČI: Zakon o vodama; Podzakonski akti; Zaštita od štetnog djelovanja

voda; Upravljanje rizicima od štetnog djelovanja voda; Obrana od poplava; Šljunak i

pijesak.

1. UVOD

Donošenjem novog Zakona o vodama (“Narodne novine”, br. 153/09 i 130/11), koji je

u potpunosti usuglašen s pravnom stečevinom Europske unije (EU), stvoreni su uvjeti

za nesmetano funkcioniranje hrvatskog vodnog gospodarstva u narednom razdoblju,

neposredno prije i nakon očekivanog ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Ovim

a Ministarstvo poljoprivrede, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000 Republika Hrvatska, [email protected] b Ministarstvo poljoprivrede, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000 Republika Hrvatska, [email protected] c Ministarstvo poljoprivrede, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000 Republika Hrvatska, [email protected]

Dražen Kurečić, Elizabeta Kos, Ana Mesarić2

Zakonom o vodama postignut je kompromis između zadanih regulatornih okvira

EU i povijesnih stečevina hrvatskog vodnog gospodarstva (iskustvo od 136 godina

organiziranog vodnog gospodarstva, uz postojanje tradicionalnog oblika organizacije

upravljanja vodama). Istim je predviđeno donošenje čitavog niza podzakonskih akta,

kojima se precizno defi niraju i razrađuju pojedine odredbe, odnosno članci samog

Zakona. Podzakonske akte donosi Vlada ili ministar nadležan za vodno gospodarstvo,

a ministar je nadležan i za defi niranje postupka izrade prijedloga svih akata.

U okviru problematike zaštite od štetnog djelovanja voda Zakon o vodama predvidio

je donošenje Državnog plana obrane od poplava kao najznačajnijeg provedbenog

akta, izradu karata opasnosti od poplava i karata rizika od poplava, izradu planova

upravljanja rizicima od poplava, odluke kojom se defi nira popis voda I. reda te

posebno izrađen popis građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i mješovitih

melioracijskih građevina od interesa za Republiku Hrvatsku, pravilnika kojim su

defi nirani uvjeti za obavljanje djelatnosti preventivne, redovne i izvanredne obrane

od poplava, te pravilnika kojim su defi nirane obveze vođenja očevidnika vađenja

i deponiranja šljunka i pijeska, pa su sukladno tome imenovana povjerenstva u

čijem radu su sudjelovali stručnjaci ministarstva nadležnog za vodno gospodarstvo

i Hrvatskih voda, te po potrebi stručnjaci drugih ministarstava i institucija vezanih

za vodno gospodarstvo. U nastavku rada dan je osvrt na odredbe i sadržaj svakog

pojedinog akta iz domene zaštite od štetnog djelovanja voda.

2. ZAKONSKI OKVIR ZAŠTITE OD ŠTETNOG DJELOVANJA VODA

Zaštita od štetnog djelovanja voda defi nirana je sljedećim aktima:

- Zakon o vodama (“Narodne novine”, br. 153/09 i 130/11),

- Državni plan obrane od poplava (“Narodne novine”, br. 84/10),

- Odluka o popisu voda I. reda (“Narodne novine”, br. 79/10),

- Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih hidrogeoloških

radova i drugih hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od

poplava, te upravljanja detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i vodnim

građevinama za navodnjavanje (“Narodne novine”, br. 83/10),

- Popis građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i mješovitih melioracijskih

građevina od interesa za Republiku Hrvatsku (“Narodne novine”, br. 83/10),

- Pravilnik o očevidniku vađenja šljunka i pijeska (“Narodne novine”, br. 80/10),

- Pravilnik o očevidniku deponiranog šljunka i pijeska (“Narodne novine”, br. 80/10),

- Odluka o visini naknade štete za protupravno izvađen šljunak i pijesak (“Narodne

novine”, br. 80/10).

Člankom 105. Zakona o vodama defi nirano je da zaštita od štetnog djelovanja voda

obuhvaća aktivnosti i mjere za obranu od poplava, obranu od leda na vodotocima

i zaštitu od erozija i bujica. Isto tako defi nirano je i upravljanje rizicima od štetnog

Zaštita od poplava u Hrvatskoj 3

djelovanja voda što obuhvaća: izradu prethodne procjene rizika od poplava, izradu

i provedbu planova upravljanja rizicima od poplava i Državnoga plana obrane od

poplava, provedbenih i logističkih planova uz taj plan, uređenje voda, provedbu

redovite i izvanredne obrane od poplava, provedbu obrane od leda na vodotocima,

zaštitu od erozija i bujica, osnovnu melioracijsku odvodnju i provedbu ograničenja

prava vlasnika i drugih posjednika zemljišta. Za potrebe upravljanja rizicima od

štetnog djelovanja voda, na vodotocima i drugim površinskim vodama utvrđeno je

uređeno i neuređeno inundacijsko područje. Za učinkovito upravljanje rizicima od

štetnog djelovanja voda izrađuju se prethodna procjena rizika od poplava koja sadrži

karte vodnih područja s granicama podslivova, opis poplava iz prošlosti te procjenu

potencijalnih štetnih posljedica budućih poplava za zdravlje ljudi i okoliš u cjelini.

Isto tako izrađuju se i karte opasnosti od poplava koje sadrže prikaz mogućih razvoja

poplavnih scenarija i karte rizika od poplava koje sadrže prikaz mogućih štetnih

posljedica razvoja raznih poplavnih scenarija prikazanih u kartama opasnosti od

poplava. Na temelju ovih karata donose se planovi upravljanja rizicima od poplava

koji sadrže: ciljeve za upravljanje rizicima od poplava, mjere za ostvarenje tih ciljeva

uključujući preventivne mjere, zaštitu, pripravnost, prognozu poplava i sustave za

obavještavanje i upozorenje. Prethodnu procjenu rizika od poplava, karte opasnosti

od poplava, karte rizika od poplava i planove upravljanja rizicima od poplava, izrada

kojih je u tijeku, donose Hrvatske vode kojima je temeljem Zakona o vodama povjereno

upravljanje obranom od poplava.

Za potrebe operativnog upravljanja rizicima od poplava donosi se Državni plan

obrane od poplava. Državni plan obrane od poplava uređuje: teritorijalne jedinice za

obranu od poplava; stadije obrane od poplava; mjere obrane od poplava, uključivo i

preventivne mjere; nositelje obrane od poplava; upravljanje obranom od poplava, s

obvezama i pravima rukovoditelja obrane; sadržaj provedbenih planova obrane od

poplava i sadržaj logističkih planova za slučaj poplava, koji određuju mjere sklanjanja i

spašavanja, rad hitnih službi i drugih bitnih službi u uvjetima poplava, opskrbu vodom,

hranom i slično i donositelja istih; sustav za obavješćivanje i upozoravanje i sustav

veza, a sadrži i mjere za obranu od leda na vodotocima. Obrana od poplava provodi se

na defi niranim teritorijalnim jedinicama (vodna područja, sektori, branjena područja,

dionice), a može biti preventivna (obuhvaća radove održavanja prirodnih i umjetnih

vodotoka i drugih voda, regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za

osnovnu melioracijsku odvodnju) te redovna i izvanredna (obuhvaća mjere koje se

poduzimaju neposredno pred nastup opasnosti plavljenja, tijekom trajanja opasnosti

i neposredno nakon prestanka te opasnosti, s ciljem smanjenja mogućih šteta od

poplava). Planom su defi nirane i mjere obrane od poplava i to: mjere planiranja,

studijskih poslova i praćenja vodnog režima, mjere uređenja voda, preventivne

pripremne radnje, neposredne mjere redovite i izvanredne obrane od poplava, radnje

nakon prestanka redovite obrane od poplava. Određeni su i nositelji obrane od poplava,

a to su: ministarstvo nadležno za vodno gospodarstvo, Hrvatske vode - glavni centar


obrane od poplava, pravna osoba (izabrani ponuditelji na branjenom području),

pravne i fi zičke osobe - upravitelji akumulacija s osiguranim retencijskim prostorom

za prihvat velikih voda, Državni hidrometeorološki zavod, Državna uprava za zaštitu

i spašavanje, druga nadležna tijela državne uprave, jedinice lokalne i područne

samouprave i pravne osobe u sustavu zaštite i spašavanja. Obranom od poplava

upravljaju glavni rukovoditelj obrane od poplava, voditelj glavnog centra obrane od

poplava i rukovoditelji obrane od poplava teritorijalnih jedinica. U međuvremenu

je donesen i Glavni provedbeni plan obrane od poplava Hrvatskih voda kojim su

utvrđeni tehnički i ostali elementi potrebni za upravljanje redovitom i izvanrednom

obranom od poplava na vodama I. reda (teritorijalne jedinice za izravnu provedbu

mjera obrane od poplava, raspored rukovoditelja obrane od poplava, prikupljanje i

dostavljanje podataka, prognoza i upozorenja o hidrometeorološkim pojavama od

značaja za obranu od poplava i drugo).

Odlukom o popisu voda I. reda utvrđen je popis voda I. reda koji uključuje međudržavne

vode, priobalne vode, druge veće vode i kanale (vodotoci, kanali, ponornice, prirodna

jezera, akumulacije i retencije, prijelazne vode) te bujične vode veće snage, pri čemu

je dana i defi nicija svake pojedine skupine voda:

- međudržavne vode obuhvaćaju vode I. reda koje čine ili presijecaju državnu

granicu, a čija je površina sliva veća od 50 km2 ili duljina vodotoka veća od 20 km.

U iste su svrstani vodotoci, umjetna vodna tijela, prirodna jezera te akumulacije i

retencije;

- priobalne vode obuhvaćaju površinske vode unutar crte udaljene jednu nautičku

milju od polazne crte od koje se mjeri širina voda teritorijalnog mora u smjeru

pučine, a u smjeru kopna protežu se do vanjske granice prijelaznih voda;

- druge veće vode i kanali:

- vodotoci - sve vode čije je slivno područje veće od 200 km2 ili dužina veća od 20

km.

- kanali - sva umjetna vodna tijela od veće važnosti za obranu od poplava i

navodnjavanje;

- ponornice - sve vode od veće važnosti za odvodnju krških polja;

- prirodna jezera - sva jezera zapremnine veće od 100.000 m3;

- akumulacije i retencije od većeg značenja za obranu od poplava i navodnjavanje ili

volumena većeg od 500.000 m3;

- prijelazne vode - kopnene vode u blizini ušća u more, koje su djelomično slane

uslijed blizine priobalnih voda, ali se nalaze pod znatnim utjecajem slatkovodnih

tokova;

- bujične vode veće snage predstavljaju sve vode koje određuje slivno područje

veće od 50 km2 ili dužina stalnog ili povremenog vodotoka veća od 20 km ili ih

određuju tokovi jakih erozijskih procesa koji ugrožavaju veća naselja, industrijska

postrojenja, magistralne i regionalne prometnice te građevine za melioracije;


Pravilnikom o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih hidrogeoloških

radova i drugih hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od

poplava, te upravljanja detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i vodnim

građevinama za navodnjavanje defi nirani su uvjeti nužni za obavljanje poslova

upravljanja (održavanja) vodnim građevinama, odnosno obavljanje djelatnosti

preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava. Ovim Pravilnikom defi nirana su

i branjena područja na kojima se obavlja djelatnost preventivne, redovne i izvanredne

obrane od poplava. Neki od uvjeta su: solventnost i registriranost za obavljanje te

vrste poslova, broj i struktura zaposlenika, tehnička opremljenost, suglasnost za

započinjanje obavljanja djelatnosti građenja (izdana sukladno propisima kojima se

uređuje područje graditeljstva) i ostali. Važno je napomenuti da su broj i struktura

zaposlenika te tehnička opremljenost defi nirani za svako branjeno područje. Nastavno

je propisan i postupak utvrđivanja posebnih uvjeta (certifi kacijski postupak) kao i

precizan popis certifi kacijskih područja na kojima se može ostvariti predmetna

djelatnost.

Popisom građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i mješovitih melioracijskih

građevina od interesa za Republiku Hrvatsku, dan je popis građevina kojima temeljem

Zakona o vodama upravljaju Hrvatske vode. Istim su jasno odvojene građevine za

koje se skrbe Hrvatske vode od onih melioracijskih građevina koje su u nadležnosti

jedinica regionalne samouprave (županije). U slučaju mješovitih melioracijskih

građevina od interesa za Republiku Hrvatsku, uvrštenjem vodne građevine na ovaj

popis, a iz razloga složenosti upravljanja i održavanja takvih građevina, kao i činjenice

da takvi sustavi traže jedinstveno i cjelovito upravljanje iz jednog mjesta ili od strane

jednog tijela, osigurava se prethodno navedeno. Upravo u takvom slučaju, upravljanje

i održavanje ne samo građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju nego i mješovitih

melioracijskih građevina postaje odgovornost Hrvatskih voda, što predstavlja sigurnost

efi kasnosti i funkcionalnosti melioracijske odvodnje i navodnjavanja u cjelini.

S obzirom da je člankom 97. Zakona o vodama zabranjena eksploatacija šljunka i pijeska

u području značajnom za održavanje vodnoga režima, te se šljunak i pijesak može vaditi

samo tijekom radova građenja regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina

osnovne melioracijske odvodnje ili radova održavanja voda, odnosno tijekom radova

građenja i održavanja vodnih putova na unutarnjim vodama, akvatorijima luka i

pristaništa unutarnje plovidbe i objekata sigurnosti unutarnje plovidbe, koje izvode

izvođači na temelju ugovora s Hrvatskim vodama ili Agencijom za vodne putove i za

te radove je propisano obavezno vođenje očevidnika vađenja odnosno deponiranja

šljunka i pijeska. Postupci vođenja očevidnika propisani su Pravilnikom o očevidniku

vađenja šljunka i pijeska i Pravilnikom o očevidniku deponiranog šljunka i pijeska.

Pravilnikom o očevidniku vađenja šljunka i pijeska propisuje se oblik i sadržaj

očevidnika vađenja šljunka i pijeska, način vođenja očevidnika, rokovi čuvanja

očevidnika, oblik i sadržaj obrasca, metodologija izrade geodetskih snimki i analiza

granulometrijskog sastava izvađenog materijala. Očevidnik se vodi za svaku pojedinu


lokaciju vađenja materijala koja predstavlja tehničku cjelinu i za koju je izrađena

zasebna tehnička dokumentacija. Obveznik vođenja očevidnika je izvođač radova, a

isti se vodi u elektroničkom ili pisanom obliku na za to propisanom obrascu. Naručitelj

radova obavlja ugovorni (stručni) nadzor nad ukupnim količinama šljunka i pijeska

izvađenim, razmještenim, ugrađenim i deponiranim tijekom radova.

Pravilnikom o očevidniku deponiranog šljunka i pijeska propisuje se oblik i sadržaj

očevidnika deponiranog šljunka i pijeska, način vođenja očevidnika, rokovi čuvanja

očevidnika i rokovi podnošenja izviješća. Očevidnik se vodi na propisanom obrascu,

a sastavni dio očevidnika je i izviješće. Obveznik vođenja očevidnika je naručitelj

radova koji isti vodi za svaku pojedinu deponiju, od trenutka prihvata prve količine

šljunka i pijeska na deponiju do potpunog pražnjenja deponije.

Svi drugi vidovi vađenja šljunka i pijeska smatraju se protupravnim, a visina naknade

štete određena je Odlukom o visini naknade štete za protupravno izvađen šljunak i

pijesak. Istom Odlukom obuhvaćena je i visina naknade štete za protupravno izvađeni

kamen i zemlju, uključujući i glinu, na području značajnom za vodni režim. Osobe

koje protupravno eksploatiraju navedeni materijal (štetnici) nadoknađuju štetu koja se

sastoji od naknade za izvađeni i otuđeni materijal u visini od 100 kuna/m3 izvađenog

i otuđenog materijala, troškova sanacije i troškova postupka. Iznos naknade štete

se utvrđuje rješenjem Hrvatskih voda, a ista je prihod državnog proračuna. Trošak

postupka utvrđivanja osnova štete, identiteta štetnika i količina izvađenog odnosno

otuđenog materijala prihod je državnog proračuna, a trošak postupka utvrđivanja

troška sanacije i nadzora nad sanacijom prihod je Hrvatskih voda.

ZAKLJUČAK

Zakonom o vodama zaštita od štetnog djelovanja voda zadržala je i potvrdila status

ove djelatnosti unutar hrvatskog vodnog gospodarstva. Podzakonski akti, opisani u

prethodnom poglavlju, doneseni su u kratkom roku od samog usvajanja Zakona o

vodama (nešto više od pola godine), te je na taj način osigurana uspješna i efi kasna

implementacija novih zakonskih odredbi kod svih čimbenika uključenih u dio

hrvatskog vodnog gospodarstva vezan za zaštitu od štetnog djelovanja voda. Važno

je istaknuti da će izradom prethodne procjene rizika od poplava, kartama opasnosti

od poplava, kartama rizika od poplava i planovima upravljanja rizicima od poplava

čija je izrada u tijeku, zaštita od štetnog djelovanja voda biti temeljito obrađena.

Državnim planom obrane od poplava defi nirani su postulati obrane od poplava kroz

teritorijalne jedinice obrane od poplava, nositelje obrane od poplava, mjere obrane

od poplava, rad hitnih i drugih bitnih službi za vrijeme poplava, opskrba vodom i

hranom i dr. Odlukom o popisu voda I. reda utvrđen je popis voda I. reda na kojima se

odvija djelatnost preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava. Pravilnikom

o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih hidrogeoloških radova i

drugih hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava, te

upravljanja detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i vodnim građevinama


za navodnjavanje osigurana je kompetentnost, tehnička ekipiranost i poslovna

pouzdanost tvrtki koje mogu obavljati poslove preventivne, redovne i izvanredne

obrane od poplava. Popisom građevina za osnovnu melioracijsku odvodnju i mješovitih

melioracijskih građevina od interesa za Republiku Hrvatsku osigurana je stalna i cjelovita

skrb ne samo o sustavima osnovne melioracijske odvodnje već i o kompleksnijim

mješovitim sustavima melioracijske odvodnje i navodnjavanja, a koja je povjerena

Hrvatskim vodama. Na koncu pravilnicima o vođenju očevidnika vađenja odnosno

deponiranja šljunka i pijeska strogo je propisana obveza izvođača odnosno naručitelja

radova da se svaka količina šljunka i pijeska evidentira te je osiguran je nadzor od

strane državne vodopravne inspekcije, a za slučaj bilo kakvog ilegalnog vađenja

šljunka i pijeska Odlukom o visini naknade štete za protupravno izvađen šljunak i

pijesak propisana je nadoknada štete.

LITERATURA

[1] “Narodne novine”, broj 91/08, (2008): Strategija upravljanja vodama.

[2] “Narodne novine”, broj 153/09 i 130/11, (2009, 2011): Zakon o vodama.

[3] “Narodne novine”, broj 84/10, (2010): Državni plan obrane od poplava.

[4] “Narodne novine”, broj 79/10, (2010): Odluka o popisu voda I. reda.

[5] “Narodne novine”, broj 83/10, (2010): Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje

djelatnosti vodoistražnih hidrogeoloških radova i drugih hidrogeoloških

radova. preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava, te upravljanja

detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i vodnim građevinama za

navodnjavanje.

[6] “Narodne novine”, broj 83/10, (2010): Popis građevina za osnovnu melioracijsku

odvodnju i mješovitih melioracijskih građevina od interesa za Republiku

Hrvatsku.

[7] “Narodne novine”, broj 80/10, (2010): Pravilnik o očevidniku vađenja šljunka i

pijeska.

[8] “Narodne novine”, broj 80/10, (2010): Pravilnik o očevidniku deponiranog šljunka

i pijeska, “Narodne novine”, br. 80/10, (2010): Odluka o visini naknade štete za

protupravno izvađen šljunak i pijesak.

Zaštita od poplava u Hrvatskoj8



POPLAVE I OBRANA OD POPLAVA U REPUBLICI HRVATSKOJ I ULOGA I ZNAČENJE

GLAVNOG CENTRA OBRANE OD POPLAVA

mr.sc. Zoran Đuroković, dipl.ing.građ. a,dr.sc. Danko Biondić, dipl.ing.građ. b, Silvija Sitar, dipl.ing.građ. c

SAŽETAK

Tijekom posljednjeg desetljeća u cijelom se svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, učestalo

bilježe iznimno velike količine oborina čija je posljedica pojava velikih vodnih valova

koji dosežu ili čak i premašuju do tada maksimalno zabilježene vodostaje. Sve češća

pojava ekstremnih hidroloških prilika povećava rizike od poplava i na mnogim

područjima u Republici Hrvatskoj. Iako su poplave prirodne pojave koje nije moguće

u potpunosti spriječiti, stalnim razvojem sustava obrane od poplava i gradnjom

zaštitnih i regulacijskih vodnih građevina te provedbom mjera obrane od poplava,

rizici od poplava mogu se smanjiti na prihvatljivu razinu. Također, za uspješnu obranu

od poplava za pojedine slivove prekograničnih vodotoka nužna je suradnja u okviru

međunarodnih bilateralnih i multilateralnih sporazuma. Sukladno Zakonu o vodama

obranom od poplava upravljaju Hrvatske vode. Operativno upravljanje rizicima

od poplava i neposredna provedba mjera obrane od poplava uređeni su Državnim

planom obrane od poplava i Glavnim provedbenim planom obrane od poplava.

KLJUČNE RIJEČI: Ekstremne hidrološke prilike; Veliki vodni valovi; Poplave;

Upravljanje obranom od poplava; Mjere obrane od poplava

a Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Splavarska 2a, Osijek 31.000, Republika Hrvatska, [email protected]

Zoran Đuroković, Danko Biondić, Silvija Sitar10

1. UVOD

U posljednje vrijeme znanstvenici bez obzira na prijepore o uzrocima, priznaju

činjenicu globalnog zatopljenja, te izrazitu dinamiku budućih klimatskih promjena.

Također, prognostički klimatski modeli upućuju i na sve učestaliju pojavu ekstremnih

klimatskih pojava, kako na globalnoj, tako i na lokalnoj razini. Iz tog razloga, i u

budućnosti se mogu očekivati pojave ekstremnih vrijednosti temperatura zraka i

intenziteta oborina, kao i ekstremno sušnih razdoblja, uz pojave olujnih nevremena i

vjetra razorne snage, te plimnih valova u priobalnom području.

Tijekom posljednjeg desetljeća u čitavom se svijetu, pa tako i u Republici Hrvatskoj,

učestalo bilježe do sada nezabilježene ekstremne hidrološke prilike s pojavom velikih

voda i ekstremnih vodostaja s poplavama, koje prijete ljudskim životima i velikim

materijalnim štetama. Obrana od poplava u takvim uvjetima često je vrlo otežana, a u

nekim situacijama gotovo i nemoguća.

Samo u posljednjih desetak godina, na većem su području Republike Hrvatske

utvrđene učestale ekstremne hidrološke prilike, koje su uzrokovale pojave suša

2000., 2003., 2011. i 2012. godine, ali isto tako i pojave poplava 2002., 2004., 2006.,

2009. i 2010. godine. U ovisnosti o intenzitetu ekstremnih hidroloških prilika i

funkcionalnosti sustava obrane od poplava, bilježe se i velike štete, ponajviše u

poljoprivredi, ali su i nadalje ugrožena naseljena mjesta, infrastrukturni i gospodarski

objekti. Ipak, za razliku od mnogih drugih zemalja izbjegnuta su stradanja ljudskih

života i katastrofalne štete u gradskim područjima.

2. POPLAVE I OBRANA OD POPLAVA

Općenito je poznato da su poplave prirodne pojave koje nije moguće u potpunosti

spriječiti, ali se stalnim razvojem sustava obrane od poplava i gradnjom zaštitnih

i regulacijskih vodnih građevina te provedbom mjera obrane od poplava rizici od

poplava mogu smanjiti na prihvatljivu razinu.

Poplave pripadaju opasnijim elementarnim nepogodama i mogu uzrokovati gubitke

ljudskih života, velike materijalne štete, devastiranje kulturnih dobara i ekološke

štete. Zbog prostranih brdsko-planinskih područja s visokim kišnim intenzitetima,

prostranih dolina nizinskih vodotoka, velikih gradova i vrijednih dobara na

potencijalno ugroženim površinama, te dijelom zbog nedovoljno izgrađenih zaštitnih

sustava, Hrvatska je prilično ranjiva od poplava. Analize provedene za potrebe

pripreme Strategije upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08) su pokazale

da poplave potencijalno ugrožavaju oko 15% državnoga kopnenog teritorija, od čega

je veći dio zaštićen, ali s različitim razinama sigurnosti.

Sukladno Zakonu o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11) obranom

od poplava upravljaju Hrvatske vode. Operativno upravljanje rizicima od poplava i

neposredna provedba mjera obrane od poplava uređeni su Državnim planom obrane

od poplava („Narodne novine“, broj 84/10) i Glavnim provedbenim planom obrane


od poplava (Hrvatske vode, srpanj 2011. godine).

U Hrvatskim vodama pripremaju se planski dokumenti zaštite od poplava predviđeni

Zakonom o vodama, odnosno Plan upravljanja rizicima od poplava i Višegodišnji

program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije,

a donosi ih Vlada Republike Hrvatske. Nakon 2015. godine Plan upravljanja rizicima

od poplava postat će sastavnim dijelom Plana upravljanja vodnim područjima i

omogućiti će sustavan pristup razvoju obrane od poplava i smanjenju rizika od pojave

poplava na području Republike Hrvatske.

Iskustva iz posljednjih poplava u Hrvatskoj su pokazala da se poplave događaju i tamo

gdje ih nitko ne očekuje, te da se javljaju i veće vode od velikih voda visokih povratnih

razdoblja na koje su dimenzionirani postojeći zaštitni sustavi.

Iz tog razloga, Hrvatske vode su pokrenule opsežne aktivnosti za potrebe rješavanja

kritičnih točaka, odnosno rekonstrukcije i dogradnje pojedinih dijelova sustava

obrane od poplava, kao i gradnje novih regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina za

potrebe daljnjeg razvoja sustava obrane od poplava.

3. STANJE ZAŠTITE OD POPLAVA

Na slivu Save je od velikih voda Save primjereno zaštićen samo grad Zagreb koji je,

prema procjenama, siguran od 1.000-godišnjih velikih voda. Ostala područja uz Savu

uglavnom su nedovoljno zaštićena. Uzvodno od Zagreba prema slovenskoj granici

obrambeni nasipi samo su dijelom izgrađeni, pa su niski dijelovi šire zaprešićke i

samoborske regije ugroženi od poplava. Nizvodno od Zagreba pa sve do granice sa

Srbijom, mnoga područja uz Savu imaju nižu razinu sigurnosti od potrebne, jer je

zaštitni sustav Srednjeg posavlja nedovršen, a postojeći obrambeni nasipi na mnogim

su mjestima nedovoljno visoki za zaštitu od ekstremnih velikih voda koje se javljaju

u posljednje vrijeme. Sustavom Srednje posavlje od poplava se izravno štite prostori

uz Savu između Podsuseda i Stare Gradiške, te prostori uz Kupu nizvodno od ušća

Dobre na kojima se nalaze veliki gradovi Zagreb, Sisak i Karlovac i na kojima danas

živi više od milijun stanovnika. Zbog redukcije vršnih protoka poplavnih valova

u nizinskim retencijama sustav Srednje posavlje ima ključnu važnost i u zaštiti od

poplava slavonske dionice Save nizvodno od Stare Gradiške, te u zaštiti od poplava

u susjednim državama Bosni i Hercegovini i Srbiji. Zaštita od poplava zasnovana na

nizinskim retencijama i prostranim poplavnim površinama omogućila je zadržavanje

ekološki povoljnih uvjeta, tako da je zbog svojih izuzetnih prirodnih vrijednosti dio

zaštitnog sustava Srednje posavlje proglašen Parkom prirode Lonjsko polje.

Na slivovima savskih pritoka zaštitni sustavi također su nedovršeni ili ih uopće nema.

Opasnosti posebno prijete naseljima Hrvatskog zagorja koje ugrožavaju Krapina

i njezini bujični pritoci, gradu Zagrebu koji je od medvedničkih bujica usprkos

djelomično izgrađenom zaštitnom sustavu od 19 brdskih retencija zaštićen samo

od 20 do 50-godišnjih velikih voda, naseljima u Hrvatskom pounju koje ugrožava


Una, te naseljima Požeške kotline koja su ugrožena od Orljave i njezinih bujičnih

pritoka. Od bujičnih brdskih voda nedovoljno su zaštićeni i drugi gradovi i naselja na

slivovima Save i Kupe, među kojima se posebno ističe Ogulin u čijoj zaštiti od poplava

važnu ulogu ima hidroenergetski sustav Gojak. Ugrožene su i mnoge poljoprivredne

površine i infrastrukturne građevine, a kao specifi čnost se ističe ugroženost od

poplava na zatvorenim krškim poljima Gorskog kotara i Like.

Zaštita od poplava Dunava, Drave i Mure temelji se na obrambenim nasipima i

širokim inundacijskim područjima uz vodotoke. Nasipi su dovršeni na većem dijelu

područja, osim na nekim dionicama uz stara korita hidroelektrana Varaždin, Čakovec

i Dubrava, uz rijeku Vučicu i na manjem dijelu Baranje. Posljednje pojave velikih

voda su ukazale da na nekim dionicama postojeći nasipi ne zadovoljavaju svojom

visinom i dimenzijama, pa ih je potrebno rekonstruirati. Izgradnjom i kasnijom

rekonstrukcijom Glavnog dravskog nasipa, nasipa Drava - Dunav i Zmajevac -

Kopačevo omogućena je učinkovita zaštita Baranje od velikih voda Drave i Dunava,

te očuvanje prostranih poplavnih površina uz ušće Drave u Dunav. Takvo rješenje ne

samo da povoljno utječe na prirodni režim voda u Parku prirode Kopački rit nego i na

zaštitu od poplava na nizvodnim područjima uz Dunav. Problem zaštite od poplava

na Dunavu i donjoj Dravi predstavljaju i pojave ledostaja koje mogu prouzročiti

ledene poplave. Za uklanjanje ledenih čepova koji ometaju nesmetano protjecanje

vode koriste se brodovi ledolomci. Za potrebe obrane od leda na Dunavu, temeljem

trostranog hrvatsko-mađarsko-srpskog vodnogospodarskog sporazuma u pomoć se

pozivaju i ledolomci iz Republike Mađarske, koji razbijaju led na području sektora

od zajedničkog interesa, odnosno od Dunaföldvara (rkm 1.560) do Vukovara (rkm

1.333). Ujedno, putem Državne uprave za zaštitu i spašavanje, omogućuje se i uporaba

minsko-eksplozivnih sredstava za potrebe razbijanja ledenih barijera i osiguranja

protočnosti vodotoka na kritičnim lokacijama.

Najveći preostali problem zaštite od poplava na slivovima Drave i Dunava predstavlja

veliki broj bujičnih vodotoka koji ugrožavaju naselja i poljoprivredne površine u

Međimurju, Podravini, Slavoniji i Podunavlju, što je potvrđeno brojnim poplavama

na malim slivovima u posljednje vrijeme. Sustavi zaštite od brdskih voda većim su

dijelom dovršeni samo na slivnim područjima Međimurja i Županijskog kanala,

dok na ostalim slivnim područjima postoje samo pojedinačne regulacijske i zaštitne

vodne građevine, koje bez izgradnje brdskih akumulacija i retencija ne mogu osigurati

primjerenu zaštitu nizinskih dijelova slivova od poplava.

Zaštita od poplava na primorsko-istarskim slivovima vezana je uz zaštitu urbanih

sredina, turističkih područja, prometnica i poljoprivrednih površina od bujičnih

poplava, a kao posebna specifi čnost ističe se odvodnja krških polja. U Istri su od

poplava nedovoljno zaštićeni niži dijelovi Buzeta i Pazina koje ugrožavaju velike vode

Mirne i Pazinskog potoka, te naselja i poljoprivredne površine u dolinama Mirne,

Dragonje i Raše. Velike probleme mogu stvoriti i brojne bujice koje ugrožavaju

gradove, naselja, prometnice i poljoprivredne površine na zapadnoj obali Istre. Na


kvarnerskom području opasnost prijeti od zatrpavanja vodotoka klizištima (kanjon

Rječine i Vinodolska dolina) koja mogu izazvati poplave većih razmjera, te od mnogih

bujica koje ugrožavaju priobalne gradove Kvarnera i Hrvatskog primorja, te naselja i

poljoprivredne površine na kvarnerskim otocima. Na ličkom je području od poplava

Gacke i njezinih pritoka nedovoljno branjeno šire područje Otočca, a od poplava Like

i njezinih pritoka nedovoljno je branjeno šire područje Gospića i Kosinjsko polje.

Sustav zaštite od poplava na tom području dijelom je vezan uz funkcioniranje sustava

hidroelektrane Senj. Poplave u Lici ugrožavaju i brojne poljoprivredne površine i

infrastrukturne građevine, a kao specifi čnost također se ističu rizici od poplava na

zatvorenim krškim poljima. Najvećim dijelom brdske vode s Velebita ugrožavaju

naselja i Jadransku magistralu duž čitavog područja od Senja prema Starigradu

Paklenici.

Zaštita od poplava u Dalmaciji sastoji se od zaštite od poplava velikih rijeka Zrmanje,

Krke, Cetine i Neretve, zaštite od bujica, te od odvodnje krških polja. Na slivovima

Zrmanje i Krke regulacijski i zaštitni radovi djelomično su rađeni na kraćim dionicama

uz vodotoke poradi zaštite naselja i poljoprivrednih površina. Područje Kninskog polja

i dalje je nedovoljno zaštićeno, što se postupno rješava dogradnjom sustava. Značajniji

zaštitni i melioracijski sustavi rađeni su na krškim poljima zadarskog i biogradskog

zaleđa, Nadinskom blatu, Bokanjačkom blatu i Vranskom polju, što omogućuje

poljoprivrednu proizvodnju na tim nekad često plavljenim prostorima. Zaštita od

poplava na slivu Cetine vezana je uz rad hidroenergetskog sustava čije se građevine

dijelom nalaze i na teritoriju susjedne Bosne i Hercegovine. Uz Cetinu u Sinjskom

polju izgrađeni su obrambeni nasipi koji su omogućili razvoj intenzivne poljoprivredne

proizvodnje na tom području. Opće stanje zaštite od poplava na slivu Cetine je dobro.

Područje delte Neretve posebno je ranjivo od poplava. Izgrađeni zaštitni i melioracijski

sustav još uvijek nije dovršen, pa su pojedini dijelovi područja nedovoljno zaštićeni.

Najugroženiji su niži dijelovi Metkovića na desnoj obali Neretve, što će se riješiti

izgradnjom nasipa. Neprimjerenom gradnjom u neposrednim zaobaljima Male

Neretve spriječeno je normalno funkcioniranje zaštitnog sustava, što također utječe

na porast rizika od poplava na tom području. S obzirom da Mala Neretva više ne

može služiti kao oteretni kanal u zaštiti od poplava, izvršena je rekonstrukcija ustave u

Opuzenu. Za prilagodbu novoj koncepciji zaštite od poplava u delti Neretve, potrebno

je rekonstruirati i dio ostalih regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina. Dalmatinsku

obalu od Zrmanje do Prevlake, te dalmatinske otoke ugrožavaju i brojne neuređene

bujice, ali i neprimjerena gradnja kojom su presječeni mnogi bujični tokovi. Poseban

problem je odvodnja krških polja (Rastok, Vrgorsko polje, Imotsko - bekijsko polje)

koja usprkos velikim naporima još uvijek nije adekvatno riješena.

4. DRŽAVNI PLAN OBRANE OD POPLAVA

Državnim planom obrane od poplava („Narodne novine“, broj 84/10) uređene

su teritorijalne jedinice za obranu od poplava, stadiji obrane od poplava, mjere


obrane od poplava, uključivo i preventivne mjere, nositelji obrane od poplava,

upravljanje obranom od poplava, sadržaj provedbenih planova obrane od poplava,

sustav za obavješćivanje i upozoravanje i sustav veza, te mjere za obranu od leda na

vodotocima.

Temeljem Državnog plana obrane od poplava na razini Republike Hrvatske kao

središnja ustrojbena jedinica Hrvatskih voda za upravljanje redovitom i izvanrednom

obranom od poplava ustrojen je Glavni centar obrane od poplava. U Glavnom centru

obrane od poplava osigurava se središnje upravljanje, glavna koordinacija, te se

uspostavlja sustav veza i obavješćivanja o stanjima u obrani od poplava. Glavni centar

obrane od poplava, sa sjedištem u Zagrebu, osigurava stručnu i tehničku potporu

glavnom rukovoditelju obrane od poplava, a u njegovom okviru djeluju i centri obrane

od poplava na razini šest sektora:

1. Mura i gornja Drava - Sektor „A“ sa sjedištem u Varaždinu

obuhvaća područja malih slivova „Plitvica - Bednja“, „Trnava“ i „Bistra“;

2. Dunav i donja Drava - Sektor „B“ sa sjedištem u Osijeku

obuhvaća područja malih slivova „Županijski kanal“, „Karašica - Vučica“, „Baranja“

i „Vuka“;

3. Gornja Sava - Sektor „C“ sa sjedištem u Zagrebu

obuhvaća područja malih slivova „Zagrebačko prisavlje“, „Krapina - Sutla“ i „Zelina

- Lonja“;

4. Srednja i donja Sava - Sektor „D“ sa sjedištem u Zagrebu

obuhvaća područja malih slivova „Kupa“, „Banovina“, „Lonja - Trebež“, „Česma

- Glogovnica“, „Ilova - Pakra“, „Subocka - Strug“, „Šumetlica - Crnac“, „Orljava -

Londža“, „Brodska posavina“ i „Biđ - Bosut“;

5. Slivovi Sjevernog Jadrana - Sektor „E“ sa sjedištem u Rijeci

obuhvaća područja malih slivova „Mirna - Dragonja“, „Raša - Boljunčica“,

„Kvarnersko primorje i otoci“, „Gorski kotar“, „Podvelebitsko primorje i otoci“ i

„Lika“;

6. Slivovi Južnog Jadrana - Sektor „F“ sa sjedištem u Splitu

obuhvaća područja malih slivova „Zrmanja - Zadarsko primorje“, „Krka - Šibensko

primorje“, „Cetina“, „Srednje dalmatinsko primorje i otoci“, „Vrljika“, „Matica“,

„Neretva - Korčula“ i „Dubrovačko primorje“.

Osim izrade Glavnog provedbenog plana obrane od poplava, Državnim planom obrane

od poplava utvrđena je i obveza izrade provedbenih planova obrane od poplava za 34

branjena područja, a kojima se utvrđuje operativno upravljanje rizicima od poplava i

neposredna provedba mjera obrane od poplava na terenu.


Na temelju Državnog plana obrane od poplava Hrvatske vode donose Glavni provedbeni plan obrane od poplava koji je dostupan na internetskim stranicama

Hrvatskih voda (http://www.voda.hr). Glavnim provedbenim planom utvrđeni su

tehnički i ostali elementi potrebni za upravljanje redovitom i izvanrednom obranom

od poplava na vodama I. reda, te sadrži:

- pregled teritorijalnih jedinica za izravnu provedbu mjera obrane od poplava

(uključujući broj i oznaku dionica i druge potrebne podatke) na branjenim

područjima po sektorima i pripadajućih zaštitnih vodnih građevina na kojima se

provode mjere obrane od poplava, odnosno mjere obrane od leda na vodotocima,

vodostaji pri kojima na pojedinoj dionici počinje pripremno stanje, redovita

odnosno izvanredna obrana od poplava i izvanredno stanje,

- kriterije obrane od leda na vodotocima,

- raspored rukovoditelja obrane od poplava i njihovih zamjenika iz Hrvatskih voda,

te pravnih osoba i njihovih rukovoditelja i zamjenika registriranih za provođenje

obrane od poplava, odnosno obranu od leda na vodotocima, kao i raspored

rukovoditelja obrane od poplava iz pravnih osoba koje upravljaju branama i

akumulacijama,

- obveze Državnog hidrometeorološkog zavoda u prikupljanju i dostavljanju

podataka, prognoza i upozorenja o hidrometeorološkim pojavama od značenja za

obranu od poplava,

- upute za izradu izvješća o provedenim mjerama obrane od poplava i

- kartografski prikaz granica branjenih područja.

Slika 1. Prikaz sektora i granica branjenih područja

Slika 1. Prikaz sektora i granica

branjenih područja


Za učinkovitu zaštitu od poplava neophodna je suradnja svih nadležnih tijela u sustavu

zaštite i spašavanja, uključujući jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave,

te Državnu upravu za zaštitu i spašavanje koja je prema Državnom planu obrane od

poplava nositelj temeljnih ovlasti na području zaštite od katastrofa i velikih nesreća,

uključujući i one koje nastaju uslijed poplava. Za organizaciju upravljanja u slučaju

katastrofa sve potrebne mjere provodi nadležna Državna uprava za zaštitu i spašavanje

sukladno odredbama Zakona o zaštiti i spašavanju („Narodne novine“, broj 174/04,

79/07, 38/09 i 127/10) i Plana zaštite i spašavanja na području Republike Hrvatske

(„Narodne novine“, broj 96/10).

5. PLAN UPRAVLJANJA RIZICIMA OD POPLAVA

Upravljanje rizicima od poplava podrazumijeva sveobuhvatan pristup smanjenju

vjerojatnosti pojave poplava i njihovih mogućih štetnih posljedica na stanovništvo,

gospodarstvo i okoliš, a koji objedinjuje elemente predostrožnosti, zaštite, pripravnosti

i hitnog djelovanja u slučaju nailaska velikih voda. Uz zaštitne mjere na vodotocima i

drugim vodama usmjerene na sprječavanje poplava, a koje su okosnica tradicionalnog

pristupa u upravljanju poplavama, naglasak se sve više stavlja na preventivno

djelovanje na poplavama ugroženim područjima i na njihovim slivovima, usmjereno

na smanjenje mogućih šteta u slučaju plavljenja nezaštićenih ili nedovoljno štićenih

površina.

Zakonom o vodama predviđeno je da se za svako vodno područje, a po potrebi i za

njegove dijelove izrađuju prethodne procjene rizika od poplava, koje obuhvaćaju:

1. karte (zemljovide) vodnog područja u odgovarajućem mjerilu, s unesenim

granicama vodnih područja podslivova i po potrebi, priobalnih područja s

prikazom topografi je i korištenja zemljišta;

2. opis poplava iz prošlosti koje su imale znatnije štetne učinke na zdravlje ljudi, okoliš,

kulturnu baštinu i gospodarske djelatnosti i vjerojatnost pojave sličnih događaja u

budućnosti, koji bi mogli dovesti do sličnih štetnih posljedica;

3. procjenu potencijalnih štetnih posljedica budućih poplava za zdravlje ljudi, okoliš,

kulturnu baštinu i gospodarske djelatnosti, uzimajući u obzir, što je više moguće,

topografske, općenite hidrološke i geomorfološke značajke i položaj vodotoka,

uključujući poplavna područja i, uključujući poplavna područja kao prirodna

retencijska područja, učinkovitost postojećih građevina za obranu od poplava,

položaj naseljenih područja, položaj industrijskih zona, planove dugoročnog

razvoja te klimatske promjene na pojavu poplava.

Prethodne procjene rizika od poplava dosad su dovršene za značajan dio državnog

teritorija: Krapina, Česma, Ilova s Pakrom, Orljava i Kupa na slivu Save; Karašica -

Vučica na slivovima Drave i Dunava; Lika na primorsko - istarskim slivovima; Cetina,

Jadro i Žrnovnica, Imotsko - bekijsko polje, Zrmanja i Lički plato, Krka, Vransko

jezero i dio Ravnih kotara, Rastok, Vrgorsko polje i Baćinska jezera, te delta Neretve i


Konavosko polje na dalmatinskim slivovima.

Na temelju prethodnih procjena rizika od poplava, izradit će se karte opasnosti od

poplava i karte rizika od poplava za svako vodno područje, a po potrebi i za dijelove

vodnih područja i podslivove. Karte opasnosti od poplava (zemljovidi) će sadržavati

prikaze mogućnosti razvoja određenih poplavnih scenarija, a karte rizika od poplava

će sadržavati prikaze mogućih štetnih posljedica razvoja tih scenarija.

Za svako vodno područje i po potrebi za dijelove vodnih područja i podslivove, na

osnovi karata opasnosti i rizika od poplava izradit će se planovi upravljanja rizicima od poplava, koji će sadržavati: ciljeve za upravljanje rizicima od poplava, mjere za

ostvarenje tih ciljeva, uključujući preventivne mjere, zaštitu, pripravnost, prognozu

poplava, te sustave za obavještavanje i upozoravanje.

Slika 2. Karte opasnosti za područje Dunava

u Republici Hrvatskoj

(DANUBE FLOODRISK projekt)

Slika 3. Karte rizika za područje Dunava u

Republici Hrvatskoj

(DANUBE FLOODRISK projekt)

Cjeloviti Plan upravljanja rizicima od poplava u Republici Hrvatskoj bit će izrađen do

kraja 2015. godine, kada će postati i sastavni dio Plana upravljanja vodnim područjima.

Plan upravljanja rizicima od poplava nakon toga će se kontinuirano revidirati i

novelirati u šestogodišnjim planskim ciklusima i bit će polazište za izradu operativnih

planova predviđenih Zakonom o vodama, osobito višegodišnjih programa gradnje i

godišnjih planova upravljanja vodama u dijelu koji se odnosi na uređenje vodotoka i

drugih voda, te zaštitu od štetnog djelovanja voda.


6. VIŠEGODIŠNJI PROGRAM GRADNJE REGULACIJSKIH I ZAŠTIT-NIH VODNIH GRAĐEVINA I GRAĐEVINA ZA MELIORACIJE

Višegodišnji Program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina

za osnovnu melioracijsku odvodnju je operativni provedbeni program upravljanja

vodama u djelatnosti uređenja voda i zaštite od štetnog djelovanja voda. Sukladno

članku 37. Zakona o vodama izrađuju ga Hrvatske vode, a njime se utvrđuju

pojedinačni projekti, načini i razdoblja njihove provedbe, sudionici u provedbi, iznosi

ulaganja i izvori sredstava te red prvenstva u provedbi.

Višegodišnji programi gradnje izrađuju se sukladno Strategiji upravljanja vodama i

Planu upravljanja vodnim područjima, a nakon 2015. godine i u skladu s Planom

upravljanja rizicima od poplava u dijelu koji se odnosi na investicije u sustave zaštite

od štetnog djelovanja voda. Time se osigurava postupna usklađenost operativnih

programa sa strateškim opredjeljenjima u upravljanju vodama prihvaćenim na

državnoj razini i s preuzetim standardima Europske unije na području vodne politike,

osobito onima iz Okvirne direktive o vodama i Direktive o procjeni i upravljanju

poplavnim rizicima. Puna usklađenost planske dokumentacije za uređenje vodotoka

i drugih voda i zaštitu od štetnog djelovanja voda očekuje se nakon donošenja Plana

upravljanja rizicima od poplava 2015. godine.

Program će provoditi Hrvatske vode i predstavlja ključni dokument za utvrđivanje

i provedbu kapitalnih projekata zaštite od štetnog djelovanja voda, a njegova lista

prioritetnih projekata biti će izmijenjena, dopunjena i verifi cirana svake dvije godine,

te značajno revidirana svakih šest godina, naročito nakon donošenja Plana upravljanja

rizicima od poplava 2015. godine.

7. STRATEŠKI I FINANCIJSKI OKVIR ZAŠTITE OD ŠTETNOG DJELOVANJA VODA

Strategijom upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08) je utvrđen strateški

cilj zaštite od štetnog djelovanja voda kojim se predviđa dostizanje funkcionalnosti

sustava zaštite od poplava do razine od oko 87% do kraja 2023. godine i do 100% do kraja 2038. godine (postojeće stanje - 73% funkcionalnosti na vodama I. reda i 75% funkcionalnosti na vodama II. reda). Cilj će se ostvariti postupnom provedbom radova na sanaciji i rekonstrukciji objekata, te realizacijom razvojnih projekata. Polovica predviđenih radova obavit će se u razdoblju do 2023. godine, a druga polovica u razdoblju do 2038. godine. Procjena potrebnih ulaganja je sljedeća:

- za dovođenje postojećih sustava zaštite od štetnog djelovanja voda u funkcionalno stanje (sanacije i rekonstrukcije) treba uložiti ukupno oko 7,7 milijardi kuna, od čega oko 4,5 milijardi kuna u sustav voda I. reda i oko 3,2 milijarde kuna u sustav voda II. reda; prosječno oko 250 milijuna kuna godišnje,

- za razvojne projekte sustava zaštite od štetnog djelovanja voda treba uložiti ukupno

oko 3,1 milijarde kuna, od čega oko 1,3 milijarde kuna u sustav voda I. reda i oko 1,8

milijarde kuna u sustav voda II. reda; prosječno oko 150 milijuna kuna godišnje,


- za potpuno dovođenje detaljne kanalske mreže u funkcionalno stanje treba uložiti

ukupno oko 1,4 milijarde kuna,

- za redovita održavanja postojećih zaštitnih sustava prema standardima treba ulagati

ukupno oko 915 milijuna kuna godišnje, od čega oko 391 milijun kuna u sustav

voda I. reda i oko 524 milijuna kuna u sustav voda II. reda.

Struktura potrebnih troškova ulaganja u regulacijske i zaštitne vodne sustave za

postizanje strateških ciljeva, pokazuje da omjer potrebnih ulaganja u održavanje, te

dovođenje sustava u funkcionalno stanje i njihov razvoj na godišnjoj razini iznosi oko

70% : 30%, čime se osigurava održivost u upravljanju rizicima od poplava.

Prema odredbama Zakona o fi nanciranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“,

broj 153/09), za fi nanciranje redovitih održavanja i razvojnih projekata zaštite od

štetnog djelovanja voda koriste se namjenska sredstva prikupljena vodnim doprinosom

i naknadom za uređenje voda, uz mogućnost sufi nanciranja iz Državnog proračuna i

drugih domaćih i stranih izvora.

8. POPLAVE U 2010. GODINI

8.1. Ekstremne oborine

Meteorološki ekstremi na području uzvodnih zemalja zabilježeni tijekom 2010.

godine formirali su velike vode na području slivova Neretve, Save i Dunava, dok su

velike količine oborina na području Republike Hrvatske izazvale i formiranje velikih

voda njihovih pritoka u Republici Hrvatskoj. U navedenim slučajevima vodni valovi

su formirani u susjednoj Bosni i Hercegovini i Sloveniji, te uzvodnim podunavskim

zemljama (Njemačka, Austrija, Slovačka i Mađarska).

U nastavku su prikazani podaci o količinama oborina u Republici Hrvatskoj, koji

također ukazuju na povećanje količine oborina u odnosu na višegodišnje prosjeke.

Slika 5.Odstupanje oborina od višegodišnjeg

prosjeka, studeni 2010. godine (DHMZ)

Slika 4. Odstupanje oborina od višegodišnjeg

prosjeka, rujan 2010. godine (DHMZ)


Na meteorološkoj stanici Zagreb - Maksimir, u rujnu 2010. godine zabilježene su

oborine od gotovo 190 mm što je dvostruko više od prosječnih oborina za rujan koje

iznose 86 mm. U isto vrijeme, na području Republike Slovenije također su zabilježene

oborine velikog intenziteta (Brnik 184 mm, Celje 218 mm i Novo Mesto 150 mm) što

je izazvalo formiranje velikog vodnog vala rijeke Save.

Uslijed velikih količina oborina i naglog topljenja snijega na području Bosne i

Hercegovine došlo je do formiranja velikog vodnog vala Neretve koji je ugrozio

područja gradova Metkovića i Opuzena. Također, na području grada Dubrovnika

dana 22. studenog 2010. godine u samo 12 sati palo je ukupno 158 mm kiše što je

izazvalo formiranje lokalnih bujica koje su osobito ugrozile područje Staroga grada.

Na pojedinim područjima Istočne Hrvatske u kratkom je razdoblju od nekoliko dana

palo više od 200 mm kiše po četvornom metru, a u pola godine na mnogim mjestima

i prosječna godišnja količina oborina. Ekstremne količine oborina uzrokovale su

nagli porast vodostaja i premašivanje do tada zabilježenim maksimalnih vodostaja

na desetak vodotoka (Orljava, Londža, Vrbova, Glogovica, Baranjska Karašica,

Vuka, Voćinka, Vojlovica, Vučica, …) što je imalo za posljedicu velike štete na

poljoprivrednim kulturama i ugrožavanje naseljenih mjesta.

Ovakvi događaji upućuju na scenarije sve češćih i izraženijih meteoroloških

i hidroloških ekstrema što pokazuju i analize ekstremnih pojava u globalnim

razmjerima. U zadnjih nekoliko godina često su se javljali događaji sličnog karaktera

pri čemu su negativne posljedice najčešće bile uspješno izbjegnute. Tako je primjerice

2006. godine na Dunavu zabilježen drugi, a 2010. godine treći po visini vrh vodenog

vala (najviši je zabilježen 1965. godine) od kada se provode sustavna mjerenja.

8.2. Provedba mjera obrane od poplava

Tijekom 2010. godine izvanredna stanja obrane od poplava proglašavana su na 23

vodotoka (Neretva, Lika, Sava, Orljava, Londža, Zapadni Lateralni Kanal Biđ polja,

Istočni lateralni kanal Jelas polje, Glogovica, Biđ, Poganovačko - Kravički kanal, potok

Karašica, Marjanac, Zdenačka Rijeka, Vuka, Našička rijeka, Gornja Jasenovica, potok

Travnik, Kanal Hatvan, potok Borza, Kanal Velika Osatina, Podgorački Dubovik).

Također tijekom 2010. godine na 18 vodotoka uspostavljane su izvanredne mjere

obrane od poplava (Kupa, Dunav, Vučica, Rijeka Karašica, Iskrica, Lapovac, Breznica,

Čađavica, Voćinska rijeka, Klokočevac, Krajina, Vučja Jama, Lonja, Strug, Česma,

Ilova, Krapina, Bistra). Osim toga na većini preostalih vodotoka u Republici Hrvatskoj

provodile su se i mjere redovne obrane od poplava (Drava, Mura, Sutla, Krka, Plitvica,

Bednja…). Na ukupnom području Republike Hrvatske mjere redovite i izvanredne

obrane od poplava provodile su se na svih šest sektora u ukupnom trajanju od 439

dana.


Prema Zakonu o vodama i Državnom planu obrane od poplava, Hrvatske vode su kao nositelj aktivnosti uz pomoć licenciranih tvrtki za radove u vodnom gospodarstvu provodile mjere obrane od poplava. U slučaju potrebe i većeg stupnja ugroženosti u skladu sa Protokolom o suradnji sa Državnom upravom za zaštitu i spašavanje i Županijskim kriznim stožerima koordinirale su uključivanje postrojbi Hrvatske vojske, Policije, te vatrogasnih jedinica, kao i jedinica civilne zaštite lokalnih samouprava.

U provedbi mjera obrane od poplava u 2010. godini sudjelovalo je 4.000 ljudi, od čega 500 djelatnika Hrvatskih voda, 1.500 radnika tvrtki licenciranih za radove u vodnom gospodarstvu, 500 pripadnika Hrvatske vojske, 500 vatrogasaca, te oko 150 djelatnika policijskih postrojbi i 850 pripadnika jedinica civilne zaštite i stanovnika ugroženih naselja, kao i pripadnika Hrvatske gorske službe spašavanja i Crvenog križa.

Tijekom obrane od poplava dodatno je nadvišeno ili izgrađeno 50 km privremenih nasipa. Ukupno je za potrebe obrane od poplava iskorišteno 810.000 vreća i utrošeno 60.000 m3 materijala (pijesak, šljunak, zemljani i kameni materijal). Ujedno, korišteni su gotovo svi kapaciteti i mehanizacija licenciranih tvrtki za radove u vodnom gospodarstvu, a po potrebi i komunalnih poduzeća i drugih tvrtki sa ugroženih područja. Sveukupno korišteno je 200 bagera, 40 buldožera i 250 raznih drugih strojeva za potrebe prijevoza i ugradnje materijala (kamiona, traktora, utovarivača…).

Također, tijekom obrane od poplava u gotovo neprekidnom radu za potrebe odvodnje zaobalnih, te procjednih i poplavnih voda korišteno je 55 crpnih stanica, te dodatno

više od 60 mobilnih crpki većeg kapaciteta. Istovremeno se, prema mogućnostima,

provodila zaštita ljudi i imovine i na nebranjenim područjima.

ZAKLJUČAK

Učinkovita i održiva zaštita od poplava u posljednje vrijeme uslijed klimatskih

promjena postaje sve važnije pitanje u cijelom svijetu, pa tako i u Hrvatskoj. Usprkos

stoljetnoj tradiciji, naročito u djelatnosti zaštite od poplava i drugih oblika štetnog

djelovanja voda, vodno gospodarstvo u Republici Hrvatskoj danas se nalazi pred

velikim izazovom nužnog unaprjeđenja zaštite od poplava u uvjetima učestale pojave

ekstremno velikih voda na čitavom državnom teritoriju.

Slika 6. Karta županija ugroženih poplavom

u svibnju/lipnju 2010. godine

Slika 7. Karta županija ugroženih poplavom u

rujnu 2010. godine


Poplave 2002., 2006., 2009. i 2010. godine prouzročile su gubitke ljudskih života

i ogromne materijalne štete u većini podunavskih zemalja, ali zahvaljujući

funkcioniranju postojećeg hidrotehničkog sustava i organizaciji vodnoga gospodarstva,

te pravodobnim poduzimanjem mjera obrane od poplava i stručnim pristupom

u duhu stoljetne tradicije gospodarenja vodama na ovim prostorima izbjegnute su

ljudske žrtve. Na žalost, uslijed ekstremnih količina oborina štete na poljoprivrednim

površinama i u pojedinim naseljenim područjima, nisu se mogle izbjeći.

Uvažavajući hidrološke prilike i zemljopisni položaj Republike Hrvatske, probleme

zaštite od poplava i obrane od leda na velikim hrvatskim rijekama potrebno je rješavati

i u okvirima međunarodnih bilateralnih i multilateralnih sporazuma o suradnji na

slivovima prekograničnih vodotoka.

Koncepcija obrane od poplava u Republici Hrvatskoj, tradicionalno je temeljena na

obrambenim nasipima i širokim inundacijskim (poplavnim) područjima uz velike

vodotoke, što je ujedno doprinijelo očuvanju vlažnih i močvarnih područja i o vodi

ovisnih sustava. U cilju smanjenja rizika od poplava, potrebno je rekonstruirati i

dograditi sustave u nizinskim područjima, a na bujičnim vodotocima potrebno je

dograditi sustav obrane od poplava izgradnjom većeg broja akumulacija i retencija.

Istovremeno, potrebno je sustavno unaprijediti operativno upravljanje rizicima od

poplava, kao i neposrednu provedbu mjera obrane od poplava na ukupnom području

Republike Hrvatske.

LITERATURA

[1] Strategija upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08).

[2] Zakon o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11).

[3] Zakon o fi nanciranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09).

[4] Državni plan obrane od poplava („Narodne novine“, broj 153/09).

[5] Pravilnik o granicama područja podslivova, malih slivova i sektora („Narodne

novine“, broj 97/10).

[6] Glavni provedbeni plan obrane od poplava (Hrvatske vode, srpanj 2011.

godine).

[7] Husarić, J., Đuroković, Z, Biondić, D., Obrdalj, M. (2011.): Zaštita od poplava u

Hrvatskoj, Zbornik radova 5. hrvatske konferencije o vodama - Hrvatske vode

pred izazovom klimatskih promjena (Uredništvo - Biondić, D., Holjević, D.,

Tropan, Lj.), Hrvatske vode, Zagreb, 39 - 51.



SUVREMENI PRISTUP ZAŠTITI OD ŠTETNOG DJELOVANJA VODA

dr.sc. Danko Biondić, dipl.ing.građ. a,dr.sc. Danko Holjević, dipl.ing.građ. b,

mr.sc. Sanja Barbalić, dipl.ing građ. c, Vesna Grizelj Šimić, dipl.ing.građ. d, Darko Barbalić, dipl.ing.građ. e

SAŽETAK

Preuzimanjem europskog vodnog zakonodavstva u hrvatske propise nužno dolazi do

postupnih promjena u upravljanju vodama, pa tako i u djelatnosti zaštite od štetnog

djelovanja voda. Ne radi se ni o kakvim „revolucionarnim“ promjenama, nego samo

o osuvremenjavanju djelatnosti na način da sigurnost od poplava bude očuvana ili

unaprijeđena, ali da isto tako budu očuvani ili unaprijeđeni uvjeti zaštite vodenih i o

vodi ovisnih ekosustava. Kako bi se zacrtani ciljevi ostvarili, od ove se godine redoviti

radovi održavanja voda obavljaju uz poštivanje prethodno ishođenih uvjeta, mjera i

preporuka zaštite prirode, a u pripremi su planski i programski razvojni dokumenti:

Plan upravljanja rizicima od poplava i Višegodišnji program gradnje regulacijskih i

zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije. Osim navedenog, sustavno se

provode i ostale mjere unapređenja stanja zaštite od poplava i drugih oblika štetnog

djelovanja voda defi nirane strateškim odrednicama iz Strategije upravljanja vodama

(„Narodne novine“, broj 91/08). U radu je dan informativni prikaz navedenih

aktivnosti, čija je provedba od iznimne važnosti za Republiku Hrvatsku sa ciljem da

se ostvari što bolja prilagodba posljedicama evidentnih klimatskih promjena koje

uzrokuju intenziviranje hidroloških ekstrema - poplava i suša, uz poštivanje uvjeta

zaštite prirodnih vrijednosti.

a Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]

Danko Biondić, Danko Holjević, Sanja Barbalić, Vesna Grizelj Šimić, Darko Barbalić24

KLJUČNE RIJEČI: Uvjeti, mjere i preporuke zaštite prirode za godišnje programe

održavanja voda; Plan upravljanja poplavnim rizicima; Višegodišnji program gradnje

regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije; Strategija

upravljanja vodama

1. UVOD

Sve učestalije i obilnije velike vode, ali istovremeno i sve učestalije i sušnije male vode

koje se posljednjih desetak godina javljaju na našim vodotocima nalažu sustavno

unapređivanje pripreme, organizacije i provedbe poslova preventivne, redovne i

izvanredne obrane od poplava, te intenziviranje aktivnosti na pripremi i provedbi

razvojnih projekata, ne samo dogradnje zaštitnih sustava, nego i revitalizacije

vodotoka, te razvoja višenamjenskih sustava uređenja i korištenja voda i zemljišta u

suradnji s drugim korisnicima. Zakonski okvir zaštite od štetnog djelovanja voda je

usklađen s pravnom stečevinom Europske unije, a strateške odrednice defi nirane su

Strategijom upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08), tako da su ostvarene

sve regulatorne pretpostavke za učinkovito obavljanje navedenih zadaća.

Za ovogodišnji program radova održavanja voda prvi su puta do sada od ministarstva

nadležnog za zaštitu prirode ishođeni uvjeti, mjere i preporuke zaštite prirode, čiji je

prijedlog izrađen kroz suradnju Hrvatskih voda i Državnog zavoda za zaštitu prirode.

Poštivanjem propisanih uvjeta, mjera i preporuka redoviti radovi održavanja voda

uvelike su osuvremenjeni, odnosno usklađeni su s potrebama zaštite vodenih i o

vodi ovisnih ekosustava. Uvjeti, mjere i preporuke zaštite prirode za program radova

održavanja voda sustavno će se iz godine u godinu unapređivati uvažavajući iskustva

s terena.

U tijeku je priprema Plana upravljanja poplavnim rizicima i Višegodišnjeg programa

gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina za melioracije, čijim će

donošenjem biti zaokružena sva potrebna planska i programska dokumentacija za

pripremu razvojnih projekata zaštite od štetnog djelovanja voda, za koje se očekuje da

će se dijelom fi nancirati iz europskih fondova. Početkom sljedeće godine u suradnji

s nizozemskim, francuskim i austrijskim stručnjacima započinje Twinning projekt

„Izrada karata opasnosti od poplava i karata rizika od poplava“, čiji će rezultati uvelike

doprinijeti kakvoći tih dokumenata, a u tijeku je projekt „Meandar“ kojeg fi nancira

Vlada Kraljevine Nizozemske, usmjeren na izradu smjernica za revitalizaciju vodotoka

prilagođenih hrvatskim uvjetima, a u čijoj realizaciji osim nizozemskih stručnjaka

sudjeluju stručnjaci Hrvatskih voda i Državnog zavoda za zaštitu prirode.

Cilj ovog rada je na sažeti način prikazati tekuće aktivnosti i glavne razvojne odrednice

za unapređenje stanja zaštite od štetnog djelovanja voda u Hrvatskoj.


2. UVJETI I MJERE ZAŠTITE PRIRODE ZA RADOVE ODRŽAVANJA VODA

Na temelju odredbi članka 107. Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 153/09

i 130/11), te odredbi članka 7. točka 25., članka 36. i članka 123., 124. i 125. Zakona

o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj 70/05 i 139/08), Hrvatske vode su dužne

za godišnje programe radova održavanja voda provoditi postupke ocjene njihove

prihvatljivosti na ekološku mrežu i postupke ishođenja uvjeta i mjera zaštite prirode.

Objedinjeni postupak ocjene prihvatljivosti na ekološku mrežu i ishođenja uvjeta i

mjera zaštite prirode za godišnji program održavanja voda za 2012. godinu proveden

je na temelju stručne podloge koju su izradile Hrvatske vode.

Kako je sektor zaštite prirode imao određenih dilema u sagledavanju i razumijevanju

radova održavanja voda, održano je niz konzultativno-stručnih sastanaka predstavnika

Hrvatskih voda s predstavnicima sektora zaštite prirode, čime je osigurano rješavanje

većine spornih pitanja još tijekom izrade stručne podloge. U tom su procesu Hrvatske

vode davale određena pojašnjenja i tumačenja defi nicija pojedinih radova, dok su od

strane predstavnika sektora zaštite prirode predlagani uvjeti, mjere i preporuke zaštite

prirode za konkretne radove.

U cilju što kvalitetnijeg prikaza radova održavanja voda, Hrvatske vode su

standardizirale njihove opise tako da je izvršena njihova tipizacija koja se odnosi na

održavanja voda I. i II. reda, odnosno melioracijskih građevina I. i II. reda (u vrijeme

preventivne obrane od poplava, za vrijeme i/ili neposredno nakon poplava - hitne

intervencije), te je opisana njihova svrhovitost. Također, iz razloga bolje preglednosti

i uvida u pojedine lokacije radova po branjenim područjima, izvršeno je povezivanje

svake lokacije sa pripadajućim pozicijama programa radova korištenjem geodetskih

podloga odgovarajućeg mjerila.

Istovremeno je Državni zavod za zaštitu prirode izradio nacrt šifrarnika radova i

uvjeta, mjera i preporuka, koji je na početku bio polazni prijedlog, a koji je nastavno

prilagođavan konkretnim radovima, ovisno o lokaciji izvođenja rada i mogućnostima

provođenja uvjeta/mjere/preporuke na pojedinoj lokaciji.

Mjere, uvjeti i preporuke zaštite prirode koje su izdane od strane Ministarstva zaštite

okoliša i prirode u srpnju 2012. godine, temeljene su na mišljenju Državnog zavoda

za zaštitu prirode, a u sebi sadrže:

- popis generalnih uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode za Program radova

održavanja, raspoređenih po vrstama radova;

- konkretizaciju mjera, uvjeta i preporuka za svaki pojedinačni rad i pojedinačnu

lokaciju iz Programa;

- poveznice lokacija radova s odgovarajućim oznakama područja prema propisima

zaštite prirode - zaštićeno područje, područje ekološke mreže, prijedlog Natura

2000 (ili oznaka van područja), zajedno s informacijama o ciljevima očuvanja

prirode.


Mjere su podijeljene u dvije skupine:

- mjere i uvjeti zaštite prirode koji se odnose na ukupnu biološku i krajobraznu

raznolikost;

- mjere i uvjeti zaštite prirode koji se odnose na ciljeve očuvanja područja ekološke

mreže,

i vrijede za čitavu državu, odnosno za sva branjena područja i za sve radove

održavanja.

Za dio radova i poslova održavanja u području ekološke mreže ili u području utjecaja

na ekološku mrežu, a čija provedba može imati značajan utjecaj na ciljeve očuvanja i

cjelovitost područja ekološke mreže, planirano je provesti posebne postupke vezane

za procjenu utjecaja na ekološku mrežu prema odgovarajućem propisu.

Planom upravljanja vodama za 2012. godinu predviđeni su radovi redovnog održavanja

voda na ukupno 3.055 lokacija, od kojih su za preko 95% ishođeni uvjeti i mjere

zaštite prirode, dok se za preostalih manje od 5% radova održavanja na području

ekološke mreže (ili na području koje na nju ima utjecaj) provodi ocjena prihvatljivosti

za ekološku mrežu (po posebnom postupku/postupcima po branjenom području).

Ishođenjem uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode i njihovom ugradnjom u Program

omogućena je provedba redovnih radova održavanja voda, bez postavljanja dodatnih

uvjeta i mjera od strane nadležnih županijskih ustanova odnosno drugih tijela. S

postupkom izdavanja uvjeta, mjera i preporuka, te prethodne suglasnosti upoznata je

i inspekcija zaštite prirode.


Tablica 1. Izvadak iz Uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode za pojedine vrste radova

održavanja voda


Tab

lica

2. I

zva

dak

iz

Šifr

arn

ika

ra

dov

a, m

jera

, uvj

eta

i p

rep

oru

ka


Slika 1. Naslovnica Uvjeta i mjera zaštite prirode za program radova održavanja u području

zaštite od štetnog djelovanja voda za 2012. godinu


Zajedničkom pripremom i kasnijom provedbom postupka ocjene programskog

dokumenta, te ishođenjem uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode postignut je

značajan napredak u suradnji vodnoga gospodarstva i sektora zaštite prirode, što će

omogućiti unapređenje upravljanja vodama u državi sa ciljem postizanja primjerene

razine zaštite od štetnog djelovanja voda, uz poštivanje uvjeta i mjera zaštite prirode.

Praćenjem poštivanja uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode pri provedbi redovitog

programa održavanja voda u 2012. godini ocjenjivat će se uspješnost ostvarenja

zacrtanih ciljeva, a stečena iskustva će koristiti pri budućim unapređivanjima započetog

procesa. Provedba ishođenih uvjeta, mjera i preporuka će nakon „fi nog podešavanja”

u godinama koje slijede prerasti u standard i postati će sastavni dio Općih tehničkih

uvjeta za radove održavanja voda.

3. VIŠEGODIŠNJI PROGRAM GRADNJE REGULACIJSKIH I ZAŠTITNIH VODNIH GRAĐEVINA I GRAĐEVINA ZA MELIORACIJE ZA RAZDOBLJE OD 2013. DO 2017. GODINE

Višegodišnji program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i građevina

za melioracije je operativni program u vodnogospodarskoj djelatnosti uređenja

vodotoka i drugih voda i zaštite od štetnog djelovanja voda propisan člankom 37.

Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11). Programom se utvrđuju:

- pojedinačni projekti,

- način i razdoblje njihove provedbe,

- sudionici u provedbi,

- iznosi ulaganja i izvori sredstava,

- red prvenstva u provedbi,

- praćenje provedbe programa.

Zakonom je određeno da se višegodišnji programi gradnje izrađuju sukladno

Strategiji upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08) i Planu upravljanja

vodnim područjima, a nakon 2015. godine i u skladu s Planom upravljanja poplavnim

rizicima. Time se osigurava postupna usklađenost operativnih programa sa strateškim

odrednicama upravljanja vodama na državnoj razini i s preuzetim standardima

Europske unije na području vodne politike, osobito onima iz Okvirne direktive o

vodama i Direktive o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima.

Puna usklađenost planske dokumentacije za uređenje vodotoka i drugih voda i zaštitu

od štetnog djelovanja voda očekuje se po donošenju prvih planova upravljanja rizicima

od poplava, propisanih Direktivom o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima, a što

je preuzeto i u hrvatsko vodno zakonodavstvo. Nakon toga će se planovi upravljanja

poplavnim rizicima kontinuirano revidirati i novelirati u šestogodišnjim planskim

ciklusima. Oni će biti polazište za izradu operativnih programa i planova predviđenih

Zakonom o vodama, osobito višegodišnjih programa gradnje i godišnjih planova

upravljanja vodama u dijelu koji se odnosi na uređenje vodotoka i drugih voda, te

zaštitu od štetnog djelovanja voda. Višegodišnjim programom gradnje se utvrđuje


okvirni program kapitalnih ulaganja u uređenje vodotoka i drugih voda, zaštitu od štetnog djelovanja voda, te revitalizaciju vodotoka.

Priprema prvog nacrta programa je u tijeku. Prvi korak je bila početna identifi kacija projekata s osnovnim podacima o zahvatima. Slijedilo je utvrđivanje prioriteta čijom se realizacijom povećava razina zaštite od poplava na nedovoljno štićenim područjima. Vrednovanje i svrstavanje svakog projekta u jednu od tri grupe prioriteta izvršeno je prema 10 utvrđenih kriterija (koji procjenjuju značaj, višenamjenski karakter, utjecaj projekta na stanovništvo, imovinu, infrastrukturu i okoliš, veličinu područja zaštite, te stupanj dovršenosti sustava, kao i stupanj spremnosti za izvođenje, odnosno raspoloživost tehničke dokumentacije), na način da su projekti sa najvećim brojem bodova svrstani na početak popisa kao prioriteti (metoda težinskog razvrstavanja).

Program je ključni dokument za izbor i provedbu kapitalnih projekata zaštite od štetnog djelovanja voda u razdoblju 2013. - 2017., a njegove buduće izmjene i dopune kako bi bolje odgovarao novonastalim potrebama ili promijenjenim ulaznim pretpostavkama, obavljati će se prema postupcima koji su također utvrđeni programom.Stvarna dinamika realizacije projekata sigurno će, u većoj ili manjoj mjeri, odstupati od procijenjene dinamike. Stoga je važno na vrijeme pokrenuti i dobro organizirati odvijanje pripremnih aktivnosti za veći broj projekata, kako bi se izbjegli eventualni zastoji u budućim investicijskim aktivnostima, uzrokovani nedostatkom pripremljenih projekata. Samo tako se može ostvariti optimalno iskorištenje fi nancijskih sredstava iz namjenskih fondova vodnoga gospodarstva (izvorna sredstva) i drugih dostupnih izvora kao što su državni proračun, fondovi Europske unije, razni domaći i strani krediti, zajmovi i donacije.Projekti se prema strukturi ulaganja razvrstavaju u tri razreda: (i) Izgradnja zaštitnih i regulacijskih vodnih građevina i građevina za melioracije, (ii) Rekonstrukcija i sanacija postojećih građevina u cilju poboljšanja funkcionalnosti sustava i (iii) Revitalizacija vodnih površina.Ukupni procijenjeni troškovi programa iznose oko 4,8 milijarde kuna, a procijenjeni troškovi izgradnje u razdoblju 2013. - 2017. iznose oko 3,2 milijarde kuna.Uspoređujući troškove procijenjene u okviru ovog programa i troškove procijenjene u Strategiji upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08) zaključuje se da su ukupne procijenjene potrebe na proporcionalno istoj razini, respektirajući dokumentima sagledano razdoblje provedbe (Strategija 2010. - 2038., Program 2013. - 2017.). Odstupanja u procjenama su jedino vidljiva u strukturi ulaganja gdje su programom predviđena znatno veća razvojna ulaganja u sustave zaštite od poplava i revitalizacije, dok su pri tome smanjena potrebna ulaganja u sanacije i rekonstrukcije.Zbog ograničenih fi nancijskih mogućnosti Hrvatskih voda, potrebno je identifi cirati i uključiti sve moguće dodatne izvore fi nanciranja i usmjeriti ih na ovaj program:

- odgovarajuće EU fondove,

- zajmove međunarodnih fi nancijskih institucija (MFI) i

- raspoložive domaće izvore (Državni proračun, proračuni jedinica lokalne samouprave i drugo).


Obzirom da se radi o zaštitnim vodnim građevinama, uvjeti fi nanciranja se trebaju tražiti na tržištu investicijskih razvojnih kredita koji podrazumijevaju nižu kamatnu stopu, duže razdoblje povrata zajma, poček prilagođen planiranom razdoblju izgradnje, a dospijeće otplatnih rata/anuiteta prilagođeno dinamici i načinu prikupljanja sredstava.

Predviđa se mogućnost korištenja sredstava kohezijskih i strukturnih fondova Europske unije naročito za ulaganja u projekte revitalizacije. Stoga je posebnu pažnju potrebno posvetiti pripremi i nominaciji takvih projekata.

U svrhu postizanja zacrtanih ciljeva zaštite od štetnog djelovanja voda, Strategijom upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08) predviđen omjer ulaganja u održavanje sustava i njihov razvoj na godišnjoj razini iznosi 70% : 30%. Imajući u vidu uočenu potrebu za povećanim razvojnim ulaganjima u predstojećih 5 - 10 godina, taj omjer bi se morao promijeniti u korist razvoja na minimalno 60% : 40%.

Programom su defi nirani kriteriji i učestalost praćenja njegove provedbe u cjelini, kao i praćenja provedbe pojedinih projekata, te procedure njegovih izmjena i dopuna. Ukupan broj i izbor kriterija i ocjene projekata može se prilagođavati potrebama provedbe programa, kako bi se bolje opisali „novelirani - ažurirani“ ciljevi, odnosno ciljevi koji su bolje prilagođeni višem stupnju realizacije programa. Prioritetna lista treba bi biti revidirana svake 2 godine, odnosno značajno svakih 5 godina, a posebno nakon konačne izrade plana upravljanja rizicima od poplava za oba vodna područja u Republici Hrvatskoj.

Slika 2. Početna identifi kacija projekata


Slika 3. Prostorni raspored projekata na području Republike Hrvatske po grupama prioriteta

- prikaz po sektorima

4. PRIPREMA PLANA UPRAVLJANJA RIZICIMA OD POPLAVA I

PROCJENA UTJECAJA RAZVOJNIH PROJEKATA ZAŠTITE OD

ŠTETNOG DJELOVANJA VODA NA VODE

Načelno gledano, prvi konkretan korak u upravljanju rizicima od poplava je utvrđivanje

područja na kojima je rizik od poplava neprihvatljivo visok i na koje treba usmjeriti

većinu aktivnosti na preventivnoj obrani od poplava. Sama ideja implicira potrebu

transparentnog odlučivanja što se smatra (ne)prihvatljivim rizikom od poplava,

odnosno naglašava da određivanje granice prihvatljivosti ovisi kako o fi nancijskim

mogućnostima osiguranja zaštite od štetnog djelovanja voda, tako i o općoj društvenoj

percepciji o tome što je i u kojoj mjeri potrebno zaštititi od poplava. Obvezom

izrade Plana upravljanja rizicima od poplava u redovitim šestogodišnjim ciklusima

ostavljena je mogućnost postupnog usklađivanja ova dva principa uzimajući u obzir

i ograničenja i uvjete koje pred upravljanje vodama postavlja zahtjev za očuvanjem

dobrog stanja voda. Prema usuglašenim rokovima prvi Plan upravljanja rizicima

od poplava treba donijeti istovremeno sa sljedećim Planom upravljanja vodnim

područjima, odnosno do kraja 2015. godine i vrijediti će za razdoblje od 2016. do

2021. godine. Ova dva plana činiti će jedinstven planski paket kojim će se defi nirati

politika i okviri upravljanja vodama. Donošenjem prvog Plana upravljanja rizicima

od poplava utvrdit će se uloga sustava i građevina obrane od poplava u smanjenju


rizika od poplava na prihvatljivu razinu, čime će se verifi cirati njihov značaj i uvažiti

njihov utjecaj na stanje voda (koji je u nekim slučajevima kao što su nizinske retencije

vrlo pozitivan) i na taj način uskladiti sa ciljevima zaštite vodnog okoliša propisanim

Zakonom o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11) i utvrđenim Planom

upravljanja vodnim područjima.

Usklađenje hrvatske s europskom vodnom regulativom donosi i određene novine u

dijelu koji se odnosi na pripremu i prihvaćanje razvojnih projekata, počevši od izrade

tehničke dokumentacije na razini pripreme za ishođenje lokacijske / građevinske

dozvole. Naime, uz obvezu sagledavanja utjecaja razvojnog projekta na okoliš /

prirodu u cjelini, zahtijeva se i eksplicitna i detaljna valorizacija utjecaja građevina na

promjenu stanja voda, i to kako na stanje dijela vodotoka (vodnog tijela) na kome se

građevina nalazi tako i na stanje voda nizvodno i uzvodno. Pri tome treba ocijeniti

utjecaj izgradnje na sve elemente na osnovi kojih se utvrđuje stanje voda i koji

uključuju: fi zikalno-kemijske i kemijske, hidrološke i morfološke, te konačno biološke

karakteristike voda. Naime, pod dobrim i poželjnim stanjem voda podrazumijeva se

prirodno stanje voda, a pogoršanje prirodnog stanja voda u načelu nije dopušteno.

Ukoliko se ljudskim djelovanjem pogorša bilo koja karakteristika voda, odnosno

element stanja voda, smatra se da je narušeno i stanje voda u cjelini, a ukoliko su

utjecaji antropogenog djelovanja takvi da mijenjaju strukturu ili ugrožavaju zdravlje

ekosustava smatra se da je riječ o bitnim promjenama odnosno da je riječ o pogoršanju

stanja. U većini slučajeva, građevine za uređenje vodotoka ili zaštitu od štetnog

djelovanja voda upravo imaju za cilj promjenu određenih, s antropocentričnog

stajališta, „nepovoljnih“ hidroloških ili morfoloških karakteristika vodotoka i samim

tim njihovom izgradnjom se mijenja stanje voda. Prema novim propisima, za takve

promjene ukoliko se pokaže da su neophodne i opravdane treba provesti dodatni

postupak kroz koji se:

- identifi ciraju svi negativni utjecaji,

- određuju dionici koji zbog zahvata imaju koristi i dionici koji zbog zahvata mogu

pretrpjeti štetu,

- utvrđuju poželjne karakteristike „novog“, „do-prirodnog“ odnosno „znatno

promijenjenog“ stanja,

- utvrđuje program mjera koji ima slijedeće ciljeve: minimiziranje eventualnih

negativnih utjecaja, kompenzaciju preostalih negativnih utjecaja i održanje

poželjnih karakteristika novog stanja, te konačno

- navedena promjena uvodi se u Plan upravljanja vodnim područjima koji upravljanje

vodama na takvoj dionici vodotoka mora prilagoditi novonastalim uvjetima

promatrajući kumulativne efekte promjena na vodotoku.

S obzirom na to da je potrebno identifi cirati dionike i njihove uloge, podrazumijeva se

provedba postupka uz konzultacije s javnošću. Objedinjavanje navedenog postupka

s postupkom utvrđivanja utjecaja zahvata na okoliš / prirodu koji uključuje obvezu

konzultiranja javnosti čini se dobrim rješenjem, bitno učinkovitijim nego provedbe


odvojenih postupaka. Prijedlog trebaju realizirati ministarstva nadležna za vode

i okoliš dopunama propisa kojima se uređuje pitanje procjene utjecaja zahvata na

okoliš / prirodu.

ZAKLJUČAK

Provedbom novog okolišnog zakonodavstva redoviti radovi održavanja voda i razvojni

projekti uređenja voda usklađuju se s uvjetima zaštite okoliša i prirode. To nipošto

ne znači da se oni onemogućavaju, nego naprotiv oni se itekako potiču ukoliko se

studijskom dokumentacijom dokaže njihova opravdanost i ukoliko se eventualni

nepovoljni utjecaji na okoliš i prirodu mogu minimizirati provedbom odgovarajućih

kompenzacijskih mjera. Time se pred investitore, planere i projektante zaštitnih

sustava postavljaju novi izazovi na koje moraju biti spremni odgovoriti.

Poslove preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava uz poštivanje propisanih

uvjeta, mjera i preporuka zaštite prirode, na terenu obavljaju i ubuduće trebaju

obavljati isključivo certifi cirane tvrtke koje su za takve poslove opremljene i koje u

tome imaju iskustva, jer bi u protivnom moguće posljedice sigurno bile negativne.

Europskom praksom u upravljanju vodama potiče se razvitak obnovljivih izvora

energije, vodnih putova i sustava navodnjavanja, a naročito višenamjenskih sustava

uređenja i korištenja voda i zemljišta. U Hrvatskoj je tijekom proteklih dvadesetak

godina zbog različitih prioriteta i fi nancijskih mogućnosti pojedinih korisnika voda i

zemljišta zanemaren razvoj takvih sustava. Mnogi ranije pripremani projekti završili

su „u ladicama“ i čekali su „bolje dane“. „Bolji dani“ sigurno predstoje, jer je za

hrvatsko gospodarstvo neodrživo da se uz značajne vodne resurse uvoze električna

energija i hrana i da su nam vodni putovi nedovoljno uređeni. Jasno je da sve planirane

aktivnosti treba obavljati uz najviše standarde zaštite prirode i okoliša, sada propisane

i našim zakonodavstvom.

LITERATURA

[1] Zakon o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11).

[2] Zakon o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj 70/05 i 139/08).


[4] Nacrt Plana upravljanja vodnim područjima, Hrvatske vode, 2010.




ULOGA I ZADACI VODNOGOSPODARSKIH TRGOVAČKIH DRUŠTAVA U PREVENTIVNOJ,

REDOVNOJ I IZVANREDNOJ OBRANI OD POPLAVA

Ivan Iličić, dipl.ing.građ. a

SAŽETAK

U članku se daje pregled razvoja zaštite od štetnog djelovanja voda u Republici

Hrvatskoj, te uloga i zadaci vodnogospodarskih trgovačkih društava u preventivnoj,

redovnoj i izvanrednoj obrani od poplava. Također se daje prikaz sadašnjeg

stanja kao posljedice važećeg Zakona o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i

130/11), kao i opasnosti koje takvo stanje implicira po sigurnost građana, prirode i

materijalnih dobara. U cilju svođenja rizika od negativnih posljedica na minimum,

koje mogu izazvati veće poplave, daje se pregled uvjeta koje moraju zadovoljavati

vodnogospodarska društva kao sastavni dio Državnog plana obrane od poplava

(„Narodne novine“, broj 84/10). Iz stanja u toj djelatnosti u nekim članicama Europske

unije, koje su prije desetak godina u zaštitu od štetnog djelovanja voda uvele pravila

rudimentarnog tržišnog nadmetanja i time iz aktivne obrane od poplava prešle na

pasivnu obranu od poplava, Republika Hrvatska mora izvući zaključke, te svoj aktivni

pristup obrani od poplava još više unaprijediti, kako bi svoje građane poštedjela od

gubitka ljudskih života, devastacije prostora i ekonomskih gubitaka.

KLJUČNE RIJEČI: Preventivna, redovna i izvanredna obrana od poplava;

Vodnogospodarska trgovačka društva; Državni plan obrane od poplava; Zakon o

vodama; Pasivna obrana od poplava; Aktivna obrana od poplava

a Gospodarsko interesno udruženje vodnogospodarskih trgovačkih društava, Avenija Marina Držića 4, Zagreb

10.000, Republika Hrvatska, [email protected]

Ivan Iličić38

1. UVOD

Organizirani radovi na preventivnoj, redovnoj i izvanrednoj obrani od poplava na

pojedinim područjima Republike Hrvatske datiraju od polovine devetnaestoga

stoljeća. Međutim, sustavna zaštita od štetnog djelovanja voda pokrenuta je poslije

katastrofalnih poplava ranih šezdesetih godina prošlog stoljeća. Kako bi se ubuduće

izbjegle ljudske žrtve, katastrofalni materijalni gubici i devastacija prirode, kao

i dugotrajni oporavak poplavama pogođenih područja, prišlo se je sustavnom

tehničkom i kadrovskom opremanju Hrvatske vodoprivrede.

Cilj je bio da se rekonstrukcijom starih i izgradnjom novih zaštitnih vodnih građevina,

te njihovim redovitim održavanjem, a time i osiguranjem maksimalne protočnosti

zaštiti stanovništvo, gospodarstvo, infrastruktura i okoliš.

Početkom devedesetih godina za vrijeme Domovinskog rata, ukazala se potreba

uzrokovana smanjenjem prihoda namijenjenih provedbi zaštite od štetnog djelovanja

voda (preventivna obrana od poplava), da se smanje fi ksni troškovi kroz smanjenje

broja zaposlenih, kako bi što više sredstava bilo raspoloživo za neophodno održavanje

tzv. državnih voda (danas vodotoci prvog reda i međudržavni vodotoci). Zbog toga,

a djelomično i zbog zahtjeva za restrukturiranjem javnih poduzeća, provedena je

reorganizacija kojom su iz Hrvatskih voda izdvojene sve „proizvodne“ djelatnosti

(projektiranje i operativa) i formirana su lokalna javna vodoprivredna poduzeća

koja su predana u vlasništvo lokalnoj samoupravi, dok su u Hrvatskoj vodoprivredi

(statusno Ustanovi) ostali samo kadrovi neophodni za upravljanje vodama. Ta javna

vodoprivredna poduzeća prikupljala su naknadu za uređenje lokalnih vodotoka

(danas vodotoci drugog reda) kojom su pokrivala troškove preventivne, redovne i

izvanredne obrane od poplava, dok su za iste poslove na državnim vodama sklapala sa

Hrvatskom vodoprivredom ugovore po cjeniku izrađenom na temelju tržišnih cijena,

čiju je izradu Hrvatska vodoprivreda povjerila nezavisnoj stručnoj ustanovi.

Hrvatska vodoprivreda je vršila nadzor nad radovima, kako na državnim, tako i na

lokalnim vodotocima. Lokalna samouprava je kao vlasnik upravljala tim poduzećima,

te odobravala plan zaštite od štetnog djelovanja voda na svom području, a na prijedlog

svojih javnih vodoprivrednih poduzeća. Već nakon nekoliko godina, uočeno je, da se

kod izrade plana javna vodoprivredna poduzeća više rukovode logikom i potrebama

poduzeća nego potrebama preventivne obrane od poplava (nedostatak sredstava za

cjelovito održavanje sustava). Na taj se način došlo do prijetnji na područjima manjih,

teže pristupačnih zaštitnih objekata (uglavnom vodotoka izrazito bujičnog karaktera),

što je rezultiralo poplavama, na sreću s relativno manjim štetama.

Zakonom o vodama s kraja 1995. godine, naprijed navedeni nedostaci na preventivnoj

obrani od poplava rješavaju se na način da se agenciji, sada nazvanoj Hrvatske vode,

daju ovlasti za prikupljanje svih vrsta naknada potrebnih za vodnogospodarsku

djelatnost, a čija je dužnost izrada planova, prema prioritetima, tj. ugroženosti

zaštitnih objekata, za zaštitu od štetnog djelovanja voda, te da ugovaraju realizaciju

s trgovačkim društvima koja ispunjavaju posebne uvjete propisane Zakonom i na


temelju njega pobliže određene pravilnikom (vodnogospodarska trgovačka društva).

Istim Zakonom o vodama se nalaže jedinicama lokalne samouprave da u određenom

roku privatiziraju svoja javna vodoprivredna poduzeća, kako bi se u tom segmentu,

po uzoru na neke članice Europske unije, a po glavnom načelu globalizacije i u tom

segmentu uvelo tržišno nadmetanje.

2. ZADACI VODNOGOSPODARSKIH TRGOVAČKIH DRUŠTAVA U PREVENTIVNOJ, REDOVNOJ I IZVANREDNOJ OBRANI OD POPLAVA

Vodnogospodarska trgovačka društva, koja su ugovorna strana u provođenju zaštite

od štetnog djelovanja voda, tj. u provođenju preventivne, redovne i izvanredne obrane

od poplava imaju i obvezu ljudima i opremom popuniti sustav propisan Državnim

planom obrane od poplava, kojeg donosi Vlada Republike Hrvatske, te su integralni

dio istog. U cilju što svrhovitije obrane od poplava, a time i smanjenja rizika ona su,

između ostalog dužna:

1. Kvalitetno održavati objekte u sustavu zaštite od štetnog djelovanja voda, kao

prevenciju od poplava, uzimajući u obzir razorno djelovanje vode kojem su ti

objekti izloženi, kako bi se očuvala njihova stabilnost i funkcionalnost u svrhu

maksimalne protočnosti sustava.

2. Obavještavati Hrvatske vode o svim uočenim nedostacima sustava i oštećenjima

zaštitnih vodnih građevina, te davati prijedloge za njihovo uklanjanje i/ili

sanaciju.

3. Kada je to propisano Državnim planom obrane od poplave, obavljati dežurstvo,

sanirati oštećenja, osiguravati protočnost kanala i vodotoka, uklanjajući čepove,

tj. sprečavajući njihovo formiranje, te o svemu trenutno izvještavati nadležnog

rukovoditelja obrane od poplava.

4. Prema nalogu rukovoditelja obrane od poplava promptno izvesti zahvate za

otklanjanje ili ublažavanje poplave kod ekstremno velikih protoka, koji nisu mogli

biti predviđeni kao što su izrada zečjih nasipa, saniranje prodora, probijanje ispusta

u svrhu rasterećenja sustava itd.

Osim naprijed navedenog, kod vodotoka izrazito bujičnog karaktera, ovisno o sastavu

tla sliva vodotoka, za manje od 24 sata može doći do potrebe za izvanrednom obranom

od poplave. U takvim slučajevima vodnogospodarsko trgovačko društvo dužno je

odmah pristupiti mjerama predviđenim planom obrane od poplava, osiguravajući

stanovništvo, ljude u prometu i imovinu, ujedno odmah obavještavajući nadležnog

rukovoditelja obrane od poplava, lokalni 112, policijsku postaju i županijsku upravu

za ceste. To je glavni razlog, uz naprijed navedeno, da vodnogospodarsko trgovačko

društvo mora imati stalno zaposlene djelatnike sa iskustvom na tim poslovima sa

stalnim prebivalištem na branjenom području.

Ivan Iličić40

3. SADAŠNJE STANJE

Sada važećim Zakon o vodama, koji je stupio na snagu 14. siječnja 2010. godine, člankom 116., propisuje se da (cit.) „Provedbu preventivne, redovne i izvanredne obrane od poplava, Hrvatske vode ustupaju ponuditelju na branjenom području primjenom propisa o javnoj nabavi. Okvirni sporazum o nabavi sklapa se za razdoblje od 4 godine“, iako su člankom 115. Stavak 4. ti radovi proglašeni hitnom službom.

Hrvatske vode su krajem 2010. godine raspisale javni natječaj za sva branjena područja u Republici Hrvatskoj. Tek nakon više od 18 mjeseci skopljeni su okvirni sporazumi na svim branjenim područjima. Sreća je što posljednjih 18 mjeseci traje neočekivani sušni period, pa nije bilo prijetnje od poplava. Ipak, rizici od negativnih posljedica možebitnih budućih poplava su povećani nedovoljnim opsegom radova na preventivnoj obrani od poplava na nekim branjenim područjima. Rizici od negativnih

posljedica budućih poplava se vremenom povećavaju iz sljedećih razloga:

- Nemogućnost donošenja Državnog plana obrane od poplava, zbog toga jer se unaprijed ne može znati rezultat natječaja kao i vrijeme završetka natječaja,

- Niža ponudbena cijena postiže se ugrađivanjem nekvalitetnog materijala i sniženjem cijene rada. Niža cijena rada postiže se potpunom zaposlenošću radne snage, što znači da broj zaposlenih ovisi o količini ugovorenog posla, zapošljavanjem nekvalifi cirane jeft ine radne snage (što će se dogoditi ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju), ili radom u sivoj zoni. Kako vodnogospodarska trgovačka društva imaju obvezu i mobilizacije, tj. ne napuštanja branjenog područja (osim kad to rukovoditelj obrane od poplave ne naloži) u količini radne snage i strojeva kako to propisuje Pravilnik, to su prisiljeni punu zaposlenost tražiti unutar svog branjenog područja,

- Izostanak ulaganja u kadrove i strojeve, zbog nesigurnosti dobivanja posla po isteku okvirnog sporazuma. Napominjemo da je veći dio strojeva specifi čan i da je za njihovu amortizaciju (zbog opsega radova) potreban period ne manji od 10 godina,

- Nemogućnost točnog određivanja vrste i količine radova. Preventivna, redovna i izvanredna obrana od poplava je jako podložna klimatskim utjecajima u određenom periodu, te je čak za godišnje ugovore teško odrediti vrstu i količinu radova, a da se troškovnik iz tendera ne probije, što je nedopustivo prema propisima o javnoj nabavi.

Očito je da ugovaranje radova na preventivnoj, redovnoj i izvanrednoj obrani od poplava na taj način, vrlo vjerojatno može rezultirati tzv. rizičnim ulaganjima, što je nedopustivo jer se radi o javnim sredstvima zakonom određene namjene.

Zoran primjer slijepe primjene golog tržišnog nadmetanja su neke zemlje Europske unije, koje su u posljednjih 20-tak godina na taj način sustavno uništile taj segment vodnoga gospodarstva. Pošto su dosad platile visoku cijenu u ljudskim životima i materijalnim dobrima, postoje naznake da će ubuduće promijeniti pristup i način

zaštite od štetnog djelovanja voda. Međutim, lakše je sustav uništiti nego uspostaviti.


4. KAKO DALJE

Dosadašnje iskustvo na provedbi preventivne, redovne i izvanredne obrane od

poplava determinira uvjete koji moraju biti zadovoljeni kako bi se rizici od negativnih

posljedica koje uzrokuju poplave sveli na najmanju moguću mjeru. Ti uvjeti su:

1. Pravna osoba koja vrši preventivnu, redovnu i izvanrednu obranu od poplava

mora posjedovati određenu količinu i vrstu tehničke opreme koja se utvrđuje

prema veličini i hidrotehničkim karakteristikama branjenog područja, a propisuje

pravilnikom za svako branjeno područje.

2. Pravna osoba koja vrši preventivnu, redovnu i izvanrednu obranu od poplava mora

imati u stalnom radnom odnosu zaposlene kadrove kojih se broj i kvalifi kacijska

struktura određuje veličinom i hidrotehničkim karakteristikama branjenog

područja, a propisuje pravilnikom za svako branjeno područje.

3. Naprijed navedeni kadrovi moraju imati stalno boravište na branjenom području

(odgovornost za izvedene radove, poznavanje sustava i stanja vodozaštitnih

objekata, vlastita ugroženost od poplava, te mogućnost brzog djelovanja).

4. Pravna osoba sa kadrovima i opremom u količini propisanoj pravilnikom ne smije

napuštati branjeno područje, te mora biti spremna djelovati u svako doba dana i

noći, sve kalendarske dane.

5. Pravna osoba mora imati rukovodeće kadrove sa iskustvom na izvedbi i održavanju

vodnih građevina.

6. Na svakom branjenom području u preventivnoj, redovnoj i izvanrednoj obrani od

poplava djeluje po jedna pravna osoba, kako se ne bi narušila odgovornost.

Međutim, kako bi se primjenio princip slobodnog pristupa obavljanju radova na

preventivnoj, redovnoj i izvanrednoj obrani od poplava pod jednakim uvjetima

svim zainteresiranima, koji ispunjavaju uvjete naprijed navedene u točkama 1. do 6.,

potrebno je pravnu osobu kojoj bi bili povjereni predmetni radovi odabrati provedbom

javnog natječaja u upravnom postupku, gdje bi glavni kriteriji za odabir bili stručna i

tehnička opremljenost ponuditelja, tj. sigurnost da će ti radovi biti kvalitetno izvedeni.

Tako odabrana pravna osoba ugovarala bi izvedbu tih radova sa Hrvatskim vodama

kroz period od 10 godina sa cijenama iz cjenika vodnih radova, kojeg izrađuju

Hrvatske vode uz prethodno mišljenje strukovne udruge inženjera graditeljstva na

državnoj razini osnovane posebnim zakonom. Kako u budućnosti možemo očekivati

sve veće ekstreme uslijed klimatskih promjena, to se rizici od neželjenih posljedica

mogu svesti na najmanju mjeru samo ako sudionici u radovima preventivne, redovne

i izvanredne obrane od poplava rade kvalitetno uz minimalnu dobit.

Svaka mala ušteda za naručitelja koja bi mogla dovesti pravnu osobu u gubitak,

rezultirala bi višestruko većim štetama za Državni proračun (izravne štete od poplava,

prekid privrednih aktivnosti na pogođenom području, ekološku katastrofu itd.). Da ne

govorimo o uvlačenju sive ekonomije u vodno gospodarstvo . Kao dokaz o pogodnosti

za sivu ekonomiju na ovim poslovima su televizijske reportaže sa pogođenih područja,

Ivan Iličić42

gdje se vrlo rijetko vide djelatnici vodnogospodarskih trgovačkih društava, jer rade na

teško dostupnim mjestima pri aktivnoj obrani od poplava, a pri preventivnoj obrani

od poplava radna mjesta su im uglavnom izvan prometnica.

ZAKLJUČAK

Republika Hrvatska mora izvući određene zaključke iz iskustva zemalja koje su

početkom 90-tih godina prošlog stoljeća uvele princip tržišnog nadmetanja, što je

za posljedicu imalo nestanak klasičnih vodnogospodarskih entiteta, a posljedično

tome i nestanak kadrova izvježbanih za rad u vodi (tj. na preventivnoj, redovnoj i

izvanrednoj obrani od poplava). To je naročito uočljivo kod bujica, koje zbog svoje

teške dostupnosti i relativno male količine radova nisu interesantne za tržište, tako da

je izostalo njihovo uređivanje, što za posljedicu ima gubitak mnogih života i veliku

materijalnu štetu (primjerice Italija). Isto se događa kod dugotrajnih poplava kada se

urušavaju nasipi (Njemačka, Češka...), a nema odgovornih za njihovu kvalitetu, jer su

pojedine dionice radile pravne osobe, koje su po obavljenom poslu nestale.

Na taj su način pojedine zemlje prešle sa aktivne na pasivnu obranu od poplava.

Tu, pasivnu obranu od poplava vrše pripadnici civilne zaštite, vojske, vatrogasaca i

slično koji nemaju iskustvo u tim radovima, te se događaju stvari kao pravovremeno

neprepoznavanje narušene stabilnosti vodozaštitnih građevina, loša izrada zečjih

nasipa itd. To sve dovodi do velikih opasnosti po stanovništvo, prirodu, ekonomiju i

slijedno tome utječe na standard i kvalitetu života stanovnika jedne države. Prvenstveno

treba nastojati da do poplava ne dođe, a ako se one ipak dogode (viša sila), da budu što

manje, kako bi posljedice ostale u podnošljivim okvirima.

Zbog toga, Republika Hrvatska mora i nadalje imati aktivni pristup obrani od poplava

nastojeći što više poboljšati sustav (koji je jedan od najučinkovitijih u Europi). Kako je

zaštita od štetnog djelovanja voda, a time i preventivna, redovna i izvanredna obrana

od poplava dio unutarnje sigurnosti jedne zemlje, to nije uvođenje golog tržišnog

nadmetanja u tu djelatnost imperativ koji bi pred Republiku Hrvatsku postavljao bilo

tko, a najmanje Europska unija. Kao dokaz tome je različito rješavanje tog problema

među članicama Europske unije.


LITERATURA

[1] Zakon o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11)

[2] Državni plan obrane od poplava („Narodne novine“, broj 84/10)

[3] Pravilnik o posebnim uvjetima za obavljanje djelatnosti vodoistražnih radova

i drugih hidrogeoloških radova, preventivne, redovne i izvanredne obrane od

poplava, te upravljanja detaljnim građevinama za melioracijsku odvodnju i

vodnim građevinama za navodnjavanje („Narodne novine“, broj 83/10)




ULOGA I ZNAČENJE DRŽAVNOG HIDROMETEOROLOŠKOG ZAVODA U OBRANI

OD POPLAVA

Borivoj Terek dipl. ing. a, Krunoslav Mikec dipl. ing. b,

dr.sc. Krešo Pandžić c, dr. sc. Vlasta Tutiš d

SAŽETAK

Kako bi se umanjili negativni učinci, te općenito smanjile štete koje se javljaju uslijed

poplava i/ili bujica, u Hrvatskoj je razrađen cjelovit sustav obrane od poplava. Taj

sustav obuhvaća kako preliminarna planiranja, formalno zaokružena i kroz zakonsku

regulativu, tako i radnje neposredne fi zičke zaštite od poplava. U ovakvom sustavu

Državni hidrometeorološki zavod, kao ustanova koja prikuplja, distribuira i analizira

hidrološke i meteorološke podatke, svakako ima specifi čnu ulogu. Mjerenjem

protoka i praćenjem vodostaja na vodotocima, mjerenjem i analizom meteoroloških

podataka, te izradom i dostavljanjem vremenskih prognoza i upozorenja, Državni

hidrometeorološki zavod nalazi svoje mjesto kako u dijelu studijskih i analitičkih

aktivnosti usmjerenih ka prevenciji mogućih poplavnih stanja, tako i u neposrednom

praćenju hidroloških i meteoroloških parametara, u realnim, poplavnim situacijama.

Tekst daje prikaz usluga koje Državni hidrometeorološki zavod provodi i razvija u

smislu prvencije i praćenja poplavnih stanja. Jednako tako u tekstu se navode i usluge

koje se tek trebaju razviti kako bi doprinos Državnog hidrometeorološkog zavoda u

cjelokupnom sustavu obrane od poplava bio još učinkovitiji.

KLJUČNE RIJEČI: Poplava; Obrana; Hidrologija; Meteorologija; Podaci; Prognoze

a Državni hidrometeorološki zavod, Grič 3, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] b Državni hidrometeorološki zavod, Grič 3, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] c Državni hidrometeorološki zavod, Grič 3, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] d Državni hidrometeorološki zavod, Grič 3, Zagreb 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]

Borivoj Terek, Krunoslav Mikec, Krešo Pandžić, Vlasta Tutiš46

1. UVOD

Na svijetu ne postoji mnogo zemalja veličine Hrvatske koje su, na takvom, relativno

malenom prostoru, toliko izložene raznolikim vremenskim uvjetima kakvi se javljaju u

nas. Tijekom svake godine Hrvatska se suočava kako s ekstremno visokim vrijednostima

temperature zraka, tako i s ekstremnim hladnoćama, s vjetrovima olujne ili orkanske

snage, s poplavama, bujicama ali i sa sušom. Mnoge gospodarske aktivnosti ovise

o vremenu, a najvažnije među njima su svakako poljoprivreda, energetika, promet,

građevinarstvo i turizam. Procjenjuje se da gotovo 40 posto hrvatskog gospodarstva

bitno ovisi o vremenskim prilikama. Ekstremne vremenske prilike u pravilu rezultiraju

velikim materijalnim štetama, te visokim izravnim i posrednim troškovima. Ukupne

štete, kao posljedica ekstremnih vremenskih uvjeta, iz godine u godinu variraju te

mogu dosezati i preko milijardu kuna (Brewster, K. A i drugi, 2009), ali je struktura

šteta uglavnom uvijek ista. Najveće štete su u pravilu posljedica dugotrajnih suša. U

ukupnom iznosu šteta uzrokovanih vremenskim nepogodama, udio šteta uslijed suše

premašuje vrijednost od 65 posto. Na drugom mjestu su štete nastale zbog tuče, koje

dosižu iznose veće od 15 posto sveukupnih troškova. Tek poslije toga dolaze štete

uzrokovane poplavama i bujicama, te olujnim nevremenom općenito, vidi Sliku 1.

Slika 1. Štete uslijed vremenskih nepogoda

Ako sve ovo znamo, ako dakle znamo da je suša ta koja je uzročnik najvećih materijalnih

i fi nancijskih šteta, postavlja se pitanje zašto se toliko fokusiramo na obranu od

poplava. Odgovor je, naravno, jednostavan: Iako čovjek, svojim aktivnostima, može

ublažiti krajnje učinke suše (navodnjavanjem poljoprivrednih površina), sama pojava

suše je izvan našeg dosega - na vrijeme još uvijek ne možemo utjecati: suša će se

pojaviti, ili neće, neovisno o našim nastojanjima. Obrana od poplava je, s druge strane,


nešto u čemu čovjek uvijek može i mora uzeti aktivno učešće, naročito u segmentu

preventivnog djelovanja - i to kako u dijelu organizacije cjelokupnog sustava obrane

od poplava, tako i u dijelu neophodnih fi zičkih preliminarnih radnji (izgradnja nasipa

i slično).

1.1. Zakonski okviri

Zakon o vodama („Narodne novine“, broj 153/09 i 130/11) je temeljni zakon kojim se u

Hrvatskoj uređuje pravni status voda, vodnoga dobra i vodnih građevina, upravljanje

kakvoćom i količinom voda, zaštitom od štetnog djelovanja voda, melioracijskom

odvodnjom i navodnjavanjem, djelatnošću javne vodoopskrbe i javne odvodnje,

posebnim djelatnostima za potrebe upravljanja vodama, institucionalnim ustrojem

obavljanja tih djelatnosti, te drugim pitanjima vezanim za vode i vodno dobro.

Poglavlje VII. Zakona o vodama obrađuje područje koje se bavi obranom od štetnog

djelovanja voda, poglavito obranom od poplava, bujica, te zaleđivanja vodotoka. U

smislu upravljanja rizicima od poplava Zakon o vodama nalaže izradu Državnog

plana obrane od poplava.

Državni plan obrane od poplava („Narodne novine“, broj 84/10) je temeljni dokument

na osnovu kojega se planiraju sve neophodne predradnje i neposredne aktivnosti u

slučaju pojave poplava, za cjelokupno područje Hrvatske. Pored detaljne organizacijske

razrade aktivnosti i nositelja aktivnosti za pojedina područja, Državni plan obrane od

poplava razrađuje i mjere prevencije, ranog upozorenja, planiranja, studijskih poslova

i praćenja vodnih režima. U ovom segmentu se, kao jedan od aktivnih sudionika,

pojavljuje i Državni hidrometeorološki zavod (DHMZ). Konačno, sukladno

odredbama Državnog plana obrane od poplava, unutar Hrvatskih voda ustrojava se

centar, središnja operativna jedinica za upravljanje redovitom i izvanrednom obranom

od poplava na razini Republike Hrvatske, pod nazivom Glavni centar obrane od

poplava.

Državni plan obrane od poplava propisuje i izradu Glavnog provedbenog plana

obrane od poplava. Potonji plan, kojeg su dužne pripremiti i izraditi Hrvatske vode,

detaljno, po teritorijalnom principu, kao i po principu hijerarhije rukovođenja, opisuje

operativne planove obrane od poplava za cjelokupno područje Hrvatske.

Glavni provedbeni plan obrane od poplava se sastoji od pet Privitaka, od kojih je Privitak

3: „Prikupljanje i dostavljanje podataka, prognoza i upozorenja o hidrometeorološkim

pojavama od značenja za obranu od poplava“ posebno interesantan za DHMZ. U

Privitku 3. su tako detaljno razrađene obveze DHMZ-a u prikupljanju i dostavljanju

podataka, prognoza i upozorenja o hidrometeorološkim pojavama od značenja za

obranu od poplava, vidi Sliku 2.


Slika 2. Hijerarhija zakonskih propisa

Slijedom Državnog plana obrane od poplava, odnosno Privitka 3. Glavnog

provedbenog plana obrane od poplava, DHMZ je u obvezi redovito motriti hidrološke

i meteorološke pojave, provoditi mjerenja velikih protoka kod pojava poplavnih voda,

izrađivati izvještaje o količini i vrsti oborina na području zahvaćenom oborinama,

izrađivati vremenske prognoze, prognoze količina oborina, te prognoze veličine i

vremena nailaska vodnog vala. Glavnom centru obrane od poplava DHMZ je obvezan

dostavljati sve raspoložive podatke u realnom vremenu, jednako kao i prognoze

i/ili upozorenja o hidrološkim ili meteorološkim pojavama od značenja za obranu

od poplava. U suradnji s Hrvatskim vodama DHMZ je dužan unapređivati sustav

automatskih meteoroloških i vodomjernih postaja, a ujedno i trajno povezati svoj

informacijski sustav s informacijskim sustavom Hrvatskih voda.

2. HIDROLOGIJA

U hidrološkoj službi DHMZ-a su tijekom proteklih nekoliko godina uloženi znatni

napori usmjereni ka modernizaciji sustava za akviziciju podataka mjerenja. Rezultati

tih nastojanja već sada su vidljivi na nekoliko razina. Modernizacija sustava mjerenja

realizirana je (ali ona i dalje traje!) prvenstveno u domeni mjerenja protoka i vodostaja,

ali su pozitivni pomaci, posljedično, uočeni i u segmentu naknadne, studijske obrade

podataka. Hidrološki podaci prikupljeni automatiziranim sustavima su na dispoziciji

u puno kraćem vremenu, dok je, u isto vrijeme, kvaliteta prikupljenih podataka viša.

Jednako tako očekuje se da se modernizacija sustava za akviziciju podataka manifestira


i kroz razvoj nekih novih usluga, posebice kroz razvoj hidroloških prognoza. Sve

navedeno se, naravno, odražava i na kvalitetniji odziv DHMZ-a u smislu njegovih

obveza u cjelokupnom sustavu obrane od poplava.

2.1. Mjerenje protoka

Kada se govori o mjerenju protoka, DHMZ raspolaže za ukupno šest, danas u svijetu

najmodernijih, ultrazvučnih uređaja za mjerenje protoka. Četiri od navedenih uređaja

su Teledyne RDI ADCP uređaji (vidi Sliku 3), dok su preostala dva instrumenta

Sontek FlowTracker uređaji. Razvoj i primjena visokofrekventnih akustičkih uređaja

za mjerenje protoka na vodotocima predstavlja najveći iskorak u tehnologiji mjerenja

protoka u zadnjih stotinu godina. Zbog toga mnogi izvori ovakav razvoj proglašavaju

i novom „hidrološkom“ disciplinom. Poznato je da se ADCP uređajima mogu

mjeriti protoci ekstremno visokih vodostaja u situacijama kada je to na klasičan

način, hidrometrijskim krilom, nemoguće provesti. I doista, u proteklih nekoliko

godina ADCP uređajima su na našim najvećim vodotocima izmjereni ekstremno

visoki protoci, a u nekoliko slučajeva su izmjereni protoci koji nisu bili registrirani

nikada do tada. Od trenutka (2004. godina) kada se u DHMZ-u mjerenje protoka

počelo provoditi primjenom ADCP uređaja, do danas je izvršeno oko 2.000 takvih

mjerenja. Ako za neku referentnu granicu uzmemo primjerice iznos protoka koji

premašuje vrijednost od 1.000 m3/s (znajući da to ujedno i može i ne mora označavati

neko poplavno stanje, ovisno o uvjetima na nekom konkretnom vodotoku), tada

se pokazuje da je u spomenutom razdoblju realizirano više od 400 takvih mjerenja.

Najveći protok, ikad izmjeren u Hrvatskoj, zabilježen je pritom na rijeci Dunav u

travnju 2006. godine, kada je registriran protok u iznosu od 7.700 m3/s. Tako visoki

iznosi protoka nisu nikada ranije izmjereni klasičnim postupcima mjerenja primjenom

hidrometrijskih krila. Ovako prikupljeni podaci su od neprocjenjive vrijednosti za

naknadna planiranja sustava obrane od poplava.

Iako je primjenom ADCP uređaja podignuta kvaliteta mjerenja protoka, ovdje ipak

valja napomenuti da postojeći način mjerenja protoka ADCP uređajima ne „pokriva“

sve moguće situacije u kojima je neophodno mjeriti protok. Uvjeti koji se javljaju

prilikom visokih voda ponekad ne dozvoljavaju mjerenje, čak niti primjenom robusnih

ADCP uređaja - ali ne zbog eventualnih tehničkih ograničenja ADCP uređaja već

zbog sigurnosti ljudi koji neposredno provode terenska mjerenja. I za takve situacije,

međutim, postoje rješenja - jedno od njih može biti primjerice instalacija stabilnog

sustava za određivanje protoka SIMK. Instalacija takvih ili sličnih uređaja, na

specifi čnim i kritičnim profi lima bitnim za obranu od poplava, je stoga zajednički,

otvoreni izazov i potreba - kako za DHMZ, tako i za Hrvatske vode.

Mjerenja protoka se provode prema godišnjem planu mjerenja, usaglašenom između

Hrvatskih voda i DHMZ-a, ali se po potrebi provode i izvanredna mjerenja protoka po

neposrednom pozivu (primjerice mjerenja protoka na rijeci Savi i oteretnom kanalu

Odra u rujnu 2010. godine).


Svi rezultati mjerenja protoka dostupni su u hidrološkoj bazi podataka HIS 2000.

Podaci mjerenja protoka unose se u bazu odmah po završetku mjerenja i na taj način

su neposredno na dispoziciji krajnjim korisnicima.

2.2. Mjerenje vodostaja

Slično kao i u segmentu mjerenja protoka, značajni pomaci ostvareni su i u akviziciji

podataka mjerenja vodostaja. Tijekom posljednjih godina ubrzano se, ali ipak u

skladu s fi nancijskim mogućnostima (i ograničenjima!) DHMZ-a, modernizira i

hidrološka mreža dojavnih postaja. U razdoblju od sedam godina DHMZ je instalirao

86 automatskih dojavnih postaja, a to je proces koji traje i dalje. Sa spomenutih 86

dojavnih postaja se, u ritmu od svaka četiri sata, automatski prikupljaju podaci

vodostaja, a sa pet postaja se, dodatno, prikupljaju i podaci o temperaturi vode. Pored

toga, u skladu sa zahtjevom Hrvatskih voda, s određenog broja postaja se podaci,

prikupljaju u ritmu od svakog sata. Ovako prikupljeni podaci se u realnom (ili gotovo

realnom) vremenu pohranjuju u bazi podataka mjerenja vodostaja (Hydras 3), te se,

u ritmu u kojemu pristižu (svaki sat ili svaka 4 sata), odmah proslijeđuju i prema

Hrvatskim vodama. Ovakvi „sirovi“ podaci vodostaja se naknadno, kroz aktivnosti

studijskog sektora službe za hidrologiju obrađuju, analiziraju i verifi ciraju i tek

nakon toga se pohranjuju u bazu hidroloških podataka HIS 2000. Nakon toga su svi

prikupljeni podaci vodostaja, kao konačni, dostupni i krajnjim korisnicima.

Usporedo s instalacijom dojavnih stanica na terenu, u DHMZ-u se razvija i

Slika 3. ADCP Teledyne RDI 600 kHz u radu


informatička podrška cjelokupnog sustava dojave. Informatizacija postupaka

mjerenja polazi od jednostavne obuke terenskih ekipa za rad s novom opremom,

do razvoja sustava automatske razmjene podataka s krajnjim korisnicima. Kako je

poznato, Hrvatske vode imaju svoj, autonoman sustav automatske dojave podataka

vodostaja. Zbog potrebe obrane od poplava Hrvatske vode su svoj dojavni sustav

počele razvijati znatno ranije nego što je to počeo DHMZ. Iz tog razloga Hrvatske

vode i danas prikupljaju podatke vodostaja sa većeg broja hidroloških postaja koje su,

u stvari, pod ingerencijom DHMZ-a. U takvim slučajevima i na takvim postajama,

DHMZ u pravilu ne instalira, dodatno i svoj dojavni sustav - osim u slučajevima kada

je to nužno iz nekih drugih opravdanih razloga. Međutim, kako je DHMZ u obvezi da

obrađuje podatke vodostaja i s tih stanica, to se podaci koje prikupljaju Hrvatske vode

stavljaju na dispoziciju i DHMZ-u. U ovom trenutku se tako međusobno razmjenjuju

svi interesantni podaci vodostaja prikupljeni preko oba sustava dojave - i onog

Hrvatskih voda i onog DHMZ-a. DHMZ dostavlja podatke vodostaja Hrvatskim

vodama u gotovo realnom vremenu sa svojih 85 dojavnih stanica, dok u isto vrijeme

prima od Hrvatskih voda podatke sa 65 dojavnih stanica Hrvatskih voda. U ovakav

sustav razmjene još nije uključen i sustav dojavnih stanica Hrvatske elektroprivrede

(iako je broj njihovih stanica znatno manji), ali se razmišlja i o tome, vidi Sliku 4.

Iako ovakav sustav dvosmjerne razmjene podataka funkcionira relativno dobro,

pokazuje se da su moguća i određena poboljšanja sustava koja se mogu ostvariti već

i jednostavnom revizijom, svojevrsnom „inventurom“ odnosno optimizacijom broja

hidroloških stanica na području Hrvatske.

Slika 4. Razmjena podataka mjerenja vodostaja u gotovo realnom vremenu


Uvođenjem automatskog dojavnog sustava, uz istovremenu obostranu razmjenu

podataka vodostaja na relaciji Hrvatske vode - DHMZ, otvaraju se i neke druge

mogućnosti prikupljanja i razmjene podataka. Jedna od takvih mogućnosti je i razmjena

podataka na međunarodnoj razini, kroz sustav EFAS (European Flood Awareness

System). DHMZ je nedavno postao članom sustava EFAS. Članstvo u sustavu EFAS

obvezuje DHMZ da redovno (svakih 4 sata) prema EFAS-u šalje podatke vodostaja

s određenog broja hidroloških stanica, ali za uzvrat DHMZ od strane EFAS-a dobiva

upozorenja i prognoze o mogućim poplavnim stanjima. Takva upozorenja DHMZ

također proslijeđuje prema Hrvatskim vodama, čime i ove aktivnosti doprinose

učinkovitijem upravljanju u postupcima obrane od poplave.

2.3. Hidrološke prognoze

Kada se govori o obrani od poplava, hidrološke prognoze, sasvim sigurno, imaju

vrlo visoko mjesto na ljestvici prioritetnih alata. Nažalost, upravo je ova usluga

najnerazvijenija u operativnom radu Državnog hidrometeorološkog zavoda.

Sticajem okolnosti, većim dijelom objektivnih, ova se aktivnost tijekom proteklih

godina razvijala tek u minimalnom opsegu. Svojevremeno su se u DHMZ-u radile

hidrološke prognoze primjenom modela višestruke regresije, ali i to je bilo više

sporadično nego sistematično. Valja primjetiti da su hidrološke prognoze, same

po sebi, krajnji i vršni produkt svake razvijene hidrološke službe. I stoga, da bi se

jedna takva usluga uopće mogla razviti, nezaobilazan uvjet je bio da se u DHMZ-

u ostvare sve neophodne pretpostavke. Takve pretpostavke počele su se ostvarivati

upravo recentnom modernizacijom službe u segmentu mjerenja - kako protoka tako

i vodostaja - slijedom čega se tek sada počinje stvarati pozitivno okruženje u kojemu

je moguće pokrenuti ozbiljniji razvoj ove aktivnosti. Imajući, nadalje, na umu da

je tijekom proteklih godina DHMZ znatno unaprijedio komunikaciju u segmentu

razmjene hidroloških podataka između Hrvatskih voda i DHMZ-a, da hidrološka

služba DHMZ-a ima snažnu podršku meteorološke službe unutar same kuće, kao

i činjenice da DHMZ, općenito, ima razvijene odnose sa srodnim institucijama u

okruženju te da ima pristup njihovim hidrološkim podacima, očito je da sada postoje

sve pretpostavke za početak rada na hidrološkim prognozama. Ne smije se, međutim,

zaboraviti napomenuti da ovako visoko razvijene usluge za svoju implementaciju traže

određeno vrijeme i kvalifi cirane kadrove - što također mogu biti kritični elementi u

cjelokupnom mozaiku implementacije hidroloških prognoza.

U cilju pokretanja aktivnosti na razvoju i implementaciji hidroloških prognoza u

najnovije vrijeme se u DHMZ-u pojavilo nekoliko nezavisnih inicijativa. Jedna od

takvih inicijativa je i prijedlog reaktivacije primjene statističkog modela višestruke

regresije. Iako spomenuta metoda ima svoje mjesto u svijetu hidroloških prognoza,

danas postoje znatno jači alati koji se rabe u tu svrhu. Jedan od takvih alata je i

široko poznat i primjenjiv Th e Hydrologic Modeling System (HEC-HMS) odnosno

Hydrologic Engineering Centers River Analysis System (HEC- RAS). Oba hidrološka


prognostička alata razvijena su od strane USACE, javno su dostupni i relativno

jednostavni za primjenu. U DHMZ-u se u zadnje vrijeme radi na izučavanju mogućnosti

primjene ovog soft vera, a postoje i određeni kontakti sa Savskom komisijom koja,

nezavisno od DHMZ-a, a u suradnji s USACE, radi na implementaciji tog modela za

sliv rijeke Save.

Najperspektivnija i najnovija inicijativa javlja se, međutim, kroz suradnju DHMZ-a i

slovenske Agencije za zaštitu okoliša (ARSO) u vidu zajedničkog razvoja hidroloških

modela i prognoza. U suradnji s Danskim hidrauličkim institutom (DHI), ARSO je

unazad nekoliko zadnjih godina znatno napredovao u razvoju i primjeni hidroloških

prognostičkih sustava. Hidrološki prognostički sustav razvijen u ARSO-u bazira se

na DHI programskom paketu MIKE 11. Osim podataka o vodostajima i protocima,

ulazni podaci za hidrološki model su, među ostalim i prognostički materijali dobiveni

preko atmosferskog modela za ograničeno područje (ALADIN), te podaci globalnog

modela Europskog centra za srednjoročne prognoze vremena (ECMWF). Hidrološki

prognostički sustav ARSO omogućuje prognozu vodnosti u vodotocima uključujući

pojave vodnih valova i određivanja brzine njihova napredovanja duž vodotoka. Sustav

objedinjuje hidrološki model sa sniježnim modulom, hidraulički jednodimenzionalni

model i modul za korekciju prognoziranih protoka i vodostaja.

S obzirom na iskustvo koje je ARSO stekao razvojem svojih prognostičkih sustava i

njihovu spremnost na suradnju, DHMZ s velikim optimizmom očekuje da će se, u

razumnom roku, i u DHMZ-u pokrenuti usluga hidroloških prognoza.

3. METEOROLOGIJA

Meteorološki dio posla koji je DHMZ dužan obavljati prema Glavnom provedbenom

planu obrane od poplava iz Državnog plana obrane od poplava obuhvaća izrađivanje

izvještaja o količini i vrsti oborina na području zahvaćenom oborinama, izrađivanje

vremenske prognoze i prognoze količina oborina, zatim dostavu svih raspoloživih

meteoroloških podataka u realnom vremenu kao i prognoze i/ili upozorenja o

meteorološkim pojavama od značenja za obranu od poplava.

Službe unutar DHMZ-a koje su nadležne za spomenute poslove su Služba za motrenje

vremena i klime, Služba za daljinska mjerenja, Služba za meteorološka istraživanja i

razvoj te Služba za vremenske analize i prognoze.

3.1. Motrenje vremena

DHMZ ima mrežu meteoroloških postaja postavljenu po standardima Svjetske

meteorološke organizacije (World Meteorological Organization - WMO) koje su

uključene u program Globalnog motriteljskog sustava (Global Observing System -

GOS). Čini je 40 glavnih meteoroloških postaja, 114 klimatoloških meteoroloških

postaja, 338 kišomjernih postaja (stanje 1. siječnja 2011.) i automatske meteorološke

postaje - 40 na glavnim meteorološkim postajama te 32 investitorske (stanje ožujak


2012.).

Od svih meteoroloških parametara koji se motre i mjere, za obranu od poplava je od

najvećeg značenja količina oborine, a potom i temperatura. Kako se količina oborine

na glavnim meteorološkim te na klimatološkim i kišomjernim postajama ne mjeri

u svakome satu, već samo u određenim terminima (jedan, dva, tri ili četiri puta u

danu, ovisno o vrsti postaje i dogovorenom terminu očitanja i slanja podataka) ti

podaci stoga nisu dostupni u stvarnom vremenu. Za te se potrebe onda koriste podaci

izmjereni na automatskim postajama koji se mjere svaki sat ili čak svakih 10 minuta.

Motreni se i mjereni podaci na glavnim meteorološki postajama mogu prikazati za

satne termine u kojima pojedina postaja dojavljuje podatke na karti, u tablicama

te grafi čki. Slično se i podaci s automatskih postaja mogu u programu MB pregled

prikazati u stvarnom vremenu za tekući dan i za posljednja 3 dana.

Osim količine oborine koja se mjeri na klasičnim i automatskim meteorološkim

postajama te onim kišomjernim, moguće je u gotovo stvarnom vremenu pratiti i

procijeniti intenzitet oborine meteorološkim radarima, vidi Sliku 5.

Slika 5. Primjer radarske slike intenziteta oborine pri tlu s meteorološkog radara na Bilogori

Nažalost, kako se radarski centri DHMZ-a nalaze na Bilogori, u Osijeku i Puntijarki,

oni pokrivaju samo kontinentalni dio Hrvatske pa područja na obali ostaju bez

radarskih snimaka. No, u skoroj je budućnosti izgledno postavljanje meteoroloških

radara duž obale Jadranskog mora.

A kako DHMZ ima punopravno članstvo u organizaciji EUMETSAT, Europskoj

organizaciji za korištenje meteoroloških satelita, dostupne su i satelitske snimke


također u gotovo stvarnom vremenu na kojima se u različitim kombinacijama kanala

elektromagnetskog zračenja, tzv. kompozitnim snimkama, mogu pratiti i određivati

položaji oblaka, odnosno atmosferskih sustava i to posebno onih konvektivnih koji

mogu uzrokovati veće količine oborine i nevremena. Osim snimaka svakih 15 minuta

(u svakom punom satu, te u 15., 30. i 45. minuti), postoje i tzv. Rapid Scan snimke

koje snimaju stanje svakih 5 minuta i s kojima se još kvalitetnije može pratiti razvoj,

premještanje i intenzitet takvih sustava.

3.2. Prognoziranje vremena

Osim mjerenja i motrenja te objavljivanja i slanja motrenih i mjerenih podataka,

DHMZ je dužan izdavati i vremenske prognoze te upozorenja na opasne vremenske

pojave, u ovom slučaju na pojave od značenja za obranu od poplava.

Vremenska prognoza izdaje se za različita razdoblja na vremenskoj skali, od vrlo

kratkoročne (tzv. nowcasting), preko kratkoročne, srednjoročne do dugoročne.

Prognoze mogu biti napravljene automatski kao direktni rezultat izračuna računalnog

atmosferskog modela ili ih mogu napraviti, tj. napisati sinoptičari DHMZ-a.

Računalni atmosferski modeli koji se koriste u DHMZ-u u Službi za vremenske

analize i prognoze su model Europskog centra za srednjoročnu prognozu vremena

(European Centre for Medium Range Weather Forecast - ECMWF; Reading,

Ujedinjeno Kraljevstvo), zatim globalni i regionalni model njemačke nacionalne

meteorološke službe (Deutsche Wetterdienst - DWD; Off enbach, Njemačka) te

regionalni model visoke rezolucije ALADIN Hrvatska koji je, u suradnji s ostalim

nacionalnim meteorološkim službama članicama ALADIN konzorcija, proizvod

DHMZ-a. Po potrebi, prognostičari se služe i drugim izračunima modela javno

dostupnim na internetu.

Na osnovi izračuna računalnih atmosferskih modela te stručnosti i iskustva dežurni

prognostičari DHMZ-a sastavljaju vremenske prognoze - tekstualne, tablične ili

grafi čke za potrebe javnosti ili posebnih korisnika, kao što je to slučaj s Glavnim

centrom za obranu od poplava, u slučaju poplava.

Vrlo kratkoročna prognoza vremena je ona koja se izdaje za razdoblje do nekoliko sati

unaprijed. Alati kojima se prognostičar služi za izdavanje takve prognoze su izračuni

računalnih atmosferskih modela, posebno onih visoke prostorne i vremenske rezolucije

(ponajprije model ALADIN), te radarske i satelitske snimke. One se uglavnom izdaju u

tekstualnom obliku i sadrže opis očekivanog razvoja vremena na određenom području

na manjoj prostornoj skali zajedno s brojčanim iznosima predviđene temperature,

količine (u mm), vrste (oblika) i intenziteta oborine te drugih potrebnih parametara,

primjerice vjetra. Takve su prognoze često i u obliku upozorenja na opasne vremenske

pojave o čemu će biti riječi malo kasnije.

Kratkoročna prognoza vremena odnosi se na prognoze za slijedeća 3 dana. Alati

koje prognostičari koriste za njihovu izradu su uglavnom samo izračuni računalnih


atmosferskih modela (ALADIN, ECMWF, DWD, itd.). Izdaju se za područja različite

veličine, a prema Glavnom provedbenom planu obrane od poplava, područja od

interesa su 5 regija: istočna Hrvatska, središnja Hrvatska, gorska Hrvatska (Gorski kotar

i Lika), sjeverni Jadran, Dalmacija. Ove prognoze se predočavaju tablično i tekstualno

te sadrže informaciju o oborini i temperaturi zraka. Glede oborine prognozira se

količina i oblik (vrsta) te po mogućnosti i intenzitet. Količina oborine prognozira se

brojčano (u mm), u okviru graničnih iznosa koji se odnose na područje u cijelosti za

12-satna vremenska razdoblja. Oblik (vrsta) oborine odnosi se na razlikovanje kiše i

snijega. Temperatura zraka prognozira se za svaki pojedini dan posebno.

Srednjoročna prognoza vremena odnosi se na razdoblje od četvrtog do sedmog (ili

desetog) dana nakon dana izdavanja prognoze. Alati koji se koriste pri izradi ovih

prognoza ponovno su izračuni računalnih atmosferskih modela, ali onih koji u sebi

sadrže prognozu za potrebno vremensko razdoblje (model ECMWF i DWD, ALADIN

ne). Čestina izrade tih prognoza je po potrebi, a prema Glavnom provedbenom

planu obrane od poplava izrađuju se dva puta tjedno, ponedjeljkom (odnose se na

četverodnevno razdoblje petak - ponedjeljak) i petkom (odnose se na četverodnevno

razdoblje utorak - petak). Prognozira se oborina (količina u mm te vrsta) i temperatura

zraka za područja ista kao i kod kratkoročnih prognoza. Količina oborine za četvrti i

peti dan daje se u 24-satnim razdobljima, a za razdoblje šesti i sedmi dan kao 48-satna

količina. Temperatura zraka prognozira se kvalitativno, u usporedbi s danom prije

početka prognostičkog razdoblja (toplije od, hladnije od, snižavanje temperature,

porast temperature i slično). Prognoza se predočava tablično i tekstualno.

Dugoročna prognoza vremena odnosi se razdoblje dulje od 7, odnosno dulje od

10 dana. U tom smislu postoji polumjesečna (dvotjedna) prognoza te mjesečna i

sezonska prognoza vremena. Prognostičari DHMZ-a izrađuju takve prognoze na

osnovi izračuna računalnog atmosferskog modela ECMWF-a i to za polumjesečnu

i mjesečnu prognozu interpretacijom četverotjedne prognoze temperature i oborine

po tjednima te tromjesečne (sezonske) prognoze temperature, oborine i tlaka zraka

po mjesecima. Prema Glavnom provedbenom planu obrane od poplava, DHMZ je od

dugoročnih prognoza dužan izrađivati mjesečnu prognozu temperature i oborine koja

se odnosi na razdoblje od 4 tjedna unaprijed i sadrži tekstualni, grafi čki i tablični dio.

Ona se izrađuje dvaput mjesečno, početkom i sredinom mjeseca i to za 7 područja:

istočna Hrvatska, središnja Hrvatska, gorska Hrvatska (Gorski kotar i Lika), sjeverni

Jadran, srednji Jadran, južni Jadran i unutrašnjost Dalmacije. Za razliku od prognoza

na manjoj vremenskoj skali, dugoročne prognoze daju informaciju o odstupanju

temperature zraka i količine oborine (za sezonske prognoze i tlaka zraka) u tjednu,

mjesecu ili sezoni u godini u odnosu na prosječne vrijednosti (srednjake meteoroloških

parametara za razdoblje od 30 godina, trenutačno za razdoblje od 1981. do 2010.

godine) u tom istom tjednu, mjesecu ili sezoni u godini.


3.3. Upozorenja na opasne vremenske pojave

Služba za vremenske analize i prognoze DHMZ-a uz vremenske prognoze izdaje i

upozorenja na opasne vremenske pojave. Pod pojmom opasne vremenske pojave

podrazumijevaju se sve pojave koje mogu ugroziti ljudsko zdravlje i živote te materijalna

dobra. Upozorenja postoje za iznimno jak vjetar, veliku količinu kiše, veliku količinu

snijega, poledicu, mogućnost grmljavinskog nevremena, iznimno visoku i iznimno

nisku temperaturu zraka, maglu i poplave. U tu kategoriju posebno ulaze i upozorenja

na povećanu opasnost od šumskih požara, odnosno požara otvorenih prostora.

Spomenuta upozorenja DHMZ izdaje za opću javnost putem interneta, televizije

i radija te novina. Kako DHMZ ima dugogodišnju suradnju s Hrvatskom

radiotelevizijom, u informativnom programu Hrvatskog radija, odnosno Hrvatske

televizije, svakodnevno postoji mogućnost upozoravanja slušateljstva i gledateljstva

na moguće opasne vremenske pojave.

Posebno mjesto zauzimaju upozorenja u sustavu projekta MeteoAlarm u koji je DHMZ

uključen kao nacionalna služba zadužena za upozorenja na opasne vremenske pojave.

Upozorenja koja se izrađuju unutar spomenutog projekta dostupna su na internetskoj

stranici www.meteoalarm.eu i ona služe prije svega putnicima i turistima u Europi i

svijetu koji ondje mogu dobiti informacije o vjerojatnosti i intenzitetu pojave opasnih

vremenskih pojava u različitm regijama zemalja članica projekta. Gradacija intenziteta

i vjerojatnosti pojavljivanja opasne vremenske pojave sadrži 4 stupnja: zeleni (nema

potrebe za upozorenjem), žuti (potencijalno opasno vrijeme), narančasti (opasno

vrijeme) i crveni (iznimno opasno vrijeme). Unutar tog projekta, DHMZ izdaje

upozorenja na vjetar, kišu, snijeg, poledicu, grmljavinsko nevrijeme, iznimno visoku

i iznimno nisku temperaturu zraka i maglu. Pod količinom kiše podrazumijeva se i

mogućnost bujičnih poplava.

Upozorenja se izrađuju i za posebne korisnike, ponajprije za Državnu upravu za zaštitu

i spašavanje (Služba 112, Služba za vatrogastvo), zatim za Vatrogasno operativno

zapovjedništvo Hrvatske vojske, Hrvatske vode, itd.

U slučaju poplava, DHMZ je dužan, prema Glavnom provedbenom planu obrane

od poplava, izdavati upozorenja i Glavnom centru obrane od poplava. Ona sadrže

upozorenja o položaju i vjerojatnom smjeru premještanja atmosferskih sustava koji

mogu uzrokovati nevrijeme s obilnom oborinom, a koja pak može uzrokovati poplave

(ponajprije bujične). Zasnivaju se na svim raspoloživim mjerenjima koja pokrivaju

cijelu Hrvatsku i granična područja susjednih zemalja. Primjenjuju se tri stupnja

upozorenja:

I. Prvi stupanj upozorenja se odnosi na vremenska stanja kada se ne uočava i ne

očekuje nevrijeme (informacijsko upozorenje). U takvim se okolnostima tri puta

dnevno, u 8, 14 i 18 sati SEV, dostavljaju poruke o izostanku opasnosti.

II. Drugi stupanj upozorenja odnosi se na trenutak kada se na temelju raspoloživih

mjerenja i prognoza ustanovi približavanje granicama Hrvatske atmosferskog


sustava koji prijeti nevremenom ili pak razvoj oblačnog sustava koji bi mogao

završiti nastankom olujnog nevremena (preventivno upozorenje). Drugi stupanj

upozorenja sadrži podatke o položaju potencijalno opasnog sustava i mogućeg

smjera njegovog premještanja, a na temelju raspoloživih mjerenja i prognoza.

III. Treći stupanj upozorenja daje se onda kada je na području Hrvatske zamijećen

atmosferski sustav koji uzrokuje nevrijeme (aktualna upozorenja).

Upozorenja I. stupnja dostavljaju se u obliku tekstualne poruke elektronskim putem u

Glavni centar obrane od poplava. Upozorenja II. i III. stupnja dostavljaju se slikovno

i tekstualno elektronskim putem u Glavni centar obrane od poplava. Po potrebi se

putem telefona može konzultirati i dežurni meteorolog.

ZAKLJUČAK

Uloga Državnog hidrometeorološkog zavoda u obrani od poplava je, bez sumnje,

neobično značajna. Ona se odražava kako u dijelu prevencije, ranog upozorenja,

planiranja i praćenja vodnih režima i atmosferskih uvjeta, tako i u dijelu neposrednih

aktivnosti u slučajevima poplavnih stanja. Informacije koje DHMZ prikuplja i

publicira, bilo u segmentu hidrologije ili meteorologije, neophodne su kako u procesu

donošenja strateških planova obrane, tako i u dijelu vođenja aktivnosti neposrede

obrane od poplava. Usluge koje je DHMZ razvio najvećim dijelom pokrivaju potrebe

za traženim informacijama, posebno u segmentu meteoroloških informacija, ali još

uvijek postoje i usluge, poput hidroloških prognoza, koje DHMZ tek mora razviti. U

najnovije vrijeme DHMZ poklanja dužnu pažnju razvoju tih usluga, slijedom čega se

očekuje i njihova implementacija u razumnom vremenskom roku.

LITERATURA

[1] Brewster, K. A i drugi (2009): Final Report for the Meteorological and Hydrological

Service of the Republic of Croatia, University of Oklahoma, Oklahoma-Zagreb,

lipanj 2009.


[3] Državni plan obrane od poplava (Narodne novine“, broj 84/10)



ULOGA I ZNAČENJE DRŽAVNE UPRAVE ZA ZAŠTITU I SPAŠAVANJE U OBRANI OD

POPLAVA

Zdenko Lovrić, dipl.ing.sig. a, Igor Milić, struč.spec.ing.admin.chris. b

SAŽETAK

Državna uprava za zaštitu i spašavanje (DUZS), kao nositelj sustava zaštite i spašavanja

u Republici Hrvatskoj, provodi brojne aktivnosti u svim fazama velikih nesreća i/ili

katastrofa (planiranje, pripravnost, odgovor i oporavak). Povećan broj poplava u

posljednih nekoliko godina, ukazuje na potrebu bolje prevencije te na jačanje kapaciteta

za spašavanje u slučaju poplava. DUZS u suradnji s ostalim sudionicima sustava zaštite

i spašavanja provodi brojne aktivnosti kako bi se smanjili rizici od nastanka poplava,

odnosno neželjeni događaji koji su uzrokovani poplavama. Kontinuirano se provode

aktivnosti za jačanje kapaciteta operativnih snaga zaštite i spašavanje za provođenje

mjera uzbunjivanja, evakuacije, zbrinjavanja i spašavanja ugroženog stanovništva,

kao i zaštite imovine i okoliša.

KLJUČNE RIJEČI: Koordinacija; Spašavanje; Procjena; Plan; Edukacija i

uvježbavanje

1. UVOD

Državna uprava za zaštitu i spašavanje kao samostalna, strukovna i upravna organizacija

u Republici Hrvatskoj provodi brojne aktivnosti s ciljem jačanja pripravnosti za

djelovanje u velikim nesrećama i katastrofama. Poseban naglasak stavlja se na segment

rukovođenja i koordiniranja operativnim snagama zaštite i spašavanja u velikim

nesrećama i katastrofama.

Velike nesreće i katastrofe različitih uzroka stalno su prisutne te ugrožavaju živote

a Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Nehajska 5, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] Državna uprava za zaštitu i spašavanje, Nehajska 5, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]

Zdenko Lovrić, Igor Milić60

ljudi, okoliš i imovinu. U posljednje vrijeme svjedoci smo povećanog broja poplava, kako u Republici Hrvatskoj, tako i u ostatku Europe te širom svijeta. Poplave mogu biti uzrokovane djelovanjem prirodnih sila ili antropogenim utjecajem (klizanje tla, rušenje brana). Glavni prirodni uzroci nastanka poplava su velike količine oborina koje se mogu pojaviti zbog jakih kiša kratkog trajanja ili zbog kiša slabijeg intenziteta, ali dugog trajanja. Najnepovoljnija kombinacija sigurno su situacije kada imamo paralelno topljenja snijega i pojave obilnih kiša, koje su različitih karakteristika po intenzitetu, trajanju i prostornom rasporedu.

Kako bi se spriječilo stradavanje ljudi i imovine, potrebno je u fazi pripravnosti precizno defi nirati planske dokumente za djelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja kao i kontinuirano provoditi opremanje i razvoj operativnih snaga te edukaciju. U ovom segmentu od iznimne je važnosti suradnja s drugim tijelima u usklađivanju planskih dokumenata.

Isto tako, stanovništvo koje živi u područjima u kojima je visoki rizik od nastanka poplava, mora biti upoznato s mjerama zaštite i spašavanja koje se poduzimanju u tim situacijama.

U tom segmentu Državna uprava za zaštitu i spašavanje provodi brojne aktivnosti kako bi pripravnost za djelovanje u poplavama bila na najvišem nivou te kako bi stanovništvo bilo upoznato s mjerama koje je potrebno provesti u slučaju neposredne

opasnosti od poplava.

2. ZAKONODAVNI OKVIR

Zakonodavni okvir za djelovanje u velikim nesrećama i katastrofama je iznimno važan dio planiranja te zakonski i podzakonski propisi moraju precizno defi nirati prava i obveze svih uključenih sudionika. Državna uprava za zaštitu i spašavanje je nositelj izrade zakonskih i podzakonskih propisa u području zaštite i spašavanja. Uz Zakon o zaštiti i spašavanju („Narodne novine“, broj 174/04, 79/07, 38/09 i 112/10), dva ključna propisa su svakako Procjena ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i Plan zaštite i spašavanja Republike Hrvatske. Kad govorimo o segmentu obrane od poplava, najvažniji dokument je Državni plan obrane

od poplava, čiji su nositelj izrade Hrvatske vode.

2.1. Procjena ugroženosti Republike Hrvatske od prirodnih i tehničko-

tehnoloških katastrofa i velikih nesreća

Vlada Republike Hrvatske donijela je 7. svibnja 2009. godine Procjenu ugroženosti od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća. Državna uprava za zaštitu i spašavanje bila je nositelj izrade Procjene ugroženosti u čijoj su izradi sudjelovali svi sudionici sustava zaštite i spašavanja.

Procjenom se uređuju opasnosti i rizici koji ugrožavaju Republiku Hrvatsku, procjenjuju potrebe i mogućnosti za sprječavanje, smanjenje i uklanjanje posljedica


katastrofa i velikih nesreća te gradi temelj za izradu planova zaštite i spašavanja stanovništva, uz djelovanje svih mjerodavnih struktura, operativnih snaga zaštite i spašavanja i resursa cjelovitog i sveobuhvatnog nacionalnog sustava upravljanja u zaštiti od katastrofa i velikih nesreća.

Jedna od prirodnih opasnosti kojima se bavi Procjena, su poplave. Procjene šteta nakon poplava pokazuju da su one uvijek mnogo veće od troškova provedbe preventivnih mjera, što stavlja imperativ na smanjivanje rizika od nastanka poplava, odnosno njenih neželjenih posljedica, kao i na jačanje pripravnosti za djelovanje u obrani od

poplava.

Slika 1. Karta zaštićenosti Republike Hrvatske od poplava

Izvor: Procjena ugroženosti od prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća


2.2. Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske

Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske je okvir za planiranje

djelovanja svih sudionika zaštite i spašavanja u katastrofama i velikim nesrećama,

koji je donesen na temelju Procjene ugroženosti od prirodnih i tehničko-tehnoloških

katastrofa i velikih nesreća.

Plan defi nira mjere zaštite i spašavanja u slučaju poplava kao i provođenje Plana

koji pokreće ravnatelj Državne uprave za zaštitu i spašavanje po pozivu generalnog

direktora Hrvatskih voda, odnosno po saznanju da se Hrvatske vode na području

jedinice područne (regionalne) samouprave i njihovi vlastiti kapaciteti nisu u

mogućnosti nositi s posljedicama poplava, odnosno da operativne snage zaštite i

spašavanja koje im stoje na raspolaganju nisu dostatne. Mjere zaštite i spašavanja koje

provodi Državna uprava za zaštitu i spašavanje, u suradnji s drugim sudionicima,

sukladno Planu:

• organizacija provođenja obveza iz Državnog plana obrane od poplava,

• organizacija zaštite područja i naselja ugroženih poplavama i bujicama te zona

ugroženih, poplavnim valovima uslijed rušenja ili proboja zaštitnih vodnih

građevina, s mjerama spašavanja ugroženog stanovništva,

• organizacija i pregled obveza u ojačavanju zaštitne infrastrukture, s pregledom

drugih pravnih, osoba te službi (onih koje nisu uključene planovima Hrvatskih

voda) koje se uključuju u obranu, od poplava (zadaće nositeljima na području

nadležnosti),

• spašavanje iz vode (zadaće snaga civilne zaštite),

• uporaba raspoloživih materijalno-tehničkih sredstava za zaštitu od poplava,

• način zaštite ugroženih objekata kritične infrastrukture,

• organizacija pružanja prve medicinske pomoći,

• organizacija psihološke potpore,

• organizaciju pružanja veterinarske pomoći,

• organizacija humane asanacije i identifi kacije poginulih,

• organizacija provođenja animalne asanacije (utvrđivanje zadaća komunalnim i

drugim organizacijama),

• reguliranje prometa i osiguranja za vrijeme intervencija,

• obavješćivanje javnosti.

Pretpostavka postupanja po ovom Planu je da su prije njegovog aktiviranja, osobito

sustava snaga za operativno reagiranje koji je ustanovljen po principu supsidijarnosti,

prethodno provedene sve aktivnosti vezane uz:

• zaštitu od poplava, koje u okviru svojih prava i dužnosti provode: Hrvatske

vode, načelnici općina, gradonačelnici i župani, pravne osobe koje se zaštitom i

spašavanjem bave u svojoj redovnoj djelatnosti, zavodi i instituti, središnja tijela

državne uprave i građani,


• sprječavanje i smanjenje posljedica i šteta usmjerenih na zaštitu stanovništva, te

da su pravodobno obaviještena sva mjerodavna tijela javne i državne uprave, od

općinske do državne razine,

• djelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja s ugroženog područja, osobito u

slučaju iznenadnih poplava, osim osobne i uzajamne pomoći.

U slučaju da su sveukupni kapaciteti Republike Hrvatske u ljudstvu i/ili opremi za

zaštitu i spašavanje nedostatni, ispostavljaju se zahtjevi za slanje zahtjeva za pomoć

drugim državama i/ili međunarodnim organizacijama.

2.3. Državni plan obrane od poplava

Aktivnosti i zadaće u slučaju nastanka poplava defi nirane su Državnim planom obrane

od poplava („Narodne novine“, broj 84/10). Državna uprava za zaštitu i spašavanje, kao

nositelj temeljnih ovlasti na području zaštite od katastrofa i velikih nesreća, uključujući

one uslijed poplava i nagomilavanja leda na vodotocima, sukladno Državnom planu

obrane od poplava ima sljedeće obveze:

• izrađuje i nadzire provedbu Plana zaštite i spašavanja Republike Hrvatske,

• tijekom redovite i izvanredne obrane od poplava sudjeluje u izvješćivanju nadležnih

tijela i zainteresirane javnosti na potencijalno ugroženom području o stanju i

Slika 2. Shema sustava reagiranja sudionika u slučaju poplava,

Izvor: Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske


prognozama u obrani od poplava,

• pokreće postupak aktiviranja stožera zaštite i spašavanja, odnosno direktnih

sudionika zaštite i spašavanja (po potrebi i oružanih i redarstvenih snaga Republike

Hrvatske), radi njihovog uključivanja u provedbu mjera obrane od poplava ako

nastupi opasnost od plavljenja u takvom opsegu da se obrana ne može osigurati

materijalnim sredstvima i ljudstvom Hrvatskih voda i pravnih osoba,

• odlučuje o poduzimanju i koordinira provedbu drugih operativnih i logističkih

mjera za smanjenje rizika, zaštitu i spašavanje ugroženog stanovništva i imovine i

ublažavanje posljedica, u skladu s planovima zaštite i spašavanja i drugim propisima

na području zaštite i spašavanja.

Isto tako je bitno spomenuti podzakonske propise koje je donijela Državna uprava za

zaštitu i spašavanje, koji su isto bitni za djelovanje u slučaju poplava:

• Uredba o jedinstvenim znakovima za uzbunjivanje,

• Pravilnik o postupku uzbunjivanja stanovništva,

• Pravilnik o mobilizaciji djelovanju operativnih snaga zaštite i spašavanja,

• Pravilnik o ustrojstvu, popuni i opremanju postrojbi civilne zaštite i postrojbi za

uzbunjivanje,

• Odluka o osnivanju Interventnih specijalističkih postrojbi civilne zaštite s

Uputom.

Svi navedeni propisi omogućavaju pravovremeno djelovanje sustava zaštite i

spašavanja, smanjivanje rizika od nastanka poplava te kako bi se u što kraćem

roku efi kasno pomoglo ugroženom stanovništvu te maksimalno smanjile neželjene

posljedice po imovinu i okoliš.

3. AKTIVNOSTI U OBRANI OD POPLAVA

Temeljem procjene situacije na terenu i potrebe za aktiviranjem dodatnih operativnih

snaga koje su odgovorne za reagiranje u slučaju nastanka poplava, Hrvatske vode

upućuju zahtjev za aktiviranjem operativnih snaga zaštite i spašavanja putem

Županijskog centra 112. Razmjena informacija je defi nirana Standardnim operativnim

postupkom za djelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja u poplavama.

Operativne snage koje se aktiviraju u slučaju poplava su Stožeri za zaštitu i

spašavanje, Zapovjedništva civilne zaštite, Državne intervencijske postrojbe civilne

zaštite Republike Hrvatske, postrojbe civilne zaštite specijalističke i opće namjene te

vatrogasne postrojbe s područja ugroženog poplavom kao i članovi udruga građana

(Hrvatska gorska služba spašavanja, Hrvatski Crveni križ i klubovi za aktivnosti na

vodi, itd.). Kada nisu dostatni postojeći kapaciteti te situacija zahtjeva dodatne snage

i ekspertize u aktivnosti se mogu po potrebi uključiti pripadnici oružanih snaga i

policije, timovi za dezinfekciju, deratizaciju i dezinsekciju Zavoda za javno zdravstvo

te lokalno stanovništvo.


3.1. Standardni operativni postupak za djelovanje operativnih snaga zaštite i

spašavanja u poplavama

Državna uprava za zaštitu i spašavanja donijela je 15. ožujka 2011. godine Standardni

operativni postupak (SOP) za djelovanje operativnih snaga zaštite i spašavanja u

poplavama. SOP je donesen sukladno odredbama Zakona o zaštiti i spašavanju te

ima za cilj osigurati potrebne uvjete za integraciju operativnih kapaciteta i njihovo

učinkovito djelovanje u slučaju poplava. SOP defi nira:

• pregled razmjera događaja strategijske razine za koje se primjenjuje SOP,

• pregled nositelja i aktivnosti upozoravanja o visini voda i protocima prikupljeni

vodomjerima Hrvatskih voda i podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda,

• pripravnost, mobilizacija (aktiviranje) i narastanje operativnih snaga,

• pregled nositelja, zadaća, mjera i operativnih postupaka sudionika ZiS,

• prijenos informacija između sudionika ZiS,

• pregled obveza sudionika reagiranja u poplavama.

Iznimno važna je komunikacijska shema koja defi nira prijenos informacija između

svih sudionika SOP-a, s ciljem bolje koordinacije djelovanja u poplavama.

Slika 3. Prijenos informacija između sudionika ZiS temeljem SOP-a Izvor: Standardni operativni postupak za djelovanje operativnih snaga ZiS u poplavama

SOP isto tako definira sadržaj obavijesti za stanovništvo, prepoznajući vrlo važa

Slika 3. Prijenos informacija između sudionika ZiS temeljem SOP-a

Izvor: Standardni operativni postupak za djelovanje operativnih snaga ZiS u poplavama

SOP isto tako defi nira sadržaj obavijesti za stanovništvo, prepoznajući vrlo važan

segment pravodobnog informiranja potencijalno ugroženog stanovništva. Vlada


Republike Hrvatske daje službene obavijesti za stanovništvo ili za to ovlašćuje

ravnatelja DUZS. Za detaljnije obavješćivanje stanovništva na ugroženom području,

zaduženi su čelnici i nadležna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave. Stanovništvo se informira putem medija i na druge uobičajene načine,

osobito o sljedećem:

• kakvo je stanje na ugroženom području,

• opasnostima za ljude, materijalna dobra i okoliš,

• što se poduzima za pomoć stanovništvu na ugroženom području,

• putovima evakuacije, mjestima zbrinjavanja i pružanja prve medicinske pomoći,

• kakvu pomoć i kada je mogu očekivati,

• kako provoditi osobnu i uzajamnu zaštitu,

• načinu njihova sudjelovanja i o suradnji sa operativnim snagama zaštite i spašavanja

u otklanjanju posljedica,

• gdje i od koga mogu dobiti dodatne informacije,

• ostalim činjenicama u svezi s nastalim stanjem.

3.2. Državna intervencijska postrojba civilne zaštite

Kao glavna operativna snaga Državne uprave za zaštitu i spašavanje, koja se uključuje

u provedbu aktivnosti spašavanja na vodi, zasigurno je Državna intervencijska

postrojba civilne zaštite - DIP CZ1, koja je defi nirana Uredbom o unutarnjem

ustrojstvu Državne uprave za zaštitu i spašavanje („Narodne novine“, broj 43/12).

DIP CZ ustrojena je u sklopu Sektora za civilnu zaštitu Državne uprave za zaštitu

i spašavanje, kao služba za specijalističke poslove zaštite i spašavanja iz ruševina,

na vodi, u RKBN2 događajima i logističke poslove zbrinjavanja stanovništva. DIP

CZ sastoji se od profesionalne jezgre i pričuvnika. Ustrojena je kroz četiri odjela u

Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku.

Pravilnik o ustrojstvu, popuni i opremanju postrojbi civilne zaštite i postrojbi za

uzbunjivanje („Narodne novine“, broj 111/07), defi nirao je ustrojstvo i opremu

(zajedničku i skupnu), te je tim za spašavanje na vodi sastavljen od 6 ekipa veličine

6 pripadnika (ukupno 36 pripadnika), po zonama (Zagreb, Rijeka, Split i Osijek).

Ukupna veličina postrojbe je 144 pripadnika.

Zapovjedni dio tima popunjen je djelatnicima Državne uprave za zaštitu i spašavanje,

dok su pripadnici timova u pravilu članovi ronilačkih klubova te članovi drugih

udruga ili klubova koji se bave aktivnostima na vodi.

Mobilizacija DIP CZ provodi se po nalogu ravnatelja Državne uprave za zaštitu i

1 Prije pod nazivom ISPCZ RH – Intervencijska specijalistička postrojba civilne zaštite

Republike Hrvatske

2 Radiološko-kemijsko-biološko-nuklearna


spašavanje ili zapovjednika civilne zaštite Republike Hrvatske. Mobilizaciju provode

područni uredi za zaštitu i spašavanje Državne uprave za zaštitu i spašavanje s čijih su

područja pripadnici postrojbi raspoređeni, u suradnji sa Sektorom za civilnu zaštitu

Državne uprave za zaštitu i spašavanje. Vrijeme mobilizacije od trenutka zaprimanja

zapovjedi za mobilizaciju do trenutka potpune operativne spremnosti postrojbe,

iznosi 3 sata.

Bitno je napomenuti da na osnovu Procjene ugroženosti i Plana zaštite i spašavanja,

jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave formiraju specijalističke (na

razini županija i gradova) i postrojbe civilne zaštite opće namjene (na razini gradova

i općina) za područje svoje nadležnosti. Osnovni zadatak ovih postrojbi u slučaju

nastanka poplava je pružanje pomoći u evakuaciji i zbrinjavanju ugroženog i stradalog

stanovništva, njihove imovine i stoke te pružanje pomoći u punjenje vreća sa pijeskom

i postavljanja zečjih nasipa.

3.3. Mjere civilne zaštite u poplavama

U provedbi aktivnosti kod obrane od poplava, jako važnu ulogu imaju mjere civilne

zaštite koje se provode s ciljem zaštite ugroženog stanovništva. Uz već gore spomenute

postrojbe civilne zaštite koje su nositelj provedbe mjere spašavanja, primjenjuju se i

sljedeće mjere:

- Upozoravanje i uzbunjivanje je najučinkovitija i najjeft inija metoda u potpori

pripremanja zajednica za nošenje s posljedicama izvanrednih događaja, kontrolu

rizika i ublažavanje posljedica. Državna uprava za zaštitu i spašavanje koristi

sustav javnog uzbunjivanja kako bi o katastrofi i velikoj nesreći alarmirala sve na

pogođenom području.

- Evakuacija je postupak pri kojemu odgovorno tijelo vlasti provodi planirano i

organizirano premještanje stanovništva s ugroženog na neugroženo, odnosno manje

ugroženo područje. Provedbom ove mjere civilne zaštite omogućuje se maksimalna

zaštita stanovništva od opasnosti ili posljedica katastrofe i velike nesreće.

- Zbrinjavanje osoba koje su organizirano evakuirane s ugroženog, ili neposredno

ugroženog područja, kao i osobama koje su se samo-evakuirale do organiziranog

mjesta prihvata, odgovorna tijela jedinica lokalne i područne (regionalne)

samouprave osiguravaju i organiziraju zbrinjavanje na neugroženom području do

prestanka okolnosti evakuacije, odnosno do prestanka opasnosti ili neposredne

opasnosti koje su bile povodom evakuacije.

3.4. Međunarodna suradnja

Opće je poznato da katastrofe i velike nesreće ne poznaju državne granice te se zbog

toga svim nacionalnih sustavima za zaštitu i spašavanje nameće obveza sudjelovanja

u međunarodnim aktivnostima s ciljem zajedničkog planiranja mjera i postupaka u

zaštiti od katastrofa, zajedničke obuke i osposobljavanja ekipa za spašavanje, uspostave


međunarodnih ekipa za intervencije, razvoja materijalno-tehničkih sredstava,

uklanjanju posljedica i oporavku od katastrofe.

Državna uprava za zaštitu i spašavanje, nositelj je međunarodne suradnje u području

zaštite i spašavanja, koja se redovito provodi na bilateralnom, regionalnom i

multilateralnom nivou. Obzirom da su granice Republike Hrvatske sa susjednim

državama uvelike određene rijekama koje imaju tendenciju plavljenja, bilateralnim

ugovorima sa susjedima (Republika Hrvatska ima potpisane i ratifi cirane bilateralne

ugovore u području zaštite i spašavanja sa svim susjedima osim s Republikom Srbijom

gdje su pregovori za potpisivanje u završnoj fazi) defi nirani su načini suradnje kojima

države ostvaruju mogućnost pravovremene razmjene informacija, koordiniranog

djelovanja s obje strane granice, razmjene naučenih iskustava te provedbu zajedničkih

vježbi.

Upravo su u tijeku pregovori o provedbi zajedničkog projekta na razvoj učinkovitijih

sustava i pristupa spremnosti u slučaju opasnosti u vezi sa zaštitom od poplava i

kontrolom istih u pograničnom području Republike Hrvatske i Republike Srbije.

Sporazum o zajedničkom partnerstvu i participiranju u projektima zamišljen je u

okviru natječaja Programa prekogranične suradnje Republika Hrvatska - Republika

Srbija, 2007. - 2013.

4. STUDIJA SLUČAJA - ULOGA PODRUČNOG UREDA ZAŠTITE I

SPAŠAVANJA - VUKOVAR U OBRANI OD POPLAVA, LIPANJ 2010.

Za razliku od ove 2012. godine kada je, do pisanja ovog rada, palo oko 370 l/m2,

sasvim oprečnu situaciju zabilježili smo 2010. godine kada je samo u mjesecu svibnju

palo oko 200 l/m2. Takav trend, iz svibnja 2010. godine, nastavio se i početkom lipnja

kada je u pojedinim mjestima Vukovarsko-srijemske županije zabilježeno i do 125

l/m2 oborina, što je uzrokovalo zasićenje tla vodom, prekapacitiranost odteretnih

kanala i nagli porast vodostaja rijeka koja svoja izvorišta imaju na Papuku.

Hrvatske vode, napose VGI Biđ-Bosut, pravodobno su upozorili na mogućnost

nastanka poplava na prostoru Vukovarsko-srijemske županije. Temeljem toga, župan

Vukovarsko-srijemske županije je 1. lipnja 2010. godine sazvao izvanrednu sjednicu

Stožera ZiS-a Vukovarsko-srijemske županije kako bi se sagledalo stanje na poplavom

pogođenim i ugroženim područjima. Na sjednici je zaključeno kako je, nakon

grmljavinskog i gradonosnog nevremena, najviše štete zabilježeno u općinama Stari

Mikanovci i Vođinci što se očitovalo kroz natopljene podrume i štete na usjevima.

Nadalje, štete su zabilježene u općinama Štitar, Andrijaševci, Cerna, Ivankovo, ali

je najkritičnijim ocjenjeno stanje u Babinog Gredi gdje je 2. lipnja 2010. godine

proglašeno izvanredno stanje zbog naglog porasta rijeke Berave.

Stožer ZiS-a Općine Babina Greda odlučio je angažirati sve raspoložive snage

(vatrogasce, tim CZ opće namjene, udruge građana i mještane) na obrani ugroženih

kuća izgradnjom zečjih nasipa i na pripremu evakuiranja stanovništva i stoke. Pored


ovog, zatražena je pomoć u tehnici za ispumpavanje vode iz podruma i kanala.

Koordiniranim radom raspoloživih snaga Općine Babina Greda tijekom 2. i 3. lipnja,

koji su radili na prepumpavanju vode, izgradnji zečjih nasipa, evakuaciji ljudi (15

domaćinstava) i evakuaciji stoke (60-etak staja), djelatnici Vodoprivrede iskopali su

ispuste iz većih kanala iz kojih je puštena voda u njive. Na taj način je smanjena razina

vode za oko pola metra što je obuzdalo nadiranje vode i sačuvalo kuće i samo mjesto

Babina Greda. Posljedica ove intervencije bila je potapanje 8.000 ha poljoprivrednih

površina, no procjena struke je bila kako je to manja šteta, poglavito ako se uzme u

obzir činjenica kako je šteta na usjevima bila i prije ispuštanja vode na oranice.

Pored opisane situacije, sličnu situaciju, reklo bi se na granici kurioziteta, zabilježili

smo u Vinkovcima gdje se rijeka Bosut, inače poznata po stabilnom (kontroliranom)

vodostaju, izlila u rubnom dijelu grada (dijelovi ulica J. Kozarca i J. Lovretića).

Naime, nakon dojave građana u ŽC 112 Vukovar o izlijevanju rijeke Bosut u ulici J.

Lovretića kod k.b. 118, ŽC obavještava VGI Biđ-Bosut, PP Vinkovci i načelnika odjela

PPiN PUZS Vukovar. Nedugo potom, načelnik Stožera ZiS-a Vinkovci, gradonačelnik

Vinkovaca, predstavnici VGI Biđ-Bosuta, JVP Vinkovci i PUZS-a Vukovar, sastaju se

na ugroženom području i odlučuju o djelomičnoj mobilizaciji tima CZ ON Grada

Vinkovaca (mobilizirani idućeg jutra), tehnike i ljudstva gradskih tvrtki Vinkovačkog

vodovoda i kanalizacije i Cestorada.

Pošto su dojava i pripremne aktivnosti bile u večernjim satima, odlučeno je da se s

obranom započne odmah na način da se krene sa izgradnjom zečjeg nasipa dužine 400

metara u dijelu ulice J. Lovretića (lijeva obala rijeke Bosut), zatim osiguranjem kritičnih

dijelova ulice J. Kozarca (desna obala rijeke Bosut) kod stare brane i prepumpavanjem

vode. U kontaktu s Vodama Vojvodine zatražilo se uključivanje crpki na ustavi kod

ušća rijeke Bosut u rijeku Savu (selo Bosut u Srijemu) koje prepumpavaju vodu iz

rijeke Bosut za vrijeme visokog vodostaja rijeke Save u njeno korito. Od dojave do

potpunog nadzora nad događajem prošlo je 24 sata.

Prostor Vukovarsko-srijemske županije štitimo nasipima koji u cijelosti pokrivaju,

ne samo uobičajene, rekli bismo sezonski visoke vodostaje rijeka Dunava i Save,

nego i višegodišnje maksimume. Specifi čnost opisanih događaja se očituje velikom

količinom oborina te pojavom bujičnih poplava lokalnih rijeka, koje u pravilu imaju

stabilan protok vode. Pravodobnim upozorenjem i učinkovitom reakcijom Hrvatskih

voda, licenciranih pravnih osoba za izvođenje radova na vodotocima, komunalnih

tvrtki i JLS koje su angažirale dodatne snage, šteta je značajno umanjena. Dojam je

kako smo u svakom trenutku vladali situacijom te smo imali još rezervi u ljudstvu i

tehnici. Informacije su distribuirane pravodobno i kvalitetno, a svi sudionici radili

su koordinirano što je pridonijelo uspješnosti u obavljanju zadaće. I pored svega,

zahvaljujući prirodnoj nepogodi, 80.000 ha poljoprivrednih površina pretrpjelo je

štetu od čega je 30 % moralo biti presijano drugom poljoprivrednom kulturom. No,

ono što je najvažnije, u ovoj nepogodi nisu zabilježena stradavanja ljudi.


4.1. Kronologija događaja

I. Ugrožena mjesta (djelomično pod vodom ili ugrožena od poplava):

a) djelomično pod vodom:

• Babina Greda (rijeka Berava i kanalska mreža), dijelovi ulica V. Nazora, Sajmište

i Čevatovo,

• Grad Vinkovci (rijeka Bosut), dio ulice J. Kozarca i J. Lovretića.

b) ugroženo od oborinskih voda:

• Grad Županja (ulice B. Trenka, Gajeva, M. Gupca i Topolovac).

c) izlijevanje rijeka:

• djelomično izlijevanje rijeke Berave u Babinoj Gredi (dio ulice V. Nazora),

poplavljeno 15 kuća, koje se nisu mogle braniti poradi toga što su izgrađene uz

sam rub korita Berave,

• djelomično izlijevanje rijeke Bosut u Vinkovcima (dio ulice J. Lovretića, 5 kuća

je bilo ugroženo, poplavljena niti jedna).

II. Poduzete mjere (razdoblje od 1. do 15. lipnja 2010. godine):

Babina Greda:

• pijesak 14 m3

• vreće, 80 m' 1.100 kom.

• PVC folija 600 x 4 960 m2

• Manje crpke 8 kom.

Vinkovci - J. Lovretića i J. Kozarca:

• pijesak 200 m3

• vreće, 450 m' 6.200 kom.

• PVC folija 600 x 4 960 m2

• Mobilna crpka 300 l/s 1 kom.

• Manje crpke 2 kom.

III. Angažirane snage:

Štitar:

• DVD Štitar,

• vlasnici/korisnici radnih strojeva (dva stroja).

Grad Županja:

• DVD Županja,

• Komunalac d.o.o. Županja s kompletnom operativom.


Babina Greda:

• DVD Babina Greda,

• Tim CZ ON 35 pripadnika,

• ostali stanovnici naselja; poslane su im tri crpke (dvije iz JVP Vukovar i jedna iz

DVD Cerna), dobili su 6 isušivača prostora i cisternu za opskrbu pitkom vodom

(Vukovarski vodovod d.d.), Hrvatske vode - VGI Biđ-Bosut i Vodoprivreda d.d.

Vinkovci.

Grad Vinkovci:

• Hrvatske vode - VGI Biđ-Bosut,

• Vodoprivreda d.d., Vinkovci,

• Vinkovački vodovod i kanalizacija,

• Cestorad,

• Tim CZ ON (20 pripadnika),

• JVP Vinkovci.

Slika 4. Priprema zečjih nasipa, Babina Greda, izvor: autorski rad

IV. Posljedice:

Babina Greda:

• iz 15 kuća stanovništvo evakuirano,• oko 100-tinjak obiteljskih kuća je bilo ugroženo, ali nisu bile poplavljene osim

okućnica i gospodarskih zgrada u sklopu okućnica,• oko 8.000 ha obradivih površina je kraće i dulje vrijeme bilo djelomično ili potpuno

pod vodom.


Grad Vinkovci:

• tri obiteljske kuće su bile ugrožene, ali nisu bile poplavljene,• poplavljeni podrumski prostori u 30-tak objekata (uglavnom obiteljske kuće u

nižim dijelovima grada te uz tok rijeke Bosut).

Štitar:

• četiri obiteljske kuće su bile ugrožene, no nisu bile poplavljene, osim djelomično okućnice,

• nekoliko stotina ha obradivih površina je bilo kraće ili dulje vrijeme djelomično ili potpuno pod vodom.

Grad Županja:

• oko 80-tak kuća je bilo ugroženo u nekoliko ulica poradi neuređene kanalske mreže, ali nije, prema našim spoznajama, bilo plavljenja obiteljskih kuća, osim okućnica i gospodarskih zgrada u sklopu istih,

• nepoznat je broj hektara obradivih površina u okolici grada koji je bio kraće ili dulje vrijeme djelomično ili potpuno pod vodom,

• nije bilo informacija o štetama na gospodarskim objektima.

ZAKLJUČAK

Imajući u vidu sadašnja kretanja u nastavljanju ekološke devastacije našeg planeta i da

se očekuju nestabilne klimatske prilike, postoji velika vjerojatnost nastanka povećanog

broja poplava u skoroj budućnosti.

Sigurno vodeću ulogu u Republici Hrvatskoj u obrani od poplava imaju Hrvatske vode

ali zbog efi kasnog djelovanja kod proglašenja izvanrednih mjera obrane od poplava,

Državna uprava za zaštitu i spašavanje će i dalje davati poseban značaj i potporu razvoju

operativnih snaga zaštite i spašavanja na svim razinama (općine, gradovi, županije

i država), imajući u vidu načela supsidijarnosti i kontinuiranog djelovanja, kako bi

koordinacija i komunikacija između svih sudionika u sustavu bila efi kasna na korist

stanovništva koje je izloženo poplavama, te na zaštiti njihove imovine i okoliša.

Ustrojavanje, opremanje i uvježbavanje je normalan tijek koji moraju pratiti sve

operativne snage zaštite i spašavanja. Postrojbe civilne zaštite koje se angažiraju

u poplavama moraju kontinuirano jačati svoje kapacitete, pogotovo u skladu s

međunarodnim smjernicama. Dobar primjer su Moduli civilne zaštite Europske unije

koji imaju defi niran ustroj i kapacitete timova u tri specijalnosti koje se uključuju u

odgovoru na poplave (pumpe visokog kapaciteta, zaštita od poplava, spašavanje iz

vode s čamcima).

Državna uprava za zaštitu i spašavanje nastaviti će u suradnji s ostalim sudionicima

sustava zaštite i spašavanja provoditi aktivnosti i donositi efi kasne mjere, prvenstveno

na smanjenju rizika od nastanka neželjenih posljedica od poplava ali i na razvoju

operativnih snaga za djelovanje u poplavama.


LITERATURA


[2] DUZS: Standardni operativni postupak za djelovanje operativnih snaga zaštite i

spašavanja u poplavama, Zagreb, 2011.

[3] Plan zaštite i spašavanja za područje Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj

96/10)

[4] Pravilnik o ustrojstvu, popuni i opremanju postrojbi civilne zaštite i postrojbi za

uzbunjivanje („Narodne novine“, broj 111/07)

[5] Vlada Republike Hrvatske: Procjena ugroženosti Republike Hrvatske od

prirodnih i tehničko-tehnoloških katastrofa i velikih nesreća, Zagreb, 2009.




ZAŠTITA PRIRODE I OBRANA OD POPLAVA

Davorin Marković, dipl.ing.biol. a, mr.sc. Neven Trenc, dipl.ing.geol. b

SAŽETAK

Međunarodne smjernice i EU direktive s područja zaštite prirode, upravljanja

vodama i obrane od poplava naglašavaju važnost cjelovitog pristupa upravljanju

vodama. Bilješka Europske komisije iz 2011. godine pod naslovom „U susret

boljim okolišnim opcijama u obrani od poplava“ ističe: „Zaštita od poplava mora se

provoditi zajedno s prirodom, a ne protiv nje“. Iako su rijeke Sava, Drava i Dunav u

dijelu koji protiču kroz Hrvatsku među najočuvanijima u Europi, a rješenje obrane

od poplave srednjeg Posavlja svjetski poznati primjer uspješnog korištenja prirodnih

retencija, hrvatsko vodno gospodarstvo i zaštita prirode moraju uspostaviti još bolju

suradnju. U budućnosti se treba usredotočiti na očuvanje prirodnih područja uz

rijeke i njihovo proširenje spajanjem odvojenih rukavaca te odmicanjem obrambenih

građevina. Prirodni ekološki sustavi raznolikošću staništa, omogućuju ublažavanje

ekstremnih meteoroloških i hidroloških događaja. Očuvane vlažne livade i pašnjaci

uz rijeke, izuzetno su značajni za biološku raznolikost. Njihovo zaraštavanje, zbog

nestanka ekstenzivnog stočarstva, smanjuje propusnu moć prostora uz korita i

ugrožava učinkovitost i sigurnost nasipa. Revitalizacijom ekstenzivnog stočarstva,

po mogućnosti izvornim pasminama, osigurala bi se kvalitetna retencijska površina,

spriječilo ulazak i razvoj stranih invazivnih vrsta te potakla ekoturistička proizvodnja.

KLJUČNE RIJEČI: EU direktive; Cjelovito upravljanje vodama; Zaštita prirode;

Revitalizacija vodotoka; Održivi razvoj

a Državni zavod za zaštitu prirode, Mažuranićev trg 5, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected] Državni zavod za zaštitu prirode, Mažuranićev trg 5, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected]

Davorin Marković, Neven Trenc76

1. UVOD

Poplava je jedna od prirodnih pojava koja kod nas ljudi izaziva podvojene doživljaje.

Gledajući u povijest razvoja civilizacije, ali i razvoja čovjeka kao biološko-misaonog

bića, nedvojbeno je da je blizina vode, a posebno blizina rijeka i jezera, bila od

presudnog čimbenika.

Koliko je do sada poznato sve ljudske nastambe, od onih pojedinačnih pa sve do

današnjih megapolisa, nastojale su se smjestiti što bliže slatkoj, kopnenoj vodi. To

je banalna ali vrlo razumljiva činjenica jer je čovjek, želio on to prihvatiti ili ne,

biološko biće i njegov je opstanak prvenstveno vezan uz dostupnost kisiku i „slatkoj“

tj. pitkoj vodi. No u isto vrijeme po život neophodna voda bi, s vremena na vrijeme,

pokazivala i svoju drugu, nepredvidivu i često po čovjeka pogubnu „prirodu“, bilo

u obliku dugotrajnih i obilnih padalina prouzročivši klizanje zemlje te stradavanje

čitavih naselja ili u obliku velikih poplava. Dugotrajne kiše sa pogubnim posljedicama

smicanja tla uvijek su bile opasne i ne-dobrodošle. S druge strane poplave su vrlo

brzo postale ne samo potpuno normalne prirodne pojave, već dapače dobrodošle i

priželjkivane pa sve do dovođenja u religiozne kontekste kao primjerice u starom

Egiptu, Mezopotamiji, ušću Dona, Podunavlju, Posavini, Podravini, itd. Čovjek je

naime, vrlo davno, shvatio da mu poplava neće donijeti nesreću već naprotiv sreću,

ukoliko se uspostavi međusobno uvažavanje između njega, razumnog bića (Homo

sapiens!) i njenog dobročiniteljstva rijeke. Naime sve danas poznate plodne ravnice

u stvari su inundacije nekadašnjih velikih i manjih riječnih tokova gdje su upravo

poplave za sobom ostavljale ono čime se danas dičimo - plodnim ravnicama poput

Podravine, Posavine, Slavonije, Baranje, itd. No, dogodilo se ono što se dogodilo i

čovjek je zaboravivši da mu je voda presudna za opstanak, neprimjereno, da bi sebi

ugodio, oduzeo vodi nešto zbog čega sam vodi ratove, a to je „životni prostor“. Tako

je Homo sapiens počeo rijeku ograničavati u njenom „disanju“, pregrađivati u njenom

slobodnom toku i trovati ju u njenoj bistrini. Rijeke nisu živa bića, ali zar nam se koji

puta ne čini da nam vrlo jasno i odrješito znaju staviti na znanje da griješimo i da i ona

ima pravo na prostor i slobodu. Veseli nas da su nakon dugog vremena stručnjaci i

znanstvenici koji se bave istraživanjima voda i vodnim gospodarstvom te znanstvenici

i stručnjaci koji se bave proučavanjem i očuvanjem prirode i prirodnih vrijednosti

počeli zajedno promišljati kako da najbolje očuvaju prirodu, a voda je nedjeljivi i

presudan dio prirode, i ujedno odgovore civilizacijskim zahtjevima čovjeka.

2. POVEZANOST ZAŠTITE PRIRODE I ZAŠTITE VODA KAKO IH

UTVRĐUJU MEĐUNARODNI I EUROPSKI DOKUMENTI

Moderno vodno gospodarstvo utemeljeno je na načelima cjelovitog upravljanja

vodama. Cjelovito upravljanje vodama defi niramo kao proces koji potiče usklađeno

upravljanje vodom, zemljištem i povezanim prirodnim dobrima na pravedan način

bez ugrožavanja ključnih ekoloških sustava. Međunarodne smjernice i EU direktive


s područja zaštite prirode, upravljanja vodama i obrane od poplava naglašavaju ovaj

pristup, pa je stoga vrlo zanimljivo kratko razmotriti njihove uvodne odredbe i svrhu

te uočiti slične pojmove i izričaje koji se odnose na pravičnost, suradnju i koordinaciju

sektora, održivo korištenje dobara, ekonomske i socijalne aspekte različitih mjera i

važnosti očuvanja ekoloških sustava.

Ciljevi Konvencije o biološkoj raznolikosti su „očuvanje biološke raznolikosti, održivo korištenje njenih komponenti te pravedna raspodjela dobrobiti koje proizlaze

iz korištenja genetskih izvora, na način koji uključuje prikladni pristup genetskim

izvorima, kao i prijenos odgovarajućih tehnologija, uzevši u obzir sva prava nad tim

izvorima i tehnologijama, kao i način koji uključuje odgovarajuće fi nanciranje.“

Direktiva o staništima (92/43/EEZ) navodi u uvodnom dijelu kao svoj glavni cilj da

promicanjem održavanja biološke raznolikosti, uzimajući u obzir gospodarske, socijalne, kulturne i regionalne zahtjeve, doprinosi općem cilju održivog razvitka; budući da održavanje takve biološke raznolikosti u određenim slučajevima može

zahtijevati održavanje ili čak poticanje čovjekove aktivnosti;

Okvirna direktiva o vodama EU navodi (Direktiva 2000/60/EZ): „Svrha je ove

Direktive uspostava okvira za zaštitu kopnenih površinskih voda, prijelaznih voda,

obalnih voda i podzemnih voda koji:

a) sprečava daljnju degradaciju i štiti i učvršćuje stanje vodnih ekosustava kao i, s obzirom na potrebe za vodom, kopnenih ekosustava i močvarnih područja izravno ovisnih o vodnim ekosustavima;

b) obećava održivo korištenje voda na osnovu dugoročne zaštite raspoloživih vodnih

resursa;

c) ima za cilj bolju zaštitu i poboljšanje vodnog okoliša, među ostalim i putem

specifi čnih mjera za postupno smanjenje ispuštanja, emisije i rasipanja opasnih

tvari s prioritetne liste, te prestanak ili postupno eliminiranje ispuštanja, emisije

ili rasipanja opasnih tvari s prioritetne liste;

d) osigurava progresivno smanjenje onečišćenja podzemnih voda i sprečava njihovo

daljnje onečišćenje, te

e) doprinosi ublažavanju posljedica poplavi...“.

Europska direktiva o procjeni i upravljanju rizicima od poplava (Direktiva 2007/60/

EZ) kaže u svojim uvodnim napomenama između ostalog: „(1) Poplave mogu

prouzročiti smrtne slučajeve, raseljavanje stanovništva i štetu za okoliš, ozbiljno

ugroziti gospodarski razvoj i narušiti ekonomske aktivnosti Zajednice, (2) Poplave

su prirodna pojava koju nije moguće spriječiti. Međutim, neke ljudske aktivnosti (primjerice rastuća naselja i gospodarska dobra na poplavnim područjima i smanjivanje prirodnog zadržavanja vode korištenjem zemljišta) i klimatske promjene doprinose povećanju vjerojatnosti pojave poplava i njihovim štetnim učincima. (3) Izvedivo je i poželjno smanjiti rizik od štetnih posljedica koje se

povezuju s poplavama, posebno za zdravlje i živote ljudi, okoliš, kulturnu baštinu,


gospodarske aktivnosti i infrastrukturu. Međutim, kako bi mjere za smanjenje tih

rizika bile učinkovite, trebalo bi ih koliko god je to moguće koordinirati u cijelom riječnom slivu.

3. PRIRODNA OBRANA OD POPLAVA - INICIJATIVA EUROPSKE UNIJE

Svakako su najdramatičnije odredbe Direktive o procjeni i upravljanju rizicima

od poplava koje govore o mogućim smrtnim slučajevima i teškim stradanjima

stanovništva. Baš zbog značenja ove direktive, ali i potrebe da se odgovarajućom

suradnjom sa zaštitom prirode umanje štetne posljedice poplava, Europska komisija

je izradila 2011. godine bilješku pod naslovom „U susret boljim okolišnim opcijama u obrani od poplava“. U ovom dokumentu najviše izvršno tijelo Europske Unije

ističe: „Zaštita od poplava mora se provoditi zajedno s prirodom, a ne protiv nje“. Smatraju da je ekosistemski pristup znatno bolje rješenje od strukturalnih mjera

zaštite od poplava te da nasipi i brane nisu jedino rješenje i da prirodne mjere obrane

od poplava mogu biti vrlo učinkovite uz znatno manje troškove.

Da bi se ove smjernice iz Direktive mogle provoditi i u praksi nužno je uspostaviti komunikaciju, uz uvažavanje kriterija struke, između sektora zaštite i očuvanja

prirode i vodnog gospodarstva no jednako tako važno je, još u fazama planiranja,

uspostaviti dijalog i suradnju sa sektorom prostornog planiranja, građevinskog,

gospodarskog i poljoprivrednog sektora.

U praksi naime nastaju problemi jer tzv. proizvodni sektori kontaktiraju zaštitu

prirode nakon što već donesu odluku o pokretanju ostvarenja nekog projekta. Tada,

vrlo često, dolazi do negativnog mišljenja zaštite u odnosu na projekt jer on, projekt,

ima bitno negativan utjecaj na ciljeve i obveze zaštite i očuvanja prirode i okoliša, a

da se poštivalo prirodni redosljed planiranja te da se prvo smjestilo ideju u prostor,

poštujući zadane datosti očuvanja i zaštite prirodnih vrijednosti, i tada pristupilo

realizaciji projekta uštedjelo bi se i na vremenu i na novcu.

4. VAŽNOST I MOGUĆNOSTI ZA MEĐUSEKTORSKU SURADNJU U REPUBLICI HRVATSKOJ

Iako su rijeke Sava, Drava i Dunav u dijelu koji protiču kroz Hrvatsku među

najočuvanijima u Europi, a rješenje obrane od poplave srednjeg Posavlja svjetski

poznati primjer uspješnog korištenja prirodnih retencija, hrvatsko vodno gospodarstvo

i zaštita prirode moraju uspostaviti još bolju suradnju. Brojna zaštićena područja i

područja ekološke mreža na rijekama, koja uvjetuju zajedničko upravljanje prirodnim

vrijednostima i vodnim resursima, predstavljaju idealni zakonski i institucionalni

okvir za ostvarenje ovog zadatka. Zajedničko djelovanje je obveza oba sektora spram

društva u cjelini jer je učinkovitost s ekonomskog stanovišta nemoguća bez njihovog

sinergijskog djelovanja.


U budućnosti treba usredotočiti suradnju na očuvanje prirodnih područja uz rijeke

i njihovo proširenje spajanjem odvojenih rukavaca i odmicanjem obrambenih

građevina od rijeke u skladu s načelom „Davanja prostora rijeci“. Izrada kvalitetnih

restauracijskih projekata već je počela, a značajna je i zbog mogućnosti korištenja

sredstava iz EU fondova. Osim samog obuhvata poplavnih prostora, važno je održavati

i očuvati prirodna staništa na njima. Prirodni ekološki sustavi, baš raznolikošću

staništa, omogućuju ublažavanje ekstremnih meteoroloških i hidroloških događaja

(primjerice Lonjsko i Mokro polje, Gajna, Kopački rit, Spačvanski bazen,...). Močvare

i poplavne šume zadržavaju vode tijekom suše i usporavaju vodne valove tijekom

poplava. Očuvane vlažne livade i pašnjaci uz rijeke, izuzetno su značajni za biološku

raznolikost dok njihovo zaraštavanje, zbog nestanka ekstenzivnog stočarstva, smanjuje

propusnu moć prostora uz korita i ugrožava učinkovitost i sigurnost nasipa.

I ovdje je nužna uska suradnja između sektora zaštite prirode, vodnog gospodarstva,

poljoprivrede i šumarstva. Revitalizacijom ekstenzivnog stočarstva, po mogućnosti

izvornim pasminama, osigurala bi se propusnost korita, kvalitetna retencijska

površina, sprječavanje ulaska i razvoja stranih invazivnih vrsta i na kraju proizvodnja

izvornih i specifi čnih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda koja bi sigurno, a

posebno na turističkom tržištu, ostvarila dodatnu vrijednost.

Drugi važni izazov za oba sektora predstavljaju klimatske promjene, te se oba sektora

moraju osloniti na znanstvene procjene te prepoznati trendove i izraditi zajedničku

strategiju, kako odgovoriti na pitanja koja se otvaraju ispred cijelog društva, a za koju

baš vodno gospodarstvo i zaštite prirode mogu dati ključne odgovore.

ZAKLJUČAK

Smatramo da je prošlo doba kada su pojedini sektori „pokazivali mišiće“ i isticali

svoju veću važnost ili veći prioritet. Kompleksnost hidrosfere i biosfere u ovom

slučaju naglašava komplementarnost različitih struka i upućuje na suradnju biologa,

hidrologa, meteorologa, agronoma, šumara i drugih stručnjaka kao i predstavnika

lokalne zajednice. Europske direktive su to prepoznale i prenesene su u hrvatsko

zakonodavstvo, a na nadležnim tijelima je da na što bolji način ove načelne dokumente

pretvore u svakidašnju praksu.


LITERATURA

[1] DIREKTIVA 2000/60/EZ EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEĆA od 23.

listopada 2000. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području

politike voda, (www.mvep.hr).

[2] DIREKTIVA 2007/60/EZ EUROPSKOGA PARLAMENTA I VIJEĆA od 23.

listopada 2007. o procjeni i upravljanju rizicima od poplava, (www.mvep.hr).

[3] DIREKTIVA VIJEĆA 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih

staništa i divlje faune i fl ore, (www.mvep.hr).

[4] Konvencija o biološkoj raznolikosti (Convention on Biological Diversity - CBD),

(NN-MU 6/96).

[5] Note by DG Environment: Towards better environmental options for fl ood risk

management, European Commission, Directorate-General, Environment, Dg

Env D.1 (2011) 236452.

[6] Integrated Water Resources Management in Action. WWAP, DHI Water Policy,

UNEP-DHI Centre for Water and Environment. (2009).



VIŠENAMJENSKI SUSTAVI UREĐENJA I KORIŠTENJA VODA I ZEMLJIŠTA - STANJE I

RAZVOJNE ODREDNICE

Zdenko Mahmutović, dipl.ing.građ. a,

mr.sc. Zlatko Pletikapić, dipl.ing.građ. b, Željko Pavlin, dipl.ing.građ. c

SAŽETAK

Višenamjenskim sustavima uređenja i korištenja voda i zemljišta ako su dobro

osmišljeni značajno se povećava vrijednost prostora u njihovom okolišu i otvaraju se

nove mogućnosti razvitka niza gospodarskih djelatnosti. Povećanje vrijednosti prostora

i otvaranje novih dugoročno održivih radnih mjesta velike su indirektne koristi od

ovih sustava koje njihovom izgradnjom dobiva cijela zajednica. Može se dokazati da je

sukladno tome učešće države u njihovom pokretanju i opravdano i nužno, ali je zbog

njihovih specifi čnosti ulazak u takve poduhvate složen i zahtijeva pripremu ne samo

s aspekta organizacije i vođenja, već i s aspekta njihovog usklađivanja s prostornim

uvjetima, ishođenja dozvola za gradnju, fi nanciranja i kasnijeg korištenja. Upravo

zbog složenosti i kompleksnosti ovakvih pothvata u njihovom osmišljavanju moraju

sudjelovati najkvalitetniji i najiskusniji kadrovi raznih specijalnosti.

KLJUČNE RIJEČI: Višenamjenski sustavi; Financiranje; Priprema projekata;

Pokretanje izgradnje

1. UVOD

Višenamjenski sustavi uređenja i korištenja voda i zemljišta umjetni su zahvati

na prirodnim vodnim sustavima, koji omogućavaju ispunjavanje zadanih ciljeva

gospodarenja i upravljanja vodama i zemljištem na području njihovog obuhvata.

a Elektroprojekt, A. Von Humboldta 4, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected] Elektroprojekt, A. Von Humboldta 4, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected] c Elektroprojekt, A. Von Humboldta 4, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected]

Zdenko Mahmutović, Zlatko Pletikapić, Željko Pavlin82

Zadaće takvih višenamjenskih sustava, koje su vezane uz upravljanje vodama i uz

neke aspekte korištenja prostora, daju im ulogu javnog dobra koje se stavlja u funkciju

razvitka. Te zadaće ih tako čine i infrastrukturnim sustavima ili sustavima koji u načelu

omogućavaju proizvodnju dobara i usluga a da sami nisu dio proizvodnih procesa,

odnosno čine ih temeljem za razvitak drugih gospodarskih grana. Oni su uz to najčešće

značajni prostorni zahvati, koji dugoročno utječu na okoliš, vodena staništa i vrste,

te posebno na životne uvjete stanovništva na utjecajnom području. U okviru takvih

sustava obično se rješavaju i problemi vezani uz gospodarenje vodama i problemi

vezani uz gospodarenje zemljištem na njihovom širem utjecajnom području.

Posebno je međutim važno uočiti kako višenamjenska uloga takvih sustava nije

rezultat naknadno uočenih mogućnosti, već se one moraju osmisliti kao sastavni dio

projektnog rješenja, a različite korisnike potrebno je uključiti u sufi nanciranje njihove

izgradnje i zatim u upravljanje takvim zahvatima.

Ovi sustavi prema tome su najčešće kapitalne investicije od javnog značaja, koje

su potrebne našoj zajednici jer povećavaju zaposlenost stanovništva, otvaraju nove

mogućnosti razvitka, te povećavaju ukupni standard življenja i ukupnu vrijednost

našeg prostora. Zbog toga ovi sustavi neosporno zahtijevaju učešće države u njihovoj

pripremi i provedbi, pod slijedećim uvjetima:

• da su sukladni strategijama razvoja i uređenja prostora Republike Hrvatske,

• da omogućuju svekoliki razvoj gospodarstva i blagostanje stanovništva,

• da osiguravaju ukupni održivi razvoj.

Njihovom izgradnjom ostvaruju se u potpunosti ili se stvaraju uvjeti za ostvarenje

slijedećih ciljeva:

• vodoprivrednih - uređenje korita i obala; zaštita stanovništva i ljudskih dobara od

poplava; poboljšanje vodoopskrbe; uređenje zaobalja; povišenje vodostaja malih

voda; ustaljenje vodostaja podzemnih voda na prihvatljivom nivou;

• energetskih - proizvodnja električne energije iz obnovljivog/neiscrpnog resursa

(vode) bez zagađenja okoliša i štetnog djelovanja na zdravlje stanovništva;

• poljoprivrednih - stvaranje uvjeta za razvoj poljoprivredne proizvodnje,

navodnjavanje i odvodnju zemljišta;

• ekoloških - osiguranje i kontrola kvalitete životne sredine - vode, onečišćivača,

fl ore i faune, prostora posebne namjene; poticanje detaljnih istraživanja, opažanja

i prikupljanja različitih podataka iz cijelog prostora promatranja, te kontrole svih

vrsta antropogenih utjecaja; postizanje povoljnijeg položaja Hrvatske na tržištu

CO2;

• sociološko-demografskih - poboljšanje uvjeta za sociološko-demografski razvoj kao

posljedica bolje urbanizacije, uređenja i zaštite okoliša i predviđene infrastrukture

(izgradnja mostova i prometnica, razvoj i zaštita izvorišta podzemnih voda);

• kulturoloških - trajna zaštita i revitalizacija spomenika kulture; poticanje zaštitnih

arheoloških istraživanja i nadzora;


• urbanističkih - uređenje i korištenje prostora;

• infrastrukturnih - razvoj i pouzdanost vodoopskrbe (razvoj vodovoda,

vodozaštitnih zona) i cestovnih mreža, te razvoj naselja;

• turističkih i sportskih - stvaranje uvjeta za razvoj turizma, sporta, razonode i

rekreacije; unapređenje ribolovstva i razvoj lovstva;

• gospodarskih - koji osiguravaju posao domaćim tvrtkama.

Bitno je naglasiti da planiranje i projektiranje višenamjenskih objekata zahtijeva

uključivanje stručnjaka raznih struka već u pripremi idejnih rješenja, te zatim

njihovu aktivnu suradnju tijekom istraživanja i projektiranja, kako bi interesi svih

mjerodavnih korisnika sustava bili adekvatno i pravodobno zastupljeni. Kod ovakvih

objekata potrebno je imati u vidu da se radi o objektima stogodišnjeg i duljeg trajanja,

čija eksploatacija kod neusklađenih rješenja može imati dugoročne posljedice. U

takvim slučajevima ne samo da se radi o realnim opasnostima u vidu pogrešnog

gospodarenja resursima, već i o mogućnosti nepotrebnog zamrzavanja znatnih

fi nancijskih sredstava u projekte koji nemaju transparentno ekonomsko opravdanje.

Zato se ovakvi projekti moraju brižljivo planirati, a istraživanja i ispitivanja u tome

imaju značajnu ulogu.

Kako je riječ o sustavima koji utječu na različite korisnike prostora u svom okruženju,

potrebno je kod njihove realizacije postići međusobnu suradnju većeg broja različitih

i državnih i gospodarskih institucija i lokalnih zajednica. Činjenica je kako Republika

Hrvatska praktično nema pozitivnih primjera i iskustava, a niti zakonske regulative

vezane uz realizaciju višenamjenskih sustava. Zato je osmišljavanje načina organizacije

provedbe ovakvih poduhvata jedan od ključnih elemenata za njihovu uspješnu

realizaciju.

2. METODOLOGIJA VREDNOVANJA PROJEKATA

Uspostava jedinstvenog metodološkog pristupa za vrednovanje i usporedbu

višenamjenskih sustava uređenja i korištenja voda i zemljišta od ključnog je značaja

za donošenje ispravnih odluka o opravdanosti ulaska u takve poduhvate. Jedinstvena

metodologija osigurava objektivnost u usporedbi takvih projekata, a ako je ona pri tome

utemeljena na ekonomskim kriterijima, tada se zbog korištenja tržišnih informacija

u vrednovanju takvih poduhvata dobiva i objektivnost u ocjeni opravdanosti njihove

provedbe i u ocjeni njegove dugoročne održivosti, naravno sukladno postojećim

odnosima na tržištima kapitala, roba i usluga. Korištenje jedinstvene metodologije

vrednovanja ovakvih projekata utemeljene na ekonomskim kriterijima prilika je i za

osmišljavanje svih mogućih koristi koje se postižu njihovim ostvarivanjem.

U velikom broju zemalja s razvijenim tržišnim gospodarstvom (SAD, Japan, veći

dio članica EU), ali i u velikim investicijskim bankama (uključujući Svjetsku banku,

Europsku investicijsku banku, Europsku banku za obnovu i razvoj) uobičajeno je

korištenje ekonomskih metoda kod donošenja odluka o ulasku u složene infrastrukturne


zahvate i u razne razvojne poduhvate, ali i kod razmatranja strateških planova i načina

upravljanja resursima i kod pripremanja izmjena u zakonskoj regulativi.

Od takvih ekonomskih metoda najčešće se koristi tzv. analiza troškova i koristi (eng.

„cost-benefi t analysis“) u okviru koje se kod valorizacije i ocjene projekta i planova

razmatraju svi troškovi njihove provedbe, kao i sve društvene koristi, raspoređeni

kroz vrijeme koje odgovara razdoblju provedbe i korištenja realiziranog poduhvata.

To znači kako se ovom ekonomskom analizom obuhvaćaju i gospodarski i socijalni

i ekološki i vremenski aspekti projekata i planova. Odnosno, ovom je analizom

moguće razmatrati ispunjavanje svih društvenih ciljeva u vremenskoj perspektivi, a

koje se želi ostvariti kroz realizaciju odabranih poduhvata, od utjecaj na gospodarstvo

do utjecaja na društvene odnose i na okoliš. Na temelju analize ukupnih troškova i

koristi poduhvata kroz vrijeme njegovog trajanja moguće je također rangirati projekte

i odrediti najpovoljnije u pogledu postizanja njihove društvene opravdanosti.

Posebno se ističe kako je vrednovanju ovakvih poduhvata važno pristupiti cjelovito i

sveobuhvatno, pa se svi troškovi i sve koristi koje se stvaraju kroz njihovu realizaciju

utvrđuju najopćenitije kao:

• troškovi izgradnje i korištenja zahvata ili sustava (Tz),

• troškovi nadoknade izgubljenih prirodnih i društvenih vrijednosti zbog

nepovoljnih utjecaja projekta (Ti),

• troškovi izgubljenih vrijednosti budućih generacija zbog realizacije projekta (Tb),

• neuporabne vrijednosti prostora koje se gube realizacijom projekta (Tv),

• direktne koristi koje nastaju iz svih predviđenih namjena zahvata (Dv),

• indirektne koristi koje proizlaze iz pratećih funkcija zahvata (Iv),

• moguće koristi koje zahvat omogućava budućim generacijama (Mv),

• neuporabne vrijednosti koje se dobivaju izgradnjom zahvata (Nv).

Ukoliko se analizom tako utvrđenih troškova i vrijednosti koje se stvaraju, svedenih

diskontiranjem na prvu godinu razmatranja, uspostavi vrijednosni odnos:

Dv + Iv + Mv + Nv > Tz + Ti + Tb + Tv

smatra se kako je razmatrani projekt opravdan, održiv i da njegova realizacija daje

doprinos razvoju.

Tako se u slučaju višenamjenskih sustava može također vrlo jasno pokazati kako

objedinjavanjem interesa pojedinačnih korisnika u zajedničkoj realizaciji zahvata

svaki od njih, ali i ukupno društvo, ostvaruje višestruku korist. Odnosno, kako bez

povezivanja većeg broja korisnika u zajedničku investiciju niti jedan od njih sam za

sebe neće ostvariti optimalne ciljeve ili ih uopće neće ostvariti.

Na kraju, ne smije se zanemariti niti značaj izbora diskontne stope u provedbi

ekonomskih analiza, budući su niže diskontne stope upravo primjerene za vrednovanje

ovakvih i sličnih zahvata od javnog interesa, a ne smije se zanemariti niti dugoročna

funkcionalnost ovakvih sustava, koja im u ekonomskim razmatranjima daje prednost

pred profi tabilnijim ali kratkoročnim projektima.


3. VIŠENAMJENSKI SUSTAVI - STANJE

Neki od primjera realizacije višenamjenskih sustava u prošlosti su sustavi koji koriste

hidroenergetski potencijal, ali se temelje i na uključivanju rješenja za neke druge

aspekte ukupne problematike gospodarenja vodama i zemljištem. Tako, na primjer,

izgrađeni sustavi:

• na rijeci Cetini uključuju zaštitu od poplava i pouzdanu vodoopskrbu turističkog

područja Dalmacije i otoka u sušnom razdoblju, te omogućuju razvoj poljoprivrede

zaštićujući polja od poplava, te osiguravajući vodu za navodnjavanje;

• na Lici i Gackoj uključuju zaštitu od poplava te pouzdanu vodoopskrbu turističkog

područja Primorja i otoka u sušnom razdoblju;

• na rijeci Dravi osiguravaju zaštitu od poplava i kontroliranu odvodnju zaobalnih

voda, te stvaraju uvjete za navodnjavanje, vodoopskrbu, razvoj sporta, rekreacije i

izletništva;

• HE Vinodol i HE Gojak uključuju rješenja vezana uz vodoopskrbu šire regije, a

stvaraju uvjete i za uzgoj riba, razvoj turizma, sporta rekreacije i izletništva na

jezerima Lokvarka, Bajer i Sabljaci (gdje su već izgrađena i vikend naselja, te je

porasla vrijednost zemljišta).

Primjer višenamjenskog poduhvata koji usprkos ukupnoj opravdanosti svih njegovih

namjena nije realiziran zbog izostanka dogovora njegovih budućih korisnika o učešću

u zajedničkoj investiciji je projekt „Zagreb na Savi“.

Ovaj projekt Hrvatska je elektroprivreda razmatrala krajem prošlog stoljeća radi

energetskog korištenja hidropotencijala rijeke Save na potezu od granice s Republikom

Slovenijom do profi la Rugvica istočno od Grada Zagreba. Analiza troškova i koristi,

kao i fi nancijska analiza ovog sustava pokazala je kako je takav pothvat energetski

nekonkurentan s aspekta poslovnih interesa Hrvatske elektroprivrede, odnosno da bi

troškovi koje bi elektroprivreda trebala snositi prilikom izgradnje cjelovitog sustava

kratkoročno daleko nadmašili ostvarene koristi od proizvodnje električne energije.

Međutim, cjeloviti sustav uređenja i korištenja rijeke Save postavljen i razmatran u

„Prethodnoj studiji izvodljivosti uređenja i korištenja rijeke Save od Republike Slovenije

do Rugvice“ (Elektroprojekt 2003.), nameće potrebu učešća i drugih korisnika ovog

sustava u ukupnoj investiciji, jer bez toga nema niti njegove realizacije. Ukratko,

zajedničkim nastupom svi korisnici sustava postižu svoje ciljeve, a bez zajedničkog

učešća u investiciji svi ostaju prikraćeni za moguće koristi.

Provedene analize ovakvog cjelovitog sustava u navedenoj studiji pokazale su da on

osigurava održivi razvoj, da predstavlja u tehničkom pogledu ostvarivo rješenje, te

da je s gospodarskog stanovišta opravdani pothvat (ekonomska stopa prinosa 14%).

Neposredne interese za izgradnju sustava, obzirom na ciljeve koji se njime ostvaruju,

imaju najmanje ovi njegovi korisnici: Republika Hrvatska, Zagrebačka županija i Grad

Zagreb, javna i komunalna poduzeća, te vodoprivreda i elektroprivreda.

Istu sudbinu doživio je i višenamjenski hidrotehnički sustav Osijek koji se predviđao


na potezu rijeke Drave uzvodno od Osijeka do Donjeg Miholjca. Ovim sustavom se

uz vodnogospodarske zadaće (povećanje sigurnosti obrane od poplava, regulacija

vodotoka i odvodnja zaobalja) i proizvodnju električne energije od oko 0,24 TWh

godišnje, predviđalo bitno promijeniti sustav vodoopskrbe regije, osigurati bolje

plovidbene uvjete rijekom Dravom do Donjeg Miholjca u svim hidrološkim uvjetima

(čime se otvara mogućnost razvoja luke u Belišću i otvaranje nove međunarodne

luke u Donjem Miholjcu), povećati sigurnost rada sustava navodnjavanja na oko

60.000 ha, povećati prihode od ribogojstva i ribarstva te omogućiti izgradnju

turističkih i športsko-rekreacijskih sadržaja. Usprkos visokim troškovima uspostave

višenamjenskih elemenata sustava, zaštite prirodnih vrijednosti prostora i poboljšanja

komunalne infrastrukture u naseljima uz sami zahvat, najnovije su ekonomske

analize (Studija izvodljivosti VHS Osijek, Elektroprojekt 2007.) pokazale opravdanost

i dugoročnu održivost ovakvog poduhvata (ekonomska stopa prinosa veća od 6%).

Kanal Dunav - Sava nakon više desetljeća osmišljavanja ušao je u fazu pripremnih

radova, pri čemu su njegovoj prometnoj funkciji pridodane uloge u poboljšanju uvjeta

proizvodnje hrane (sustavi navodnjavanja), u poboljšanju uvjeta vodoopskrbe i u

stvaranju uvjeta za razvoj turizma i rekreacije. Osmišljene su i njegove dodatne uloge

u poboljšanju ekologije šuma i voda i zaštiti voda, te u stvaranju niza indirektnih

koristi za lokalnu i širu zajednicu (zapošljavanje, povećanje vrijednosti zemljišta,

poboljšanje komunalne infrastrukture, zdravlja i educiranosti stanovništva).

Sagledavanjem indirektnih i mogućih koristi iz područja prometa i razvoja pratećih

strateških djelatnosti također se povećava opravdanost ovog zahvata, unatoč značajnim

ulaganjima. Ekonomske analize provedene u nekoliko navrata (Građevinski fakultet,

CM Expert, Elektroprojekt) sve su pokazale dugoročnu održivost i isplativost ovog

poduhvata (ekonomska stopa prinosa kreće se u rasponu od 8 do 14%).

4. MOGUĆI IZVORI FINANCIRANJA

Projekti koji se pokažu društveno opravdanim za realizaciju, te prema ekonomskim

pokazateljima najbolje rangiranima, još uvijek ne znači i da su provedivi, jer je prije

ulaska u takve poduhvate potrebno znati koji su izvori novčanih sredstava za njihovu

provedbu.

Pripremivši ozbiljno i profesionalno projekte prepoznate i osmišljene kao bitna

područja za ostvarivanje vlastitog koncepta razvoja, Republika Hrvatska mora

potražiti partnere za njihovo fi nanciranje, a time i ostvarenje. Moguće adrese su:

a) Vlastiti (preostali) izvori akumulacije u okviru pojedinih organiziranih sustava,

gdje se prikupljaju sredstva za održavanje i razvoj pojedinih vitalnih segmenata

javne infrastrukture. Upravljanje ukupnom imovinom javnog sektora često nije

stavljeno u funkciju razvoja ukupnog društva, te predstavlja neiskorišteni kapital

koji bi se uz pažljive analize i uz kontrolu mogao realizirati i za pokretanje novog

investicijskog ciklusa.


b) Regionalna i kohezijska politika EU koja se ostvaruje kroz EU fondove, odnosno

kroz strukturne i kohezijske fondove, Europski fond za regionalni razvoj (EFRR)

- namijenjen investicijama za smanjenje razvojnog dispariteta među regijama, a

potiče regionalni razvoj, gospodarski rast, zaštitu okoliša, izgradnju infrastrukture,

mjere smanjenja rizika od raznih nepogoda i sl., Europski socijalni fond (ESF) -

u fokusu ima kadrovski razvoj vezan uz povećane zahtjeve adaptivnosti rada do

izjednačavanja šansi uz socijalno uključivanje, Kohezijski fond EU sufi nancira

projekte transeuropske prometne mreže, zaštite okoliša, energije (obnovljivi

izvori), prometa i sl. Mogu ga koristiti zemlje s BDP-om nižim od 90% prosjeka

EU-a.

c) Međunarodne fi nancijske institucije gdje se prvenstveno misli na krug banaka

na razini Europe i EU (EBRD, EIB) koje su u svojem djelovanju okrenute

sufi nanciranju razvojnih projekata ove vrste, te na korištenje sredstava Svjetske

banke i za to specijaliziranih partnerskih adresa (IBRD, IFC, UNDP) kojima je

također bitna komponenta djelovanja ulagati u područja održivog razvoja.

Projektni ciklus korištenja sredstava EU fondova obuhvaća 5 faza (Slika 1.), a to su:

Faza 1: Programiranje - defi niranje strategije pomoći EU pojedinoj državi. Temelji

se na a.) programskim dokumentima Europske komisije, i b.) nacionalnim

strateškim dokumentima koji defi niraju prioritete u pojedinim sektorima. Na

ovom mjestu posebno je za spomenuti Strateško-energetski plan EU. Plan je

vezan uz Program europske industrijske inicijative za što EU će osigurati i

fi nancijsku potporu.

Faza 2: Identifi kacija - nakon što je uspostavljen opći okvir pomoći EU. Faza 2 ovisi

o kapacitetima države korisnice pomoći jer se ovdje identifi ciraju konkretne

mjere/projekti za koje se traži (su)fi nanciranje EU. Ovdje se ocjenjuju

projektni prijedlozi pri čemu su vrlo korisne Predstudije izvodljivosti.

Predstudije izvodljivosti su osnova za odluku koju opciju dalje razrađivati

nakon konzultacija s potencijalnim i zainteresiranim dionicima projekta.

Faza 3: Formulacija - Priprema se detaljna projektna i natječajna dokumentacija.

Europska komisija ocjenjuje podnesene dokumente koji uključuju operativni

prijedlog projekta i zahtjev za fi nanciranjem.

Faza 4: Provedba - Provedba projekata. Dogovorena fi nancijska sredstva će se

iskoristiti tako da se ispuni svrha pojedine mjere, te kako bi provedena mjera

pridonijela nekom općem, zajedničkom cilju.

Faza 5: Evaluacija - Dostignuća projekta se vrednuju.

U defi niranju pomoći kod sufi nanciranja vidljiv je ključan značaj Faze 1 i Faze 2. Pri tome

je za Fazu 1 potrebno raspolagati relevantnim nacionalnim strateškim dokumentima

koji defi niraju prioritete u pojedinim sektorima, a za Fazu 2 Predstudijama i Studijama

izvodljivosti. Ovo potvrđuje potrebu redefi niranja nacionalne energetske strategije i

izradu nužne projektne dokumentacije, studija utjecaja na okoliš i prirodu i studija


izvodljivosti za preostale hidroenergetske zahvate a koji su svi ujedno i višenamjenski

sustavi, jer ih bez toga neće biti moguće kandidirati za ovaj oblik fi nanciranja.

Slika 1. Projektni ciklus korištenja EU fondova

5. UVJETI ZA USPJEŠNU PROVEDBU RAZVOJNIH PROJEKATA

5.1 Prostorni uvjeti i kakvoća provedbe

Kako bi se ovakvi sustavi što bolje pripremili za pokretanje, nužno je osigurati i druge

uvjete značajne za njihov razvoj, a koji su vezani uz pozicioniranje zahvata u prostoru,

odnosno uz usklađivanje zahvata s prostornim uvjetima, uz rješavanje imovinsko-

pravnih i koncesijskih odnosa, te uz uvjete ishođenja lokacijskih dozvola. Uz ove

aspekte treba uzeti u obzir i zakonske aspekte kojima se osigurava kvaliteta njihove

realizacije, a posebno u smislu osiguranja kvalitete pripreme i vođenja projekta,

kvalitete radova i opreme, te sustava nadzora, jer o tome također u velikoj mjeri ovisi

uspješnost provedbe ovakvih projekata.

5.1.1 Prostorni uvjeti

Visoko razvijena i dobro organizirana društva nastoje kod osmišljavanja sustava

zaštite prirode usvojiti takva prostorna ograničenja i uvjete zaštite koja neće smetati

kapitalnim investicijama i gospodarskom razvoju, pod uvjetom njihovog uklapanja

u preuzete međunarodne obveze i postizanja optimalne razine ulaganja za dobivanje

maksimalne razine zaštite i sigurnosti. Tako se npr. relativno male površine teritorija

razvijenih država stavljaju pod institucionalnu zaštitu (zaštićena prirodna i kulturna

baština, zaštićeni izvori pitke vode), ali su s druge strane države tako organizirane da


aktivno sudjeluju u razvoju naselja i gospodarskih subjekata u smislu zaštite okoliša i zatim kontinuirano nadziru provedbu propisanih mjera. Razlog tome je smanjivanje izravne odgovornosti države za očuvanje okoliša i prirode i prenošenje tih obveza na gospodarstvo i lokalne zajednice, ali na način da su one usklađene sa strateškim ciljevima zaštite prostora, a njihova provedba strogo nadzirana i u slučaju nepoštivanja zadanih uvjeta strogo kažnjavana. Pri tome su razina demokratskog razvoja i organiziranosti javnih institucija najčešće obrnuto proporcionalni površinama koje se stavljaju pod zaštitu, što je vidljivo i iz primjera tzv. nacionalnih ekoloških mreža u zemljama EU, pri čemu stare članice EU15 imaju manje površine pod zaštitom u odnosu na nove članice EU12 (Tablica 1).

Hrvatska se po veličini obvezujuće zaštićenih područja na oko 9% svog teritorija (ukupno 10 nacionalnih parkova i 12 parkova prirode) nalazi u europskom prosjeku, ali po veličini područja stavljenog pod posebnu zaštitu (područja tzv. nacionalne ekološke mreže, koja ulaskom u EU postaje tzv. Natura 2000) na oko 45% ukupnog kopnenog teritorija daleko nadmašuje bilo koju od zemalja članica EU. Činjenica je kako bi si specifi čnim pristupom kod određivanja područja posebne zaštite Republika Hrvatska ulaskom u EU mogla stvoriti višestruke troškove, a posebno s aspekta izgradnje javne infrastrukture i kapitalnih projekata od nacionalnog interesa, u koje

ulaze i višenamjenski vodnogospodarski sustavi.

Tablica 1: Udio površina nacionalnih teritorija zemalja EU

stavljenih pod neki od oblika zaštite prirode

KOPNENO PODRUČJE MORSKO PODRUČJE UKUPNO

POVRŠINA TERITORIJ

A FNAC.

NATURA 2000

FK-2000

FK-

2000/ FNAC.

Preklapanje SPA i

SCI

Preklapanje SPA i

SCI

NATURA 2000

FM-2000

Preklapanje SPA i

SCI

Preklapanje SPA i

SCI

BROJ MJEST

A

NATURA 2000

FU-2000

(km2) (km2) % (km2) % (km2) (km2) % (km2)

EU15 3.205.960 514.559 16,05

103.952 22,20

112.085 36.386 32,46

20.253 626.780

EU12 1.084.168 214.696 19,80

60.765 28,30

17.876 5.203 29,11

4.578 231.592

EU27 4.290.148 729.429 17,00

164.930 22,59

129.982 41.590 32,00

24.831 859.411

HRVATSKA

56.594 25.373 44,83

7.527 29,84

12.107 5.736 47,38

1.137 37.480

SCI (Sites of Community Interest)…područja obvezujućeg statusa zaštite (nacionalni

parkovi, parkovi prirode…)

SPA (Special Protection Areas)…područja posebne zaštite (nacionalna ekološka

mreža)

U tom se smislu predlaže:

• uskladiti po posebnom postupku u međuvremenu usvojene prostorne planove nižeg

reda sa Strategijom i Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske ukoliko

su u njima izostavljeni predviđeni strateški koridori i lokacije infrastrukturnih i

sličnih zahvata od javnog interesa,


• uskladiti prijedlog Nacionalne ekološke mreže, prije nego ona postane mreža

Natura 2000, s u Strategiji i Programu prostornog uređenja Republike Hrvatske

predviđenim strateškim koridorima i lokacijama infrastrukturnih i sličnih zahvata

od javnog interesa.

Također se smatra opravdanim određene višenamjenske projekte proglasiti projektima

od javnog interesa za našu državu. Proglašenjem višenamjenskih projekata projektima

od javnog interesa stvoriti će se također zakonska osnova za brzo i sigurno rješavanje

imovinsko-pravnih odnosa na lokacijama samih zahvata.

Na kraju, a s obzirom na značaj višenamjenskih projekata za dugoročni razvoj

Republike Hrvatske i s obzirom na očekivano učešće države u njihovoj pripremi

opravdano bi bilo, ali isključivo za takve zahvate, produžiti zakonske rokove u kojima

vrijede zaključci o provedenim postupcima o ocjeni utjecaja takvih zahvata na okoliš

i prirodu i zakonske rokove u kojima vrijede lokacijske dozvole.

5.1.2 Osiguranje kakvoće pripreme projekata

Kakvoća pripreme studijsko-projektne dokumentacije značajan je preduvjet za

provedbu razvojnih projekata kao što su višenamjenski sustavi. Zato se njihova

izrada treba u načelu povjeriti najboljim i najiskusnijim projektantima, s dobrim

i potvrđenim referencama, s primjerenim potencijalom raspoloživih stručnjaka

traženih specijalističkih znanja i vještina, te s dobrom organizacijskom i materijalnom

podrškom.

Zato se predlaže tvrtke za pripremu studijsko-projektne dokumentacije vezane uz

ovakve sustave tražiti preko javnih nadmetanja za usluge prema kriterijima Svjetske

banke i FIDIC-a koji su se pokazali najboljima u području javnih nabava intelektualnih

usluga (u ovom slučaju za projektiranje, konzalting i nadzor). Prema tim kriterijima

cijene usluga kod izbora najboljih ponuditelja morale bi imati minimalnu ulogu, a

kod složenih projekata taj bi kriterij cijene trebao biti i potpuno izostavljen (Slika 2),

npr. na način da se već u samim uvjetima nadmetanja odrede raspoloživa sredstva za

navedenu uslugu.


5.2 Upravljanje provedbom i praćenje provedbe projekata

Za uspješnu provedu projekata ovog tipa potrebno je također:

• odrediti nositelja projekata,

• predvidjeti način nadgledanja njegove provedbe,

• postaviti organizacijsku shemu provedbe, uključujući i administrativnu podršku.

Nositelji pojedinih infrastrukturnih projekata, kao i višenamjenskih sustava, ovisno o

njihovom karakteru, opsegu, planiranim resursima, prožimanju, odnosno utjecaju na

okoliš mogu biti, ali ne isključivo:

• Javno poduzeće u 100% državnom vlasništvu,

• (Javno) poduzeće u mješovitom vlasništvu države i lokalne samouprave,

• Javno-javno-partnerstvo ili Javno-privatno-partnerstvo, gdje je nositelj projekta

jedan od partnera,

• Privatna tvrtka.

Za nositelja projekata treba odrediti njegove obveze, te razraditi pravila/način i

sadržaj njegovog djelovanja (aktivnosti kao zadaće raspoređene kroz vrijeme, trajanje

Izvor: BIMILACI 2001 Report; Th e 2001 Biennial Meeting between International

Lending Agencies and the Consulting Industry (BIMILACI ) was held at the World

Bank, Washington DC, USA, on 17-18 May

Slika 2. Dijagram uvjeta za izbor ponuditelja intelektualnih usluga


i redoslijed aktivnosti, nadležnosti za njihovu provedbu i potrebnu raspoloživost

resursa (ljudskih i materijalnih).

Posebno je potrebno razraditi uvjete praćenja provedbe projekata (praćenje

provedbe zadanog opsega, postizanja zadanih ciljeva, trošenja resursa) koji mora

biti u nadležnosti tijela neovisnog o nositelju zahvata. Treba razraditi i upravljanje

projektima, kako sa stručnog, tako i s fi nancijskog i vremenskog aspekta.

Za uspješnost pripreme i provedbe projekata nužno je i neophodno upravljanje

projektom postaviti u skladu s najvišim zahtjevima. Upravljanje projektom, kao

fundamentalna aktivnost provedbe projekta, prije svega je upravljanje rizicima

projekta, gdje se mora trajno i kontinuirano kontrolirati djelovanje projektnih timova,

izdašnost raspoloživih i pristupačnih resursa, te promjene u okolini projekta.

5.3 Edukacija

Čak i uz rješenja za sve prethodno razmatrane provedbene uvjete, ovakvi poduhvati

moraju u obzir uzeti još jedan važan preduvjet za uspješnu provedbu: raspoloživost

stručnog i motiviranog kadra koji bi vodio njihovu realizaciju. Posebno je u slučaju

ovih projekata važan stručni profi l graditeljske struke, kakav se u načelu i školuje u

našim visokoškolskim ustanovama.

Međutim, osim strukovnih znanja za ovakve će projekte od posebnog značaja biti i

neka specifi čna znanja iz područja ekonomije, prava, zaštite okoliša i pojedinih drugih

tehničkih struka. Zato se u vrijeme pokretanja projekata mora raditi u timovima

stručnjaka različitih specijalnosti, te istovremeno, kroz dodatno školovanje, kroz

uvođenje novih predmeta na pojedinim visokoškolskim obrazovnim institucijama

i kroz kontinuirano obrazovanje iskusnih stručnjaka, povećavati brojnost kadrova

sposobnih za vođenje složenih projekata (od izrade projektne dokumentacije do

nadzora i izvođenja).

Pri tome je od posebnog značaja i predstavlja apsolutni prioritet značajno povećanje

educiranih stručnjaka koji su u mogućnosti voditi pripremu i aplikaciju projekata za

fondove EU, te za pristup povoljnim kreditima razvojnih banaka.

ZAKLJUČAK

Izradu dokumentacije do razine potrebne za ishođenje lokacijskih dozvola i izradu

studija izvedivosti treba fi nancirati iz javnih izvora. Država u tim projektima mora

prepoznati i jasno defi nirati i svoje interese, ne samo kako bi se odlučila za modele

njihova fi nanciranja, nego i radi ocjene potrebe svojeg daljnjeg udjela u investiciji,

osobito što se ostvarenjem takvih projekata stvaraju za državu značajne dodatne

koristi: otvaranje novih radnih mjesta, povećanje vrijednosti prostora, povećanje

poreznih prihoda.

Potrebno je prioritetno razmotriti moguće intervencije u nacionalno zakonodavstvu

kojim se reguliraju prostorni odnosi, zaštita okoliša i zaštita prirode kako bi se uklonila


neka vrlo stroga prostorna ograničenja vezana za složene zahvate i sustave koja se ne

primjenjuju ni u zemljama EU-a.

Također se predlaže razmotriti i usvojiti iskustva zemalja u okruženju koje su slične

programe realizirale nakon donošenja posebnih zakona.

LITERATURA

[1] L. Douglas James & Robert R. Lee (1971): Economics of Water Resources

Planning, McGraw-Hill Book Company

[2] Alvin S. Goodman (1984): Principles of Water Resources Planning, Prentice-

Hall, Inc., Englewood Cliff s, New Jersey

[3] E. Kuiper (1971): Water Resources Project Economics, Butterworth&Co,

London,

[4] E.S. Goodstein (1999): Ekonomika i okoliš, Drugo izdanje, Mate, Zagreb,

[5] Paul L. Samuelson, William D. Nordhaus (2000): Ekonomija, Petnaesto izdanje,

Mate (McGraw-Hill),

[6] E.B. Barbier, M. Acreman & D. Knowler (1997): Economic Valuation of

Wetlands: A Guide for Policy Makers and Planners, Th e Ramsar Library, Ramsar

Convention Bureau, (Internet adresa: www.ramsar.org /lib_val_e_6.htm)

[7] A.P. Th irlwall (1993): Growth and Development, Macmillan,

[8] J. Loomis&G. Helfand (2001): Environmental Policy Analysis for Decision

Making, Kluwer Academic Publishers,

[9] E. Helland-Hansen, T. Holtedahl, K.A. Lye (1995): Hydropower Development,

Vol. 3nvironmental Eff ects, Norwegian Institute of Technology,.

[10] W.A. Hall&J.A. Dracup (1970): Water Resources Systems Engineering, McGraw-

Hill

[11] Chris Head (2000): Financing of Private Hydropower Projects, World Bank

Discussion Paper No.420,

[12] V.H. Heywood, R.T. Watson (1995): Global Biodivesity Assessment, UNEP,

Cambrige University Press,

[13] H. Stretton, L. Orchard (1994): Public Goods, Public Enterprise, Public Choice,

MacMillan Press,

[14] Randall J.F. Bruins& Matthew T. Heberling (2005): Economics and Ecological

Risk Assessment, Application to Watershed Management, CRC Press,

[15] R.K. Linsley & J.B. Franzini1979: Water Resources Engineering, McGraw-Hill,

[16] D. Feretić, Ž. Tomišić, D. Škanata, N. Čavlina, D. Subašić (2000): Elektrane i

okoliš, Element, Zagreb,.


[17] D.J. Pannell, S.G.M. Schillizzi (2006): Economics and the Future, Elgar Publishing

Ltd.,

[18] D.I.Trotman-Dickenson (1996): Economics of the Public Sector, MacMillan

Press,

[19] Proposed Practices for Economic Analysis of River Basin Projects (“Green

Book”), US Inter-Agency Committee on Water Resources, Subcommittee on

Evaluation Standards, 1958

[20] Studija utjecaja na okoliš Višenamjenskog kanala „Dunav-Sava“, Elektroprojekt,

2008.

[21] Studija opravdanosti i izvodljivosti Višenamjenskog hidrotehničkog sustava

„Osijek“, Elektroprojekt, 2007.

[22] Prethodna studija izvodljivosti uređenja i korištenja rijeke Save od granice s R.

Slovenijom do Rugvice, Elektroprojekt, 2003.

[23] Studija opravdanosti izgradnje višenamjenskog kanala Dunav-Sava, Ekonomska

i fi nancijska evaluacija projekta, CM Expert, 2006.

[24] Program razvojnih projekata R. Hrvatske, HKIG, 2010.



ZAŠTITA OD POPLAVA NA SLIVU SAVE -STANJE I RAZVOJNI PROJEKTI

Lidija Kratofi l, dipl.ing. a, Vesna Tusić, dipl.ing. b,

Dražen Budišić, dipl.ing. c, mr.sc. Arijana Senić d, mr.sc. Marina Barbalić e

SAŽETAK

U radu je prikazano aktualno stanje obrane od poplava na slivu Save u Republici

Hrvatskoj. Opisana je koncepcija rješavanja zaštite od velikih voda, njen razvoj

tijekom godina, do sada izgrađeni objekti, dana je procjena uspješnosti do sada

izvedenih radova te je dan prikaz dugoročnih ciljeva. Opisane su aktualnosti na tom

području: izrada karata rizika od poplava, novosti u informatizaciji pri provođenju

mjera obrane, izrada novih prognostičkih modela, planiranje izgradnje obrambenih

objekata i poteškoće koje se pri tome pojavljuju te je dan popis objekata koji su u

realizaciji.

KLJUČNE RIJEČI: Sliv Save; Zaštita od poplava; Planovi

1. UVOD

Poplave Save i njenih pritoka i danas, nakon desetljeća ustrajnih napora da se one

obuzdaju, ostaju izazovna zadaća vodnog gospodarstva, a prolazak velikih voda prati

se, uprkos tehničkim i organizacijskim dostignućima, sa strepnjom i neizvješnošću.

Rješenje zaštite od poplava u njenom centralnom toku, postavljeno prije četrdesetak

godina, svojim sveobuhvatnim sagledavanjem i suvremenim pristupom sukladno

europskoj vodnoj politici “zaštiti stanovništvo i vrijednosti, ali istovremeno dati vodi

prostora”, danas je uzoran, pozitivni primjer.

a Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, lidija.kratofi [email protected] Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Ulica grada Vukovara 220, Zagreb, 10000, Republika Hrvatska, [email protected]

Lidija Kratofi l, Vesna Tusić, Dražen Budišić, Arijana Senić, Marina Barbalić96

Planiranje i izgradnja objekata obrane od poplava, najava i upozorenje pojave velikih

voda, organizacija i provođenje obrane od poplava, danas su na slivu Save na visokoj

razini, a stručnjaci uključeni u ovu djelatnost iskusni su i vrlo stručni te odani ovom

plemenitom poslu.

Danas se pojavljuje sve više zahtjeva za korištenjem prostora Save i njenih voda, a

obrana od poplava doprinosi sigurnosti raspolaganja ovim prirodnim bogatstvom.

Međunarodni karakter Save daje svim aktivnostima posebnu težinu te su one podložne

dodatnoj procjeni.

2. PRIRODNE KARAKTERISTIKE SLIVA SAVE KOJE UTJEČU NA FORMIRANJE VELIKIH VODA

Rijeka Sava, ukupne površine od 95.551 km2 i ukupne duljine od 945 km, jedna je od

najvećih pritoka Dunava. Površina dijela savskog sliva koji se nalazi u Hrvatskoj iznosi

25.770 km2 (27,0 % ukupne slivne površine), a duljina njenog toka kroz Hrvatsku

iznosi 510 km i velikim dijelom tvori državnu granicu s Bosnom i Hercegovinom

(313 km).

Na slivu Save isprepliću se maritimno-jadranski i kontinentalno-panonski termički

i pluviometrički sustav. Za maritimni je režim karakteristična pojava maksimalnih

oborina u listopadu i studenom, a za kontinentalni maksimum oborina u lipnju.

Uočava se dosta pravilno opadanje oborina od zapada prema istoku, što je indirektno

posljedica promjene reljefa. Prosječna godišnja oborina na ulasku Save u Hrvatsku je

1.540 mm, a na izlazu 1.150 mm.

Na ulazu u Hrvatsku Sava ima bujični karakter s izuzetno velikim razlikama između

minimalnih i maksimalnih protoka. Najveći protok Save na ulaznom profi lu Jesenice

zabilježen za vrijeme velikog vodnog vala 2010. godine iznosio je 3.792 m3/s što je

oko 90 puta veći protok od apsolutno najmanjeg na tom profi lu. Sploštenjem vodnih

valova u velikim nizinskim retencijama srednjeg Posavlja i smanjenjem pada dna

rijeke, bujični karakter rijeke postupno opada. Na izlaznom profi lu Županja najveći

protok od 4.161 m3/s zabilježen je 1970. godine, pa je omjer apsolutnih ekstrema

značajno manji, oko 27.

Zbog velikih dotoka s brdskih zapadnih dijelova sliva Save (sliv Save u Sloveniji)

i desnoobalnih pritoka, prostranih dolina nizinskih vodotoka, velikih gradova

i vrijednih dobara na potencijalno ugroženim površinama te zbog nedovoljno

izgrađenog i održavanog zaštitnog sustava, poplave potencijalno ugrožavaju oko 19%

sliva rijeke Save (slika 1).


Slika 1. Područje sliva rijeke Save s prikazom prirodnih nizinskih poplavnih područja

3. OBRANA OD POPLAVA

3.1. Načela obrane od poplava na slivu Save

Iako su prvi radovi na zaštiti od poplava u slivu Save započeli još u devetnaestom

stoljeću, do sredine šezdesetih godina prošlog stoljeća pristup rješavanju zaštite od

poplava ugroženih područja svodio se na radove kojima se štite samo najugroženiji

dijelovi sliva. Tek nakon katastrofalnh poplava Zagreba, Karlovca i Siska pristupilo

se cjelovitom i sveobuhvatnom rješavanju problematike obrane od poplava na slivu.

Osnovno rješenje prezentirano je u Studiji regulacije i uređenja rijeke Save u Jugoslaviji,

1972. godine. Tim je rješenjem predviđeno da se negativne posljedice gubitaka dijela

prirodnih poplavnih površina uslijed građenja nasipa uz Savu saniraju uređenjem

nizinskih retencija i ekspanzijskih površina. Na ostalim područjima predviđena je

zaštita zaobalja obrambenim nasipima kojima bi veliki gradovi bili branjeni od 100

do 1.000-godišnje velike vode, manja naselja od 50 do 100-godišnje velike vode, a

poljoprivredne površine od 25 do 50-godišnje velike vode.

Iako je originalno rješenje nastalo prije četrdeset godina, ono je zbog svog cjelovitog

i sveobuhvatnog sagledavanja problematike te zbog suvremenog pristupa sukladno

novoj europskoj vodnoj politici (“zaštiti stanovništvo i vrijednosti, ali istovremeno

dati vodi prostora“).

Nizvodno od Gradiške je sustav zaštite već bio defi niran izgrađenim savskim nasipima,

pa je usvojen postulat da bilo kakvi radovi i zahvati na području Srednjeg Posavlja ne

smiju pogoršati stanje velikih voda na donjem dijelu toka Save.

Temeljem takvog rješenja, u razdoblju do 1980. godine izvedeni su značajni terenski

radovi, procijenjeno je da je dovršeno oko 40% svih radova predviđenih projektom, a

nakon toga uglavnom su prestale građevinske aktivnosti na razvoju sustava.


Na osnovi prikupljenih iskustava i studijskih analiza, u međuvremenu je predložena

modifi kacija početnog rješenja. Dok je prvobitno rješenje predviđalo ove prostore s

potpunom kontrolom velikih voda, izmijenjeno rješenje ponudilo je sljedeće bitne

promjene:

- proširenje poplavnih površina u Lonjskom polju,

- slobodno protjecanje rasterećenih velikih voda duž Mokrog polja,

- sniženje maksimalnih dubina vode u retencijama.

Sljedeća važna promjena odnosila se na dizajniranje i funkcioniranje kanala Lonja

- Strug, koji je bio planiran duž Lonjskog i Mokrog polja u dužini od 105 km. U

izmijenjenom rješenju se koriste već izgrađeni dijelovi kanala (početna i završna

dionica), ali se odustaje od daljnje gradnje tog glomaznog objekta, s visokim popratnim

nasipima. Prirodni vodotoci Lonjskog odnosno Mokrog polja koriste se za transport

upuštenih voda i postupno punjenje retencijskih prostora. Time se postiže povratak

na gotovo prirodni režim tečenja kroz retencijske prostore u zaobalju Save.

U novije vrijeme poplavne nizine Lonjskog i Mokrog polja, prepoznate su kao

posebno zanimljiv i važan dio prirodnoga okoliša. Proglašenjem dijela tog prostora

Parkom prirode, pokazan je interes Republike Hrvatske za očuvanjem ove jedinstvene

zajednice prirodnih i kulturnih vrijednosti, razvijanih kroz stoljeća tradicionalnog

načina života lokalnog stanovništva. Biološka svojstva ovog područja karakterizira

fl ora tipična za nizinska i poplavna područja te fauna s posebno bogatim ptičjim

fondom, od kojih je veliki broj ugroženih i zaštićenih međunarodnim konvencijama.

Polazeći od tih vrijednosti, predložene su brojne moguće modifi kacije pojedinih

dijelova zaštitnoga sustava, kojima se žele zaštititi okolišne vrijednosti prostora, bez

negativnih posljedica na lokalne životne i gospodarske prilike. Između ostalog, radi

se o sljedećim prijedlozima:

- zadržavanje područja Odranskog polja i Zelenika u prirodnom vodnom režimu,

- povećanje poplavnog prostora retencije Kupčina i Lonjskog polja,

- ostavljanje prirodnih veza rijeke Save i Mokrog polja na ušću Trebeža i na

nezaštićenoj dionici uzvodno od Stare Gradiške,

- zadržavanje dijela poplavnih površina uz rijeku Savu uzvodno od Zagreba,

- uređenje pozajmišta materijala prema ekološkim i estetskim standardima.

3.2. Izgrađenost obrambenog sustava i postignuti stupnjevi zaštite

Postojeći sustav zaštite od poplava na slivu Save sastoji se od velikoga broja

regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina. Uz vodotoke I. reda ukupno je izgrađeno

oko 1.600 km, a uz vodotoke II. reda 200 km obrambenih nasipa koji omogućuju

različite razine zaštite zaobalja od poplava. U suradnji s ostalim korisnicima voda i

zemljišta dosad su izgrađene višenamjenske akumulacije ukupnog volumena od 73

hm3 te brdske retencije ukupnog volumena 2,5 hm3, a dijelom je formirano 5 velikih


nizinskih retencija na slivu Save (Lonjsko polje, Mokro polje, Kupčina, Zelenik i

Jantak) ukupnog volumena od oko 1.590 hm3. Izgrađene su distibucijski objekti

ustave Prevlaka i Trebež te preljevi Jankomir i Košutarica koje omogućuju distribuciju

velikih voda u retencijske prostore. Mreža kanala je prilično razvijena. Izgrađena su

tri velika oteretna kanala (Odra, Lonja - Strug i Kupa - Kupa) ukupne duljine od oko

65 km, spojni kanali Zelina - Lonja - Glogovnica - Česma i Ilova - Pakra, te ukupno

oko 530 km lateralnih kanala za prikupljanje brdskih voda uz branjena područja.

Slika 2. Postojeći sustav zaštite od poplava na slivu Save

Procjenjuje se da su izvedenim radovima na zaštiti od poplava poplavne površine, koje

su u prirodnim uvjetima zauzimale gotovo 500 000 ha (slika 1) smanjene za oko 70 %.

U nastavku se daje prikaz po poplavnim područjima Save i njenih većih pritoka.


Sliv Poplavna površina (ha) Zaštićene površine (ha) Nezaštićene površine (ha)

Sava 329900 261100 65600

Sutla 730 730

Krapina 10510 3500 7010

Česma 54740 19200 35540

Ilova 13930 11600 2330

Orljava 16300 4750 11550

Una 2220 2220

Kupa (bez Gline) 60570 14340 46230

Glina 5260 5260

Ukupno 494160 316710 174250

Najviše je napravljeno na zaštiti od velikih voda Save. Nezaštićeno je ostalo samo

područje uz Savu uzvodno od Zagreba prema slovenskoj granici (5.700 ha) na kojem

su obrambeni nasipi samo dijelom izgrađeni. Oko 70 % ukupne dužine nasipa uz

rijeku Savu i njene pritoke do uspornog djelovanja savskih voda zadovoljava kriterij

nadvišenja od 1,20 m nad mjerodavnom 100-godišnjom velikom vodom. Ostali dijelovi

imaju nižu razinu sigurnosti od potrebne. Radi se o starim nasipima, izvedenim po

drugačijim kriterijima zaštite - kraćim dionicama lijevog savskog nasipa od Trebeža do

Dubrovčaka te kraćim dionicama desnog savskog nasipa uzvodno od Siska. Navedene

dionice planiraju se rekonstruirati, a za neke je već izrađena projektna dokumentacija.

Područje od 59.900 ha čine retencijski prostori za prihvat poplavnih voda (Lonjsko i

Mokro polje, Opeka, Trstik i Zelenik).

Na području grada Zagreba visina nasipa je takva da osigurava zaštitu od 1.000-

godišnje velike vode Save. No usprkos izgrađenih 19 brdskih retencija, dijelovima

grada Zagreba prijeti opasnost od medvedničkih bujica. Dosadašnjim radovima

postignuta je zaštita od 20 do 50-godišnjih velikih voda.

Ukupno potencijalno plavljeno područje na slivovima većih pritoka, kod pojave

100-godišnjih velikih voda, pokriva površinu od 1.643 km2. Svega 36 % područja je

zaštićeno, a na ostalim dijelovima zaštitni objekti ili nisu još izgrađeni ili im je stupanj

zaštite znatno manji - uglavnom je postignuta zaštita od 5 do 25-godišnje velike vode.

Većinom su zaštićena samo veća naselja i prometnice, dok se poljoprivredne površine

i dalje učestalo plavljene.

3.3. Provođenje mjera obrane od poplava

Opće je poznato da samo građevinsko rješenje nije dovoljno za pouzdanu obranu

od poplava. Istog reda značaja su i operativne mjere obrane od poplava. Operativna

obrana od poplava provodi se prema Državnom planu obrane od poplava (“Narodne

Tablica 1. Stanje zaštićenosti po slivovima


novine”, br. 84/10), a ustrojena je po vodnim područjima, branjenim područjima,

sektorima i dionicama.

Sliv Save obuhvaća dva sektora: sektor C koji obuhvaća područje gornje Save i sektor

D koji obuhvaća područje srednje i donje Save. Koordinaciju redovne i izvanredne

obrane od poplava između pojedinih sektora obavlja Glavni centar obrane od poplava,

čime se usklađuje obrana od poplava na prirodnom slivu.

Za efi kasnu provedbu operativne obrane, u svim fazama njene aktivnosti, posebno

je važan sustav veza; od početnih faza prikupljanja hidrometeoroloških podataka u

slivu do koordiniranja i rukovođenja u provođenju mjera obrane od poplava. Nakon

velikih šteta uzrokovanih poplavama 60-tih godina hrvatsko vodno gospodarstvo je uz

građevinske i studijske radove na Savi odlučilo investirati sredstva u projekt te izvedbu

vlastitog sustava za prikupljanje hidroloških podataka. Danas sustav pokriva cijelu

Hrvatsku i broji 123 automatskih vodomjernih postaja (AVS), od čega se 66 postaja

nalazi na slivu Save. Treba reći da je u tijeku automatizacija 13 postaja, a očekuje se da

će u sljedećoj godini biti automatizirano još tridesetak postaja što će omogućiti uvid

u trenutno stanje vodostaja na svim postajama značajnim za provođenje operativnih

mjera obrane.

Slika 3: Prikaz postojećih i planiranih AVS-a na slivu Save

Podaci se pohranjuju u informacijskom sustavu voda, a dostupni su i na na web-

stranici Hrvatskih voda, teletekstu Hrvatske televizije te na mobilnim telefonima.

U informacijskom sustavu voda prikupljaju se i podaci o vodostajima i protocima sa

19 dojavnih postaja u Sloveniji, što je posebno važno za prognoziranje vodnog vala na

sektoru Gornja Sava.


Treba reći da je prikupljanje i obrada hidrometeoroloških podataka i izrada prognoza i

upozorenja za potrebe obrane od poplava u nadležnosti Državnog hidrometeorološkog

zavoda. Budući da navedena institucija izvršava samo, i tek u novije vrijeme, obveze

vezane za meteorološke podatke i prognoze, hidrološke prognoze rade se u Hrvatskim

vodama.

Problemi koji su se pojavili tijekom poplave u rujnu 2010. godine ukazali su na potrebu

aktualizacije postojećih prognostičkih izraza. Upravo to je bio razlog da se pristupilo

izradi noveliranog izraza na temelju velikog broja novo zabilježenih visokovodnih

situacija. Na primjeru vodomjerne postaje Jasenovac na Savi, metodom višestruke

linearne regresije dobiveni su prognostički izrazi do 24 sata unaprijed. Na slici je

dan usporedni prikaz prognoziranih i zabilježenog vodnog vala iz studenog 2010.

godine.

Slika 4: Usporedba prognoziranih vodnih valova i verifi kacijskog vodnog vala

500

520

540

560

580

600

620

640

660

680

700

720

740

760

0 24 48 72 96 120 144 168 192 216 240 264

vrijeme - sati

vodo

staj

- c

m

21.11.2010. - 29.11.2010.

prognozirano 4 sata

prognozirano 12 sati

prognozirano 24 sata

U visokoj fazi dovršenosti je aplikacija Obrana od poplava, koja će uz aktualne

informacije o oborinama i vodostajima, davati i sve podatke o provođenju mjera

obrane, te biti velika pomoć kod izvješćivanja i donošenja odluka. Aplikacija sadrži i

bazu svih do sada zabilježenih vodostaja od strane Hrvatskih voda.

4. PROCJENA RIZIKA OD POPLAVA

4.1. Napravljene procjene

Smjernice europske Direktive o poplavama, Republika Hrvatska uklopila je u svoje

zakonodavstvo i postupno ih uvodi u provedbenu praksu u pristupu rješavanju

problema zaštite od poplava. Prije stupanja na snagu Direktive o poplavama, tijekom

2003. i 2004. izrađene su studije procjene rizika od poplava za sliv Orljave i sliv

Krapine, početkom 2011. god. završene su studije procjene rizika od poplava na slivu

Česme i Ilove, a 2012. godine izrađena je procjena rizika od poplava na slivu Kupe.


Slika 5. Dijelovi sliva rijeke Save na kojima su izrađene studije procjene rizika od poplava

Izrađene studije rizika od poplava dale su procjenu poplavnih rizika, s topografi jom i

korištenjem zemljišta, opisom značajnijih poplava u prošlosti za koje su postojali zapisi

i procjenu mogućih štetnih posljedica budućih poplava. U studijama procjene rizika

od poplava na slivu Ilove, Česme i Kupe (nešto detaljnije) poplavni rizik je promatran

kao kombinacija vjerojatnosti poplavnih događaja i njihovih štetnih posljedica.

U studiji „Sustav obrane od poplava Srednjeg Posavlja - aktualizacija rješenja“, izrađen

je matematički simulacijski model Srednjeg posavlja koji može poslužiti kao dobra

podloga za procjenu rizika od poplave na području obuhvata, a moguće ga je i proširiti

i na nizvodne dionice Save. Modelirano područje pokriva površinu od oko 2.700

km2, a modelom je simuliran rad sustava „Srednje posavlje“ kod različitih slučajeva

generiranja velikovodnih valova i kod različitih povratnih razdoblja. Analiziran je

maksimalni kapacitet postojećeg sustava zaštite od poplava i njegove kritične dionice.

Za neizgrađeni dio sustava (dionica Save od Podsuseda do Jesenica) prikazane su

površine koje se izlijevanjem Save iz korita plave, kao i dubine poplavnih voda.

Obzirom da je sliv Save međunarodnog karaktera i dio je sliva rijeke Dunav, analize

procjene rizika od poplava provode se i u sklopu Međunarodne Komisije za sliv

rijeke Save (ISRBC) i Međunarodne Komisije za zaštitu rijeke Dunav (ICPDR), čija je

Hrvatska članica.


4.2. Daljnje aktivnosti

Pristup procjeni poplavnih rizika na nivou države, pa tako i na slivu Save, nije

ujednačen, u smislu propisane metodologije i načina procjene poplavnih rizika te se

stoga i izrađene studije razlikuju u razini i detaljnosti obrade, načinu prikaza rezultata

i pristupu problematici.

U skladu s Direktivom o poplavama, potrebno je defi nirati kriterije (sukladno tome i

metodologiju) na osnovu kojih će se izdvojiti područja koja su pod značajnim rizikom

od poplava kako bi rezultati analiza bili međusobno usporedivi na cijelom vodnom

području, odnosno na nivou države za sva vodna područja. Do kraja 2013. god. za

područja koja su pod značajnim rizikom potrebno je izraditi detaljnije karte opasnosti

od poplave koje će osim prikaza opsega poplave, prikazati i dubinu vode ili vodostaj

i eventualno brzinu i protok za odabrane scenarije i karte rizika od poplave koje će

prikazivati broj pogođenog stanovništva, ugrožene gospodarske aktivnosti, instalacije

koje bi mogle prouzročiti zagađenje, zaštićena područja i drugo, za odabrane

scenarije. Na temelju takvih karata potrebno je do kraja 2015. godine izraditi planove

upravljanja rizicima od poplava na razini vodnog područja kao dokumente koji će

prikazati rezultate provedenih analiza, planirane mjere i način njihove primjene i

fi nanciranja.

Jedna od poteškoća prilikom izrade studija rizika od poplava na koje su nailazili

izrađivači bila je kvaliteta i dostupnost podloga potrebnih za izradu studija, kao

što je postojanje dovoljno detaljnog opisa značajnih poplava u prošlosti i njihovih

posljedica te kvaliteta hidroloških, geodetskih, prostornih i drugih podloga i

podataka (snimljeni poprečni profi li vodotoka, nedovoljna točnost digitalnog modela

terena, nedovoljan broj hidroloških postaja sa dovoljno dugačkim nizovima kvalitetnih

podataka, pogotovo o protocima, nedovoljan broj meteoroloških postaja i nedostupnost

podataka o kratkotrajnim kišnim intervalima za hidrološko modeliranje, podaci o

korištenju zemljišta i vrijednosti i značaju pojedinih objekata - procjena šteta i drugo)

o čemu će se morati voditi računa prilikom izrade detaljnih karata opasnosti i karata

rizika za ona područja za koja se smatra da postoje značajni rizici od poplava.

Suvremeni pristup zaštiti od poplava zasniva se na „upravljanju rizicima od poplave“

što osim defi niranja rizika od poplava kao kombinacije vjerojatnosti poplavnih

događaja i njihovih štetnih posljedica po ljude, gospodarstvo i okoliš zahtijeva i

primjenu kombinacije građevinskih (izgradnja objekata zaštite od poplava i slično)

i negrađevinskih mjera (prognoziranje, sustavi obavještavanja, dojave i upozorenja,

procedure prilikom poplavnog događaja, evakuacija, osiguranja imovine, prostorno

planiranje, informiranje i educiranje stanovništa o postojanju rizika i ponašanju

za vrijeme poplave i sl.). Takav cjeloviti pristup treba biti multidisciplinaran i

interdisciplinaran, a za prekogranične vodotoke nužna je međunarodna suradnja.

Na primjeru poplave zaobalnih područja uz rijeku Savu, uslijed proboja i preljevanja

savskih nasipa, koja se dogodila u rujnu 2010., vidljivo je da je prilikom procjene rizika

od poplava potrebno uzeti u obzir i postojanje rizika na područjima koja su zaštićena


sustavom obrane od poplave te u analizu uključiti i procjenu rizika od otkazivanja

elemenata obrane od poplave. Treba biti svjestan da rizik na područjima zaštićenim

nasipima i drugim objektima također postoji, iako manji nego da tih nasipa uopće

nema.

4.3. Primjena studija procjene rizika od poplava

Kod nas dosad nije bilo uvriježeno poplavne rizike prikazivati na način kako je to

predviđeno Direktivom o poplavama tj. kao kombinaciju vjerojatnosti poplavnih

događaja i njihovih štetnih posljedica (odnosno rizik od poplava = očekivane godišnje

štete od poplava) i trebati će vremena da takav pristup zaista i zaživi u našoj studijskoj

i projektnoj dokumentaciji i provedbenoj praksi.

Pristup analizi rizika u skladu s europskom Direktivom o poplavama i podaci o

ukupnim prosječnim štetama koje se mogu očekivati na nekom području u jednoj

godini (rizik od poplava) predstavlja značajnu podlogu u odlučivanju i upravljanju

rizicima od poplave i odlučivanju o budućem investiranju i učincima odabranih

mjera, kao i općenito u odlučivanju o smjeru razvoja pojedinog društva i investiranju

i raspodjeli državnih sredstava.

Tako se godišnje koristi različitih mjera obrane od poplava mogu izraziti kroz

smanjenje prosječnih godišnjih šteta uslijed izgradnje sustava i provedbe mjera obrane

od poplave u odnosu na prosječne godišnje štete koje bi nastale u prirodnim uvjetima

bez izgrađenog sustava i provedenih mjera obrane od poplava. Dobiveni podaci mogu

opravdati i pokazati efekte pojedinih mjera zaštite od poplava te pokazati koliko su

one efi kasnije na jednom slivu, a manje efi kasne na drugom slivu i slično.

Dosad izrađene studije procjene rizika od poplava našle se svoju primjenu u postupcima

procjene utjecaja na okoliš pojedinih objekata zaštite od štetnog djelovanja voda, kao

podloga koja daje podatke o postojanju značajnih rizika od poplava na određenom

području ili pokazuje primjerice da li se planirani uređaj za pročišćavanje nalazi u

području ugroženom poplavama.

Studije služe i kao podloga za planove Državne uprave za zaštitu i spašavanje koja sve

češće traži podatke o poplavnim rizicima za pojedina područja.

Podaci iz studija šalju se i međunarodnim komisijama za sliv Dunava (ICPDR) i rijeke

Save (Savska komisija) za potrebe procjene poplavnih rizika na slivovima rijeke Save

i Dunava.

Procjene rizika od poplava trebaju biti temelj planova koji će za područja pod

značajnim (neprihvatljivim) rizikom defi nirati mjere koje je potrebno provesti u cilju

smanjenja poplavnih rizika na prihvatljivu razinu kao i način njihovog provođenja i

fi nanciranja.


5. SADAŠNJE AKTIVNOSTI NA PLANIRANJU IZGRADNJE OBJEKATA ZAŠTITE OD POPLAVA

5.1. Problemi pri planiranju i realizaciji objekata zaštite od poplava

Djelatnost zaštite od štetnog djelovanja voda, uz redovno godišnje održavanja voda,

obuhvaća i projektiranje i građenje kapitalnih objekata. Realizaciji ovih objekata

prethode brojni, složeni i dugotrajni postupci, s neočekivanim preprekama. Najčešće

se radi o:

- problemima oko rješavanja imovinsko pravnih poslova, gdje se kao osnovni

problem pojavljuje nesređeno stanje u katastrima i zemljišnim knjigama,

- nezadovoljstvu vlasnika čestica predloženom otkupnom cijenom, što zahtijeva

ponovljena vještačenja,

- u zadnje vrijeme pojavljuju se slučajevi da se lokalno stanovništvo suprostavlja

izgradnji objekata, konkretno radi se o jednoj akumulaciji i jednoj retenciji,

- žalbama na postupak javne nabave, što, zbog sporog rješavanja Državne komisije,

produžuje postupak, pa čak dovodi do odustajanja od realizacije tekuće godine,

- dugotrajnim postupcima procjena utjecaja objekta na okoliš i čestim vraćanjima

studija na doradu bez suštinskih razloga,

- isti problem, dugo trajanje, pojavljuje se u postupcima ishođenja lokacijske dozvole

i dozvola za gradnju,

- nepoštivanju ugovorenih rokova za izradu projektne dokumentacije,

- donošenjem Plana upravljanja vodama i Plana nabave Hrvatskih voda u proljetnim

mjesecima i zatim dugotrajnim procedurama javne nabave, čime se ugovaranja

radova i usluga odgađaju do ljeta i gubi dragocijeno vrijeme,

- čestim promjenama zakonske regulative.

Sve nabrojano razlog je da se godišnji Plan upravljanja vodama na poziciji „Kapitalni

rashodi i transferi u području zaštite od štetnog djelovanja voda“, obično ne uspijeva

realizirati u punom iznosu.

5.2. Projekti koji su u realizaciji

U izgradnji su:

- nasipi uz Kupu i Koranu na području Gornjeg Mekušja, kod Karlovca, koji će štititi

uređaj za pročišćavanje od poplavljivanja, ukupne dužine 4,3 km,

- južni nasip retencije Lonjsko polje, dužine 8 km,

- preljev Palanjek na savskom nasipu,

- obaloutvrda Save kod Siska, kod naselja Palanjek,

- regulacija rijeke Pakre dužine 2,8 km.

Ishođene su dozvole za gradnju i priprema se javna nabava za:


- obaloutvrde Save u Štitaru i Mlaki,

- desnog savskog nasipa od Sunjskog Selišta do ušća Graduse, nizvodno od Siska,

dužine 10 km,

- praga u koritu rijeke Gline u Glini.

U tijeku je izrada projektne dokumentacije za oko dvadesetak objekata, pretežno

rekonstrukcija ili izgradnje nasipa, regulacija vodotoka, sanacije obala većih vodotoka

izgradnjom obaloutvrda, izgradnje pragova za suzbijanje erozije dna, ali i u funkciji

izgradnje malih hidroelektrana, te nekoliko retencija i akumulacija.

5.3. Retencije i akumulacije kao poseban način zaštite od štetnog djelovanja

voda

Izgradnja brana na vodotocima, kojima se velike vode zadržavaju te u relativno duljem

vremenu, u reduciranoj veličini, ispuštaju u nizvodni dio vodotoka, u posljednje

vrijeme sve se više koristi u našoj hidrotehničkoj praksi. Nazivamo ih retencijama i

jedina im je namjena obrana od poplava nizvodnog područja. Mogućnost korištenja

ovih objekata u druge svrhe, na primjer, vodoopskrbu, navodnjavanje, oplemenjivanje

malih voda u sušnim razdobljima ili rekreaciju, dodatno potiče njihovo planiranje

i realizaciju. Trajno zadržavanje vode za dodatne namjene pretvara retencije u

akumulacije.

Na razini studija analizirano je u slivu Save nekoliko stotina potencijalnih profi la za

gradnju brana. Općenito se može reći da ne postoje idealne lokacije koje bi zahvatile

veliki dio sliva vodotoka i imale utjecaj na veće područje. Preostaju one koje imaju

uglavnom lokalno značenje, a tek izgradnjom većeg broja retencija u pojedinim

slivovima može se dobiti željeni učinak.

Velike poplave 2009. i 2010. godine te dugotrajna suša 2011. i 2012. godine aktualizirali

su pitanje planiranja i izgradnje ovih objekata. Navode se aktualni projekti:

- upravo je dovršena izgradnja retencije Vrbova, na istoimenom vodotoku, pritoku

Londže. To je, nakon akumulacije Londža, koja je izgrađena 2008. godine,

drugi takav objekt u slivu Orljave. Postojeća akumulacija Londža izgrađena

je u prvoj fazi, a planirane su ukupno 3 faze. Svaka nova faza znači i povećanje

mogućnosti akumuliranja vode, koja će se koristiti za navodnjavanje nizvodnih

poljoprivrednih površina. U izradi je glavni projekt 2. faze. U pripremi je početak

izrade dokumentacije za treći objekt u slivu, akumulaciju Kamensko, koja će imati

i funkciju u vodoopskrbi Požeštine,

- za retencije: Planički Jarek i Martin Breg, važnih za smanjenje rizika od poplave

Dugog Sela, ishođene su dozvole za gradnju, također i za retencije Burnjak i

Smiljanova Graba u Hrvatskom zagorju,

- u sljedeće dvije godine očekuje se ishođenje dozvola za gradnju retencija: Burdelj,

Miletinac, Glogovica i Ogulin.


U izradi projektne dokumentacije su još i akumulacije: Polojac, Breznica, Preslatinci

i Berak. Akumulacija Polojac je na području Kutine, Breznica i Preslatinci u slivu

Zapadnog lateralnog kanala Biđ polja, a Berak u slivu Bosuta.

Najveći objekt u ovoj skupini je akumulacija Šumetlica, višenamjenski objekt s

funkcijom zaštite od poplava i vodoopskrbe Pakraca i Lipika. Ishođena je građevinska

dozvola, a ove godine započela je gradnja pristupne ceste. Osnovni objekt je brana,

visine 43 metra, čijom se gradnjom formira jezero potencijalne zapremine do

maksimalnog nivoa od 2.933.000 m3. Procjenjena vrijednost izgradnje 1. faze je 93

milijuna kuna.

Navedeno je dvadeset objekata, što smatramo impozantnom brojkom, a nadajmo se

da će svi biti i izgrađeni.

6. DUGOROČNI PLANOVI I CILJEVI

6.1. Ciljevi djelatnosti obrane od poplave

Cilj koji se u ovoj djelatnosti želi postići je zaštita ljudi i materijalnih dobara od štetnog

djelovanja voda, odnosno postizanje gospodarski opravdanih stupnjeva zaštite radi

ostvarenja preduvjeta za održivi gospodarski razvoj. Principi zaštite na slivu Save su

sljedeći:

- prioritetno se brane veći gradovi i naselja, a zatim i manja naselja,

- nadalje: infrastrukturni objekti,

- te poljoprivredne površine.

Važnost područja, odnosno veličina potencijalne štete određuje stupanj zaštite, ona

dakle, postaje ekonomska kategorija.

Vremenski redoslijed realizacije projekta preferira dva momenta:

- da se što prije osiguraju gradovi u poplavnom arealu od poplava i

- da se prilikom svake gradnje poveća retencijska sposobnost područja uz srednji tok

Save, kako bi se uz poboljšanje uvjeta obrane od poplave neposrednog područja

postiglo i poboljšanje u donjem toku Save.

U posljednjih dvadesetak godina obnovljena je većina vodnih građevina oštećenih

u ratu, a najveća pažnja posvećena je rekonstrukciji i izgradnji savskih nasipa te

se nastojalo postići traženu, 100-godišnju sigurnost na cijelom toku. Dovršena je

cijela obrambena linija na branjenim područjima Brodska Posavina i Biđ - Bosut,

a na ostalim područjima pripremljena je dokumentacija za gradnju ili se izrađuje

projektna dokumentacija. Vrlo je malo dionica savskih nasipa na području srednje i

donje Save koje još treba rekonstruirati. Uz to, izgradnjom sjevernog i južnog nasipa

retencije te preljeva Palanjek, koji je u izgradnji, povećala se funkcionalnost retencije

Lonjsko polje.

Na kupskom području još je uvijek neriješena zaštita gradova Ogulina i Karlovca,

pa se ove dvije lokacije mogu smatrati prioritetnima za rješavanje. Dok se za Ogulin


izrađuje glavni projekt brane na Dobri, kojom će se zadržati velike vode, za Karlovac

je predviđeno rješenje fi nancijski vrlo zahtijevno, pa se realizacija stalno odgađa.

6.2. Dugoročni planovi

Osnovni dokument kojim su defi nirani ciljevi, aktivnosti i mjere u području uređenja

vodotoka i zaštita od štetnog djelovanja voda je Strategija upravljanja vodama

donesena 2008. godine. Njome se predviđa sadašnju funkcionalnost zaštite od poplava

na vodama I. i II. reda podići na razinu od 87% do kraja 2023. godine, a 100% do

kraja 2038. godine. Procjenjuje se da za potpuno postizanje ovog cilja treba uložiti

3,8 milijarde kuna. Ako to usporedimo s ovogodišnjim Planom upravljanja vodama,

vidimo da je na poziciji Kapitalnih rashoda i transfera u području zaštite od štetnog

djelovanja voda, koja obuhvaća projektiranje i izgradnju, predviđeno samo 29 milijuna

kuna, dok bi prema Strategiji to trebalo iznositi oko 190 milijuna kuna godišnje. Za

redovno održavanje i obnavljanje vodotoka, vodnih građevina i vodnog dobra ove je

godine planirano 150 milijuna kuna, dok se Strategijom predviđa godišnje ulaganje

od oko 500 milijuna kuna.

Prema Članku 37. Zakona o vodama, među planskim dokumentima upravljanja

vodama je i Višegodišnji program gradnje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina

i građevina za melioracije, a u tijeku je njegova izrada za razdoblje do 2017. godine.

Problematika planiranja najbolje se može vidjeti u čestim izmjenama Plana nabave, a

već nekoliko mjeseci nakon donošenja Plana upravljanja vodama, dolazi do potrebe

njegove izmjene. Brojne okolnosti utječu na provedbu pojedinog projekta, pa su,

zapravo, rijetki oni sa sretnim ishodom.

6.3. Planiranje hidroenergetskih objekata s aspekta zaštite od poplava

Ponovno je pokrenut projekt izgradnje hidroelektrana na zagrebačkom području,

pa je već u tijeku i javni natječaj za izradu koncepcijskog rješenja i idejnih rješenja

građevina, a investitor je Hrvatska elektroprivreda. Iz projektnog zadatka je vidljivo

da se ovime nameće teza da se izgradnjom ovih objekata ujedno postiže rješenje

zaštite od poplava, čemu se treba usprotiviti, jer je ono već postignuto i dostignuto,

ali zahtijeva stalno održavanje i usavršavanje. Upravo zbog forsiranja zajedničke

gradnje HE Podsused s HEP-om, već tridesetak godina se čeka izgradnja nasipa na

samoborskom i zaprešićkom području. Hrvatske vode su konačno bile prisiljene

samostalno ući u realizaciju ovih građevina.

U trideset godina, koliko se ovaj prijedlog pojavljuje, izmjenjen je veliki broj

varijanti, kako broja elektrana, tako i njihovih lokacija. Zadnji prijedlog je u tom

smislu radikalan, njime su značajno izmjenjene lokacije elektrana, a njihov broj je s 4

narastao na 6. Utjecaj ovog rješenja na obranu od poplava očituje se u funkcioniranju

oteretnog kanala Odra i to na način da on preuzima sve vode veće od radnog protoka

elektrana, koji će se, ovisno o rješenju, kretati u rasponu od 500 do 800 m3/s. To znači


da se umjesto 1.000-godišnjeg protoka od 1.500 m3/s, prema sadašnjem, izvedenom

rješenju, kapacitet kanala mora povećati na oko 4.000 m3/s. Nije potrebno posebno

objašnjavati o kakvom je poduhvatu riječ, ali mogu se naslutiti veliki problemi u

realizaciji.

Treba napomenuti i to da kanal nije “nedovršen” kako ga se počelo tretirati, jer je

“Rješenjem o utjecaju objekata obrane od poplava sustava Srednje posavlje” ostavljeno

Odransko polje u poplavnom režimu, odnosno proglašeno retencijom, a novim

rješenjem odustalo se od daljnje izgradnje kanala prema prvobitnom rješenju. Kanal,

dakle, nije nedovršen, on je, takav kakav je, uklopljen u novo, ekološki prihvatljivije

rješenje (povećanje poplavnih površina u skladu s europskim direktivama o prirodi).

ZAKLJUČAK

U radu su opisana prirodna obilježja sliva Save i formiranje velikih voda s maksimalnim

protocima koji prelaze 4.000 m3/s. Izgrađen sustav obrane od poplava Save i njenih

pritoka s 1.800 kilometara nasipa i nizinskim retencijama kapaciteta 1.590 hm3 još

nije u potpunosti zaštitio zaobalje, ali postotak zaštićenosti od 70% je zadovoljavajući.

Sustav se održava i obnavlja, dograđuju se novi objekti, postoji, dakle, kontinuitet

radova, kojem je nepovoljna fi nancijska situacija ograničavajući element.

U pripremi ili realizaciji je velik broj projekata, bilo u planovima, projektiranju ili

izgradnji, a paralelno se rade i studijski poslovi, analize, matematički modeli, procjene

rizika od poplava i dugoročni planovi.

Na području aktivne obrane od poplava u izradi je aplikacija kojom će se modernizirati

provođenje obrane od poplava, a u tijeku je i javna nabava za radove automatizacije

četrdesetak hidroloških postaja, mjerodavnih u provođenju mjera obrane od

poplava.

Posljednje dvije sušne godine na slivu Save, poštedile su nas od velikih voda, nadamo

se da ćemo ove, neizbježne pojave, dočekati pripremljeni i izvršiti zadaću koja nam je

povjerena, a to je zaštita svih građana od poplava.


LITERATURA

[1] European Commission, (2007.), Directive 2007/60/EC of the European Parliament

and of the Council of 23 October 2007 on the assessment and management of

fl ood risks

[2] Hrvatske vode, Izvješća o provedenim mjerama obrane od poplava na vodnom

području sliva rijeke Save

[3] Strategija upravljanja vodama, („Narodne novine“, broj 91/08)

[4] Hrvatske vode, (2011.), Nacrt višegodišnjeg programa gradnje regulacijskih i

zaštitnih vodnih građevina i zaštitnih vodnih građevina za melioracije

[5] Hrvatske vode, (2001.), Vodnogospodarska osnova Hrvatske, Hidrologija sliva

Save

[6] VPB d.d., (2010.), Sustav obrane od poplava Srednjeg Posavlja - aktualizacija

rješenja, za naručitelja: Hrvatske vode, Zagreb

[7] VPB d.d., (2005.), Sustav obrane od poplava Srednjeg posavlja, Analiza visokovodnog

režima Save, za naručitelja: Hrvatske vode, Zagreb




ZAŠTITA OD POPLAVA NA PRIMORSKO-ISTARSKIM SLIVOVIMA - STANJE I RAZVOJNI

PROJEKTI

Ljiljana Pavletić, dipl.ing.građ. a, Goran Petrović,dipl.ing.građ. b

SAŽETAK

U radu je dan prikaz karakteristika hidrografske mreže na primorsko-istarskim

slivovima s osvrtom na stanje sadašnjih sustava za zaštitu od štetnog djelovanja voda.

Zbog nedovoljnog stupnja zaštite od poplava ističe se potreba za analizom efi kasnosti

postojećih sustava i postavljanjem cjelovitih rješenja za ukupni sliv pojedinih

vodotoka. Naglašava se potreba usvajanja novog pristupa i koncepcija u skladu sa

Okvirnom direktivom o vodama Europske unije i Direktivom o poplavama. U radu

se daje pregled aktivnosti i stanja razvojnih projekata zaštite od poplava na području

primorsko-istarskih slivova.

KLJUČNE RIJEČI: Poplave; Sustavi zaštite; Koncepcije; Razvojni projekti

1. UVOD

Površina koju obuvaća područje primorsko-istarskih slivova iznosi 11.700 km2, a

teritorijalno pripada trima županijama - Istarskoj, Primorko-goranskoj i Ličko-

senjskoj.

Područje pripada Jadranskom i Crnomorskom slivu, a karakteristično je po veoma

razvijenoj hidrografskoj mreži. Evidentirana dužina vodotoka iznosi 6.460 km, od

čega 560 km otpada na vodotoke 1. reda.

aHrvatske vode, Đure Šporera 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska, [email protected] vode, Đure Šporera 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska, [email protected]

Ljiljana Pavletić, Goran Petrović114

Prosječna godišnja oborina se kreće od 850 mm u Primorju do 2.400 mm za područje

Gorskog kotara. Mjesečna raspodjela oborina znatno varira, te uzrokuje oborinski

režim s velikim oscilacijama u protokama tijekom godine. Praktički su svi vodotoci,

vodotoci bujičnog karaktera, s niskim vrijednostima protoka u ljetnom periodu (pa

čak i do presušivanja) i visokim vrijednostima protoka u zimskom periodu

primjer: Qsr.god.

( Mirna-P.Porton ) = 7 m3/s

Qmax

= 220 m3/s

Zbog ovakvih hidroloških uvjeta i kod pojave visokih protoka odnosno velikih voda,

vrlo su učestale poplave.

2. POSTOJEĆI SUSTAVI OBRANE OD POPLAVA

Za zaštitu od poplava provodili su se regulacijski radovi već početkom prošlog stoljeća,

da bi izgradnja sustava za zaštitu od štetnog djelovanja voda, bila vrlo intenzivna

70-desetih godina. Na vodotocima 1. reda, od ukupne dužine 560 km, regulirano je

186,70 km vodotoka. U okviru regulacijskih radova izvedeni su brojni hidrotehnički

objekti u cilju smanjenja brzine tečenja u koritu, redukcije velikih vodnih valova ili

stabilizacije korita, dok je dio hidrotehničkih građevina izveden u cilju zadržavanja

nanosa i osiguranja bolje protočne moći korita vodotoka. Takvih objekata je veliki

broj i smješteni su u uzvodnijim dijelovima slivova, u zonama produkcije nanosa.

Zbog konfi guracije terena, geološke podloge i bujičnog karaktera vodotoka, problem

erozije je veoma prisutan na području primorsko-istarskih slivova.

Izgrađenost sustava za obranu od poplava je najveća na području Istarske županije,

Slika 1. Područje primorsko- istarskih slivova

Vodnogospodarski odjel za slivove sjevernoga

Jadrana


gdje su osim naselja branjena i područja sa razvijenom poljoprivredom. Tako je na

području sliva rijeke Mirne čija dužina vodotoka i obuhvatnih kanala iznosi 100

km izgrađeno oko 120 km nasipa. Na području sliva rijeke Raše na ukupnoj dužini

vodotoka i obuhvatnih kanala od 68 km, izgrađeno je 44 km nasipa.

Na području Primorsko-goranske i Ličko senjske županije izgrađenost sustava je

manja, a uglavnom su regulirani dijelovi vodotoka uz naselja.

Postojeći sustavi se kvalitetno održavaju, dograđuju i obnavljaju korita vodotoka,

odnosno bujica. Stanje vodnih građevina je dobro, a potrebno je poraditi na izgradnji

novih vodnih građevina.

Provođenju obrane od poplava na vodnom području primorsko-istarskih slivova,

zbog bujičnog karaktera pridaje se podjednaka pažnja za vode I. i II. reda. Ustrojeni

su centri obrana od poplava po slivnim područjima, koji su opremljeni potrebnim

sustavima govornih i vizuelnih veza, te potrebnom dokumentacijom.

Posebno, kao važnog čimbenika treba istaći postojanje AVS (automatske vodomjerne

stanice) sustava, koji omogućuje dobivanje podataka, prijenosom telemetrijskim

sustavom odmah. Taj način dojave podataka pokazao se dobrim, te ga treba

proširivati, odnosno nadograđivati. Proširenje se u prvom redu odnosi na područje

Gorskog kotara i Like. AVS sustav instaliran na vodotocima povezan je radi prijenosa

podataka telemetrijskim putem s centrom obrane od poplava vodnogospodarskog

odjela, odnosno s Glavnim centrom obrane od poplava Hrvatskih voda.

Za provođenje obrane od poplava, a sukladno Zakonu o vodama donešen je Državni

plan obrane od poplava, kao i Odluka o popisu voda I. reda. U roku od godinu

dana izrađen je i Glavni provedbeni plan obrane od poplava (objavljen na internet

stranicama Hrvatskih voda). Nakon toga prišlo se donošenju planova nižeg reda

(provedbeni plan obrane od poplava branjenih područja) čija je izrada u tijeku.

2.1. Analiza funkcioniranja postojećih sustava

Dosadašnji sustavi obrane od poplava sastojali su se uglavnom od regulacijskih radova

uređenja korita i izgradnje nasipa, a bili su dimenzionirani na maksimalne protoke

20 do 100-godišnjeg povratnog perioda. Međutim, novijim hidrološkim analizama

je utvrđeno da su maksimalni protoci potcijenjeni, pa tako u sadašnjim hidrološkim

uvjetima, postojeća korita mogu prihvatiti maksimalne protoke nižih povratnih

perioda od predviđenih. Primjerice za dimenzioniranje i kasnije izvođenje korita na

dionici Mirne kod Buzeta, korišten je 100-godišnji maksimalni protok od 80 m3/s,

dok se novim hidrološkim analizama utvrdilo da 100-godišnji maksimalni protok za

isti profi l iznosi 178 m3/s.

Još drastičniji primjer razlike u hidrološkim podacima predstavljaju podaci za profi l

akumulacije Botonega. Maksimalni 100-godišnji protok korišten za dimenzioniranje

akumulacije bio je procijenjen sa 120 m3/s, dok prema novim hidrološkim analizama,

100-godišnji maksimalni protok za isti profi l iznosi 287 m3/s.


S druge strane u posljednjih petnaestak godina učestale su poplave uzrokovane

vodnim valovima i većih povratnih perioda od 100 godina.

Poplave na slivovima sjevernog Jadrana traju uglavnom 2 do 3 dana i uzrokuju velike

materijalne štete (izuzetak čini Ličko područje s dužim trajanjem poplava).

Obzirom da se kroz hidrološke proračune za određene slivove utvrdilo da kapaciteti

korita ne mogu prihvatiti predviđene velike vode, prišlo se sustavnoj analizi ugroženih

slivova.

2.2. Koncepcije sustava obrane od poplava

Efi kasnost sustava obrane od poplava može se postići:

- regulacijskim radovima u koritu kojima će se osigurati protok velikih voda

određenog povratnog perioda (izgradnja nasipa, uređenje vodotoka, iskop kanala),

- nizinskim retencijama za rasterećenje velikih voda u vrijeme njihove pojave,

- retencijama u slivu za prihvat velikih vodnih valova iz dijela sliva i

- kombinacijom ovih radova.

Dosadašnji sustavi obrane od poplava temeljili su se uglavnom na izvođenju

regulacijskih radova - produbljavanjem i proširenjem korita te nadvišenjem nasipa.

Provođenje ovakve koncepcije sa proširenjem postojećih korita, postaje sve teže na

područjima guste naseljenosti (što je postao naročito izražen problem u zapadnoj

Europi). Izvođenjem ovakvih radova, vrlo često se ugrožava okoliš o čemu treba voditi

posebnu brigu u skladu s Okvirnom direktivom o vodama, a što je ugrađeno i u novi

Zakon o vodama.

Jedan od značajnih parametara na osnovu kojeg se daje ocjena ekološkog stanja

voda (u skladu sa Direktivom) je i hidromorfološki parametar. Ovim parametrom

procjenjuje se utjecaj objekata za zaštitu od poplava i zaštitu od erozije na fl oru i faunu

u vodotocima i obalnoj zoni vodotoka. Tako, brojni hidrotehnički objekti, kao što su

pregrade na vodotocima, predstavljaju prepreke i mijenjaju prirodni režim tečenja što

se negativno manifestira na ihtiofaunu naročito u periodu pojave malih voda. Također

i održavanje korita vodotoka sa potpunim čišćenjem vegetacije koje pozitivno utječe

na propusnu moć korita, ugrožava staništa riba, vodozemaca i ptica. Stoga će analizi

utjecaja postojećih sustava obrane od poplava na okoliš trebati posvetiti posebnu

pažnju.

Za postizanje učinka u obrani od poplava izgradnjom nizinskih retencija ili korištenjem

prirodnih retencija (depresija), potrebno je osigurati velike površine koje će se plaviti.

Takvih prostora u dolinama vodotoka na području primorsko-istarskih slivova ima

vrlo malo (izuzev područja Like).

Najbolji učinak u obrani od poplava na području primorsko-istarskih slivova, je

provođenje koncepcije izgradnje retencija u uzvodnijim dijelovima sliva. Retencijama


se prihvaća vodni val, a istjecanje iz retencija se dimenzionira na količinu koju

nizvodno korito može prihvatiti. Izgradnjom retencija, postiže se osiguranje od

poplava na nizvodnim dijelovima vodotoka za koji nije potrebno provoditi nove

regulacijske radove sa proširenjem korita (osim možda na pojedinim dionicama).

Tečenje iz retencija je kontrolirano i ne remeti se prirodno tečenje što je značajno za

fl oru i faunu vodotoka.

2.3. Pristup izradi projekata sustava

Za svaki sliv koji je ugrožen štetnim djelovanjem voda, utvrđuje se potreba za

izgradnjom novih sustava obrane od poplava za područja gdje tih sustava nema ili

potreba za dogradnjom postojećih sustava kojima nije osiguran dovoljni stupanj

zaštite od poplava.

Nakon sustavne analize problematike zaštite od štetnog djelovanja voda, postavlja

se koncepcija i izrađuju se varijantna rješenja i to na razini idejnih rješenja za cijeli

promatrani sliv. Nakon odabira optimalne varijante kreće se u daljnje projektiranje

pojedinih objekata unutar odabranog sustava (idejni i glavni projekti).

Daljnja faza izgradnje utvrđuje se prema prioritetima, a ovisi i o provedenim

predradnjama kao što su izrada studija o utjecaju na okoliš, ishodovanju lokacijske i

građevinske dozvole, te rješavanju imovinsko-pravnih poslova.

Naravno da su na području primorsko-istarskih slivova, trenutačno u realizaciji

različite faze projektiranja ili izvođenja što je prikazano na sljedećim grafi čkim

prilozima.

3. RAZVOJNI PROJEKTI ZAŠTITE OD POPLAVA - KONCEPCIJE I STANJE PROJEKTNE DOKUMENTACIJE

3.1. Istarska županija

a) Obrana od poplava na slivu Mirne

Izgradnjom 3 retencije (ili 2 retencije i 1 višenamjenske akumulacije) na uzvodnom

dijelu sliva, osigurati će se dolina Mirne od plavljenja 100-godišnje velike vode.

Izuzetnu ulogu u obrani od poplava ima višenamjenska akumulacija Botonega

izgrađena 1988. godine. U akumulaciji se prihvaća i reducira 1.000-godišnji vodni val,

čime se postiže znatna redukcija velikih voda na području srednje i donje Mirne. Na

slivu akumulacije predviđena je izgradnja još 2 retencije za prihvat nanosa, a u cilju

spriječavanja donosa nanosa u akumulaciju i smanjenja zaplavnog prostora, te u cilju

poboljšanja kakvoće vode u akumulaciji.


b) Obrana od poplava na slivu Pazinskog potoka

Izgradnjom retencije Lipa na istoimenom vodotoku prihvatiti će se ukupni 100-

godišnji vodni val iz sliva, čime će se reducirati maksimalni protoci na Pazinskom

potoku.

Slika 2. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivu Mirne

Slika 3. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivu Pazinskog potoka


c) Obrana od poplava na slivu Umaškog potoka

Izgradnjom retencije Ljubljanija na Umaškom potoku, reducirati će se maksimalni

protoci i zaštititi grad Umag od velike vode 100-godišnjeg povratnog perioda.

Slika 4. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivu Umaškog potoka

d) Obrana od poplava na slivu Raše

Izgradnjom retencija na slivu Karbunskog potoka (najvećoj pritoci Raše) prihvatiti

će se vodni valovi u slivu, što će imati pozitivni efekt u reduciranju maksimalnih

protoka na Raši. Dodatna redukcija velikih voda rijeke Raše, predviđa se izgradnjom

pregrade i formiranjem rasteretne kazete na utoku obuhvatnog kanala broj 2 u Rašu.

Koncepcijska i idejna rješenja za cijeli sliv Karbunskog potoka i Obuhvatni kanal broj

2, su izrađena.


3.2. Primorsko-goranska županija

a) Obrana od poplava na slivu Rječine

Poplave u naseljima uz vodotok Rječinu, poplave u južnom dijelu Grobničkog polja, te

opasnost od poplava za sam grad Rijeku, uvjetovale su potrebu za analizom ukupnog

sliva Rječine.

Stoga se prišlo izradi koncepcijskih varijantnih rješenja kojima će se komparirati

mogućnost zaštite od poplava sa provedbom novih regulacijskih radova u vodotocima

ili sa izgradnjom potrebnih retencija u slivu. Idejno rješenje je u izradi, a odabrati će

se tehničko-ekonomski optimalna varijanta koja će uvažavati i zaštitu okoliša.

b) Erozija i obrana od poplava na slivu Dubračine - Slani potok

Intenzivna erozija u slivu uzrokuje donos nanosa u korito, a čime se smanjuje propusna

moć korita i povećava rizik od poplava. Vrlo intenzivna erozija uzrokovala je i klizanje

terena uslijed čega je došlo do stvaranja pukotina na objektima naselja u slivu. Ovaj

problem limitira širenje i razvitak naselja u slivu. Stoga je u provedena analiza stanja

te postavljena koncepcija (idejno rješenje) za sanaciju i uređenje cijelog sliva Slanog

potoka.

Slika 5. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivu Raše


c) Obrana od poplava na otoku Cresu

Za spriječavanje poplave u samom gradu Cresu predviđa se izgradnja 2 retencije.

Slika 6. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivovima Rječine i Dubračine

Slika 7. Razvojni projekti zaštite od poplava na otoku Cresu


d) Obrana od poplava na slivu Lokvarke

Na slivu Lokvarke predviđa se izgradnja višenamjenske akumulacije Križ - vodoopskrba

i obrana od poplava naselja Lokve.

Slika 8. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivu Lokvarke

3.3. Ličko-senjska županija

a) Obrana od poplava na području Županije

U cilju kompleksnog sagledavanja problematike zaštite od štetnog djelovanja voda,

izrađena je studija “Procjena rizika od poplava” za sve slivove u Ličko-senjskoj

županiji, a temeljem koje će se usmjeravati daljnje aktivnosti.

b) Obrana od poplava na slivu Like

Katastrofalne poplave u 2010. godini, aktualizirale su pitanje mogućnosti obrane od

poplava na slivu Like. Akumulacijom Krušćica nije moguće prihvatiti vodne valove

rjeđeg reda pojavljivanja i zaštititi naselja nizvodno od akumulacije. Procijenjeno je,

da se u vrijeme poplava 2010. godine, preko brane prelilo oko 450 milijuna m3 vode,

što se postojećom akumulacijom nije moglo prihvatiti niti da je bila prazna u vrijeme

pojave velikih voda. Izgradnjom akumulacije Kosinj (nizvodno od brane Sklope)

potopio bi se Kosinj sa okolnim selima, dok bi se od poplava mogla zaštititi sela na

područjima Kosinjskog Bakovca i Lipovog polja.

Međutim i dalje bi ostao problem poplavljivanja u uzvodnijim dijelovima sliva

Like. Jedno od najugroženijih je i šire područje Gospića. U cilju zaštite od poplava


uzrokovanih vodama Novčice i Bogdanice, potrebno bi bilo izgraditi dvije akumulacije

veće zapremine, kojima bi se mogli prihvatiti veliki vodni valovi, a ujedno bi služile za

prihranjivanje akumulacije Krušćica, za potrebe energetike. Ovakvim akumulacijama

utjecalo bi se na redukciju maksimalnih protoka i na profi lu brane Sklope. U tijeku je

izrada idejnog rješenja retencije/akumulacije Brušanka.

U prijašnjim godinama je izrađen idejni projekt akumulacije Tisovac, za potrebe

navodnjavanja i obranu od poplava.

Slika 9. Razvojni projekti zaštite od poplava na slivu Like

ZAKLJUČAK

Postojeći sustavi obrane od poplava se u skladu sa stupnjem ugroženosti održavaju i

nadograđuju, a što predstavlja kontinuirani posao od projektiranja do izvođenja.

Međutim u posljednjih petnaestak godina, zbog klimatskih i posljedično hidrološkh

promjena, javljaju se kratkotrajnije ali i intenzivnije poplave. Stoga se u svjetlu novih

saznanja prišlo preispitivanju efi kasnosti postojećih sustava. Pri tome treba analizirati

cjelokupne ugrožene slivove, postavljajući koncepciju zaštite od štetnog djelovanja

voda. Pri izradi rješenja potrebno je koristiti i ugrađivati nova saznanja i usvajati nove

pristupe.

Tako će biti potrebno usvojiti i izrađivati Planove upravljanja poplavnim rizicima,

a u skladu sa europskom Direktivom o poplavama. Ovom Direktivom potrebno je

utvrditi štetne posljedice ne samo po stanovništvo i gospodarske aktivnosti, nego i

po okoliš, i to za različite hidrološke scenarije. Za ovako izrađena varijantna rješenja

izraditi će se troškovi za predviđene mjere. Tek analizom i usporedbom troškova i


koristi moguće je utvrditi optimalno rješenja za obranu od poplava.

Ovakav pristup je nov i razlikuje se od dosadašnjih, pa stoga, da bi se mogli izrađivati

Planovi upravljanja poplavnim rizicima, potrebno je čim prije započeti sa pripremnim

radnjama kao što su izrada geodetskih i hidrogeoloških podloga, novih hidroloških

podloga, prikupljanje podloga vezanih za okoliš, te primjeniti matematičke modele

tečenja. Pri izradi Planova upravljanja poplavnim rizicima biti će potrebno ostvariti i

suradnju s raznim institucijama te osigurati aktivno sudjelovanje javnosti.

Tek s ovakvim cjelovitim pristupom i kompleksnim analizama može se osigurati

odgovarajuća zaštita od poplava, za stanovništvo, gospodarstvo i okoliš.

LITERATURA


[2] Strategija upravljanja vodama („Narodne novine“, broj 91/08)


[4] Odluka o Popisu voda 1. reda („Narodne novine“, broj 79/10)

[5] European Commission, (2007.), Directive 2007/60/EC of the European Parliament

and of the Council of 23 October 2007 on the assessment and management of

fl ood risks

[6] Studijska i projektna dokumentacija iz arhive Hrvatskih voda



ZAŠTITA KRŠKIH POLJA OD POPLAVA U DALMACIJI - PRIMJER IMOTSKO - BEKIJSKO

POLJE

dr.sc. Igor Ljubenkov a, Berislav Glavaš, dipl.ing.b,

Živko Barbarić, dipl.ing.c

SAŽETAK

U svrhu zaštite Imotsko-Bekijskog polja od poplava, od sredine XX. stoljeća do danas

napravljeno je više hidrotehničkih objekata (akumulacije, retencije, tuneli i dr.) čime

se sigurnost od poplava znatno povećala. Međutim, još uvijek se javljaju povremene

poplave na određenom dijelu polja. Polje je tipično krško s vrlo složenim hidrološkim

i hidrogeološkim odnosima, što je karakteristično i za ostala polja u kršu. Osim toga,

ono se ubraja u tzv. „presječene“ sustave, jer se rasprostire na teritoriju dviju država

- Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. U radu su opisani melioracijski radovi

izvedeni do danas u polju i na slivu te su dane smjernice za daljnje aktivnosti. Također,

izneseni su tehnički, organizacijski i vodnogospodarski problemi Imotsko-Bekijskog

polja s kojima se struka suočava, a koji su prisutni i na drugim krškim poljima u

Dalmaciji.

KLJUČNE RIJEČI: Dalmacija; krš; polje; Poplava, Vodno gospodarstvo

1. UVOD

Polje u kršu može se defi nirati kao udubljenje u karbonatnom masivu, s plodnim

tlom i relativno blagim padom. Na krškim poljima prisutni su brojni hidrološki i

hidrogeološki oblici kao što su stalni i povremeni izvori, stalni i povremeni vodotoci,

ponori, estavele i dr. s vrlo složenim i promjenjivim hidrološkim odnosima (Jelavić,

a GRAD INVEST d.o.o., Mosećka 52, Split, 21.000, Republika Hrvatska, [email protected],b Hrvatske vode, Vukovarska 35, Split, 21.000, Republika Hrvatska, [email protected] Hrvatske vode, Vukovarska 35, Split, 21.000, Republika Hrvatska, [email protected]

Igor Ljubenkov, Berislav Glavaš, Živko Barbarić126

1982.; Bonacci, 1987.).

Polja u kršu javljaju se u brojnim dijelovima svijeta, a najčešće u mediteranskim

zemljama, među kojima se najveći broj klasičnih krških polja javlja u dinarskom

gorju, koje pokriva gotovo polovicu teritorija Republike Hrvatske (Istra, Kvarner,

Lika, Dalmacija). Grad Karlovac približno dijeli krške prostore Republike Hrvatske

od ostalih. U dinarskom kršu polja predstavljaju područja u kojima su najpovoljniji

uvjeti za život. Najčešće su izdužena u jednom smjeru (SZ - JI), okružena su golim

i ponegdje nepristupačnim kamenitim terenima, a pokrivena su plodnim tlom.

Površine polja u dinarskom kršu iznose od 10 ha do 10.000 ha. Iako su relativno mala

po površini, ova polja imaju ogromnu socijalnu i ekonomsku ulogu.

Na području Dalmacije, južne Hrvatske regije, ima barem 100-tinjak krških polja, od

čega njih jedanaest ima površinu veću od 1.000 ha, a to su: Imotsko-Bekijsko, Sinjsko,

Vransko, Lišansko, Petrovo, Vrgorsko, Kosovo, Konavosko, Hrvatačko, Rastok i

Korlatsko. Gotovo sva polja u dinarskom kršu su povremeno izložena plavljenju u

hladnom i vlažnom dijelu godine (od listopada do travnja), iako su na nekim od njih

do sada izvedeni značajni melioracijski radovi. Iznimka je tek Sinjsko polje na kojem

je u potpunosti završena zaštita od vanjskih voda i sustav odvodnje.

Poplave stvaraju veliku materijalnu štetu, posebno u poljoprivredi. Stoga je čovjek

oduvijek vršio brojne zahvate u poljima s ciljem poboljšanja hidrološkog režima, kako

bi se smanjio prostorni obuhvat i trajanje poplava. Najprije su to bili neki manji zahvati,

kao npr. povećanje kapaciteta ponora, regulacija vodotoka i slično. S tehnološkim

razvojem zahvati i objekti postaju sve veći i složeniji. Od sredine XX. stoljeća do danas

napravljeni su brojni hidrotehnički objekti čime se generalno stanje na dalmatinskim

krškim poljima znatno popravilo. U pogledu zaštite od poplava to su:

- akumulacije;

- retencije;

- tuneli;

- nasipi;

- kanali;

- crpne stanice.

Osim toga program zaštite od poplava obuhvaća i radove kao što su:

- regulacija vodotoka;

- čišćenje i uređenje prirodnih ponora.

Prema hidrološkom režimu dotoka i istjecanja vode iz polja u kršu razlikuju se četiri

tipa polja: a) zatvoreno, b) uzvodno otvoreno, c) nizvodno otvoreno i d) uzvodno i

nizvodno otvoreno polje, a detaljno su opisana u literaturi (Bonacci, 1987.; Bonacci,

2005.). Na području Dalmacije nalazimo sve navedene tipove. Ovisno o tipu polja

provodili su se i melioracijski radovi. Tako je melioracija zatvorenih i uzvodno

otvorenih polja započela povećanjem odvodnih kapaciteta kao npr. izgradnja tunela


na nizvodnom kraju polja (npr. Imotsko-Bekijsko, Vrgorsko, Konavosko i Rastok).

Kod polja otvorenih u pravcu otjecanja postoji otvoreni vodotok ili rijeka koji odvode

izvorske i oborinske vode s topografskog sliva polja nizvodno, najčešće kroz uski

kanjon s ograničenim kapacitetom propuštanja vode (npr. Sinjsko polje, Hrvatačko

polje i dr.). Poplave su se javljale u kraćim ili dužim intervalima kada kapacitet

vodosprovodnika nije bio dovoljan da propusti sve vode.

Bez obzira na sve do sada napravljeno na dalmatinskim krškim poljima i njihovim

slivovima, još uvijek postoje područja koja su ugrožena od poplava i traže odgovarajuću

zaštitu. Posebnu pažnju kod daljnjeg rješavanja ovog problema trebalo bi posvetiti:

- optimalnom korištenju vodnih resursa, kako bi se postigla odgovarajuća zaštita

polja i dobara u kišnom dijelu godine, ali i sačuvala voda za njeno korištenje u

sušnom dijelu godine te;

- voditi računa o ekološkim potrebama i standardima, kako bi se postigao

kompromis svih sudionika, jer poplave imaju gospodarsku, socijalnu i ekološku

važnost.

U ovom će se radu iznijeti problematika zaštite od poplava Imotsko-Bekijskog polja.

To je najveće krško polje u Dalmaciji i ima određene specifi čnosti u odnosu na druga

polja. Međutim, na ovom se polju vodno gospodarstvo susreće sa brojnim problemima

i zadaćama koji vrijede i za druga krška polja. Stoga, iskustvo i znanje stečeno na

Imotsko-Bakijskom polju može svakako pripomoći i kod zaštite drugih krških polja.

2. PRIKAZ IZVEDENIH VODNOGOSPODARSKIH RADOVA I POSTOJEĆEG STANJA NA SLIVNOM PODRUČJU IMOTSKO-BEKIJSKOG POLJA

2.1. Opis polja

Najveće dalmatinsko polje je Imotsko-Bekijsko polje s površinom od 9.500 ha, od kojih

se 4.400 ha nalazi u Republici Hrvatskoj (RH), a preostalih 5.100 ha u susjednoj Bosni

i Hercegovini (BiH). Zapadni dio polja, visinski između 254 i 280 m n.m. pripada

RH, a istočni dio visinski između 249 i 266 m n.m. pripada BiH. Polje se, zajedno sa

pripadajućim vodnogospodarskim objektima ubraja u tzv. „presječene“ sustave. To

je zapravo jedna prirodna i hidrotehnička cjelina koja se prostire na teritoriju dvije

države (slika 1). Ujedno ovo je polje gornji horizont Ljubuškog polja (BiH), polja

Rastok (BiH i RH) i Vrgorskog polja (RH), zbog čega ima važnu hidrološku ulogu i

utjecaj na njih (slika 2).


Imotsko-Bekijsko polje je tipično zatvoreno tj. uzvodno otvoreno krško polje. Polje se

prihranjuje površinskim vodama koje donosi bujica Suvaja (Ričina) na sjeverozapadni

rub polja te preko brojnih krških izvora smještenih uglavnom po sjevernom rubu

polja (Opačac, Krenice, Slavić, Grudsko vrilo i dr.). Glavni i jedini stalni vodotok

u polju je rijeka Vrljika dužine toka 18,3 km, od izvora Opačac u sjeverozapadnom

dijelu polja do ponora Sajinovac u jugoistočnom dijelu polja (slika 1). U prirodnim

uvjetima odvodnja Imotsko-Bekijskog polja odvijala se isključivo preko ponora

(ponornih zona), razasutih uglavnom po južnom rubu polja (Nuga, Kongora, Bilo

polje, Prispa, Baran i dr.). Kada kapacitet propuštanja ponora nije bio dovoljan, polje

je plavilo. Najugroženije područje od poplava je južni dio polja (Nuga), koji je ujedno

i najniži (249 m n.m.) pa sve oborinske i izvorske vode otječu prema njemu.

Hidrološke prilike na području Imotsko-Bekijskog polja prate se na hidrološkim

stanicama: Proložac na Suvaji i natapnom kanalu, Opačac na Vrljici i natapnom kanalu,

Kamenmost na Vrljici i Sija u RH te Grudsko vrilo i Nuga u BiH. Hidrološke prilike

su uobičajene kao i za cijelu Dalmaciju s maksimumom u zimskom te minimumom u

ljetnom razdoblju. Detaljan prikaz hidroloških obilježja i hidrogeoloških istraživanja

može se naći u literaturi (Bojanić i sur., 1981.; Marijanović, 2001.; Džeba, 2010.).

Slika 1. Sliv Imotsko-Bekijskog polja s izgrađenim objektima


2.2. Objekti obrane od poplava

Prvi izgrađeni, a ujedno i najznačajniji objekt za zaštitu od poplava Imotsko-Bekijskog

polja je tunel Petnjik. Izgradnja tunela započela je prije Drugog svjetskog rata, a

završen je i pušten u rad 1951. Stvarni kapacitet tunela je oko 40 m3/s. Tunel služi

za evakuaciju voda iz područja Nugla na niži horizont u korito Tihaljine, koja dalje

nastavlja svoj tok pod imenom Mlada i Trebižat do uljeva u Neretvu. Do izgradnje

ovog tunela, polje je plavilo gotovo svake godine. Tako je najveća zabilježena poplava

prije izgradnje tunela bila u zimskom razdoblju 1934./35. pri čemu je maksimalni

Slika 2. Hidrografski sustav Ričina - Vrljika - Tihaljina - Trebižat s krškim poljima


obuhvat poplave bio 5.333 ha (56% polja), a ukupno trajanje oko 6,5 mjeseci (slika

3).

Nakon toga, 1956. završene su dvije retencije Rastovača na slivu Ričine i Prološko

blato na zapadnom rubu polja. Nadalje akumulacija Ričice izgrađena je 1989., a

zatim su izvedene akumulacija Tribistovo (1990.) i brana IGM (1994.) na slivu

Ričine. Dosadašnja izgradnja objekata u ovom vodnogospodarskom sustavu završava

2004. kada je puštena u rad HE Peć Mlini, čiji je dovodni tunel položen paralelno uz

tunel Petnjik. U pogledu zaštite od poplava Imotsko-Bekijskog polja, nakon tunela

Petnjik, najvažniju ulogu ima akumulacija Ričica (slika 4). Ova akumulacija nije

ispunila očekivanja po pitanju osiguranja dovoljnih količina vode za navodnjavanje.

Projektirana je na volumen od 35,2 x 106 m3, međutim nikada se nije u cijelosti

napunila. Razlog tome su gubitci procjeđivanja iz same akumulacije, ali i smanjeni

dotoci sa sliva Ričine u odnosu na projektnu dokumentaciju. Ipak, nakon izgradnje

ove akumulacije dodatno su se ublažili maksimalni vodni valovi i na taj način

povećala zaštita od poplava samoga polja. Tako je nakon izgradnje akumulacije Ričica

zabilježena najveća poplava u siječnju 2010. s kotom vodnog lica 256,74 m n.m. pri

čemu je bilo poplavljeno 2.676 ha (28% polja), a pripadajuća količina vode 57 x 106 m3

(slike 3 i 5). Trajanje poplave bilo je svega 23 dana.

Slika 3. Maksimalni vodostaji na retenciji Nuga u razdoblju 1926.-2011.

242.0

244.0

246.0

248.0

250.0

252.0

254.0

256.0

258.0

260.0

262.0

1926

/27

1929

/30

1932

/33

1935

/36

1938

/39

1941

/42

1944

/45

1947

/48

1950

/51

1953

/54

1956

/57

1959

/60

1962

/63

1965

/66

1968

/69

1971

/72

1974

/75

1977

/78

1980

/81

1983

/84

1986

/87

1989

/90

1992

/93

1995

/96

1998

/99

2001

/02

2004

/05

2007

/08

2010

/11

Godina

H (

m n

.m.)

Hmax = 260.18 mnm1934/35

F = 5333 ha

V = 194 mil. m3

Hmax = 258.58 mnm1959/60

F = 4097 ha

V = 120 mil. m3

Hmax = 256.74 mnm2009/10

F = 2676 ha

V = 57 mil. m3TU

NE

L P

ET

NJI

K

AK

. RIČ

ICE

RETENCIJA NUGA

POPLAVA

NEMA POPLAVE

Hsr = 256.83 mnm

Hsr = 253.88 mnm Hsr = 253.46 mnm

U cijelom proteklom razdoblju izvedeni su brojni melioracijski kanali u samome polju

te regulacija vodotoka. Osnovni melioracijski objekti (na HR dijelu polja) su: rijeka

Vrljika (13 km), bujica Suvaja (4 km u polju), kanal Sija (7 km). Glavni odvodni kanali

(objekti II reda) su: Šipovača (6,5 km), Glavina - Vrljika (5,5 km), Runovića jaruga

(4,1 km), Dovice (2,1 km) i Bajer (3,0 km). Detaljni melioracijski objekti (kanali III i

IV reda) bili su izvedeni po cijelom polju u ukupnoj dužini oko 100 km. Međutim, dio

tih kanala danas je uništen ili zapušten.


Osim detaljno opisanih poplava na južnom dijelu polja, postoji i nekoliko manjih

zona na kojima se povremeno javljaju plavljenja. To je zapadni rub polja površine oko

25 ha, neposredno uz retenciju Prološko blato na potezu na kojem nije izveden nasip.

Također, nekoliko zona u sjevernom dijelu polja u Vinjanima ukupne površine oko

30 ha.

Slika 4. Akumulacija Ričice

Slika 5. Poplava Imotsko-Bekijskog polja (siječanj 2010.)


2.3. Navodnjavanje

Navodnjavanje polja se obavlja preko glavnog natapnog kanala. To je otvoreni kanal

dužine 19,1 km, od čega je 14,7 km betonski, a preostalih 4,4 km zemljani. Ovim

kanalom voda teče gravitacijski od korita Suvaje do granice s BiH. Glavni natapni

kanal je prema projektnoj dokumentaciji predviđen kroz cijelo polje sve do istočnog

ruba polja. Korisnici zahvaćaju vodu s manjim crpkama direktno iz kanala. Za

navodnjavanje koristi se voda iz akumulacije Ričice (uglavnom) i manjim dijelom s

izvorišta Opačac. U dosadašnjim uvjetima akumulacija Ričice nije mogla osigurati

dovoljne količine vode za navodnjavanje cijelog polja. Međutim, izgradnjom natapnog

kanala 1980-tih te sanacijom kritičnih dionica kanala izgrađenih 1950-tih, u zadnjih

nekoliko godina, omogućeno je navodnjavanje do 2.000 ha sa zahvaćanjem vode iz

kanala.

2.4. Problemi u upravljanju vodnim resursima

Jedna od bitnih karakteristika Imotsko-Bekijskog polja, kao i svih naših krških polja

je prevelika rascjepkanost parcela. Procjenjuje se da je prosječna veličina parcele

Imotsko-Bekijskog polja oko 1.000 m2, prema čemu je ukupan broj parcela na cijelom

polju oko 95.000, odnosno oko 41.000 na hrvatskom dijelu polja. Takvo katastarsko

stanje, ali i nesređeni imovinski odnosi znatno otežavaju korištenje i upravljanje

cjelokupnim sustavom te ograničavaju daljnji razvoj melioracijskog sustava.

Druga specifi čnost Imotsko-Bekijskog polja je što se ono ubraja u tzv. „presječene“

sustave. Riječ je vodnogospodarskom sustavu koji je presječen državnom granicom

između Republike Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine. Za kvalitetno i uspješno

upravljanje takvim sustavom neophodna je suradnja institucija obje države.

3. PRIJEDLOG BUDUĆIH AKTIVNOSTI ZA ZAŠTITU OD POPLAVA I

GOSPODARENJE VODAMA

S aspekta gospodarenja vodama na području Imotsko-Bekijskog polja dva su

najznačajnija hidrološka problema:

- povremeno plavljenje određenih dijelova polja te;

- nedovoljne količine vode za navodnjavanje poljoprivrednih površina.

Navedeni problemi imaju direktni utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju, zbog čega

je proizvodnja nestabilna i reducirana, a gospodarstvo trpi velike štete.

3.1. Hidrotehnički objekti

U dosadašnjim planovima upravljanja vodnim resursima cjelokupnog sliva Vrljika -

Tihaljina - Trebižat, kroz suradnju institucija i stručnjaka iz vodnog gospodarstva RH i

BiH utvrđeno je koje objekte treba izgraditi kako bi se poboljšalo korištenje voda (JVP,


1995.; Hrvatske vode, 1996.; Pejaković i sur., 2003.). Što se tiče, najviših horizonata

ovog sustava, koji obuhvaća sliv Ričine i Imotsko-Bekijsko polje, te neposrednog

nizvodnog horizonta, sliv Tihaljine, planirana je izgradnja novih objekata:

- akumulacija Klokun;

- izvedba obodnih kanala u sjevernom dijelu Imotsko-Bekijskog polja;

te sanacija i/ili nadogradnja postojećih objekata u svrhu povećanje njihovih

kapaciteta, a to su:

- akumulacija Tribistovo II faza (sliv Ričine);

- akumulacija Ričice;

- retencija Nuga (Bilo polje);

- retencija Prološko blato;

- glavni dovodni kanal.

Današnja akumulacija Tribistovo na gornjem toku Ričine (BiH) s volumenom od

4,95 x 106 m3 odgovara I fazi. Planirano je povećanje volumena na 9,0 x 106 m3 (II

faza). Ova akumulacija ima višenamjensku ulogu, a to su: vodoopskrba Posušja i

okolnih mjesta, zatim zaštita od poplava te korištenje voda za navodnjavanje Posuško-

Virskog polja.

Projektirani volumen akumulacije Ričica je 35,2 x 106 m3 (RH). Od njezine izgradnje

(1989.) do danas nikada se nije napunila. Dotok u akumulaciju varira od 5,0 do 24,5

x 106 m3, a prosječno je oko 12,5 x 106 m3. Ova bi akumulacija trebala imati ključnu

ulogu za razvoj navodnjavanja na području Imotsko-Bekijskog polja. U tom smislu

potrebno je riješiti tehničke probleme, a to su sanacija gubitaka iz akumulacije te

regulacija Ričine uzvodno od akumulacije u svrhu povećanja dotoka. Osim toga,

postoje i organizacijski problemi, a to je organizacija poljoprivredne proizvodnje na

području polja, defi niranje krajnjih korisnika i dr. Također je neophodno rješavanje

imovinsko-pravnih odnosa. Jedna od mogućnosti je tzv. interesno udruživanje,

gdje se parcele okrupnjavaju, a vlasnici pojedinih parcela postaju suvlasnici

novoformiranih poljoprivrednih tabli s idealnim vlasničkim udjelom. Za bolje

korištenje voda akumulacije moguća je i izgradnja male HE Ričica, čije bi se vode

nakon hidroenergetskog korištenja trebale upustiti u sustav navodnjavanja.

Postojeća retencija Nuga je prirodna depresija u južnom dijelu polja u Drinovcima

(BiH). Njezin volumen je promjenjiv i očito nije dovoljan s obzirom da se i dalje

javljaju poplave. Jedan od razloga je i to što nizvodni tok (Tihaljina, Mlada, Trebižat)

nema dovoljan kapacitet, posebno na području Ljubuškog polja. Kad nastupe mjere

obrane od poplava duž Mlade (Trebižata) odvodni tuneli Petnjik i dovod na HE se

zatvaraju pa dolazi do plavljenja južnog dijela Imotsko-Bekijskog polja. Rješavanje

ovog problema tj. povećanje kapaciteta retencije treba rješavati zajedno s planiranom

novom akumulacijom Klokun.

Akumulacija Klokun predviđena je rijeci Tihaljini (BiH) oko 1.700 m nizvodno od


istoimenog izvora. To bi trebala biti višenamjenska akumulacija za: navodnjavanje

Ljubuškog (oko 4.000 ha) i Vrgorskog polja (oko 3.000 ha) i polja Rastok (oko

1.700 ha), zatim za obranu od poplava nizvodnih područja (Ljubuški), ali isto tako

i samoga Imotsko-Bekijskog polja jer će omogućiti brže pražnjenje voda iz retencije

Nuga. Nadalje moguće je i energetsko korištenje voda (HE Klokun) te vodoopskrba.

Predviđeni ukupan volumen akumulacije je 24,5 x 106 m3.

Nasip uz retenciju Prološko blato izveden je djelomično u dužini oko 1,0 km, između

kanala Sija i korita Suvaje. Na preostalom sjevernom dijelu, dužine oko 1,1 km nasip

nije izveden pa se predlaže njegova izvedba čime bi se povećao kapacitet retencije te

ujedno zaštitio zapadni rub polja od poplava. Prološko blato je zaštićeni krajobraz

pa eventualne buduće vodnogospodarske radnje i aktivnosti trebaju biti u skladu s

važećim propisima i zakonima zaštite prirode.

Tijekom 1980-tih godina izrađen je projekt navodnjavanja Imotsko-Bekijskog polja,

koji se bazira na distribuciji akumuliranih voda iz akumulacije Ričice, gravitacijskim

glavnim dovodnim kanalom kroz polje. Navodnjavanje je predviđeno da se odvija

preko četiri crpne stanice (Proložac, Vinjani, Boljava i Krenica) kao četiri zasebna

tlačna podsustava. Do danas je izgrađen samo betonski (14,7 km) i zemljani (4,4 km)

kanal. Otvoreni gravitacijski kanal se nije pokazao kao najpovoljnije rješenje jer je

omogućavao krađu vode, njegovo pregrađivanje i ometanje korištenja nizvodnim

korisnicima i drugo, pa stoga treba razmotriti i varijantu njegovog zatvaranja. U

međuvremenu je napravljena novelacija projekta navodnjavanja hrvatskog dijela

polja prema kojem su istaknute i druge mogućnosti razvoja sustava navodnjavanja.

U cilju zaštite sjevernih rubnih dijelova polja predviđena je i izgradnja određenih

obodnih kanala s kojima bi se sakupile brdske vode te povećao stupanj zaštite od

poplava samoga polja.

Osnovni melioracijski objekti Imotsko-Bekijskog polja (I. i II. reda) su u relativno

dobrom stanju. Melioracijski vodotoci su uređeni na način da je zadržano prirodno

korito, a zaštitni i regulacijski objekti su izvedeni samo mjestimično radi postizanja

i osiguranja povoljnih hidroloških prilika. Glavni odvodni kanali se čiste i održavaju

redovito.

Prirodni ponori imaju značajnu ulogu za odvodnju poplavnih voda polja i

prihranjivanje podzemlja. Nažalost, dio tih ponora u današnjim uvjetima je zatrpan,

zbog čega je njihova funkcija znatno umanjena ili prekinuta. Stoga, posebnu pažnju

treba dati čišćenju i uređenju ponora i vraćanju u njihovo prirodno stanje.

3.2. Suradnja RH - BiH

Na temelju zajedničkih interesa između SR Hrvatske i SR Bosne i Hercegovine

donesena su i potpisana dva dokumenta - Dogovor i Sporazum iz 1982., koji čine

temeljne dokumente suradnje i obaveza današnjih dviju samostalnih država Republike

Hrvatske (RH) i Bosne i Hercegovine (BiH) (JVP, 1995.; Hrvatske vode, 1996.). To su:


„Dogovor o načinu i uvjetima uređenja i korištenja voda na području sliva Trebižat“ i

„Sporazum o načinu izgradnje i osiguranju sredstava za izgradnju objekata, uvjetima

uređenja i korištenja voda i objekata, kao i načinu upravljanja objektima i vodama u

području rijeke Trebižat“.

Dogovorom i Sporazumom defi niran je interes svake Republike posebno po objektima,

način osiguranja novčanih sredstava, dinamički plan izgradnje, nositelji investitorskih

poslova, način rješavanja imovinsko-pravnih poslova, način upravljanja, gospodarenja

i održavanja izgrađenih objekata, kao i prava korištenja voda iz akumulacija i

proizvodnju električne energije (JVP, 1995.; Hrvatske vode, 1996.; Pejaković i sur.,

2003.).

Od potpisivanja dokumenata (1982.) do danas, prvenstveno zbog nedostatka

fi nancijskih sredstava nije poštivana planirana izgradnja objekata. Osim toga, u

međuvremenu je došlo do promjene gospodarskih i političkih okolnosti, bitno

drugačijih od 1980-tih.

U zadnjih nekoliko godina održano je 12 sastanaka potpovjerenstava vodnog

gospodarstva RH i BiH kako bi se nastavile aktivnosti koje su prekinute 1990-

tih godina, s ciljem uređenja vodnogospodarskih odnosa dviju država. Što se tiče

Imotsko-Bekijskog polja ono je sastavni dio sliva rijeke Trebižat za kojeg je planirana

izrada „Ugovora o zajedničkom fi nanciranju radova održavanja vodnih građevina

od zajedničkog interesa u slivu rijeke Trebižat“. Također, predviđena je i novelacija

„Ugovora o načinu i uvjetima uređenja, korištenja i zaštite voda sliva rijeke Trebižat“.

ZAKLJUČAK

Od sredine XX. stoljeća do danas izgrađeni su brojni objekti za korištenje voda i za

zaštitu od štetnog djelovanja voda, kako na samome području Imotsko-Bekijskog

polja tako na pripadajućem gornjem horizontu tj. slivu Ričine s kojega vode površinski

i podzemno dotječu u polje. Time se značajno poboljšalo stanje, tako što se znatno

povećala sigurnost obrane od poplava, smanjile su se štete u poljoprivredi i vodnom

gospodarstvu, a dobile su se i znatne rezerve vode za vodoopskrbu i navodnjavanje.

Međutim, pored svega napravljenog dio poljoprivrednih površina je i danas izložen

povremenom plavljenju u zimskom i suši u ljetnom razdoblju.

Stoga vodnogospodarski sustav Imotsko-Bekijskog polja treba i traži daljnji razvoj

koji se bazira na još boljem i kvalitetnijem korištenju vodnih i prirodnih resursa te

njihovu zaštitu. U tom smislu predlažemo da prioritetni objekti i aktivnosti budu:

- povećanje kapaciteta korita Tihaljina - Mlada - Trebižat i to posebno kritične dionice

na području Ljubuškog polja;

- izgradnja akumulacije Klokun;

- sanacija gubitaka akumulacije Ričice;

- nastavak radova na izgradnji, rekonstrukciji i sanaciji kanalske mreže;


- rješavanje imovinsko-pravnih odnosno okrupnjavanje parcela, zadruživanje i

slično.

Za rješavanje navedenih zadaća neophodan je angažman odgovarajućih institucija i

stručnjaka na više razina, od ministarstava, uprava pa do krajnjih korisnika. Također,

nužna je i daljnja suradnja dviju država - RH i BiH te usklađivanje interesa s novim

gospodarskim, socijalnim i ekološkim prilikama, zahtjevima i trendovima.

LITERATURA

[1] Bojanić, L., Ivičić, D., Batić, V. (1981): Hidrogeologija Imotskog polja s osvrtom na

značaj u regionalnom smislu, Geološki vjesnik, 34, 127-135.

[2] Bonacci, O. (1987): Karst Hydrology, Springer Verlag, 173.

[3] Bonacci, O. (2005): Odvodnja polja u kršu na primjeru Vrgorskog polja, Priručnik

za hidrotehničke melioracije, III. Kolo, Knjiga 2, 193-223.

[4] Džeba, T. (2010): Određivanje otjecanja na slivu rijeke Ričine, Suvaje i Matice,

Magistarski rad, Građevinsko-arhitektonski fakultet, Split.

[5] Gereš, D. (2005): Vodni resursi i navodnjavanje u priobalju i krškom zaleđu

Hrvatske, Priručnik za hidrotehničke melioracije, III. Kolo, Knjiga 2, 23-68.

[6] Jelavić, A. (1982): Priroda krša i krških polja, Institut za jadranske kulture i

melioraciju krša, Split, 168.

[7] JVP (1995): Zapisnik sa međurepubličkog sastanka, Split.

[8] Hrvatske vode (1996): Sliv rijeke Trebižat - informacije o igrađenim i planiranim

vodoprivrednim objektima u slivu, Split.

[9] Marijanović, A. (2001): Obrana od poplava Imotsko-Bekijskog polja, Hrvatska

Vodoprivreda, 102, 44-45.

[10] Pejaković, B., Barbarić, Ž., Glavaš, B. (2003): Hidromelioracijsku uređenje krških

polja u slivu rijeke Trebižat, Simpozij „Voda u kršu slivova Neretve, Cetine i

Trebišnjice“, Neum, 613-626.



ISKUSTVA U PRIPREMI PRETHODNIH (PRELIMINARNIH) PROCJENA POPLAVNIH

RIZIKA

dr.sc. Mladen Petričec, prof. v. šk. a,

Renata Vidaković Šutić, mag.ing.aedif. b

SAŽETAK

Za dalmatinske slivove, u okviru više studija, provedene su analize s ciljem identifi kacije

područja potencijalno ugroženih poplavama s procjenom posljedica. Poplavama

ugrožena područja utvrđena su na temelju topografskih podloga, povijesnih podataka

o poplavama, analizama stanja i ocjenom rada sustava zaštite od poplava te rezultata

hidroloških analiza. Preliminarne procjene granica plavljenja provedene su za tri

razine vjerojatnosti pojave poplavnih voda, poplave vrlo male vjerojatnosti (približno

odgovaraju 1.000-godišnjoj velikoj vodi), poplave male vjerojatnosti (približno

odgovaraju 100-godišnjoj velikoj vodi), poplave velike vjerojatnosti (velike vode

koje se mogu javiti prosječno jednom godišnje). Za utvrđena potencijalno plavljena

područja identifi cirani su načini korištenja i namjene prostora, kao podloge za

procjenu mogućih posljedica plavljenja. Podaci o namjeni i načinu korištenja prostora

su preuzeti iz prostorno planske dokumentacije županija i digitalne baze CORINE

LAND CAVER 2000. Procjene uključuju ugroženost stanovništva, gospodarske

štete, mogućnosti zagađenja okoliša, plavljenje zaštićenih područja te posljedice na

kulturnom nasljeđu.

KLJUČNE RIJEČI: Dalmatinski slivovi, Velike vode, Procjene poplavnih rizika

a Tehničko veleučilište u Zagrebu, Vrbik 8, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]

b Institut za elektroprivredu i energetiku, Ulica grada Vukovara 37, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska,

[email protected]

Mladen Petričec, Renata Vidaković Šutić138

1. UVOD

U cilju smanjivanja nepovoljnih učinaka poplava, kao ekstremnih hidroloških pojava, Europski parlament i Vijeće su 23. listopada 2007. godine usvojili Direktivu o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima (Direktiva 2007/60 EZ Europskog parlamenta i vijeća). Direktiva pobliže određuje sadržaj dijela Plana upravljanja riječnim slivom određenog Okvirnom direktivom o vodama (Water Framework Directive EU 2000/60/EC), koji se odnosi na mjere za ublažavanje nepovoljnog djelovanja poplava.Prvi korak u analizama na smanjivanju nepovoljnih učinaka poplava su, prema navedenim dokumentima, prethodne (preliminarne) analize za smanjenje nepovoljnih učinaka poplava, koje uključuju identifi kaciju granica plavljenja za odabrane hidrološke događaje i hidrauličke uvjete s procjenom mogućih šteta i nepovoljnih posljedica za zdravlje ljudi, okoliš, kulturnu baštinu i gospodarske aktivnosti.U radu su prikazana iskustva i metodologija primijenjena kod preliminarnih procjena poplavnih rizika na slivovima područja Dalmacije u razdoblju 2006. do 2011. godine, koje su izrađene samostalno u Institutu za elektroprivredu i energetiku u Zagrebu ili u suradnji s drugim tvrtkama.

2. ZNAČAJKE SLIVA I POTENCIJALNO UGROŽENOG PODRUČJA

2.1. Prirodne značajke i sustavi zaštite od poplava

Prirodne značajke slivnog područja, povijesni podaci o poplavama te razvoj i

izgrađenost sustava zaštite od poplava su osnovni pokazatelji za razumijevanja

poplavnih procesa i značajki poplavnih valova.

Osim klimatskih, hidrografskih i geoloških parametara u okviru svakog istraživanja

prikupljeni su i sistematizirani povijesni podaci o poplavama. Posebno su značajni

bili podaci o zabilježenim maksimalnim vodostajima, odgovarajućim meteorološkim

uvjetima, kao i detaljniji podaci o poplavnim valovima (hidrogrami, nivogrami).

Stanje izgrađenosti i način rada sustava zaštite od poplava osim što remeti prirodnu

genezu hidrološkog niza izravno utječe na veličine poplavnih voda. Procjena utjecaja

velikih aktivnih sustava zaštite od poplava (akumulacija) se temeljila na pravilnicima

upravljanja višenamjenskim akumulacijama (Cetina, Neretva), odnosno retencijama

(Imotsko-Bekijsko polje). Zaštitne vodne građevine ili njihovi dijelovi tijekom godina,

često su sanirani, rekonstruirani ili dograđivani bez sustavne evidencije. U tim

slučajevima su se uvažavale procjene predstavnika nadležnih institucija ili građana

prikupljene tijekom terenskog obilaska. Na slici 1. prikazan je zaštitni zid u Kominu

uz Neretvu, gdje se procjene djelovanja kod različitih vodostaja temelje na terenskim

podacima.


U pojedinim slučajevima, procjena poplavnih razina i potencijalnih šteta se temelji na

podacima operativne obrane od poplava, što je posebno značajno za područje Donje

Neretve s nizom zaštitnih nasipa i objekata, te složenim sustavom odvodnje.

S posebnom pažnjom je analizirana dokumentacija s podacima o mogućim

nepovoljnim promjenama i utjecaji u budućnosti. S jedne strane su to klimatske

promjene, odnosno njihov utjecaj na ekstremne hidrološke pojave, a s druge strane

aktivnosti na slivu. Kao primjer takvih promjena može se navesti područje Donje

Neretve, na čije poplavne događaje s jedne strane utjecaj ima režim rada akumulacija,

a s druge eventualne aktivnosti na smanjenju postojećih uzvodnih retencijskih

mogućnosti (svojstava) na uzvodnom toku rijeke Neretve.

2.2 Stanje i planovi korištenje prostora

U prvom koraku su analizirane granice potencijalno ugroženog područja te defi nirana

naselja. Naseljem se smatra cjelovit prostor sa strukturom grada, sela ili drugog

oblika stanovanja, koji sadrži i prateće funkcije i sadrži izgrađeni i neizgrađeni dio

naselja. Kroz terenski obilazak potencijalno ugroženog područja provjeravano je

stanje izgrađenosti, te su identifi cirani značajniji potencijalno ugroženi objekti. Za

ilustraciju, na slici 2. prikazan je prostorni raspored općina i naselja na širem području

Imotskog polja.

Slika 1. Područje desne obale Neretve u Kominu (prosinac 2010.)


Za identifi kaciju korištenja i namjene prostora, potencijalno ugroženog poplavama,

korišteni su u najvećoj mjeri tekstualni i kartografski prikazi iz prostorno planske

dokumentacije županija. Osim toga, analizirani su podaci o zemljišnom pokrovu

temeljem digitalne baze CORINE Land Cover 2000 Hrvatska (CLC). Iz prostorno

planske dokumentacije preuzeti su podaci o uvjetima korištenja i namjeni prostora

po skupinama i temama, te podaci o naseljima i stanovništvu, infrastrukturnim

objektima i zaštićenim prostorima. U tablici 1., na primjeru Imotskog polja, dani su

podaci o korištenju prostora i potencijalnoj ugroženosti ovisno o nadmorskoj visini.

Slika 2. Općine i veća naselja potencijalno ugroženog područja na slivu Imotskog polja


255 256 257 258 259 260 265 270 275

Šume ha 0,42 2,03 2,25 8,53 17,01 30,83 50,64 86,36

1 ha 19,30 341,84 772,71 1182,57 1482,37 1696,60 2115,46 2429,84 3055,47

2 ha 13,59 33,99 48,47 57,13 84,13 170,21 214,42 268,15

3 ha 8,56 12,23 17,44 55,39 114,98 184,69 235,01 322,87

4 ha 0,03 0,23 0,4 0,45 2,97 10,31 16,44

5 ha 2,05 6,77 18,54

Gos podars k a nam je na - proizvodna ha 1,60 19,66 23,58

Gos podars k a nam je na - tur is tičk a ha 6,71 6,81 6,81 6,81 6,81 10,66 10,66 10,66

Građe vins k a područja ha 0,02 0,30 0,69 6,37 23,92 133,96 225,04 357,45

Površ ine za razvoj i uređe nje nas e lja ha 8,45 25,92 41,68 57,92 74,62 121,63 179,23 224,59

Državna ce s ta km 0,08 0,42 3,82 5,00 5,44

Županijs k a ce s ta km 0,93 7,61 12,83 16,95

Lok alna ce s ta km 0,64 1,55 2,83 4,10 6,02 8,89 12,78 19,10

Ceste - planirano Planirana županijs k a ce s ta km 1,11 1,47 1,63

DV 10 k V km 0,60 1,15 1,65 2,54 6,68 15,09 20,98

DV 35 k V km 0,10 2,46 2,69

KB 10 k V km 0,87 3,50

Prijenos - planirani dalekovodi DV 110 k V km 0,63 1,30 1,53

DV 110 k V km 0,10 0,26 2,28 5,04 5,80

DV 220 k V km 0,20 2,54

DV 400 k V km 1,99

Vodoopskrbni cjevovodi M agis tralni cje vovod km 1,38 2,15 2,82 4,11 9,06 15,52 23,48

Plinovod M agis tralni plinovod km 0,11 2,28 2,58

pos tojeći km 0,17 0,67 1,04 2,61 11,70 16,39 18,94

planirani km 0,64 1,55 2,78 3,61 4,53 5,10 5,10 5,10

Nasipi km 4,48

Kanali km 1,78 4,60 9,69 12,30 13,45 16,56 18,14 18,35

TS 10 k V kom 1 1 8 19 24

TS 35 k V kom 1

Vodozahvati Izvoriš te Opačac kom 1 1

Crpne stanice Crpna s tanica Opačac kom 1 1

Automatske centrale područne ce ntrale kom 1 1 1 1 2 3 3 4

Pošta Je dinica poš tans k e m re že Runovići kom 1 1 1

Mjerno redukcijska stanica M je rno re duk cijs k a s tanica plinovoda kom 1

Pos e bni ihtiološ k i re ze rvat Vr lik a ha 40,27 51,72

Zaš tiće ni k rajolik Prološ k o blato ha 472,65

Arhe ološ k i lok alite t kom 1 2 3 5

Civilna građe vina kom 1 1

Etnološ k a građe vina kom 1

Indus tr ijs k a građe vina kom 1 2 4 5 5

Sak ralni s pom e nik kom 1 3

Oranice ha 8,41 211,16 429,38 535,31 572,09 642,43 746,90 787,03 875,13

Pašnjaci ha 27,93 90,24 142,31 176,90 211,06 239,24 307,60

Vinogradi ha 10,44 151,23 357,18 616,23 873,27 1069,24 1504,81 1856,30 2492,10

Osnovne skole Runovići, Zm ijavci, Glavina DonjaD.Proložac, Grubine , Ričice

Sportske udruge D.Proložac, Runović

Vrtici D.Proložac, Runović, Zm ijavci

Grupa Podgrupa PodjelaJed.

mjere

Podrucja

Građevine - objekti

Poljoprivreda-bonitet

Namjena zemljišta

Nadmorska visina (m n. m.)

Javne i društvenedje la tnosti

Infrastrukturni sustavi i mreže

Poljoprivredakorištenje

Ceste - postojeće

Distribucija - postojeći vodovi

Prijenos - postojeći dalekovodi

Zaštita prostora

Korištenjei namjena prostora

Svjetlovodi

Distribucija - postojeći objekti

Tablica 1. Korištenje prostora i potencijalna ugroženost u funkciji nadmorske visine


CLC Hrvatske je korištena za identifi kaciju kategorija trenutnog stanja pokrova

zemljišta, prema međunarodno usvojenoj nomenklaturi, kao što je prikazano u tablici

2. gdje su također dane plavljene površine ovisno o nadmorskoj visini.

3. ODREĐIVANJE POPLAVNIH RAZINA

U okviru izrade preliminarnih procjena poplavnih rizika, obradama i analizama

raspoloživih hidroloških podataka posvećena je posebna pozornost i svi rezultati su

elaborirani u okviru posebne knjige. Osnova za hidrološke obrade i analize je HIS

2000, hidrološka baza podatka Državnog hidrometeorološkog zavoda Republike

Hrvatske.

Predmetnim analizama obuhvaćene su sve hidrološke stanice na slivu (pa i izvan sliva

ako su njihovi podaci korišteni za analizu velikih voda). U cilju što veće pouzdanosti,

osobita je pažnja posvećena analizama protočnih krivulja i rezultatima vodomjerenja.

Na taj su način određeni mjerodavni nizovi vodostaja i protoka, za koje su utvrđeni

osnovni statistički pokazatelji od značaja za procjenu poplavnih rizika (učestalosti,

trajanja, maksimalni vodostaji i protoci karakterističnih povratnih razdoblja). Na

odabranim profi lima vodotoka analizirani su zabilježenih poplavni valovi (obično

dva do tri različita poplavna događaja), koji su po volumenu i trajanju uspoređeni sa

sintetičkim vodnim valovima različitih povratnih razdoblja.

Tablica 2. Pokrivenost zemljišta Imotskog polja prema CORINE Land Caver 2000.

255 256 257 258 259 260 265 270 275

Gradska područja 112 - Nepovezana gradska područja 3,45 7,70 11,94 17,46 29,77 70,76 112,26 156,02

221 - Vinogradi 11,52 201,72 428,91 735,27 1001,89 1214,61 1554,93 1766,51 2066,64

223 - Maslinici 189,36

Pašnjaci 231 - Pašnjaci 0,60

242 - Kompleks kultiviranih parcela 7,94 158,45 382,20 501,30 567,33 627,02 732,03 820,06 1043,08

243 - Pretežno poljodjelska zemljišta s većim područjima prirodne vegetacije

8,76 25,71 117,89 215,89 326,14

311 - Bjelogorična šuma 1,31 1,90 2,06 2,36 2,61 12,53 31,50 64,54

313 - Mješovita šuma 1,76 4,87

323 - Sklerofilna vegetacija 1,25

324 - Prijelazno područje šume - zaraštanje, grmičasta šuma

0,19 0,40 4,87 8,06 14,34

Kopnene močvare 411 - Kopnene močvare 62,42

Kopnene vode 512 - Vodene površine 186,59

364,93 820,71 1250,57 1597,99 1900,12 2493,01 2956,04 4115,85

Pokrivenost površina u ha

Nadmorska visina (m n.m.)Grupa Podgrupa

Ukupne površine:

Stalni nasadi

Raznovrsna poljodjelska zemljišta

Šume

Grmlje i travnjaci

�


Kao dio hidroloških obrada za važnije pritoke provedena je analiza korelacijske

zavisnosti velikih voda.

Slika 3. Hidrološke stanice na području Donje Neretve uključene u analize

Na slici 3. dan je prikaz analiziranih hidroloških stanica za potrebe procjene poplavnih

rizika na području Donje Neretve.

Osim statističkih obrada mjerodavnih nizova protoka ili vodostaja (podaci na

lokacijama hidroloških stanica), za procjenu mjerodavnih poplavnih razina uvaženi

su i utjecaji uspora (akumulacijskih jezera i/ili mora) te procjene protoka ili vodostaja

na dionicama s reguliranim režimima tečenja. Za određivanje poplavnih razina nisu

korišteni hidraulički modeli već je procjena razina provedena na temelju točkastih

podataka o vodnim razinama, jednostavnim hidrauličkim proračunima, te podacima

proračuna vodnih lica iz raspoložive dokumentacije. Također su korišteni i podaci

zapisnika Službe za obranu od poplava Hrvatskih voda.

Na vodotocima s pouzdanim nizovima protoka temeljem statističkih obrada

maksimalnih godišnjih protoka odabrani su mjerodavni protoci, odnosno točkaste

vrijednosti vodostaja.

Uvažene su temeljne zakonitosti tečenja u otvorenim tokovima i lokalne značajke

od utjecaja na vodna lica (nagla promjena geometrije, pragovi, mostovi i slično).

Karakterističan primjer utjecaja lokalnih promjena vidi se na slici 4., za poplavne

razine u rijeci Žrnovnici.


Na dijelovima vodotoka ili tokovima na kojima ne postoje mjerenja protoka (područje

Donje Neretve) defi niranje vodostaja karakterističnih povratnih razdoblja se temeljilo

na statističkim obradama nizova vodostaja. Kod odabira mjerodavnih poplavnih

razina konzultirani su i povijesni podaci o poplavama.

Kod određivanja poplavnih razina na ušćima vodotoka, posebno su analizirane visine

i duljine utjecaja uspora mora (Cetina, Jadro, Žrnovnica, Neretva). Uvažavajući

statističke obrade pojava plime i veličine mogućih valova (ovisno o priobalnim

uvjetima) te odgovarajućih protoka (ukoliko se određuju), odabrane se karakteristične

usporne razine, koje su uvećane temeljem procjene utjecaja mogućih klimatskih

promjena.

Karakteristične poplavne razine na dijelovima vodotoka pod uspornim djelovanjem

akumulacijskih jezera (Peruća, Đale, Prančevići) izrađene su na temelju važećih

pogonskih pravilnika za upravljanje hidroenergetskim objektima u poplavnim

uvjetima uz napomenu da u okviru analize nisu uzete u obzir moguće akcidentne

situacije.

Obzirom na opisanu metodologiju, pouzdanost i mogućnost provedbe statističkih

obrada, može se zaključiti da usvojene poplavne razine samo približno odgovaraju

strogim statističkim pokazateljima. Radi toga su usvojene poplavne razine tretirane

da približno odgovaraju određenim statističkim veličinama. Kao temeljna usvojena su

tri karakteristična povratna razdoblja (vjerojatnosti pojavljivanja):

I. Poplavne razine koje približno odgovaraju velikim vodama 2-godišnjeg povratnog

razdoblja, odnosno prosječne velike vode ili radna kota u akumulacijskim

jezerima. Potencijalno ugrožene površine izvan akumulacijskih jezera se tretiraju

kao često plavljene (velika vjerojatnost).

Slika 4. Poplavne vode Žrnovnice


II. Poplavne razine koje približno odgovaraju velikim vodama 100-godišnjeg

povratnog razdoblja, odnosno maksimalnoj uspornoj koti akumulacijskog jezera.

Potencijalno ugrožene površine se tretiraju kao rijetko plavljene (mala ili srednja

vjerojatnost).

III. Poplavne razine koje približno odgovaraju velikim vodama 1.000-godišnjeg

povratnog razdoblja i maksimalnoj mogućoj koti u akumulacijskim jezerima.

Potencijalno ugrožene površine se tretiraju kao vrlo rijetko plavljene (vrlo mala

vjerojatnost).

Slika 5. Poplavne granice Cetinsko-Paškog i Vrličkog polja

Između I. i III. razine su prema zahtjevu interpolirane i druge poplavne razine,

najčešće je to bila 20 i 50-godišnja velika voda.

Na slici 5. dan je prikaz triju karakterističnih poplavnih razina za potencijalno

ugroženo područje rijeke Cetine uzvodno od akumulacijskog jezera Peruća.


4. PROCJENA POSLJEDICA POPLAVA

Opseg i način procjene negativnih utjecaja poplavnih događaja se temeljio na

preporukama Direktive o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima, tako da su procjene

uključile:

- stanovništvo i štete na urbaniziranim područjima;

- infrastrukturne građevine i gospodarske aktivnosti;

- objekte koji prema IPPC direktivi mogu uzrokovati zagađenja;

- zaštićena područja; te

- ostale informacije od značaja za područje potencijalno ugroženo poplavama.

Budući da preliminarna analiza poplavnih rizika predstavlja prvi korak, kojim se

identifi cira područje rizika od poplava, procjene posljedica su temeljene uglavnom

na rezultatima terenskog obilaska, podacima iz županijskih prostornih planova,

statističkih publikacija, te ostalih javno objavljenih dokumenata.

4.1. Ugroženost stanovništva

Broj životno ugroženih stanovnika od poplava na nekom području ovisi o više

parametara. Postojećim metodama procjene moguće je uzeti samo najznačajnije, od

kojih se posebno ističe gubitak funkcije elemenata sustava zaštite od poplava (rušenje

brane ili nasipa). Za procjenu opasnosti za život stanovništva korištena je metoda

opisana u literaturi (Integrated Project FLOOD site, Sixth Framework EU), u kojoj

se ugroženost života stanovništva na poplavnom području temelji na sljedećim

parametrima:

- značajkama poplava (brzina, dubina);

- izloženosti poplavi (značajkama poplavnog područja);

- ranjivosti stanovništva;

- poduzetim mjerama za ublažavanje poplava (prognoziranje, uzbunjivanje,

mogućnostima evakuacije).

Potrebno je napomenuti da sposobnost pojedinca da ostane neozlijeđen u poplavi ovisi

ne samo o brzini i dubini vode nego i o njegovoj težini, visini, kondiciji, temperaturi

vode, plivajućem nanosu i mnogim drugim faktorima. Na osnovu opsežnih istraživanja

usvojene su granične vrijednosti umnoška dubine i brzine za ocjenu ugroženosti ljudi

na poplavnom području, koje su dane na slici 6.

Parametri izloženost i ranjivost su međusobno povezani i u najvećoj mjeri zavise od: (i)

korištenja poplavnog zemljišta, (ii) prisutnosti posebno ranjivih skupina stanovništva,

(iii) konstruktivnim značajkama građevina.


Kod kvantifi kacije na poplavama ugroženim područjima korišteni su u najvećoj mjeri

podaci o korištenju zemljišta (urbane sredine, infrastrukturni objekti, poljoprivredne

površine), značajkama poplava (dubine i brzine vode), te ranjivosti stanovništva

(bolnice, domovi za starije osobe, vrtići, škole i slično. U tablici 3. dan je primjer

procjene ugroženosti života stanovništva za potencijalno ugroženo područje

Hrvatačkog polja uz rijeku Cetinu.

0

0.5

1

1.5

2

2.5

3

3.5

4

0 0.5 1 1.5 2 2.5 3 3.5 4

v (m/s)

h (m)

GRANICA EKSTREMNOG RIZIKA

GRANICA VISOKOG RIZIKA

GRANICA SREDNJEG RIZIKA

EKSTREMNI

VISOKI

SREDNJINISKI

dubi

na v

ode ��

brzina vode (m/s)

Slika 6. Granične vrijednosti poplavnih rizika za život stanovništva

Tablica 3. Procjena izloženosti stanovništva i opasnosti po život na području Hrvatačkog polja

Vjerojatnost poplave Broj izloženih stanovnika Opasnost po život

Vrlo mala 13 Mala Mala 11 Mala

Velika 4 -

4.2. Materijalne štete

Analizama su obuhvaćene štete na urbaniziranim područjima, na infrastrukturnim

građevinama te štete vezane za gospodarske aktivnosti.

Kod procjene šteta na stambenim objektima korišteni su podaci prostorno planske

dokumentacije za utvrđivanje prostornog obuhvata naselja, a podaci popisa


stanovništva za procjenu broja stanovnika i značajki stambenog fonda. Na temelju

provedenih analiza za svako potencijalno ugroženo urbanizirano područje utvrđivani

su parametri prikazani u tablici 4. na primjeru Imotskog polja.

Tablica 4. Analizirane značajke urbanih dijelova područja Imotskog polja

Na temelju podataka iz tablice 4., određenim prema utvrđenim poplavnim granicama,

topografskim podlogama i procjenom značajki poplava, utvrđeni su ulazni parametri

za procjenu šteta na stambenim objektima.

ZNAČAJKE URBANIH DIJELOVA GRADOVA I OPĆINA*

Općina/ Grad

Urbane površine naselja (km2)

Broj stanovnika

Broj osoba

Prosječna stambena površina

Broj stanova po m2

Broj osoba po

stanu

Broj osoba po

km2

Runovici 4.6 743 2 555 71.8 162 3.4 556 Zmijavci 2.6 500 2 033 83.1 189 4.1 767 Podbablj

e 6.8 1 224 4 781 79.2 180 3.9 703

Imotski 5.5 2 454 10

065 73.4 448 4.1 1839

Ukupno (bez

Imotskog) 14.0 2467 9 369 77.8 176 3.8 667

* - prema popisu stanovništva iz 2001. godine

Slika 7. Parametri za procjenu šteta na stambenim objektima

-3.0

-2.0

-1.0

0.0

1.0

2.0

3.0

4.0

0% 10% 20% 30% 40% 50% 60% 70% 80% 90% 100%

šteta

h (m)

HOWAS S PODRUMOM UKUPNO

HOWAS BEZ PODRUMA UKUPNO

HOWAS S PODRUMOM - GRAĐEVINA

HOWAS S PODRUMOM OPREMA

HOWAS BEZ PODRUMA GRAĐEVINA

HOWAS BEZ PODRUMA OPREMA

dubi

na��

Štete

Za procjenu iznosa ukupne štete i visine plavljenja korišteni su podaci iz HOWAS baze

podataka (stvarno utvrđene štete nakon poplava u Saveznoj Republici Njemačkoj)

svedene na prosječnu vrijednost maksimalne štete od 5.000 kn/m2 stambene površine

(oko 700 eura/m2). Usvojene krivulje dubine plavljenja i postotka od ukupne štete

prikazane su na slici 7. Veličine šteta u funkciji dubine plavljenja za karakteristične

10065

Podbablje


poplavne događaje na dijelu Imotskog polja se vidi na slici 8.

Slika 8. Štete na urbaniziranim područjima na dijelu Imotskog polja

0,0

0,5

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,00

5000

1000

0

1500

0

2000

0

2500

0

3000

0

3500

0

4000

0

4500

0

5000

0

Šteta (103 kuna)

Du

bin

a (m

)

vrlo mala vjerojatnost

mala vjerojatnost

velika vjerojatnost

Procjene šteta na infrastrukturnim objektima se temelje na analizi stanja izgrađenosti

i najčešće su to prometnice, elektroprijenosni sustavi, elektrodistribucijski objekti,

komunalni objekti, vodne građevine (nasipi i crpne stanice) i slično. Procjene visine

šteta su dane u ovisnosti od dubine plavljenja pojedine građevine ili objekta. Prema

ekspertnoj procjeni postotak šteta kod prometnica raste linearno do jedan metar dubine

plavljenja, nakon čega poprimaju puni iznos. Usvojena maksimalna jedinična šteta

(kn/m2) na prometnicama je jednaka prosječnoj jediničnoj vrijednosti izvanrednog

održavanja državne ceste (kn/m2) za pojedinu županiju, prema Programu građenja i

održavanja javnih cesta za razdoblje od 2005. do 2008. godine („Narodne novine“, broj

3/2005).

Za elektroenergetsku mrežu je pretpostavljeno da štete ne nastaju do razine plavljenja

od 5 m iznad nivoa terena odnosno do visine provodnika. Ukoliko je ovaj nivo

premašen šteta je potpuna i iznosi 550 kn/m (stručna procjena na osnovu podataka s

web stranice Energetskog instituta Hrvoje Požar).

Štete za gospodarske aktivnosti na potencijalno ugroženom području proizlaze iz

prevladavajuće aktivnosti.

Štete na poljoprivrednim površinama se određuju prema vrstama kulturama,

prinosima (Godišnja izvješća o stanju poljoprivrede, nadležno Ministarstvo)

i jediničnim cijenama poljoprivredne proizvodnje (Godišnja izvješća Tržišno

informacijskog sustava u poljoprivredi, nadležno Ministarstvo). U literaturi postoji

niz modela koji opisuju štete na pojedinim poljoprivrednim kulturama u ovisnosti


o trenutku, trajanju, intenzitetu i ostalim značajkama poplava. U ovoj preliminarnoj

fazi štete na poljoprivrednim kulturama su određivane na temelju procijenjene dubine

plavljenja i procjene najčešće vremena pojavljivanja poplava i približnog trajanja.

Grafi čki prikazi šteta u poljoprivrednoj proizvodnji za područje Sinjskog polja u

ovisnosti od vjerojatnosti poplave prikazani su na slici 9.

Slika 9. Potencijalne poplavne štete u poljoprivredi na Sinjskom polju

0,0

0,5

1,0

1,5

2,0

2,5

3,0

3,5

4,0

4,5

5,0

5,5

6,0

6,5

7,0

0

1000

2000

3000

4000

5000

6000

7000

8000

9000

10000

11000

12000

13000

14000

15000

Šteta (103 kuna)

Dubin

a (m

)

vinogradi-poplava vrlo male vjer.

vinogradi-poplava male vjer.

oranice-poplava vrlo male vjer.

oranice-poplava male vjer.

Jedan od značajnijih problema u ovoj fazi istraživanja je bila procjena materijalnih

šteta kod industrijskih pogona. Na razmatranim područjima oni su dosta rijetki

i uglavnom su zaštićeni topografskim smještajem ili nasipima, tako da materijalne

štete u većini slučajeva nisu bile značajne. Ipak za pretpostaviti je da će utvrđivanje

vrijednosti i šteta na ovim pogonima predstavljati značajan problem.

4.3. Ostale posljedice poplava

Posljedice onečišćenja izazvanog poplavama

Prema Direktivi o integriranom sprečavanju i nadzoru zagađenja (IPPC, 96/61/EU)

u analize potencijalnih rizika od poplava potrebno je uključiti i sljedeće objekte

(pogone):

1. Energetika (postrojenja snage veće od 50 MW, rafi nerije, koksare,…).

2. Proizvodnja i prerada metala (proizvodnja sirovog željeza i čelika, prerada metala,

ljevaonice, prerada plastičnih materijala i slično).

3. Industrija minerala (cementare, proizvodnja stakla, proizvodnja keramičkih

proizvoda i slično).

4. Industrijska proizvodnja tvari ili skupina tvari putem kemijske prerade.


5. Gospodarenje otpadom (postrojenja za zbrinjavanje otpada, postrojenja za

spaljivanje komunalnog otpada, odlagališta otpada i slično).

6. Druge djelatnosti (koje mogu dovesti do zagađenja kao što su klaonice, bojenje

vlakana, kafi lerije i slično).

Za svako ugroženo područje su identifi cirani navedeni objekti (pogoni), te ekspertno

procijenjene i opisane moguće posljedice plavljenja.

Posljedice na zaštićenim područjima

Popis zaštićenih područja proizlazi iz Okvirne direktive o vodama (EU 2000) koja

uključuje:

- područja namijenjena za zahvaćanje vode za ljudsku potrošnju,

- vode namijenjene zaštiti gospodarski važnih vodenih vrsta,

- vode namijenjene rekreaciji, uključujući i područja određena za kupanje,

- područja osjetljiva na nutrijente, uključujući i područja označena kao ranjive zone

ili osjetljiva područja,

- područja namijenjena zaštiti staništa ili vrsta gdje je održavanje ili poboljšanje

stanja voda važan čimbenik u njihovoj zaštiti.

Posljedice poplava su stručno procijenjene i opisane za svako zaštićeno područje.

Posljedice na kulturnom nasljeđu

Podaci o dobrima kulturnog nasljeđa preuzeti su iz prostornih planova županija.

Posljedice poplava su za svako kulturno dobro procijenjene prema kriterijima danim

u tablici 5.

Tablica 5. Kriteriji za procjene posljedica poplava na kulturno nasljeđe

Posljedice poplava Opis

EKSTREMNA Poplava vrlo vjerojatno može uništiti ili značajnije oštetiti građevinu

VISOKA Poplava vjerojatno može značajnije oštetiti građevinu

SREDNJA Poplava vjerojatno može prouzročiti oštećenja manjeg stupnja

NISKA Poplava nema bitnog utjecaja

Identifi kacija građevina koje se ubrajaju u kulturno nasljeđe određena je temeljem

podataka iz prostorno planske dokumentacije. Odabir stupnja ugroženosti proveden

je prema usvojenim kriterijima i ekspertnoj ocjeni stupnja ugroženosti. Na primjer,

u Imotskom polju kao kulturno nasljeđe identifi cirane su četiri mlinice i jedno

arheološko nalazište kasnoantičke bazilike. U tablici 6. prikazan je način procjene

opasnosti koja je utvrđena samo kod poplava vrlo male vjerojatnosti.


Tablica 6. Procjena ugroženosti kulturnog nasljeđa - dio Imotskog polja

Općina Naziv Vrsta Maksimalna dubina (m)

Posljedica poplave

Zmijavci Kasnoantička bazilika Arheološki

lokalitet 3 EKSTREMNA

Podbablje Mlinica Markiluća 0,25 NISKA

Mlinica Tumbas (Đogića)

0,25 NISKA

Mlinica Petrovića 3 EKSTREMNA Zmijavci

Mlinica Đogić-Mrkonjić

Industrijska građevina

5 EKSTREMNA

5. SINTEZA POPLAVNIH ŠTETA

Za sagledavanje ukupnih šteta koje mogu uzrokovati poplave daje se ilustrativni prikaz

prema udjelu pojedinih vrsta šteta. Na primjeru procijenjenih šteta od plavljenja

Imotskog polja prikazanom na slici 10., daje se prikaz šteta za tri odabrane vjerojatnosti

plavljenja. Dominiraju štete na poljoprivrednim aktivnostima i urbaniziranom

području. Za poplave male i velike vjerojatnosti najveći dio šteta je na vinogradima i

iznosi više od 70% ukupnih šteta. Manji dio šteta, od oko 15 - 18% otpada na oranice.

Kod poplava vrlo male vjerojatnosti 60% procijenjenih šteta otpada na naselja. Ostale

štete se praktično mogu smatrati zanemarivim.

Slika 10. Ukupne procjenjene štete potencijalnih poplava na području Imotskog polja

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

POPLAVA VRLO MALEVJEROJATNOSTI

POPLAVA MALE VJEROJATNOSTI POPLAVA VELIKE VJEROJATNOSTI

106

kn

ORANICE

VINOGRADI

ELEKTRIČNA MREŽA

CESTE

NASELJA


Za ilustraciju je na slici 11. prikazan udio šteta pojedine gospodarske aktivnosti u

ukupnim štetama.

Slika 11. Udio pojedinih vrsta šteta u ukupnim štetama na području Imotskog polja

0%

10%

20%

30%

40%

50%

60%

70%

80%

90%

100%

POPLAVA VRLO MALEVJEROJATNOSTI

POPLAVA MALE VJEROJATNOSTI POPLAVA VELIKEVJEROJATNOSTI

ORANICEVINOGRADIELEKTRIČNA MREŽA

CESTENASELJA

Na slici 12. dan je prostorni prikaz iznosa specifi čnih šteta na gospodarskim

aktivnostima (oranice, vinogradi) i urbaniziranim područjima (štete na stambenim

građevinama i opremi) za poplave male vjerojatnosti (približno 100-godišnje

velike vode). Vidljivo je da su najveće specifi čne štete na rubnim, urbaniziranim

područjima.


Slika 12. Procjena iznosa specifi čnih poplavnih šteta na Imotskom polju

ZAKLJUČAK

U radu je dan prikaz načina i metode za utvrđivanje granica i posljedica potencijalnih

poplava. Na temelju izrađene studijske dokumentacije moguće je izdvojiti područja

bez opasnosti od plavljenja, kao i preliminarne granice plavljenja za nekoliko razina

vjerojatnosti. Kao temeljne usvojene su tri razine vjerojatnosti plavljenja od velike

vjerojatnosti (približno 2-5-godišnjeg povratnog razdoblja), preko male vjerojatnosti

(približno 100-godišnja velika voda) do vrlo male vjerojatnosti (približno 1.000-

godišnja velika voda). Utvrđene granice plavljenja za pojedine vjerojatnosti se temelje

na hidrološkim obradama protoka ili vodostaja (područje Donje Neretve). Na ušćima

vodotoka granice plavljenja su određene temeljem statističkih obrada mjerenja

razina mora, podataka o izloženosti valovima i utjecaju plime. Kod akumulacijama

reguliranih vodostaja i protoka (akumulacija Peruća, Hrvatačko i Sinjsko polje),

uvaženi su usvojeni pravilnici upravljanja hidroenergetskim objektima u poplavnim

uvjetima. Obradama nisu obuhvaćene granice plavljenja u slučaju prelijevanja ili

rušenja nasipa ili brana.


Sve obrade vezane za prostor koriste GIS tehnologiju, a temeljna podloga za utvrđivanje

i prikaz poplavama ugroženih područja (način korištenja i granice plavljenja) je bila

mjerila 1 : 5.000. Na taj način, za sva slivna područja dobivaju se inicijalne podloge

za daljnje aktivnosti s konačnim ciljem uspostave planova upravljanja poplavnim

rizikom.

Usvojena metodologija za procjenu posljedica plavljenja se temelji na preporukama

Direktive o procjeni i upravljanju poplavnim rizicima vezanim uz preliminarne obrade

poplavnih rizika. Posljedice poplava se temelje na podacima o namjeni i korištenju

zemljišta preuzetim iz prostorno planske dokumentacije županija i digitalne baze

CORINE LAND CAVER 2000. Predložena metodologija i načini procjene posljedica

poplava daju uvid u štete na plavljenom području, posebno na urbaniziranim

područjima, infrastrukturnim objektima i poljoprivrednoj proizvodnji.

Može se zaključiti da je na temelju preliminarnih procjena poplavnih rizika na području

Dalmacije stvorena dobra stručna podloga za daljnje aktivnosti na defi niranju važeće

metodologije, izradi karata rizika od poplava i planova upravljanja poplavama.

LITERATURA

[1] Building models to estimate loss of life for fl ood events, (2004.): Sixth Framework

EU projects Integrated Project FLOOD site.

[2] CORINE LAND COVER 2000 HRVATSKA, Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog

uređenja i graditeljstva.

[3] Okvirna direktiva o vodama EU, (2002.) - englesko-hrvatska verzija, Hrvatske

vode.

[4] Preliminarna procjena poplavnih rizika na slivu Imotsko-Bekijskog polja, Institut

za elektroprivredu i energetiku, Zagreb, 2009.

[5] Preliminarna procjena poplavnih rizika na slivovima Cetine, Jadra i Žrnovnice,

Institut za elektroprivredu i energetiku, Zagreb, 2009.

[6] Preliminarna procjena poplavnih rizika na području Donje Neretve, Institut za

elektroprivredu i energetiku, Zagreb, 2011.

[7] Procjena i upravljanje poplavnim rizicima, Direktiva 2007/60/EZ Europskog

parlamenta i vijeća od 23. listopada 2007.





ZAŠTITA OD BUJIČNIH POPLAVA SUSTAVOM RETENCIJA

prof.dr.sc. Neven Kuspilić, dipl.ing.građ. a,

asis. Kristina Potočki, dipl.ing.građ. b, asis. Gordon Gilja, dipl.ing.građ. c

SAŽETAK

Za smanjenje opasnosti od poplava bujičnim vodama često se kao tehnička mjera

koriste retencije kao pojedinačne građevine ili u okviru sustava više građevina.

Iznalaženje mjerodavnih oborina temeljem kojih se dimenzioniraju retencije

složenije je što je složeniji sustav. Pri tome je jedan od ključnih elemenata korektno

izrađen simulacijski model koji daje vjerodostojne prognoze nailazećeg vodnog vala.

U radu je prikazana metoda određivanja opasnosti od poplava vezano uz vjerojatnost

pojave pojedinih kišnih događaja. Dan je primjer analize na složenom slivu potoka

Medveščak, kao dijela sustava odvodnje brdskih voda Medvednice za zaštitu grada

Zagreba od bujičnih poplava. Kao rezultat simulacijskog modela prema predloženoj

metodi dobivena je procjena opasnosti od poplava za izgrađeni sustav retencija na

području sliva Medveščaka.

KLJUČNE RIJEČI: HEC - HMS, Retencija; Otjecanje; Vodni val; Opasnost od

poplava

1. UVOD

Korištenje retencija, kao tehničkog rješenja zaštite od bujičnih poplava, vrlo je

često u hidrotehničkoj praksi. Prema defi niciji, retencije su uređeno područje u

slivu vodotoka predviđeno za vremenski kraće zadržavanje vode u svrhu zaštite od

poplava. Njima se regulira vodni režim vodotoka. Prema raspoloživom prostoru,

a Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected] Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kačićeva 26, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska, [email protected]

Neven Kuspilić, Kristina Potočki, Gordon Gilja158

kapacitetu korita vodotoka nizvodno od retencije te hidrološkim značajkama sliva

oblikuju se i dimenzioniraju građevine koje čine retenciju. Zahtjev je da retencija bude

dimenzionirana tako da sigurnost od pojave poplave u nizvodnom području dosegne

neki povratni period. Jedna od osnovnih dilema je vezana uz pitanje na što treba

vezati taj povratni period, da li na oborinu ili na vodni val koji se javlja u koritu. Zbog

razloga nelinearne veze oborina - otjecanje ne radi se o istoj pojavi, jer oborina jednog

povratnog perioda ne daje vodni val istog povratnog perioda. Dodatnu složenost

tome problemu daje činjenica da za isti povratni period postoji niz oborina različitog

trajanja i intenziteta.

Iznalaženje oblika vodnoga vala određenog povratnog perioda za vodotoke gdje postoje

mjerenja protoka zadaća je koja za rezultat ima sigurno najvjerodostojniji podatak.

No u praksi ćemo naći vrlo malo primjera gdje imamo dovoljno veliki broj mjerenja

temeljem kojih bi mogli matematičkom obradom odrediti mjerodavne vodne valove.

Čak štoviše uglavnom nemamo nikakva mjerenja. Tada nam jedino preostaje odabir

mjerodavne kiše određenog povratnog perioda kao ulazni parametar koji ćemo koristiti

za određivanje projektnog vodnog vala. Iako se čini zadaća jednostavna, to i nije.

Problem je u tome da je transformacija oborine u otjecanje zajedno s transformacijom

vodnog vala u retenciji izrazito nelinearni proces, pogotovo u složenim slučajevima

gdje se obrana od bujičnih poplava rješava sustavom retencija.

2. HIDRAULIČKI PRORAČUN RETENCIJE

Učinak retencije se očituje smanjivanjem maksimalnog protoka koji prolazi vodotokom

na nizvodnom području i produljivanjem trajanja velikih voda (isti volumen vode se

kroz vodotok propušta dulje vrijeme). Hidraulički proračun retencija je nestacionarni

problem. Pojednostavljenje proračuna moguće je uz zanemarivanje utjecaja tečenja

kroz retencijski prostor, pa se može napisati jednadžba kontinuiteta:

�+,, ��

��

�� (1)

gdje su:

- Srednji protok dotjecanja u retenciju u vremenskom intervalu

- Srednji protok otjecanja iz retencije u vremenskom intervalu

- Promjena volumena vode u retenciji u vremenskom intervalu

- Vremenski diskretizacijski interval.

��, ��, �+� ��

��


Ukoliko uvedemo diskretizaciju po vremenu, jednadžba (1) može se napisati u

obliku:

Slika 1. Defi nicijska skica rada retencije

�++,,,, ��

��

��

��

��

��

��

��

((�

gdje su:

- protok vode koja utječe u retenciju u trenutku i,

- protok vode koja utječe u retenciju u trenutku i+1,

- protok vode koja istječe iz retencije u trenutku i,

- protok vode koja istječe iz retencije u trenutku i+1,

- volumen vode u retenciji u trenutku i,

- volumen vode u retenciji u trenutku i+1,

- indeks vremenskog intervala.

(2)

Prebacivanjem na lijevu stranu nepoznate veličine, a na desnu stranu poznate veličine,

jednadžba (2) prelazi u oblik:

(3)��

� ��

��

� ��

� ��

��

��

��

� ,�

+,,,

�+ (

�(

��

Nepoznate veličine vezane su zakonom istjecanja iz retencije, dok su poznate veličine

defi nirane podacima iz ulaznog hidrograma i iz prethodnog koraka u proračunu.

Ulazni hidrogram predstavlja zakonitost promjene protoka u vremenu vodnog vala

koji ulazi u retencijski prostor.

Proračun učinka retencije kao rezultat mora dati izgled izlaznog hidrograma, odnosno

zakonitost promjene protoka u vremenu vodnog vala koji izlazi iz retencije u nizvodni

vodotok. Da bi se uz pomoć jednadžbe (3) mogla obaviti ta zadaća, moramo imati

niz defi niranih zakonitosti, odnosno funkcijskih veza između volumena retencije,

vodostaja u retenciji, površine retencije i protoka izlaza iz retencije.

��, ��, �� , ��, ��

�+ ��+ �

� �


3. PRORAČUN UČINKA SUSTAVA RETENCIJA NA SLOŽENIM SLIVOVIMA

Proračun retencijskog učinka kod složenih slivova vrlo je zahtjevna zadaća. Razlog

je u tome što je uobičajeni kriterij za određivanje dimenzije retencije maksimalni

protok izlaza iz retencije određenog povratnog perioda. Općenito je, kada govorimo

o slivovima, odnosno vodotocima na njima, unaprijed nemoguće odrediti koja će kiša

fi ksnog PP i intenziteta, a različitog trajanja, dati veći protok na pojedinim mjestima

na vodotoku.

S druge strane krajnji nam je cilj odrediti opasnost od poplava. Metoda određivanja

opasnosti od poplava sastoji se od više koraka. Prvenstveno treba odrediti kritična

mjesta na slivu na kojima je primijećena smanjena propusnost korita. Ta mjesta

nazivamo kritičnim točkama (KT) ili kritičnim dionicama. Na tim mjestima (ili

dionicama) potrebno je odrediti kapacitet korita.

Nadalje treba izraditi hidrološko-hidraulički model sliva, unutar kojeg su defi nirani

svi njegovi elementi (karakteristike sliva, površine, hidrografska mreža sa svim

elementima korita vodotoka, retencije na slivu i njihove hidrauličke značajke,

hrapavosti svih elemenata, itd.).

Dalje se provede hidrološko - hidraulički proračuni vodnih valova na kritičnim

točkama, za razne intenzitete i trajanja kiša. Treba varirati kiše različitih trajanja i

intenziteta pri čemu se svakoj od navedenih kišnih situacija pridružuje povratni

period određen odnosom intenzitet-trajanje-povratni period (ITP krivulje) kako bi

se za svaki povratni period odredila kiša koja daje maksimalni protok na pojedinim

točkama na vodotoku.

Iz dobivene veze povratnih perioda i pripadnih maksimalnih protoka, može se, na

temelju poznatog kapaciteta korita na kritičnim točkama, odrediti stupanj premašenja

kapaciteta korita na pojedinoj kritičnoj točki.

Navedenu metodu najbolje je prezentirati na primjeru koji se daje u nastavnom

poglavlju.

4. PRIMJER PRORAČUNA KOD SLIVA POTOKA MEDVEŠČAK

Temeljem objašnjene metode načinjen je primjer proračuna na slivu potoka

Medveščak u Zagrebu. Prvenstveno je bilo potrebno izraditi model cijeloga sliva sa

svim geometrijskim i hidrauličkim parametrima. Na slici 2. dan je shematski prikaz

sliva, na kojem su prikazani svi vodotoci, svi podslivovi i međuslivovi, sve retencije i

mjesta identifi cirana kao kritične točke. Na kritičnim točkama defi nirani su kapaciteti

korita vodotoka (Tablica 1.), odnosno vrijednosti protoka koji još može proći koritom

a da ne dođe do izlijevanja vode. Za svaki vodotok određeni su njegovi geometrijski

parametri (poprečni profi l, uzdužni pad, duljina) te hidraulički parametar hrapavosti.

Podslivovi i međuslivovi defi nirani su sa svojim fi zičkim karakteristikama (površina,

oblik, pad, propusnost, hrapavost, …). Retencije su određene svim funkcijskim


vezama između volumena retencije, vodostaja u retenciji, površine retencije i protoka

izlaza iz retencije.

Slika 2. Shema sliva potoka Medveščak

Kritične točke na slivu određene su kapacitetom korita (Tablica 1.).

Tablica 1: Kapaciteti korita na kritičnim mjestima

KRITIČNA TOČKA

KAPACITET KORITA

[m3/s] KT1 10 KT2 12 KT3 20 KT4 11 KT5 4 KT6 14 KT7 8 KT8 8 KT9 28

KT10 60


Sljedeća priprema podataka sastoji se u defi niranju oborina za koje će se obavljati

proračuni. Oborine su određene familijom ITP krivulja (Slika 3.).

Slika 3. ITP krivulje za grad Zagreb, 1B područje

0,00

0,20

0,40

0,60

0,80

1,00

1,20

1,40

1,60

1,80

0 10 20 30 40 50 60 70 80 90 100 110 120 130 140 150 160 170 180 190 200 210 220 230 240 250

t [min]

i [m

m/m

in] PR 10

PR 20

PR 50

PR 100

PR 1000

Iz defi niranih familija ITP krivulja odabran je set podataka za koje će se izraditi

hidrološko - hidraulički proračun. Pri tome treba uzeti u račun dovoljno veliki broj

podataka kako bi se mogli dobiti relevantni podaci kao rezultat proračuna. Koji puta

neće biti moguće otprve izabrati reprezentativni set podataka za sliv, već će se podaci

morati nadopunjavati. Za konkretan primjer odabran je set podataka prikazan u

tablici 2.

Tablica 2. Odabrane situacije oborina iz ITP krivulja za proračune

povratni period [godina]

trajanje oborina [min]

10 60 90 120 150 180 240 330 480

20 60 90 120 150 180 240 330 420 480

50 60 90 120 150 180 240 330 420

100 60 90 120 150 180 240 330 420

1000 30 60 90 120 150 180 240 330


Funkcijske veze između volumena retencije, vodostaja u retenciji, površine retencije

i protoka izlaza iz retencije dobivene su temeljem geometrijskih i hidrauličkih

karakteristika retencija.

Slika 4. Situacija i presjek brane Lagvić

5. REZULTATI PRORAČUNA

Redoslijed provedene analize sastoji se od sljedećih koraka:

• Za kritične točke se za različite kišne situacije izrade hidrogrami (svaki hidrogram

odgovara jednoj kiši jednog trajanja i jednog povratnog perioda), primjer na slici

6.,

• Izrade se krivulje najvećih maksimalnih vrijednosti protoka iz hidrograma za

različite povratne periode i trajanja kiše (za svaku kritičnu točku), primjer na

slikama 7. i 8.,

• Iz krivulja najvećih maksimalnih vrijednosti protoka očitaju se najveće vrijednosti

za pojedini povratni period i izrade zavisnosti PP-Qmax (za svaku KT) , primjer na

slici 9.,


• Iz tih se krivulja za kapacitet korita očita pripadajući povratni period. Inverzna

vrijednost povratnog perioda predstavlja vjerojatnost da će doći do izlijevanja vode

iz korita.

Nastavno će biti prikazani rezultati proračuna, odnosno samo dio najzanimljivijih

prikaza koji ilustriraju cijeli postupak.

Slika 5. Prikaz izlaznih rezultata za retenciju Lagvić (krivulje vremenske promjene volumena

i vodostaja u retenciji, hidrogrami ulaza i izlaza iz retencije) kod kiše PP 10 godina i trajanja

180 minuta


Slika 6. Neki od hidrograma za kritičnu točku KT10 kod kiša različitih trajanja i PP

3.92 4.07 4.21 4.28 4.34 4.41 4.44 4.424.1 4.28 4.64 4.63 4.61

4.3 4.44 4.54 4.63 4.83

13.36

15.99

13.78

4.67

12.04

17.49

21.5

18.45

15.46

7.29

26.6

37.1838.04

34.69

29.36

23.83

4.584.494.454.36

4.39 4.55

3

8

13

18

23

28

33

38

0 60 120 180 240 300 360 420 480

t [min]

Q [

m3/

s]

PP 10

PP 20

PP 50

PP 100

PP 1000


0

2

4

6

8

10

12

14

0 60 120 180 240 300 360 420 480

t [min]

Q [

m3/

s]

PP 10

PP 20

PP 50

PP 100

PP 1000

TREND ZA QMAX

PP

Slika 7. Krivulje najvećih maksimalnih vrijednosti protoka iz hidrograma za različite povratne

periode i trajanja kiše (za kritične točke KT1 i KT6)

Slika 8. Krivulje najvećih maksimalnih vrijednosti protoka iz hidrograma za različite povratne

periode i trajanja kiše (za kritičnu točku KT10)

17,722,5

25,48 25,45 25,33 24,2722,13

19,48

24,69

30,67 31,48 31,32 29,77 28,0925,36 24,06 22,72

34,9639,91 38,85 37,42 35,49

43,7

49,97

43,7743,646,41

44,3 42,26

53,73

66,95

58,21

49,19

70,75

77,77

111,17

117,59

108,26

92,69

76,08

0

20

40

60

80

100

120

0 60 120 180 240 300 360 420 480

t (min)

Q (

m3/

s)

PP 10

PP 20

PP 50

PP 100

PP 1000

1. TREND ZA QMAX

PP

2.TREND ZA QMAX

PP


Treba prokomentirati postojanje lokalnih ekstrema na krivuljama za PP 100 i PP

50 godina (Slika 8.), što nam ukazuje na potrebu provođenja proračuna za dovoljan

broj trajanja kiše, kako ne bi slučajno zbog neke uštede u vremenu „promašili“ pravi

maksimum i zbog toga izveli krive zaključke.

Konačno, nakon svih provedenih analiza potrebno je kapacitetu korita pridružiti

pripadajući povratni period i odrediti vjerojatnosti da će doći do izlijevanja vode iz

korita. U tablici 3. prikazani su rezultati te analize za prikazani primjer.

Slika 9. Zavisnost najvećih maksimalnih vrijednosti protoka za pojedini povratni period:

PP-Qmax (za KT10)

Qmax-PP na izlazu

25,48

31,48

49,97

66,95

117,59

20

30

40

50

60

70

80

90

100

110

120

10 100 1000 PP (god)

Qmax (m3/s)

75

Tablica 3. Zaključni rezultati analize sliva potoka Medveščak za prikazani primjer

KRITIČNA TOČKA

KAPACITET KORITA

[m3/s]

PP [godina]

VJEROJATNOST

KT1 10 32 0,0313 KT2 12 25 0,0400 KT3 20 18 0,0556 KT4 11 26 0,0385 KT5 4 7,5 0,1333 KT6 14 >1000 >0,0010 KT7 8 24 0,0417 KT8 8 5 0,2000 KT9 28 63 0,0159

KT10 60 75 0,0133


Iz tablice 3. se može vidjeti da, osim na kritičnoj točki KT6, ne dobivamo potrebnu

sigurnost od plavljenja na kišu PP>100 godina ni na jednoj od preostalih 9 kritičnih

točaka. Na temelju ove analize zaključuje se da postojeći sustav retencija obavlja samo

djelomično svoju funkciju i nema dostatnu sigurnost od kiša povratnih perioda 100

godina.

Na kraju treba zaključiti da je za prikazani primjer bilo potrebno provesti veliki broj

proračuna za:

• 5 povratnih perioda (10, 20, 50, 100 i 1.000 godina),

• 8 trajanja kiše (iz raspona 30, 60, 90, 120, 150, 180, 240, 330, 420 i 480 min),

• 10 kritičnih točaka na slivu,

što ukupno iznosi 5 x 8 x 10 = 400 proračuna. Broj provedenih proračuna je bio

potreban samo za jednu geometriju retencija. Proporcionalno broju varijantnih

rješenja povećava se i broj potrebnih analiza i on može dosegnuti stvarno veliki broj.

No ta nas činjenica nikako ne smije obeshrabriti i pokolebati u procesu iznalaženja

najboljeg tehničkog rješenja sa aspekta zaštite od poplava.

ZAKLJUČAK

Procjena opasnosti od poplava je vrlo složen postupak, zbog niza čimbenika koje

je moguće svrstati u dvije kategorije. Prva kategorija je opasnost pojave hidrološki

nepovoljnog događaja, a druga kategorija je vezana uz pouzdanost funkcioniranja

sustava. U ovome radu dana je metoda procjene samo dijela opasnosti vezanog uz

pojavu hidrološki nepovoljnog događaja u slučaju primjene retencija kao tehničke

mjere zaštite od poplava.

Općenito je, kada govorimo o slivovima, odnosno vodotocima na njima, unaprijed

nemoguće odrediti koja će kiša fi ksnog PP i intenziteta, a različitog trajanja, dati

veći protok na pojedinim mjestima na vodotoku. Prikazanom metodom moguće

je relativno točno odrediti koja kiša daje najnepovoljniju situaciju na pojedinim

točkama branjenog područja. Svakoj toj kiši pridružen je povratni period, odnosno

vjerojatnost pojave. Usporedbom s kapacitetom korita dobiva se veličina opasnosti

od poplava. Takvi podaci vrijedni su pokazatelj za stratešku odluku planera o potrebi

izgradnje ili dogradnje sustava za zaštitu od poplava za pojedina područja.


LITERATURA

[1] Hydrologic Modeling System; Technical Reference Manual, March 2005,

Approved for Public Release - Distribution Unlimited.

[2] Hydrologic Modeling System; User’s Manual, Version 2.1, January 2001, Approved

for Public Release- Distribution Unlimited.

[3] Hydrologic Modeling System; Applications Guide, December 2002, Approved for

Public Release- Distribution Unlimited.

[4] Primijenjena hidrologija, Dionis Srebrenović, Tehnička knjiga Zagreb, 1986.

[5] Applied hydrology, Ven Te Chow, McGraw-Hill Book Company, New York,

1988.

[6] Analiza dostignutog stupnja sigurnosti od poplava bujičnih voda grada Zagreba.

izgradnjom retencija i daljnje planiranje sustava, (2005) Hidroinženjering,

Zagreb

[7] IDVOZG - Izmjene i dopune Vodoprivredne osnove grada Zagreba (1992).

[8] NOVAK., K., KUSPILIĆ, N., KUNŠTEK, D., The Flood Risk Analysis of Areas

Defended by Retention System, Proceedings of 10th International Symposium on

Water Management and Hydraulic Engineering, Šibenik, Croatia, 4-9 September

2007.




HRVATSKO - JAPANSKI PROJEKT O POPLAVAMA I KLIZIŠTIMA: ZNANSTVENE

AKTIVNOSTI I PRIMJENA REZULTATA

prof.dr.sc. Nevenka Ožanić a, prof.dr.sc. Željko Arbanas b,

prof.dr.sc. Snježana Mihalić Arbanas c, Ivana Sušanj d, mr.sc. Elvis Žic e,

Igor Ružić f, Nevena Dragičević g

SAŽETAK

Glavne aktivnosti istraživača u okviru znanstvenog hrvatsko-japanskog projekta

“Identifi kacija rizika i planiranje korištenja zemljišta za ublažavanje posljedica klizanja

i poplava u Hrvatskoj” su istraživanja pojava poplava, blatnih tokova i aktivnih klizišta

uz uspostavu monitoringa, zatim uspostava sustava ranog upozoravanja za poplave i

klizišta prilagođenog hidrološkim i geološkim uvjetima u Hrvatskoj i defi niranje zona

hazarda primjenom metoda za procjenu osjetljivosti i hazarda na osnovi lokalnih

geoloških uvjeta. Konačni cilj zajedničkog istraživanja je razvoj mjera za ublažavanje

rizika koje bi se primjenjivale u sustavu prostornog uređenja. Diseminacija rezultata

istraživanja i njihova praktična primjena predstavljat će doprinos za lokalne i

a Građevinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Radmile Matejčić 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska,

[email protected] Građevinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Radmile Matejčić 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska,

[email protected] Rudarsko-geološko-naft ni fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Pierottijeva 6, Zagreb, 10.000, Republika Hrvatska,




[email protected] Građevinski fakultet, Sveučilište u Rijeci, Radmile Matejčić 3, Rijeka, 51.000, Republika Hrvatska, nevena.

[email protected]

Nevenka Ožanić, Željko Arbanas, Snježana Mihalić Arbanas, Ivana Sušanj, Elvis Žic, Igor Ružić, Nevena Dragičević 172

regionalne zajednice koje su izravno ili neizravno ugrožene poplavama rijeka i bujica

te klizištima.

KLJUČNE RIJEČI: Poplave; Hazard; Klizišta; Sustavi ranog upozoravanja; Zoniranje

hazarda.

1. UVOD

Projekt “Identifi kacija rizika i planiranje korištenja zemljišta za ublažavanje posljedica

klizanja i poplava u Hrvatskoj” (‘Risk Identifi cation and Land-Use Planning for Disaster

Mitigation of Landslides and Floods in Croatia’) pokrenut je 2008., kada je izabran na

natječaju kao jedan od projekata u programu “Znanstveno i tehnološko istraživačko

partnerstvo za održivi razvoj” (Science and Technology Research Partnership for

Sustainable Development, SATREPS) kojeg fi nanciraju Japanska agencija za znanost

i tehnologiju (Japan Agency for Science and Technology-JST) i Japanska agencija za

međunarodnu suradnju (Japan International Cooperation Agency-JICA). U okviru

SATREPS programa omogućeno je zajedničko istraživanje japanskih i hrvatskih

znanstvenika, a iz programa se fi nanciraju troškovi međunarodne razmjene

istraživača i donira se oprema za implementaciju aktivnosti projekta. Japanske

partnerske institucije u projektu su Sveučilište u Niigati (Th e Research Center for

Natural Hazards and Disaster Recovery), Sveučilište u Kyotu (Disaster Prevention

Research Institute, DPRI) i neprofi tna organizacija Međunarodni konzorcij za klizišta

(International Consortium on Landslides, ICL). Projekt je sufi nanciran i nadziran

od strane Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH. Hrvatske partnerske

institucije u projektu su tri hrvatska sveučilišta, Sveučilište u Rijeci (Građevinski

fakultet), Sveučilište u Zagrebu (Rudarsko-geološko-naft ni fakultet i Agronomski

fakultet) i Sveučilište u Splitu (Fakultet građevinarstva, arhitekture i geodezije), kao i

Hrvatski geološki institut. Predviđena vrijednost projekta je 4 milijuna USD, duljina

trajanja projekta 5 godina, a u njemu sudjeluje približno 15 istraživača iz Japana, te

20-tak iz Hrvatske. Voditelj projekta s japanske strane je prof.dr.sc. Hideaki Marui

iz Sveučilišta u Niigati, a voditelj s hrvatske strane je prof.dr.sc. Nevenka Ožanić sa

Sveučilišta u Rijeci. U okviru ovog projekta provode se međunarodna istraživanja

koja se bave procjenom i ublažavanjem hazarda i rizika od poplava i klizišta u

Hrvatskoj. Jedan od glavnih ciljeva projekta je analiza geohazarda i razvoj smjernica

za primjenu rezultata projekta u sustavu prostornog uređenja. Aktivnosti projekta

provode se na pilot područjima koja se nalaze u blizini gradova gdje su smještena tri

partnerska hrvatska sveučilišta, u Rijeci, Zagrebu i Splitu. U okviru projekta provode

se više grupa istraživanja i analiza: 1) identifi kacija i kartiranje klizišta, 2) sustavni

složeni monitoring klizišta, 3) ispitivanje fi zičkih i mehaničkih svojstava tala i stijena,

4) modeliranje dinamike klizanja tla, 5) modeliranje propagacije poplavnih valova i

blatnih tokova; 6) kontinuirani monitoring toka sedimenata, 7) zoniranje osjetljivosti

i hazarda klizanja, 8) uspostavljanje sustava ranog upozoravanja i 9) razvoj mjera

ublažavanja rizika kroz sustav prostornog uređenja. Aktivnosti projekta organizirane


su u tri radne grupe. Cilj ovoga rada je dati kratak prikaz aktivnosti projekta kao i

praktičnu primjenu rezultata istraživanja s posebnim naglaskom na aktivnosti radne

grupe za poplave i bujice.

U okviru Radne grupe za klizišta (WG1) provoditi će se aktivnosti sustavnog

složenog monitoringa klizišta u realnom vremenu, laboratorijske analize uzoraka

tla te numeričke analize ponašanja klizišta u statičkim i dinamičkim uvjetima na

odabranim klizištima. Laboratorijsku opremu, uključujući novo razvijeni prstenasti

aparat za izravno smicanje, soft ware za analize stabilnosti klizišta i opremu za sustave

sveobuhvatnog monitoringa klizišta donirati će Vlada Japana.

U okviru Radne grupe za poplave i bujice (WG2) provoditi će se aktivnosti sustavnog

opažanja meteoroloških i hidroloških parametara na predviđenim slivnim područjima

i koritima vodotoka (rijekama, bujicama i bujičnim područjima) u realnom vremenu,

numeričke i hidrološke analize mjerenih parametara, te izrada simulacijskih modela

poplava, bujica, blatnih tokova i tečenja na analiziranim područjima za potrebe izrade

sustava ranog upozoravanja na spomenute pojave, a sve prilagođeno hidrološkim i

geološkim uvjetima u Hrvatskoj. Neophodnu mjernu i istraživačku opremu, soft ware-

ske programe, te opremu za sustave meteoroloških i hidroloških opažanja u najvećem

će dijelu donirati Vlada Japana za potrebe analize odabranih istražnih područja u

okolici Rijeke i Splita. Dio opreme osigurao je Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci.

Aktivnostima Radne grupe 3 (WG3) obuhvaćen je razvoj inventara klizišta pomoću

tehnika daljinskih istraživanja (Colombo et al. 2005, Harp et al. 2010) te razvoj metoda

analize i zoniranja hazarda klizanja (Chŕcon et al. 2006, Van Westen et al. 2008, Fell

et al. 2008). Soft ver i hardver, kao i ulazne podatke, koji uključuju stereo parove

avionskih snimaka, digitalne modele visina, podatke LiDAR-a (eng. Light Detection

and Ranging) i satelitske snimke, donirat će Vlada Japana. Aktivnosti projekta koje

slijede su primjena rezultata projekta (karata i digitalnih podataka) u jedinicama

lokalne uprave, u obliku uputa za primjenu u sustavu prostornog uređenja i gradnje.

U studenom 2010., te u prosincu 2011. godine u Hrvatskoj su organizirane znanstvene

radionice projekta sa svrhom diseminacija rezultata projekta između članova

projekta, ali i znanstvenika iz drugih institucija iz regije. Radionice su doprinijele i

uspostavljanju regionalne suradnje, što je značajno za održivost rezultata projekta i

nakon što on završi u ožujku 2014. godine.

2. AKTIVNOSTI PROJEKTA KOJE SE ODNOSE NA MONITORING

KLIZIŠTA I RAZVOJ SUSTAVA ZA RANO UPOZORAVANJE (WG1)

Cilj radne grupe za klizišta (WG1) je uspostaviti metodologiju sustavnog složenog

monitoringa u realnom vremenu aktivnih značajnih klizišta u Hrvatskoj na

osnovi postojećih rezultata istraživanja dopunjenih novim in situ i laboratorijskim

istraživanjima i analizama ponašanja klizišta. Nova in situ i laboratorijska istraživanja

i rezultati monitoringa omogućiti će odgovarajuće 3D analize ponašanja odabranih


klizišta, koje bi ukazale na mogući hazard i rizik od daljnjeg razvoja klizanja u

nepovoljnim uvjetima i ponovljenim pojavama uzroka klizanja (eng. triggering

factors). Rezultati uspostavljenog sustava monitoringa trebali bi ukazati na

efi kasnost i adekvatnost uspostavljenog sustava i potrebe modifi kacije sustava u

sličnim uvjetima. Pri tome se uspostavljeni sustavi monitoringa ne bi koristili samo

u istraživačke svrhe, već bi uspostavljanje sustava monitoringa slijedila i uspostava

sustava ranog upozorenja na moguće opasnosti kao posljedice daljnjeg pokretanja

klizanja. Uspostavljeni sustav ranog upozoravanja omogućio bi službama za krizne

situacije lokalnih zajednica, na kojima su smještena promatrana klizišta, korištenje

sustava monitoringa i podataka o ponašanju klizišta te odgovarajuće intervencije

za prevenciju opasnosti ili odgovarajuće naznake o potrebnim mjerama evakuacije

i zaštite stanovništva i materijalnih dobara. S obzirom na postojeće stanje sustava

ranog upozoravanja i djelovanja službi za krizne situacije, uspostava sustava svakako

predstavlja i značajno unaprjeđenje u uspostavljanju sustava u slučaju pojava složenih

situacija izazvanih prirodnim nepogodama.

Pri povođenju numeričkih 3D analiza ponašanja odabranih klizišta na novim in situ

i laboratorijskim ispitivanjima materijala iz kliznih tijela odabranih klizišta, značajnu

će ulogu imati ispitivanje tla u prstenastom aparatu za izravno smicanje (Sassa et al.

2003; Sassa et al. 2004; Okada et al. 2004; Fukuoka et al. 2006) posebno razvijenom za

ispitivanje tla u statičkim i dinamičkim lokalnim uvjetima na odabranim klizištima

u Hrvatskoj. Rezultati dobivenih ispitivanja tla u prstenastom aparatu za izravno

smicanje trebali bi omogućiti provođenje analiza koje će ukazati na razvoj i propagaciju

kliznog tijela nakon ponovnih nastanka opasnosti (hazard) koje slijede iz reaktivacije

analiziranih klizišta u statičkim i dinamičkim uvjetima (Sassa et al. 2010).

U okviru istraživanja Radne grupe za klizišta (WG1) odabrana su dva pilot područja

istraživanja karakteristična po tipu i značajkama klizišta, izuzetno značajna s obzirom

na sadašnji i mogući socijalni utjecaj na društvenu zajednicu (Mihalić et al. 2010a).

Klizište Grohovo, višestruko reaktivirano klizište u zaleđu grada Rijeke, tipično je za

klizišta na fl išnim kosinama, s višestrukim posljedicama u povijesti, kao i vjerojatnim

potencijalnim hazardom za grad Rijeku u budućnosti (Benac et al. 2005). Klizište

Kostanjek u Podsljemenkoj zoni odabrano je zbog svoje veličine, nastalih oštećenja

i mogućeg rizika pri daljnjem razvoju klizanja, a isto predstavlja uzrok značajnih

ograničenja u razvoju grada Zagreba (Ortolan 1996.).

3. AKTIVNOSTI PROJEKTA KOJE SE ODNOSE NA RADNU GRUPU ZA POPLAVE I BLATNE TOKOVE (WG2)

Radna grupa za poplave i bujice (WG2) planira mjerenjem i analizom podataka o

meteorološkim, hidrološkim i geološkim uvjetima izraditi simulacijske modele tečenja

(poplavni valovi i blatni tokovi), te razviti sustav ranog upozorenja na analiziranim

pilot područjima u Hrvatskoj. Uspostava sustavnog monitoringa u realnom vremenu


na analiziranim područjima temeljiti će se na postojećim rezultatima istraživanja

dopunjenih novim istraživanjima i rezultatima analiza.

U okviru in situ i laboratorijskih hidrotehničkih istraživanja, predviđena je

instalacija mjerne opreme za prikupljanje meteoroloških podataka, prvenstveno o

kratkotrajnim intenzivnim oborinama, tlaku zraka, relativnoj vlazi zraka i drugo, te

mjerne opreme za prikupljanje hidroloških podataka i razina podzemne vode i drugo.

Osim novoprikupljenih podataka koristiti će se i povijesni nizovi vremenskih serija

meteoroloških i hidroloških podataka (nadležne institucije). Laboratorijski istražni

radovi obuhvatiti će izradu fi zikalnih modela i simulaciju tečenja za različite scenarije

pojava poplava i blatnih tokova.

Rezultati uspostavljenog sustava meteorološkog i hidrološkog monitoringa trebali

bi ukazati na efi kasnost i adekvatnost uspostavljenog sustava i potrebe eventualne

modifi kacije istog u sličnim uvjetima. Osim u istraživačke svrhe, uspostavljeni sustavi

monitoringa omogućili bi službama za krizne situacije lokalnih zajednica korištenje

podataka i sustava monitoringa za odgovarajuće intervencije za prevenciju opasnosti

ili za odgovarajuće naznake o potrebnim mjerama evakuacije i zaštite stanovništva i

materijalnih dobara. S obzirom na postojeće stanje ovakvih sustava ranog upozoravanja

i djelovanja službi za krizne situacije, uspostava ovakvih sustava predstavlja i značajno

unaprjeđenje u uspostavljanju sustava u slučaju pojava složenih nepovoljnih situacija

izazvanih prirodnim nepogodama.

Sustav monitoringa predviđen je u realnom vremenu. Uspostavljeni sustav omogućiti

će stalni prijenos mjerenih podataka u kontrolni centar i javno dostupnu prezentaciju

monitoringa. Kontinuirani monitoring i stalni prijenos podataka, zajedno s izrađenim

simulacijskim modelima omogućiti će uspostavu sustava ranog upozoravanja na

opasnost od poplava i pojave bujičnih provala, te njihovu koincidenciju s pojavom

klizišta (Grohovo, Slani potok). U okviru istraživanja Radne grupe za poplave i bujice

(WG2) odabrana su za sada četiri pilot područja istraživanja i to tri u Rijeci i jedan

u Splitu. Nastavno će biti detaljnije opisane značajke pilot područja u okolici Rijeke

i na njima predviđena istraživanja u okviru projekta. Naime, na tim je područjima

većim dijelom instalirana oprema, započeta su pojedina mjerenja u ožujku 2010. i

napravljene su osnovne hidrološke analize.

3.1. Sliv Rječine nizvodno od klizišta Grohovo

Rječina je vodotok kojemu glavninu protoka čine vode njezina jakog krškog izvora koji

je smješten na nadmorskoj visini od 325 m n. m. Ukupna duljina vodotoka Rječine

iznosi 18,63 km, površina neposrednog sliva oko 54 km2, a ukupna površina slivnog

područja s koje se izvor Rječine i povremena izvorišta na području Grobničkog polja

prihranjuju je višestruko veća (slika 1.).


Slika 1. Granica sliva Rječine

Rječina ima nekoliko pritoka, od kojih je najznačajnija Sušica - povremeni lijevoobalni

vodotok koji prikuplja vode s Grobničkog polja, te utječe u Rječinu uzvodno od

akumulacije Valići. Na donjem dijelu toka neposredno u urbanom dijelu Rijeke u

Rječinu utječu i preljevne vode izvora Zvir (2,5 m n. m.) - glavnog riječkog izvorišta

koje se u punoj mjeri koristi za potrebe javne vodoopskrbe u razdobljima smanjenih

izdašnosti i presušivanja izvora Rječine. Vode Rječine dijelom se i energetski koriste u

HE Rijeka. Od 1968. godine. u uporabi je brana Valići (na stacionaži 7+460 km), kote

praga preljeva od 225,5 m n. m.) s pripadajućim dnevnim kompenzacijskim bazenom

volumena 0.7 milijuna m3, odakle se voda skreće na postrojenje Hidroelektrane Rijeka

(Benac et al. 2005.).

Rječina je tipičan krški vodotok koji svoj tok započinje u vidu jakog krškog vrela.

Srednji godišnji protok izvora Rječine iznosi 7,76 m3/s. Izvor u ljetnim mjesecima

povremeno potpuno presušuje dok njegov maksimalni protok iznosi preko 100 m3/

s, a na analiziranom hidrološkom profi lu Grohovo oko 250 m3/s (Rubinić, Ožanić

1997.).

Iako Rječina ima odlike vodotoka u kršu, pojave velikih voda mogu biti značajne. Tako

je kao posljedica izuzetno intenzivne kiše u slivu, dana 19. listopada 1898., formiran

katastrofalni poplavni val Rječine s grubo procijenjenim maksimalnim protokom od

preko 1.000 m3/s, odnosno značajnije većim od proračunatog za 100-godišnji povratni

period. Zbog toga je u razdoblju 1898. - 1908. (za vrijeme austrougarske uprave ovim

područjem) uzvodno od mosta Pašac pa do brane Valići izgrađen niz konsolidacijskih

stepenica da bi se ublažile posljedice poplava.

U okviru Radne grupe za poplave i bujice (WG2) predviđeno je da se nakon

prikupljanja meteoroloških, hidroloških te podataka dobivenih od Radne grupe za

klizišta (WG1), naprave matematički i fi zikalni modeli za različite scenarije kretanja

poplavnih vodnih valova, kretanja tla i kamenog materijala zajedno s vodom po


koritu Rječine - sve do središta grada Rijeke uključujući i moguće scenarije posljedica

tih aktivnosti. Za realizaciju spomenutih istraživanja i modeliranja neophodna

je uspostava sustava za motrenje i bilježenje neophodnih parametara u realnom

vremenu i to ombrografa, limnigrafa, satelitskih radara, mjerača protoka (na temelju

Doppler-efekta), piezometara za praćenje razina podzemne vode i drugo. Koristiti će

se i do sada prikupljeni povijesni podaci sa postojećih meteoroloških i hidroloških

postaja, kao i postojeći već izvedeni hidrotehnički i drugi mjerni objekti na lokaciji

Slika 2. Mjerni kanali i pozicije na kojima će biti ugrađena mjerna oprema za mjerenje

hidroloških parametara

Slika 3. Izvedeni hidrotehnički objekti koji će se koristiti za mjerenje protoka površinskih

obalnih voda


(slike 2. i 3.).

U okviru rada Radne grupe za klizišta WG1 biti će uspostava složenog integriranog

sustava monitoringa u realnom vremenu koji će biti instaliran i uspostavljen na

klizištu Grohovo. Rezultati tih mjerenja i analiza biti će korišteni također i kao ulazni

podatak za hidrotehnička modeliranja mogućih scenarija tečenja poplavnih valova

i bujičnih tokova, te pojava raznih opasnosti za ljudske živote i materijalna dobra

opisana u ranijim poglavljima. Rezultat će biti 3D hidraulički matematički i fi zikalni

modeli modeli za određivanja hazarda i rizika mogućih budućih pojava i propagacije

velikih vodnih valova u koritu Rječine.

3.2. Sliv rijeke Dubračine

Sliv rijeke Dubračine nalazi se u središnjem dijelu Vinodolske doline. Izdvojena je

geografska cjelina istočnog kvarnerskog prostora. U geografskom smislu Vinodol je

jedinstvena prostorna cjelina između Križišća na sjeverozapadu i Novog Vinodolskog

Slika 4. Situacijski položaj sliva rijeke Dubračine

na jugoistoku te primorja uz Vinodolski kanal (Arbanas et al. 2011.) (slika 4.).

Na području Vinodolske doline nalaze se dva glavna vodotoka koja se ulijevaju

u Jadransko more i to Dubračina u Crikvenici i Novljanska Ričina u Novom

Vinodolskom. Sliv Dubračine je svojom neposrednom površinom i vodnom bilancom

najveći i najznačajniji vodotok (Rubinić 2010.).

Sliv Slanog potoka površine je oko 2 km2. Pruža se od 50 do 700 m n. m. (slika 5.).

Donji dio sliva površine 0,9 km2 prekriven je fl išom, te čini glavninu površinskog

otjecanja. Gornji dio sliva je većinom krška zaravan sa koje su otjecanja zanemariva.

Zbog toga su koefi cijenti otjecanja Slanog potoka računati sa površinom sliva od 0,9

km2, koja odgovara površini prekrivenoj fl išom. U zoni kontakta fl iša i krša nalazi

se više preljevnih izvora koji čine glavninu vodne bilance u sušnom razdoblju. Sliv

Slanog potoka je primjer kombiniranog djelovanja erozije. Popratne pojave oko žarišta


erozije, kao i u njemu samom, brojna su klizišta kao posljedica trošenja matičnih

stijena fl išnoga kompleksa i pretvaranja stijene u inženjersko tlo. Zahvaćena površina

je veličine oko 3 km˛ pa su ugroţena okolna naselja Belgrad, Baretići, Grižane i

Kamenjak, te okolne ceste. Retencije su gotovo u potpunosti ispunjene nanosom,

uglavnom muljem.

Na slivnom području dolazi do premrežavanja stijenskih pukotina kroz koje prodire

padalinska voda. Posljedica je razrahljivanje i razgradnja stijena, kao i njihovo

postupno pretvaranje u inženjersko tlo. Tako nastao deluvijalni materijal ima svojstvo

deformabilnosti plastičnim tečenjem, posebice kada je saturiran vodom. U određenim

okolnostima te naslage su nestabilne pa nastaju klizišta slična onima na drugim

lokacijama u Vinodolskoj dolini. Unatoč brojnim mjerama sanacije provodenih

tijekom cijelog 20. stoljeća i dalje je izražen proces sveopće degradacije terena pa se

navodi da stanje poprima svojstva “trajne elementarne nepogode” (Benac et al., 2009.).

Srednji nagib sliva je 22%, nagibi se kreću u rasponu od 5% do 100% (slika 5.), što

sliv karakterizira kao veoma strm i pogodan za procese erozije. Vrijeme koncentracije

Slika 5. Karta nagiba sliva Slanog potoka u slivu Dubračine

sliva po Kirpichu je 15 minuta. Ako se razmotri dio sliva na fl išnoj podlozi srednji

nagib sliva je 19%, vrijeme koncentracije je 9 minuta.

U sklopu istraživanja u okviru WG2 uspostavljena su stalna mjerenja vodostaja na dva hidrološka profi la (Slani potok i izvor Dubračine) sa minutnom frekvencijom mjerenja vodostaja. Vodostaji su mjereni tlačnim sondama Mini Diver proizvođača Schlumberger Water Services. Atmosferski pritisak je kompenziran podacima prikupljenim uređajem Baro Diver. Oborine su mjerene uređajem OTT-pluvio, razlučivosti mjerenja intenziteta oborina do jedne minute. Na slici 6 prikazane su lokacije postavljene opreme. Udaljenost kišomjerne postaje od sliva Slanog potoka je osam kilometara što može uzrokovati određena odstupanja izmjerenih od stvarnih oborina u slivu. U daljnjim fazama projekta postavit će se veći broj meteoroloških, oborinskih i hidroloških stanica ovisno o potrebama, te satelitski radar koji će biti instaliran na zgradu Građevinskog fakulteta u Rijeci i pokrivati sva tri pilot područja.


Slika 6. Lokacije postavljanja mjerne opreme i prikaz mjernih profi la

Kako su uzroci nestabilnosti padina u slivu Dubračine u većini slučajeva inženjerska

svojstva tala nastalih trošenjem, geomorfološki procesi (fl uvijalna erozija nožica

padina) i fi zički procesi (intenzivna kratkotrajna oborina), spomenute su pojave i

najčešći inicijator pojave klizanja i blatnih tokova. Planira se napraviti detaljan digitalni

elevacijski model terena šireg područja vodotoka Dubračine i Slanog potoka kao

podloga za izradu numeričkog modela propagacije blatnog toka na slivu Dubračine

(primjena metode konačnih elemenata - FLO-2D, SOLVEC, SICONOS, LGMC-90).

Cilj je dobiti prikaz terena u digitalnoj formi, te numerički model tečenja u slivu.

Podloga je to za izradu sustava za rano uzbunjivanje koji bi bio od koristi Hrvatskim

vodama i lokalnoj zajednici.

3.3. Sliv bujice Mošćenička Draga

Sliv bujičnog vodotoka Mošćenička Draga površine je oko 11 km2, a prostire se od

kote 0 m n. m. do 1.300 m n. m. uz srednju nadmorsku visinu sliva od 563 m n. m.

Sliv karakterizira veliki pad terena, posljedica čega su značajna površinska otjecanja

pri intenzivnim oborinama, te erozijski procesi u slivu. U koritu bujice nalaze se

veće količine vučenog nanosa. Većina nanosa producira se iz područja napuštenog

kamenoloma, dok manji dio nanosa nastaje erozijskim procesima u slivu bujice.

Godine 1999. izvedena je regulacija bujice uzvodno od ceste Rijeka - Pula u sklopu

koje je napravljena pregrada u svrhu zadržavanja bujičnog nanosa. Akumulacijski dio

objekta (V = 1200 m3) bio je zapunjen nanosom nakon dvije godine.

Godišnje procjene produkcije vučenog nanosa kreću se između 450 do 675 m3,

(Hrvatske vode, 1988.). U slučaju oborina većeg inteziteta, moguće je da se akumulacija

relativno brzo popuni nanosom, te prenošenje nanosa preko pregrade i propagacija

kroz regulirani dio bujice. Na kraju i do akumuliranja nanosa na samom ušću bujice.

Mjesto Mošćenička Draga locirano je 15 km sjeverozapadno od Rijeke uz samo ušće

bujičnog vodotoka (slika 7.).


Slika 7. Situacija sliva bujice Mošćenička Draga

Nadaleko je poznato po žalu koje je simbol mjesta i okosnica turističke ponude.

Donošeni je nanos prije regulacije prirodnim načinom dohranjivao žalo, te je nakon

izgradnje hidrotehničke pregrade došlo do značajnog smanjenja količine površine

žala što se pokušalo kompenzirati umjetnom dohranom žala. Umjetna dohrana je

skupa, ali i nepovoljna za ekosistem okolnog podmorja zbog velikog udjela zemljanog

materijala. Kako je zbog izgradnje hotela Mediteran ušće vodotoka u more popločeno

i prenisko, pitanje je vremena kada će se dogoditi značajnija poplava samog naselja

Mošćenička Draga (slika 8.).

Slika 8. Ušće bujice Mošćenička Draga u more u blizini hotela Mediteran

Većih problema moglo bi biti u slučaju koincidencije intenzivnih kratkotrajnih

oborina na slivnom području bujice, posljedica kojih mogu biti značajno veće protoke

u koritu bujice s povišenim razinama mora i valovima koji se ulaze u sam kanal

bujice, te mogu dodatno smanjiti poticajni kapacitet vodotoka. Potencijalno moguće

akumuliranje nanosa na ušću dodatno bi nepovoljno utjecalo na poplavu urbanih

područja u slivu bujice. Do sada su zabilježena plavljenja područje Mošćeničke Drage,

ali kao posljedica istjecanja podzemnih voda (slika 9).


Slika 9. Plavljenje naselja Mošćenička Draga 1998. godine

Jedan od ciljeva ovog dijela istraživanja je procjena opasnosti poplavljivanja mjesta Mošćenička Draga, te razvoj konceptualnog modela zaštite od poplave sa mogućom propagacijom i akumulacijom vučenog nanosa, te utjecaj izgradnje hidrotehničkih objekata na žalo. Naime, izgradnjom objekata obrane od poplave zaustavljen je pronos vučenog nanosa, a time i prirodna dohrana žala, što već dokazano predstavlja velik problem na sličnim lokalitetima u obalnom području Hrvatske (Baška - Krk, Beli - Cres, Makarska, Bol - Brač).U sklopu projekta predviđeno je istraživanje mehanizama taloženja bujičnog nanosa, uvjeta njegova taloženja u koritu vodotoka, žalu ili pak djelovanje mora na njegovo kretanje. U posljednje vrijeme učestalo je plavljenje obalnih područja zbog podizanja morskih razina, pojave ekstremno visokih morskih razina (aquae alte), te koincidencije visokih morskih razina sa velikim protokama bujičnih vodotoka. Namjera je proračunati trend ekstremnih morskih razina, te prognozirati njihove vrijednosti za određena povratna razdoblja. Na osnovu mjerenja intenziteta oborina i hidroloških parametara (slika 10.) biti će proračunat maksimalni protok bujice Mošćenička Draga na više hidroloških profi la, te određeni koefi cijenti otjecanja u ovisnosti o promjeni

mjerodavnih hidroloških parametara (veličina sliva, godišnje doba, stanje tla,

prijašnje oborine….). Postavljenjem mjernih uređaja (sedimentnih zamki) pokušati

će se utvrditi propagacija vučenog sedimenta u ovisnosti o hidrološkim parametrima.

Slika 10. Lokacije postavljanja mjerne opreme na pilot području Mošćenčka Draga


Predviđeno je također i istraživanje erodirane površine sipara u samom slivu bujice -

praćenje u realnom vremenu 3D tehnologijom, obradom sa odgovarajućim soft verom

i foto aparatom. Predviđena je izrada više simulacija za slučaj da dođe do odrona i

pokretanja sipara i stvaranja umjetne brane u koritu bujice, pojave blatnih tokova,

pronosa nanosa kroz korito, te propagacija nanosa po obali (slika 11.).

Slika 11. Erodirana površina sipara u slivu bujice Mošćenička Draga

4. AKTIVNOSTI PROJEKTA KOJE SE ODNOSE NA KARTIRANJE

KLIZIŠTA I ANALIZE HAZARDA KLIZANJA (WG3)

U okviru aktivnosti Radne grupe za kartiranje hazarda i razvoj uputa za primjenu u

prostornom planiranju (WG3) planiraju se sljedeće skupine aktivnosti: izrada inventara

klizišta, izrada tematskih karata uzroka klizanja, analiza i zoniranje osjetljivosti i

hazarda klizanja, kreiranje karata hazarda za primjenu u urbanističkom planiranju

i upravljanju u kriznim situacijama i izrada uputa za primjenu karata osjetljivosti

na klizanje i karata hazarda klizanja (Mihalić et al. 2010b). Pilot područja odabrana

su na temelju sljedećih kriterija: (i) prirodni uvjeti u kojima klizišta nastaju, a koji

su posljedica geološke građe i morfoloških uvjeta koji utječu na postanak klizišta;

(ii) potencijalni gubici koje klizišta mogu prouzročiti, a koja je posljedica načina

korištenja zemljišta.

U obalnom području Hrvatske klizanju su najviše podložne padine u slivovima u

Primorsko-goranskoj županiji. Klizište Grohovo (veličine oko 22 km2), zajedno sa

susjednim klizištima predstavljaja visok rizik zbog toga što potencijalno može ugroziti

tok rijeke, branu Valići i urbanizirani dio grada Rijeke. Sliv rijeke Dubračine (veličine

43,5 km2) nalazi se u istoj županiji i u istoj morfostrukturnoj jedinici, a karakteriziran

je plitkim klizištima i intenzivnoj eroziji površinskih naslaga. Urbanizirana područja

u ovom slivu relativno su rijetko zastupljena, ali je degradacija krajolika pokretanjem

masa tla i stijena visoka. Treće pilot područje je brežuljkasto područje grada Zagreba,

tzv. Podsljemenska zona. Podsljemenska zona (veličine 180 km2) je gusto naseljeno

područje s relativno malim i plitkim klizištima koja uglavnom ugrožavaju stambene

objekte. Povećana urbanizacija ove zone bez primjene strateških mjera za ublažavanje


rizika klizanja uzrokuje značajne ekonomske troškove za lokalnu upravu, ali i za

građane.

Konceptualni model za istraživanje uspostavljen je prema općim zahtjevima za

zoniranje hazarda (Carrara et al. 1992), koji uključuju: (1) kartiranje klizišta na

području istraživanja; (2) identifi kaciju i kartiranje seta geoloških, morfoloških i

antropogenih faktora (vrsta stijene, geološka građa, hidrogeološki uvjeti, geometrija

padine i pokrov zemljišta) koji su neizravno povezani s nestabilnostima padina; (3)

procjenu relativnog utjecaja ovih faktora na nastanak sloma kosine; i (4) klasifi kaciju

područja na domene različitih stupnjeva hazarda.

Karte zoniranja i karte hazarda prilagodit će se potrebama pojedinih skupina korisnika

iz lokalne i nacionalne administracije. Metodologija zoniranja i korištenja karata

hazarda predložit će se u vidu odgovarajućih uputa.

5. DISEMINACIJA I ODRŽIVOST REZULTATA PROJEKTA

Diseminacija rezultata istraživanja je neizostavni sastavni dio aktivnosti hrvatsko-

japanskog projekta, kako bi se osigurala distribucija i primjena rezultata projekta.

Uz objavljivanje znanstvenih članaka, poglavlja u knjigama i izvještaja projekta, s

rezultatima istraživanja potrebno je upoznavati i ostale interesne skupine iz lokalne

uprave, kao i građane ugrožene klizištima. Sustavan prijenos informacija i znanja

potencijalnim korisnicima osigurava se kontinuiranom suradnjom s predstavnicima

lokalnih i regionalnih upravnih tijela koji su uključeni u strateško planiranje i razvoj,

prostorno uređenje i gradnju, upravljanje u kriznim situacijama, kao i s Hrvatskim

vodama (Mihalić and Arbanas, 2012).

Tijekom razdoblja trajanja projekta planira se provedba nekoliko konferencija i

radionica. U 2010. godini održana je Prva radionica projekta u Dubrovniku, a 2011.

druga u Rijeci, na kojima su sudjelovali hrvatski i japanski članovi projekta, kao i

znanstvenici i stručnjaci iz susjednih zemalja. Organizacijom radionica inicirana je

regionalna suradnja, jer su znanstvenici s hidrotehničkog, geotehničkog i geološkog

područja, koji se bave hazardima i rizicima klizanja i bujica, imali priliku razmijeniti

iskustva prezentiranjem svojih radova i istraživanja. Na radionicama su sudjelovali

znanstvenici iz 11 zemalja regije.

Diseminacijom rezultata projekta široj znanstvenoj zajednici stimulira se suradnja

između institucija u regiji. Promatrano iz perspektive projekta, uspostavljanjem

regionalne mreže istraživačkih institucija osigurat će se održivost rezultata projekta na

način da će se znanje i metodologije razvijene tijekom projekta primjenjivati i nakon

njegova završetka. Istraživački centri, uspostavljeni tijekom projekta, postat će središta

edukacije za usavršavanje iz područja naprednog monitoringa klizišta i razvoja sustava

ranog upozoravanja. Novi resursi na hrvatskim znanstvenim institucijama poslužit će

znanstvenoj zajednici u regiji.


ZAKLJUČAK I PRAKTIČNA PRIMJENA REZULTATA PROJEKTA

Glavni cilj istraživanja klizišta u okviru projekta “Identifi kacija rizika i planiranje korištenja zemljišta za ublažavanje posljedica klizanja i poplava u Hrvatskoj” je istraživanje aktivnih klizišta uspostavljanjem sustava monitoringa (WG1), istraživanje mogućnosti pojave poplavnih voda i bujičnih provala - blatnih tokova (WG2), razvoj odgovarajućih sustava ranog upozoravanja (WG1 i WG2), izrada inventara klizišta (WG3) i zoniranje osjetljivosti i hazarda klizanja (WG3). Konačan cilj obje radne grupe (WG1 i WG 3) je razvoj mjera za ublažavanje rizika klizanja kroz sustav prostornog uređenja, gradnje i upravljanja u kriznim situacijama.Kao pilot područja WG1 odabrana su dva klizišta, različita s obzirom na specifi čne preduvjete klizanja i na pokretače klizanja (geološki uvjeti i povijest kretanja nestabilnosti): klizište Grohovo u zaleđu grada Rijeke i klizište Kostanjek u gradu Zagrebu. Oba ova klizišta su važna zbog toga što značajno utječu na razvoj područja na kojemu se nalaze. Klizište Grohovo je tipično klizište nastalo na granici fl išnih i karbonatnih formacija stijena. Ono je tijekom svoje povijesti prouzročilo značajne štete višestrukim aktiviranjem u povijesti, a danas predstavlja visok hazard i rizik od potencijalnog reaktiviranja. Klizište Kostanjek je smješteno u jugozapadnom dijelu Podsljemenske zone u Zagrebu. Nakon aktiviranja klizišta 1963. godine, razvoj klizanja tijekom posljednjih 50 godina potpuno je zaustavio razvoj ovog dijela grada. Gradnja novih građevina i rekonstrukcija postojećih je zabranjena. Osim toga, većina postojećih kuća iziskuje visoke troškove za održavanje zbog kontinuiranog oštećivanja uslijed kretanja klizišta. Hazard i rizik na klizištu Kostanjek je visok zbog proširivanja klizišta i pomaka, a posebice u dinamičkim uvjetima, prouzročenim potresom.Analize ova dva klizišta provest će se na temelju rezultata integriranog sustava monitoringa u realnom vremenu, a uspostava sustava ranog upozoravanja omogućit će daljnji urbani razvoj. Uspostavljanje ovih sustava, zajedno s edukacijom javnosti i korištenjem sustava od strane lokalne i regionalne uprave, trebalo bi demistifi cirati predrasude o “klizanju kao nepoznatoj, opasnoj pojavi”, a lokalnoj zajednici će omogućiti da živi s klizištem.Radna grupa WG2 odabrala je četiri pilot područja koja su različita po hidrološkim i geološkim karakteristikama, ali dijelom i po mogućim posljedicama: sliv Rječine nizvodno od profi la klizišta Grohovo, sliv rijeke Dubračine i sliv bujice Mošćenička Draga, sva na riječkom području, te sliv Sutina Karakašica koji nije obrađivan u ovom radu. Velike vode sa spomenutih pilot područja mogu značajno utjecati na razvoj područja na kojemu se nalaze. Naime, velike vode rijeke Rječine, rijeke Dubračine i bujice Mošćenička Draga mogu prouzročiti (a u povijesti već i jesu) značajne štete na nizvodnijim urbanim područjima (Rijeke, Crikvenice i Mošćeničke Drage), te predstavljaju visok rizik od mogućih budućih pojavljivanja. Hidrotehničke analize na spomenutim pilot područjima istraživanja provest će se na temelju rezultata integriranog sustava monitoringa u realnom vremenu, a uspostava sustava ranog

upozoravanja omogućit će sigurno funkcioniranje postojećih urbanih područja i

njihov daljnji razvoj.


Rezultati WG3, u obliku inventara klizišta i karata osjetljivosti na klizanje, odnosno

hazarda klizanja, imaju još veću primjenu u lokalnoj i regionalnoj upravi. Karte

klizišta, koje ukazuju na lokacije prošlih i današnjih klizišta, kao i na relativni

potencijal budućih kretanja, koristit će se kao osnovne karte za donošenje odluka

o ograničenjima namjene zemljišta, za razvoj preventivnih mjera u ranim fazama

građenja, te za razvoj mjera ublažavanja gubitaka od klizanja kroz planove upravljanja u

kriznim situacijama. Karte zoniranja hazarda klizanja, prilagođene raznim skupinama

korisnika, su važne zbog toga što će unaprijediti sustav prevencije i ublažavanja

rizika uvođenjem ili novih mjera ili poboljšanjem postojećih mjera u gradu Zagrebu

i Primorsko-goranskoj županiji. Hrvatsko-japanski znanstveno-istraživački projekt

pruža znanstvenicima priliku da ostvare izravnu socijalnu dobrobit za hrvatsko

društvo praktičnom primjenom rezultata svojih znanstvenih istraživanja.

Izravni korisnici bilateralnog hrvatsko-japanskog projekta su tri hrvatska sveučilišta

(Sveučilište u Rijeci, Sveučilište u Zagrebu i Sveučilište u Splitu) i Hrvatski geološki

institut. Rezultati projekta također će biti podijeljeni s ostalim interesnim skupinama,

relevantnim institucijama (Hrvatske vode), organizacijama i pojedincima, od kojih su

najvažniji stanovnici ugroženi klizištima na pilot područjima (u Podsljemenskoj zoni

grada Zagreba, u slivu Rječine i Dubračine u Primorsko-goranskoj županiji), lokalne i

regionalne uprave i znanstvenici i stručnjaci iz susjednih zemalja. Diseminacija rezultata

uključivat će publiciranje rezultata, organizaciju radionica i suradnji tijekom trajanja

projekta. Održivost rezultata projekta osigurana je s osnivanjem Jadransko-balkanske

mreže za klizišta (Adriatic-Balkan Network of ICL), regionalne istraživačke mreže

pri Međunarodnom konzorciju za klizišta (International Consortium on Landslides,

ICL) (Mihalić et al. 2012). Prijenos znanja u široj regiji odvijati će se provođenjem

regionalnih istraživanja i izgradnjom znanstvenih kapaciteta za ublažavanje rizika

klizanja, a sve za dobrobit društva i okoliša cijele Jadransko-balkanske regije.

LITERATURA

[1] Arbanas Ž., Benac Č. and Dugonjić S. 2011. Dynamic and Prediction of future

behavior of the Grohovo Landslide. Proceedings of the 1. Workshop of the Project

Risk identifi cation and Land-Use Planning for Disaster Mitigation of Landslides

and Floods in Croatia. Dubrovnik, November 2010. (in press).

[2] Benac Č., Arbanas, Ž., Jurak, V., Oštrić, M. and Ožanić, N. 2005. Complex

landslide in the Rječina River valley (Croatia): origin and sliding mechanism.

Bulletin of Engineering Geology and the Environment 64(4): 361-371.

[3] Benac Č., Dugonjić S., Arbanas Ž., Oštrić M. and Jurak V. 2009. Th e Origin of

Instability Phenomena Along Th e Karst-Flysch Contacts. Proceeding of ISRM

International Symposium Rock Engineering in Diffi cult Ground Conditions: Soft

Rock and Karst. October, 2009, Cavtat, CRC Press, Boca Raton-London-New

York- Leiden. 757-761.


[4] Carrara, A., Cardinali, M. and Guzzetti, F. 1992. Uncertainty in assessing landslide

hazard and risk. ITC Journal, 2: 172-183.

[5] Chŕcon, J., Irigaray, C., Fernŕndez, T., and El Hamdouni, R., 2006. Engineering

geology maps: landslides and geographical information systems. Bulletin of

Engineering Geology and the Environment, 65:341-411.

[6] Colombo A., Lanteri L., Ramasco M. and Troisi C. 2005. Systematic GIS-based

landslide inventory as the fi rst step for eff ective landslide-hazard management.

Landslides 2: 291-301.

[7] Fell R., Corominas J., Bonnard C., Cascini L., Leroi E. and Savage W.Z. 2008.

Guidelines for landslide susceptibility, hazard and risk zoning for land use

planning. Engineering Geology 102: 85-98.

[8] Hrvatske vode. 1998. Uređenje bujice Mošćenička Draga - gornji tok, arhiva

Hrvatskih voda VGO Rijeka.

[9] Mihalić S., Arbanas Ž., Krkač M. and Dugonjić S. 2010a. Japanese-Croatian

bilateral project “Risk identifi cation and land-use planning for disaster mitigation

of landslides and fl oods in Croatia” - pilot areas. In: Horvat, M. (ed.) Proceedings

of 4th Croatian geological congress. Šibenik, Croatian geological institute,

Zagreb, 170-171.

[10] Mihalić S., Arbanas Ž., Krkač M., Dugonjić S. and Ferić, P. 2010b. Landslide

hazard maps and early warning systems aimed at landslide risk mitigation.

Proceedings of Croatian platform for risk and catastrophe reduction, Zagreb, 18-

22.

[11] Mihalić S, Arbanas Ž (2012) Th e Croatian–Japanese Joint Research Project on

Landslides: Activities and Public Benefi ts. In: Sassa K, Rouhban B, Briceno S, He

B (eds) Landslides: Global Risk Preparedness. Springer Verlag, pp 345-361.

[12] Mihalić S, Arbanas Ž, Mikoš M, Abolmasov B (2012a) Th e ICL Adriatic-Balkan

Network: scientifi c background, opportunities and challenges for regional

cooperation. In: Sassa K, Takara K, He B (eds) Proc IPL Symposium, 20 Jan 2012,

Kyoto, Japan. ICL, Kyoto, pp 27-37.

[13] Ortolan Ž. 1996. Development of 3D engineering geological model of deep

landslide with multiple sliding surff aces (Example of the Kostanjek Landslide).

PhD thesis. Faculty of mining, geology and petroleum engineering, University of

Zagreb, Zagreb.

[14] Rubinić, J., Ožanić, N.: Prirodne hidrološke značajke površinskih vodnih pojava

Županije primorsko-goranske, 1997. Hrvatske vode - VGO Rijeka.

[15] Rubinić, A., Ožanić, N.: Hidrologija sliva Dubračine // Zbornik radova

Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci - XIII / Jelenić, Gordan (ur.). Rijeka:

Digital point tiskara d.o.o., 2010. Str. 33-68.


[16] Sassa K., Wang G. and Fukoka H. 2003. Performing undrained shear tests on

saturated sands in a new intelligent type of ring shear apparatus. ASTM Geotech

Test J 26(3): 257-265.

[17] Sassa K., Fukuoka H., Wang G. and Ishikawa N. 2004. Undrained dynamic-loading

ring-shear apparatus and its application to landslide dynamics. Landslides, 1:

7-19.

[18] Sassa K., Nagai O., Solidum R., Yamazaki Y. and Ohta H. 2010. An integrated

model simulating the initiation and motion of earthquake and rain induced rapid

landslides and its application to the 2006 Leyte landslide. Landslides, 7: 219-236.

Zahvala

Istraživanja prezentirana u ovom radu dio su znanstvenog projekta „Hidrologija

osjetljivih vodnih resursa u kršu“ (114-0982709-2549) kojeg podržavaju Ministarstvo

znanosti, obrazovanja i sporta i Hrvatske vode. Također dio istraživanja je proveden

u sklopu međunarodnog hrvatsko-japanskog znanstvenog projekta „Identifi kacija

rizika i planiranje korištenja zemljišta za ublažavanje posljedica klizanja i poplava u

Hrvatskoj “.



VODNI PUTOVI - STANJE I RAZVOJNE ODREDNICE

Lidija Hubalek, dipl.ing.građ. a , Ljiljana Klasanović, dipl.ing.građ. b

SAŽETAK

Vodni putovi su dio unutarnjih voda na kojima se odvija plovidba. Važnost unutarnje plovidbe u Europi je u konstantnom povećanju prijevoza robe povezivanjem unutarnjih plovnih putova sa željezničkim i short-sea prometnim sustavima, čime se omogućuje pristupačna, ekonomična, sigurna i ekološki prihvatljiva alternativa neodrživoj i zagušenoj cestovnoj mreži. U radu će biti riječi o sustavu vodnih putova u Europi, trenutnom stanju hrvatskih vodnih putova, te o budućem stanju hrvatskih

vodnih putova odnosno o planiranim projektima na vodnim putovima u Republici

Hrvatskoj.

KLJUČNE RIJEČI: Vodni putovi; Unutarnja plovidba; Plovila; Hidrotehničke

građevine

1. UVOD

Gledajući povijest razvoja prometa na unutrašnjim vodama, možemo ustvrditi da je

to jedan od najstarijih vidova prometa uopće. Ovaj promet je vrlo star iz razloga što su

rijeke i jezera bile prve povoljne komunikacije na kojima je primitivni čovjek mogao

uz skromna tehnička sredstva i ograničene spoznajne mogućnosti vršiti kretanje

i obavljati određeni vid prometanja. I danas ovaj oblik prometa ima niz prednosti

pred ostalim vrstama kopnenog prometa, prvenstveno zbog mogućnosti masovnijeg

i jeft inijeg prijevoza.

Približavanjem Hrvatske ulasku u Europsku uniju nastojimo svoju prometnu

politiku uskladiti s europskom, pri čemu je posebno prepoznata važnost i prednosti

a Agencija za vodne putove, Parobrodarska 5, Vukovar, 32000, Republika Hrvatska, [email protected] b Agencija za vodne putove, Parobrodarska 5, Vukovar, 32000, Republika Hrvatska, [email protected]

Lidija Hubalek, Ljiljana Klasanović190

transporta unutarnjim plovnim putovima. Budući da je temeljni problem unutarnje

plovidbe u Hrvatskoj bilo vrlo loše stanje pojedinih plovnih putova, te vrlo loš ili

gotovo nepostojeći sustav održavanja i obilježavanja, 2003. godine temeljem Zakona

o plovidbi unutarnjim vodama („Narodne novine“, broj 19/98, 151/03) osnovana

je Agencija za plovne putove unutarnjih voda sa sjedištem u Zagrebu sa ciljem da

bude krovna organizacija koja se bavi ovom problematikom. Donošenjem Zakona o

plovidbi i lukama unutarnjih voda („Narodne novine“, broj 109/07 i 132/07) Agencija

mijenja naziv u Agencija za vodne putove i sjedište joj se seli u Vukovar.

Zadaće Agencije su:

• gradnja i uređenje plovnih putova;

• priprema i izvršenje planova tehničkog održavanja;

• osposobljavanje postojećih plovnih putova i objekata sigurnosti plovidbe

onesposobljenih zbog elementarnih nepogoda i drugih iznimnih događaja;

• obilježavanje plovnih putova;

• unapređenje i razvitak sustava za nadzor, kontrolu i upravljanje plovnim putovima;

• kontrola i praćenje stanja plovnih putova;

• davanje suglasnosti i prethodnih mišljenja za pitanja riječnog prometa.

Valja napomenuti da se u ovom radu naglasak stavio na buduće i planirane projekte

na vodnim putovima Republike Hrvatske. Razlog tome proizašao je iz glavne

problematike vodnih putova - nedovoljna razvijenost i zapostavljenost - koje su

posljedica ratnih zbivanja u Hrvatskoj devedesetih godina prošlog stoljeća, nakon

čega je počeo polagan oporavak 1999. godine. Iako promet unutarnjim plovnim

putovima raste prosječnom godišnjom stopom od 10%, udio ove vrste prometa u

ukupnom teretu koji se preveze u Hrvatskoj još uvijek je samo 0,3 %. U Europskoj

uniji se predviđa povećanje prijevoza robe za 30 - 50 % do 2015. godine.

2. SUSTAV PLOVNIH PUTOVA U EUROPI

Čitava dužina unutarnjih plovnih putova u Europi, koji se koriste za prijevoz i

plovidbu, iznosi otprilike 29.000 kilometara. Otprilike 14.000 kilometara klasifi cirani

su kao plovni putovi IV. klase ili više. U načelu, na tim plovnim putovima moguć je

komercijalni prijevoz.

Plovni put sastoji se od:

• dionica koje slobodno teku - bez brana;

• dionica reguliranih branama;

• kanala;

• dionica koje protječu kroz jezera.


Mrežu europskih plovnih putova možemo podijeliti na četiri glavna koridora (Slika 1.):

• Rajnski koridor;

• Dunavski koridor;

• Koridor Istok - Zapad;

• Koridor Sjever - Jug.

Slika 1: Karta europskih vodnih putova sa 4 glavna koridora (Izvor: INE)

��

��

��

��

Prema odluci komisije ministara prometa Europe, unutarnji plovni putovi razvrstani

su u 7 klasa (Tablica 1.).


3. HRVATSKI RIJEČNI PROMET

Riječni promet u Republici Hrvatskoj dio je europskog prometnog sustava. Europski

je trend preusmjeravanja robnih tokova (pogotovo za rasute terete) na unutarnje

plovne putove, jer je prijevoz riječnim putem jedan od najrentabilnijih, te je ekološki

najprihvatljiviji način transporta ako se uzmu u obzir eksterni troškovi zbog najniže

vrijednosti odnosa visine tih troškova i transportnog učinka (Slika 2.). Taj odnos je za

plovila samo 7,3 € za 1.000 t/km ukoliko uzmemo u obzir troškove nezgoda, otrovna

ispuštanja, buku, klimatski utjecaj kao glavne vrste eksternih troškova.

Neuravnoteženost razvitka i postojanje uskih grla na vodnim putovima predstavljaju

glavni problem većoj popularnosti ovog načina prijevoza. Ovaj problem treba se

rješavati koordinirano na razini Zajednice, pa je stoga važno da Hrvatska aktivno

sudjeluje u implementaciji akcijskog plana.

Tablica 1: Klase plovnih putova (Izvor: Savska komisija)

�


4. HRVATSKI VODNI PUTOVI - TRENUTNO STANJE

Trenutno stanje hrvatskih vodnih putova preuzeto iz Strategije razvitka riječnog

prometa u Republici Hrvatskoj 2008. - 2018. („Narodne novine“, broj 65/08) prikazano

je na slici 3.

Slika 2: Udio eksternih troškova po pojedinim načinima prijevoza (Izvor: Via Donau)

Slika 3: Hrvatski vodni putovi - trenutno stanje; izvor: Strategija razvitka riječnog prometa u

Republici Hrvatskoj 2008. - 2018. („Narodne novine“, broj 65/08)

Klasifi kacija hrvatskih unutarnjih plovnih putova defi nirana je Pravilnikom o

razvrstavanju i otvaranju plovnih putova na unutarnjim vodama („Narodne novine“,

broj 77/11) i prikazana je u tablici 2.


Tablica 2 : Tablica razvrstavanja vodnih putova unutarnjih voda Republike Hrvatske; Izvor:

Pravilnik o razvrstavanju i otvaranju vodnih putova na unutarnjim vodama („NN“, broj 77/11)

� �� %��@� �� ,��

3��

��

,&*E%� ��(6�F�77��4�� "��;))F777��G�� )>��7� %4��

#E%E�

(�7FA77�� "�)�)F>77��#�� H�� 7(�67� 4%��

)�)F>77��#�� H�� "�))AF(77��0�� (;��7� 444��

))AF(77��0�� "�)>�F(77��#�� G��"�� ))�77� 4%��

)>�F(77��#�� G��"�� "��6;F777��# ��"�I�� (((�A7� 444��

,�E%E�

7F777��&/-��,�� "��;F777��0� ��*�� ;�77� 4%��

�;F777��0� ��*�� "��F;�7��G�� /-� � ;��;�� 444��

��F;�7��G�� /-� �"�>7F777��'�� 1�.�� ;�� 44��

3&$E� 7F777��/-��#�� "��F677��/-��0�� 67� 4��

&*E�7F777��/-��#��"�;F777��2�� ;�77� 44��;F777��2�� "��F777��

,�� 77� 4��

� !"#�$ %&'"#�()* "#+,$"'-�.,$"'-�! /,.#� 011203��(��

,�E%E� >7F777�"��6AFD77� �(A�D� 44�� !"#�$ %&'"#�()* $+4#."'-�.,$"'-�! /,.#� 1�5203��(�

��6��

�

#E%E�

�6;F777��# �� "�DD(F777�� DA�77� 44��

DD(F777�� "�>��F777��G��"��'�� #��

�)�77� 4��

3&$E� �F677��&/-��0�� "��D�F�77��0��"��9�0�� D7� 4��

� !"#�$ %&'"#��%#7'8'9'+#"'-�$+4#."'-�.,$"'-�! /,.#� �:0203��(�

�� 6�� 1310253��(�


Ukupna duljina sadašnjih i planiranih vodnih putova u Hrvatskoj je 1016,8 km, od

čega je 601,2 km uvršteno u mrežu europskih vodnih putova od međunarodnog

značaja. Opći parametri za određivanje klasa unutarnjih vodnih putova u Europi

određeni su UN/ECE klasifi kacijom vodnih putova iz 1992. godine (Tablica 1), koja je

prihvaćena AGN ugovorom iz 1996. godine. Prema AGN ugovoru u sustav europskih

vodnih putova (E-vp) uvršteni su vodni putovi prikazani u tablici 3.

Tablica 3: Hrvatski vodni putovi uvršteni u mrežu europskih vodnih putova po AGN-u

0�� $�� "�� $��EI*"��

,��

9�A7� � ��,��G�� 4��

%4�� )>��

9�A7"7A� � ��,��/-��0� ��

4%�� ((�7�

9�A7"�7� G��- �% /��

,��"�#��%��H��

%�� D��

9�A7"�(� � ��#�� # ��

4%�� )A7�(�

� !"#�$ %&'"#�;�(<� 0312��

5. HRVATSKI VODNI PUTOVI - BUDUĆE STANJE

Buduće stanje hrvatskih vodnih putova preuzeto iz Strategije razvitka riječnog prometa

u Republici Hrvatskoj 2008. - 2018. („Narodne novine“, broj 65/08) prikazano je na

slici 4.


Planira se uređenje plovnih putova na rijekama u skladu s deklariranim klasama u

AGN sporazumu, te aktivnosti na pripremi gradnje Višenamjenskog kanala Dunav

- Sava (Tablica 4).

Slika 4: Hrvatski vodni putovi - buduće stanje; Izvor: Strategija razvitka riječnog prometa u

Republici Hrvatskoj 2008. - 2018. („Narodne novine“, broj 65/08)

Tablica 4: Plan unapređenja hrvatskih vodnih putova

�%,."'�! /� �#$#@"&)�7/#"&)� > $ A)�7/#"&)�,�� %4�� %4��,��/-��0� �� 4%�� 4%��,��0� ��G�� /-�� 444�� 444��,��G�� /-��K��

44�� 44��

#�� #��H��

4%�� 4%�� %��

#��#��H��#��G��

444��4%�� 4%�� %��

#��#��G��# ��

444�� 4%�� %��

% /�� ,��L�#��

� �� .�� %��


6. PLANIRANI PROJEKTI NA VODNIM PUTOVIMA U REPUBLICI HRVATSKOJ

6.1. Uređenje vodnog puta i regulacijski radovi na rijeci Dunav (od rkm 1.380

do 1.433)

Promatrani potez rijeke Dunav smatra se kritičnim dijelom Dunava kroz Republiku

Hrvatsku u pogledu stabilnosti riječnog korita, uvjeta plovidbe, te pronošenja nanosa

i leda (Slika 5.).

Slika 5: Dionica Dunava od 1.380 - 1.433 rkm sa planiranim zahvatima (Izvor: Hidroing, d.o.o.)

�

Zbog učestalog pomjeranja riječne matice dolazilo je do naizmjeničnog rušenja

desne i lijeve obale Dunava na predmetnom potezu. Iz tog su razloga tijekom prošlog

stoljeća na tom riječnom potezu izvođeni regulacijski radovi, nešto intenzivnije u

razdoblju od šezdesetih do početka devedesetih. Radovi su obavljani radi stabilizacije

obale i korita, te radi omogućavanja nesmetane plovidbe. Zbog privremene okupacije

tog područja tijekom ratnih zbivanja u devedesetim, te zbog nedostatka fi nancijskih

sredstava, izostali su radovi tehničkog održavanja predmetne dionice, a posljedice

neodržavanja odrazile su se na stanje korita i obala, gdje su evidentirana progresivna

oštećenja nastala uslijed erozijskih djelovanja naročito visokih voda, a koja posebno

prijete desnoj obali Dunava, odnosno prostoru Parka prirode Kopački rit.

Dunav na ovom području ima veliku ulogu za Park prirode Kopački rit, jer prihranjuje

to područje vodom i defi nira vodni režim.


U cilju osiguranja odgovarajućeg vodnog režima, te zaštite od daljnjeg erodiranja

obala i neželjenih morfoloških promjena korita Dunava nužna je sanacija predmetnog

poteza u vidu regulacijskih građevina kojima bi se osigurala stabilnost obala i korita,

propusnost korita za vodu, nanos i led, te održavanja plovnih uvjeta međunarodnog

plovnog puta.

Agencija za vodne putove započela je rješavanje samo dijela problema vezanog

uz ovaj dio Dunava kroz radove žurne sanacije prema projektu „Žurne sanacije

regulacijskih vodograđevina na desnoj obali rijeke Dunav na potezu od rkm 1.405 do

rkm 1.407 u cilju stabilizacije obale, tehničkog održavanja i međunarodnog plovnog

puta“ izrađenom od strane projektne tvrtke Hidroing, d.o.o. Osijek, a prema kojem

je predviđena sanacija dva T-pera, jedne paralelne gradnje i obaloutvrde. Radovi na

žurnoj sanaciji započeti su 2005. godine i nastavljeni su i sljedećih godina. Studija

o utjecaju na okoliš za dio Dunava od ušća Drave u Dunav do Mađarske granice je

izrađena, te je u tijeku postupak procjene zahvata na okoliš.

6.2. Zimovnik u Opatovcu (rkm 1.314)

Trenutačno na području Republike Hrvatske ne postoji niti jedan zimovnik na

unutarnjim plovnim putovima koji bi omogućio sklanjanje brodova za vrijeme pojave

leda na plovnim putovima ili neke druge izvanredne situacije uslijed koje dolazi do

prekida plovidbe.

Na rkm 1.314 rijeke Dunav u rukavcu Dunava između Opatovačke ade i naselja

Opatovac, na međunarodnom vodnom putu VI. c klase, planira se izgradnja prvog

zimovnika u Republici Hrvatskoj koji će omogućiti pristajanje brodova i boravak

brodova u vrijeme kad nije moguća plovidba Dunavom (Slika 6.).

Slika 6: Dionica Dunava na 1.314 rkm s planiranim zahvatima

(Izvor: Hidroing, d.o.o.)


Izgradnja zimovnika obuhvaća izgradnju obalnih građevina, privezne opreme,

pomoćnih građevina i uređenje akvatorija. Zimovnik će biti opremljen svom

potrebnom infrastrukturom.

Predviđena duljina obaloutvrde je oko 700 m i u zimovniku će biti omogućen smještaj

23 plovila standardnih dimenzija 76,5 x 11,4 m.

Prema mišljenju ministarstva nadležnog za zaštitu okoliša i zaštitu prirode, predmetni

zahvat u prostoru ne nalazi se na popisu zahvata u prostoru za koji se provodi postupak

procjene utjecaja na okoliš, ali je za zahvat potrebno provesti glavnu ocjenu zahvata

na ekološku mrežu, te je u tijeku izrada Studije glavne ocjene zahvata za ekološku

mrežu.

6.3. Uređenje vodnog puta na rijeci Dunav kod Sotina - izgradnja objekata

sigurnosti plovidbe (rkm 1.322)

Dunav kod naselja Sotin prijeti odnošenjem izrazito ruševne niske desne obale, a što

bi za posljedicu moglo imati potkopavanje i urušavanje visoke obale, te ugrozilo samo

naselje, a zbog širenja korita stvara se sprud koji otežava plovidbu. Ovim projektom

riješila bi se zaštita obale od urušavanja izgradnjom regulacijskih objekata odnosno

jedne paralelne gradnje i dva T-pera (Slika 7.).

Izrađen je idejni projekt te je 19. rujna 2011. godine izdana lokacijska dozvola.

Obavljeni su geomehanički istražni radovi, te je u tijeku izrada glavnog projekta.

Slika 7: Dionica Dunava između 1.321- 1.324 rkm s planiranim zahvatima

(Izvor: Hidroing, d.o.o.)

6.4. Obnova i unapređenje plovnog puta rijeke Save

Plovni put rijeke Save klasifi ciran je kao međunarodni plovni put IV. klase plovnosti

od državne granice s Republikom Srbijom (rkm 211) do Siska (rkm 594). Trenutno


plovni put ne udovoljava uvjetima IV. klase plovnosti, odnosno ne omogućava

nesmetanu plovidbu kroz 300 dana u godini za plovila sa maksimalnim gazom od 2,5

m (Slika 8.).

Slika 8: Dionica rijeke Save od Siska do Slavonskog Broda (Izvor: Agencija za vodne putove)

Prema idejnom projektu unapređenja plovnosti na Savi, potrebno je obnoviti 46

postojeće vodograđevine (obaloutvrde i pera), te izgraditi 137 novih vodograđevina

(obaloutvrde, pera i pragovi). Obnovom postojećih i izgradnjom novih pera smanjiti

će se širina vodnog puta, povećati dubina, odnosno koncentrirati će se tok rijeke

prema plovnom putu. Planira se izgradnja pragova na dnu rijeke kojima bi se povisile

razine vode, iskapanje materijala na mjestima manjih dubina zbog povećanog nanosa,

te obnova postojećih i izgradnja novih obaloutvrda koje će spriječiti eroziju obala.

Cilj projekta je unapređenje plovnog puta rijeke Save na međunarodni plovni put

IV. klase. Prema AGN Sporazumu (Sporazum o Europskim plovnim putovima od

međunarodnog značenja), plovni put rijeke Save je klasifi ciran kao plovni put IV.

klase plovnosti. U tijeku je natječaj za izbor glavnog projektanta za izradu glavnog

i izvedbenog projekta, koji će se fi nancirati od strane IPA fonda Europske unije,

komponente III.a.

6.5. Izgradnja Višenamjenskog kanala Dunav - Sava

Trenutno ne postoji nikakva veza između Save i Dunava osim preko ušća Save kod

Beograda, što znatno produžava plovidbu iz Save prema zapadnoj Europi (Slika 9.).

Povezivanjem Dunava i Save skratio bi se plovni put iz Save Dunavom uzvodno za

417 km i nizvodno za 85 km. Glavne funkcije Višenamjenskog kanala Dunav - Sava

(VKDS) su: plovidba, odvodnja i navodnjavanje uz oplemenjivanje malih voda


Važnost VKDS-a kao plovnog puta:

- Integrira hrvatske plovne putove;

- Skraćuje put Dunav - Jadran za 417 km u smjeru zapada i 85 km u smjeru istoka;

- Proširuje riječnu magistralu Rajna - Dunav i VII. pan-europski koridor na rijeku

Savu;

- Povećava ekonomski učinak unutarnjoj plovidbi povezujući sjeveroistočnu

Hrvatsku s Bosnom i Hercegovinom, sjeverozapadom i sjeveroistokom Europe.

Izgradnjom VKDS-a omogućilo bi se povezivanje 580 km dugog prometnog koridora

Podunavlje - Jadran koje je planirano:

• plovnim putom rijeke Dunav,

• kanalom Dunav-Sava,

• rijekom Savom do Siska / Zagreba,

• dvokolosječnom prugom do luke Rijeka,

• željezničkom prugom kroz BiH do luke Ploče (Slika 10.).

Slika 9: Situacijski prikaz Višenamjenskog kanala Dunav - Sava (Izvor: VPB, d.d.)


Trasa kanala dužine 61,4 km hidrografski je većim dijelom položena užim

područjem ili koritom rijeke Vuke, Bosuta, Biđa i Berave. Većim dijelom prolazi

preko poljoprivrednog zemljišta i koritima prirodnih vodotoka, a manjim dijelom

zemljištem pod šumskom vegetacijom. Tehničke karakteristike kanala su sljedeće:

• Dubina kanala je najmanje 4 m;

• Širine dna kanala od 34 do 70 m;

• Visina slobodnog gabarita ispod donjeg ruba mosne konstrukcije 9,1 m.

Zbog složenosti zahvata, u tehničkom i fi nancijskom pogledu, predviđena je izgradnja

kanala u četiri faze. Svaka faza predstavlja zaokruženu hidrotehničku cjelinu, koja

može funkcionirati samostalno do nadogradnje u sljedećoj fazi.

�Slika 10: Riječni promet - Klase plovnih putova i riječne luke;

Izvor: Strategija prostornog uređenja Republike Hrvatske)


Prva faza obuhvaća 15 km dionice kanala između 41+750 km i 59+100 km. Primarni

cilj je navodnjavanje poljoprivrednih površina na području Biđ-Bosutskog polja. Ostali

ciljevi su regulacija vodnog režima površinskih i podzemnih voda na poljoprivrednim

površinama i šumskom kompleksu Spačve, te povoljnije ekološke prilike u vodotocima

u malovodnim situacijama. Korito kanala se realizira u reduciranim dimenzijama,

dubine do dva, a ne četiri metra.

Druga faza obuhvaća 21 km dionice kanala između 0+000 km i 25+000 km. Najveća

je i najvažnija dionica kanala. Primarni cilj je realizacija plovnog puta od Dunava do

Vinkovaca. Ostali ciljevi su upravljanje režimom voda na području Biđ-Bosutskog

polja i osiguranje uvjeta za razvoj gospodarske zone kod Bršadina i nove luke na kanalu

kod Vukovara. Realizacijom ove faze osigurat će se mogućnost odvodnje velikih voda

Biđ-Bosutskog polja i u Dunav pored postojeće odvodnje u Savu. Time će se osigurati

i dovod vode iz Dunava u sustav Biđ-Bosutskog polja radi oplemenjivanja malih

voda, navodnjavanja Biđ-Bosutskog polja, a prema potrebi i navodnjavanja šumskog

kompleksa Spačva-Studva.

Treća faza obuhvaća 16,45 km dionice kanala između 25+000 km i 41+750 km.

Primarni cilj je realizacija plovnog puta od Vinkovaca do Cerne. U ovoj fazi koja se

uglavnom izvodi po postojećim vodotocima Bosut, Bazjaš i Biđ grade se pristaništa u

Cerni i ustava Vezovac.

U četvrtoj fazi se izvodi puni profi l kanala na prostoru koji se poklapa s dionicom I.

faze. U funkciji je konačne uspostave plovnog puta od Dunava do Save.

U skladu s opisanim planom razvoja kanala učinjeno je sljedeće: dovršen je postupak

procjene utjecaja na okoliš, donešen je prostorni plan posebnih obilježja i u tijeku su

građevinski radovi na realizaciji prve faze (Hrvatske vode).

6.6. Rijeka Drava

Na rijeci Dravi godinama se izvode radovi osiguranja prokopa kod luke „Tranzit“ u

Osijeku, koji imaju za cilj proširenje plovnog puta na projektiranu širinu. Izvođenje

ovih radova zaustavlja produbljenje dravskog korita u konkavi, te omogućuje

nesmetanu plovidbu (Slika 11.).

Za rijeku Dravu je 2008. godine usvojena Studija o utjecaju na okoliš regulacijskih

radova na dionici od rkm 0+000 do rkm 56+000, te je izrađen Idejni projekt uređenja

vodnog puta na dionici od rkm 0+000 do rkm 70+000. Projektom je predviđeno

podići klasu dravskog plovnog puta na standardnu međunarodnu V.b klasu na dionici

od ušća Dunava do luke Nemetin (14+000 rkm).


ZAKLJUČAK

S obzirom da je prijevoz riječnim putevima najrentabilniji, te ekološki najprihvatljiviji

način prijevoza, Europska unija je kao jedan od glavnih ciljeva svoje Dunavske

strategije postavila povećanje riječnog prijevoza tereta za 20% do 2020. godine. Da

bi se postigao taj cilj, s jedne strane vodni putovi se moraju redovito održavati, dok

s druge strane realizacijom planiranih projekata treba ukloniti postojeća uska grla.i

osigurati odgovarajuće razine plovnosti.

LITERATURA

[1] Hidroing, d.o.o., (2010): Studija o utjecaju na okoliš zahvata regulacijskih radova

na rijeci Dunav od 1.380 do 1.433 r.km, Osijek

[2] Hidroing, d.o.o., (2011): Idejni projekt zimovnika u Opatovcu, Osijek

[3] Hidroing, d.o.o., (2010), Uređenje vodnog puta rijeke Dunav kod Sotina 1.321 rkm

do 1.325 rkm, Osijek

[4] VPB, d.d. (2007): Uređenje vodnog puta rijeke Save i određivanje rugulacijske linije

od Račinovaca do Siska, Zagreb

[5] VPB, d.d.; (2006): Studija etapnog razvoja višenamjenskog kanala Dunav - Sava,

Zagreb

[6] Građevinski fakultet Zagreb; Hidroing d.o.o., (2011): Praćenje morfoloških

promjena na rijeci Dravi od rkm 12 do rkm 14 u cilju osiguranja plovnog puta

funkcionalnosti luke „Tranzit“, te izrada programa radova osiguranja prokopa u

2011. godini, Osijek

Slika 11: Prokop Nemetin (Izvor: Hidroing, d.o.o.)


Internet izvori:

• Slika 1: http://www.inlandnavigation.eu/nl/how-to-use-waterways/network-and-

maps_12.aspx (18. kolovoza 2012.)

• Tablica 1: http://www.savacommission.org/dms/docs/dokumenti/odluke_savske_

komisije/2009_decision_13-09_amendments_of_the_detailed_parameters_for_

waterway_classifi cation/odluka_13-09_procisceni_tekst_detaljni_parametri_za_

klasifi kaciju_plovnog_puta_bih_bos.pdf

(18. kolovoza 2012.)

• Slika 2: http://www.donauschiff fahrt.info/fi leadmin/group_upload/5/Wissen/

Handbuecher/Handbuch_gesamt.pdf (22. kolovoza 2012.)




ULOGA, ZNAČAJ I SVRSISHODNOST MELIORACIJSKE ODVODNJE U FUNKCIJI

ZAŠTITE OD POPLAVA U HRVATSKOJ

prof.dr.sc. Dragutin Petošić a, prof.dr.sc. Josip Marušić b, akademik Franjo

Tomić c, dr.sc. Ivan Mustać d, mr.sc. Ivo Stričević e

SAŽETAK

Održiva zaštita od poplava nužan je preduvjet cjelokupnog razvitka. Hrvatsko

vodno gospodarstvo sukladno svojim mogućnostima sustavno ulaže velike napore

kako bi se današnje stanje zaštite od poplava u Hrvatskoj unaprijedilo. U sustavnom

pristupu zaštiti od poplava u Hrvatskoj značajna uloga pripada i melioracijskoj

odvodnji. Odvođenjem suvišnih voda u adekvatnom vremenskom razdoblju,

melioracijska odvodnja putem svojih mehanizama (sustava) utječe neposredno i

na zaštitu određenog područja od poplava. Postojeći hidromelioracijski sustavi na

razini Hrvatske mogu odvesti ukupnu količinu suvišnih poplavnih voda u vrijednosti

od 0,032 km3/dan, odnosno 0,32 × 108 m3/dan. Ukupna količina retencije i otjecaja

putem hidromelioracijskih sustava odvodnje na razini Hrvatske je oko 0,279 km3

ili 2,79 × 108 m3 vode. Potrebnu učinkovitost izvedenih hidromelioracijskih sustava

za odvodnju u funkciji zaštite od poplava u Hrvatskoj moguće je ostvariti samo uz

uvjet njihove dobre svrsishodnosti (funkcionalnosti). Valja međutim, naglasiti da na

tom planu izvedeni hidromelioracijski sustavi odvodnje imaju ozbiljnih problema.

U cilju zaštite od poplava i unapređenja ruralnog prostora Hrvatske, neophodna

je revitalizacija hidromelioracijskih sustava odvodnje. Revitalizacijskim mjerama

a Agronomski fakultet Zagreb, Svetošimunska cesta 25, 10.000 Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected] Građevinski fakultet Zagreb, Fra Andrije Kačića Miošića 26, 10.000 Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected] c Agronomski fakultet Zagreb, Svetošimunska cesta 25, 10.000 Zagreb, Republika Hrvatska, ft [email protected] Agronomski fakultet Zagreb, Svetošimunska cesta 25, 10.000 Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected] Agronomski fakultet Zagreb, Svetošimunska cesta 25, 10.000 Zagreb, Republika Hrvatska, [email protected]

Dragutin Petošić, Josip Marušić, Franjo Tomić, Ivan Mustać, Ivo Stričević208

utjecalo bi se na bolju svrsishodnost (funkcionalnost) i učinkovitost postojećih

sustava u zaštiti od poplava, odnosno poboljšanju proizvodnih uvjeta u biljnoj

poljoprivrednoj proizvodnji.

KLJUČNE RIJEČI: Uloga; Značaj; Svrsishodnost; Melioracijska odvodnja; Suvišne

vode; Poplava

1. UVOD

Održiva zaštita od poplava nužan je preduvjet cjelokupnog razvitka. Hrvatsko vodno

gospodarstvo sukladno svojim mogućnostima sustavno ulaže velike napore kao bi se

današnje stanje zaštite od poplava u Hrvatskoj unaprijedilo (Biondić i drugi, 2003).

U sustavnom pristupu zaštite od poplava u Hrvatskoj značajna uloga pripada i

melioracijskoj odvodnji. Tako hidromelioracijski sustavi odvodnje uz svoju temeljnu

zadaću održavanja povoljnog vodozračnog režima na užem području poljoprivrednog

zemljišta sukladno zahtjevima suvremene poljoprivredne proizvodnje, utječu i na

šire melioracijsko područje u pravcu njegove cjelovite zaštite i obrane od poplava

(Marušić, 2003).

Od ukupnih površina Hrvatske (5.654.526 ha), poljoprivredne površine zauzimaju

55,5 % (3.137.114 ha), obradive površine se prostiru na 63,5 %, dok neobradive na

oko 35,6 % poljoprivrednih površina. U današnje vrijeme na čak oko 80 % obradivih

površina mogu se povremeno pojaviti suvišne vode, koje mogu značajno ograničiti

uspjeh biljne proizvodnje na njima (Tomić i drugi, 2007).

Pored važne uloge u garanciji uspjeha biljne poljoprivredne proizvodnje, melioracijska

odvodnja putem svojih mehanizama utječe i na pojavu ublažavanja, odnosno potpunog

anuliranja poplava užeg i/ili šireg melioracijskog područja.

Ovdje u prvom redu valja istaknuti ulogu površinskih i podzemnih hidromelioracijskih

sustava za odvodnju, koji su u Hrvatskoj u potpunosti izgrađeni na 724.740 ha,

odnosno 121.484 ha (Marušić, 2007).

Realizaciju navedenih uloga, hidromelioracijski sustavi za odvodnju u Hrvatskoj mogu

ostvariti samo uz uvjet njihove dobre svrsishodnosti (funkcionalnosti). Međutim,

na tom planu sustavi su suočeni s ozbiljnim problemima (Petošić, 1993, 2003), pri

čemu veći dio hidromelioracijskih sustava za odvodnju u Hrvatskoj zahtjeva urgentnu

primjenu neophodnih mjera u pravcu njihove revitalizacije (Petošić i Šimunić,

2007).

2. ULOGA MELIORACIJSKE ODVODNJE

Temeljna uloga melioracijske odvodnje je u prvom redu odvođenje suvišnih

voda s određenog melioracijskog područja, odnosno reguliranje vodnog režima

hidromorfnih tala, sukladno zahtjevima suvremene poljoprivredne biljne proizvodnje.

Prioritetna tla za odvodnju na prostoru Hrvatske su močvarno glejna tla, ritske


crnice, pseudoglej-glejna tla i pseudoglejna tla, koja ukupno zauzimaju površinu od

782.824 ha (Husnjak, 2007). Međutim, odvođenjem suvišnih voda u adekvatnom

vremenskom razdoblju, melioracijska odvodnja putem svojih mehanizama (sustava)

utječe neposredno i na zaštitu određenog područja od poplava.

S aspekta hidrotehničke kao i agronomske struke u Hrvatskoj, u melioracijskoj odvodnji

razlikujemo sustave površinske i/ili podzemne odvodnje. Prikaz hidromelioracijskog

sustava površinske odvodnje, koji je najčešće korišten u rješavanju problema suvišnih

voda u dolini Save, prikazan je na slici 1.

Slika 1. Prikaz površinske odvodnje otvorenim kanalima u srednjoj Posavini

Temeljna značajka ovog sustava je da se suvišna voda s određenog melioracijskog

područja odvodi putem mreže otvorenih kanala. Kanali se prema svojoj funkciji

najčešće dijele na glavne odvodne kanale ili kanale prvog (I.) reda (slika 2.), sabirne

kanale ili kanale drugog (II.) reda, te detaljne kanale trećeg i četvrtog reda (slika 3.).

Nije pravilo, ali se generalno smatra, da kanali I. i II. reda čine sustav osnovne, a kanali

III. i IV. reda, detaljne površinske odvodnje.


Podzemna odvodnja u širokoj melioracijskoj praksi Hrvatske, generalno se

poistovjećuje sa sustavom cijevne drenaže (slike 4. i 5.). Gledano s agronomskog

aspekta, ukoliko se ovaj sustav kombinira s dodatnim agromelioracijskim mjerama

(dubinskim vertikalnim rahljenjem tla i/ili krtičnom drenažom), može se govoriti i o

kombiniranom sustavu detaljne odvodnje (Tomić, 1987).

Slika 2. Prikaz melioracijskog vodotoka I. reda

Slika 3. Prikaz melioracijskog kanala IV. reda


3. ZNAČAJ MELIORACIJSKE ODVODNJE

3.1. Izgrađenost melioracijskih sustava odvodnje

Republika Hrvatska kao samostalna država i/ili u sklopu bivše države uložila je

značajna fi nancijska sredstva u izgradnju hidromelioracijskih sustava odvodnje. Na

značaj melioracijske odvodnje u Hrvatskoj upućuje već i sama činjenica vezana za

stupanj izgrađenosti hidromelioracijskih sustava (tablica 1.).

Slika 4. Shematski prikaz tzv. „otvorenog“

drenažnog sustava, s izljevom sisala u

otvorene kanale III. reda

Slika 5. Prikaz otvorenog drenažnog sustava s

izljevom sisala u otvorene kanale IV. reda

Tablica 1. Prikaz izgrađenosti hidromelioracijskih sustava odvodnje u Hrvatskoj

Stupanj izgrađenosti hidromelioracijskih sustava Površinska odvodnja Podzemna odvodnja Slivna područja

Potpuno Dijelom Potpuno Dijelom

Sava (ha) (%)

348.363 48,1

107.164 33,0

71.213 58,6

7.280 26,8

Drava i Dunav (ha) (%)

362.240 50,0

204.696 63,1

48.197 39,6

19.889 73,2

Primorje i Istra (ha) (%)

1.760 0,2

3.035 0,9

1.760 1,5 0

Dalmacija (ha) (%)

12.386 1,7

9.767 3,0

314 0,3 0

Ukupno Hrvatska (ha) 724.749 324.662 121.484 27.169


Tako je prema navedenim pokazateljima (Marušić, 2003) razvidno da su

hidromelioracijski sustavi za površinsku odvodnju u potpunosti i dijelom u Republici

Hrvatskoj izgrađeni na ukupno 1.049.411 ha, a za podzemnu odvodnju na 148.653

ha.

3.2. Osnovni pokazatelji hidromelioracijskih objekata za odvodnju

Intenzitet odvodnje suvišnih voda s melioracijskog područja putem hidromelioracijskih

sustava uvjetovan je njihovim osnovnim pokazateljima odnosno elementima. U tablici

2. dan je prikaz osnovnih pokazatelja hidromelioracijskih objekata za površinsku i

podzemnu odvodnju na razini Hrvatske (Marušić, 2003).

Tablica 2. Prikaz osnovnih pokazatelja hidromelioracijskih objekata za odvodnju u Hrvatskoj

Redni br. Vrsta hidromelioracijskog objekta Iskazana jedinica 1. Duljina glavnih vodotoka 6.594 km 2. Duljina melioracijskih kanala III. I IV. reda 26.357 km 3. Betonski cijevni propusti (ø = 50 - 200 mm) 21.659 objekata 4. Betonski pločasti propusti otvora 200 - 1.000 cm 1.488 objekata

5. Betonske i kamene stepenice visine 80 - 120 cm 1.050 objekata

6. Poluautomatski cijevni čepovi (ø = 50 - 200 cm) 508 objekata 7. Ostali hidromelioracijski objekti 1.466 objekata 8. Broj crpnih stanica 75 komada 9. Ukupna duljina PVC drenažnih cijevi 57.687 km

3.3. Retencijska sposobnost hidromelioracijske odvodnje

Hidromelioracijski sustavi površinske odvodnje posjeduju veliku sposobnost retencije

suvišnih površinskih-poplavnih voda unutar same kanalske mreže, što može značajno

ublažiti ili u potpunosti anulirati poplavu na određenom melioracijskom području

(tablica 3.).

Tablica 3. Procjena moguće retencije vode (km3)

u melioracijskim kanalima III. i IV. reda u Hrvatskoj

Slivna područja Duljina kanala (km)

Prosječna površina

kanala (m2)

Retencija vode (km3)

Sava 14.862 9,4 0,139 Drava i Dunav 10.608 9,4 0,100 Primorje i Istra 282 9,4 0,003

Dalmacija 605 9,4 0,005 Ukupno Hrvatska 26.357 9,4 0,247

Temeljem pokazatelja u tablici 3. vidimo da je ovisno od duljine i površine

melioracijskih kanala za odvodnju na razini Hrvatske, samo unutar mreže kanala III.


Tablica 4. Ukupne vrijednosti viška vode po slivnim područjima -višegodišnji prosjek 1955. - 2004. godine

Raspored viška vode u mm po mjesecima Slivna područja I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII

God. vrijed.

Sava 66 56 42 22 6 0 0 0 0 1 28 68 289 Drava i Dunav 61 52 30 12 0 0 0 0 0 0 7 36 198 Primorje i Istra 94 86 70 50 12 0 0 0 0 59 100 125 596

Dalmacija 90 72 57 28 0 0 0 0 0 0 67 110 424

Analizom prikazanih vrijednosti iz tablice 4., zapažamo da pojave sa znatnim

količinama viška vode na svim slivnim područjima valja očekivati tijekom mjeseci

siječnja, veljače, ožujka, travnja, studenog i prosinca. Najveća količina viška vode

tijekom godine može se očekivati na slivnom području Primorja i Istre (596 mm),

slijede slivna područja Dalmacije (424 mm), Save (289 mm) te Drave i Dunava (198

mm).

U tablici 5. data je procjena vrijednosti hidromodula odvodnje za otvorene kanale i

cijevnu drenažu prema Marušiću, 1998.

Tablica 5. Procjena vrijednosti hidromodula odvodnje po slivnim područjima Hrvatske

Hidromelioracijski sustavi odvodnje

Otvorenim kanalima Cijevnom drenažom Kombinacijom cijevne drenaže i otvorenih kanala

q (l/s/ha) q (l/s/ha) q (l/s/ha) Slivna

područja

Projektni Mjerodavni Projektni Mjerodavni Projektni Mjerodavni

Sava 1,0 - 2,3 0,35 1,0 - 2,0 0,45 2,0 - 4,3 0,80 Drava i Dunav 1,0 - 2,3 0,50 1,0 - 2,0 0,50 2,0 - 4,3 1,00

Primorje i Istra 1,0 - 3,5 0,65 1,0 - 2,5 0,50 2,0 - 6,0 1,15

Dalmacija 1,0 - 3,5 0,75 1,0 - 2,5 0,50 2,0 - 6,0 1,25

i IV. reda moguće retencirati (akumulirati) praktično 0,25 km3 ili 2,5 × 108 m3 suvišnih

površinskih-poplavnih voda.

3.4. Značajke otjecanja u sustavu hidromelioracijske odvodnje

Pored velikih retencijskih sposobnosti, hidromelioracijski sustavi mogu u kratkom

vremenskom razdoblju odvesti znatne količine suvišne-poplavne vode s određenog

melioracijskog područja. Procjenu ukupne količine vode (otjecanja) koju su

melioracijski sustavi u stanju odvesti izvan određenog područja u određenom

vremenskom intervalu, valja temeljiti na vrijednostima mogućeg viška vode i

mjerodavnim hidromodulima odvodnje. U tablici 4. data je procjena ukupne

vrijednosti viška vode (metoda po Th ornthweitu) tijekom prosječne godine po slivnim

područjima za razdoblje 1955. - 2004. godine (Petošić, 2002).


Proračun ukupnih količina mogućeg odvođenja (otjecanja) suvišnih voda putem

hidromelioracijskih sustava po slivnim područjima, izvršen je na temelju mjerodavnih

vrijednosti hidromodula odvodnje (tablica 6.).

Tablica 6. Procjena mogućeg otjecanja viška vode (km3/dan)

putem melioracijskih sustava odvodnje

Tablica 7. Utjecaj melioracijskih sustava odvodnje u zaštiti od poplava u Hrvatskoj

Melioracijski sustavi odvodnje Slivna područja Površinska

odvodnja Podzemna odvodnja Ukupno

Sava 0,0100 0,00300 0,0130 Drava i Dunav 0,0160 0,00200 0,0180 Primorje i Istra 0,0001 0,00008 0,0002

Dalmacija 0,0008 0,00001 0,0008 Ukupno Hrvatska 0,0270 0,00510 0,0320

Iz prikazanih vrijednosti u tablici 6., može se ustvrditi da postojeći hidromelioracijski

sustavi na razini Hrvatske mogu odvesti ukupnu količinu suvišnih poplavnih voda u

vrijednosti od 0,032 km3/dan, odnosno 0,32 × 108 m3/dan.

Temeljem proračuna zajedničkih vrijednosti retencijskih i odvodnih pokazatelja

hidromelioracijskih sustava odvodnje data je i procjena njihovog ukupnog utjecaja u

zaštiti od poplava u Hrvatskoj (tablica 7.).

Melioracijski sustavi odvodnje

Slivna područja Retencija (km3)

Otjecaj (km3/dan)

Ukupno (km3)

Anuliranje poplava visine 1,0 m na području

(ha)

Sava 0,1390 0,0130 0,1520 152,0 Drava i Dunav 0,1000 0,0180 0,1180 118,0 Primorje i Istra 0,0030 0,0002 0,0030 3,0

Dalmacija 0,0050 0,0008 0,0058 5,8 Ukupno Hrvatska 0,2470 0,0320 0,2790 279,0

Temeljem prikazanih vrijednosti valja zaključiti da je ukupna količina retencije i

otjecaja hidromelioracijskih sustava odvodnje na razini Hrvatske oko 0,279 km3 ili

2,79 × 108 m3 vode. U zaštiti od poplava to je značajna komponenta, kojom je moguće

anulirati poplave prosječne visine vode od 1,0 m na ukupnoj površini od 279 ha.

4. SVRSISHODNOST MELIORACIJSKE ODVODNJE

Potrebnu učinkovitost izvedenih hidromelioracijskih sustava za odvodnju u funkciji

zaštite od poplava u Hrvatskoj moguće je ostvariti samo uz uvjet njihove dobre

svrsishodnosti (funkcionalnosti). Valja međutim, naglasiti da na tom planu izvedeni


hidromelioracijski sustavi odvodnje imaju ozbiljnih problema, do te mjere da je

njihovo trenutačno stanje u Hrvatskoj gotovo neodrživo.

Posljedice lošeg gospodarenja s hidromelioracijskim sustavima (održavanje,

upravljanje, monitoring) su primjetne na svim slivnim područjima. Većina sustava

je neučinkovita, a njihova svrsishodnost vrlo problematična (Petošić, 2003; Petošić i Šimunić, 2007).

Slaba svrsishodnost sustava naročito je prisutna u segmentu površinske detaljne

odvodnje (kanali III. i IV. reda) te podzemne odvodnje (drenaže). U tablicama 8. i 9.

prikazani su pokazatelji potrebnog intenziteta odvodnje hidromelioracijskih sustava

na razini Hrvatske temeljenog na vrijednostima mjerodavnih hidromodula odvodnje

(tablica 5.).

Tako je na primjer iz tablice 8. vidljivo da je na slivnom području Save

hidromelioracijskom sustavu površinske odvodnje otvorenim kanalima tijekom

prosječne godine, potrebno ukupno 95,6 dana, a podzemnom sustavu drenaže 41,8

dana za odvodnju ukupnog viška vode, koji iznosi 2.890 m3 po jednom hektaru

melioracijskog područja.

Stvarni pokazatelji funkcionalnosti podzemnog sustava odvodnje - cijevne drenaže

na slivnom području Save koji su dobiveni na temelju višegodišnjih stacionarnih

istraživanja (Petošić, 1993, 2003), prikazani su u tablici 10.

Iz dobivenih višegodišnjih pokazatelja je razvidno da je svrsishodnost cijevne drenaže

na većini motrenih stacionara u dolini Save znatno manja od potrebne, što potvrđuju

srednje vrijednosti hidromodula odvodnje (qx), trajanje mokre faze tla (T.M.F.),

duljina trajanja rada sustava (R.S.) kao i vrijednosti koefi cijenta otjecanja (Ko).

Na temelju višegodišnjih istraživanja i dobivenih pokazatelja valja naglasiti da uzroke

slabe svrsishodnosti, posebice klasičnog sustava cijevne drenaže na slivnom području

Save treba tražiti u: maloj učinkovitosti drenažnog jarka s formiranjem „svoda“, lošem

održavanju sustava u kombinaciji s otvorenim kanalima III. i IV. reda, neracionalnom

korištenju hidromelioriranog zemljišta i neprimjerenoj površinskoj sistematizaciji

proizvodne jedinice (slika 6.).


Slika 6. a) mali učinak drenažnog jarka s formiranjem „svoda“; b) loše održavanje sustava;

c) neracionalno korištenje hidromelioriranog zemljišta; d) loša površinska sistematizacija

(ravnanje) tabli


M J

E S

E C

I

I II

III

IV

V

X

XI

XII

Go

diš

nje

vr

ijed

no

sti

Sliv

na

po

druč

ja

V.V

. m

3 /ha

R.S

. da

n V

.V.

m3 /h

a R

.S.

dan

V.V

. m

3 /ha

R.S

. da

n V

.V.

m3 /h

a R

.S.

dan

V.V

. m

3 /ha

R.S

. da

n V

.V.

m3 /h

a R

.S.

dan

V.V

. m

3 /ha

R.S

. da

n V

.V.

m3 /h

a R

.S.

dan

V.V

. m

3 /ha

R.S

. da

n

Sav

a 66

0 21

,8

560

18,5

42

0 13

,9

220

7,3

60

2,0

10

0,3

280

9,3

680

22,5

28

90

95,6

D

rava

i D

un

av

610

14,1

52

0 12

,0

300

6,9

120

2,8

0 0,

0 0

0,0

70

1,6

360

8,4

1980

45

,8

Pri

mo

rje

i Is

tra

940

16,8

86

0 15

,3

700

12,5

50

0 8,

9 12

0 2,

1 59

0 10

,5

1000

17

,8

1250

22

,3

5960

10

6,2

Dal

mac

ija

900

13,9

72

0 11

,1

570

8,8

280

4,3

0 0,

0 0

0,0

670

10,4

11

00

16,9

42

40

65,4

Sre

dn

jak

za

Hrv

atsk

u

778

16,7

66

5 14

,2

498

10,5

28

0 5,

8 45

1,

0 15

0 2,

7 50

5 9,

8 84

8 17

,5

3768

78

,3

3

M

J E

S E

C I

I

II III

IV

V

X

X

I X

II G

od

išn

je

vrije

dn

ost

i S

livn

a p

od

ruč

ja

V.V

. m

3 /ha

R.S

. da

n V

.V.

m3 /h

a R

.S.

dan

V.V

. m

3 /ha

R.S

. da

n V

.V.

m3 /h

a R

.S.

dan

V.V

. m

3 /ha

R.S

. da

n V

.V.

m3 /h

a R

.S.

dan

V.V

. m

3 /ha

R.S

. da

n V

.V.

m3 /h

a R

.S.

dan

V.V

. m

3 /ha

R.S

. da

n

Sav

a 66

0 9,

5 56

0 8,

1 42

0 6,

2 22

0 3,

2 60

0,

9 10

0,

2 28

0 4,

0 68

0 9,

8 28

90

41,8

D

rava

i D

un

av

610

7,0

520

6,0

300

3,5

120

1,4

0 0,

0 0

0,0

70

0,8

360

4,2

1980

22

,9

Pri

mo

rje

i Is

tra

940

9,6

860

8,7

700

7,0

500

5,0

120

1,2

590

5,9

1000

10

,0

1250

12

,6

5960

59

,9

Dal

mac

ija

900

8,3

720

6,7

570

5,3

280

2,6

0 0,

0 0

0,0

670

6,2

1100

10

,2

4240

39

,3

Sre

dn

jak

za

Hrv

atsk

u

778

8,6

665

7,4

498

5,5

280

3,0

45

0,5

150

1,5

505

5,3

848

9,2

3768

40

,0

3

Tab

lica

8. P

rocj

ena

pot

rebn

og i

nte

nzi

teta

od

vod

nje

hid

rom

elio

raci

jsko

g su

stav

a o

tvor

enih

kan

ala

u p

rosj

ečn

oj g

odin

i (r

azd

oblj

e 19

55. -

200

4.)

Tu

mač

: V.V

. = v

išak

vo

de

(m3/h

a); R

.S. =

rad

su

stav

a (d

ani)

Tab

lica

9. P

rocj

ena

pot

rebn

og i

nte

nzi

teta

od

vod

nje

hid

rom

elio

raci

jsko

g su

stav

a p

odze

mn

e od

vod

nje

- c

ijev

ne

dre

na

že u

pro

sječ

noj

god

ini

(ra

zdob

lje

1955

. - 2

004.

)

Tu

mač

: V.V

. = v

išak

vo

de

(m3/h

a); R

.S. =

rad

su

stav

a (d

ani)


Sta

cion

ar

Tlo

Σ O

B

(mm

) K

o T.

M.F

. (d

an)

V.V

. (m

m)

R.S

. (d

an)

Σ g

od.

(mm

) %

od

V.V

.

Dre

nažn

o is

tjeca

nje

q m

ax

Dre

nažn

o is

tjeca

nje

q x

God

ina

Rav

nice

P

otok

H

idro

mel

. pse

udog

lej

Hid

rom

el. p

seud

ogle

j-gle

j 97

7 70

4 0,

23

0,22

13

0 70

30

6 12

0 11

1 15

9 24

0 15

5 78

12

9 2,

43

1,23

0,

20

0,09

19

89.

Rav

nice

P

otok

S

truže

c

Hid

rom

el. p

seud

ogle

j H

idro

mel

. pse

udog

lej-g

lej

Hid

rom

el. a

mfig

lej

664

694

694

0,33

0,

135

/

120

20

70

163

136

136

77

97

15

226

94

20

138

69

15

2,43

1,

23

0,33

0,32

0,

06

0,13

19

90.

Rav

nice

Lu

g P

otok

S

truže

c

Hid

rom

el. p

seud

ogle

j H

idro

mel

. am

figle

j H

idro

mel

. pse

udog

lej-g

lej

Hid

rom

el. h

ipog

lej

832

832

861

861

0,28

0,

23

0,36

5 /

80

90

110

80

252

252

310

310

90

59

219

26

231

194

314

25

79

77

77

101

2,77

5,

51

1,59

0,

40

0,23

0,

28

0,16

0,

14

1991

. (I.

- IX

.)

Tab

lica

10.

Pok

aza

telj

i fu

nkc

ion

aln

osti

cij

evn

e d

ren

aže

na

sli

vnom

pod

ručj

u S

ave

Tu

mač

: OB

- Σ

go

d. o

bo

rin

a, /

nij

e m

jere

no

; Ko

- g

od

išn

ji k

oefi

cij

ent

otj

ecan

ja; T

.M.F

. - t

raja

nje

mo

kre

faz

e u

so

lum

u 0

-30

cm

du

bin

e; V

.V.

- vi

šak

vo

de;

R.S

. - r

ad s

ust

ava


5. POTREBA ZA REVITALIZACIJOM SUSTAVA MELIORACIJSKE ODVODNJE

U cilju zaštite od poplava i unapređenja ruralnog prostora Hrvatske, neophodna

je revitalizacija hidromelioracijskih sustava odvodnje. Revitalizacijskim mjerama

utjecalo bi se na bolju svrsishodnost (funkcionalnost) i učinkovitost postojećih sustava

u zaštiti od poplava, odnosno poboljšanju proizvodnih uvjeta u biljnoj poljoprivrednoj

proizvodnji.

Program cjelovitih radova na revitalizaciji sustava melioracijske odvodnje treba

uskladiti s Nacionalnim projektom navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim

zemljištem i vodama u Republici Hrvatskoj (NAPNAV-om) i Programom čišćenja

i obnove detaljnih melioracijskih građevina za odvodnju i navodnjavanje, koje na

području Republike Hrvatske provode Hrvatske vode.

Valja dakle, naglasiti da se putem Hrvatskih voda provodi Program čišćenja i obnove

detaljnih melioracijskih građevina za odvodnju i navodnjavanje (kanali III. i IV.

reda) na području Republike Hrvatske. Tako je od ukupno 23.036,7 km detaljnih

melioracijskih kanala za odvodnju (kanali III. i IV. reda) zaključno s 2011. godinom

obnovljeno 11.956,7 km ili 51,9 %.

Držimo da Program čišćenja i obnove navedenih građevina treba nastaviti dalje, ali

uz stručni nadzor odnosno kontrolu. Na taj način bi se izbjegle negativne pojave koje

su registrirane u prethodnim radovima kao što su oštećenje i devastacija podzemnog

sustava cijevne drenaže (slika 7.).


ZAKLJUČAK

Prioritetne uloge melioracijske odvodnje su reguliranje vodnog režima hidromorfnih

tala, sukladno zahtjevima suvremene poljoprivredne biljne proizvodnje, kao i zaštita

određenog područja od poplava.

Značaj melioracijske odvodnje valja temeljiti na stupnju izgrađenosti adekvatnih

površinskih i podzemnih sustava, čija vrijednost ukupne retencije i otjecanja na razini

Hrvatske iznosi oko 0,279 km3 ili 2,79×108 m3 vode.

Veliki dio izvedenih sustava površinske i podzemne melioracijske odvodnje na svim

područjima Hrvatske nema odgovarajuću svrsishodnost (funkcionalnost) i urgentno

zahtjevaju primjenu adekvatnih mjera revitalizacije.

Slika 7. Prikaz oštećenja i devastacije sustava cijevne drenaže u obnovi melioracijskih kanla za odvodnju III. i IV. reda (Božjakovina, listopad 2010.)


LITERATURA

[1] Biondić, D., Milović, B., Barbalić, D. (2003): Sustavni pristup zaštiti od poplava u

Hrvatskoj, Hrvatske vode, časopis za vodno gospodarstvo, br. 45., str. 445-458.

[2] Husnjak, S. (2007): Poljoprivredna tla Hrvatske i potreba za melioracijskim

mjerama, Zbornik radova HAZU, Melioracijske mjere u svrhu unapređenja

ruralnog prostora, str. 21-37, Zagreb.

[3] Marušić, J. (1998): Utjecaj oborina na projektne elemente hidromelioracijskih

sustava za odvodnju, Zbornik sa znanstvenog skupa HAZU, Prilagodba

poljoprivrede i šumarstva klimi i njenim promjenama, str. 93-100, Zagreb.

[4] Marušić, J. (2003): Izgradnja i održavanje hidromelioracijskih sustava za odvodnju

u Hrvatskoj, Hrvatske vode, časopis za vodno gospodarstvo, br. 45, str. 433-444.

[5] Marušić, J. (2007): Izgradnja, obnova i održavanje hidrotehničkih građevina za

zaštitu od površinskih voda u Hrvatskoj, Zbornik radova HAZU, melioracijske

mjere u svrhu unapređenja ruralnog prostora, str. 77-97.

[6] Petošić, D. (1993): Funkcionalnost sustava detaljne odvodnje u Posavini,

Disertacija, AFZ.

[7] Petošić, D. (2002): Odvodnja „Studija“, procjena stanja, uzroka i veličine pritiska

poljoprivrede na vodne resurse i more na području Republike Hrvatske, str. 120-

137, AFZ.

[8] Petošić, D. (2003): Funkcionalnost sustava detaljne odvodnje, Hrvatske vode,

časopis za vodno gospodarstvo, br. 45, str. 515-523.

[9] Petošić, D., Šimunić, I. (2007): Revitalizacija postojećih i koncepcija rješavanja

novih sustava detaljne odvodnje, Zbornik radova HAZU, Melioracijske mjere u

svrhu unapređenja ruralnog prostora, str. 99-112, Zagreb.

[10] Tomić, F. (1987): Sistemi detaljne odvodnje za reguliranje suvišnih voda u tlu,

Priručnik za hidrotehničke melioracije, I. kolo, knjiga 4, Detaljna mreža, str. 169-

238, Zagreb.

[11] Tomić, F., Romić, D., Mađar, S. (2007): Stanje i perspektive melioracijskih mjera

u Hrvatskoj, Zbornik radova HAZU, Melioracijske mjere u svrhu unapređenja

ruralnog prostora, str. 7-20, Zagreb.


223

KAZALO AU TOR A

A1 R 14. Arbanas Željko 171

B

2 R 3. Barbalić Darko 23

3 R 3. Barbalić Sanja 23

4 R 9. Barbalić Marina 95

5 R 11. Barbarić Živko 125

6 R 2. Biondić Danko 9

7 R 3. Biondić Danko 23

8 R 9. Budišić Dražen 95

D9 R 14. Dragičević Nevena 95

Đ

10 R 2. Đuroković Zoran 9

G

11 R 13. Gilja Gordon 157

12 R 11. Glavaš Berislav 125

13 R 3. Grizelj Šimić Vesna 23

H

14 R 3. Holjević Danko 23

15 R 15. Hubalek Lidija 189

I

16 R 4. Iličić Ivan 37

K

17 R 15. Klasanović Ljiljana 189

18 R 1. Kurečić Dražen 1

19 R 1. Kos Elizabeta 1

20 R 9. Kratofi l Lidija 95

21 R 13. Kuspilić Neven 157

L22 R 6. Lovrić Zdenko 59

LJ

23 R 11. Ljubenkov Igor 125

M24 R 8. Mahmutović Zdenko 81

25 R 7. Marković Davorin 75

26 R 16. Marušić Josip 207

27 R 1. Mesarić Ana 1

28 R 14. Mihalić Arbanas Snježana 171

29 R 5. Mikec Krunoslav 45

30 R 6. Milić Igor 59

31 R 16. Mustać Ivan 207

O

32 R 14. Ožanić Nevenka 171

P33 R 5. Pandžić Krešo 45

34 R 10. Pavletić Ljiljana 113

35 R 8. Pavlin Željko 81

36 R 16. Petošić Dragutin 207

37 R 12. Petričec Mladen 137

38 R 10. Petrović Goran 113

39 R 8. Pletikapić Zlatko 81

40 R 13. Potočki Kristina 157

R

41 R 14. Ružić Igor 171

224

S

42 R 9. Senić Arijana 95

43 R 2. Sitar Silvija 9

44 R 16. Stričević Ivo 207

45 R 14. Sušanj Ivana 171

T

46 R 5. Terek Borivoj 45

47 R 16. Tomić Franjo 207

48 R 7. Trenc Neven 75

49 R 9. Tusić Vesna 95

50 R 5. Tutiš Vlasta 45

V

51 R 12. Vidaković Šutić Renata 137

Ž

52 R 14. Žic Elvis 171

www.hdon.hr

ISBN 978-953-7672-06-5