SEMINARSKI RAD

KATEDRA ZA ARHITEKTONSKO PROJEKTIRANJE

ZGRADE ZA KULTURU

DOBITNIK PRITZKEROVE NAGRADE 2012.

WANG SHU / AMATERSKI ARHITEKTONSKI STUDIO

AK. GOD.: 2007./2008.

NASTAVNIK: PROF. NENAD FABIJANI, D.I.A.

SADRAJ

UVOD........................................................................................................................................2ARHITEKT WANG SHU - BIOGRAFIJA...............................................................................4MUZEJ POVIJESTI, NINGBO.................................................................................................6MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, NINGBO................................................................14KNJINICA FAKULTETA WENZHENG, SVEUILITE SUZHOU................................19ZAKLJUAK..........................................................................................................................23IZVORI....................................................................................................................................24UVOD

Sloeno ispreplitanje kontradikcija novog i starog, kineskog i zapadnog, predstavljaju posebnu znaajku suvremene kineske arhitekture. S jedne strane, pojavljuje se nevien broj novih tipova arhitekture - tvornice, stanice, banke, bolnice, kole, crkve, blagovaonice, konzulati i nove rezidencije - dok je primjena novih graevinskih materijala - eljeza, elika i cementa, kao i odgovarajuih novih metoda konstrukcije, tehnika gradnje i graevinskih strojeva, imala veliki utjecaj na arhitektonske tehnike u kojima se pojavljuje ponajvie tradicionalna drvena struktura i runi rad. S druge strane, prekinuta je izgradnja tradicionalnih zgrada, kao to su palae, oltari i hramovi, carski mauzoleji, klasini vrtovi i samostani. Svi su oni dali novu orijentaciju i snagu poticaja za razvoj arhitektonske umjetnosti. Objektivno gledano, to je pozitivno. U isto vrijeme, promjene su se dogodile i u estetskim vrijednostima i interesu ljudi.

Meutim, takve "nove strukture" se nisu prirodno razvile iz tradicionalne kineske arhitekture, nego su nametnute izvana, od strane vatrenog oruja stranih sila. Velika skupina zapadnjakih "yang fang" (stranih kua) - klasinih, eklektinih i kasnije "modeng (modernih) zgrada" se prvi put pojavljuju u stranim koncesijama u mnogim velikim gradovima. Cilj izgradnje je pljaka Kine i njezinog bogatstva, pokazivanje ponosa Zapada i poniavanje Kine. Ova nametnuta stvarnost je povrijeila Kineski narodni osjeaj samopotovanja. Umjetnost je produkt sentimenta, te je skupina domoljubnih kineskih arhitekata, koji su primili moderno zapadno obrazovanje, krenula u otpor. Suzbijajui plimu potpuno zapadnjake arhitekture, znaajan pokret koji zagovara "nacionalni stil" je pokrenut unutar suvremenih kineskih arhitektonskih krugova . Pokret dobiva potporu vlade, iz potrebe ouvanja svojih "teoretskih i ortodoksnih stavova", pa ak i podrku od stranih crkava kako bi se propagirali njihovi kulturni koncepti. U potpunosti zapadnjaki stil kua i zalaganje za "nacionalnim stilom" predstavljaju dvije glavne linije suvremene kineske arhitektonske umjetnosti.

Openito govorei, suvremena kineska arhitektura se je nalazila u procesu velikih obrata - kineski arhitekti nove generacije, sa modernim obrazovanjem, nisu gledali na modernizaciju kao proces uvoenja zapadnjakih ideja. Oni su istraivali razne naine nacionalizacije. Iako njihovi napori nisu nuno uvijek rezultirali uspjehom, u smislu iskustva i nauenih lekcija su pruili izravan temelj za razvoj arhitekture Nove Kine, te predstavili prijelaz izmeu klasine kineske arhitekture i arhitekture Nove Kine.

Naalost, u dananjoj Kini, "elitna" arhitektura Rema Koolhaasa, Zahe Hadid ili Stevena Holla jednako je prisutna koliko i brze imitacije nekog nejasnog "internacionalnog stila" ili jo gore tzv. zgrada "Disneyland sindroma", koje se ponavljaju u satelitskim gradovima, s izrazito njemakim, talijanskim ili tudorskim arhitektonskim stilovima. Pokuaji kreativnosti su lako zamueni sublimiranim ideje iz nedavne autoritativne prolosti, pogotovo ako se odlue za postmodernistiki, egzistencijalni izbor hvatanja za neto od Kineskog izgubljenog kulturnog identiteta. Poto su mnogi kineski arhitekti jo uvijek izgubljeni u prijevodu zapadne estetske forme za kinesku javnost, kreativnost je i dalje najee ograniena na proizvodnju eksperimentalnih nebodera s "izrezima" i povremenim pagoda krovovima.

U Rusiji je 1980-ih postalo oito da arhitekti, koji rade tijekom socijalistike ere, nikada nisu bili izloen nainu projektiranja, koji je potreban za proizvodnju suptilno diferenciranih objekata. Kina otkrila slinu injenicu malo kasnije. Prvi problem je taj, da je Kulturna revolucija (1966.- 76. g.) zaustavila arhitektonski razvoj zemlje, zaustavljajui cijeli sustav visokog obrazovanja na vie od deset godina; a drugi problem je taj, da su danas zastarjele institucionalne prakse, ini se, nesposobne nositi se s arhitektonskim izazovima koje donosi velik ekonomski razvoj.

Socijalistika arhitektura Rusije obino ne reagira na prirodno okruenje, lokalne obiaje i arhitektonsko naslijee odreenih mjesta ili regija. To svakako vrijedi i za Kinu, ali unato tome, kineska arhitektonska povijest je puna relativno uspjenih pokuaja kombinacije stranih metoda izgradnje sa kineskom estetikom, dosegnuvi iz tzv. "adaptivne kineske renesanse" od 1920-ih, do I.M. Peiovog oito modernog, iako nepogreivo kineskog, Fragrant Hill Hotela iz 1982. g.. Problem je da su ovi primjeri ogranieni na odreena razdoblja. Komunisti su 1970-ih zavrili sa nekom vrstom ekstremnog modernizma, pa ak i kad su bili privueni tradicionalnim stilskim izrazima, radije su se odluili za tupi oponaateljski tradicionalizam, koji je veoma dobro prikazan metaforiki nabijenim dizajnom Pekinkog eljeznikog kolodvora.

Neki kineski arhitekti tvrde, da se mnogo kineske arhitekture 20. st. nije podudaralo sa oekivanjima kritinog regionalizma (kao to se je npr. moderna arhitektura u Japanu ili Indiji). Dio te pojave bi se mogao pripisati kineskoj "ovisnosti" o modernizmu. Svugdje u svijetu, od razdoblja visokog modernizma 1950-ih g., "regionalno" je pogrdan izraz ", a takoer i u "modernistikoj" Kini se je moglo "regionalno" prevesti kao "ogranieno", "lokalno" i "provincijalno".ARHITEKT WANG SHU - BIOGRAFIJA

Arhitekt i profesor Wang Shu je roen 1963. g. u gradu Urumqi, u pokrajini Xinjiang, najzapadnijoj pokrajine Kine. Diplomirao je arhitekturu 1985. g. i magistrirao 1988. g., oboje u Tehnolokom institutu Nan Nanjing.Wang Shu i njegova supruga, Lu Wenyu, osnovali su Amaterski Arhitektonski Studio 1997. g. u Hangzhou, u Kini. Naziv ureda se referira na amaterski pristup gradnji temelji se na spontanosti, zanatskim vjetinama i kulturnoj tradiciji. Wang Shu je proveo niz godina radei na gradilitima uivi tradicionalne zanate. Tvrtka koristi njegovo znanje o svakodnevnim tehnikama prilagodbe i transformaciji materijala za suvremene projekte. Ovaj jedinstveni spoj razumijevanja tradicije, eksperimentalnih naina izgradnje i intenzivnih istraivanja definira osnovu arhitektonskih projekata studija.Studio zauzima kritiki stav prema dijelu arhitektonske profesije po pitanju ruenja i unitavanja velikih urbanih podruja. Na Venecijanskom Bijenalu arhitekture 2006, Amaterski Arhitektonski Studio je izrazio miljenja po pitanju ruenja u "Poploenom vrtu", instalaciji izraenoj od 66.000 recikliranih ploica uzetih sa mjesta ruenja raznih objekata. Umjesto da se okrene prema Zapad za inspiraciju, kao i mnogi od Shuovih suvremenika, njegov rad je ukorijenjen u kontekstu kineske povijesti i kulture.Wang Shu esto je objanjavao na predavanjima i intervjuima da je "arhitektura spontana, iz jednostavnog razloga , zato to je arhitektura stvar svakodnevnog ivota. Kad kaem da sam izgradio 'kuu' umjesto 'zgrade', mislim na neto to je blie ivotu, svakodnevnom ivotu. Kada sam nazvao svoj studio 'Amaterska Arhitektura', to je bilo zato da se istaknute spontanost i eksperimentalni aspekt mog rada, u suprotnosti sa 'slubenim i monumentalnim'."Wang Shu je profesor i voditelj Arhitektonskih studija na Kineskoj Akademiji Likovnih Umjetnosti u Hangzhou. U 2011, on je postao prvi kineski Kenzo Tange Gostujui Profesor na Harvardskom diplomskom studiju dizajna u Cambridgeu u Massachusettsu.Izlagao je samostalno i sudjelovao u nekoliko velikih meunarodnih izlobi, ukljuujui: Venecijanski Bijenale arhitekture 2010. g., na kojem je dobio posebnu pohvalu za instalaciju "Raspadanje kupole" - projekt ija se lagana, mobilna i krajnje jednostavna struktura moe brzo izgraditi ili se vratiti u nitavilo; samostalna izloba "Arhitektura kao otpor" u Bozar Centru za likovne umjetnosti u Bruxellesu 2009. g., Shenzhen & Hong Kong Bijenale dvaju gradova na polju urbanizma / arhitekture 2007. g.; "Alors, La Chine?" izloba u Centru Pompidou u Parizu 2003. g.; angaj Bijenale u angajskom muzeju umjetnosti 2002. g.; "TU MU - Mlada arhitektura u Kini" izloba u galeriji Aedes u Berlinu, i izloba eksperimentalnih radova mladih kineskih arhitekata na UIA Kongresu u Pekingu 1999. g..Wang Shu 2011. g. dobiva Zlatnu Medalju iz Arhitekture (grande mdaille d'or) od l'Acadmie d'Architecture u Francuskoj. Wang Shu i Lu Wenyu su 2010. g. nagraeni arhitektonskom nagradom Schelling, koja se dodjeljuje pojedincima koji su odgovorno napredovali razvoj arhitekture sa znaajnim dizajnima, realizacijama objekata ili s dubokim doprinosima povijesti i teoriji arhitekture. Projekt Vertikalni dvorini apartmani u Hangzhou je bio nominiran 2008. g. za njemaku Meunarodnu nagradu u visokogradnji. Projekt "Pet razbacanih kua" iz 2005. g. u Ningbou prima priznanje Azija i Pacifik Holcim Nagrade za odrivu gradnju, a 2003. g., Wenzheng knjinica primila je nagradu Arhitektonska umjetnost Kine.Wang Shu / Amaterski Arhitektonski Studio je poznat po sljedeim izvedenim djelima: Knjinica fakulteta Wenzheng, Sveuilite u Suzhou, Kina (2000. g.), Ningbo Muzej suvremene umjetnosti, Ningbo, Kina, (2005. g.), Pet razbacanih kua, Ningbo, Kina (2005. g.) ; Xiangshan kampus, Kineska akademija umjetnosti (1. faza), Hangzhou, Kina (2004. g.); Xiangshan kampus, Kineska akademija umjetnosti (2. faza), Hangzhou, Kina (2007. g.); Keramika kua, Jinhua, Kina (2006. g.); Vertikalni dvorini apartmani, Hangzhou, Kina (2007 . g.); Ningbo povijesni muzej, Ningbo, Kina (2008. g.), i Izlobena dvorana Carske ulice june Song dinastije, Hangzhou, Kina (2009). MUZEJ POVIJESTI, NINGBO

Projektanti:

Wang Shu & Lu WenyuInenjeri / specijalisti lanovi projektantske ekipe: Song Shuhua, Jiang Weihua, Chen Lichao, itd., projektant statike:. Shentu Tuanbing, Chen Yongbing, itd., projektanti grijanja, ventilacije i rashladnog sustava: Tengliang, Jin GuoguangLokacija:

Ningbo, KinaKlimatska zona:MediteranskaDatum zavretka:2007. g.Povrina parcele:45333 mPovrina objekta:9542 mBruto povrina:30000 mTrokovi izgradnje:18,000,000 euraSustav hlaenja / grijanja: uporaba vodom hlaenog zraka za hlaenje i topline iz lokalne toplane za grijanje.Koritenje obnovljivih izvora energije - low tech: prirodna poprena ventilacija, evaporativno hlaenje, vjetrovni tornjevi

Tlocrt prizemlja

Tlocrt 1. kata Tlocrt 2. kata PresjeciMuzej povijesti u Ningbou se nalazi na velikom trgu u etvrti Yinzhou, u gradu Ningbou, koji unato 5000 g. tradicije izgleda kao da je sagraen juer. Ulice koje ga okruuju su dovoljno iroke da se u njih smjestilo 6 prometnih traka, ali su, takorei, bez automobila. Uz plonik je poredano tanko drvee bez lia, grmlje, i nepovezane povrine trave. U daljini, siluete novoizgraenih stambenih tornjeva impliciraju sjajnu budunost, ali trenutno ovo podruje postoji u vremenskom limbu - njegova prolost naputena, njegova budunost jo nije stigla.Na sjevernom kraju trga se nalazi iroka siva kamena zgrada, u kojoj se nalazi vlada etvrti. Kutijasta je i simetrina, u tipinom stilu komunalne arhitekture u Kini. Projicira stabilnost i snagu, i fiziki i simboliki, i injenica da se u njoj nalazi vlada, dokazuje projektantima dobar izbor lokacije. Muzej, troetani blok od 30000 m2, pozicioniran na SZ rubu trga, poruuje suprotno. Pri pribliavanju, njegova forma izglea neuredno. Oigledno je da je u pitanju kubus, ali sa kosim stranicama, te fale veliki komadi. Na proelju se nalaze maleni, arbitrarno postavljeni prozori, koji ne otkrivaju nita o namjeni zgrade. To je neugledna zgrada, ali uz snagu vladinih zgrada, prenosi ranjivost, koja je gotovo dirljiva.

Wang Shu: "Vlada u Ningbou se ne boji uiniti riskantne poteze. Kada smo dobili prvu nagradu, neki su ljudi bili veoma ljuti. Rekli su - u novoj etvrti vi ste dizajnirali toliko anti-moderne zgrade." Prema miljenju arhitekta, ta kritika se temelji na ograniavajuoj definiciji modernosti, onoj koja ju svrstava u "pobjednik uzima sve" borbu sa prolou. Za Wang Shua, "moderno" je jednostavno podjela u ogromnom katalogu materijala i tehnika, koji su projekantu na raspolaganju. Za izgradnju muzeja je koritena velika koliina lokalnih materijala iz ruevina starih zgrada, to odgovara pojavi masovne dekonstrukcije i konstrukcije u procesu urbanizacije u Kini. Muzej je smjeten na nain, kako bi se smanjilo, koliko god je to mogue, zauzee zemljita i ostavilo to je vie mogue zemljita za potrebe urbanog krajolika. Nosiva struktura su armiranobetonski okviri, neki dijelovi su prednapregnute konstrukcije velikih raspona. Promjena oblika je odreena prema ogranienjima viseih nosivih greda. Stupovi su strogo postavljeni u rasteru, koji optimizira dizajn strukture, smanjuje trokove i ubrzava proces izgradnje. Izgled zgrade potjee iz brda i doline. Wang Shu: "Kada sam ovo projektirao, sjetio sam se planina. Nisam se mogao sjetiti niega za grad, jer grad tu i ne postoji. Pa sam izradio neto u emu ima ivota - odluio sam dizajnirati planinu. To je dio kineske tradicije.". To ukljuuje i razne neznatne promijene nagiba, te potie ljude da to asociraju sa prostorom i opsegom lokalnih tradicionalnih sela. Kopija Tuoshanyana dinastije Tang, u omjeru 1:1, postaje prilaz na glavnom ulazu u zgradu. Tanshanyan je najranija batina lokaliziranog kulturnog antikviteta, simbolizira povijesni toku. Reference na prolost su este u muzejima kineskih antikviteta. esto direktno preuzimaju neku formu, kao npr. muzej u angaju, koji oponaa oblik drevne posude za kuhanje. Naglaavajui inspiraciju koju preuzima iz prirode, Wang Shu se naizgled usporeuje sa tim principom. Na sreu, muzej u Ningbou je povezan sa kineskom prolou na mnogo fundamentalniji nain. Dugi potezi proelja su sastavljeni od dijelova razliitih veliina, oblika i materijala. Neke od cigli u zidu su proizvedene prije 400 g., u doba dinastije Ming. Najstarije su iz doba dinastije Tang, i stare su oko 1500 g. Vei dio eksterijera muzeja je sastavljen iz otpada dovezenog sa ruevina iz regije. Pojedinani dijelovi su sastavljeni tehnikom poznatom pod nazivom Wa-Pan, koju su razvili regionalni farmeri, da se lake nose sa tetama izazvanima od strane tajfuna. To je sustav sposoban prihvatiti naizgled neogranienu raznolikost materijala, savreno odgovaraju za nekompatibilne i neodgovarajue komade sa kojima je Wang Shu morao raditi. Makar je i prije upotrebljavao u tehniku za kampus Kineske Akademije Umjetnosti u Hangzhou, muzej u Ningbou mu je prvi puta ponudio ansu da primjeni Wa-Pan u njegovoj izvornoj lokaciji. Wang Shu veli: "Samo obrtnici u ovom podruju to znaju raditi. Ali ako to neemo upotrijebiti u modernoj arhitekturi, mislim da e obrtnici zaboraviti te metode. Kada smo zapoeli, mnogi se nisu mogli sjetiti, tako da smo morali upotrijebiti fotografije, i ponovno ih nauiti."Uzimajui u obzir statike zahtjeva za visinu od 23.95 m, zid je poloen s promjenama u slojevima, podsjeajui na drevni grad Jiangnan i izravno antropoloki povezujui povijesne slojeve sa posjetiteljima.

MUZEJ SUVREMENE UMJETNOSTI, NINGBO

Arhitekti: Wang Shu, Lu Wenyu

Projektantske tvrtke:

Amaterski Arhitektonski Studio / Gradski Tektonski Institut

Kineske Akademije umjetnosti

Suradnici:

Institut za pejzani dizajn Kineske Akademije umjetnosti

Razdoblje projektiranja: 10. mj. / 2001. g. 7. mj. / 2002. g.Razdoblje izgradnje:

9. mj. / 2002. g. 9. mj. /2005. g.Lokacija:

Ningbo, KinaPovrina zemljita:

12,000 mUkupna povrina:

24,000 mTip nosive strukture:

armirano betonski i elini skelet

Tlocrt 1. kata

PresjeciMuzej se nalazi na nekadanjem podruju "Bund" u Ningbou. Cijelo podruje je prolo funkcionalnu rekonstrukciju, jer su bivi objekti luke preseljeni na novu lokaciju. Kao dio ukupnog plana zatite povijesnih objekata u tom podruju, ekaonica ove bive luke je obnovljena u veliki muzej za suvremenu umjetnost sudjelovanjem arhitekata i promicanjem Amaterskog Studija. Smatralo se da e to zatititi staru zgradu, koja je nasljee iz 1980-ih, meutim, kako je rekonstrukcija napredovala, otkriveno je da je nakon nekoliko prijanjih rekonstrukcija zgrada je bila ozbiljno oteena i nije mogla biti usklaena sa najnovijim graevinskim regulativama u Kini. Tako su arhitekti odluili sruiti cijelu zgradu, osim svjetionika. Zadran je poseban uzorak u unutranjosti, koji je bio dio dijeljene memorije grada. Zgrada je bila mjesto sa kojeg se brodom kretalo prema angaju ili hodoasnikom otoku Putuoshan, svetoj zemlji Budizma. Konani projekt izgradnje sadri vie elemenata dizajna. Prvo je kopiran odnos izmeu luke i broda uz pomo visoke platforme i oblika zgrade. Otprilike na mjestu bivih zranih mostova se nalaze dva nasipa. Kao drugo je kopiran odnos izmeu lokalnih tradicionalnih dvorita i zgrade. Glavni pristup u muzej sa ulice prolazi kroz viu platformu. Nema velianstvenog trga ili irokih stepenica, koji su postali najkontroverzniji dio projekta. Ipak, elja projektanta jest da obnove kineski sveani prostor. Zgrada je podijeljena na donji i gornji dio, koji su meusobno okomiti, to s jedne strane je po kineskoj tradiciji, a sa druge strane podrazumijeva suvremenu osvjetenu strukturu i ekonomske potrebe. Donji dio je "ekonomski temelj", ukljuujui garau ispod platforme za 150 automobila. To je u svrhu rastuih potreba za parkiralinim mjestima gradu. Privremena izlobena dvorana u donjem dijelu glavne dvorane slui za komercijalne izlobene aktivnosti kako bi se rijeio problem, da muzeji u Kini imaju na raspolaganju samo financijska sredstva za izgradnju, ali nedostatak sredstava za upravljanje. Gornji dio slui samo likovnim izlobama i aktivnostima. Koritenje materijala takoer otkriva tragove multiplikacije. Siva cigla u temeljima je glavni graevinski materijal bive zgrade, elik i drvo u gornjem dijelu su glavni materijali luke i brodova. Tu je i skupina modernih "pilja" na ciglenim temeljima uz rijeku, s likovima Bude, koji odaju da je zgrada nekad bila mjesto sa kojeg hodoasnici kreu na sveti otok Putuoshan.

KNJINICA FAKULTETA WENZHENG, SVEUILITE SUZHOU

Arhitekti:

Wang Shu, LU Wenyu, TONG Ming

Projektantske tvrtke:

Amaterski Arhitektonski Studio

Suradnici:

Institut za arhitekturu i planiranje, Suzhou Grupa

Razdoblje gradnje:

3.mj. / 1999. g. 9. mj. / 2000. g.Lokacija:

Yuexi Wuxian, Suzhou, KinaPovrina zemljita:

4,000 mUkupna povrina:

9,000 mTip nosive strukture:

armirano betonski skelet

Tlocrt 2. kata

Prikazi fasada i presjekU projektiranju knjinice, cilj arhitekta bio da ljudi postanu svjesni da ive izmeu planina i vode, a to je vrtni stil Suzhoua. U pozadini planine pune bambusa na sjeveru, te okrenut prema jezeru koje se je koristilo kao odlagalite cigli na jugu, teren se sputa prema jugu s visinskom razlikom od 4 metra. Prema naelima projektiranja vrtova, zgrade koje se nalaze izmeu planine i vode ne bi treble biti istaknute. Tako da se gotovo polovica knjinice nalazi u podzemlju. Trokatna zgrada zapravo pokazuje samo dva kata na ulaznoj strani. Pravokutno tijelo zgrade lebdi iznad vode, okrenuto prema jugu, dominantnom smjeru vjetra u ljetnim mjesecima. etiri zasebna paviljona su ubaena u kompleks, od sjevera prema jugu, i od planine prema vodi. Jedan od principa projektiranja vrtova se takoer odraava u razliitim veliinama volumena svake pojedinane zgrade u sklopu knjinice. Ta promjena reda veliina, od jednog objekta prema drugom, se smatra duom tradicionalnih kineskih vrtova. Za pjesnike, male kue su mnogo vanije. Paviljon poput zgrade u vodi, - itaonica poezija i filozofije u knjinici je, iz toke gledita kineskih pjesnika, poloaj u kojem su ovjek i priroda uravnoteeni.

ZAKLJUAK

Amaterska Arhitektura poziva na aktivno sudjelovanje arhitekata i umjetnika i ostaje otvorena prema spontanim promjenama. Wang Shu je razvio "proces slobodnog dizajna", u mogunosti da se prilagodi uvjetima okolia, kako se pojavljuju tijekom faza izgradnje. Wang objanjava da je, u principu, "slobodni dizajn" metoda stvaranja kineskog vrta, iz jednostavnog razloga da kineski vrt zapravo ne moe biti dizajniran:

"Kineski vrt je posljedica procesa izgradnje. elio bih da ovo bude princip moderne arhitekture. Kada neto gradim, uvijek sam slobodan promijeniti neke stvari. Ovo je takoer tipino za kinesku situaciju. Mnogo nepredvidivih stvari se dogaa cijelo vrijeme, a vi morate improvizirati. Beskorisno je napraviti precizan plan, ali je bolje rjeavanje problema u trenutku kada nastanu."

Provokativno, Wang inzistira na privremenom karakteru amaterske arhitekture, no ne zamilja to kao "arhitekturu za bacanje":

"Ja jednostavno mislim da bi arhitektura trebala raditi ruku pod ruku s vremenom. Ponekad volim koristiti jeftini materijal koji se moe zamijeniti kada je oteen. I volim povezivati zgrade i biljke. Kad se zgrade i biljke dolaze spoje, postaje oito da je, dokle god vrijeme tee, arhitektura podvrgnuta stalnim promjenama."

Imenujui svoj ured "Amaterski Arhitektonski Studio" i istodobno inzistirajui na vanosti zanatskog aspekta arhitekture, Wang se na provokativan nain nastoji distancirati iz profesionaliziranog, tehnikog, i bezdunog "arhitektura kao posao" stava sadanje Kine.

Kada se pita, da li e nova generacija kineskih arhitekata biti u mogunosti kritiki gledati, ne samo na Zapad, ve i na sebe same, misli se tonije na pitanje: da li e mladi kineski arhitekti moi uiniti vie od dodavanja slika ve postojeim "kineski izgledajuim zgradama", koje se odnose na virtualnu prolost? Zadatak je teak, pogotovo s obzirom na injenicu da, prema tvrdnji Wang Shua, od 1980-ih nije bilo arhitektonske kritike niti arhitektonske teorije u Kini. Da li e kineski arhitekti moi stvoriti vrijedno kinesko okruenje, s djelima koja potjeu od kritine razmjene s vlastitom kineskom povijesti?

Konano, usred ove situacije Wang Shu ostaje optimistian. Iako je u Kini "unititi i obnoviti" vana tradicija, te se sada, po njegovom miljenju, eli unititi apsolutno sve, Wang takoer vjeruje da je u Kini napetost izmeu sredinje samouprave i regionalne politike manja nego to obino stranci misle. Razlog je taj, da se tradicionalno, sredinja i podrune vlasti oduvijek dre na meusobnom rastojanju i ne mijeaju se mnogo. A regionalna politika sigurno ima blii odnos s neslubenom, tradicionalnom arhitekturom. Zakljuak je da e se kritini regionalizam najvjerojatnije instalirati u niama stvorenim jedinstvenom tradicijom regionalnih politika i poeti se suoavati sa vlastitom prolosti i oblikovati svoja vlastita kineska naela.IZVORI:Wang Shu and the Possibilities of Architectural Regionalism in China, Nordic Journal of Architectural research, Volume 21, 2009.

Xin Ruan: New China Architecture, Periplus, Hong Kong, 2006.

Ningbo Historic Museum, Domus 922, 2009.http://english.ccnt.com.cn/?catog=architecture&file=090200&ads=service_001

http://www.archdaily.com/211941/2012-pritzker-prize-wang-shu/

http://www.pritzkerprize.com/2012/biography

http://www.archdaily.com/14623/ningbo-historic-museum-wang-shu-architect/

http://www.chinese-architects.com/en

http://sbd2050.org/project/ningbo-history-museum-23/http://movingcities.org/interviews/local-hero-an-interview-with-wang-shu/http://movingcities.org/movingmemos/ningbo-architecture-snapshots/

http://movingcities.org/movingmemos/ningbo-historic-museum/http://www.australiandesignreview.com/features/26177-wang-shu-memory-is-deeper-than-symbols1