NASLOV IZVORNIKA

Charlie Fletcher IRON HAND

S ljubavlju i zahvalnošću, Domenici, bez koje ova knjiga ne bi bila

moguća ili barem ni pribliţno ovoliko zabavna

KARTA LONDONA

EUSTONSKA DRUŢINA

3. IKAR

4. BIK

5. GROBLJE TUROBNIH SABLASTI

6. ĈASNIK

7. VITEZ

8. ARIEL

9. KAMEN LONDONA

10. TOPNIK

11. CRNI FRATAR

12. CJEVĈUGA

SADRŢAJ

Dosadašnji tijek priĉe 3

1. Pada mrak 5

2. Trice i kuĉine 21

3. Crna ptica 28

4. Smijaĉ s noţem 3

5. Smrt sijevki 38

6. Ţilava ruka 43

7. Ikar 47

3. U zraku 49

9. Crvena kraljica 5i

10. Edie ostaje sama 56

11. Obješen na muzeju 59

12. Ubojiti bik 63

13. Brojaĉ 65

H. Topnik u tmini 69

15. Paternoster 73

16. Neoprezan govor stoji ţivota 82

17. Arielin let 93

18. Ikarov let IOI

19. Ukopavanje 103

20. Fratrova nagodba 106

21. Posljednji vitez 3

21

A.

Crne vijesti 124

22. Divljina ogledala 12

6

23. Tuţan udarac 13

1

24. Posljednja ţrtva Tyburna 13

9

25. Crno ogledalo 14

3

26. Pun mjesec 14

8

27. Bebenbuk 15

5

28. Kraljica preuzima kontrolu 16

4

29. Tobogan smrti 16

7

30. Tri izazova ijedna izdaja 74

31. Opsada na nebu 18

0

32. Bijeg u tišinu 19

3

33. Eustonska druţina 19

9

34. Kuća izgubljenih 20

9

35. Uliĉni trkaĉ 21

9

36. Stvoritelji i kamen 22

2

37. Zamjena 3i

38. Sretan završetak 23

9

39. Ponoćna zvonjava 25

2

40. Topnikov posljednji smijeh 25

9

41. Puknuta vezica 26

2

42. Topnikov kraj 27

3

43. Brbljava Smrt na groblju turobnih

sablasti

27

7

44. Kako ispasti iz rijeke 28

3

45. U Hodaĉevim šakama 28

6

46. Izazov 28

9

47. Mrzli sajam 29

5

48. Posljednje utoĉište 29

9

49. Ţeljezna ruka 3°

5

50. Pod ledom 30

8

51. Kamen Srca 34

52. Ledeni demon 31

8

53. Napukli kamen 32

2

54. Posljednja postaja za nikamo 33

Zahvale 327

Udarci su za jake, za oĉajne su rane.

Srca ranjena nepravdom melem i ulja hrane.

Za tvoju izdaju i pokleknuće oprost je moj dar

Jer Ţeljezo Hladno Ţeljezo bit će svima gospodar!

Hladno ţeljezo Rudyard Kipling

DOSADAŠNJI TIJEK PRIĈE...

Na školskom izletu u Prirodoslovni muzej George je razbio skulpturu

zmaja s proĉelja muzeja. To je probudilo drevne sile zatoĉene u

Kamenu grubo isklesanom bloku skrivenom duboko u srcu starog

Londona. Istog se ĉasa osvetniĉki kip Pterodaktila odlijepio od zgrade

muzeja i poĉeo progoniti Georgea. U trenutku kada se Georgeu sve

uĉinilo izgubljenim, kip Topnika, vojnika iz Prvog svjetskog rata,

silazi s ratnog spomenika i spašava ga.

I tako poĉinje Georgeova avantura zarobljen u jednom sloju Londona,

u raeLondonu, gradu u kojem dvije suprotstavljene grupe kipova

zrcalnici koji su utemeljeni na ljudskom liku i mrljavci koji to nisu

hodaju, priĉaju i ţive u nelagodnom primirju, primirju koje je

Georgeovo lomljenje skulpture dovelo u pitanje.

Njegove probleme oteţava ĉinjenica da nitko ne vidi što mu se

dogaĊa, osim Edie Laemmel. Edieje sijevka. Sijevke su ţene ili

djevojĉice koje dodirivanjem kamena proţivljavaju prošle dogaĊaje

zapisane u njemu. Edie nitko nikada nije pojasnio taj njezin dar pa ga

ona doţivljava kao prokletstvo i misli da je luda. Ona je takoĊer u

bijegu.

George, Edie i Topnik zapoĉinju zajedniĉko putovanje kako bi

ispravili poĉinjenu štetu, ali ne znaju da je Kamen probudio Hodaĉa,

jednog od svojih slugu, koji ih proganja londonskim ulicama uz

pomoć svojeg vlastitog sluge, Gavrana.

Na tom putovanju George otkriva da ima posebne moći koje ga

izdvajaju od drugih i zbog kojih je na meti pobješnjelih mrljavaca:

jedan od zmajeva koji ĉuva londonski City kandţom je urezao znak u

njegovu ruku, koji mu je drugi kip, nasmiješeni, ali zloslutni Crni

Fratar protumaĉio kao Oznaku Stvoritelja. Taj oţiljak dokazuje da je

George Stvoritelj, da ima dar za stvaranje u kamenu ili metalu. Fratar

mu takoĊer kaţe da mora pronaći Kameno Srce i staviti odlomljenu

zmajevu glavu na njega kako bi nadoknadio štetu koju je poĉinio. Uz

pomoć dobroćudnih zrcalnika, a pod stalnom prijetnjom nasilnih

mrljavaca, oni se konaĉno naĊu pored Kamenog Srca Londona,

Londonskog Kamena.

No putem se Topnik ţrtvovao pokušavajući spasiti Edie, dopavši tako

Hodaĉu u šake. Georgeu je preostalo samo da pokuša upotrijebiti svoj

novootkriveni stvoriteljski dar kako bije spasio.

Priĉa se nastavlja...

1

PADA MRAK

Hodaĉ i Topnik upali su u tamu, strmoglavili se u duboko ponorno

crnilo u kojem nije postojalo ni sjećanje na svjetlost. Iako ništa nije

mogao vidjeti, Topnik je osjetio kako padaju kroz slojeve, od kojih je

svaki sljedeći bivao sve crnji, s neugodnim bljeskanjem koje nije

toliko vidio koliko osjetio.

To uţasavajuće kretanje prazninom naglo je prestalo kada su udarili u

nešto tvrdo.

Topnik je koljenima udario o mokri šljunak, a slobodnu je ruku

instinktivno ispruţio pokušavajući ublaţiti pad, zbog ĉega mu je kroz

nju sijevnula oštra bol kada je udario o nevidljivi kameni zid pred

sobom. Stajao je tako na trenutak, pognute glave, stiješnjen izmeĊu

zida i tla, hvatajući zrak. Osjećao se pogrešno, pogrešnije nego ikada,

pogrešnije nego što je smatrao mogućim. Nije mogao objasniti taj

osjećaj; zapravo, bilo je to kao da je neka nevidljiva ruka dograbila

samu njegovu srţ i išĉupala je iz njezina prirodnog mjesta, ostavivši je

potom da visi u njemu, pomaknuta, izobliĉena i slomljena.

Zaĉuo je krckanje šljunka u blizini kada se Hodaĉ poĉeo kretati.

Posljednjim atomima snage zamahnuo je rukom u tamu, ali meĊu

prstima su mu prostrujali samo zrak i crnilo.

Jedva je procijedio bolno uf i odmah zatvorio usta zaustavljajući tako

svako daljnje jaukanje. Štogod bilo ovo što mu se dogaĊalo, neće

Hodaĉu priuštiti zadovoljstvo spoznaje koliko ga je boljelo.

A onda su se upalila svjetla.

Prva stvar koju je ugledao bio je njegov šljem kako prevrnut leţi na

kamenju pred njegovim glomaznim vojniĉkim ĉizmama. Potom je

ugledao zaštitni gleţnjak priĉvršćen na njegovu desnu potkoljenicu

poput ostatka kakvog prastarog oklopa. Na pravome vojniku takav bi

gleţnjak bio koţnat, ali je u njegovu sluĉaju, budući da je on naravno

bio kip, bio bronĉan, kao i sve ostalo. Lijeva mu potkoljenica nije bila

oklopljena već ĉvrsto stegnuta ovijaĉima nalik zavojima. Iznad njih

ugledao je svoje ruke snaţnih, grubih prstiju kojima se drţao za

koljena hvatajući zrak.

Podigao je šljem, uspravio se, poravnao prednji dio uniforme i

namjestio plašt na ramenima. Nije to bio pravi plašt. Bio je to komad

nepromoĉive cerade koja je sluţila i kao šator za jednu osobu, a koju

je ovjesio preko ramena kako bi se zaštitio od kiše, zavezavši je

komadićem konopca provuĉenog kroz dvije rupe. Nabio je šljem na

glavu, a onda se uspravio kao prekaljeni veteran Prvoga svjetskoga

rata, kakvim ga je kipar i zamislio.

Nalazili su se u velikom prastarom spremniku za vodu. Stajao je

stopalima ukopan u mali nanos sitnog šljunka koji se pruţao uz jedan

zid. Jedino je ta sićušna plaţa narušavala grubi kvadratni oblik crne

vodene površine, ĉija je svaka stranica bila duga oko deset metara.

Nepravilni kameni blokovi kojima su bili obloţeni zidovi bili su

prošarani sluzavom prljavštinom nastalom uslijed starosti i prekriveni

ljepljivim nakupinama gljivica do visine koja je, ĉinilo se, oznaĉavala

visoki vodostaj. Kapljice koje su padale s kamenog svoda odaje

stvarale su koncentriĉne krugove na crnoj površini vode.

Ali Topnika nije šokirala klaustrofobiĉnost te odaje bez izlaza, s

podom od tamne vode i šljunĉanom plaţom u obliku polumjeseca.

Šokirala ga je svjetlost.

Svjetlost je sjajila iz komadića stakla koje je netko paţljivo rasporedio

po zidovima odaje iscrtavši njima ĉetiri dvorca koja su se gledala

preko crne vode. Metalni disk veliĉine tanjura lijeno se vrtio na lancu

priĉvršćenom o svod i polako odbijao svjetlost po prostoriji.

Što je ovo?

Postavio je to pitanje hrapavim glasom prije nego što ga je uspio

zaustaviti. Zaĉuoje preziran frktaj i stao zuriti u ispijenu figuru do

koljena u vodi, na rubu šljunĉanoga nanosa. Hodaĉ je bio odjeven u

dugaĉki zeleni kaput od tvida ispod kojeg je izvirivala majica s

kapuljaĉom. Zabacio je kapuljaĉu unatrag i prošao prstima kroz

dugaĉku masnu kosu prošaranu sjedinama. Na glavi je imao okruglu

kapicu, a usta iskrivljena u stalnom poluotvorenom podsmijehu

okruţivala je kozja bradica. U rukama je drţao dva mala okrugla

ogledala koja je zakvaĉio jedan o drugi i tutnuo u dţep kaputa. Potom

se sagnuo i podigao dugaĉki bodeţ sa šljunka. Tanko se i kiselo

osmjehnuo mašući sjajnom oštricom.

Ovo je san o ĉetiri dvorca, odgovorio je pokazujući na kule iscrtane po

zidovima. Toje vizija koju sam davno dobio, dok sam još bio slobodan

ĉovjek. Toje vizija koju sam pretvorio u stvarnost. Nije to ništa što bi

ti mogao razumjeti.

Kako je micao oštricu, tako je ona svojim odsjajem otkrivala rubove

tog podzemnog spremnika.

Ovo je bila praznina koja je sadrţavala samo tamu dok ja nisam naišao

na nju. Sada je središte moći. Moje moći.

Topnik je osjetio kako ga pritišće i guši ogromna masa zemlje nad

njim. Osjetio se izgubljenim, kao netko protjeran u utrobu zemlje i

prignjeĉen planinom. Ali, prije će umrijeti nego li dozvoliti Hodaĉu da

uţiva u njegovoj muci.

Gdje smo? Gdje je ovo?

Hodaĉ se polako okretao pred njim, usmjeravajući odsjaje s oštrice

svog bodeţa prema vlaţnim rubovima prostorije.

Nalazimo se ispod Londona. Ispod grada kojeg ćeš ponovno vidjeti

samo u sjećanju.

Topnik ga je poţelio udariti, ali ĉinilo se kako mu je ona pogrešnost

unutar njega oduzela uobiĉajenu snagu, zbog ĉega se jedva odrţavao

na nogama. A osim toga, morao je saznati što se dogaĊa. Nalazio se na

mjestu na kakvome nikada prije nije bio, osjećao se drukĉije nego

ikada prije; a uostalom, mogao je i kasnije pokušati srediti Hodaĉa,

kada mu se dovoljno pribliţi. Iako, ĉinilo mu se kako će mu za bijeg,

pa ĉak i za puko preţivljavanje toga što mu se trenutno dogaĊalo,

trebati malo više od razmahivanja šakama.

Budi jasniji.

Nalazimo se na mjestu na kojemu ćeš i ostati. Zauvijek, vjerojatno.

Uţivaj u svjetlosti. Kada ja odem, i nje će nestati.

Hodaĉ je gledao u Topnika s izrazom nalik zadovoljstvu.

Osjećaš je iznutra, zar ne, prazninu, navirući uţas, gubitak snage,

osjećaj da nisi gospodar vlastite sudbine?

Topnik se uspravio.

Ne brini ti za mene, druškane. Ja sam zdrav ko dren.

Ah, bojim se da nisi. Prekršio si zakletvu koju si mi dao. Zakleo si se

svojim Stvoriteljem. Moraš uĉiniti što ti kaţem.

Nema šanse, odvratio je Topnik.

Ah, ali ima. Ti si ponosan. Neću te uvrijediti traţenjem da mi sluţiš.

Naposljetku, sve što traţim od tebe je da umreš. A sve što trebam

uĉiniti kako bih to postigao jest zabraniti ti da se pokušaš iskopati

odavde. A to i ĉinim. NareĊujem ti da se ne pokušavaš iskopati

odavde, na svjetlost i ĉist zrak. Jednostavno, zar ne? Jedna jedina

naredba i osuĊen si na propast. Doći će ponoć, tvoje će postolje biti

prazno i tvoja će pokretaĉka snaga, što god ona bila, umrijeti; bit ćeš

tek šljaka za talionicu.

Hodaĉev je pogled sjajio raspirenom zloćom.

Misliš li da si još uvijek svoj gospodar?

Topnik je pokušao podići ruke kako bi išĉupao jedan kamen iz svoda i

bacio ga u vodu ne bi li pokazao Hodaĉu da nije u pravu. Ali nije

mogao pomaknuti ruke. Ljutito je odmahnuo glavom.

Mislim da ću te šĉepati i zgurati ti ta ogledala u grlo, eto što ja mislim.

Bacio se prema Hodaĉu, ali je bio prespor i Hodaĉ se lako izmaknuo.

Topnik je zateturao unatrag prema zidu uţasnut svojom slabošću,

pokušavajući se ispruţenom rukom uhvatiti za zid i sprijeĉiti vlastiti

pad, zahvativši tako jedan od svjetlećih komadića stakla.

Pao mu je pred noge i on je zurio u nj, u njegovu mutnu površinu i

oble, morem uglaĉane rubove. I dok je tako zurio, u misli su mu

navrla sjećanja. I sjetio se prvoga puta kadajuje vidio kako se smiješi,

osmijehom koji joj je rasvijetlio lice poput sunĉeve svjetlosti, i

vlastitog iznenaĊenja ĉinjenicom kako je za takvu svjetlost bilo

dovoljno da joj se nasmiješi i nazove je imenom, a potom se sjetio i

kako je ta spoznaja u njemu probudila oĉinski instinkt spram te

neobiĉne i naizgled grube djevojĉice. A ta provala oĉinskog

zaštitniĉkog instinkta sudarila se s uţasnom spoznajom koja mu se

poput tamne mrlje poĉela razlijevati mislima.

Sagnuo se i podigao morsko staklo.

Ovo je kamen srca.

Zaĉuo je suh, zlovoljan smijeh i pogledao u iskrivljena Hodaĉeva usta.

Zaĉuo je i uţas u vlastitom glasu kada su mu usta, protiv njegove

volje, procijedila pitanje.

Što si im uĉinio, Hodaĉu?

Ispijena figura nad njime samo se nastavila osmjehivati, vuĉjim

osmijehom.

Sijevke, Hodaĉu. Što si im, dovraga, uĉinio?

TRICE I KUĈINE

Edie i George ţurno su se udaljavali od Ulice Cannon, sretni što

ostavljaju Kamen Londona za sobom. Oboje su bili iscrpljeni i u

stanju šoka, a budući da su razmišljali o Teţem Putu koji je leţao pred

njima nisu primijetili tmaste oblake kako im se skupljaju nad glavama.

Zapravo, nisu primjećivali ništa što im se dogaĊalo nad glavama.

Što je bila šteta. Budući da je ono što im se dogaĊalo nad glavama

definitivno primjećivalo njih.

Kamena vodoriga na krovu nije morala pogledavati uvis kako bi

vidjela tmurne kišne oblake. Ona je osjećala kišu i prije nego što bi

poĉela padati. Ćutila ju je kao neku vrstu svrbljivog predosjećaja

posred leĊa, visoko meĊu zašiljenim lopaticama, na mjestu koje ne bi

mogla poĉešati ĉak i da je imala normalne ruke, a ne krilate kandţe

kakvima ju je kipar obdario. Osjećaj nadolazeće kiše bio je dio njezina

identiteta. Nakon što bi kiša poĉela padati obiĉno je sluţila kao jedan

od kišnih ţlijebova na krovu stanice St. Pancras, kilometar i pol

sjeverno od mjesta na kojemu se trenutaĉno nalazila. Na krovu na

kojem je sad bila samo je potajice promatrala.

Skrivala se zato jer je osjećala nešto posve novo i potencijalno opasno:

osjećala je znatiţelju. Izbacilaje svoje zlokobno zavinute kandţe i

povirila iznad ţlijeba ţeleći promotriti ulicu pod sobom. Po prvi put u

svom postojanju znala je da je imala nešto vaţnije za ĉiniti nego

odgovoriti zovu kapljica kiše koje su sad već padale iz oblaka

nadvijenih nad njom.

Više su je zanimali djeĉak i djevojĉica koji su ţurili ploĉnikom pod

njom. Dok su oni hodali ulicom u smjeru zapada, ona se pognuta

skrivala iza niske krovne ograde, podvijenih šišmišolikih krila i

kamenih tetiva uzdrhtalih u išĉekivanjuspremna za napad.

Na prvi su pogled George i Edie izgledali kao svi drugi umorni klinci

na povratku iz škole, na putu prema najvjerojatnije sigurnim i

uglavnom normalnim domovima u kojima ih je ĉekao vrući ĉaj, i u

kojima će dugaĉki dan doţivjeti svoj sretni završetak.

Ali, paţljivijem bi promatraĉu brzo postalo jasno da su ta djeca

dolazila iz priliĉno drukĉije priĉe.

A ako bi dovoljno dugo zadrţao pogled na njima, vidio bi da su oboje

bili prekriveni tragovima te priĉe.

George je imao otprilike trinaest godina, ramena su mu se poĉela širiti,

kosti su mu pomalo dozrijevale, a mišići se rastezali pokušavajući

pratiti nagli rast. Kosa mu je bila nepoĉešljana i dovoljno dugaĉka pa

ju je bio prisiljen stalno neuredno zadijevati za uši. Jakna mu je

najednom ramenu bila poderana i prekrivena prašinom kao da se

valjao po vrlo prljavom podu. Kroz rupu u hlaĉama, u ritmu hoda,

izvirivalo mu je bijelo koljeno, a na lijevoj mu je jagodiĉnoj kosti bio

vidljiv trag nekakve prljavštine. Raskuštran izgled bio je, meĊutim, u

suprotnosti s njegovim smirenim i odluĉnim pogledom.

Ediein pogled bio je drukĉiji. Hodala je pognute glave, a dugaĉki slap

kose boje patlidţana zasjenjivaojoj je oĉi. Ipak, u kratkim pogledima

koje mu je upućivala, George je vidio da su izmuĉene, kao i to da su

vidjele više od onoga što je zapravo bilo pred njima. Njezino i inaĉe

blijedo lice ĉinilo se sada još bljeĊim, kao da je iz njega nestalo sve

krvi, a koţa joj je bila razvuĉena umorom. Spotakla se o rub ploĉnika,

i on ju je uhvatio ispruţenom rukom trenutak prije nego što je pala.

Edie! povikao je. Gledaj kuda ideš.

Ona ga je polako fokusirala pogledom, kao da se vraćala odnekud

daleko.

Pomisliš li ikad da si proklet, George? rekla je naglo. Bilo mu je

potrebno nekoliko trenutaka da shvati što ga je pitala i zašto.

Ti misliš da si prokleta?

Nervozno je zatresla glavom kao da je pogrešno razumio što je htjela

reći.

Ne u smislu da me uklela nekakva vještica ili nešto takvo, ono,

pretvorila u ţabu, nego, znaš, kao kad jednom uĉiniš nešto loše pa ti se

poslije zbog toga u ţivotu dogaĊaju loše stvari?

George je zakolutao oĉima.

Hmm. Ono, kao kad pogreškom razbiješ kip i završiš tako da dan i pol

bjeţiš preko cijelog Londona pred vodorigama, Minotaurima i takvim

stvarima? Pa... da.

Ona je ponovno zatresla glavom.

Ne, nisam ni na to mislila, mislila sam na ranije prije ovoga. Na tvoj

cijeli ţivot, kao nešto veće, nešto zbog ĉega si uopće poţelio udariti u

taj kip, nešto što ti je zauvijek pokvarilo šanse za sreću u ţivotu, nešto

takvo...

Georgeu je kroz glavu prošlo sjećanje: izvikivao je nešto uţasno

svome tati. Vikao je toliko glasno da su mu s lica frcale i slina i suze.

U tatinim je oĉima nazreo suze. Vidio je vrata koja mu je zalupio pred

nosom. A onda je vidio ta ista vrata kako se otvaraju kasnije te noći, a

iza njih stoje policajac ijedna ţena koji su došli reći njegovoj majci da

se dogodila prometna nesreća i da njegov otac više nikada neće proći

kroz ta vrata, niti kroz ikoja druga vrata.

Ne, rekao je.

Dok je naginjala glavu prema njemu, oĉi su joj na trenutak prkosno

zaiskrile.

Znaĉi, tako ti je krasan i savršen bio ţivot, ha?

Sada je on zatresao glavom.

Edie. Nemamo vremena za ovo, moramo smisliti nekakav plan.

Moramo spasiti Topnika. Ne uspijemo li ga pronaći i dovesti na

njegovo postolje do smjene dana, do ponoći...

Znam. Bit će mrtav kip. Nikada se više neće kretati. Znam, George.

Nisam glupa.

Nisam to ni re...

Ja ga ţelim spasiti jednako kao i ti, znaš. Mislim, ne samo zato jer nas

je spasio i sad smo mu duţni...

Ali mi mu jesmo duţni, kategoriĉki je presjekao George.

Znam. Ali rijeĉje o neĉemu višem od toga. Duboko je uzdahnula. Uz

Topnika sam se osjećala sigurnom.

I ja.

Nekoliko velikih kapi palo je na ploĉnik, a za njima još mnoštvo

drugih. Za nekoliko je trenutaka kiša tako snaţno padala da su kapljice

poskakivale uvis odbijajući se o skliske ploĉe pod njihovim nogama.

George je instinktivno zakoraĉio ustranu, pod zaklon jedne kavanske

tende, povlaĉeći Edie za sobom. Stajali su naslonjeni leĊima na zid, a

od kiše ih je štitila tek ta uska tanka tenda.

Sedam katova iznad njih vodoriga na krovu ljutito je mijauknula i

nagnula se pokušavajući ih vidjeti, ali joj je pogled padao tek na

plastiĉnu ceradu nad njihovim glavama, prošaranu golubljim izmetom.

Nešto je bijesno prosiktala i povukla se unatrag pokušavajući ih vidjeti

iz drugog ugla. Zaustavila se nakon što je ugledala Edieine cipele.

Bilo joj je drago što nisu ušli u zgradu. To bi joj dodatno

zakompliciralo stvari, koje su već bile više nego dovoljno

komplicirane.

Što ćemo sad? rekla je Edie.

Moram razmisliti. Moţemo biti i na suhom dok to ĉinim.

O. K. Ali u pravu si, vrijeme nam istjeĉe. Već pada mrak. Misli brzo.

Stajali su nepomiĉno, promatrajući potop pred njima. George je

pokušavao smisliti nekakav plan. Problem je bio u tome što je

ponajprije trebao pobijediti bolesni strah koji mu je uporno govorio da

je pronalazak Topnika, koji je netragom nestao i sad bi se mogao

nalaziti bilo gdje u ovom golemom gradu ili ĉak i izvan njega, bio

preteţak zadatak za njega. Znao je da jednostavno nije imao dovoljno

znanja da napravi plan. U glavi mu se vrtjelo, a misli su mu se stalno

vraćale na Edieino pitanje osjeća li se prokletim.

Jedan je mladi tata prošao pored njih noseći dijete u nosiljci na leĊima.

Nosiljka je bila prekrivena prozirnom plastiĉnom kabanicom, a dijete

se smijalo provlaĉeći ruke ispod kabanice i udarajući tatu uz niz

gugutavih provala smijeha. Mladi ĉovjek pruţao je ruku unatrag

stišćući dijete za bedro i škakljajući ga. Njima kiša, oĉito, nije smetala.

Gledao je kako prolaze sve dok nije primijetio da ga Edie sa

zanimanjem promatra.

Sjećaš li se vremena kada si bila dijete i kada se sve ĉinilo sigurnim

zato jer si bila s tatom?

Sada je na Edie bio red da zatrese glavom.

Ne baš.

Duboko je udahnuo. Jedini naĉin da se riješi njezina pitanja bio je taj

da na njega iskreno odgovori. Moţda će se onda uspjeti usredotoĉiti

na spašavanje Topnika.

O. K. Da. Prije nego što je on...

Shvatio je da će to vjerojatno biti teško izgovoriti.

Prije nego što je umro?

Ne. Prije nego što sam ja sve pokvario. IzmeĊu njega i mene. Rekao

sam neke stvari.

Svi kaţu pogrešne stvari.

Dubokoje udahnuo.

Da, ali ne umre svima tata prije nego što mu uspiju reći da im je ţao.

Bio je iznenaĊen. Izgovaranje nije bilo teško kao što je oĉekivao.

Vrijeme je prolazilo. Palo je još kiše. Onda je Edie pokvarila trenutak

podrugljivo frknuvši.

To je ta taaaako uţasna stvar koju si napravio? Zbog toga misliš da si

proklet?

Nije mu se baš sviĊao njezin ton.

Što?

Dakle, rekao si nešto ruţno. To nije ništa.

Nije mu se uopće sviĊao njezin ton.

E pa, ne mislim baš da to nije ništa.

E pa, oponašala ga je. Toje sitnica.

Mrzio je njezin ton. Moţda zbog naĉina na koji je ispljunula to sitnica.

Nakon što pred nekim ogoliš dio sebe, zadnja stvar koju ţeliš je

preziran frktaj. Zaogrnuo se svojim dostojanstvom kao plaštom.

Ma nemoj, onda ti valjda imaš dublju i mraĉniju tajnu, ha?

Da.

Super.

Nije bilo šanse da je upita kakvu je to tajnu skrivala. Njezina je rijeĉ

uvijek morala biti zadnja. Nije bilo šanse da je upita.

Onda je ona rekla.

Trice i kuĉine.

I budući da to nije imalo nikakva smisla, gotovo je upitao Što?, ali se

onda sjetio da nije bilo šanse da je išta pita, ne nakon što mu se

narugala dajući mu do znanja kako je njezina tajna tooooliko mraĉnija

i vaţnija od njegove. Pa je šutio.

A onda ga je ona pogledala, pogledom sjajnijim od kišom oprane ulice

iza nje.

IzmeĊu mene i mog tate dogodilo se nešto više od rijeĉi.

George je odjednom shvatio da mu je objašnjavala zašto se osjećala

prokletom. Iako je znao da će odgovor biti loš, znao je da ga je ona

morala izgovoriti. Pa je pitao.

Kako to misliš?

A ona je odgovorila:

Ja sam ga ubila.

CRNA PTICA

Nešto nije bilo u redu. Gavran je to osjećao u kostima i perju dok je

prelijetao zelenilo Regents Parka. Pogledao je dolje i pogledom

uhvatio vlastiti crni odraz u jezercu u parku.

Na trenutak je, ugledavši se onakvim kakvim su ga drugi vidjeli,

zaboravio osjećaj kako nešto nije bilo u redu. Ostavljao je, primijetio

je s mraĉnim zadovoljstvom, zloslutan dojam bio je praiskonska

krilata sjena u oštrom kontrastu s oblaĉnim nebom. U prošlosti, znao

je, ljudi su pogledavali u nebo stojeći uz svoja ognjišta ili plugove, i

uvijek bi protrnuli zbog crne ptiĉurine kojaje bacala sjenu na njihove

ţivote kao crna rupa izrezana u nebu. Ti su je ljudi doţivljavali kao

znak. I to loš znak. Iako gavran nije previše brinuo o tome što su ljudi

mislili. U usporedbi s vremenom kojim je on mjerio stvari, većina ih

je jedva bila ovdje prije nego što bi umrla i bila zaboravljena.

Nastavio je letjeti. Uzrok ovom osjećaju da nešto nije bilo u redu bilo

je to što nije znao gdje je Hodaĉ. Većinu je vremena Hodaĉeva

prisutnost magnetski privlaĉila ovu prastaru pticu kojaje posljednja

ĉetiri stoljeća provela pod njegovom kontrolom.

Kruţila je uokolo strogog zdanja Britanske nacionalne knjiţnice

usporavajući let nad prednjim dvorištem, u kojemu je bijeloruţiĉasta

mreţa od kamena i cigle na tlu bila razbijena savršenim uleknutim

krugom. Gavran je bio uvjeren kako će tu pronaći Hodaĉa, ali krug je

bio prazan.

Morao je pronaći Hodaĉa, ali i djecu koju mu je naredio da pronaĊe. A

budući da je Gavran imao beskrajno oštar um ali samo jedan par oĉiju,

odluĉio je da mu u potrazi treba pomoć. S time na umu poletio je

prema jugu, prema stablima obraslom Trgu Tavistock. U središtu trga

nalazio se kip polugolog ispijenog muškarca koji je sjedio prekriţenih

nogu na vrhu postolja u kojeje bilo uklesano i malo luĉno svetište. U

njemu se nalazilo nekoliko praznih zgnjeĉenih limenki piva i tegla

puna svjeţe ubranih nevena. U krilu sjedećeg kipa bilo je cvijeća u

razliĉitim fazama raspadanja od svjeţe ubranog do potpuno sagnjilog.

A nasuprot kipu, na jednoj od klupa u tom parku, sjedio je skitnica u

cipelama omotanim plastiĉnim vrećicama, kose ispletene u

dreadlockse što su mu visjeli sa zatiljka poput mrtvogjazavca. Zabacio

je glavu unatrag kako bi ispraznio limenku piva, zureći plavim pijanim

oĉima u nebo.

Zakljuĉivši da je iscijedio i posljednju kap piva iz limenke glasno je

podrignuo i promeškoljio se na klupi traţeći udobniji poloţaj, ušuškan

u jaknu koja je bila toliko masna da se ĉinilo kako je nekoć zasigurno

bila uronjena u motorno ulje.

Gavran je sletio na naslon klupe na kojoj je sjedio skitnica. Ĉekao je

da završi s kompliciranim napadom grĉevitog kašlja nakon kojegje

ispljunuo gustu zelenu slinu na tlo, meĊu svoje vrećicama omotane

cipele.

Gavran je tad poskoĉio na skitniĉino rame snaţno ga stisnuvši

kandţama. Skitnica se lagano ukoĉio, ali nije pokazivao znakove

iznenaĊenja. Nerazgovijetno je progovorio grgljajući dubokim basom.

Što hoćeš ptico, što hoćeš od Brojaĉa?

Ptica se nagnula prema njegovom obrazu. Skitnica se poĉeo gotovo

neprimjetno trzati. Zatvorio je oĉi grizući donju usnu kao dijete kad se

koncentrira. A koncentrirao se na kljucanje Gavranova kljuna u

njegovo uho. Polako je kimnuo.

Vidjet ćemo što moţemo uĉiniti.

Skitnica je potom otvorio oĉi i naglo ustao, bacivši praznu limenku

meĊu ostale u plitkoj luĉnoj udubini ispod kipa s prekriţenim nogama.

Gavran se digao u zrak i visio ondje, promatrajući. Skitnica se još

uvijek trzao, ali oĉi su mu sad bile drukĉije. Tamo gdje su trenutak

ranije bile plave, alkoholom izblijeĊene oĉi sad su treptale crne, crne

oĉi bez bjelooĉnica, jednako crne i oštre kao Gavranove.

Što su, naravno, i bile.

A diljem Londona, pod mostovima i na klupama u parkovima, u

zabaĉenim uliĉicama i u svratištima što su vonjala po staroj juhi i

svjeţem kloru, oĉi koje su bile vodenaste i podlivene krvlju,

zamagljene pićem ili beznaĊem, odjednom su postale drukĉije.

Muškarci koji su odlaskom na poĉinak u zaklonu praznih ulaza u

trgovine zaklopili normalne ljudske oĉi budili su se s gavranskim

oĉima i izlazili na ulice, pregledavajući ploĉnike. Usamljene ţene koje

su se vukle gradom zgrbljene pod teretom ţivota svedenog na sadrţaj

jedne plastiĉne vrećice, prestale su izbjegavati tuĊe poglede i

uspravivši se takoĊer poĉele pretraţivati gradske ulice.

Gavran je rekao svoje i diljem grada otvorile su se Brojaĉeve oĉi.

SMIJAĈ S NOŢEM

E die je zurila u kišu što se slijevala niz tendu, zagonetnog izraza lica

dok se stiskala od hladnoće. George je još uvijek probavljao ono što

mu je upravo bila rekla.

Ubila si svog oca?

Pa da... ma, ono, zapravo, ne.

On ju je zaprepašteno pogledao.

Edie! To nije smiješno

Ne, htjela sam reći, on mi zapravo nije bio tata. Ne pravi tata. Bio mi

je oĉuh.

George kao da se malĉice razoĉarao.

Aha.

Ali, ne brini, stvarno sam ga ubila.

George je polako kimao glavom. Ponekad je bilo naporno pratiti Edie,

a ovaj put je bilo i uznemirujuće i zbunjujuće.

O. K.

Nije. Ništa nije bilo O. K.

Mlaz vode koji je curio iz slomljenog oluka promijenio je na vjetru

smjer i poprskao ih. Tenda i nije bila baš neki zaklon. Zapravo, ĉinilo

se da uspješnije usmjerava vodu prema njima nego što ih od nje štiti.

Edie je ĉvrsto stisnula jaknu uz tijelo i otrĉala pognuta u obliţnju

uliĉicu. George je još uvijek pokušavao provariti njezinu tvrdnju da je

ubila oĉuha, pa je prošlo nekoliko sekunda prije nego što je shvatio da

je nestala i potrĉao za njom kroz kišu.

Uliĉica je bila prazna.

Edie! povikaoje u naglom napadu panike. Bila je to slijepa uliĉica u

kojoj nije bilo niĉega osim ulubljenog automobila japanske

proizvodnje parkiranog pokraj kontejnera s graĊevinskim materijalom.

EDIE!

Potrĉao je uzanim prostorom povirivši u automobil u prolazu, traţeći

nekakav skriveni izlaz iz ulice. Nije mogao vjerovati da je opet

poĉinjalo.

Nije mu se trebalo ništa dogoditi, zaĉuo je tihi glas u visini svojih

koljena. Samo sam ga udarila.

Pogledao je dolje. Edie je ĉuĉala na suhom komadiću prostora ispod

nakošene stranice kontejnera i cerade koja je visjela s njega, i gledala

ga u oĉi. Pomakla se u stranu stvorivši tako mjesto i za njega.

On je odahnuo s olakšanjem i ĉuĉnuo pored nje, na suho. Opet nije

uspio uhvatiti njezin pogled koji je, ĉinilo se, odlutao nekuda dalje, iza

automobila što su jurili mokrom cestom koju su vidjeli u dnu ove

uliĉice.

Nemoj to raditi.

Nije uopće reagirala na njegove rijeĉi, kao da ga nije ni ĉula.

Jednostavno je nastavila sa svojim tijekom misli.

Udarila sam ga. Nisam znala kako ga drukĉije zaustaviti. Vidiš, stalno

je jurio za mnom. S noţem u ruci. Bilo je to na plaţi. Samo sam ga

udarila. Nisam ga htjela ubiti. Samo sam ga udarila.

Ubila si ga jednim udarcem?

Pa, u ruci sam drţala kamen. On...

Podvuklaje koljena pod bradu i naslonila se na njih. George je ĉekao

nastavak.

Snaţno je pritisla bradu o koljena, kao da je kaţnjavala samu sebe za

kratkotrajni drhtaj u glasu.

... bio je pijandura, stalno naljoskan. Kad bi sepubovi zatvorili odlazio

je na pecanje. Tako je on to zvao, ali zapravo je odlazio u svoju kolibu

na plaţi gdje je nastavljao piti, barem mi je tako rekla mama. A onda,

kasnije, kada je mama otišla, nakon što su je zauvijek odveli, kada

smo ostali sami, odveo me na plaţu. Tada sam prvi put vidjela tu

njegovu kućicu. Nije bila nešto. Bilo ih je petšest, uklesanih u stijenu,

u nizu. Uvijek sam mislila da je kućica bila drvena, jedna od onih cool

brvnara, ali ove su više nalikovale betonskim bunkerima uklesanima u

kamen, a nakon što je otkljuĉao svoju ja sam pogledala kroz vrata i

vidjela nešto zbog ĉega sam shvatila da sam na pogrešnom mjestu i...

Još je snaţnije pritisla bradu o koljena, zatvorivši tako usta kao da je

htjela nešto zadrţati unutra.

Što si vidjela, Edie?

Zatresla je glavom uzdahnuvši.

Nije vaţno. Ionako to nije stvarno bilo tamo. Bilo je jednom. Davno.

Kada sam dotaknula zid vidjela sam to i znala sam da nikada ne

smijem ući u tu kućicu, pa sam poĉela bjeţati.

Sjetio se njezina dara da dodirivanjem kamena ili metala osjeti

prošlost zapisanu u njima.

Osijevala si? Vidjela si prošlost?

Da.

Nije mu htjela reći što je vidjela. Obećalaje samoj sebi da je to što je

osijevnula u toj kućici na plaţi bila jedna od onih stvari o kojima

jednostavno nikada neće govoriti.

Umjesto toga okrenula se i pogledala u Georgea te mu ispriĉala drugi

dio priĉe: objasnila mu je kako je jednostavno potrĉala, a kad ju je

oĉuh pokušao ugrabiti i pitati što nije bilo u redu udarila ga je posred

nasmiješenog lica i nastavila trĉati šljunĉanom plaţom.

Rekla mu je i kako se bila umorila od trĉanja po šljunku i kako ju je

on smireno slijedio, strpljivo se penjući preko drvenih ograda koje su

presijecale pustu plaţu, nasmiješenog lica potpuno u neskladu s

noţem koji je drţao u ruci.

Rekla je Georgeu i kako se uspela uz posljednji dio strme uzbrdice od

šljunka i našla pred dubokim ponorom koji ju je dijelio od novog

drvenog zida izgraĊenog za zaštitu plaţe od snaţnih oluja.

A onda mu je opisala i najgori dio, trenutak kad ju je on sustigao na

rubu tog ljudskom rukom napravljenog ponora. Nije mu rekla što joj

je tada rekao niti kolikoje neprirodno izgledao njegov osmijeh. Rekla

mu je ipak za noţ i kako je osjetila glatki komad kremena pod rukom i

udarila ga njime kada je nasrnuo na nju.

Srušio se poput stabla i strmoglavio na dno mraĉne jame, povukavši

za sobom cijelu lavinu kamenja. Nakon što se sve smirilo, više od

polovice njegova tijela bilo je prekriveno šljunkom. Nije znala što

uĉiniti. Pogledala je u teţak kamen u svojoj ruci, i kada je vidjela kako

nešto mokro bljeska na njemu, bacila ga je za njim.

A onda je otpješaĉila natrag u grad, sjela na vlak i došla u London.

George je polako kimao glavom. Pokušavao je pohvatati konce

njezine priĉe, znajući kako je nikada neće pitati o djelovima koje mu

nije ispriĉala.

Znaĉi, to je bio nesretan sluĉaj? pitao je oprezno.

Ne, odvratila je odrješito. Vidio je kako se u njezinu pogledu nešto

zatvara, zakljuĉavajući unutra ono što nije izgovorila.

Gledaj, Edie zapoĉeo je.

Jesi li razmislio o tome kamo bismo trebali krenuti? ispalila je kao iz

topa. Trebalo mu je nekoliko sekundi da mentalno zakoĉi i promijeni

brzinu.

Mislila sam da smo se zato zaustavili, nastavila je. Da bi ti mogao

razmisliti.

Bioje svjestan da zuri u njega iz prikrajka. Kada se okrenuo prema

njoj, odvratila je pogled. Ali, znao je da ga je bila gledala. Stiskala je

vilicu. Dakle, kakav je plan?

Preţivjeti. Spasiti Topnika.

Kako?

Nemam pojma. Za poĉetak bi mogli potraţiti pomoć.

Pomislila je na stvari koje su im pomogle prije, stvari i ljude koji im

nisu dali izravne odgovore na njihova pitanja, samo zagonetke i

zakuĉaste naputke. Ali, ipak. Bioje u pravu. Pomogli su, na odreĊeni

naĉin. MeĊutim, postojao je i problem.

Ne moţemo ići k Sfingama niti k Rjeĉniku zbog starogradskih

Zmajeva. Na pogrešnoj smo strani, zar ne? Oni će straţariti širom

otvorenih oĉiju, ĉekajući da se ti pojaviš.

Mogli bismo otići k Crnom Fratru.

Ona je zurila u njega.

K Crnom Fratru? Jesi li ti poludio? Rekao si da mu ne vjeruješ!

Pa ne vjerujem. Ne potpuno. Ne baš. Ali, pokazao nam je put do

Kamena, nije li? Mislim, on ju je priliĉno iskitio, ali informacija je

bila toĉna. On se samo

Samo se previše smiješio i ĉinilo se kako se samo ţelio domoći te

tvoje odlomljene zmajeve glave, nije li?

Osjetio je sad već dobro poznatu teţinu zmajeve glave u svome dţepu.

Edie je nastavila.

A i Hodaĉ je bio strašno ţeljan da je se doĉepa.

George je polako kimnuo glavom, a onda odmahnuo njome. Edie je

bila u pravu, ali i u krivu. Morala je biti u krivu, inaĉe jednostavno

nisu imali otkuda poĉeti.

Mislim da je on moţda malo sumnjiv, ali ne vjerujem da je zao. Ne

kao Hodaĉ. Mislim da je jednostavno sebiĉniji od Topnika ili

Rjeĉnika, znaš. Ali, vjerojatno će pristati na nagodbu.

Nagodbu? A što mu mi to moţemo ponuditi?

Izvukao je odlomljenu zmajevu glavu i pogledaoje. Gledajući u nju

pomislioje kakoje, iako je cijelo vrijeme bio uvjeren da je rijeĉ o

zmaju, glava izgledala kao da ima kljun. Kao da se radilo o nekakvom

grifonu nalik na zmaja...

To. Toga se htio doĉepati. Nisam mu je dao jer sam htio ispraviti stvar

stavljajući je na Kamen, ali na kraju sam shvatio da to ne ţelim, zar

ne? Tako da mu je moţda mogu dati u zamjenu za pomoć. Ha?

U nedostatku plana i u prisutnosti straha, ponekad je puko kretanje

prema naprijed bilo sve što ti treba kako bi se bolje osjećao. Edie nije

nalazila prigovora njegovom razmišljanju pa je kimnula glavom.

Onda idemo k njemu.

Primijetio je da ona još uvijek drhti. Skinuo je kaput i pruţio joj ga.

Uzmi. Meni nije hladno.

Ma, o. K. sam, pokušala je odgurnuti kaput natrag prema Georgeu.

Edie, treseš se. Obuci kaput i krenimo. Nećemo spasiti Topnika

sjedeći ovdje i drhteći.

Nakon jednog dugog trenutka popustila je i zaogrnula se njegovim

kaputom.

A onda je zastala i uprla prstom.

George. Tvoja ruka.

Dobro je.

Oĉima je slijedio njezin pogled. Odjednom mu je pozlilo.

O. K. Progutao je slinu. Nije dobro.

5

SMRT SIJEVKI

Nešto je bilo vrlo, vrlo pogrešno. Topnikje tu pogrešnost osjećao kao

neku vrstu hladne vrućine koja je ispunjavala cijeli podzemni prostor.

Sijevke, Hodaĉu? Što si im, dovraga, uĉinio?

Glas mu je odzvanjao podzemnom odajom. U trenutku koji je

uslijedio, jedini je zvuk bilo škripanje pod Hodaĉevim nogama dok je

koraĉao uokolo malenog šljunĉanog nanosa. Njegova se kozja brada

iskrivila, otkrivajući okrutan osmijeh.

Oh, ĉinio sam ja mnogo više nego što bi ti uopće mogao razumjeti. A

kad se doĉepam djeĉaka, moći ću ĉiniti još i više.

Ne govorim ja o djeĉaku, procijedio je Topnik, odagnavši misao o

Georgeu za kasnije. Trenutaĉno su ga najviše brinuli gorući komadići

stakla priĉvršćeni na zidove.

Sijevke. Mudre ţene, pronicljive djevojĉice. Ti ih loviš. Svih ovih

stoljeća. Svi smo mislili da su izumiruća vrsta nisu one izumirale, ti si

kriv. Loviš ih jednu po jednu. Ti...

Golemost ove spoznaje ostavila ga je na trenutak bez rijeĉi. Bilo je to

kao da se ispostavilo da je velika stoljetna zagonetka bila toliko

nevjerojatno jednostavna da ju je svaka budala mogla riješiti.

Progovorio je glasom hrapavim od uţasa.

Zar ne? Kako bi se drugaĉije domogao svog ovog kamenja srdaca?

Topnik je podigao jedno staklo, optuţujući. Hodaĉ je iznervirano

slegnuo ramenima u izlizanom kaputu.

Kamenje srdaca? Bah! Puki ukrasi! Kada je ĉovjek primoran

stoljećima hodati zemljom, potreban mu je... hobi. Ja sam se eto bavio

skupljanjem ovih ljupkih svijetlećih sitnica koje me ispunjavaju

zadovoljstvom.

Stanka koju je Hodaĉ napravio dok je traţio rijeĉ kojom bi opisao tu

svoju aktivnost, potvrdila je Topnikove strahove i izazvala eksploziju

bijesa.

Ubijao si ih i krao im kamenje upozorenja iz prokletog hobija!

Hodaĉ je umorno odmahnuo rukom.

Pretjeruješ. Nisam ih sve ubio. Naposljetku, ubijanje je nepotrebno.

Neke sam moţda i ubio, ali daleko je to od navike, i nije uopće u tome

stvar. Na kraju krajeva, bez svojeg kamenja upozorenja one su nalik

suhom lišću na vjetru. Potpuno izgube razum i u stanju su tek blebetati

i cviliti poput bezumnih ţivotinja, ĉuĉeći u vlastitom izmetu i slineći u

šalicu.

Topnik je zatresao glavom.

Zašto, Hodaĉu? Zašto to ĉiniš? Zašto bi Kamen to ţelio?

Hodaĉ je gotovo ispljunuo odgovor.

Kamen? Kamen to uopće ne ţeli. To je moja ideja. Kamen me je

prokleo i u njegovoj sam moći, pa moram raditi što mi naredi; ali nije

sve što ja radim njegova naredba. Bio sam velik ĉovjek, stoljećima

prije nego što si ti bio itko dok si još bio neotkrivena rudaĉa pod

zemljom i ponovno ću biti moćan!

Bradu mu je poprskala pljuvaĉka dok je vikao, a u oĉima mu je divlje

sjajila svjetlost mozaika od morskog stakla.

Topnik je potisnuo nadirući val oĉaja koji mu se dizao u ţelucu, i

iskrivio lice u podrugljiv cerek.

Moćan moš mislit! Vidio sam momke koji su šokirano blebetali nakon

bitke, a još uvijek su zvuĉali suvislije od tebe... Tijoš uvijek hodaš

samo zato jer si se zamjerio Kamenu, pa te pretvorio u jednog od

svojih slugu.

Hodaĉ ga je strijeljao pogledom.

A što si ti, molim te lijepo? Hrpa bronce u ljudskom obliĉju koja je

pogazila svoju rijeĉ i sada je osuĊena na samotnu smrt u tami.

Mahnuo je rukama prema stakalcima po zidovima.

Ta stakla upozorenja svijetle kada sam ja ovdje jer to ĉine kada im je

blizu Sluga Kamena ili mrljavac. Kada ja odem...

Zamahnuo je rukama kao ĉarobnjak.

Abrakadabra, gase se i svjetla.

Ĉekaj, rekao je Topnik, uţasnut oĉajem kojeg je ĉuo u vlastitu glasu.

Ta djeca... nemoj...

Ah, djeĉica? Djeĉak koji mi je pomrsio raĉune? Ne brini za njega, već

ću ga ja slomiti.

Sumnjam. Vidio si kako je odabrao Teţi Put. Pokazao je istinsku

srĉanost. Srĉaniji je nego što sam mislio.

Hodaĉ je iznervirano frknuo.

On je svojeglav, Topniĉe, to je sve. Provukao se samo zahvaljujući

glupavoj neobuzdanoj mladosti.

To je srĉanost, nastavio je Topnik. Moţda nije znao u što se toĉno

upleo, ali je znao da neće biti lako. A uĉinio je to zbog djevojĉice.

Nije ju ţelio ostaviti na cjedilu i svaka mu ĉast.

Crni je humor zaigrao u Hodaĉevim oĉima.

Da, svaka mu ĉast, kako veliš, što je zaštitio djevojĉicu, svaka mu ĉast

što se brine za nju, svaka mu ĉast ponajviše zato što mi je pokazao što

voli jer kada saznaš što netko voli onda to moţeš i ugroziti, onda imaš

moć nad njim. A s pravom vrstom moĉi, u stanju si pokrenuti svijet. A

ja ću uzdrmati cijeli svijet. Sve će se promijeniti.

Ostavi djecu na miru, Hodaĉu. Ne diraj ih.

Ţao mi je, ne mogu te poslušati. Imam posao za djeĉaka, ako je

stvarno stvoritelj, kako se ĉini. Jednom davno imao sam dva crna

ogledala, crnja od tame u kojoj ćeš umrijeti nakon što odem.

Posegnuo je u dţep i rastvorio dva mala okrugla srebrna ogledala

drţeći svako u jednoj ruci.

U usporedbi s kamenim, ova staklena ogledalca su djeĉje igraĉke.

Laţljivi lopov ukrao mi je jedno od kamenih ogledala u strahu od

moći koju imaju kad su u paru. Jedno kameno ogledalo izraĊeno od

prave vrste kamena priliĉno je moćno, ali dva ogledala zajedno...?

Pogled mu je plamtio jednakom vatrom kao i kamenje srdaca po

zidovima.

Kada su u paru mogu otvarati vrata iza kojih leţi moć u usporedbi s

kojom je i moć Kamena ništavna. Ta će me moć osloboditi. Djeĉak će

mi izraditi ogledalo, a djevojĉica izabrati kamen od kojeg će to

uĉiniti...

Ne, Hodaĉu, djeĉak i sijevka su..

Hodaĉ ga je prekinuo odmahnuvši rukom.

Djeĉak, stvoritelj u nastajanju, i drska mala sijevka? Ah, sijevkica,

sirota mala srna... Neobiĉnaje to rijeĉ, srna. Izgovori je na jedan naĉin

i oznaĉava nešto srcu drago, ali izgovori je na drugi naĉin i priziva

uţitak potjere i uzbuĊenje lova. A ja oboţavam lov i znaš što,

Topniĉe? Znaš li koji dio lova najviše volim?

Usta su mu se raširila u osmijeh, crvena i vlaţna.

Ubijanje, šuplje je odvratio Topnik.

Ne samo ubijanje... smiješio se Hodaĉ. Već i trenutak prije, u kojem

znaš da moţeš ubiti ili poštedjeti ţivot, a i tvoja ţrtva to zna. To je

najbolji dio. Moć nad ţivotom i smrću. To je prava moć...

Potom je podigao jednu nogu i uz tihi pop lako zakoraĉio u jedno od

ogledala koje je drţao u ruci. Nestao je, a svjetla na zidu poĉela su

blijedjeti. Obasjana njihovom blijedom svijetlošću, prije nego što je

nastupila potpuna tama, dva su ogledala ostala na trenutak lebdjeti u

zraku, a Topnik je ĉuo Hodaĉev glas kako nestaje u daljini. Uĉinilo

mu se da je govorio:

Ako tko ţeli loviti... znam gdje se skriva košuta... Budući da je Topnik

znao da je košuta druga rijeĉ za srnu, znao je o kome je Hodaĉ govorio

i opet je osjetio nalet nepodnošljivog i bespomoćnog straha za nju.

ŢILAVA RUKA

Edie je zurila u Georgeovu ruku razrogaĉenih oĉiju, šokirana onim što

je vidjela. Odlijepila je pogled od ruke i vidjela da je George

problijedio prouĉavajući promjene na vlastitoj ruci. Toliko je

napeto zurio u nju da je potpuno zaboravio treptati.

Što ti se dogaĊa s rukom? tiho je pitala Edie.

On nije imao pojma. Iz oţiljka koji mu je zmaj urezao u ruku izvirile

su tri linije, tamne ţile na blijedoj koţi koje su se spiralno spuštale

omotavajući se oko zgloba poput mladica divlje ruţe.

Moţda trovanje krvi? oprezno je upitala.

On je paţljivije promotrio tri linije iako je zapravo svom snagom ţelio

odvratiti pogled od onoga što se dogaĊalo.

Ne, odgovorio je suhih usta, ovo je nešto mnogo gore.

Tri su se spiralne vene meĊusobno razlikovale bojom i teksturom. Sve

su tri bile pomalo uronjene u njegovu koţu, poput ţila u kamenu.

George, moramo te odvesti na hitnu ili tako nešto...

Odmahnuo je glavom, boreći se protiv navale muĉnine koja mu se

dizala u ţelucu.

Mislim da mi doktori ne mogu pomoći.

Edie se nagnula nad njegovu ruku kako bi pobliţe prouĉila trostruki

splet ţila.

Sve tri su razliĉite.

Da... I nisu dio mene. Mislim, nisu napravljene od mene.

Nije uspijevao odagnati muĉninu iz glasa iako je pokušavao.

Mogu li? oprezno je pruţila ruku.

On je odvratio pogled. Nije ţelio gledati.

Ova je glatka. Kao metal.

Odluĉio je kako to ipak ne smije propustiti. Progutao je knedlu i

pogledao.

To jest metal, nastavila je Edie. Mislim da je to bronca ili mjed.

Odgurnuo je njezinu ruku prisilivši samoga sebe da prijeĊe prstom

preko plavozelenog kanaliĉa koji se uvijao pored prvog. Bio je hladan

na dodir.

Ova nije tako glatka.

Kao mramor je.

Ostala je treća, blijeda ţila koja mu se uvijala oko zgloba. Opipao je i

nju, osjetivši grubu površinu vapnenca. Dok je palcem klizio

kanalićem, jedan se sitni komadić kamena otkrhnuo i ostao mu na

palcu.

O. K., rekao je stisnuvši zube, pa potom prikrivajući nelagodu

osmijehom. Ovo je stvarno straviĉno.

Boli li te?

Savio je ruku u zglobu. Ţile od bronce i kamena savile su se s njom.

Zatresao je glavom.

Ne. Ali znaš ono kad ljudi kaţu da im se od uţasa jeţi koţa?

Kimnula je. On je upro prstom u svoju ruku.

Jeţi se. Kao da mi je u ruci nešto što nisam ja. Mislim, budem li o

tome razmišljao, poĉet ću stvarno paniĉariti.

Što ćemo onda?

Zurila je u njegov napeti osmijeh. Zabrinutost u njezinu pogledu na

neki je naĉin izazvala suprotnu reakciju u njemuopet je odluĉno ţelio

izbrisati taj pogled iz njezinih oĉiju brinući se da sve bude O. K. Nije

to bila baš racionalna odluka, ali je bila jedina stvar u njihovoj gotovo

potpuno neshvatljivoj situaciji za koju se mogao uhvatiti i na koju je

mogao utjecati.

Nećemo misliti o tome.

Ustao je. Kiša je posustajala. Sagnuo se i povukao je na noge. Nije

zapravo znao što reći pa je iskoristio frazu koju je ĉuo na TVu i u

filmovima.

Edie. Bit će sve O. K. Zajedno ćemo uspjeti. Uz tebe sam, i što god,

tko god da pokuša doći do tebe, morat će se prvo sa mnom obraĉunati.

Dok je to izgovarao bio je uvjeren kako nije zvuĉao uvjerljivo poput

glumaca koje je pokušavao oponašati. Moţda su samo odrasli

muškarci mogli biti maĉo. Edie je odmakla kosu s oĉiju i pogledala ga

sa zanimanjem.

Što, sa svih tvojih 45 kila?

On se i dalje smiješio. Barem ga nije ismijala. Ne otvoreno. Nacerio se

gledajući u nju, karikirajući ţestoke momke iz filmova.

Da. Sa svih mojih 45 kila. Ja ti pokrivam leĊa dok god se ne

iskobeljamo iz ove situacije. Kad god se okreneš, vidjet ćeš mene.

Ĉekao je da mu se pridruţi u karikiranju. Umjesto toga, polako je

kimnula.

To je... pokušavala je pronaći pravu rijeĉ, onda ga je pogledala ravno

u oĉi i rekla, ... to je dobro.

Zbog neoĉekivane iskrenosti njezine vjere u njega, poţelio je pobjeći

iz tog trenutka.

Hajde onda. Idemo posjetiti Fratra.

Njegovo ju je samopouzdanje obodrilo i ispunilo energijom, a i

osjećala se neobiĉno opuštenom zbog ĉinjenice da joj je on ĉuvao

leĊa, pa se uspravila i krenula u sad već oslabljeni pljusak, upirući

prstom niz cestu.

Most Crnih Fratara je tamo.

A upravo zbog toga što je hodala ispred Georgea nije vidjela kamenu

vodorigu koja se strmoglavila s oluka na vrhu zgrade stuštivši se

prema ploĉniku poput pola tone kamena, što je i bila, da bi u

posljednji trenutak rastvorila šišmišolika krila i poletjela uvis,

precizno udarivši jednom kandţom Georgea meĊu lopatice, a drugom

mu ĉvrsto omotavši gleţanj.

A budući da pola tone mokrog letećeg pješĉenjaka ima moćan udarac

nije ĉula ni Georgeov jauk. Nije ni uspio jauknuti. Vodorigin udarac

izbio mu je sav zrak iz pluća i neĉujno ga je odnijela, kruţno se diţući

u sumraĉno nebo.

Ništa ne sluteći, Edie se okrenula da vidi zašto je George toliko

zaostajao za njom, i nije vidjela ništa. Tamo gdje je samo trenutak

ranije bio, Georgea više nije bilo. Nestalo je jedino prijateljsko lice u

gomili pokislih prolaznika koji su ţurili ploĉnikom iza nje. Nitko joj

nije ĉuvao leĊa. Ĉinilo joj se kao da je netko pritisnuo prekidaĉ i

jednostavno iskljuĉio Georgea.

A ona je ostala sama.

46

7

IKAR

Zaĉulo se tiho pop i Hodaĉ je, neprimijećen u kišom okupanoj guţvi

Old Change Courta, iskoraĉio iz svog sitnog ogledala i osvrnuo se

uokolo. Ugledao je nekoliko mladih poslovnih ljudi kako ţure u pub

na putu prema autobusnoj stanici, ĉavrljajući i smijući se.

Odluĉio ih je pratiti preko trga.

Njihov je razgovor poĉeo zamirati ĉim im se Hodaĉ neprimjetno

pridruţio, postajući sve sumornijim pretvorivši se na kraju u neugodnu

tišinu. Hodaĉ se tada zaustavio puštajući ih da nastave sami niz cestu,

ali njihovi su planovi za zajedniĉko ispijanje piva prije odlaska kući

svima odjednom postali manje privlaĉni, iako nitko od njih nije znao

objasniti zašto.

Hodaĉ se zaustavio pokraj bronĉanog postolja na kojem je stajala

groteskno izobliĉena krilata muška figura. Straga je bio gol, priĉvršćen

za odsjeĉena krila aparaturom koja je više nalikovala spravi za

muĉenje negoli za letenje. Glava mu je bila nelagodno zabaĉena

unatrag, a torzo zarobljen unutar naprave nalik prsnom oklopu, koji

mu se omotavao sprijeda skrivajući mu lice i sputavajući mu ruke.

Bio je to spomenik boli, a ne letu.

Zacvilio je kada mu je Hodaĉ prišao sprijeda gdje su jedini vidljivi

ljudski dijelovi bile noge, svinute pod teţinom te, ĉinilo se, bolne

naprave.

Ikare. Mislio sam da bi moţda htio znati. Brat ti je mrtav.

Ikar je ustuknuo i poĉeo se trzati. Trenutak kasnije, iz brutalnog

kaveza koji mu je skrivao lice i torzo, zaĉulo se prigušeno stenjanje.

Da. Tvoj brat, Minotaur. Minotaur koji ima istog stvoritelja kao i ti.

Brat ti je mrtav.

Ikar je vrisnuo dubokim muškim vriskom, uţasnim i hrapavim, iako

prigušenim, kao da su mu skrivena usta bila zašivena.

Da. Loše je završio. Nisam to nikako mogao sprijeĉiti.

Vrisak je promijenio ritam i sada je bio isprekidan stenjanjem i

jecajima, dok je stvor unutar kaveza prihvaćao ovu vijest.

Nadao sam se da bi mi moţda htio pomoći u pronalasku njegovih

ubojica. Dvoje djece. Meni su potrebni, ali ako mi ih dovedeš, dobit

ćeš ih nakon što ja završim s njima. Imaš moju rijeĉ.

Ĉinilo se kako se Ikarov vrisak produbio kao da su neki od šavova na

ustima popucali od siline ranijeg vrištanja a ondaje groteskno,

nespretno poskoĉio s postolja i doĉekao se na noge u nekoj vrsti

pogrbljenog ĉuĉnja, dok je podrezanim krilima energiĉno mahao iznad

glave u pobješnjeloj ţelji za osvetom.

8

U ZRAKU

Svatko ţeli letjeti. Svatko je barem jednom u ţivotu pogledao u nebo,

i vidjevši varljivu lakoću kojom ptica struji zrakom pomislio: volio

bih, barem jednom, to biti ja.

Ali, nitko nije ţelio letjeti kao George.

Okrenut naglavce, svijenih leĊa, zureći u tlo pod sobom, gušeći se

neĉujno zbog snaţnog udarca meĊu lopatice, uzaludno pokušavajući

doći do zraka.

Sve što je uspijevao uĉiniti bilo je oĉajniĉki pruţati ruku prema sve

manjoj figuri Edie koja se okretala na zakrĉenom ploĉniku,

pokušavajući vidjeti kamo je on nestao. Vrtjela se poput lista

uhvaćenog u brzom virovitom potoku i gledala u svim pravcima osim

u onom pravom u visinu.

A onda je, u trenutku kada su mu se u vidnom polju poĉele

pojavljivati toĉkice i sve se poĉelo magliti, konaĉno došao do zraka

udahnuvši ga punim plućima, dvaput, da bi odmah zatim viknuo

upravo u trenutku u kojem je vodoriga nadletjela zgradu i nestala joj iz

vida.

Edie!

Izderaoje grlo jednim jedinim povikom koji mu se oteo iz usta poput

umiruće nade, ali je njegov povik ugušila gradska vreva pod njim.

Zaĉuo je vodorigin siktaj neodobravanja i osjetio kako se stisak oko

njegova gleţnja pojaĉao. U par gromoglasnih zamaha krila su

preletjelajošjednu skupinu zgrada i odjednom su se našli iznad Temze.

George je pogledao u rijeku pod sobom, a onda podigao pogled u

pravi trenutak, u kojem je uhvatio pogled kamenog stvorenja na sebi.

U djeliću sekunde u kojem su se našli oĉi u oĉi, prepoznao je iskeţenu

maĉju glavu. Zinuo je u nevjerici.

Cjevĉugo?

Nije bilo sumnje. Ovo je bila vodoriga koju je nazvao Cjevĉugom,

vodoriga koja ga je pokušala ubiti na Spomeniku toga jutra vodoriga

koju je Topnik propucao u komadiće. Mrljavka koja je definitivno bila

mrtva.

Ali, ti si mrtva.

Potom je vodoriga još jednom nešto prosiktala, a George se okrenuo i

vidio kako mu se pribliţava ciglena oplata industrijskog dimnjaka koji

se dizao iznad zgrade Tate Moderna. Iako je bio uvjeren kako ga

Cjevĉuga namjerava razbiti o nj ipak ga je samo bespomoćno

promatrao nemajući snage niti ispruţiti ruku u uzaludnom pokušaju

obrane. Ali, Cjevĉuga se u posljednji trenutak okrenula u zraku, i

izbacivši kandţu kojom joj je završavalo krilo, uhvatila za vrh

dimnjaka i naglo zaustavila.

George je visio naglavce, nosa priljubljenog uz cigle, duboko dišući

dok mu je krv jurila u glavu i pitao se hoće li mu srce iskoĉiti iz grudi

kako se ĉinilo da ţeli.

CRVENA KRALJICA

Crni Fratar energiĉno je koraĉao u smjeru istoka, prolazeći pored

mosta Westminster i mimoilazeći se s malobrojnim prolaznicima od

kojih ga, naravno, nitko nije mogao vidjeti, a ako netko i jest, imao je

snaţan racionalan um koji nije prihvaćao dokaze iracionalnih oĉiju jer

im se oĉito nije moglo vjerovati, budući da su govorile da je meĊu

njima koraĉao kip.

Temza mu je bila zdesna, a veliki satni toranj Big Bena dizao se nad

njim, sve sjajnijeg brojĉanika u sve dubljoj tami.

Pogledom je okrznuo dojmljivu dvostruku konjaniĉku skulpturu. Ţena

kraljevskoga drţanja u jednostavnoj haljini, zaogrnuta vijorećim

plaštom i s malom bodljastom krunom na glavi stajala je u bojnim

kolima. U desnoj je ruci drţala ubojito koplje, a drugom je ĉeznutljivo

gonila svoja dva propeta konja naprijed.

U lakim su je bojnim kolima okruţivale dvije kćeri, nagnute zbog

uspostavljanja ravnoteţe nad prijeteći zakrivljene oštrice koje su virile

iz sredine kotaĉa. Ĉinilo se kako bi se cijela ova grapa mogla svakoga

trenutka sjuriti s postolja na Trg Parlamenta.

Fratar je kimnuo glavom prolazeći pored nje. Nakon što je postalo

jasno kako se nema namjeru zaustaviti, kraljica se oglasila.

Fratre.

Zaustavio se, priĉekao jedan trenutak, a onda se okrenuo razvukavši

ljubazan osmijeh kojim je nevoljko pokušavao sakriti ĉinjenicu kako

se nije htio zaustavljati.

Kraljice.

Nisi se naklonio.

Još šire je razvukao osmijeh.

Uistinu.

Nikada mi se ne nakloniš.

Raširio je ruke kao ĉovjek koji ništa ne skriva.

Ja sam prijatelj svih ljudi, jednak svima, pokoran nikomu. Nisam ţelio

uvrijediti.

Kraljiĉino se lice ljutito namrštilo.

Ne ţeliš uvrijediti, a ipak to ĉiniš.

Ne namjerno. To je moj naĉin, koji priliĉi mom pozivu.

Svećenici se klanjaju kraljevima.

Polako i duboko je uzdahnuo, onako kako to ĉine ljudi kada ţele

pokazati koliko pate.

Ne oni dobri, moja damo. Barem ne oni koje ja drţim dobrima. Ali,

kad sam rekao poziv nisam mislio na onaj svećeniĉki. Mislio sam na

svoj posao krĉmara. Jer, kao domaćinu i gostioniĉaru, svi su mi

muţevi jednaki.

I ţene, dobacila je ona oštro.

Sjenka osmijeha zaigrala je na Fratrovu licu i nestala u trenu.

Ţene su, što se mene tiĉe, potpuno jednake dok god se drţe podalje od

mogpuba.

Kraljica se na to nakostriješila i snaţnije stisnula svoje koplje. Iza nje,

njezine su se kćeri znaĉajno pogledale.

Tebi je ovo zabavno? Takve ti stvari propovijedaš, debeljko?

Fratar je podigao jednu obrvu i pogledao je. Zagladio je halju preko

trbuha.

Ĉeznete li za propovijedi, moja damo? Pa, tako mi svega, mislio sam

da Vam je draţi rat... ali nema problema, uvjeren sam da sam u stanju

osmisliti pouĉan tekst za Vas. Samo malo, da, ide ovako:

Kad je Adam na Evinu spletku pao, tko je od ljudi slobodan ostao?

Ona ga je prostrijelila pogledom istodobno pokušavajući otkriti gdje je

i koliko duboko u njegovim rijeĉima bila skrivena uvreda. Na kraju je

odmahnula rukom, kao da to nije bilo vrijedno njezina truda.

Hvalisave rijeĉi koje ne razumijem. Moţda su razumljivije u krĉmi.

On se nasmiješio svojim najšarmantnijim osmijehom.

Pa jasno mi je da nemaju nikakvog smisla u palaĉi u kojoj kraljice

umišljaju da su iznad obiĉnih ljudi.

Koplje u njezinoj ruci zadrhtalo je kadaje progovorila, glasom sve

hrapavijim od bijesa.

Namjerno si drzak.

Razvukao je lice u razdragani cerek, kao kad se raspukne veliki kolut

sira. Nasmiješio se, pokušavajući se ispriĉati.

Ne gospo, molim oprost. Osjećam djetinje zadovoljstvo u zadirkivanju

otmjene crvenokose dame kakvi ste Vi, jer kao što zna svaki lugar

najbrţe se zapali trijeska crvene kore.

Kćeri su šokirano zinule i skrenule pogled.

Ti misliš da sam ja crvenokosa, pope?

Pa naravno, zašto bi Vas inaĉe zvali Crvenom Kraljicom?

Konaĉno je eksplodirala, strijeljajući ga pogledom i gurajući oštricu

koplja prema njemu dok je govorila.

Ne zbog moje kose, debeljko ne zbog moje kose! Zovu me crvenom

jer sam se stuštila na ovaj grad iz osvete za zlo poĉinjeno mojim

kćerima, a kada sam poslije toga sa svojom vojskom okrenula leĊa

spaljenim ruševinama i krenula natrag, ruke su mi do laktova bile

crvene od londonske krvi i njegovih drskih

Majko, progovorila je kći koja joj je stajala s lijeve strane, uhvativši je

za ruku i pokušavajući je umiriti. Druga kći zgrabila joj je desnu ruku

i pokušala zaustaviti njezinu bujicu rijeĉi preusmjerivši joj paţnju.

Majko. Sijevka...

Kraljica se pribrala uz vidljiv napor. Fratrove su oĉi pokazivale samo

nevinost i razdraganost, previše nevinosti uţivajući u eksploziji koju

je izazvao. Ona je progovorila najsmirenije što je mogla.

Da. Naravno. Sijevka. Sijevka, Fratre. Prošle je noći ovuda protrĉala

sijevka. S jednim djeĉakom.

On je podigao obrve hineći iznenaĊenost koja je bila u potpunom

neskladu s izrazom na ostatku njegova lica.

Ma da. Sigurni ste da je to bila sijevka?

Znaš i sam da ih osjetimo jednako snaţno kao što one osjete ono što je

u kamenu. Mlada je. Jaka i hrabra. Ali u bijegu. Hoću znati što joj se

dogodilo.

A zašto, molim Vas. Oprostite mi moju nametljivost, ali kakve veze

Vi imate sa sijevkama?

Ona je stisnula svoje koplje i lupnula njegovim krajem o pod koĉije.

To su jake djevojke koje ţive u nepodnošljivoj opasnosti. Nisam ih

vidjela godinama.

Moţda ste pogriješili. Slegnuo je ramenima.

Nisam, Fratre. A svaka ţena u opasnosti moja je briga.

A zašto je tome tako, molim Vas?

Još je snaţnije lupnula kopljem o pod, zbog ĉega su se i njezine kćeri

lecnule.

Zato što ja tako hoću. ODUVIJEK sam tako htjela.

Ĉinilo se da joj u oĉima gori vatra. Fratar je imao pravo u vezi njezine

zapaljivosti.

A zašto me to pitate, gospo?

Zato jer je trĉala uz rijeku koja prije ili kasnije prolazi ispred tvojih

vrata.

Prešao je rukom preko lica izbrisavši tako s njega svaki traĉak

razdraganosti. Još je jednom pognuo glavu, ali ne dovoljno da bi se taj

pokret mogao protumaĉiti kao naklon.

Rijeka protjeĉe ispred mnogih vrata. Nikoga nisam vidio. Laku noć,

moje dame.

I okrenuvši se, nastavio je prema istoku.

Kraljica ga je gledala kako odlazi. Nekoliko je puta duboko

uzdahnula, a onda se okrenula prema kćeri s desne strane kola.

On laţe. Sijevka je u gradu. Moramo izjahati. Ako je moj unutarnji

osjećaj ispravan, djevojka je u opasnosti.

10

EDIE OSTAJE SAMA

Jedan trenutak bio je tamo. A onda je nestao. Tako jednostavno, tako

uţasno, tako nepojmljivo. Iskoraĉila je iz uliĉice, pogledala udesno i

ulijevo, okrenula se da mu kaţe kako bi moţda trebali poĉeti trĉati ako

je on bio za a njega jednostavno više nije bilo. Njegovje nestanak bio

toliko iznenadan i šokantan da je Edie odbijala prihvatiti da se zaista

dogodio. Prvo se iznervirala misleći da se George poigrava s njom.

Bila je umorna, mrtva umorna, a svim je silama pokušavala to sakriti

od njega. A on se sada igrao skrivaĉa ili tako neĉeg.

Hajde, George, rekla je napeto. Nisam raspoloţena...

A onda je uplašeno pomislila moţda se sakrio jer je ugledao mrljavca

ili Hodaĉa. Pa se okrenula i još jednom dobro pogledala iza sebe. Nije

bilo nikoga. S druge strane ceste neka je stara beskućnica gurala

rasklimana kolica za šoping puna plastiĉnih vrećica i novina. Bila je

daleko pa Edie nije primijetila da su joj oĉi bile potpuno crne i da su

gledale u nju. A njezino je tiho mrmljanje ugušila buka prometa. Edie

je, ne sluteći opasnost dopustila da joj pobjegne tihi uzdah olakšanja, a

onda se vratila u uliĉicu iz koje je izašla u potrazi za Georgeom.

George!

Nije ga bilo.

Pogledala je u kontejner i uokolo auta. Više nije bilo sumnje.

Netragom je nestao, kao da ga nikada nije ni bilo. Ţeludac joj se

stisnuo od panike, a potom i grlo, a srce joj je poĉelo luĊaĉki lupati.

Opet se poĉela okretati traţeći skrovište koje joj je moţda

promaknulo, stisnute šake kojom ga je namjeravala udariti ĉim iskoĉi

odnekud i poĉne joj se smijati. Ali, nije joj promaknulo nikakvo

skrovište. Georgea nije bilo.

Uokolo se prostirao grad, ulica puna uţurbanih ljudi na kiši. Onda je

na jedan podmukli trenutak bila sigurna kako je ĉula Georgea gdje je

oĉajniĉki doziva iz velike daljine, ali kada se okrenula u pravcu iz

kojegje pomislila da je dozivanje dolazilo, tamo nije vidjela ništa i

znala je da se njezin um poigravao s njom pa je ĉula stvari kojih nije

bilo samo zato jer je htjela da ih bude.

I vrteći se polagano na ploĉniku osjetila je kako se njezina povezanost

s ulicom i svime uokolo nje poĉinje raspadati, ĉim joj je mozak

konaĉno dopustio misao kako je George jednostavno nestao s lica

zemlje. Šaka kojom je završavala njezina podlaktica rastvorila se,

košĉata nakupina bijelih zglobova i napetih tetiva opustila se u

otvorenu ruku ĉiji su beţivotni prsti poĉeli mlitavo kruţiti zrakom dok

se vrtjela ploĉnikom, poĉinjući se pitati gubi li razum...

... a onda se spotaknula o nešto i pogledala dolje. Pa iakoje nastavila

usporeno okretanje, koljena su joj se savinula i ispravila, a beţivotni

prsti iznova oţivjeli podigavši stvar o koju se spotaknula.

Cipelu. Georgeovu cipelu.

Bila je mokra i ofucana, ali kada je stavila ruku u nju još je bila topla.

A onda joj se vratio djelić normalnosti i shvatila je da je dobrovoljno

gurnula ruku u cipelu djeĉaka koji je posljednja dvadeset i ĉetiri sata

gotovo neprekidno trĉao, pa je brzo izvukla ruku iz njezine vlaţne

nutrine. Nabrala je nos u kratkotrajnoj zgaĊenosti, a potom se kratko

nasmiješila snaţno stisnuvši tu cipelu, crpeći snagu iz konkretnog

dokaza da je George zbilja bio tamo, da je bio stvaran i da ona nije

gubila razum.

Pronašavši cipelu prestala se vrtjeti u krug, a znala je i da je to bilo

dobro jer je odjednom shvatila kako je na trenutak zaista poĉela gubiti

razum polako se vrteći na tom ploĉniku.

S tim je bilo gotovo.

Potisnula je podmukli glas u svojoj glavi udarajući petom Georgeove

cipele o dlan svoje ruke, odluĉna u namjeri da se tako ponovno osnaţi.

Ta ju je cipela, sa svojim razvezanim vezicama podsjetila na

Topnikove ĉvrsto stegnute vojniĉke ĉizme i ohrabrujući topot ĉavala

kojim su odzvanjale u hodu ili trku. A razmišljanje o Topniku kao da

joj je takoĊer pomagalo. Instinktivno je znala što bi on rekao da je

sada bio tamo, da je mogao biti u njezinoj glavi i slušati kakva joj se

sve pitanja motaju mislima.

On bi ih sve bio u stanju odbaciti i odagnati. Toĉno je znala što bi on

uĉinio, pa je to uĉinila sama.

U redu. Dostaje bilo ovoga. Ĉeka te posao. Kreni, protisnula je.

Poludjeti moţeš kasnije.

I zato jer je pomislila na njega crpeći snagu iz te misli, na odreĊeni je

naĉin Topnik bio s njom, u njezinoj glavi. A moţda joj je upravo to

oĉeliĉilo pogled i ispravilo kralješnicu dok je odluĉno kretala u pravcu

rijeke.

11

OBJEŠEN NA MUZEJU

Sva krv u Georgeovu tijelu poslušno je slijedila zov gravitacije dok je

visio okrenut naglavce, nosa priljubljenog uz cigleni dimnjak. Srce mu

je luĊaĉki lupalo bezuspješno pokušavajući ispumpati krv iz glave u

ostatak tijela i uspostaviti normalnu cirkulaciju. Bubnjanje u ušima mu

se pojaĉavalo i bio je uvjeren da će mu glava eksplodirati. Od ranog

djetinjstva nitko ga nije drţao tako, okrenutog naglavce. Jasno se

sjećao kako je njegova nasmijana mama zaustavila oca koji ga je tako

ljuljao iznad hrpe otpaloga lišća, a sjećao se i olakšanja u trenutku

kada ga je tata okrenuo, nakon ĉega su se sve troje bacili na lišće i

poĉeli se njime gaĊati. Moglo mu je tada biti oko šest godina i to su

bila sretna vremena, kada je smijeh njegove mame bio samo smijeh, i

kada njime nije ništa pokušavala prikriti. Pomisao na nju kao da je

stigla iz nekog drugog ţivota. Pitao se je li se vratila iz inozemstva, je

li primijetila da ga nema. Morala je primijetiti. Negdje tamo vani,

sigurno ga je traţila. Sigurno.

Pokušao je smisliti što mu je ĉiniti, a onda mu je, upravo u trenutku

kada su mu u vidno polje prokuljale rasplesane crne toĉkice

nesvjestice, vodoriga omotala drugu kandţu oko vrata ne prejako i

okrenula ga tako da se konaĉno našao oĉi u oĉi s velikom divljom

maĉkom.

Cjevĉugine kamene oĉi bušile su ga pogledom dok mu je pritisak u

glavi slabio, a crne toĉkice nestajale iz vidnog polja. Srce mujejoš

uvijek snaţno tuklo u grudima, ali bubnjanje u ušima stišalo se do

razine muklih pozadinskih udaraca.

Jedna se maĉja obrva podigla nagovještavajući pitanje. Poĉela je

micati kamenim ustima punim ogromnih zuba pokušavajući izgovoriti

rijeĉ, nalik nekom tko pokušava ispljunuti riblju kost iz grla ne

koristeći se rukama.

Bak? rekla je i zastala, kao da ĉeka odgovor. Kad ga nije dobila,

namrštila se i, ĉinilo se, pokušala iznova. Bouk?

Najĉudnija stvar u cijeloj situaciji, ĉudnija i od ĉinjenice da je visio s

vrha visokog industrijskog dimnjaka u kandţama leteće vodorige, bilo

je to što je vodoriga, barem se tako ĉinilo, pokušavala razgovarati s

njim.

George je znao da nešto tu nije valjalo. Osjećao je to duboko u sebi.

Zašto nisi mrtva? upitao je glasa hrapavog od vjetra što je huĉao

uokolo dimnjaka. Izgovorivši to shvatio je da je takoĊer htio znati

zašto on nije bio mrtav, zašto ga ovo stvorenje nije rastrgalo u

komadiće ili ispustilo da se razbije o kameno tlo pod njima.

Cjevĉuga je zurila u njega i, iako nije ništa rekla, George je šokirano

shvatio da je slegnula ramenima, a budući da joj je raspon krila bio

sedam metara, bilo je to najveće slijeganje koje je mogao zamisliti.

Prema svim pravilima o zrcalnicima i mrljavcima koja je George

nauĉio otkakoje upao u ovaj sloj ne Londona, u kojem su kipovi

hodali i priĉali i letjeli i borili se, Cjevĉuga je trebala biti mrtva,

trebala je biti na svome postolju, zauvijek nepomiĉna. Vidio je kako ju

je Topnik raspršio u komadiće s onih nekoliko posljednjih metaka u

svom pištolju. Bila je mrljavka. To je znaĉilo da je morala biti mrtva.

Kad su mrljavci bili tako oštećeni, znaĉilo je da su gotovi. S druge

strane, zrcalnicipoput Topnika imali su snaţniju ţivotnu energiju. Ĉak

i nakon što bi pretrpjeli velika oštećenja, bilo je dovoljno da se

domognu svog postolja prije ponoći vremena koje je Topnik nazivao

smjenom dana i iznova bi oţivjeli. Mrljavci nisu imali taj duh koji bi

ih odrţavao na ţivotu. U njihovoj je srţi bila praznina. Umjesto duha

imali su tek zloću i zavist.

A Cjevĉuga je bila mrljavka, i k tomu još raznesena u komadiće pred

njegovim oĉima. To je znaĉilo da nikada više nije smjela hodati

gradskim ulicama niti nadlijetati gradske krovove. To je znaĉilo da

više nije smjela predstavljati prijetnju.

Ali, ona se ipak obrušila na njega. Oborila se na njega iz visine i

ugrabila ga. I sada ga je radoznalo gledala. A on nije imao pojma

zašto. Osim ako...

Odjednom je pomislio kako zna što je Cjevĉuga htjela. Stvar je bila

jednostavna. Htjela je isto što i Hodaĉ. Htjela se domoći slomljene

zmajske glave koju je on skrivao u dţepu.

Odjednom je osjetio ushit: trenutak ranije nije imao nikakve nade, tek

snaţno uvjerenje da nije imao drugih izlaza iz situacije osim dugaĉkog

pada prema tlu, ili kratkog barem se tako nadao i uţasnog susreta s

Cjevĉuginim ubojitim kandţama. Sada je pak imao nešto što je mogao

ponuditi u zamjenu za svoj ţivot. Nije imao ništa protiv predaje

odlomljenog komada skulpture vodorigi, ne ako bi time kupio vlastiti

ţivot, ne ako bi time kupio vrijeme u kojem bi spasio Topnika i opet

pronašao Edie.

Gledaj! pokušao je. Gledaj. Znam što hoćeš. Evo. Imam to kod sebe.

Spusti me dolje i dat ću ti ga. O...

Sve dok mu ruka nije napipala prazninu tamo gdje je trebao biti dţep

njegova kaputa, a njegova usta izrekla O, plan mu je bio gotovo sjajan.

Nagodio bi se s Cjevĉugom, prijeteći kako će baciti odlomljenu

zmajevu glavu u duboku rijeku pod njima ne spusti li ga na tlo u

jednom komadu. Samo, njegova je ruka otkrila, trenutak prije nego što

se i sjetio, sada vjerojatno smrtonosnu ĉinjenicu da je svoj kaput dao

Edie kada je kiša poĉela posustajati. Kaput u ĉiji je dţep stavio

zmajevu glavu.

Oh, ponovio je. K vragu.

Bragu? oponašala je Cjevĉuga, još uvijek zlokobno nakrivljene glave.

Toĉno. Georgeov je glas zazvuĉao jednako beznadno kako se i

osjećao.

Boĉno?

Da, odvratio je George. Boĉno.

Postajao je histeriĉan. Zasigurno. U njemu je nešto raslo, navirući

poput plimnog vala, a nije bila rijeĉ ni o vrisku ni o zapomaganju.

Radilo se o smijehu, samo što ništa nije bilo smiješno.

A onda ga više nije mogao zaustaviti, ĉak ni nakon što je Cjevĉuga

pojaĉala svoj stisak i bacila se s vrha dimnjaka u zraĉnu struju pod

njima. Oĉi su mu se napunile suzama smijeha dok je letio zrakom, pa

je bijelu metalnu oštricu Milenijskoga mosta vidio tek kroz maglu,

dok je vodoriga letjela nisko nad rijekom u pravcu sjevera.

Boĉno, gušio se George, dok mu je prvi nalet smijeha grĉevito

provaljivao kroz nos, a velika se bijela kupola katedrale Sv. Pavla

pojavila ravno pred njim.

Ode sve bragu...

12

UBOJITI BIK

Hodaĉ je uz tihi plop izašao iz malih ogledala koja je drţao u rukama i

podigao pogled prema klasiĉnome trijemu muzeja Tate Britain, a

potom se osvrnuo uokolo. Nije vidio nikoga, osim nekoliko ljudi na

autobusnoj stanici s druge strane ceste.

Prišao je sivim stubama i poţurio uz njih drţeći se lijeve strane

širokog stubišta. Kapuljaĉu je drţao navuĉenu preko desne strane lica,

što je odavalo neuobiĉajenu tajnovitost za biće koje je, uslijed same

prirode svoga prokletstva, bilo naroĉito dobro u prikrivanju vlastita

prisustva.

Bila je rijeĉ samo o tome da je došao posjetiti jedan novi kip, no

nikako nije ţelio vidjeti jedan drugi kip, niti da ovaj vidi njega.

Kip koji je ţelio vidjeti nalazio se s lijeve strane ulaza, na malom

boĉnom balkonskom prostoru, smještenom uz rub dvostrukog reda

stupovlja trijema. Kip koji nikako nije ţelio vidjeti nalazio se na

suprotnoj strani.

Ĉim je zamakao za ugao, opustio se i poĉeo hodati svojim uobiĉajeno

arogantnim naĉinom.

Pogledao je u grupu kipova koju je došao vidjeti. To je bila hibridna

grupa u kojoj je bilo i mrljavaca i zrcalnika. Odnosno, ljudski su

kipovi bili zrcalnici, dvojica mišićavih muškaraca nalik grĉkim

hrvaĉima, a borili su se s mrljavcem, ogromnim i ubojitim bikom na

ĉijim se leĊima nalazila svezana naga ţena.

Nije to bila sretna skupina. Bio je to spomenik ĉinjenici da su se stari

Grci previše zabavljali smišljajući na koje sve naĉine pogubiti ljude.

Hodaĉ se nakašljao.

Ţelim razgovarati s Bikom.

Nitko se nije pomaknuo. ZaleĊeni trenutak borbe i dalje je stajao

zaustavljen usred pokreta. Hodaĉ je uzdahnuo.

Radi se o Minotauru.

Bikovo je oko oţivjelo i pogledalo ga.

Ubijen je.

Bik se ritnuo i zbacio dvojicu muškaraca u kut balkona. Ţena

zavezana za njegova leĊa poĉela je vrištati.

Da, rekao je Hodaĉ hladno. Da, to su tuţne vijesti.

Bik je stajao u mjestu bijesno frkćući, dok se ţena pokušavala

osloboditi.

Zanima me hoćeš li mi pomoći u kaţnjavanju odgovornih?

A onda je ţena poĉela glasnije vrištati, a Bik je zabacio svoju rogatu

glavu unatrag i nadglasao njezin vrisak svojom praiskonskom rikom

koja je odzvanjala sumraĉnim nebom.

Hodaĉ je pogledao gore i nasmiješio se kada mu je jedan poznati crni

oblik što je ispao iz noćnog neba njeţno sletio na rame.

Ah. Tu si.

Gavran mu je kljucnuo u uho. On je kimnuo.

Dobro. Gdje god bili, Brojaĉ će ih pronaći brţe nego itko. A sad doĊi.

Moramo na istok.

13

BROJAĈ

E die je stajala na rubu ploĉnika i ĉekala da na semaforu zasvijetli

zeleno. Stajala je pokraj grupe prolaznika koji su svi nestrpljivo ĉekali

da se promet zaustavi kako bi mogli nastaviti prema stanici Crnih

Fratara. Svaki je od njih bio u svome vlastitu svijetu, sa slušalicama u

ušima iz kojih je treštala glazba. Neki su pak razgovarali na mobitel, a

drugi odsutno zurili u daljinu, izgubljeni u vlastitu Londonu. Nitko

nije obraćao paţnju na Edie.

Jedna sijevka. Vrška Lokvić.

Bile su to jedva ĉujne rijeĉi. Glas je bio muški, grgljav i hrapav,

jednoliĉne modulacije poput robotskog govora. Edie se okrenula,

napola uvjerena da nije dobro ĉula, napola sigurna da je postala

paranoiĉna, da je poĉela umišljati stvari. Nitko je nije gledao. Zacijelo

je umislila cijelu stvar. Rijeĉi ionako nisu imale nikakva smisla. Vrška

Lokvić nije znaĉilo ništa. Oĉito je naĉula tek djelić neĉijeg razgovora

koji nije razumjela, paje njezin um samostalno popunio praznine u

reĉenici zvucima koji su ih pretvorili u tek napola suvisle besmislice.

Puddleduck je bila rijeĉ iz njezina djetinjstva, ne iz ovog sadašnjeg

Londona. U mislima joj je sijevnulo sjećanje pravo sjećanje, ne vizija

na sitne blijede ilustracije bijele patke s ruţiĉastim šalom i plavim

šeširićem, plavim poput naušnica od mutnoga stakla kakve je uvijek

nosila njezina majka; te na prste njezine majke koji su pratili tekst

pored crteţa i iz njega kao ĉarolijom stvarali priĉe. Sjećanje je bilo

sretno pa zato i opasno i nije se smjelo dugo zadrţavati u glavi, da ne

bi postalo prebolno.

Na semaforu je zasvijetlilo zeleno, zapreke je nestalo i sabijena

grupica ljudi prisilno zaustavljena na ploĉniku iznova se poĉela

kretati, rasipajući se razliĉitim brzinama hoda.

Edie je skrenula prema rijeci ugledavši krajiĉkom oka jasno i ĉitko

ime ulice priĉvršćeno o zgradu na uglu. Hodala je Ulicom Lokvi. I u

trenutku dok je u mislima pretvarala Lokvi u Lokvić i natrag, zaĉula je

hrapavi glas još jednom, vrlo jasno.

Jedna sijevka. Vrh Ulice Lokvi. Hoda prema rijeci.

Okrenula se i ovaj ga je put i vidjela, i u jednom uţasavajućem

trenutku pomislila da je to Hodaĉ, a onda je uz jednako snaţno

olakšanje shvatila da to nije bio on. Bio je to samo neki beskućnik u

dugaĉkom kaputu zbog kojeg je nalikovao Hodaĉu. Umjesto

kapuljaĉe, glavu mu je uokviravalo pramenje masne kose spletene u

neuredne rašĉupane dreadlockse. Ţmirkao je stisnutih kapaka i dahtao

razjapljenih usta u Edie kroz malobrojne ţutocrne zube. Zurio je u nju

kao da je ĉekao da nešto uĉini. Onda se lagano stresao i slegnuo

ramenima.

Jedna sijevka. Vrh Ulice Lokvi. Stoji nepomiĉno nasred ceste...

Glas mu je i dalje bio nezainteresiran, gotovo bestjelesan. Izgledao je

kao ĉovjek pretvoren u zombija pod nemilosrdnim valovima alkohola.

Zakljuĉilaje da je bio mrtav pijan.

Drugih je prolaznika nestalo. Ostali su samo njih dvoje, jedno

nasuprot drugom, nasred ceste.

Trebala je pobjeći, kasnije je zakljuĉila, ali nasuprot joj je stajao uliĉni

luĊak, a ona se nije bojala uliĉnih luĊaka i pijandura. Prvo, zato što je

negdje duboko u sebi osjećala da je i ona bila uliĉna luĊakinja, a drugo

zato jer je znala sve o pijandurama i razliĉitim razinama zombifikacije

kroz koje su prolazili A nije se radilo samo o tome da se nije bojala

beskućnika zanimalo ju je to što je govorio. Zato je, drţeći se dovoljno

daleko u sluĉaju da je odluĉi zaskoĉiti, oprezno zakoraĉila prema

njemu.

Što si rekao?

Jedna sijevka. Vrh Ulice Lokvi. Stoji nepomiĉno nasred ceste...,

ponavljao je glas bezizraţajnu repliku svoje prethodne reĉenice.

Zašto me zoveš sijevka? pitala je Edie, a usta su joj se sušila u

išĉekivanju odgovora.

Zato jer ti jesi sijevka, odgovorio je nezainteresirano, ne skidajući

škiljavi pogled s nje. Izostanak zanimanja na odreĊeni ju je naĉin

uznemiravao više od ĉinjenice što se ĉinilo kako on zna tkoje ona.

Isturila je bradu, odluĉna u namjeri da ne pokaţe nelagodu ili strah

koji su se poĉeli dizati oko nje.

Tko si ti?

Jezikom je prešao preko krnjavih zuba.

Mi smo Brojaĉ.

Vi ste, što?

Mi smo Brojaĉ.

Glas je opet bio jednak onom kada je prvi put progovoriobezizraţajan,

nezainteresiran, beţivotan. Poput snimke. Poput kompjutoriziranog

govora.

Mi? odvratila je, osvrćući se uokolo. S olakšanjem je primijetila da

nije bilo nikoga. Vozaĉi koji su ih zaobilazili nisu osjećali olakšanje.

Bili su bijesni, a nekoliko ih je zatrubilo kako bi to i pokazali.

Ti si mije li? Uzvišen poput kraljice, ha?

Mi smo Brojaĉ, ponovio je, kao jeka samoga sebe, nezainteresiran,

nepomiĉan, pogleda prikovana uz nju.

Bezizraţajno ponavljanje istovremeno ju je i ljutilo i plašilo.

Što radite? upitala je, a pokraj desnog ramena projurio joj je kamion.

Brojimo te.

Brojite me?

Brojimo te. Jedna sijevka. Vrh Ulice Lokvi. Stoji nepomiĉno nasred

ceste...

Zašto? pitala je Edie, zbunjena. Zašto me brojite?

Kada se visoki kamion zaustavio na cesti iza Edie bacio je Brojaĉa u

sjenu i on je prestao ţmirkati.

Mi smo Brojaĉ.

Vi steŠto?

Mi smo Brojaĉ.

Opet taj bezizraţajni odgovor, kao da je objašnjavao nešto što je bilo

oĉito. Odjednom se osjetila prikovanom za asfalt i to ne zbog tona

njegova glasa, već zbog njegovih oĉiju koje više nisu ţmirkale. Zbog

toga što te oĉi nisu bile ljudske, niti podlivene krvlju kakvima ih je

zamišljala; bile su to potpuno crne oĉi, oĉi bez imalo bijelog tamne i

okrugle, i neljudske poput gavranskih. I odjednom je bila uvjerena

kako u nju ne zuri samo ovaj beskućnik. Uspjela je pokrenuti noge i

provući se izmeĊu automobila i uzrujanog dostavljaĉa na motociklu,

brzo trĉeći prema rijeci.

Brojaĉ nije potrĉao za njom. Samo je mirno progovorio, ĉekajući da

prijeĊe cestu.

Jedna sijevka. Trĉi niz Ulicu Lokvi. Prema rijeci.

14

TOPNIK U TMINI

Ako tko ţeli loviti, znam gdje se skriva košuta... Hodaĉeve rijeĉi kao

da su ostale visjeti u vlaţnom ustajalom zraku dugo nakon što je

ostavio Topnika samog u tmini. A on je osjećao muĉninu jer je znao

da će Hodaĉ loviti Edie dok je ne ulovi. Okruţivalo ga je previše

kamenih srdaca drugih sijevki, rasporeĊenih poput jezovitih trofeja po

zidovima spremnika za vodu, da bi se mogao nadati drugaĉijem

ishodu. Hodaĉ je oĉito znao što ĉini. Svaki od tih uglaĉanih komadića

stakla bio je dragocjen nekoj djevojĉici ili ţeni, toliko dragocjen da se

sigurno ne bi odvojile od njega bez ţestoke borbe. Topnik se pitao

koliki je broj ovih stakala bio išĉupan iz hladnih, mrtvih prstiju.

Od same mu je misli pozlilo.

O. K., rekao je samom sebi. Pauza za cigaretu. Opipao je zid iza sebe i

skliznuo u sjedeći poloţaj, leĊa priljubljenih uz vlaţni kamen. Posegao

je pod kabanicu koju je nosio privezanu za ramena i ispetljao nešto iz

dţepa. Prvo se zaĉuo zvuk trenja i planula je jedna šibica, a potom se

zacrvenjela upaljena cigareta.

Ispruţio je ruku sa šibicom u njoj, ne ţeleći potratiti ni trenutak

njezine svjetlosti, i ljutito uvlaĉeći dim cigarete iskoristio je

kratkotrajnu svjetlost kako bi se snašao u prostoru: vidio je obrise

dvoraca oblikovanih morskim stakalcima i primijetio disk obješen

usred prostorije i u njemu odsjaj sićušnoga plamena u svojoj ruci. A

onda se plamen ugasio i on se iznova našao u tami.

Ĉuo je samo vlastito disanje, isprekidano tek uvlaĉenjem i

ispuhivanjem duhanskog dima. Svaki put kada bi udahnuo sićušna bi

se crvena toĉkica na vrhu njegove cigarete jaĉe zaţarila, nalikujući

pulsiranju sićušnoga srca.

Razmatrao je stanje u kojemu je bio i mogućnosti izlaza iz te situacije.

Iznutra se osjećao nekako pogrešno, iskrivljeno i na izmaku snaga,

stoje, shvatio je, bilo zato jer je je prekršio zakletvu kako bi spasio

Edie. Bilo mu je jasno i kako će se taj osjećaj samo pogoršavati. Od

njega je oslabio, a ĉinilo se da nije bio ni u stanju razmišljati jasno kao

inaĉe. Ono što ga je najviše brinulo, nakon onoga što je prijetilo Edie i

Georgeu bez njegove pomoći, bilo je što će se dogoditi u ponoć.

Ponoć ili smjena dana bilo je vrijeme kada su kipovi utemeljeni na

stvarnim ljudima zrcalnici morali biti na svojim postoljima. Nisu imali

izbora, to je bio dio njihove osobnosti i naĉina postojanja. Prazno

postolje u ponoć znaĉilo je zrcalnikovu smrt. Nakon što bi se vratio, ili

bio vraćen na postolje poslije ponoći, nikada više ne bi hodao postavši

tek hrpa metala ili kamena u ljudskom obliĉju. Budući da je on sada

plaćao kaznu za kršenje zakletve poloţene Kamenu i ruci koja ga je

stvorila, vjerovao je da će ponoć oznaĉiti, ako već ne njegov kraj, a

ono poĉetak vjeĉnoga lutanja u Hodaĉevom stilu, u vlasti mraĉnih sila

zarobljenih u Kamenu.

Znao je da neće izaći iz ove podzemne ćelije prije ponoći, osim ako ga

Hodaĉ ne izvuĉe istim putem kojim su i došli, a to nije bilo baš

vjerojatno. Ĉak i da je još uvijek posjedovao svoju uobiĉajenu snagu,

nije znao koliko je duboka bila ova prostorija, a nije bogme ni

vjerovao da će biti u stanju iskobeljati se na površinu budući da je

posljednji put kada je podigao ruke prema svodu odmah klonuo.

Ĉinilo se da je Hodaĉ uistinu imao moć nad njim. Pitao se hoće li se

on vratiti prije smjene dana, prije nego što stigne ponoć, a s njom i

njegova smrt.

Nije se radovao njegovu povratku jer je već i samu njegovu

podrugljivu hvalisavost bilo teško podnijeti, povrh svih loših stvari

koje su mu se dogaĊale. A onda se dosjetio naĉina kako će se barem

poštedjeti gledanja u Hodaĉevo lice i u glavi mu se rodio plan.

Hajde, ti ošamućeni jadniĉe, rekao je samome sebi, dok se stenjući

podizao na noge.

Budući da su stakalca sijevki gorjela kao upozorenja kada bi im se

pribliţio netko iz roda mrljavaca ili Slugu Kamena poput Hodaĉa, i da

je to ujedno bio izopaĉeni naĉin na koji je Hodaĉ za sebe osvjetljavao

svoj podzemni brlog, onda je, shvatio je Topnik, on mogao nešto

uĉiniti. A ĉinjenica da je to ukljuĉivalo uklanjanje Hodaĉevih paţljivo

izraĊenih dvoraca samo je pojaĉavala njegovu ţelju da to i uĉini.

Skinuo je kabanicu i poĉeo opipavati stakalca na zidu iza sebe.

Snaţno uvlaĉeći dim cigarete u pluća uhvatio je pogledom slabi

umirući odsjaj nekoliko komadića stakla. Paţljivo je odloţio kabanicu

na šljunak pod svojim nogama i objema rukama poĉeo grebati po zidu

skidajući tako s njega komadiće stakla koji su potom padali na ceradu

pod njegovim nogama.

Abrakadabra i tebi druškane, promrmljao je s mrkim zadovoljstvom.

Kada je bio siguran da je poĉistio prvi zid, skupio je kabanicu,

okrenuo se za sto osamdeset stupnjeva i sišao sa šljunĉane plaţe u

vodu. Došavši do sredine prostorije zaustavio se i mahao rukama po

zraku, dok nisu udarile o tanjur što se okretao na lancu. Stao ga je

snaţno vući, a onda se zaĉulo oštro ping kada je lanac puknuo, a disk

mu ostao u rukama. Iz dţepa je izvukao šibice. Zapalio je jednu i

stajao tako, do pojasa u vodi, promatrajući disk osvijetljen sićušnim

plamenom.

Bio je to stari kositreni tanjur: netko je u njega ugravirao niz

koncentriĉnih krugova, a uz rub i ĉetiri dvorca okrunjena tornjevima,

koji kao da su oznaĉavali strane svijeta. Iz luĉnog ulaza u svaki od

dvoraca tekao je puteljak, a puteljci su se sjekli u središtu tanjura

tvoreći kriţ u kojemu se nalazio i drugi niz koncentriĉnih krugova

nalik središnjem ukrasu na štitu. Cijeli je crteţ bio prekriven

natpisima, ali je Topnik uspio proĉitati samo Kralj i njegova

odabranica... i Occidens prije nego što se šibica ugasila. Paţljivo je

pospremio tanjur u jaknu i krenuo prema dvorcu na zidu pred njim.

Kralj, kako da ne, podrugljivo je procijedio. Neće ti trebati ovakve

budalaštine, jer ĉim opet navratiš u ovu tamu ja ću te okruniti kako

spada, prokletniĉe.

Iako nije bilo nikoga da ga vidi, nasmiješio se od uha do uha

zadovoljno poseţući prema prvom komadiću stakla na zidu pred

sobom.

15

PATERNOSTER

U isto vrijeme dok je Edie trĉala prema jugu, u pravcu rijeke, George

ju je prelazio u pravcu sjevera. Cjevĉuga ga je ĉvrsto drţala oko prsa,

leteći prema velebnoj kupoli katedrale Sv. Pavla. Bio je to istrzan let

jer je sa svakim udarcem krila vodoriga stenjala i napinjala mišiće,

pritom se opasno zanoseći kao da je za ovo nezgrapno kameno

stvorenje letenje bilo više stvar volje nego aerodinamike. George je

imao osjećaj da bi se svakog trenutka mogla poĉeti strmoglavljivati

prema tlu. Jedina pozitivna stvar bila je što više nije visio naglavce, pa

mu ni glavom nije kuljala sva krv.

Pogledom je uhvatio bljesak fotoaparata kada su preletjeli grupu

turista koji su slikali katedralu u sve slabijem svijetlu. Povikao je

Upomoć! više iz forme nego neke stvarne nade, pokušavajući

verbalnom udicom zakvaĉiti sigurnu stvarnost koje se već jedva

sjećao.

Baš kao što je i oĉekivao, nitko od turista nije podigao pogled. Nisu

mogli vidjeti njegov sloj Londona. Podsvjesni, instinktivni dio

njihovih umova preuzeo je kontrolu i izbrisao ga, štiteći ih od prizora

nemogućeg: djeĉaka kojeg kroz grad nosi vodoriga, poput sove kad

uhvati miša. Prethodni dan bio je toliko ispunjen uţasom i bjeţanjem,

i ljudima koji ga nisu ni vidjeli niti mu pomagali, da se već navikao na

to.

I baš zato što je prestao oĉekivati da ga itko primijeti, nije vidio

ţilavog bezubog starca u zguţvanom prijavom odijelu kako sjedi na

ulazu u jednu od trgovina pored kojih je proletio. Nije vidio ni kako je

ispustio bocu s jabukovaĉom na tlo, niti kako je ţmirkajući podigao

pogled prema njemu. Nije vidio njegovu neopranu kosu niti ispucale

kapilare koje su mu prekrivale lice alkoholiĉarskim grimizom. Niti je

vidio ugljeno crne oĉi, niti pak ĉuo beţivotni glas koji je govorio:

Jedan djeĉak na nebu. Nosi ga vodoriga. Leti iznad Sv. Pavla u smjeru

sjeverasjeveroistoka.

Cjevĉugaje naglo zaokrenula najednom krilu i nespretno se okrenula

pod pravim kutem na nebu, ponirući nisko sjedne strane kupole, iznad

bijelog zrakastog oblika umetnutog u površinu Trga Paternoster.

Sada je već bilo jasno da ga vodoriga nije namjeravala odmah ubiti pa

je uz strah poĉeo osjećati i bijes: oĉajniĉki je htio spasiti Topnika, a to

nije mogao uĉiniti zato jer ga je ova vodoriga ugrabila i nosila tko zna

gdje. Razmišljao je o Topniku i o tome kakvo je olakšanje osjetio kada

se bio vratio iz mrtvih kod Spomenika. U dnu ţeluca George je bio

uvjeren kako priliku za povratak iz mrtvih dobiješ samo jednom, a i to

samo ako imaš iznimno puno sreće. A Topnik je urekao samoga sebe

ţrtvujući se za njega i Edie, i George je znao da mu, ne oslobode li ga

i ne omoguće mu povratak na njegovo postolje do ponoći, sreća neće

ni trebati jer će to biti njegov kraj.

Krajiĉkom oka uhvatio je zamagljeni prizor neobiĉno mu poznate

vratareve kuće na lukovima, ĉija je georgijanska elegancija bila u

neskladu s modernim trgom iza nje, a onda je, neobjašnjivo, zaĉuo

toliko nevjerojatan zvuk da se poĉeo divlje ogledati uokolo traţeći

njegov izvor: bio je to zvuk tugaljivog meketa ovaca usred tog

vjetrovitog kamenog trga.

Imao je smirujući prizvuk trave, brda i ljeta i uza svu svoju

neobiĉnost, ušao je u njegov pregrijani mozak poput hladne vode

nakon duge suše. Iz nekog neobjašnjivog razloga razvedrilo ga je

nevino ţivotinjsko glasanje usred ovog meteţa.

Onda su, kao da je uistinu postao lakšim, naglo poletjeli uvis i

preletjeli preko uredske zgrade pred njima, prebrzo da bi mogao biti

siguran ali ipak dovoljno sporo da je bio gotovo uvjeren kako je ĉuo

glas meĊu ovcama koji je viknuo za njim:

Drţi se, sine moj!

George se poĉeo otimati i okretati u Cjevĉuginu zagrljaju, oĉajniĉki

pokušavajući vidjeti ovce ili pak ĉovjeka ĉiji je glas, bio je siguran,

bolno siguran, i ĉuo i prepoznao ali vodoriga je nastavila letjeti preko

krovova i nije više mogao vidjeti trg.

Bio je to tek djelić zvuka, ali u njemu je izazvao provalu adrenalina.

Osjetio je navalu nove energije, kao da se upravo probudio, svjeţ

nakon prospavane noći. Nije se osjećao ništa manje preplašenim niti

zbunjenim onim što mu se dogaĊalo samo se odjednom osjetio

sposobnijim suoĉiti se sa svime.

Krivudavi oţiljak na njegovoj ruci oštro ga je zapekao, ali bol nije bila

nepodnošljiva, niti je zaustavljala neobjašnjivu provalu zadovoljstva

koje je odjednom poĉelo strujati njegovim tijelom. Nabrzinu je

pogledao u tri ţile koje su mu se plele oko zapešća. Ĉinilo mu se da su

se produljile, jedna je zapravo prešla preko zapešća i poĉela mu se

plesti gornjom stranom podlaktice. Nekako mu je od pogleda na te ţile

koje su mu, ĉinilo se, putovale kroz meso, pozlilo više od svog ma-

nevriranja zrakom.

Bavran, procijedila je odjednom Cjevĉuga, a onda se naglo podigla i

svijet se iznova opasno nakrivio.

U sluĉaju da je moguće spotaknuti se na nebu, sto metara iznad bilo

kakvih prepreka, onda su to upravo uĉinili. George se usredotoĉio na

to da zadrţi sadrţaj svog ţeluca u njemu, a potom je, uspješno

izbjegavši povraćanje, pogledao prema gore da vidi što je to muĉilo

vodorigu i zašto se osvrtala.

Potom se svijet još jednom propeo i zavrtio i Georgeov je ţeludac

poskoĉio kako bi opet pozdravio njegove krajnike, a on je shvatio da

Cjevĉuga bjeţi od nekoga, jer je zaronila izmeĊu dva nebodera kao da

se pokušava sakriti od neĉega na veĉernjem nebu. Nagnuo se u smjeru

u kojem je vodoriga gledala, ali nije vidio ništa osim zgrada u kojima

su se palila svijetla, dok je uokolo nestajalo dnevne svjetlosti. Na nebu

nije bilo niĉega, osim velike vrane ili nekakve takve ptice koja je

polako letjela u daljinu, u pravcu sjevera. U tome nije bilo niĉega

prijetećeg i George jednostavno nije shvaćao zašto se Cjevĉuga

ponašala tako ĉudno.

Bavran! prostenjalaje vodoriga, ovaj put s više napetosti u glasu.

A onda je nestalo ranoveĉernjeg neba i oni su nadlijetali krovove

velike stare zgrade koja kao da se prostirala preko cijelog jednog

gradskog bloka. George je nakratko ugledao stupovlje Kraljevske

burze s desne strane i shvatio da je to znaĉilo da su letjeli iznad zgrade

Engleske narodne banke u Ulici Threadneedle.

Pogledao je dolje i ugledao tamnu prazninu središnjeg dvorišta zgrade,

a onda je zaĉuo nekoga kako pjeva.

Ĉuoje tek djelić pjesme kojaje presijecala buku uţurbanog grada, ali

ĉuo ju je jednako jasno kao i zvuk meketa na Trgu Paternoster. Radilo

se o glasu djevojĉice koji je posjedovao nevjerojatnu lakoću i ĉistoću,

prizivajući u misli sunce i lagane proljetne povjetarce. Bio je to sretan

zvuk nekoga tko je pjevao samo iz vlastita uţitka, naglašavajući rimu

na kraju svakoga stiha s radošću u kojoj je bilo neĉega djetinje ĉistog i

nevinog.

S pĉelicama ja pelud vadim, ujaglaĉevu zvonu dok leţiiiim; kad sove

huĉu pak ne radim, na leĊima netopira letiiiim...

Pjevanje je dolazilo s vrha kupole koja se dizala iz oštroga ugla

obliţnje zgrade. Pjevaĉica je bila sjajna mrlja zlata, jasno ocrtana na

sivilu zgrade i mraĉnoj sjenovitoj uliĉici iza nje. Balansirala je poput

balerine na prstima jednog tanašnog stopala, dok je drugu nogu drţala

zabaĉenu unatrag u nagovještaju draţesne arabeske. Zlatni nabori

bljeskali su joj oko nogu i torza, kao nošeni nevidljivim povjetarcem

koji joj je mrsio zlaćanu kosu, dok je pjevala, vrata izvijenog unatrag

u radosnome zanosu, nebu i mjesecu koji se upravo poĉeo dizati na

nebu.

Bila je vizija elegancije, draţesti i sreće a onda je, trenutak nakon što

ju je George ugledao, i ona ugledala njega, pa je, iako su joj usta

ostala otvorena prestala pjevati gledajući s nepatvorenim

iznenaĊenjem Cjevĉugu kako leti pored nje.

AGeorgeu se uĉinilo da joj lice sjaji, ne samo zato jer je bilo zlatno.

Sjajilo je zbog toga što su joj oĉi bile blistave i pune nade i neĉega što

ga je ĉinilo nervoznim iako ne nuţno na loš naĉin.

Djeĉak? izgovorila je ona, ţuboreći glasom poput bistrog planinskog

potoĉića. Zdravo, djeĉaĉe.

A onda se, nakon što je Cjevĉuga nastavila letjeti, njezin osmijeh

pretvorio u malu tuţnu grimasu i kratko je odmahnula rukom.

Zbogom, djeĉaĉe.

Upomoć! povikao je s osjećajem nelagode.

Cjevĉuga je ljutito prosiktala. George se okrenuo prema djevojĉici

koja je nestajala u daljini.

Hej, zbilja! povikao je. UPOMOĆ!

Onda je djevojĉica nestala jer su zamakli za ugao sljedeće zgrade.

Cjevĉuga se takoĊer osvrtala, i nije bila nimalo zadovoljna neĉime što

je vidjela jer je odjednom glasnije prosiktala i spustila jedno rame,

zaokrenuvši iza visoke uredske zgrade uz nagli istrzani pokret skijaša

kada se mora naglo zaustaviti.

Uhvatila se kandţom za nisku krovnu ogradu i elegantno se zaustavila

uz okret, stisnuvši se uz kosi krov prekriven zelenkastosivim crijepom.

Krila je potpuno rastvorila, a George je zaglavio izmeĊu njih i kosine

krova.

Stajali su tako nepomiĉni neko vrijeme. Ĉulo se samo teško

Cjevĉugino dahtanje i lupanje Georgeova srca. Pogledao je dolje i

vidio kako su mu stopala uglavljena u skliski ţlijeb ispod kojeg je

zjapila duboka smrtonosna provalija završavajući ploĉnikom.

Primijetio je i da mu je preostala samo jedna cipela jer mu se ĉarapa

odmah natopila vodom. A onda je Cjevĉuga uĉinila nešto straviĉno.

Ispustila ga je.

Rukama je poĉeo grabiti uokolo, a potom je shvatio da se, ako je ţelio

izbjeći pad, mora priljubiti uz kosinu krova i nadati se da ţlijeb neće

popustiti.

Prestao je mahati rukama i priljubio se uz krov. Cjevĉuga gaje

promatrala, a onda polako kimnula. Uperila je u njega jednu kandţu

kao upozorenje. A onda je krenula naprijed, puţući prema vrhu krova.

Uši je priljubila uz glavu paje zbilja izgledala kao velika grabeţljivica.

Georgeu se pruţao pogled na oštre šiljke njezine kralješnice koji su

drhtali kao dlaka na psećim leĊima kada nanjuši opasnost. Pitao se što

je to plašilo vodorigu. Osjetio je podmuklu iskricu nade: moţda ga je

netko traţio. Moţda se Topnik oslobodio i dolazi ga spasiti, moţda je

pozvao u pomoć neke leteće...

U tom ga je trenutku napustila sva nada jer se sjetio da su svi leteći

kipovi za koje je znao bili mrljavci, a ne zrcalnici. Vidio je kako se

Cjevĉuga prišuljala vrhu krova, a potom se poĉela prebacivati na

drugu stranu. Zastala je na trenutak, jednom nogom i jednim krilom

još na Georgeovoj strani krova, spremna za povratak u sluĉaju da u

zraku primijeti opasnost.

George se usredotoĉio na pridrţavanje za zastrašujuće strmu kosinu

krova. Vjerovao je da će preţivjeti ako ne napravi neki nagli pokret.

Bio je priliĉno uvjeren da moţe ostati nepomiĉan, naroĉito stoga što je

posljedica kretanja bilo brzo klizanje prema dolje, a potom vjeĉno

mirovanje. Skoncentrirao se na priljubljivanje uz krov. Izdrţat će u

tom poloţaju.

Osjećao je crijep od škriljevca pod svojim raširenim dlanovima. Vidio

je zelenkaste mrlje na sivoj površini pred svojim nosom. Osjetioje

kamen podjagodicama prstiju. Moţda zato što se tako snaţno

koncentrirao na to da ostane slijepljen uz njega, imao je osjećaj da je u

stanju osjetiti samu strukturu kamena, tanke zrnate, stlaĉene slojeve

koji su omogućavali njegovo razbijanje u tanki krovni crijep. Osjetio

je ĉak i magnetske trnce u prstima, kao da zelene mrlje nisu bile ka-

men već sićušni komadići ţeljeza ugraĊeni u njega.

Neposrednost i snaga onoga što je osjećao pod rukama toliko su ga

obuzeli da je zaboravio na strah.

A onda ga je nešto udarilo u gleţanj.

Refleksno se trgnuo i gotovo se strmoglavio na ulicu. Raširio se uz

krov što je bolje mogao, pokušavajući postati njegovim sastavnim

dijelom, nadajući se da će mu svaki dodatni djelić vlastita tijela koji bi

mogao sljubiti s crijepom biti °d pomoći. Ĉak je i lice priljubio uz

hladan kamen.

Pokušavaš li se ti to, moţda, pridrţavati nosom za krov? zaĉuo je

jedva ĉujan šapat iza sebe.

Pogledao je prema dolje i ugledao zlatnu djevojĉicu kako zuri u njega,

laktovima oslonjena o ţlijeb, a bradom o dlanove, jednako opuštena

kao da se naslanja na šank usprkos ĉinjenici da joj je pod nogama bila

samo smrtonosna provalija

Automatski je podigao pogled da provjeri je li ju Cjevĉuga ĉula. Sve

što je mogao vidjeti bila je jedna kandţa koja je izvirivala preko ruba

krova i djelić krila. Cjevĉuga je još uvijek nešto motrila.

Djevojĉica se odgurnula od ţlijeba, pridrţavajući se za nj ispruţenim

rukama i još uvijek zureći u Georgea.

Hajde, rekla je jednostavno, pruţajući mu ruku.

Tko si ti? prošaptao je George, pokušavajući odgoditi trenutak u

kojem će se morati odvojiti od mokrog crijepa kako bi saznao

ukljuĉuje li njezina sposobnost letenja zrakom i sposobnost

pridrţavanja njegove teţine.

Ja sam poslanica tvoje Sudbine, odgovorila je s oĉaravajućim

osmijehom. On je uzvratio osmijeh. To mu se ĉinilo pristojnim iako

nije imao pojma o ĉemu je govorila.

A onda mu je išĉupala stopalo iz ţlijeba.

George nije imao vremena niti viknuti niti se uhvatiti za nešto. Samo

je pao, bespomoćno mašući rukama

a onda ga je ona uhvatila.

Št..?

Psšst, prošaptala je toplim dahom, usta priljubljenih uz njegovo uho.

Jednim je prstom uprla u Cjevĉugina leĊa na rubu krova iznad njih.

On je zašutio i kimnuo.

Drţi se, djeĉaĉe, dahnulaje lako. George joj je rukama obuhvatio

nadlakticu koja nije bila hladna kao metal, već topla i meka poput

njezina daha.

Što ćemo sad? pitaoje tiho, pogleda uprtog u Cjevĉugina leĊa.

Osjetio je veselje u njezinu glasu kada je odgovorila. • Sada ću ja

letjeti.

A onda je pustila rub zgrade i poĉela padati unatrag elegantno poput

olimpijske skakaĉice u vodu, glavom ocrtavajući savršen luk od sto

osamdeset stupnjeva u zraku, a George ju je pratio mijenjajući vlastiti

poloţaj i odjednom su oboje letjeli licem prema ploĉniku pod njima.

Otvorio je usta kako bi viknuo, ali mu ih je ona poklopila svojom

slobodnom rukom prigušivši tako njegov vrisak, pa je sada jurio

prema vjeĉnome zaboravu.

16

NEOPREZAN GOVOR STOJI ŢIVOTA

Edie se popela na ploĉnik nakon pješaĉkoga prijelaza i krenula

nizbrdo, skrenuvši potom udesno, prema mraĉnome prolazu ispod

ţeljezniĉkog nadvoţnjaka u podnoţju. Vidjela je bijeli trokutasti oblik

puba Crnog Fratra uprtog u Temzu poput pramca nasukanog broda.

Zastala je kada je pred njom usporio taksi koji se okretao i vraćao

uzbrdo. Kada je taksi nestao, ona nije poĉela prelaziti cestu. Samo je

stajala tamo, zureći u proĉelje puba, ne u ono što je bilo na njemu, već

u ono ĉega nije bilo. Sat u donjem dijelu još je uvijek pokazivao pet

minuta do sedam, ali iznad njega, tamo gdje je obiĉno stajao kip

Crnog Fratra, sada je stajalo tek prazno postolje.

Fratra nije bilo, a prazno se postolje Edie uĉinilo kao prijetnja.

U glavi je prevrtala sva pitanja koja mu je namjeravala postaviti,

pokušavajući sama zakljuĉiti kakve će joj odgovore dati, hoće li joj

pomoći, kako će ga moţda morati nagovarati da to uĉini, ali nije joj

palo na pamet kako njega moţda uopće neće tamo biti. Nije razmislila

ni o tome kako će ući u pub ne bude li njega da je pusti unutra uz

veseli smijeh i zveckanje kljuĉeva. Još se jedan automobil okrenuo

pred njom i poprskao je kišnicom iz obliţnje lokve, prenuvši je tako iz

razmišljanja.

Dobro, rekla je, udarajući petom Georgeove cipele o svoj dlan.

Dobro.

Pretrĉala je preko ceste i pod nadvoţnjak, a nad glavom joj je

zlokobno protutnjao vlak. Našla se pred zgradom puba i usporila,

odjednom na oprezu.

Vrata su bila otvorena, ali su svjetla bila ugašena. Prilazeći im

primijetila je dvojicu radnika kako iznose naramak dasaka i ukrcavaju

ih u bijeli kombi parkiran na ploĉniku. Priljubila se uz boĉni zid

zgrade i stajala tamo nepomiĉna, trudeći se biti nevidljiva.

Nevidljivost je bila dar koji je kod sebe primijetila vrlo rano. Ponekad

je pomišljala kako je ljudi jednostavno ignoriraju, ali je kasnije

zakljuĉila da je ĉesto jednostavno nisu vidjeli i to samo stoga što je

mogla, kad je htjela,biti izrazito mirna i neprimjetna. Nakon što je

uoĉila da ima taj dar, koristila ga je sve ĉešće, ulaţući uistinu velike

napore u tu svoju nevidljivost. Znala je da nije stvarno bila nevidljiva,

ali znala je i da su zbog neĉega tuĊi pogledi klizili s nje kao da je bila

premazana teflonom.

Priĉekala je da se radnici vrate u pub, a onda se brzo prišuljala

ulaznim vratima i leĊima se priljubila uz vanjski zid. Izvukla je svoje

morsko staklo iz dţepa i pogledala u nj. Bilo je mutno i nije sjajilo

nikakvim upozorenjem, u njemu nije bilo vatre koja bi naviještala

opasnost. Tutnula ga je natrag u dţep, istoga trenutka osjetivši kako

joj je teška zmajeva glava u dţepu Georgeova kaputa udarila o bedro.

Tada je znala da je bilo loše što god se desilo Georgeu, zato jer je

rekao da će ostati s njom, a njegova je rijeĉ imala teţinu a ĉak i da

nije, sigurno ne bi pobjegao ostavivši joj kaput s tako dragocjenim

predmetom u dţepu.

Prije nego što je uspjela o tome bolje razmisliti, radnici su izašli van

pognuti pod teţinom druge, veće hrpe dasaka.

Prošli su pored nje, dok je ona stajala priljubljena uza zid, ne dišući.

Ĉim su obojica prošla, brzo se okrenula na peti i kliznula kroz vrata u

tamu.

Unutrašnjost puba izgledala je višemanje jednako kao kada su ona i

George posljednji put bili tamo, prekriveni zaštitnim plahtama, a

posvuda su leţali alat i graĊevinski materijal. Podigla je rub jedne

zaštitne plahte i ĉuĉnula pod stol, vrativši je odmah na mjesto.

Prestalaje disati ĉuvši kako se jedan radnik vratio unutra, podigao

nešto što je zveketalo poput kutije za alat, ugasio svjetla i izašao.

Ulazna vrata lupnula su snaţno poput crkvenih, a potom se zaĉulo

okretanje kljuĉa u bravi. A onda, kada se malĉice opustila i nekoliko

puta plitko udahnula, zaĉula je tupi udarac zatvaranja boĉnih vrata

kombija i zvuk motora kojije nestao u buci velike prometnice ispred

puba.

Ipak sljedećih pet minuta nije se micala, tekje ĉuĉala tamo u sve

mraĉnijoj prostoriji ispod prljavog platna osluškujući hoće li zaĉuti

nešto ili nekoga tko je moţda bio zakljuĉan zajedno s njom. Kada je

potpuni izostanak zvuka ili pokreta u toj zakljuĉanoj prostoriji

potvrdio priĉu o praznini i napuštenosti, izvukla se ispod stola i

odluĉno krenula prema šanku. Prostorija je bila zagušljiva i pregrijana.

Zaudarala je na radnike i ţbuku.

Otresla je Georgeov kaput sa sebe i stavila ga na šank, na koji je

potom sjela, prebacila noge preko njega i jednim odluĉnim pokretom

skoĉila na drugu stranu. Sagnula se i pregledala kartonske kutije

uredno posloţene uz podnoţje šanka, a potom gurnula ruku u

rasporenu kutiju s ruţiĉastim slovima i izvukla iz nje dvije vrećice

ĉipsa s okusom škampa.

Bila je toliko gladna da je rasparala jednu vrećicu i poĉela zubima

mljeti zaĉinjene komadiće krumpira u škrobnu masu prije nego što je

uopće ustala iza šanka.

Zatvorila je oĉi i na trenutak uţivala u okusu i samom osjećaju

ţvakanja. A onda se bacila na posao.

O. K., prošušljala je punih usta. Silazi. Moramo razgovarati...

Kao odgovor dobila je samo tišinu.

Otvorila je oĉi i istresla drugu polovicu vrećice u usta, sretno ţvaĉući

na trenutak, potom proĉistivši grlo za sljedećih nekoliko rijeĉi.

Ozbiljno. Nemoj da moram dolaziti po tebe...

Tišina. Posegnula je rukom ispod šanka i pojavila se s bocom

Ċumbirova piva. Gurnula je bocu u otvaraĉ priĉvršćen s unutarnje

strane šanka i skinula ĉep bez gledanja. Potegnula je dva gutljaja iz

boce ispravši komadić ĉipsa što joj je bio zapeo izmeĊu dva zuba.

Potom je podrignula i udarila debelom staklenom bocom o šank.

Ej. Tragedijo. Trebaju mi jednostavni odgovori.

Namjerno nije gledala u mraĉnu nišu iza triju plitkih lukova s desne

strane. Uvjeţbanom uhu bilo je više nego jasno da je upravo odatle

dolazila sva tišina.

Znam da si tamo.

Tišina. A onda je, upravo u trenutku kada je Edie otvorila usta kako bi

ponovno progovorila, jedan drugi glas srameţljivo iscurio ispod

lukova.

Nisam.

Bio je to djeĉaĉki glas. Edie je prikrila osmijeh istresavši sadrţaj

druge vrećice ĉipsa u usta.

Gdje je Fratar?

Sada je, nakon što je iz nje već bio iscurio glas, tišina bila puno

elokventnija. Govorila je o nekome tko je pokušavao pronaći naĉin da

izbjegne izravan odgovor, pomislila je. Maleno se grlo nakašljalo.

Njega nema ovdje i tako

Obojica niste ovdje?

Ne. Da. Ahem. Da... Samo njega nema ovdje malo više neg mene.

Razumiješ?

Ispod jednog od lukova prvo je izvirila razbarušena kovrĉava kosa, a

potom se pojavilo i lice, vragolasto lice uliĉnog kerubina s maskom

kojoj je kipar podario naroĉito tragiĉan izraz. Lice se vragolasto

smijuljilo.

Sada razumijem, procijedila je ona suho.

Ti si u banani.

Jesam li?

U teškoj banani, priĉa se.

Tko to priĉa?

Nemam pojma. Skoĉio je na tlo i pogledao u nju. A onda je pogledao

u masku koju je drţao u ruci. Stavio ju je pred lice, a onda je

odmakao, pa se Tragedija izmjenjivala sa smiješkom.

Svakakvi ljudi dolaze u pub. Drţiš li uši otvorenima, svašta ĉuješ.

Što to svašta?

Opet se sakrio iza maske, a potom je napola odmakao namigujući

jednim vidljivim okom.

Neoprezan govor stoji ţivota.

Edie nije imala pojma o ĉemu je govorio.

Kako to misliš?

Neoprezan... Znaš.

Ne, ne bih pitala da znam.

Tako kaţu. Tako su govorili.

Tko?

Ne znam ja. Oni. Svi. Bili su plakati. I mi smo imali jedan tamo.

Kada?

U ratu. Znaš. Kada su bacali bombe i tako to. U, kako se ono kaţe? U

Blitzu. Sjećaš se.

Edie je shvatila da on govori o Drugome svjetskome ratu.

Blitz?

Izgledao je zadovoljno. Njegova su se mala prsa nadimala i energiĉno

je kimao glavom.

Eto vidiš. Sjećaš se. Tamo smo imali plakat. SviĊao ti se.

Ja se tada nisam bila ni rodila.

On je pogledao ulijevo, udesno, pa u nju, nabravši ĉelo.

Nisi li?

Ona je zatresla glavom.

Moja mama se nije bila rodila.

Ja sam mislio da si ti...

Imam 12 godina...

Pa dobro, al to ne znaĉi ništa. Starija si od mene. Ja mislim. Hoću reći,

ja mislim da nemam dvanaest. Ne još.

Poĉeo je izgledati zbunjeno.

Izgledaš kao da ti je otprilike deset godina. Ali, tebi će uvijek biti

deset, zar ne?

Hoće li?

Hoće. Kipovi ne stare. Bilo ti je deset i u ratu, kao što ti je deset sada.

Ali ja se nisam bila rodila, ni moja mama se još nije bila rodila, ĉak

mislim da se ni njezina mama nije bila rodila...

On je na to još jaĉe nabrao ĉelo. Ali, plakat ti se sviĊao. Siguran sam

da se sjećam. Zatresla je glavom. Ovo je postajalo smiješno.

Nisam ja vidjela nikakav plakat.

Zurio je u njezine oĉi još nekoliko trenutaka. Mislio sam da jesi. Ja...

Nisam, odsjekla je. Nije imala vremena za gubljenje. On je izgledao

uvrijeĊeno i, odjednom, pokislo. Vrtio je masku u ruci i gledao u

vlastita stopala.

O. K.

Stopalom je pratio uzorak na tepihu.

Samo, ja već toliko dugo gledam svašta pa mi se sve pomalo

zapetljalo, razumiješ? Kao da se zapetljalo u ĉvorove. Sve se zamrsilo.

Kao, ja mislim da se sjećam neĉega što nisam smio vidjeti, a vidio

sam stvari kojih se ne bih trebao sjećati. A tu su još i stvari koje

definitivno nisam vidio niti ih se sjećam niti ih mogu zaboraviti.

Razumiješ?

Ne.

Toliko mi je stvari u glavi da ih jednostavno ne mogu sve pratiti. Sve

je zbrĉkano. To je jedna od stvari zbog kojih mislim da sam pogrešno

napravljen, znaš?

Osjetila je propuh za leĊima. Novine na stolu pored Tragedije

zašuškale su. On je ispruţio ruku i uhvatio list koji se podigao na

povjetarcu. Gledao je u nj kao da je bio iznenaĊen što mu se našao u

ruci. Onda se zamišljeno namrštio i zguţvao ga u kuglu koju je drţao

u šaci, nasmiješivši se.

Posljednji put kada je Edie vidjela Malu Tragediju on je ţarko ţelio da

ga ona osijevne da iskoristi svoju sposobnost isisavanja prošlosti iz

kamena i metala da ga dotakne i pogleda postoji li u njemu neka

greška. Ona ga nije dotaknula, ali vidjela je da s njim nije bilo sve u

redu. Nije znala je li on bio pogrešno stvoren ili stvoren da bude

pogrešan, ali njegova ţelja da ga osijevne kada su svi drugi kipovi

uzmicali pred boli i patnjom koju je u njima izazivao njezin dodir, bila

je jedna od stvari zbog kojih ona i George nisu imali povjerenja u

cjelokupnu atmosferu upubu, niti u njegova prijeteći veselog gazdu.

Dosada je mislila kako je Mala Tragedija zrcalnik. Ali, poĉinjala je

pomišljati da je i njegova priroda dvostruka, poput

poluljudskihpolufantastiĉnih sfingi. Moţda je bio mrljavac kada je na

licu nosio masku, a zrcalnik kada nije. Tako da nije izravno

odgovorila na njegovo pitanje. Umjesto toga promijenila je temu i

vratila se na ono zbog ĉega je opet došla u pub.

Gledaj. Nemam vremena za priĉe. Moram pronaći Topnika. I

Georgea. Ne znam odakle da poĉnem, osim moţda od jedne stvari: Što

je u ogledalima?

On je opet izgledao zbunjen.

Kojim ogledalima?

Ona je uprla prstom u ogledala na obje strane luka pod kojim je stajao.

Ogledala su se nalazila suĉelice jedno drugom s unutrašnje strane

pilastara, a onome tko je stajao meĊu njima, ĉinilo se kako se, osim

što se meĊusobno reflektiraju, ponavljaju u beskraj.

Ta ogledala. Moram znati što je u tim ogledalima.

On se poĉešao po glavi rukom u kojoj je još uvijek drţao zguţvani

novinski papir premještajući se s noge na nogu, i izbjegavajući njezin

pogled.

Ništa, to su samo ogledala, ne?

Edieje zakoraĉila prema njemu. On je podigao pogled i veselo se

nasmiješio kao da je vidi prvi put. Kakav god je bio njezin izraz lica

oĉito nije uzvraćao osmijehom, zato jer je i njegov ubrzo izblijedio,

prije nego što se pretvorio u grimasu popraćenu nelagodnim

slijeganjem ramenima.

To su samo ogledala. Ozbiljno, bez zafrkancije. To je sve...

Edie se nakašljala. Pitanje koje je namjeravala postaviti bilo je toliko

izvanzemaljsko da nije htjela dajoj zapne o nešto u grlu prije no što ga

uopće uspije izgovoriti.

Jesu li to ogledala u koja moţeš ući?

Moţeš što?

Naglo je nakrivio glavu i klimao njome lijevodesno, škiljeći u nju

poput sjenice kada analizira naroĉito sloţenu hranilicu za ptice.

To su ogledala u koja moţeš ući, zar ne? Rekao si da postoje druga

mjesta, druga ovdje. Rekao si da mi moţeš pokazati kako do njih

doći...

Aaaaaa, nikada to nisam rekao! Kakva budalaština!

Ona se okomila na njega, stisnute šake.

Jedina budalaština bit će pljuska koju ćeš dobiti ne uozbiljiš li se i ne

poĉneš li mi govoriti istinu. Ţelim znati sve o ogledalima jer mislim

da u njima ima nešto, zar ne? Kada smo odlazili odavde pogledala sam

u njih i sve je bilo jednako, stotine odraza jedne te iste stvari koji su

nestajali u daljini, sve kopije jedan drugog osim jednog.

Potom je prstom uprla u ogledalo. On se trgnuo kada mu je rukom

prošla pored ramena, ali pogledom je slijedio njezin prst.

Sada više nije tamo. Nadala sam se da bi mogao biti, ali nije. Ali, bio

je. Jedan je odraz bio drukĉiji od svih ostalih, a ti znaš i zašto,

navaljivala je Edie.

Ne, ne ţelim uopće znati...

Poĉeo se opet povlaĉiti u tamu. Ĉula je kako nervozno guţva novinski

papir u ruci. Glasom je pucnula kao biĉem i on se ukoĉio u mjestu.

Tragedijo! Ne mrdaj.

Ušla je za njim u mraĉnu nišu.

Svi su odrazi u ogledalima bili jednaki, samo su se smanjivali, ali bio

je meĊu njima ijedan odraz u kojemu su na tlu leţali zdjela i noţ.

Odnosno, ja sam mislila da su to zdjela i noţ, dok ih kasnije nisam

opet vidjela.

Adamova jabuĉica na vratu Male Tragedije dvaput je poskoĉila.

Pogledom je kruţio po prostoriji kao da traţi izlaz. Ili pomoć.

Vidjela si ih kasnije? Taj noţ i zdjelu, ili što već?

Adamova jabuĉica podigla se i po treći put, kao da se utapao.

Ona je smrknuto kimnula. Njegova joj je nelagoda govorila da se

nalazila na pragu neĉeg novog, neĉeg moćnog.

Vidjela sam ih opet nakon što je onaj zlikovac, Hodaĉ, izvukao dva

mala okrugla ogledala iz svoga dţepa i zakoraĉio u jedno od njih.

Vidjela sam ih trenutak nakon što je on nestao u ogledalu, odvukavši i

našega prijatelja sa sobom. Samo što to nisu bili zdjela i noţ. Bili su to

Hodaĉev bodeţ i Topnikov šljem. Leţali su na tlu, a sa svake su strane

jedan trenutak lebdjela ta dva ogledala, kao u nekakvom

maĊioniĉarskom triku, nitko ih nije pridrţavao. Potom se zaĉulo tiho

plop i ogledala, šljem i bodeţ jednostavno su nestali. Dakle, ono što ja

ţelim znati, što moram znati jest: moţe li se u ta ogledala ući? A ako

moţe, kako je moguće da sam ja vidjela šljem i bodeţ kako leţe na tlu

prije nego što se to uopće dogodilo?

Eh, progovorio je Mala Tragedija. Pa. Ahem.

Pogledom je kruţio po prostoriji.

Trebala bi to njega pitati. On barata rijeĉima. Ja zapravo samo vidim

stvari. Pitaj Starog Crnog.

Pitam tebe.

Pitaj njega.

Njega nema ovdje.

Tragedija je pogledao u zguţvani novinski papir u svojoj ruci. A

potom ga je paţljivo odloţio na stol. Edie se sjetila kako je on uhvatio

taj list podignut propuhom s vrata, i tek se onda sjetila da su vrata

zatvorena. Bila zatvorena. Zakljuĉana. Dovoljno ĉvrsto da onemoguće

propuh.

Mala Tragedija je krivio lice kao da već zna ono što je ona sa

zakašnjenjem shvaćala.

Ahem...

Najeţila se. Instinktivno je rukom posegla u dţep po svoje morsko

staklo. Prekinuo juje duboki zvonki glas kojije zaĉula za leĊima.

Mali vragolan pokušava reći Da, ima.

Ona se okrenula, znajući što će vidjeti.

Našla se nosa uprtog u trbuh samog Fratra koji se dizao iznad nje

poput tamne stijene. A kada je podigla pogled, nije joj promaklo kako

je prethodno veselo lice sada bilo veselo i dobrodušno poput crnog,

tmastog oblaka na hladnom olujnom nebu.

17

ARIELIN LET

George je padao prema tlu u zagrljaju zlatne djevojĉice. Znao je da je

sve bilo gotovo. Za jednu sekundu njegova glava će se zabiti u

ploĉnik. I Topnik će umrijeti, a Edie nikada neće saznati da je on nije

namjerno napustio, a njegova majka njegova majka nikada neće

saznati koliko on...

Instinktivno je ispruţio ruke i dvije su se stvari dogodile istodobno:

djevojĉica ih je udarila rukom koja nije bila omotana oko njegovih

prsa i pritisla ih ĉvrsto uz njegovo tijelo.

A onda je uzletjela.

U posljednji je ĉas pobijedila sve zakone aerodinamike i izravnala

tijelo, okrenula se za devedeset stupnjeva akrobatski uzletjevši ulijevo,

pa je umjesto da se razbije o kameni ploĉnik odjednom letjela

paralelno s njim, na visini od otprilike pola metra.

Drţi ruke uz tijelo ili ćeš se ozlijediti, rekla je mirno. George je zurio

u kamene ploĉe koje su mu promicale pod nosom navikavajući se na

ĉinjenicu da je ţiv. Kimnuoje, a onda pogriješio tako što je podigao

pogled.

Ne samo da im je ponestajalo ploĉnika iznad kojeg bi mogli letjeti,

već se pred njima nalazilo prometno raskriţje. Autobusi i kamioni

jurili su njime iz suprotnih pravaca, a djevojĉica kao da je predugo

ĉekala, zbilja predugo ĉinilo mu se odjednom, u sluĉaju da je

namjeravala poletjeti uvis i nadletjeti vozila koja su im tutnjala na

putu.

Visoki šleper dojurio je slijeva i ĉinilo mu se da će sigurno udariti u

njega, bio im je preblizu da bi ga uspjeli zaobići ili izbjeći, i opet je

znao da je gotovo i opet nije htio zaklopiti oĉia onda je poţelio da jest

jer se, umjesto da se sudari s kamionom, ona spustila još niţe i

proletjela ispod njega, izmeĊu kotaĉa u pokretu.

Njezin mu je smijeh ţuborio u uhu, dok je skretala ulijevo i dizala se u

visinu, i iako je George trenutak ranije bio prestravljen, shvatio je da

nije vrištao već se smiješio.

I to zbog jednog razloga: ona je letjela.

Baš kao što je i rekla.

A kad je letjela, stvarno je letjela.

Cjevĉuga, za usporedbu, nije uopće letjela. Cjevĉuga se, za usporedbu,

sporo vukla nebom satjerujući velike koliĉine zraka sebi pod krila dok

je oĉajniĉki grabila dalje. Cjevĉuga se kretala nebom u stalnoj borbi

protiv zraka i gravitacije. Djevojĉica se nije borila sa zrakom. Letjela

je kroza nj kao da je bila dio njega.

Shvatio je da se ona upravo radi toga smijala. Uţivala je u slobodi i

uzbuĊenju leta.

Kao da mu je proĉitala misli, provijugalaje izmeĊu triju rasvjetnih

stupova, a onda kroz prolaz pod modernom zgradom koji je vodio do

malog trga pred starom kamenom crkvom. U širokom je luku

proletjela s desne strane graĊevine na visini na kojoj su se nalazile

vodorige, dovoljno blizu da George s olakšanjem uvidi da su jedine

vodorige na ovoj crkvi bile groteskne iskeţene srednjovjekovne glave.

Onda je poletjela u uţem krugu i spustila se na ploĉnik pored

zdepastog nebodera u obliku kiselog krastavca koji je bio moderan

onoliko koliko je crkva u njegovu podnoţju bila stara.

Elegantno je spustila Georgea na tlo i zakoraĉila unatrag, provlaĉeći

prste kroz kosu, kroteći vjetrom razbarušene zlatne kovrĉe. Oboje su

bili zadihani i trebalo im je neko vrijeme da poĉnu normalno disati.

Dok su tako stajali, primijetioje da joj oĉi blistaju od uzbuĊenja.

Jamĉim ti da smo joj pobjegli, rekla je.

Podigao je pogled u nebo i sa zadovoljstvom utvrdio da Cjevĉugi nije

bilo traga. Kimnuo je.

Hvala ti.

Bilo mi je pravo zadovoljstvo, djeĉaĉe, nasmiješila mu se.

Zovem se George, pruţio joj je ruku jer nije znao što uĉiniti, a

rukovanje mu se oduvijek ĉinilo dobrim uvodom u upoznavanje. Ona

ga je ĉudno pogledala, a onda prihvatila njegovu ruku. Ali umjesto

rukovanja, okrenula ju je i zagledala se u nju. Primijetioje kako

prouĉava njegov oţiljak, zmajevu ranu, Oznaku Stvoritelja.

Ehm, poĉeo je on. To je...

Znam ja što je to, djeĉaĉe, nasmijala se. Budući da sam jedna od

stvorenih, kako bih mogla ne znati? Rekavši to pustila mu je ruku.

Tko si ti? pitao je on.

Ja sam Ariel.

George je kimnuo glavom smiješeći se, a onda pogledao u sve

mraĉnije nebo u strahu da će se na njemu pojaviti vodoriga.

Znat ću bude li u blizini, rekla je. Ona probija velike rupe u nebu dok

vuĉe svoju grotesknu tjelesinu kroza nj. Osjetit ću vibracije. Ipak sam

ja duh zraka.

Onda se George sjetio tko je Ariel, jer je na školskom izletu prije dva

ljeta pogledao predstavu u parku.

Hm, bez uvrede, ali ja sam mislio da je Ariel djeĉak.

Pogledala ga je s izrazom lica koji je bio mješavina uvrijeĊenosti i

povrijeĊenog ponosa. On je progutao slinu i poţurio se ispraviti prije

nego što šteta postane nepopravljiva.

Ne, mislim, gledali smo predstavu u školi. Predstavu. Zbog toga sam

mislio da je Ariel djeĉak. U predstavi, razumiješ.

Brbljao je gluposti. To mu je bilo jasno. Zasigurno nije popravljao

situaciju.

Izgledam li ti ja kao djeĉak, djeĉaĉe?

To je bilo uznemirujuće pitanje i ona ga je postavila na uznemirujući

naĉin. Problem nije bio samo u njezinu glasu koji je, uza sve

negodovanje, bio priliĉno dubok i baršunast. Nije se radilo ni o tome

da mu se ona uvijek napola rugala iako ga je to priliĉno ţivciralo.

Radilo se o tome da je bilo neĉega uznemirujućeg u vezi njezine

odjeće. Nije to bilo zbog toga što joj je odjeća bila zlatna ili pripijena

uz tijelo, niti zbog toga što je prekrivala i to jedva tijelo koje je kipar

uĉinio naroĉito gipkim i ţenstvenim. Radilo se o tome da to zapravo,

shvatio je George, nije bila odjeća. To su bili lepršavi komadi tkanine

koje je na njezinom tijelu, ĉinilo se, odrţavao samo lagani povjetarac.

Ne. Izgledaš vrlo... ne kao djeĉak.

Ona je zurila u njega jedan dugi, predvidljivo uznemirujući trenutak.

Rubovi usana zatitrali su joj u nagovještaju osmijeha. Nekako je,

negdje u dnu ţeluca osjećao da ga je upravo taj nagovještaj osmijeha

uznemiravao više od svega.

Ja jesam vrlo razliĉita od djeĉaka, djeĉaĉe. Niti jedan djeĉak ne bi

mogao uĉiniti ovo...

Potom ga je uhvatila za ruku i poletjela uvis. Ţeludac mu je poskoĉio

a ruka gotovo izletjela iz ramena, a ona ga je dizala sve više

provukavši mu svoju ruku ispod pazuha, drţeći ga tako leĊima

priljubljenog uza se, dok je kruţila uokolo zaobljenog nebodera.

Vidio je cijele katove uredskih prostorija, dok su se kruţeći dizali

prema nabrekloj sredini nebodera. Vidio je prazne stolove na kojima

su ţmirkali kompjutorski monitori. Vidio je muškarca u odijelu koji je

dubio na glavi uza zid, dok su se dvije ţene u poslovnim odijelima

smijale nagraĊujući ga pljeskom. A vidio je i potpuno puste katove

gdje je samo usamljena ĉistaĉica gurala svoja kolica kroz bezliĉni

labirint odjeljaka i kabina. Potom se zgrada poĉela suţavati, a Ariel se

okrenula u letu, smijući se nakon što mu je omogućila pogled na grad-

sku panoramu.

Ugledao je bljesak rijeke i okolnih nebodera, a potom i udaljenije

nebodere Canary Wharfa prema istoku, i poĉeo osjećati vrtoglavicu

pojaĉanu njezinim smijehom, dok se kruţenje ubrzavalo kako su se

pribliţavali vrhu zgrade.

A onda se uskovitlana panorama zbilja poĉela mutiti od brzine kojom

je Ariel kruţila, a kada su dosegli zaobljeni vrh nebodera, kruţenje se

pretvorilo u piruetu koja se sve više ubrzavala pa se George poĉeo

osjećati kao jedan od onih klizaĉa na ledu koji se vrte na jednoj nozi

tolikom brzinom da u jednom trenutku prestaju biti prepoznatljiva

osoba i postaju tek mrlja na pozadini od leda.

Molim te, procijedio je, napola se smijući, napola paniĉareći. Molim

te, Ariel. Povratit ću...

Njezina se vrtnja usporila, a onda i prestala, a Georgeovom je mozgu

trebalo neko vrijeme da se vrati na svoje mjesto i prestane s vlastitom

vrtnjom.

Ariel je njeţno zakoraĉila na vršak zgrade i spustila ga na nJeg. On je

zgrabio rešetku umetnutu u udubinu na vrhu i ĉvrsto je stisnuo.

Ne, nemoj! zapoĉeo je, ali ona ga nije poslušala.

Ispustila ga je i on je ostao sjediti na vrhu svijeta, blještavog svijeta od

stakla i metala koji se izvijao pred njim tako naglo da je, kamo god je

pogledao, uspijevao vidjeti tek provaliju.

Ariel je zakoraĉila pred njega, zavrtjela se na prstima jedne noge i

naklonila kao da je upravo završila virtuozan nastup. Gledala je u

njega kao primabalerina koja oĉekuje pljesak.

Nema šanse da pustim ovu rešetku da bih ti zapljeskao. Nema šanse,

objasnio je, zakljuĉivši kako je, s obzirom na svoj nesiguran poloţaj,

jedino potpunom iskrenošĉu mogao saĉuvati vlastiti ţivot. Ali, u pravu

si. Niti jedan djeĉak ne bi mogao tako letjeti. To je bilo nevjerojatno.

Nevjerojatno?

Jedna se zlatna obrva podigla.

Oĉito nevjerojatno neće biti dovoljno.

Sjajno. Ludo. Nenadmašno.

Obrve su ponovno postale simetriĉne.

Da, rekla je. To je bilo nenadmašno.

Da, kimnuo je, uistinu se nadajući kako će ona prihvatiti njegov

kompliment i spustiti ga natrag na tlo. Odjednom je s uţasom pomislio

kako će ga ostaviti ovdje, na vrhu te fantastiĉno izduţene jajaste

graĊevine dok se spuštala noć, a grad gutala tama. Znao je da će, u

tom sluĉaju, on naposljetku zaspati i skliznuti sa zaobljenog nebodera

u smrt.

S ogromnimje olakšanjem primijetio da se ona zadovoljno smiješi.

Pogledala je u pravcu zapada i pokazala prstom.

Tamo ţivi jedan djeĉak, djetinjasti djeĉak u djetinjastom parku koji

misli da i on moţe letjeti. Ako ga ikada sretneš, bila bih ti vjeĉno

zahvalna ponoviš li mu to što si upravo rekao. Naroĉito dio o

nenadmašivosti. On je odvratni mali hvalisavi gizdavac. Baĉena

bundeva ima više elegancije u letu od njega.

Baĉena bundeva. Kuţim, George je odvratio, drţeći se za rešetku kao

priljepak. Moţemo li se sada, molim te, spustiti?

Već se ţeliš spustiti? Ona se lijeno rastegla, ruku spojenih u

dlanovima isprepletenih prstiju, poseţući prema nebu i podiţući se na

vrške stopala. Ali odavde imaš pogled na sve.

Znam, odgovorio je. Ali, ne mogu vidjeti ni Edie, ni Topnika, a

iskreno...

I u tome je trenutku sva ljutnja zbog toga što je bio ugrabljen pa

spušten, pa onda opet ugrabljen i nošen preko cijeloga grada, dosegla

svoj vrhunac i poĉeo se gušiti.

...iskreno, dosta mi je ovoga. Prijatelji su mi u nevolji i trebaju moju

pomoć, a meni treba pomoć da im pomognem. Jer sam odgovoran za

njih, kuţiš? A ĉini mi se da se ja sve više udaljavam od mjesta na

kojemu bih ih mogao pronaći. Zato, molim te, Ariel. Moram uĉiniti

što se mora. Letenje je super, O. K.? Ali ono što ja stvarno moram

znati jest moţeš li mi ti pomoći ili ne?

Nije više imao što dodati pa je samo zurio u nju. Ona je rukama u

zraku ocrtala leptira, a onda mu se nasmiješila.

Naravno, rekla je. Pomoći uĉiniti ono što se mora. Zato sam i došla po

tebe.

Nije shvaćao.

Oprosti?

Oprošteno. Rekla sam ti tko sam ja. Nasmiješila se.

Duh zraka? pokušao je on.

Poslanica Sudbine, odvratila je uz uzdah nevjerice. A potom ga je

ponovno povukla za gleţanj, a on se okliznuo i opet poĉeo padati,

samo što je ovaj put oĉekivao kako će ga ona uhvatiti, što je, srećom, i

uĉinila.

Postoji i lakši put, siguran sam, procijedio je nakon što su se još

jednom podigli iznad tla u posljednji ĉas.

Ali ti ne moţeš ići lakšim putem, zar ne, djeĉaĉe? nasmijala se kada su

poletjeli prema sjeveru ulicom St. Mary Axe. Ti ideš Teţim Putem.

Zbog naĉina na kojije to izgovorila, iznenaĊen ĉinjenicom da je to

znala, ţeludac mu se stisnuo više negoli od svog letenja, a onda je

zaĉuo zvuk od kojeg mu je pozlilo još više.

Ispred njih, negdje u tami, zaĉuo je kako jedno zvono zvoni kao za

pogreb, duboko i tiho i dostojanstveno. I znao je, bez trunĉice sumnje,

da je to bilo zvono upozorenja, kao i da je upozorenje bilo

namijenjeno njemu.

18

IKAROV LET

Ikar je zamahivao svojim krutim krilima i nekoliko puta bolno vrisnuo

nijemim ustima, dok je letio iznad uredskih blokova naselja

Broadgate.

Vrištao je jer je mrzio ljude, a što ih je više vidio okupljenih najednom

mjestu, to se lošije osjećao. Draţa mu je bila sigurnost njegova

postolja, gdje je mogao stajati skriven pod napravom priĉvršćenom za

svoja krila, i zatvoriti uši pred bukom koju su stvarali ljudi hodajući

pred njim.

Vrištao je dijelom iz navike, a dijelom i zato jer je je njegova orma za

letenje bila toliko nezgrapna i teška da je biti stalno spojen s njom

nalikovalo boravku u vlastitoj sobi za muĉenje.

Bilo muje teško letjeti, budući da su krila koja mu je stvoritelj podario

više nalikovala grubim, podrezanim krilima vjetrenjaĉe negoli neĉemu

osmišljenom za dostojanstven let. To je znaĉilo da je mogao preletjeti

samo kratke udaljenosti prije no što bi ga let iscrpio, a nije se

uspijevao izdignuti više od otprilike šest metara iznad zemlje. Kad god

je morao preletjeti nešto više od šest metara, morao je to uĉiniti nizom

skokova koristeći svoja ţilava stopala kao kandţe.

A najviše je vrištao zbog toga što je udaljenost koju je Pokušao

preletjeti bila prevelika, pa je morao sletjeti usred grupe ljudi

odjevenih za noćni izlazak. Njegova mrţnja spram ljudi bila je toliko

snaţna da je uvjerio samoga sebe, negdje u zakutcima svoga bolesnog

uma, da je, što su mu bliţe bili, njegova bol bila snaţnija.

Sletio je pred jedinu grupicu ljudi koja se nije kretala šest umornih

crnih figura satrvenih radom i zaleĊenih u vremenu, koje nikada neće

stići svojim kućama budući da su bile izlivene od bronce.

Ikar je stao pred njih, zaštićen njihovim stisnutim tijelima od stvarnih

ljudi u prolazu.

Šest nepomiĉnih parova bronĉanih oĉiju promatralo je tog mrljavca

kako dahće i stenje, uzmiĉući pred ljudima koji su promicali pored

njega.

Pravi razlog zbog kojeg je Ikar bio lud, leţao je u tome što nije znao

tko je ili što je bio ĉovjek, stroj, ţivotinja ili ptica. Zbog toga nije ni

najbolje letio. Zbog toga je hodao poput bika na straţnjim nogama.

Zbog togaje svoj ţivot proţivljavao u vrisku.

Jedino stvorenje koje ga je ikada razumjelo bio je Minotaur, zato jer je

Minotaura napravio isti stvoritelj i jer je imao jednaku ludu

podvojenost u svojoj srţi.

A djeĉak i sijevka ubili su Minotaura. I on ih je odluĉio uloviti, ma

koliko bolan bio lov.

Još je jednom snaţno udahnuo i bacio se u nebo.

Naći će ih.

19

UKOPAVANJE

Pogrešnost koju je Topnik osjećao duboko u svojoj srţi, ĉinilo se,

pogoršavala se. Njegov je umor bio dublji od uobiĉajene iscrpljenosti,

a ruke i noge su mu poĉele otkazivati poslušnost, kao da su se naredbe

koje su stizale iz njegova mozga igrale pokvarenog telefona s

njegovim udovima, putem gubeći priliĉno na svojoj preciznosti.

Ĉinilo mu se da su mu ruke, inaĉe snaţnih, hitrih prstiju, odjednom

bile uvuĉene u krute boksaĉke rukavice. Boljela su ga leĊa i borio se

protiv sveproţimajuće ţelje da pronaĊe onaj djelić šljunĉane plaţe i

sjedne na neko vrijeme. Znao je da je ta ţelja bila smrtonosna, jer je

bio priliĉno siguran da, nakon što sjedne, neće više htjeti ustati. Zato

je prelazio svojim sada nespretnim rukama preko grubog kamenog

zida zadovoljno zakljuĉivši kako na njemu nije ostao niti jedan kamen

srca.

Nasmiješio se samome sebi i podigao improviziranu vreću naĉinjenu

od svojeg nepromoĉivog plašta. Njezin ga je zveket ispunio

zadovoljstvom.

Mogao je uĉiniti dvije stvari, pomislio je: mogao je baciti vreću pod

vodu, pa bi Hodaĉ morao šljapkati u mraku u potrazi za kamenjem

srdaca. Problem je bio u tome što je voda, u svom najdubljem dijelu

bila duboka jedva dva metra, i mnogo plića u drugim dijelovima.

Šljapkanjem bi se Hodaĉ brzo spotaknuo o vreću koju bi onda otvorio

i imao svu potrebnu svjetlost.

Zakopaj je, promrsio je. Pametnjaković nije rekao da ne mogu kopati

prema dolje, zar ne?

Pronašao je šljunĉani nanos, oslanjanjući se iskljuĉivo na osjet dodira.

Napipao je straţnji zid i spustio se na koljena. Stavio je vreću s

kamenjem srdaca na tlo do sebe i odluĉio zapaliti cigaretu.

Zagrebao je šibicom, zapalio kraj cigarete i snaţno povukao dim.

Izvukao je kositreni tanjur iz jakne i promotrio ga na svjetlu šibice dok

mu nije dogorjela do prstiju.

San o ĉetiri dvorca, moš mislit znaš li ti što si ti, ljepoto moja?

postavio je pitanje tanjuru dok mu se šibica gasila, a iz uglova odaje

ponovno nadirala tama. Ti si prokleta lopata.

Potom je namjestio cigaretu u kut usana i zabio tanjur u šljunak pred

svojim koljenima. Izbacio je hrpicu šljunka u jednu stranu i zabio ga

ponovno u tlo, zadovoljno primijetivši kako ga zabrana kopanja prema

gore nije spreĉavala da kopa u suprotnom pravcu.

I kako to ĉesto biva, ĉim je poĉeo raditi, osjetio se manje umornim.

Bilo je to kao da je fiziĉki napor smanjivao napetost, a ritmiĉno

kopanje ostavljalo manje prostora za brigu o pogrešnosti u njegovoj

srţi.

Bio je svjestan kako ima mnogo razloga za brigu, meĊu ostalim i zbog

ĉinjenice da mu je vrijeme istjecalo. Gore, na površini zemlje,

jamaĉno se bliţila smjena dana. A bude li njegovo postolje prazno u

ponoć, gotov je. Nije znao kako će ĉinjenica da će umrijeti i ĉinjenica

da je prekršio zakletvu zajedno djelovati. Moţda će biti hodajuća

mrtva skulptura, par mrtvih ruku, kao mrljavci koji napuštaju svoja

postolja samo kako bi izvršavali naredbe Hodaĉa ili Kamena. Od po-

misli da bude mrljavac u zrcalnikovu obliĉju dizao mu se ţeludac, pa

se iskalio na šljunku kopajući snaţnije i brţe. Što god da se dogodilo,

ĉak i ako otegne papke u ponoć, zakopat će Hodaĉev bezboţni plijen

što je dublje mogao. Kopao je tako snaţno da se kositreni tanjur

svinuo pa ga je bacio u stranu, i poĉeo kopati golim rukama.

Dugo su jedini zvuci u tami bili krckanje šljunka kojeg je Topnik

vadio iz rupe i bacao u stranu, te tihi povremeni coktaji ĉovjeka koji je

radio objema rukama s cigaretom smještenom u kutu usana.

Pitao se što je George radio u tom trenutku.

20

FRATROVA NAGODBA

Gdje je djeĉak?

Crni Fratar zurio je u Edie.

Nestao je.

Nestao? Kako nestao?

To je bilo izreĉeno optuţujućim tonom pa je Edie imala osjećaj da će,

što god se dogodilo, biti njezina krivica.

Jednostavno nestao. Ne znam kako, ne znam kamo.

Isturila je bradu odbijajući skrenuti pogled.

Ne znaš kako, ne znaš kamo... a sada si ovdje.

Da.

Ispustio je zrak iz pluća duboko i glasno, zviţdeći poput sigurnosnog

ventila visokotlaĉnog bojlera.

Pa, to je divno i krasno. Izvanredno, štoviše. A pretpostavljam da ti...

Mislila sam da ćeš moţda ti znati zašto.

Izgledao je kao da nije navikao da mu netko tako izravno upada u

rijeĉ. Nakašljao se.

Mislila si da ću ja moţda znati zašto si ti došla.

Zašto je George nestao.

Sigurnosni ventil je popustio i iz Fratra je provalila bujica rijeĉi.

Zašto je on nestao? Ti misliš da ja znam zašto je mali nestao? Ne

mogu vjerovati svojim ušima, djevojko! Uvjeravam te da ja s tim

nemam veze! Pa, sama pomisao...

Mislila sam da ćeš moţda znati ima li to veze s Teţim Putem.

Bujica se zaustavila. Fratar je prešao rukom od vrha svoje ćelave

glave prema bradi. Kao da je njome izbrisao izraz šokirane nevjerice,

zamijenivši ga iskrenom zbunjenošću.

Teţim Putem?

Rekao si da mu je Teţi Put zagarantiran ne poloţi li zmajevu glavu na

Kamen. Htjela sam saznati je li njegov nagli nestanak dio toga.

Fratar je zakoraĉio unatrag. Odjednom je izgledao manje opasno.

Poĉešao se po glavi.

Ţeliš reći da nije stavio glavu na kamen?

Da.

Jer mu je ponestalo vremena? Zbilja sam iznenaĊen. Vidio sam znak

na njegovoj ruci, osjetio moć u njemu, oĉekivao sam da će uspjeti.

Veliki redovnik izgledao je iskreno zbunjen. Pa, tako mi svega... Bio

bih se okladio da će pronaći Kameno Srce, zbilja bih. Oĉekivao sam

više od njega.

Edie je odjednom pomislila na Georgea, na odluĉan izraz na njegovu

licu dok je mirno drţao pištolj u ruci, uperen ravno u Minotaurovo

oko. Sjetila se kako se uopće nije lecnuo, ĉak ni tijekom snaţne

eksplozije nakon što je povukao okidaĉ.

Nije mu ponestalo vremena. Pronašao je Kameno Srce. Bio je to

Kamen Londona. Sam je došao do tog zakljuĉka. Slijedio je mapu od

rijeĉi koju si mu dao. Napravio je i druge stvari. Bio je priliĉno

nevjerojatan. Jednostavno je odluĉio da neće staviti zmajevu glavu na

nj. Izabrao je Teţi Put. A ja ţelim znati je li zbog toga nestao.

Izabrao je Teţi Put? Ti mi hoćeš reći da je on stvarno IZABRAO Teţi

Put? Sto mu gromova, zašto bi to uĉinio...? Osim ako...

Fratar je pogledao u Malu Tragediju. Potom u Edie. A onda je polako

napravio tri koraka unatrag prema šanku. Prebacioje ruku preko njega

i zgrabiojednu bocu CocaCole. Zamišljeno ju je otvorio zubima i

pruţio joj je.

Popij ako se ova Ċavolja tekućina uopće moţe nazvati pićem, i sve mi

ispriĉaj ništa ne izostavljaj. A onda ćemo vidjeti moţe li se štogod

uĉiniti.

Edieje uzela bocu i sjela na stolac, i, odjednom vrlo svjesna ĉinjenice

da je odlomljena zmajeva glava u dţepu Georgeva kaputa bila svega

nekoliko centimetara udaljena od Fratrova lakta, poĉela priĉati.

Ispriĉala mu je sve što se dogodilo od trenutka kada su napustili tu

prostoriju prethodne noći, i završila ispriĉavši kako je Topnik nestao u

Hodaĉevim ogledalima.

I zbog toga ţelim znati istinu o ogledalima. I o Teţem Putu. Moram

pronaći Georgea i moramo pomoći Topniku.

A zbog ĉega to?

Zbog toga jer je to jedina ispravna stvar koju moţemo uĉiniti,

odgovorila je bez razmišljanja. A nakon što je ĉula vlastiti odgovor,

shvatila je da je upravo to bio razlog zbog kojeg je ona to htjela

uĉiniti. Uzmeš li jedan ţivot, moraš spasiti drugi.

Tek je onda povukla veliki gutljaj CocaCole. Grlo su joj zaškakljali

mjehurići i glasno je podrignula prkosno pogledavši ogromnog

zrcalnika pred sobom.

Ispriĉala si mi sve što se dogodilo?

Da, odvratila je, drţeći fige u mislima. Ispriĉala sam ti sve što sam

vidjela.

Što je bila istina. Otišli su iz puba pod izlikom kako su morali ići po

zmajevu glavu, ne htjevši reći Fratru da je cijelo vrijeme bila kod njih,

u dţepu Georgeova kaputa. Pa je pogledala prema tom istom kaputu i

istom oteţalom dţepu koji je leţao na šanku pokraj Fratrovog lakta.

Odvratila je pogled nadajući se kako Fratar nije primjetio teţinu

kaputa kada ga je odgurnuo da dohvati bocu CocaCole.

Nisam te pitao je li to bilo sve što si vidjela. Pitao sam te je li to sve

što se dogodilo?

Za stvorenje izliveno od bronce pogled mu je bio zabrinjavajuće

ĉeliĉan.

To se dogodilo.

To još uvijek nije odgovor na moje pitanje, ali dovoljno je blizu za

jednu sijevku, valjda.

Zaĉula je kako Mala Tragedija pokušava prigušiti tihi podrugljivi

podsmijeh. Nije se previše potrudio, a zvuk ju je iznervirao više nego

što je oĉekivala. Podigla je pogled, sjajan i prkosan.

Ja ništa ne skrivam.

Fratar je na trenutak zurio u nju, a onda su mu ramena poĉela

podrhtavati, pa se drhtaj pretvorio u potres, a potres zagrmio u smijeh,

a u sljedećem se trenutku cijelom prostorijom orio duboki smijeh

velikoga kipa za šankom. Malim je barskim ruĉnikom brisao suze koje

su mu potekle iz oĉiju dok se smijuljio, frktao i općenito se vrlo slabo

kontrolirao.

Nije ugodno kada ti se netko odjednom poĉne neoĉekivano smijati.

Kada ti se odjednom poĉne smijati tona i pol bronce u redovniĉkoj

halji još je iritantnije.

Ej, pokušavala ga je zaustaviti. Što je smiješno?

Oprosti, Fratar je hvatao zrak. Neoprostiva neljubaznost, vjeĉna

sramota, strašan propust u gosto... gostoljubivosti Ali, sijevka koja

ništa ne skriva? Ma, sama pomisao! Sijevka nije ništa doli pravo

pravcato skladište, pretrpano skrivenim stvarima. Skriveno i skrivanje

dvije su strane istog novĉića, kao što ti dobro znaš u srţi svog mladog

bića, priznala ti to ili ne. Sijevka upija skriveno u svijetu i sama je

primorana mnogo toga drţati skrivenim kako bi preţivjela u tom

svijetu. Vjere mi, da nije gotovo simetrija, mogao bi biti paradoks.

Pa je iznova prasnuo u smijeh, a ramena su mu se tresla i podbradci

razdragano podrhtavali koliko ga je sve to zabavljalo.

Ona nije imala pojma što je znaĉila cijela ta lavina rijeĉi. Pomislilaje

kako se koristio svojim dubokim glasom kao toljagom. Razumjela je

rijeĉ paradoks, i jest bio paradoks što je ovaj nasmijani kip koji je bio

utjelovljenje gostoljubivosti i veselja zapravo bio toliko zastrašujuć.

Bilo je to kao da je koristio svu tu veselost kao oruţje. Bio je jako

daleko od nasmiješenog ĉovjeka s noţem koji ju je progonio na

usamljenoj plaţi u, ĉinilo joj se, nekom drugom ţivotu; no ipak, bilo je

neĉega u njegovu veselju što je naviještalo ako već ne skriveni noţ, a

ono skriveni motiv koji bi za nju mogao biti jednako koban.

Od svog tog smijeha i veselja bilo je teško misliti, a razmišljanjem je

Edie ostajala korak ispred drugih.

Ej, pokušala je. On se nastavio smijati.

Bez razmišljanja je uzela ĉep sa šanka pred sobom, i bacila ga u

Fratra. Metal je udario o metal kada mu se ĉep odbio od ĉela uz glasno

tink koje je presjeklo njegov smijeh poput sjekire. Ĉep je poskoĉio

odbivši se o ćelavu glavu i bljesnuvši u svjetlima automobila koji je

projurio pred pubom, a Fratar ga je uhvatio lijevom rukom, jednim

nevjerojatno brzim pokretom za ĉovjeka tolike mase. Uhvatio je i

zgnjeĉio ĉep jednim jedinim pokretom. Potom je otvorio ruku i njeţno

ispustio zgnjeĉeni krug na stol pred njom.

Ups, zaĉula je Malu Tragediju za leĊima.

Tišina, vragolane! zagrmio je Fratar. Potom je krenuo naprijed,

podigao halju do koljena i sjeo na stolac pored nje. Zgnjeĉeni ĉep još

se uvijek ljuljao na malom okruglom stolu meĊu njima. Edie je

odluĉila da će biti preplašena kasnije. Sada su joj trebali odgovori.

Ogledala, rekla je. Ja sam ti ispriĉala sve što se dogodilo, sada ti meni

reci o ogledalima, a onda o Teţem Putu.

Fratar je jednom rukom trljao bradu, a drugom nervozno lupkao po

stolu. Onda je prestao lupkati i pogledao ujedno od ogledala.

Imam ponudu, kratko je odrezao.

Ponudu?

Nagodbu. Nešto za tebe, nešto za mene.

Što to nešto? pitala je izbjegavajući pogledavati u pravcu kaputa na

šanku i sumnjivo ispupĉenog dţepa.

Hoću tvoju rijeĉ. Hoću obećanje da ćeš mi dovesti djeĉaka, u sluĉaju

da preţivi i ti ga pronaĊeš.

Ti hoćeš Georgea?

Hoću s njim popriĉati. Hoću da on popriĉa sa mnom.

I to je sve?

I to je sve.

Nije ni trebala razmišljati.

Dogovoreno.

Fratar je zurio u nju, zurio je toliko intenzivno da je imala Osjećaj

kako zapravo gleda u njezinu unutrašnjost, a onda je Pljunuo u dlan i

pruţio joj ga. Ona nije znala što uĉiniti. Mala Tragedija se nakašljao u

sjeni za njezinim leĊima.

Pljuni u svoj dlan i rukujte se.

Njezina su usta, sada kada je razmislila o tome, bila previše suha da bi

skupila dovoljno sline. Pokušavala je proizvesti još sline.

Ne moraš zapravo pljunuti, dušice, rekao je Fratar.

Pa je odglumila pljucanje u dlan i pruţila mu ruku. Velika se bronĉana

šaka omotala oko njezina dlana. Iznenadila ju je mekoća i toplina

glatkog metala.

Fratar se zavalio u stolici i nasmiješio.

I na trenutak se Edie zapitala je li upravo, ne znajući, na neki naĉin

izdala Georgea.

21

POSLJEDNJI VITEZ

George je slušao udarce zvona duboke, pravilne i zloslutne. Letjeli su

ravnom linijom, navoĊeni zvonjavom kao kakvim svjetionikom, kroz

kišu kojaje nemilosrdno pljuštala.

Pred njima, u daljini, nazirale su se crna metalna ograda i vrata sa

šiljastim završecima postavljena izmeĊu dviju trošnih kamenih

vratarevih kućica, jedva nešto većih od straţarnica. Ariel je proletjela

iznad njih, a potom izmeĊu dviju starih ciglenih zgrada s kolonadama

u prizemlju, koje su vodile prema straţnjem kompleksu unutarnjeg

dvorišta. U tom su se dijelu kompleksa nalazile moderne poslovne

zgrade od stakla, a kada su im se pribliţili, George je pred njima

ugledao nekoliko kišobrana, dokaza kako su i posljednji zaposlenici

ţurili kućama kroz pljusak. Na tlu je bilo toliko vode da je mogao

vidjeti kišom izbušen Arielin odraz, zlatan i sjajan na pozadini od

tmurnog noćnog neba.

Potom je ona naglo skrenula, i sletjela s takvom lakoćom da Georgeu

nije bilo jasno gdje je završio let a poĉelo hodanje, ali mu je bilo jasno

da su stigli. Udarci zvona nadglasavali su šum kiše koja se sada

spuštala s neba u zavjesama. Uprla je prstom u boĉnu stranu jednog od

renoviranih starih skladišta.

Visoko na zidu pred kojim su stajali nalazilo se nešto crveno i

kockasto, ali kiša mu je padala direktno u oĉi i Georgeu je trebalo

nekoliko sekundi da shvati da je to zapravo zvono i njegov okvir.

Nekoć je to sigurno bilo vatrogasno zvono. Sada je pak neumitno

zvonilo na kiši, crveno i mokro poput svjeţe krvi.

Znaoje da mu se neće svidjeti odgovor na njegovo sljedeće pitanje, ali

ga je svejedno odluĉio postaviti.

Što je to? Zašto smo ovdje?

Ariel mu se vedro osmjehnula, napravila piruetu na vršcima prstiju i

zaustavila se pred njim bez traĉka osmijeha u pogledu.

Nikada ne pitaj kome zvono zvoni, djeĉaĉe. Zvoni tebi.

O. K., polako je odvratio. Nije bio iznenaĊen jer je znao da zvono

zvoni za njega od prvog udarca koji je ĉuo, ali nije mu bilo mnogo

jasnije. Zašto zvoni meni?

Ona je teatralno zamahnula rukom pokazujući preko njegovog

ramena.

To je pozivno zvono. Poziva te na upoznavanje s Posljednjim

Vitezom.

Polako se okrenuo. Deset metara dalje, na izdignutom travnjaku

uokvirenom niskom ţivicom nalazio se oklopljeni vitez u punoj

veliĉini, na bojnom konju, s dugaĉkim kopljem u ruci, spremnim za

napad. Vitezovo je lice skrivala kaciga s tankim prorezom u viziru, a

konj je bio prekriven ukrasnim plaštom naĉinjenim od prepletenih

metalnih ploĉica u koje su bili umetnuti plavi stakleni krugovi u

keltskom pleternom uzorku. Bili su veliĉanstven par iako je glava

konja izgledala gotovo kao lubanja. Mogao je vidjeti kroz njegovu

nosnicu. Mogaoje, zapravo, vidjeti kroz nekoliko njegovih dijelova,

jer uopće nije bio masivan. Bio je šupalj. Potom je George pogledao

malo paţljivije i shvatio da je kipar napravio i konja i jahaĉa od ploĉa

oklopa. I Vitez je bio šupalj. Pa se poĉeo pitati s razlogom, s obzirom

na oštrinu koplja u Vitezovoj desnoj rucije li on bio zrcalnik ili

mrljavac.

Ariel, rekao je tiho. Zašto me zvono toĉno pozvalo?

Onaje zatresla glavom otresajući tako s kose vodu koja se u sitnim

kapljicama razletjela oko nje, i tek onda progovorila. George je

primijetio da je u svemu što je radila bilo neĉega teatralnog.

Rekla sam ti, djeĉaĉe. Sam si izabrao svoju sudbinu. Izabrao si Teţi

Put. Koji poĉinje ovdje.

George je bio uvjeren kako je Teţi Put zapoĉeo nakon što ga je

zgrabila Cjevĉuga, ako ne ĉak i prije, kada su ostali bez Topnika. Nije

mu se sviĊala pomisao kako je to bilo tek zagrijavanje za nešto mnogo

gore.

A tko je Posljednji Vitez?

On je Posljednji Vitez Bratovštine.

Izgovorila je ĉudnu rijeĉ bratovština.

Ĉega?

To je bratovština vitezova. Starinska rijeĉ. Sve je objašnjeno u onom

natpisu, odgovorila je, pokazujući prstom njemu iza leĊa.

Na niskom zidu ispod ţivice koja je okruţivala Viteza nalazila se

ploĉica s natpisom.

Polako je krenuo naprijed, ne ispuštajući viteza i njegova bojnog konja

iz vida niti na trenutak, a onda je kleknuo na jedno koljeno, u lokvu

kišnice pred ploĉom na kojoj je pisalo:

Kralj Edgar 959. - 975. ponudio je ovu pustu zemlju bez gospodara

trinaestorici vitezova, pod uvjetom da svaki od njih sudjeluje u tri

dvoboja, jednom na zemlji, jednom pod zemljom i jednom na vodi.

Nakon što su ostvarili ove podvige, Kralj je °dobrio vitezovima, ili

bratovštini odreĊena prava...

Nije uspio dalje proĉitati jer je konj nervozno frknuo i udario kopitima

o tlo, a George je pogledao prema gore i vidio da se Vitez nagnuo

naprijed i okrenuo svoj mraĉni prorez za oĉi prema njemu. I dok je

George zurio natrag u njega, vidio je kako se tmina unutar kacige

lagano rasvijetlila, a na mjestu oĉiju upalila se dva blijeda plaviĉasta

svjetla. Prije nego stoje uspio odluĉiti bi li se trebao uspraviti i

pobjeći, ili ostati na mjestu, Posljednji Vitez je progovorio. Glas mu je

bio dubok i zvonak, a u sebi je imao i limenih tonova zvonjave u

pozadini, kao da je bio saĉinjen od nje.

Hoćeš li se pokazati?

Bilo je to jednostavno pitanje. George nije u njemu vidio nikakva zla.

Uspravio se i otrao kišu s lica.

Da. Zdravo.

I, hoćeš li se pokazati? ponovio je Vitez.

George je spustio pogled na sebe, a onda ga podigao prema

plaviĉastim oĉima koje su gledale u njega iz prazne kacige. Konj je

povukao uzde i zagrebao velikim metalnim kopitom po tlu.

Tu sam. Pokazujem se, odgovorio je, pomalo zbunjen. Vitez je

pritegnuo uzde zbog ĉega je konj frknuo i smirio se.

I, hoćeš li se onda pokazati?

Ponavljanje je postajalo ĉudno. Ili tek iritantno. A moţda vitez nije

imao najbolji pogled iz uskog proreza u svojoj kacigi

Da, pokazat ću se. Pokazujem se. Kao što vidiš. Govorio je polako, uz

pretjeranu ljubaznost kako ga ne bi uvrijedio. Pitao si me to već tri

puta.

Jahaĉ se uspravio, a njegov je konj zanjištao kroz raširene nosnice.

A ti si tri puta prihvatio, dobri viteţe.

George je zakljuĉio da je kip oĉito bio malo lud. Koliko je on znao,

nije bilo razloga zašto kipovi ne bi mogli biti jedanko ludi kao ljudi.

Nije on ništa prihvatio niti jednom, a kamoli tri puta. Odluĉio je da je

došlo vrijeme da poĉne ozbiljnije traţiti Edie.

U redu. Pa. Kako ti drago, rekao je, okrenuvši se.

HA! Sljedeći je udarac zvona bio popraćen urlikom i zveketom

oklopa.

Zvuk ga je udario poput fiziĉkog udarca. Bio je toliko glasan da je

George vidio kako je kišnica poskoĉila u okolnim lokvama. Bio je to

povik odobravanja, a dolazio je iz mnogih grla, ne samo iz onog

Posljednjeg Viteza. Bio je to zvuk velikog broja vojnika koji su vikali

i udarali o svoje štitove maĉevima i kopljima. I u bljesku neĉega nalik

munji ili plamenome zidu, George je vidio cjelokupnu Bratovštinu

okupljenu oko njega poput duhova na kiši. Ali ovo nisu bili šareni

bajkoviti vitezovi iz knjiga za djecu. Ovo su bile zlokobne figure is-

crpljene bojem, koje su se u sedlima odrţavale posljednjim snagama.

Njihovi oklopi nisu bili sjajni i ulašteni, već prepuni rupa i umrljani

krvlju. Maĉevi su im bili istupljeni i na mjestima otkrhnuti, a štitovi

toliko izbušeni da je bilo teško razaznati naslikane grbove koji su ih

nekoć davno krasili. Oni koji su u rukama drţali kacige imali su lica

obrasla bradama te tamne kolutove ispod oĉiju u kojima se ogledao

umor. Nekoliko je lica bilo prekriveno krvlju i modricama, a mnogi su

sjedili iskrivljenih ramena ili pak nadvijeni nad bolnim ranama koje

nije mogao vidjeti. Dojam kako su tek stigli iz borbe upotpunjavala je

njihova zadihanost, kao i para koja se na hladnoći dizala iz nosnica

njihovih konja. A svi su u rukama drţali isukane maĉeve.

George je sve to vidio samo na trenutak, a ĉim je trenutak prošao

vratile su se moderne poslovne zgrade, a on je zurio u Ariel, još uvijek

leĊima okrenut Vitezu. Jedina stvar koja se promijenila bilo je to što

se sada ĉinilo kako je iza njega bilo na stotine sjajnih plavih svjetala,

što su obasjavala zidove dvorišta poput velike diskokugle.

Htio je zapravo reći da mu je drago, rekla je Ariel.

S novim udarcem zvona dogodio se još jedan bljesak, i George je

ugledao vojsku vitezova, Bratovštinu, kako mu se pribliţava.

Dobro dobro, rekao je polako, ne ţeleći se uopće okretati niti saznati

otkud su dolazila sva ta plava svijetla. A što to toĉno znaĉi?

To znaĉi da ti on ukazuje ĉast kao vitezu, jer si prihvatio tri izazova.

Postupio si viteški.

Aha, samo što nisam. To je glupost, procijedio je oĉajniĉki. Nisam

prihvatio nikakav prokleti izazov, a kamoli tri!

Da, jesi, djeĉaĉe. Prihvatio si da se pokaţeš u borbi. Prihvatio si tri

puta.

Ali nisam znao o ĉemu on govori! Mislio sam da me nije mogao ĉuti

ili tako nešto. Mislio sam da zato ponavlja... spustio je glas. Mislio

sam da je nagluh. Ili lud...

HA! Opet je odjeknuo udarac zvona, dogodio se još jedan snaţan

bljesak i zaĉuo je povike Bratovštine ponovno ih ugledavši.

Pribliţavali su mu se s dvije strane tvoreći dugaĉki prolaz s njime u

sredini.

Sretno, djeĉaĉe, rekla je Ariel i hodajući unatrag poĉela se odmicati od

njih.

Što bih ja trebao uĉiniti? prosiktao je George.

Pokazati se i boriti se. Tri dvoboja, tri testa snage, a svaki na drukĉijoj

površini od prethodnog. Moraš se boriti na zemlji, pod zemljom i na

vodi. Proĉitao si natpis. To je pravilo Bratovštine.

Ali, zašto se moram boriti?

Zato jer si izabravši Teţi Put izabrao ostati. Sada trebaš dokazati da si

dostojan toga.

A ako ne uspijem?

Zaĉuo je još jedan udarac zvona, ovaj put popraćen bljeskom bez

zvuka, samo prikazom vitezova. Ovo se nastavilo sa svakim novim

udarcem. Ĉinilo mu se kao da ih gleda u vrlo usporenom blicanju

ritma usklaĊenog s pogrebnom zvonjavom.

Onda nećeš ostati. Niti ovdje niti u ikojem nLondonu. Ovaj svijet te

više nikada neće vidjeti.

Zadigla mu je rukav i kucnula po metalnoj ţili koja je izvirala iz

Oznake Stvoritelja.

Svaka će od ovih ţila krenuti prema tvom srcu ĉim zapoĉneš dvoboj.

To se dogaĊa kako bi te prisilili da završiš dvoboj, jer pobjegneš li ţila

će nastaviti putovati tvojim tijelom dok ti ne probode srce. Zato, ne

bjeţi niti od jednog dvoboja. Moraš se pokazati i dokazati. Samo ćeš

na taj naĉin pokazati od ĉega si napravljen.

Od oĉaja je poĉeo gubiti dah. Stisnuo je šake i hvatao se za posljednju

slamku ĉuvši kako mu je konj za leĊima poĉeo rzati i tresti uzdama.

Ali ja se ne mogu boriti! Nemam oruţja!

Ona se nasmiješila tuţnim pozdravnim osmijehom i uprla prstom iza

njega.

Onda se moli da je tvoj um oštriji od njegovog koplja, djeĉaĉe, zato jer

je on krenuo.

George se okrenuo, i u sljedećem bljesku vidio je da a je Bratovština

opkolila u uskom prostoru za borbu, napuĉenim oruţjem i zlokobnim

licima. Osim toga, na drugom je kraju tog prolaza okruţenog s dva

reda vitezova ugledao izvor svih onih plavih svjetala. Bili su to Vitez i

njegov bojni konj.

Sva stakalca upletena u konjev ukrasni plašt upalila su se bacajući

plavu svjetlost u svim smjerovima u trenutku kad je jahaĉ polako

potjerao konja s postolja. Svjetla su poskoĉila i hipnotiĉno zaigrala po

okolnim zidovima i prozorima u ritmu nabiranja ukrasnog plašta, a

veliki je konj paţljivo prekoraĉio nisku ţivicu i poĉeo udarati

kopitima po mokrom kamenom podu dvorišta.

Vitez je slijegao ramenima i klimao glavom lijevodesno, poput

boksaĉa koji se opušta prije borbe. Ĉinio se jednako ubojitim i

borbenim kao i ostatak Bratovštine koju je George vidio sa svakim

novim udarcem zvona.

Hodao je unatrag po prolazu kojeg su napravili ĉas vidljivi, ĉas

nevidljivi vitezovi. Pitao se jesu li stalno tamo, ili samo u bljeskovima.

Zakoraĉio je u stranu, planirajući utrĉati pod niski trijem jedne od

okolnih ciglenih zgrada, kamo ga Vitez ne bi mogao slijediti zbog

svoje visine, a on bi barem mogao zgrabiti jednu stolicu i iskoristiti je

kao oruţje.

Nešto tvrdo, poput široke strane maĉa udarilo mu je u glavu, od ĉega

mu je zazvonilo u glavi, a trenutak prije toga zaĉuo je zveket konjske

orme i rijeĉ KUKAVICA procijeĊenu u uho.

Uhvatio se rukom za uho i zateturao preko sada već oĉito stvarnog

bojnog polja. Oĉito je oteturao predaleko, jer mu je nešto veliko,

ravno i tvrdo poput štita udarilo u lice, pa je pao natrag u središte

uskog prostora.

Taj udarac u nos vjerojatno je bila stvar koja ga je spasila. Udarac u

nos jako boli, ali isto tako te puni adrenalinom i bijesom. A George se

razbjesnio jako brzo; ljepljivi crni osjećaj digao mu se u grlo i nos, i

nije bio iznenaĊen što mu je, nakon što je rukom prebrisao lice, na njoj

ostao tanki krvavi tragSjetio se Topnika; onog trenutka kada gaje

spasio na poĉetku tog grozomornog niza dogaĊaja i kada mu je,

odmjerivši ga, rekao:

Ljut si. Poneki put ljutnja pomaţe. Ovo nije jedan od tih puta...

Ali se takoĊer sjetio kako je Topnik kanalizirao njegov bijes u borbi s

Minotaurom. To je bio jedan od tih drugih puta, kaad je ljutnja bila

pozitivna stvar. Ovo je, znao je to George, bila jedna od takvih

situacija.

O. K., rekao je samom sebi. O. K.

Bio je mokar do koţe i nije mogao ništa uĉiniti, ali se ipak okrenuo,

zasukao rukave i zauzeo raskoraĉni stav. Topnik je moţda bio fiziĉki

odsutan, moţda zauvijek izgubljen, ali je u naĉinu na koji se George

ukopao u zemlju definitivno bilo neĉega njegovog.

Pljunuo je u lokvu i pogledao u Viteza na drugom kraju dvorišta.

DOBRO, povikao je. Pokaţi što znaš.

Dogodio se još jedan bljesak i u njemu je opet vidio vitezove

Bratovštine koji su izgledali kao da su istodobno bili projekcija na kiši

i naĉinjeni od nje; i svi su zurili u njega.

Nisu izgledali kao sretna skupina vitezova, ljubitelja dvorske poezije

posvećenih spašavanju unesrećenih djeva ili ubijanju pitoresknih

zmajeva.

Izgledali su kao opasna nemilosrdna banda srednjovjekovnih

pljaĉkaša.

Hoće li mi tko posuditi štit ili nešto? pitao je.

U sljedećem se bljesku nitko nije micao. To ga je samo još više

razljutilo.

U redu. Baš viteški. Ma idite svi kvragu, baš me briga.

Osjetio je bol u ruci i bez gledanja je znao da je zapoĉelo ono o ĉemu

je Ariel govorila. Metalna se ţila zabijala dublje u nJegovu ruku i

krenula prema njegovom srcu. Pogledao je u nju i ispruţio je tako da

je svi mogu vidjeti. A onda ju je gurnuo prema Vitezu.

Ne znam što ovo znaĉi, ali ja sam stvoritelj. Moţda ipak ne ţeliš da te

ja šĉepam.

To je, naravno, bio blef, ali jedino je to imao. Vitez se zaustavio i

nakrivio kacigu.

Pokaţi mi ruku.

George je bio zadovoljan, Moţda će blef biti dovoljan iako nije imao

pojma zašto bi bilo tako. Podigao je ruku.

To je zmaj uĉinio... otpoĉeo je, nadajući se kako će dodatni detalji

impresionirati prisutne.

Ti si nositelj Oznake, zagrmio je Vitez.

Da, jesam, odvratio je brzo. Ja sam nositelj...

Oznake Ţeljezne Ruke, nastavio je Vitez.

Zvono je udarilo još jednom i u bljesku je George vidio kako se cijela

Bratovština naginjala naprijed u sedlima da bolje vide. Pomislio je

kako se situacija poboljšava...

Da, odvratio je George pokušavajući zvuĉati kao da je znao o ĉemu

govori. Da. Tako je. Ehm... Ja sam Ţeljezna Ruka.

Zavladala je tišina. Ništa se nije micalo osim kiše.

Nisi, rekao je Vitez. Mogao bi biti jedna od Ţeljeznih Ruku. Bilo ih je

mnogo. Nosiš oznaku koja kaţe da bi mogao biti jedan od njih. Ali

samo će vrijeme, tvoje kušnje i naĉin na koji ćeš se s njima suoĉiti

pokazatijesi li zbiljajedan od njih.

Ali Ţeljezna Ruka je dobra stvar, zar ne? pitao je George pokušavajući

saznati što više.

Jest.

Dakle..., nastavio je George naglo usporavajući, shvativši kako sada

treba biti paţljiv jer se moţda nalazio na vrlo vaţnom raskriţju, i kako

bi ga ispravan odgovor mogao odvesti na put na kojem se ne bi morao

boriti s velikim kipom koji je u ruci drţao još veće zašiljeno koplje,

dok bi ga na drugom putu vitez mogao uredno ili moţda ne tako

uredno pretvoriti u raţnjić.

...dakle, nastavioje, dakle, ti si dobar. i ja sam dobar. To što sam ja

Ţeljezna Ruka, pardon, moţda Ţeljezna Rukaznaĉi što? Da se ne

moramo boriti, zar ne? Mislim, to mijenja situaciju, zar ne?

Zadnju je reĉenicu izrekao na eto vidiš! naĉin, kao da je samo izricao

nešto oĉigledno.

A onda mu je srce naglo poskoĉilo i preplavio ga je ushit kada je vidio

kako Vitez kima svojom velikom kacigom. Izgledao je veliĉanstveno

sjedeći na konju okruţen zrakama plave svjetlosti što je isijavala iz

konjevog ukrasnog plašta. George je zaboravio disati, ĉekajući da

Vitez verbalizira svoju nijemu potvrdu.

Da. To mijenja situaciju.

Odliĉno! Povikao je George s olakšanjem. To je sjajno, jednostavno

sjajno. Genijalno...

Vitez je spustio svoje koplje uperivši ga ravno u Georgeova prsa.

To znaĉi da si dostojan protivnik. Sada.

George se zaledio od uţasa. To sada definitivno je rasprsnulo njegov

netom napuhani balon pun nade.

Sada?

Sada poĉinjemo! Brani se!

Podbo je konja koji je napeo mišiće i poskoĉio naprijed, pa se opet

zaĉuo zveket oruţja i pojavio još jedan plameni bljesak u kojemu su

vitezovi potpuno opkolili Georgea, a on je vidio tek da nema izlaza i

oštricu Vitezova koplja koja je jurila prema njemu poput brzog vlaka

kroz pljusak.

21

CRNE VIJESTI

Hodaĉ je koraĉao naprijednatrag uglom ulica Bury i St Jamess Court.

Ruke je drţao skupljene na leĊima, a hodao je glave nakrivljene na

jednu stranu, promatrajući samoga sebe.

Promatrao je vlastiti odraz u sjajnom komadu crnoga granita koji je

ukrašavao ugao zgrade.

Taj je ugao bio oblikovan kao stilizirani parobrod što je isplovljavao

na ulicu. Hodaĉ je rukom prelazio preko zaleĊenog pramca broda u

obliku slova V, oblikovanog od sitnih kamenih krhotina koje su

otpadale s fasade, nalik strugotinama crnoga drveta.

Gavran je strpljivo sjedio na gredi što je izbijala iz pramca broda i

promatrao ga, jedina stvar crnja od granita koji ga je okruţivao, uz

iznimku njegovih oĉiju. Sijevnuo je pogledom, a onda sletio na

Hodaĉevo rame.

Oĉi Brojaĉa su nešto vidjele? prošaptao je Hodaĉ.

Ptica mu je nešto prokljucala u uho, Hodaĉ je poslušao, a onda

kimnuo.

Ulica Lokvi, kaţu?

Okrenuo se na peti i krenuo u drugom pravcu.

Sijevka koja hoda niz Ulicu Lokvi u potrazi za pomoći ili znanjem

vjerojatno ide k Fratru. Crnom Fratru.

Prešao je rukama preko crne površine nalik ogledalu, kao da je testira.

Onda se naglo okrenuo.

Crna je sretna boja. Kaţi Brojaĉu kamo je krenula. Sada kada su je

ugledali, ne bih volio da je ponovno izgubimo.

22

DIVLJINA OGLEDALA

Edie je jedan trenutak razmišljala o ĉinjenici da je moţda upravo

izdala Georgea. Bila je to kratkotrajna misao, ali oštro ju je zapekla.

Ali potom je Fratar poĉeo priĉati, a ona je poĉela slušati, i ono što joj

je rekao brzoje potisnulo neugodnu misao na mjesto na kojem će je

kasnije pronaći.

Ogledala su prolazi. Ne sva ogledala, samo ona koja su postavljena

suĉelice jedno drugom. Djeluju dvojako: kao prvo, ulazeći u ogledalo

osoba se moţe seliti s jednog na drugo mjesto u gradu, ukoliko su i

tamo postavljena paralelna ogledala.

Toje ludo, ispalila je Edie ne uspijevajući se kontrolirati.

Ah, toje mnogo više od ludog, uvjeravam te. Mnogo više od pukog

prolaza. Ogledala su vrlo moćna i vrlo, vrlo opasna...

Zašto?

On je ustao, a ona opet ustuknula zbog hitrine njegovih pokreta. Ali,

on ju je samo navodio da stane unutar luka.

Stani tamo. IzmeĊu ogledala. Ne dodiruj ih, jer sada kada znaš što su,

mogla bi se i otvoriti. Ali gledaj.

Vidjela je vlastiti odraz u slabo osvijetljenom pubu kako nestaje u

daljini.

Ti misliš kako vidiš vlastiti odraz ponovljen bezbroj puta. Ali to nije

toĉno. Ti vidiš djeliće vremena. Ĉak i najobiĉniji odraz u ogledalu

nikada ne predstavlja tebe u sadašnjosti, jer zahtijeva djelić

mikrosekunde u kojem se svjetlost koja nosi sliku odbije od ogledala

natrag do tvojeg oka. Lice u ogledalu je uvijek lice iz prošlosti, zbog

te mikrosekunde. I zbog toga se nikada ne vidimo onakvima kakvi

jesmo, samo onakvima kakvi smo bili...

Nasmiješio joj se.

Pogledaj odraze svoga lica koji se beskonaĉno ponavljaju. Svi se ĉine

jednakima, ali to je zato jer su slike koje si u stanju jasno vidjeti samo

one u kojima su razlike toliko minimalne da se uopće ne primijete.

Dublji slojevi su dalje u prošlosti.

Zurila je u ogledala pokušavajući otkriti gdje su poĉinjale razlike. Nije

mogla. Ali, osjećala je nelagodu.

Kao da su ogledala na neki naĉin zurila natrag u nju.

Kako to radi? pitala je, odvraćajući pogled.

Kako uopće nije vaţno. To je jednostavno nešto što jest, kao što nebo

ili vrabac jednostavno jesu. To je tako i oduvijek je bilo tako. London

je sjedište moći i bio je sjedište moći prije nego što su ljudi tu podigli

svoje prve nastambe. Bilo je sjedište moći prije nego što su ljudi

podigli svoje palisade ili zatvore ili hramove ili kolibe. Zapravo, bilo

je to sjedište moći prije nego što su ljudi uopće pomislili na hramove.

Bilo je to mjesto moći kada je veliko nebesko prostranstvo bilo

ljudima dovoljan hram. Pogledaj niz rijeku, pogledaj londonski To-

wer. Prastar? Pa to je prava novotarija. Bila je to kršćanska crkva,

prije toga rimski hram, a prije toga svetište posvećeno Vrani, keltskoj

boţici, a prije toga pak svetište posvećeno rogatom bogu, a što je bilo

prije toga samo se Gavran sjeća. Sve su prošlosti još uvijek ovdje, u

nevidljivim slojevima pod koţom.

Oĉi su mu sjale. Stajao je pognut pod lukom, pokraj nje, a ona se

okrenula ne ţeleći da joj stoji iza leĊa u tami.

Znaĉi, ogledala te mogu osim kroz prostor voditi i kroz vrijeme, u

prošle Londone.

Brzo shvaćaš, djevojĉice.

Nisam ja djevojĉica. Ja sam sijevka. Ja znam sve o prošlosti.

I ne bojiš je se, naravno.

Ona je prevrnula oĉima i nestrpljivo otpuhnula prema njemu.

Naravno da je se bojim. Ne budi glup. Prošlost nije baš krasna, zar ne?

Samo kaţem da razumijem putovanje u prošlost jer to na odreĊeni

naĉin ĉinim. To mogu shvatiti.

Fratar se, kao što je i oĉekivala, teatralno nasmiješio, sjajnih oĉiju.

Ona je slegnula ramenima.

Nisi impresionirana, dijete.

Ne baš. Priliĉno mi je teško nositi se sa sadašnjošću. Ne treba mi više

od toga.

Ne treba ti više?

Što je on pokazivao više nevjerice zbog njezine mlake reakcije, to je

ona ţeljela izgledati manje impresioniranom mogućnostima koje joj je

otvarao.

Ne baš. Ţao mi je. Jednostavno me ne fasciniraju slojevi prošloga

Londona. Mislim, razumijem ja što ti govoriš i sve tako, ali to mi

pomalo zvuĉi kao... sranje.

Nije namjeravala reći sranje. Namjeravala je reći ĉudno. Ili moţda

straviĉno. Ali usta su joj oblikovala rijeĉ prije nego što je mozak uspio

preuzeti kontrolu, pa ju je izgovorila. Fratar je izgledao šokiran.

Pomalo ti zvuĉi kao... sranje?

Da, odgovorila je. Pretpostavila je da je tako i mislilakada je već tako

rekla i sve tako.

Ti misliš kako razliĉite stvarnosti i slojevi prošlosti, zvuĉe pomalo

kao... sranje?

Da, odluĉila je da se neće dati zastrašiti. Da. Bez uvrede, ali to mi

zvuĉi kao nešto o ĉemu priĉaju luzeri kada se napuše, ili se obloĉu do

besvijesti, znaš na što mislim? Sve one budalaštine o ĉarobnim

gljivama koje im navodno razbistravaju nered u glavi, pa onda priĉe o

tome kako su molekule u njihovim noktima zapravo prave galaksije s

malim svjetovima koji se vrte uokolo njih i takve stvari...

Kao netko tko je proveo većinu svoga ţivota pokušavajući ne vidjeti

neobiĉne i zastrašujuće stvari svaki put kada bi sluĉajno nešto dotakla,

Edie je prezirala ljude koji su se dobrovoljno poigravali s vlastitim

umovima pokušavajući iskusiti neobiĉne stvari. A kao netko tko je

spavao na ulici i bio u više prihvatilišta nego što bi to djevojĉica

njezine dobi trebala biti, takoĊer je nailazila na ljude koji su bili

spremni sve pokušati ne bi li pobjegli iz vlastitih stvarnosti, obiĉno

zato jer se u njima nisu uspijevali ugrijati.

Fratar se uspravio tako da je odjednom izgledao barem petnaest

centimetara viši.

Luzeri? Misliš da je ovo nešto za luzere?

Ispljunuo je tu rijeĉ s krajnjom odvratnošću. Još je jednom odluĉila

kako mu neće dozvoliti da je zastraši.

Pa... sve to zvuĉi kao priliĉno sranje, zar ne?

To kako to zvuĉi tvojim mladim ušima ja ne mogu kontrolirati,

sijevko. Ali to što to jest...

U tom je trenutku podigao ruke iznad glave i uĉinio nešto s

crnobijelim kruţnim mozaikom na svodu. Izgledalo je kao da je

pomicao dva kruga u razliĉitim pravcima.

to što to jest, mogu ti pokazati.

Zaĉuo se mukli udarac i krckanje, i kao da se cijeli svijet pomalo

zatresao i odjednom izgledao mraĉnije i ozbiljnije. Fratar je takoĊer

izgledao manje kao Fratar a više kao demon dok su mu licem,

osvijetljenim odozdo, plesale sjene. Glavni razlog zbog kojeg je

izgledao kao demon bilo je to što je svjetlost koja mu je obasjavala

lice bila crvena i pucketala je poput vatre iako u prostoriji trenutak

prije nije bilo nikakve vatre. Edie se osvrtala kako bi vidjela odakle

dolazi plamen i uspjela se samo napola okrenuti jer je prvo osjetila

veliki val vrućine koji joj je opekao jednu stranu lica, a potom je

zaustavila pogled na ogledalu s njezine desne strane, ogledalu u ko-

jemu je trenutak ranije vidjela beskrajno ponavljanje vlastitoga odraza,

a koje je sada sadrţavalo prizor pakla sa zidovima koji su se urušavali

i ljudima koji su vrištali.

Od šoka je poskoĉila unatrag i na trenutak osjetila hladnu površinu

drugog ogledala za leĊima. Ĉula je Fratra kad je povikao: NE! NE

PRIBLIŢAVAJ SE OGLEDALU!

A potom je hladno tvrdo staklo za njezinim leĊima popustilo poput

balona sapunice i cijeli se svijet zanjihao dokje padala u pobješnjeli

oganj. Lice ju je zapeklo od vrućine i nešto ju je šĉepalo za nogu... a

zatim su stvari zbilja krenule nizbrdo.

23

TUŢAN UDARAC

Posljednji Vitez jurio je kroz kišu, koplja nepokolebljivo uperenog u

Georgeovo srce. George se povlaĉio dok nije leĊima udario o zid, a

onda se sagnuo i bacio u stranu.

Znao je da su ga nevidljivi vitezovi opkolili sa sviju strana, a njegov je

bolan nos dokazivao koliko bi teško bilo probiti njihove redove. Ĉinili

su debeli neprobojni zid od konjskih tijela, štitova i naoruţanih

ratnika. Ali, takoĊer je primijetio, u sljedećem bljesku u kojem ih je

vidio, da je pod njima, pod trbusima njihovih konja, bilo dovoljno

prostora za bijeg.

Upravoje tuda namjeravao pobjeći kada se sagnuo i poĉeo kotrljati po

tlu, nadajući se da usput neće naići na kopito. Ipak, jedno ga je kopito

okrznulo o rame, ali osim toga, njegov je plan tekao priliĉno dobro.

Dok se valjao tlom, još jedan udarac zvona je odjeknuo i u bljesku je

ugledao trbuh konja nad sobom, a onda se podigao na noge i potrĉao

preko dvorišta u relativnu sigurnost ciglene kolonade.

Zaĉuo je bijesno negodovanje Bratovštine i neĉije glasno

KUKAVICA! pa se okrenuo i vidio kako je Vitez naglo podigao

koplje u nebo i pokušao se zaustaviti naginjući se unatrag i povlaĉeći

uzde. Glava konja je poletjela unatrag, a kopita su mu kliznula

mokrim tlom. Bilo mu je jasno i zašto je Vitez podigao svoje koplje,

jer da nije, bio bi njime udario ravno u zid uredske zgrade.

George je pobjegao pod trijem, priljubio se uz unutarnju stranu stupa i

zadrţao dah. Ispred njega nalazio se ostakljeni kafić. Bio je zatvoren,

ali je konobarica slagala stolice i brisala stolove. Podigla je pogled i

George je bio uvjeren kako ga je vidjela, toliko uvjeren da je umalo

povikao upomoć, a onda je zaĉuo udarce konjskih kopita koji su mu se

pribliţavali, a na staklu ugledao odraz svjetala s ukrasnog plašta kada

je polako zakoraĉio u luk iza njega.

Vidio je i kako se Vitez pokušavao pognuti i provući ispod luka

trijema, ali jednostavno nije bilo dovoljno mjesta. Pogledao je dolje i

vidio kako kopljem ubada tik do njega, udarajući ga u nogu.

A onda se sjetio da je, budući da je on vidio Vitezov odraz u izlogu

maloga kafića, Vitez jednako tako vidio njega.

Moraš se boriti, rekao je Vitez. Moraš izaći van i boriti se, ili moraš

izgubiti kao kukavna ništarija.

Glas mu je zlokobno odzvanjao u malome prostoru trijema.

Pa ja se borim, rekao je George. Samo nemam oruţja!

Osjetio je navalu boli u oţiljku i pogledao u svoju ruku. Sjetio se kako

je njome presjekao ruku onog zemljanog stvorenja koje ga je zgrabilo

u pothodniku dan ranije. Sjetio se i kako je Zmaj na vratima Temple

Bara gledao u njegovu ruku u ĉudu. Sjetio se kako je njome izradio

metak koji je ubio Minotaura. Sjetio se i Topnikova divljenja nakon

što mu je objavio da je on Stvoritelj.

A onda je pogledao u koplje kojim ga je Vitez izazivao na dvoboj kao

da je bio djeĉarac kojeg je trebalo nagovoriti da izaĊe iz svoga

skrovišta u vrtnoj kućici.

Sjetio se moći koju je nosio u rukama. Pomislio je i na to kako su ga

upravo nazvali Ţeljeznom Rukom.

A onda se pokrenuo. Ruka mu je poletjela i zgrabila koplje otprilike

tridesetak centimetara od vrha. Znao je što je htio uĉiniti, i pokušavao

se skoncentrirati kako bi to i postigao. Htio je slomiti koplje i tako

dobiti vlastito zašiljeno oruţje, a Vitezovo bi koplje tako izgubilo

svoju oštricu. To bi bila dobra stvar na više razina, dijelom i zbog toga

što je primijetio da je kipar koji je stvorio Viteza zakljuĉio kako mu uz

koplje nije bio potreban maĉ.

Bio je to potez oĉajnika, ali je George znao zbog pulsirajuće boli u

oţiljku na ruci da će uspjeti.

Rukom je obuhvatio koplje pokušavajući u taj potez uloţiti svu svoju

snagu i volju. U najmanju je ruku htio saviti tu prokletu stvar i tako je

onesposobiti.

Bio je to dobar plan i zbilja je u njegovu realizaciju uloţio svu svoju

snagu. Uloţio je toliko volje u stezanje i povlaĉenje koplja da ga,

nakon što ga nije uspio ni slomiti ni saviti, jednostavno nije otpustio

na vrijeme, pa je, kad je Vitez podbo svog konja koji je poskoĉio

unatrag, izvukao i Georgea na otvoreno, kao terijera koji ne ţeli

ispustiti naroĉito zanimljiv štap.

George je odjednom pomislio na uţas koji bi se dogodio njegovoj ruci

kada bi otkliznula niz koplje i bila probodena njegovom oštricom.

I onda se, ne razmišljajući, na trenutak pokolebao. Pokolebao se zato

jer je opet dopustio strahu da ga savlada.

I u tome trenutku Vitez je trznuo kopljem u stranu i odbacio ga preko

kišom opranog dvorišta s lakoćom ribiĉa kad trza ribiĉkim štapom.

George je skoĉio na noge i poĉeo traţiti novo skrovište.

Zvono je opet odjeknulo i ugledao je Bratovštinu kako mu se

pribliţava s leĊa, u ĉvrstom i zlokobnom zidu oklopa i opće

neumoljivosti.

Moraš se pokazati. Ne moţeš pobjeći. Moraš se boriti. Odbiješ li

borbu sve ćeš izgubiti, urlao je Vitez.

Ja se borim, vikao je George. Ti imaš prokletog konja i oruţje.

Bjeţanjeje sve što ja imam.

MeĊutim, nije imao izlaza pa se ukopao u mjestu, jer kad više nemaš

kamo pobjeći a razgovor ne pomaţe, to je gotovo sve što moţeš

uĉiniti.

Nakon što je Vitez podbo svog konja i krenuvši naprijed spustio

koplje, George je uĉinio nešto što, nadao se, Vitez nije oĉekivao:

potrĉao je prema njemu.

Nije to planirao, ali mu je ideja sinula istodobno kada je poĉeo trĉati.

Sjetio se svoga oca u parku, ragbi lopte, hladnih zimskih popodneva. I

rijeĉi:

Trik je u tome da kreneš ulijevo kada svi oĉekuju da ćeš krenuti

udesno.

Driblanje. Kljuĉno za nadigravanje obrambenog igraĉa protivniĉke

ekipe. Njegov je tata proveo sate pokušavajući mu pokazati kako se to

radi. Uĉini to ispravno, i krupni protivnik koji je trĉao prema tebi

velikom brzinom neće imati dovoljno prostora niti okretnosti da

promijeni smjer na vrijeme kako bi te uhvatio. Bila je to savršena

taktika.

Jedini je problem bio u tome što se u trku sjetio kako mu ragbi nikada

nije bio jaĉa strana, a naroĉito je loš bio u driblanju. Ĉesto bi se

spotaknuo i tako zaustavio samoga sebe.

Izbacio je tu misao iz glave i usredotoĉio se na sićušni vršak koplja

koji je jurio prema njemu. I kad mu je bio udaljen dva koraka zabacio

je tijelo ulijevo krenuvši udesno, a vršak ga je koplja pokušao slijediti,

ali mu je tek projurio pokraj uha kada se sagnuo i naglo zaustavio,

okrznuvši lijevim ramenom plašt konja kada je projurio pored njega.

Utrĉao je u sigurnost drugoga trijema i osvrnuvši se unatrag ugledao

velikog konja na pozadini ostakljene uredske zgrade, kako se u velikoj

brzini pokušava okrenuti za sto osamdeset stupnjeva, dok su mu iz

kopita sijevale iskre a za njim se, dok je klizio, dizao golemi

plaviĉasto osvijetljen zid od kišnice.

Nije ĉekao da opet uhvate ravnoteţu. Zvono je ponovno zazvonilo i u

popratnom je bljesku vidio kako se Bratovština namještala u dugaĉke

redove odsijecajući mu tako najoĉitiji pravac bijega. Ali isto je tako

vidio, u dnu njihovih redova, zid straţarskih kućica preko kojih je

preletio sa zlatnom djevojĉicom. A iza njih promet i svjetla grada.

Nije dugo razmišljao nego je samo stisnuo šake, pognuo glavu i

potrĉao svom snagom, grabeći pored povremeno vidljivih redova

vitezova. Morao je stići tamo prije nego što se jedan od njih postavi na

kraj redova i odsijeĉe mu, bio je u to uvjeren, posljednju priliku za

bijeg.

Trĉao je tolikom brzinom da mu je srce poĉelo zabrinjavajuće snaţno

udarati o prsni koš, ali je vidio i da će uspjeti u svome naumu.

Niti jedan vitez Bratovštine neće mu uspjeti odsijeći izlaz. I dalje je

trĉao jednakom brzinom. Nije namjeravao usporiti dok ne postigne

popriliĉnu udaljenost izmeĊu sebe i Viteza. Ili dok ne povrati, doţivi

srĉani udar ili nešto takvo. Osjetio je ushit kada se pribliţio otvorenim

vratima. Dva koraka dalje, dopustio si je jedan pogled unatrag.

Tako da je gledao u pogrešnom pravcu kada su se vrata uz Prasak

zatvorila.

Udario je u njih ramenom, zabivši se tako naglo i tako neoĉekivano da

je udarac bio na odreĊeni naĉin ublaţen šokom. Vidioje zvijezde,

sićušne svjetlucave zvijezde kako mu Se vrte pred oĉima. Nije ga taj

kostolomni udarac toliko bolio, mu je izbio sav zrak iz pluća i nadu iz

srca. Ali nije mu slomio niti jednu kost. Jedina stvar koja se slomila

bio je njegov duh.

Otvorio je usta kako bi izgovorio Što?, ali nije imao dovoljno zraka

niti da uobliĉi tu rijeĉ. Okrenuo se i ugledao zlatni odsjaj iza usko

poredanih crnih rešetki vratnica.

Nije mogao vjerovati.

Ariel?

Provukla je svoju tanašnu ruku izmeĊu rešetki i uhvatila ga za

nadlakticu. Njeţno ju je stisnula.

Ne smiješ pobjeći. Ne smiješ odbiti dvoboj.

Zatresao je glavom ne vjerujući svojim oĉima, pokušavajući se riješiti

barem onih nekoliko zvijezda koje su još titrale pred njima.

Ti si zatvorila vrata? Ti...?

Opet mu je stisnula nadlakticu. Budući da je u sljedećem bljesku

plamena vidio kako je Vitez uperio koplje u njega s drugog kraja dva

dugaĉka reda Bratovštine, njezina gesta nije ga utješila onako kako je

mislio da je ona ţeljela.

Otvori vrata!

Ona je tuţno zatresla svojom prekrasnom zlatnom glavom, a on je bio

siguran kako je u tonu njezina glasa zaĉuo iskreno ţaljenje. Zbog ĉega

je ono što se sljedeće dogodilo bilo još uţasnije.

Ne mogu, djeĉaĉe.

Vitez je po treći put spustio koplje i podbo konja. Njegova su kopita

zapoĉela svoj ples kroz lokve, podiţući velike koliĉine kišnice, jureći

ravno na Georgea.

O. K u redu, rekao je, ispunjen oĉajem. Pusti mi ruku i sam ću se

popeti preko ograde.

Ne mogu ni to uĉiniti.

Potom mu je rukom još jaĉe obuhvatila nadlakticu prikovavši ga za

vrata.

Ali, zašto? povikao je on, zaledivši se pri pogledu na jurećeg Viteza.

Zato jer sam ja poslanica Sudbine...

Novi ton njezina glasa bio je tvrd poput dijamanta i hladan poput leda.

... a nitko, apsolutno nitko ne moţe prevariti Sudbinu, djeĉaĉe.

Ispljunula je to djeĉaĉe kao da pljuje nešto naroĉito odvratno iz usta. I

usprkos svome trudu nije se uspijevao osloboditi njezina ĉeliĉnog

stiska koji ga je zalijepio za metalne vratnice pretvorivši ga u laku

metu.

HO! Zvono je posljednji put zazvonilo, a on je u bljesku vidio kako se

cijela Bratovština podigla u svojim sedlima diţući oruţje u nebo,

slaveći njegovu smrt, a smrtonosni je vršak koplja neumoljivo jurio

prema njegovu srcu tri metra, dva metra, jedan metar igra je gotova...

Instinktivno je okrenuo glavu zaklopivši oĉi i osjetio lepet krila Smrti

kada je doletjela po njega, a potom jedan nevjerojatno snaţan udarac.

Nešto je zbilja pošlo po zlu, a on je zaĉuo vlastiti bolni vrisak koji kao

da je već dolazio odnekud izvan njega, i shvatio kako napušta zemlju

jednim divljaĉkim trzajem, Potom mu se uĉinilo da će mu glava

eksplodirati i njegov je duh poletio u nebo, a on otvorio oĉi znajući

kako će ugledati samog sebe kako leti u svjetlost...

...no, umjesto toga ugledao je Cjevĉugu koja ga je gledala svojim

neumoljivim kamenim pogledom dok je letjela u noćno nebo.

Bak? suho je procijedila vodoriga, steţući stisak oko Georgeovih prsa

i skrećući još jednim nezgrapnim udarcem krila prema sjeveru.

George je pogledao dolje, još uvijek napola oĉekujući da će ovo biti

izvantjelesno iskustvo, još uvijek oĉekujući kako će dolje vidjeti

vlastito probodeno tijelo.

Umjesto toga vidio je Viteza, konja i koplje do balĉaka provuĉeno

kroz vratnice, i shvatio da je figura koja se bolno grĉila na njegovom

vrhu bila izvor vrištanja, a ne on. Njezino zlatno tijelo bila je

posljednja stvar kojuje vidio prije nego što su mu se oĉi zatvorile, a on

konaĉno utonuo u nesvjesticu.

24

POSLJEDNJA ŢRTVA TYBURNA

U tami, u hladnoći, u nedostatku svake nade, Topnik je nastavljao s

kopanjem.

Zvuci grabljenja i bacanja šljunka sada su bili upotpunjeni novim

zvukom, muklim pljuskanjem. Uzrok tom novom zvuku bila je

ĉinjenica da je rupa koju je kopao u šljunku bila već toliko duboka da

se sada nalazila ispod razine okolne vode u spremniku. Bila je toliko

duboka da je jednom nogom stajao u njoj i saginjao se i istezao radeći

dalje, do struka uronjen u vlastoruĉno iskopan bazen okruţen

šljunkom.

Umor koji je osjećao bio je pravi umor, izazvan teškim fiziĉkim

radom, a ne osjećaj kako nešto nije u redu, kojije kuhao u njegovoj

unutrašnjosti u nedostatku posla. Palo mu je na um i to da bi, da je

upotrijebio svu tu snagu u kopanje prema gore, moţda već bio izašao

na površinu. Opet, s druge strane, moţda i ne bi uspio u tome jer bi

mu se moţebitno cijeli svod srušio na glavu micanje samo jednog

kamena moglo je potencijalno dovesti do urušavanja cijeloga

spremnika.

Moglo je sve već biti gotovo, rekao je naglas. Nagli zvuk njegova

glasa kojije odzvanjao prostorijom natjerao ga je da zastane. A onda

se potpuno umirio jer je osjetio kako mu se nešto pomaklo oko

gleţnjeva. Bila je to voda u rupi.

Definitivno je osjetio pokret, gotovo neznatan, ali ipak prisutan.

Topnik to nije znao, ali struja koju je osjećao pripadala je Tyburnu,

jednoj od izgubljenih londonskih rijeka, onoj po kojoj je nazvano

mjesto na kojem su se vješali londonski kriminalci. A sad mu se

omotavala oko gleţnjeva. On to nije znao, kao što nije znao niti da

stoji u izgubljenom srednjovjekovnom spremištu za vodu ispod Ulice

Marylebone. Sve što je znao bilo je to da je voda u pokretu znaĉila

potok, potok je znaĉio daje postojalo i korito kojim je protjecao, a

korito je moţda znaĉilo izlazak iz te štakorske rupetine.

Da je bio misaoni tip rekao bi, poput većine vojnika, kako bi ga

idealna smrt trebala zateći kod kuće u krevetu, okruţenog praunucima.

Ali, budući da tu mogućnost nije imao, pomislio je kako moţe umrijeti

i pokušavajući preţivjeti.

Poĉeo je kopati još brţe, i nakon što se sagnuo i poĉeo kopati rukama,

zbog brzine i energiĉnosti njegovih pokreta, šljem mu je s glave

odletio u vodu, snaţno pljusnuvši. Trebao mu je jedan trenutak da

shvati što se dogodilo, a kada jest, na um muje sinula ideja i pitao se

kako se ranije toga nije sjetio.

Mora da sam poglupio, promrmljao je sebi u bradu i poĉeo koristiti

šljem za kopanje. Nakon toga je poĉeo stvarno brzo napredovati. Rupa

je ubrzo postala dublja i već je vidio kako se u zidu pred njim

pojavljuje vrh plitkog luka. Dok je kopao, pitao se zašto se rupa

zaĉepila. U prirodi je podzemnih potoka da, kad asu blokirani, poĉnu

stvarati nanose materijala kojeg nose nizvodno i tako je nastala

šljunĉana plaţa unutar spremnika.

Nešto je zaĉepilo izlaznu cijev spremnika, a kada je Topnikov šljem

naglo kliznuo u stranu umjesto u dubinu, otkrio je i što. Stavio je šljem

na stranu i posegnuo prema dolje. Prvo je pomislio da se radi o

korijenu stabla. Ondaje otkinuo komad i opipao ga pod prstima. S

uţasom je shvatio kako toĉno zna o ĉemu se radilo. Posegnuo je

rukom u vodu i napipao još dijelova. A onda mu se ruka zapetljala u

kosu.

Paţljivo ju je ispetljao i dobro otresao prije nego što je zapalio jednu

od svojih dragocjenih šibica.

Iako se plamen odraţavao na površini vode, mogao je vidjeti dovoljno

da bude siguran: u njega su zurile dvije širom otvorene duplje u

ţenskoj lubanji. Znao je da je rijeĉ o ţeni, jer je sjedne strane lubanje

visjelo dugaĉko pramenje kose tamne poput patlidţana, a na prstu ruke

svjetlucao je zlatni prsten pored malog zaveţljaja. Rukom je

pomaknuo zaveţljaj, a potom shvatio da se uopće nije radilo o kosturu

ţene, jer mu se sad smiješilo još jedno lice. To je bilo grubo lice, iz-

rezbareno iz nekakvog drveta, i nije bilo zabune, bilo je to lutkino lice.

Mrtva ţena nije bila ţena, to je bila djevojĉica.

A znao je i da je, bez da mu je to itko trebao objašnjavati, djevojĉica

bila sijevka, jedna od Hodaĉevih ţrtava, moţda ĉak i prva u nizu.

Ruĉica kostura omotana oko nasmiješenog lutkinog lica uĉinila je

nešto Topniku. Ispunila ga je ubilaĉkim crnilom.

U redu, prokletniĉe. Sudbina ili ne, veĉeras sigurno ne umirem.

Dolazim po tebe.

A onda je zapalio još jednu šibicu i pogledao u oĉi malenoga kostura.

U tim kostima, ostacima tkiva i odjeće nije vidio ništa odbojno. Vidio

je tek djevojĉicu koja je umrla grleći svoju lutku, traţeći u njoj utjehu

koja nikada nije stigla. Mogaoje zamisliti jecaje koji su ispunjavali tu

prostoriju prije nego što su utihnuli zauvijek. Ĉvrsto je stisnuo vilicu.

Kip, naravno, ne moţe plakati. Svi to znaju. Vjerojatno se radilo o

vodi koja mu je pljusnula iz rupe na obraz i potom skliznula u Tyburn

kada je njeţno poĉeo vaditi kosti iz vode, paţljivo ih slaţući na

šljunĉanu obalu najbolje što je znao. Usprkos rastućoj nespretnosti

njegovih umornih ruku, Topnik je ipak većinu vremena uspijevao

izgledati poput oca koji je stavljao vlastito dijete na poĉinak.

Ţao mi je, dušo. Moram te pomaknuti, ali samo kako bih mogao njega

uhvatiti. ŠTO ĆU I UĈINITI, pronaći ću ga, gdje god bio.

25

CRNO OGLEDALO

Kraljeva Knjiţnica nalazi se na zapadnoj strani velikog kruţnog,

staklenom kupolom nadsvoĊenog dvorišta Britanskog nacionalnog

muzeja. To je dugaĉka i elegantna prostorija, a zbirka zanimljivosti

izloţena u njoj potjeĉe iz razliĉitih razdoblja i razliĉitih krajeva

svijeta.

Ima tu sićušnih fosila i teških maorskih ratnih toljaga, izvanrednih

alabastrenih vaza visokih poput ĉovjeka i tanašnih kopalja ameriĉkih

Indijanaca s vršcima od meteorita. Ima tu i grĉkih skulptura kao i

portreta velikana, kolekcionara tih zbirki. Nalaze se tu i drevni spisi i

prekrasan zlatni nakit, barbarske kremene sjekire, bestidna rimska

zvonca kao i svakojake opskurne vjerske relikvije i sitnice.

Većini ljudi to izgleda tek kao ljupka zbirka kolekcionarskih predmeta

iz Prosvjetiteljskog doba; samo vrlo mali broj ljudi zna da u toj zbirci

naizgled nespojivih predmeta postoje stvari koje se meĊusobno

kontroliraju moćni predmeti, mraĉni i svijetli predmeti koji

neutraliziraju jedni druge zbog Paţljivog naĉina na koji su izloţeni.

Svjetla su bila pogašena i u ostatku muzeja vladala je tišina.

Potom se zaĉuo poluglasni plop, a Hodaĉ je iskoraĉio iz jednog od

svojih malih ogledala. Zaklopio je potom ogledalca licem o lice te ih

gurnuo u dţep kaputa. Stajao je pred visokom samostojećom

muzejskom vitrinom i uţivao u pogledu na njezin sadrţaj. Zabacio je

kapuljaĉu preko ovratnika vijorećeg kaputa, oslobodivši tako svojeg

suputnika Gavrana, i nagnuo se naprijed naslonivši se dlanovima na

staklo kroz koje je zurio.

Gavran je protegnuo krila i preletio cijelom duţinom sobe smjestivši

se na ogradu galerije koja je kruţila uokolo polica s knjigama. Svojim

tajnovitim crnim oĉima fiksirao je Hodaĉa i staklenu vitrinu ĉiji ga je

sadrţaj toliko opĉinio.

A sadrţaj vitrine je bio sljedeći: tri voštana kruga razliĉitih veliĉina,

dva mala ijedan veliki, sva tri debela poput kolutova sira i ukrašena

magijskim simbolima poput pentagrama i zaboravljenih imena velike

vaţnosti; proroĉki kamen, odnosno mala kristalna kugla ne mnogo

veća od loptice za golf; tanki zlatni kolut u koji su bili ugravirani

koncentriĉni krugovi i jednostavne kule jednake onima na površini

kositrenoga tanjura u podzemnom spremniku za vodu; i moţda,

najĉudnija stvar od svih: zrcalni kamen. Svi su ostali predmeti

izgledali baš kao okultna zbirka kakva bi se našla u svakom

ĉarobnjaĉkom brlogu: ali zrcalni je kamen izgledao potpuno drugaĉije.

Njegove su linije bile toliko jednostavne i neukrašene da je izgledao

bezvremeno, istodobno potpuno moderno i neopisivo staro. Isklesan i

uglaĉan iz savršenog komada opsidijana, na njegovoj je oznaci pisalo

da je azteĉkog podrijetla.

Azteĉkog, podrugljivo je promrmljao Hodaĉ, pljunuvši. Pljuvaĉka je

kliznula niz proziran stakleni zid izmeĊu njega i oznake koja ga je

toliko ţivcirala. Kolekcionari s kokošjim mozgovima.

Istinaje bila da je znao kako je crno kameno ogledalo bilo mnogo

starije od azteĉkog obiĉaja prinošenja ljudskih ţrtvi; zurio je netremice

upravo u sjajno uglaĉano lice tog kamena koje je imalo oblik

prijenosnog ogledala s ruĉkom i rupom u njoj za davno izgubljenu

koţnatu traku.

Ptice i leptiri. Zamisli to...

Pogledaoje u Gavrana zasukavši desni rukav svog kaputa.

Azteci su ţrtvovali stotine tisuća tih bića svome bogu Kvecalkoatlu.

Kolibrije, a ne Gavrane, tako da ti, dragoviću, ne bi bio u opasnosti.

Ali volio bih da sam to vidio. Mislim da je za ţrtvovanje leptira

potreban naroĉit senzibilitet...

Gavran, kojemu je svijet kukaca zapravo bio svakodnevni jelovnik,

nije vidio ništa neobiĉno u ubijanju leptira, ali je drţao kljun

zatvorenim. Istina je bila da je Hodaĉ volio priĉati, a on je bio osuĊen

na slušanje.

Hodaĉ je raširio ruke i zalijepio dlanove na staklo nasuprot kristalne

kugle. Zatvorio je oĉi i napravio pokret rukom kao da je mjeri i

pohranjuje njezinu veliĉinu u memoriju. Onda se ponovno zagledao u

tamnu staklenu površinu ogledala.

Ogledalo samo nije ni od kakve koristi. Bez svog para tek je nešto više

od uglaĉanog kamena.

Mraĉno se osmjehnuo Gavranu.

Obiĉan par ogledala otvorit će ti prolaz kamo god ţelišbilo kamo u

prostoru ili vremenu ako ga znaš upotrijebiti. Ali u usporedbi s onim

što kameno ogledalo moţe uĉiniti, to je obiĉni salonski trik za slinavu

djeĉicu. Par kamenih ogledala u stanju je otvoriti prolaz u potpuno

drugi svijet, a iz tog novog svijeta lukav ĉovjek moţe donijeti i

ovladati moćima kakve ovaj svijet nije nikada vidio.

U sluĉaju da je Gavran bio impresioniran, pokazao je to na neobiĉan

naĉin, prolivši velike koliĉine izmeta po ćelavoj mramornoj glavi

velikana iz osamnaestoga stoljeća na kojoj je stajao. Hodaĉ nije na to

obraćao paţnju.

A oni su pomislili da mi mogu podrezati krila odvajajući i sakrivši

drugo kameno ogledalo gdje ga nikada nisam uspio pronaći. Nikada

im nije palo na um da ću, s cijelom vjeĉnošću pred sobom, imati

vremena u vremenu pronaći sijevku i majstora stvoritelja koji će mi

odabrati pravi kamen i isklesati novo ogledalo. Budale...

Kristalna se kugla poĉela okretati unutar vitrine, reagirajući na

nevidljivu silu koja je izvirala iz Hodaĉevih raširenih prstiju i što se

brţe okretala to je više podrhtavala na svome postolju.

Jedna kapljica znoja kliznula je niz Hodaĉev nos i pala na parket,

dokje pokušavao obuzdati snaţan trzaj u svojoj ruci, a onda je uz

uzdah stisnuo svoju otvorenu ruku u šaku i mahao njome

naprijednatrag pred vitrinom. I dokje to ĉinio, kugla je poskakivala i

odbijala se unutar staklene kocke prateći njegove pokrete, udarajući u

staklo sve brţe i brţe do trenutka u kojem je buka oštrih udaraca

poĉela nalikovati štektanju strojnice, a onda se, odjednom, svo staklo

vitrine raspuklo i rasulo po podu poput kristalne zavjese.

Zaĉuo se prozaiĉan zvuk alarma u daljini i upalila su se slabašna

svjetla. Ignorirajući sve to Hodaĉ je zakoraĉio preko hrpe krhotina i

spretno ugrabio kuglu iz sad nepomiĉnog poloţaja u zraku usred

vitrine, i strpao je u dţep.

Iz dţepova je potom izvadio dvije rasparene i zguţvane rukavice. Brzo

ih je navukao na ruke, a onda jednako brzo raširio šal na pod i

postavio dva zaštitna voštana koluta na nj. Potom je uzeo ogledalo od

opsidijana i stavio ga povrh kolutova, ispuštajući ga iz ruku što je brţe

mogao, kao da ga nije ţelio dodirivati duţe nego što je morao, iako je

na rukama imao rukavice. Poklopio ga je drugim voštanim kolutom i

povezao krajeve šala u ĉvrsti zaveţljaj. Zlatni krug sa Snom o ĉetiri

dvorca strpao je u dţep, a onda zakoraĉio unatrag.

DoĊi, rekao je.

Gavran mu je sletio na rame. Hodaĉ je u zubima drţao zaveţljaj u

kojem se nalazilo crno ogledalo dokje skidao rukavice i vadio

ogledalca iz dţepa, a onda je, u trenutku kada je prvi muzejski zaštitar

utrĉavao kroz vrata, zakoraĉio ujedno od ogledala i nestao.

26

PUN MJESEC

E die je upala u ogledalo koje joj je bilo iza leĊa. Osjetila je kako se

površina napela i pukla njeţno poput balona sapunice, a potom je

poĉela padati u vatru. Dok je padala, netko ju je zgrabio za gleţanj, ali

nije ju mogao zadrţati pa je udarila u tlo uz gromoglasan prasak, nalik

otvaranju vrata samoga Pakla.

Pala je na leĊa i otkotrljala se, prvo ugledavši vlastite noge u zraku a

iza njih mraĉno nebo i kolut punog mjeseca koji je sve obasjavao

blijedom svjetlošću, kako zuri dolje u nju, uokviren na trenutak

njezinim iznošenim ĉizmama.

A onda je u leĊima osjetila oštar ubod slomljene cigle i izgubila

doticaj sa svim poznatim, dok se dizala na noge grĉeći se i jauĉući,

promatrajući dugaĉke bijele linije svjetlosti koje su presijecale nebo u

nepravilne dijelove, postajući svjesna gladnog pucketanja vatre u

blizini.

U tom je trenutku shvatila da prasak koji je ĉula nije došao od

njezinog pada na tlo; bio je to nagli uvod u neprekidnu paklensku

buku koja je tresla svijetom oko nje, svijetom u koji je upala: bio je to

zvuk svijeta koji je raznosio samoga sebe u komadiće. Svuda su

odjekivale snaţne eksplozije, udarci i vrisci. A osim vrisaka ĉulo se

duboko zavijanje sirene, i u pozadini svega ritmiĉno brujanje motora

na nebu. Ĉulo se i oštro štektanje protuavionske vatre sa skrivenih

poloţaja u blizini, a bilo je tu još paniĉnih povika i brenĉanja

ambulatnih vozila, te još više vriskanja i snaţnih zemljotresnih muklih

udaraca koje je osjećala kroz potplate svojih cipela.

Ne ţeleći vidjeti izvor svih tih uţasavajućih zvukova prije nego što je

morala, pogledalaje prvo u svoja stopala i vidjela da su se nalazila na

ulazu u trgovinu. Uokolo su leţali razasuti komadići cigle i stakla.

Pogledalaje u stranu i vidjela ogledalo na dovratniku. U njemu se

ogledalo njezino lice, blijeda mrlja postraniĉno osvijetljena

plamenom. Potom ju je, prije nego što je uspjela provjeriti nalazi li se i

na drugoj strani vrata ogledalo, snaţan udarac srušio na koljena i

zemlja pod njom poĉela se urušavati. A kada je pogledala prema gore,

šokirana silinom nevidljivog udarca, i poĉela se dizati na noge, vidjela

je prizor od kojeg se zaledila. Zastala je jednim koljenom kleĉeći na

tlu, i razrogaĉenih oĉiju i otvorenih usta zurila u paklensku viziju koja

se izdizala na drugom kraju ulice.

Bila je to golema vatrena stihija. A iz nje, iz samog njezinog srca,

izdizao se dobro poznati oblik kupole katedrale sv. Pavla, ovjenĉan

plamenom i crnim dimom ali netaknut. Bila je to vizija smaka svijeta

osim što je, zbog vrućine koju je osjećala na licu i probadajuće boli u

ramenu na mjestu udarca u razbijenu ciglu, Edie znala da to nije bila

vizija. To nije osijevala.

To je bilo stvarno.

Tijekom osijevanja prošlosti vizija je djelovala stvarno, ali je prošlost

uvijek stizala do nje u istrzanim slikama i uvijek je imala kraj. A Edie

nikada nije imala komadiće cigle u ustima. To nije bilo osijevanje, to

je bilo sudjelovanje.

Hej! Ti, mala! Sklanjaj se s proklete ulice, odlazi u sklonište!

Zaĉula je muški glas kako viĉe na nju s druge strane ulice. Okrenula

se i vidjela sredovjeĉnog muškarca u odijelu, s platnenom torbom

preko jednog ramena i sa šljemom na glavi jednakim Topnikovom,

samo što Topnikov sprijeda nije imao bijelim ispisano slovo W.

Ljutito je mahao u njezinu pravcu, a tanki su mu se brkovi

nakostriješili kao kakva nervozna dlakava stonoga.

Dolje je, na kraju ulice. Pokušavaš li ti to poĉiniti samoubojstvo, ili...

Boĉni zid stare zgrade iza njega zatresao se kao da ga je s druge strane

udario nevidljivi div. Muškarac nije uspio izgovoriti ono što je

dolazilo nakon ili jer se proĉelje zgrade urušilo na njega poput

nemilosrdne lavine cigle i kamena.

Edie je instinktivno rukom prekrila usta, dok se uokolo širio oblak

prašine koji se uskoro potpuno raspršio, a ona ugledala bijelo W kako

se polako kotrlja prema njoj. Udarilo je u rub ploĉnika pred njom, i

šljem se okrenuo. Krajiĉkom oka u njemu je ugledala nešto mokro pa

je odvratila pogled.

U paklu koji je okruţivao netaknutu kupolu katedrale primijetila je

dva vodena mlaza kako se bespomoćno uzdiţu prema uskovitlanoj

plamenoj planini. U njezinu je podnoţju vidjela obrise grupice ljudi s

vodenim šmrkovima u rukama. Na nebu iznad njih zrake reflektora

plesale su naprijednatrag, a isprekidane linije svijetleće municije

presijecale su mraĉna nebesa poput vatrenih odjeka vodenih mlazova

pod njima.

Edie je shvatila da je prekrila uši rukama, pokušavajući se zaštititi od

tog paklenskog napada na njezina osjetila.

A onda ju je nešto zgrabilo za nadlakticu.

Okrenula se i ugledala Fratra. Njegovo inaĉe veselo lice sada je bilo

napeto i zabrinuto.

DoĊi, Fratar je nadvikivao zvukove rušenja još jedne zgrade u

susjednoj ulici. Natrag u ogledala. Ne ţeliš ovdje umrijeti.

Ovaj se put, zaĉudo, nije ţeljela svaĊati. Dopustila mu je da je odvuĉe

natrag prema ulazu u knjiţaru gdje je s olakšanjem ugledala dva

ogledala, po jedno na svakom dovratniku. To je bio njihov izlaz iz te

noćne more.

A onda je Fratar zastao.

Što? upitala je Edie.

Potom ga je ĉula, trenutak prije eksplozije: zviţduk koji je dolazio iz

kaotiĉnoga neba zastrašujuće, neopisivo blizu.

Onda je osjetila kako je netko snaţno povlaĉi za ruku i Fratar ju je

privukao k sebi, dalje od knjiţare i sigurnosti koja ih je dozivala iz

ogledala udaljenih tek za širinu ploĉnika. Zaklonio ju je svojom

zdepastom figurom.

Potom joj je eksplozija bombe zatresla tlo pod nogama. Samo juje

Fratrov neraskidivi stisak kojim ju je drţao priljubljenu uz vlastita

prsa sprijeĉio da padne. Kao da ih je sam zrak ţestoko udario, a zatim

su stakla izloga izletjela iz svojih okvira tvoreći vodoravnu kišu

krhotina. Da nije bila potpuno zaštićena pogrbljenim Fratrovim

metalnim leĊima, bila bi tek crvena izmaglica i hrpa mesa za gulaš

raspršenog preko kaldrmom pokrivene ulice. Nakon izloga poĉeo se

rasipati i sadrţaj trgovine. Sve su se knjige rasule po ploĉniku, a ukolo

njih vrtloţila se prava oluja stranica rastrganih eksplozijom.

Sekundu kasnije Fratar se uspravio i okrenuvši se shvatili su kako se

nalaze usred mećave papira u kojoj su neke stranice gorjele, a sve su

lepršale u visinu, nošene vihorom koji je stvarala okolna vrućina.

Fratar je hitrim koracima prešao preko ploĉnika odgurujući rukama

leteće stranice. Edie je posrtala za njim, zastajući

on.

Ogledala više nije bilo, ona ista eksplozija koja je uništila i izlog

raspršila ih je u komadiće. Ĉak je i u vihoru Drugoga svjetskoga rata

Edie zaĉula oštro Fratrovo coktanje zubima. Zvuĉalo je zlokobnije od

rušenja zgrade.

Tu su bila ogledala, izustila je.

On je ponovno coknuo.

Ona su nam bila izlaz, nastavila je, podiţući glas.

On je zurio u nebo, a Edie ga je potezala za halju. Iz njezinih su

nabora ispale krhotine stakla zveckajući mu uokolo stopala.

Što ćemo sad?

Pogledao je niz obje strane ulice. Vidjevši ga tako nesigurnog, Edie se

samo još više uplašila. Na krajuje spustio pogled.

Moţeš li brzo trĉati?

Ona je pogledala njegovu veliku trbušastu figuru.

A ti?

Osmijeh je zatitrao vatrom osvijetljenim licem iznad nje.

Gospo, kada mi o tome ovisi ţivot, ja praktiĉki letim...

Potom je jednom rukom zadigao halju iznad koljena, a drugom

zgrabio njezinu ruku i potrĉao. I iako to nikada ne bi priznala,

ĉinjenica da ju je on drţao za ruku trgnula ju je iz njezina mrtvila i

potrĉala je uz njega, prateći svaki njegov dugaĉki korak s dva svoja.

Detalji tog srljajućeg trka kroz vatru i bombe dogaĊali su se takvom

brzinom i meĊusobno se isprepleli, da se kasnije nije mogla sjetiti

kada se toĉno što dogodilo. Ĉinilo joj se da je bila rijeĉ o odvojenim

trenucima, meĊusobno nepovezanima, koji su se izmjenjivali iz

sekunde u sekundu: starinski taksi otpuhan je preko ceste pred njima, i

zabio se, okrenut naopako, u izbojak na drugom katu jedne zgrade.

Nastavili su trĉati. U nekom trenutku iz jedne od boĉnih uliĉica

izletjela je plamena stihija, preprijeĉivši im put. Fratar ju je samo

vukao dalje skoĉivši preko vatre. Sjetila se i kako je protrĉala pored

crvenog autobusa prevrnutog na bok i kako je primijetila zavinute

stube koje su vodile na kat bez krova. Odvratilaje pogled prije nego

što je njezin mozak uspio dešifrirati zguţvani kaput i ruku koja je

izvirivala ispod autobusa, izmeĊu njega i ploĉnika.

Trĉali su uskim uliĉicama pognuti izmeĊu vrtoglavo visokih zidova, a

u jednome su trenutku prolazili i starim crkvenim dvorištem koje kao

da se pojavilo niotkuda u labirintu ulica. Sjetila se i eksplozije bombe

koja je pogodila dvorište dok su oni izlazili iz njega, i kako se

okrenula i vidjela duguljastu kutiju što je padala s neba i razbila se u

komadiće udarivši o crkveni zid, te kakoje okrenula glavu prije nego

što je uspjela vidjeti sadrţaj lijesa. A sjetila se i Fratrovih rijeĉi:

Sutra ujutro morat će ponovno pokopati te sirote duše.

Potom su nastavili s trĉanjem kroz neobiĉno puste i tihe ulice jedan

trenutak, a kroz zapaljene ruševine već sljedeći. Shvatila je kamo su

trĉali tek kada je ugledala natpis Ulica Lokvi, koji je visio s ugla jedne

zgrade.

Iako umorna, tada je potrĉala dvostruko brţe i nakon još jednog

skretanja ugledali su Crnoga Fratra kako stoji na pramcu svoje zgrade

nad njima. Nije spustio pogled da vidi samoga sebe u trku ili ako jest,

Edie je prebrzo trĉala da bi primijetila.

Fratar je odgurnuo vrata i oni su posrćući utrĉali u pub. Prije nego što

ju je Fratar povukao prema naprijed, meĊu dva ogledala, uspjela je

primijetiti da su prozori izlijepljeni ljepljivom trakom.

Dobro, zadihano je rekao. Kući, James, mislim.

Tko je James? upitao je poznati glasić iz tamne niše.

Zavirila je u nju, ali ga nije mogla vidjeti. Vidjela je plakat, vješto

nacrtanu ilustraciju dvojice muškaraca oslonjenih na šank, u

razgovoru a sve su boce, pa ĉak i poluge za toĉenje piva, imale

poznato lice muškarca s u stranu zaĉešljanom kosom i brĉićima i

paţljivo slušale. Ispod njih je stajao natpis Neoprezan govor stoji

ţivota. Bio je to šaren i smiješan plakat.

U pravu si, rekla je Edie u tamu, prema mjestu na kojem je znala da je

sjedio Mala Tragedija. Stvarno mi se sviĊa plakat.

A onda je Fratar frknuo povukavši je za ruku i odjednom su upali

natrag u ogledalo, a Edie je zateturala i otkrila da joj je pod nogama

bio drukĉiji tepih, a vanjski se svijet nije raznosio u komadiće nego je

samo tiho zujao prometom koji se ĉuo kroz prozore prozore koji više

nisu bili ispresijecani ljepljivom trakom.

Mislim da to objašnjava ogledala, rekao je Fratar.

Da, odvratila je Edie, pokušavajući zaustaviti drhtanje nogu i glasa.

Ogledala su mi jasna. Definitivno nisu za luzere. Definitivno su

stvarna.

Onda je naglo sjela na pod, jer je nešto moralo popustiti, a njezine su

uzdrhtale noge to uĉinile prve.

27

BEBENBUK

Georgea je iz sna trgnuo zvuk udaraca o nogometnu loptu i muški glas

koji je energiĉno vikao negdje iz daljine:

Ovamo sinko na glavu!

Potom se zaĉuo tupi udarac kopaĉke o mokru koţnatu loptu, a George

je otvorio oĉi i izašao iz mraka ugledavši crvenobijelu loptu kako se

vrti u zraku pod njim, a potom polagano pada natrag meĊu igraĉe

nagurane uokolo vratnica. Zatim je vidio hrvanje i ponešto povlaĉenja

u blatu, a onda je lopta zatresla mreţu i jedan je od igraĉa navukao

majicu preko glave i optrĉao slavljeniĉki krug, visoko uzdignute ruke.

Ĉuo je i dobronamjerni smijeh i podrugljive povike od strane drugih

igraĉa i jedina abnormalna stvar u svemu tome bila je ĉinjenica da je

George sve to vidio iz klimave ptiĉje perspektive.

A onda je osjetio kamenu kandţu omotanu oko svojih prsa i sjetio se

Cjevĉuge i ĉinjenice da je trebao biti mrtav, i vriska Zlatne Djevojke

probodene kopljem. Prošlost mu se vratila u misli udarivši ga poput

vreće mokrog cementa.

Osvijetljeno zelenilo pod njim bio je park Corams Fields, travnata

oaza posuta drvećem s juţne strane Ulice Euston. Cjevĉuga je sada

letjela brţe, kao da se nalazila blizu doma i nije više trebala štedjeti

energiju. Kiša je oslabjela ali je još uvijek padala iako ne više u vidu

pljuska koji ga je okupao ranije.

George je bio mokar do koţe i snaţno je drhtao, pokušavajući shvatiti

kako to da nije već mrtav.

Ariel ga je bila pritisnula uz one vratnice toliko snaţno da se nije

mogao pomaknuti. A Vitez je tutnjao prema njemu uzdignutog koplja.

On je u posljednji trenutak odvratio pogled i zaklopio oĉi. Potom je

osjetio nevjerojatan udarac. Tako da je zbilja trebao biti mrtav.

Samo što je sada, kada je opet bio pri svijesti, prevrtio posljednji

trenutak paţljivije i sporije, i shvatio da stvar koja ga je zbunjivala nije

bio toliko udarac, koliko smjer iz kojeg je dolazio. Koplje gaje trebalo

probosti ravno kroz prsa, ali udarac nije stigao sprijeda. Stigao je sa

strane. Razmišljajući iznova o svemu, sjetio se kako je ĉuo lepet krila

Smrti i shvatio da to uopće nije bila Smrt, već Cjevĉuga kojaje

izletjela iz mraka i zgrabila ga u posljednji trenutak, tako da je

Vitezovo koplje prošlo kroz prazan prostor u kojem George više nije

bio, i projurivši kroz rupu meĊu rešetkama udarilo u prostor u kojem

Ariel jest.

Nakon toga je pomislio da će mu se glava rasprsnuti, što je vjerojatno

znaĉilo da je Cjevĉuga, nakon što ga je ugrabila, nespretno njime

zapela o nešto poput krova ili straţarnice, zbog ĉega je sada iza uha

osjećao oteklinu kojaje bolno pulsirala.

Tako je, dakle, došlo do toga da je sada letio preko Ulice Euston

prema raskošno ukrašenoj zgradi stanice St. Pancras: Cjevĉuga ga je

ponovno zgrabila. Spasila ga je od Viteza baš kao što ga je ranije Ariel

spasila od vodorige. Nije znao koje je od ta dva zla bilo veće. Bio je

priliĉno siguran da se Cjevĉuga nije iz neprijatelj ice odjednom

pretvorila u prijateljicu pa je spašavanje najvjerojatnije bilo sluĉajno, i

ona ga je ponovno ugrabila iz nekih svojih razloga. Sve je to bilo

prekomplicirano, a njegaje boljela glava, bilo mu je hladno i bioje

zbunjen.

Sjećanje na Ariel njezin osmijeh, njezino uţivanje u letu uokolo

jajastog nebodera, njezinu piruetu na vrhu svijetasve ga je to takoĊer

na neki naĉin boljelo, naroĉito kada se prisjetio hladnoće u njezinu

glasu nakon što ga je zgrabila i drţala sapetog za Viteza. Boljela ga je

njezina izdaja.

Cjevĉuga je poĉela usporavati leteći uokolo visokog osvijetljenog

satnog tornja koji se izdizao na istoĉnom kraju zgrade. George je

zamijetio krov prekriven crijepom od zelenog škriljevca kako se oštro

dizao prema nebu iznad brojĉanika sa svake njegove strane, i šiljke

koji su ukrašavali svaki ugao, dok su kruţili uokolo te ogromne,

raskošne graĊevine od naranĉaste cigle i ĉistoga bijeloga kamena.

Preko desnog ramena ugledao je dugaĉko spremište lokomotiva

stanice Kings Cross, a potom je Cjevĉuga poĉela lepetati krilima niz

krov stanice St. Pancras, preko njegova oštrog vrha s uskim ravnim

prolazom koji je vodio u smjeru zapada, izmeĊu visokih dimnjaka što

su se dizali iz vrtoglavo strmih krovnih kosina. Zgradaje završavala

zdepastim i šiljastim tornjem, ali je na putu do njega stajao još jedan,

jednako šiljast toranj i Cjevĉuga je upravo letjela prema njemu. Kada

su mu se pribliţili, prestala je lepetati krilima i umjesto toga ih raširila

i iskoristila kao koĉnicu, pa su se naglo zaustavili. U trenutka kada je

Georgeu postalo jasno da let više nije bio odrţiv i da će poĉeti padati,

Cjevĉuga je ispruţila kandţu i uhvatila se za ugao zgrade.

Bovdje, iskašljala je, ispustivši Georgea na uski prostor iza sebe. Nije

bilo govora o bijegu s tog poloţaja. Cjevĉugino gnijezdo bioje maleni

prostor na mjestu na kojem su se spajale tri krovne kosine, a potom se

strmoglavljivale u dubinu. Nalazilo se tu i proširenje u olovnome

ţlijebu, neka vrsta umetnute pravokutne posude s rupom u sredini i

jednim komadom kamena zaglavljenim u jednom njezinom uglu, s

koje je George ĉuĉeći promatrao vodorigu dok se smještala na svoje

postolje. Za razliku od svih ostalih vodoriga koje je George sada s

nelagodom uoĉio rasporeĊene po cijeloj zgradi, a koje su sve gledale

prema gradu Cjevĉuga se okrenula i gledala prema njemu.

George nije imao pojma što će se sljedeće dogoditi. Vodoriga je zurila

u njega, a onda polako rastegla krila i otresla se poput psa, potom ih

uredno skupivši uz leĊa. Sada je George prvi put dobio priliku

ozbiljno promotriti Cjevĉugu. Svaki prethodni put kada ju je vidio bila

je u pokretu, trku, letu ili lovu. A i sam se trudio ostati na pristojnoj

udaljenosti od tog stvorenja, tako da je nije imao prilike sagledati u

svoj njezinoj ljepoti.

Iako nije ni bilo govora o nekoj pretjeranoj ljepoti. Definitivno je,

kako je to obiĉavao govoriti Georgeov tata, bila ruţna kao vrag. Bila

je to ţgoljava maĉketina s krilima namjesto prednjih nogu. Bilo je

neĉega usiljenog i izmuĉenog u stilu kojimjuje kipar napravio, a ţivot

na krovu oĉitoje nije mazio. Bila je prošarana prljavštinom, a iz usta

joj je curila zelena boja iz mjesta iz kojeg joj je George išĉupao staru

bakrenu cijev. Vremenske je prilike nisu samo uprljale već su i

odlomile vrh zgloba s jednoga krila, zbog ĉega je izgledala iskrivljeno.

George se pitao je li baš zbog tog gubitka Cjevĉuga tako nespretno

letjela.

Iskezila je zube, a George je vidio koliko je duboka bila zelena mrlja

štojoj se razlijevala uokolo donjih zuba poput krvi.

Bak, zaĉulo se stvorenje.

Da, odvratio je George. Lijepo ti je ovdje.

Rukama je obujmio skupljena koljena i sjedio tako sklupĉan,

pokušavajući osjetiti ono malo topline što mu je preostalo zarobljeno

unutar tijela.

Šteta samo što nemaš centralnog grijanja, nastavio je. Zacijelo je

gubio razum.

Bouk, odvratila je Cjevĉuga, naginjući se prema njemu i kuckajući po

vlastitim ustima, a potom gurkajući Georgea.

Bouk!

Pokušavala je nešto reći. Definitivno je pokušavala komunicirati, i

izgledala je iznervirana Georgeovom nesposobnošću da shvati što je to

pokušavala reći.

BOUK!

Da, bouk, odvratio je George. Cjevĉuga nije bila impresionirana.

Nervozno je škrgutala zubima i micala vratom kao da pokušava

iskašljati lopticu dlake ili riblju kost.

Ţao mi je, ne razumijem vodorigaški, ispriĉao se George.

Ona je zatresla glavom i ponovno se udarila u usta lupkajući vrhovima

krila o iskeţene zube. A George je odjednom pomislio da je znao što

je htjela reći.

Moţda cijev? Ţeliš svoju cijev? Cijev koju sam ti išĉupao iz usta? Da,

naravno. Oprosti!

Sada je sve imalo smisla. Objašnjavalo je i zašto ga je stvorenje tako

neumorno lovilo. Išĉupao joj je vaţan dio iz usta. Zapravo, nije se

sjećao da je stvorenje proizvodilo ikakve zvuke prije nego što joj je

išĉupao cijev iz usta. A njezini pokušaji da razgovijetno progovori bili

su toliko bolni da se uopće nije ĉudio što ju je vodoriga ţeljela natrag.

Poĉeo je prekapati po dţepovima uspjevši naposljetku iskopati

zahrĊalu metalnu cijev. Ponudio ju je Cjevĉugi kao zalog mira.

A onda mu je na um sinula ideja, i u posljednji je ĉas izmakao cijev,

trenutak prije nego što ju je vodoriga šĉepala.

Iako... progovorio je polako, odvagujući paţljivo svaku rijeĉ. Iako,

moţda bismo se mogli dogovoriti. Ti mene spustiš na zemlju, ja tebi

vratim cijev. U redu?

Nato je zamahnuo rukama u oponašanju leta i ispruţio ruku kao da joj

predaje cijev. Cjevĉuga je nakrivila glavu. Potom je iznenaĊujućom

brzinom izbacila jednu kandţu i Georgeova je ruka odjednom bila

prazna. Vodorigaje promatrala metalnu cijev koja se naglo našla u

njezinu posjedu.

Ili..., oglasio se George ili je moţeš uzeti odmah pa me onda spustiti

na zemlju. Ako ti tako bolje odgovara. Meni je, hm, svejedno...

Bilo mu je jasno kako se hvata za tanašnu slamĉicu uzaludne nade, pa

je ponovno rukama obgrlio koljena i pokušao vidjeti svijetlu stranu

situacije.

Uglavnom. Ti si dobila svoju cijev natrag i ja sam sretan. Ja sam

sretan, ti si sretna...

Cjevĉuga je prestala promatrati bakrenu cijev i stala iznova zuriti u

Georgea kamenim intenzitetom zbog kojeg je naglo zašutio. Zavrtjela

je cijev kandţom, a onda je odbacila preko ramena, potpuno

nezainteresirana. George je buljio u nju slušajući kako cijev zveĉeći

poskakuje niz krov i zaustavlja se navrh spremišta za lokomotive pod

njima. George je progutao slinu.

Bouk!

Cjevĉuga je lupkala vrškom krila po svojim prsima uporno gurkajući

Georgea.

Bouk Bebenbuk. Bebenbuk bouk.

Negdje je sve ovo zasigurno imalo smisla, ali ne na planetu na kojem

se George nalazio.

Oprosti, ne razumijem što znaĉi bebenbuk.

Cjevĉuga je krenula prema njemu, i George je na trenutak pomislio

kako se sprema napasti, ali je samo zgrabila odlomljeni komad

kamena iz ţlijeba pod njegovim nogama i izvukla gavan. George se

nagnuo unatrag paniĉno se hvatajući za crijep, kako ne bi pao u ponor

koji mu je zjapio iza leĊa. Kada je podigao pogled, vidio je kako

Cjevĉuga zamahuje kamenom prema njemu kao palicom.

Podigao je ruke kako bi se zaštitio, ali je vodoriga iznervirano

prosiktala i potom ĉuĉnula. Mahala je odlomljenim komadom kamena

prema Georgeu. Onda je opet poskoĉila prema naprijed i, odloţivši

kamen, zgrabila Georgea za ruku. Oţiljak Oznake Stvoritelja snaţno

ga je zapekao kada ga je vodoriga privukla k sebi tako da je sada

stajao na vršcima prstiju, a potom zagrebala po njegovoj ruci vrškom

svoga krila s kojeg su vremenske prilike otkinule veliki komad kame-

na.

Au! jauknuoje George, ĉijije dlan brusila gruba površina krila.

Cjevĉuga je ljutito prosiktala, zakoraĉivši unatrag. George se

odjednom našao sam i bez oslonca; još gore, stajao je na vršcima

prstiju svjestan ponora dubokog desetke metara pod njim. Zateturao je

i pao unatrag na ţlijebno proširenje. Odlomljeni komad kamena zabio

mu se u leĊa, pa ih je izvio u luk i izvukao ga van. Ĉim je osjetio dodir

kamena na svome dlanu i prstima znao je.

Znao je i bez gledanja u vodorigino oštećeno krilo da je u ruci drţao

njegov odlomljeni dio. Dlanom je dodirivao jednaku hrapavu

površinu, a prstima opipavao negativ oblika sa Cjevĉuginog krila.

Znao je da je to bio jednaki kamen koji će savršeno popuniti rupu. I

znao je da ta dva komada kamena ne samo da su bila jedno već i da su,

na naĉin koji nije mogao objasniti, htjela ponovno biti jedno.

Oh, prozborio je i sjeo. Zurio je u komad krila u svojoj ruci pa u

Cjevĉugu.

Oh.

Vodoriga je ĉuĉnula pored njega okrenuvši slomljeno krilo prema

njemu. Iako se bojao tog kamenog ĉudovišta više nego iĉega, nije

odolio nagonu da ispruţi ruku i još jednom opipa kamenu ranu.

Ti hoćeš da te ja popravim.

Opipao je površinu kamena. Stavio je odlomljeni komad na krilo.

Savršeno je odgovarao.

Bebenbuk, rekla je Cjevĉuga, kimajući glavom.

Ako to znaĉi popravi, ne mogu. Ţao mi je. Mislim, ne mogu to samo

tako staviti natrag. Treba se to nekako uĉvrstiti.

U mislima je ugledao kreativni nered oĉeve radionice. Ĉuo je tatino

disanje i ono coktanje usnama koje je znaĉilo da mu je u kutu usta

visjela cigareta i da je bio prezaposlen da bije izvadio. Vidio ga je

kako objema rukama pridrţava slomljenu skulpturu u jednom komadu.

Bila je to mamina figura balerine koju je George razbio i koju su

obojica pokušavala popraviti prije nego što ona primijeti štetu. Bio je

to jedan od zavjereniĉkih trenutaka meĊu njima muški dio obitelji za-

jedno, u uţurbanom radu. Sjetio se kako je tata rekao da za popravak

neće biti dovoljno samo ljepilo. Da se ne moţeš osloniti samo na

ljepilo. Da moraš, kako bi izdrţao, napraviti i mehaniĉki spoj.

Naroĉito ako će biti pod pritiskom. George je pomislio na golem

pritisak pod kojim su bila Cjevĉugina krila svaki put kadaje njima

zamahivala pokušavajući odrţati svoju golemu masu u zraku.

Stvar je komplicirana. Krilo ti treba biti zalijepljeno i spojeno

cementom ili neĉim sliĉnim. A onda vjerojatno mora biti uĉvršćeno

vijcima ili ĉavlima. Ţao mi je.

Rukom je stisnuo krilo kao da se ispriĉava.

Osjetio je kako se kamen poĉeo zagrijavati.

Cjevĉuga ga je oštro pogledala.

Bebenbuk.

George je iznova stisnuo krilo. Vrućina se pojaĉala. Dok je prelazio

rukom preko reza izmeĊu dvaju komada kamena postajalo je teško

odrediti otkuda je vrućina dolazila. A potom je shvatio da vrućina nije

dolazila iz kamena.

Vrućina je dolazila iz njegove ruke.

Nije kasnije znao objasniti zašto je zatvorio oĉi, samo je iskljuĉio

vanjski svijet i usredotoĉio se na ono što je osjećao. Zvuĉi vanjskoga

svijeta utihnuli su dok je dodirivao površinu kamena i osluškivao tiho

pucketanje i krckanje unutar napukline, dok su razdvojena zrnca

kamena pronalazila svoje davno izgubljene susjede i ponovno se

ispreplitala pod utjecajem vrućine iz njegove ruke.

A onda je klonuo, neobiĉno iscrpljen hvatajući zrak, osjećajući tek

tupu prazninu u grudima. Što god je bilo to što je upravo napravio,

skupo ga je stajalo. Bio je natopljen znojem, a s tijela mu se na

hladnoći izdizala para.

Cjevĉuga je protresla krilom kao da ga testira. Odlomljeni komad opet

je bio njegov neodvojivi dio. UzbuĊeno je klimala glavom.

Bebenbuk!

Potom se vratila na svoje mjesto.

George je takoĊer sjeo.

Wow. To je stvarno bilo... nešto rekao je, podigavši pogled prema

noćnom nebu i pokušavajući se usredotoĉiti na bockajući osjećaj u

svojoj ruci, a ne na prazninu u grudima.

Prestala je padati kiša.

Cjevĉuga je na to naglo podigla glavu širom otvorenih zabaĉenih

ušiju i nakostriješenih kralješaka na leĊima.

Nešto im se pribliţavalo.

28

KRALJICA PREUZIMA KONTROLU

Kada padne mrak uske uliĉice londonskog Citya utihnu. Svi uredski

zaposlenici tada su u svojim domovima, a kroz krivudave mraĉne

prolaze nastale usaĊivanjem nebodera u drevni raster ulica više nitko

ne prolazi, i promet kroz City seli se na šire ceste, dok sporedne

uliĉice, danju prepune, noću postaju grad duhova.

Crvena Kraljica sporo je promicala ulicom u svojim bojnim kolima

ĉiji je prastari oblik bio oštro suprotstavljen blještavim modernim

zgradama koje su se nadvijale nad njom.

Njezine kćeri, koje su stajale u istim kolima, pretraţivale su pogledom

svaku boĉnu uliĉicu i prolaz u potrazi za Edie, ili bilo ĉime što bi ih

odvelo prema njoj.

Nalikovale su svojoj majci. Bile su to snaţne i šutljive djevojke, a

kada se od njih zahtijevala akcija, kretale su u nju ĉvrsto i odluĉno.

Neustrašivost njihove majke kolala im je venama, ali dok je ona

otvoreno pokazivala vatrenost, dotle su te djevojke svoju odluĉile

drţati prikrivenom.

Djevojka slijeva ĉula ga je prva.

Dodirnula je majĉinu ruku, a Kraljica je odmah zaustavila konje.

A onda su ga sve tri zaĉule.

Topot drugog konja koji im se pribliţavao.

Kraljica je stisnula svoje koplje, a onda je izvor zvuka izjahao iza ugla

i njih su se tri ukipile na mjestu.

Bio je to Posljednji Vitez. Jahao je sporim pogrebnim kasom ţalobno

spuštenog koplja i tuţno pognute glave. A preko sedla pred njim bilo

je prebaĉeno mlitavo zlatno Arielino tijelo.

Kraljica i njezine kćeri gledale su u Viteza, stojeći nepomiĉno kao

zaleĊene u trenutku. A onda je, nakon što je postalo oĉito kako će on

proći pored njih bez pozdrava, Kraljica napeto progovorila:

Dobri Viteţe. Htjela bih porazgovarati s Vama.

On je nastavio jahati bez rijeĉi.

Kraljicaje kimnuvši glavom dala znak svojim kćerima. One su bez

rijeĉi gipko poskoĉile s kola i neĉujno potrĉale prema Vitezu,

bosonoge. Kraljica je jednoj od njih dobacila svoje koplje, a ona ga je

uhvatila ne osvrćući se, i dotrĉala pred Viteza. Kraljicaje povukla uzde

svojih konja i okrenula kola, a kćer s kopljem već je neustrašivo

stajala pred bojnim konjem i oklopljenim muškarcem, koplja prijeteći

uprtog u njegov vrat. On je zaustavio konja. Druga je kćer zgrabila

njegove uzde i drţala ih dok im je Kraljica prilazila.

Pogledalaje u Zlatnu Djevojĉicu prebaĉenu preko konja. A potom u

Viteza.

Što se dogodilo?

Vitez je, nakon nekoliko trenutaka šutnje, polako podigao pogled

prema njoj.

Nezgoda.

I što misliš uĉiniti s djevojĉicom?

Pogledao je u daljinu.

Namjeravao sam se uspeti na zgradu i vratiti je na njezino Postolje

prije smjene dana. Ne ţelim da umre mojom krivnjom.

Kraljica je pogledala u svoje kćeri.

A nije li nezgoda tvoja krivnja?

Jest.

Kraljica je kimnula svojim kćerima. Ona koja je drţala uzde primakla

se Vitezu i povukla Ariel s konja na svoja ramena.

Moja je obveza... pobunio se Vitez.

Ti si dovoljno uĉinio, rekla je Kraljica, ugledavši veliku rupu u

Arielinu trbuhu. Da si uĉinio išta više, mogla bih projahati svojim

kolima kroz ranu koju si nanio ovoj sirotoj djevojĉici.

Nije bilo namjerno, pobunio se opet Vitez.

Nikad nije, frknula je Kraljica. Vrati se svojoj Bratovštini, Viteţe. I

nastavite svoje igrarije maĉevima. Tojejedino u ĉemu ste dobri. Mi

ćemo preuzeti djevojĉicu i pobrinuti se da bude na svome postolju

prije smjene dana.

Vitez ju je pogledao, a onda pognuo glavu i okrenuvši konja polako

odjahao.

Kraljica ga je drţala na oku dok su njezine kćeri paţljivo polagale

Ariel u koĉiju.

Vidite djevojke? Nisam li vam oduvijek govorila da ne treba slati

muškarca da obavi ţenski posao?

29

TOBOGAN SMRTI

Visoko na krovu stanice St. Pancras, George ih je ĉuo kako dolaze po

njega. Povirio je preko ruba svojeg visokog skrovišta i vidio kako

mnoštvo kamenih stvorenja puţe preko zelenog crijepa i dimnjaka pod

njim.

Usred svega što mu se dogaĊalo, George je zaboravio što muje Topnik

rekao o vodorigama: da one moţda jesu mrljavke odluĉne u namjeri

da ga unište, ali da uvijek prije svega moraju sluţiti svojoj osnovnoj

svrsi vodorige su, naime, dekorativni kišni ţlijebovi.

To je znaĉilo da su se, ĉim bi poĉela padati kiša, morale vratiti na

svoja mjesta na krovovima i kanalizirati kišnicu. Dekorativno. Zbog te

se ĉinjenice poĉeo pitati kako je to Cjevĉuga odjednom mogla

slobodno letjeti kroz kišnu oluju. George je imao osjećaj da je on

moţda na neki naĉin promijenio ovu vodorigu davši joj ime i

išĉupavši joj metalnu cijev kojom su joj usta bila zaĉepljena.

MeĊutim, to definitivno nije bilo nešto ĉime se mogao zamarati ovoga

ĉasa.

Pitanje koje je ovoga ĉasa puzalo, gmizalo i poskakivalo Prema njemu

bilo je što će uĉiniti sada kada je kiša prestala. Sve vodorige sa stanice

St. Pancras oţivjele su i opkoljavale ga sa svih strana. To je bio zvuk

koji je ĉuo zvuk kamenih udova i kandţi. Neumoljivo grebanje

kamenih udova i kandţi koje su mu se pribliţavale preko mokroga

crijepa i dimnjaka s kojih je još kapala kišnica.

Kretale su se sporo, ali bilo je neĉeg naroĉito straviĉnog u toj sporosti.

Da su doletjele u brzini ne bi imao vremena prouĉiti ih u svim

njihovim grozomornim detaljima. Bilo ih je razliĉitih oblika i veliĉina,

ali svima su vilice bile razvuĉene u iskeţene cereke, a dahtale su kroz

usta kao da im se u njima nalazilo osjetilo njuha. Neke su meĊu njima

bile toliko istrošene i isprljane vremenskim neprilikama da su

nalikovale apstraktnim maskama neprijateljstva i prijetnje. Neke su

bile vidljivo grublje isklesane od drugih, a nekoliko ih je oĉito bilo

nedavno restaurirano jer su izgledale novije, jasnijih obrisa.

One veće vukle su za sobom krila kao dugaĉke plašteve, dok su one

manje skakutale jedna za drugom, s kraja zabata preko krovnog

prozora do dimnjaka, pribliţavajući se.

George se pitao je li to bila Cjevĉugina namjera, je li mu to namijenila

za kraj; rasporit će ga taj ĉopor mrljavki praznih oĉiju, visoko iznad

ravnodušnog grada. Cjevĉuga se pak okrenula prema njemu uzdignute

kandţe.

Bodi, rekla je paniĉno.

Tresla se poput psa kada nanjuši nevolju. George nije shvaćao

zaštojuje dolazak njezinih prijateljica toliko uznemiravao.

BoĊiamo! prosiktala je, dozivajući ga cijelo vrijeme kandţom, ne

ispuštajući iz vida prilazeće vodorige. George je tek imao vremena

zapitati se pokušava li ona to izgovoriti doĊi ovamo maĉjim ustima

koja nisu bila oblikovana za govor, kada se nešto sruĉilo iz neba i

zarinulo zube u Cjevĉugino rame, a silina udarca srušila ju je s njezina

mjesta i pogled joj se na jedan uţasnuti trenutak susreo s Georgeovim.

Potom su obje, Cjevĉuga i manja vodoriga kojaje skoĉila na nju s

tornja, pale preko ruba i nestale.

George je otpuzao do ruba krova i pogledao dolje, toĉno u trenutku

kada su Cjevĉuga i njezina napadaĉka udarile o ravni krov pod njima,

stuštivši se na još jednu vodorigu koja se odmah ukljuĉila u borbu.

Ostale vodorige na krovu zakoraĉile su unatrag i nekoliko su trenutaka

tri stvorenja grizući grebla jedna drugu u iskeţenoj siktavoj kugli, koja

se kotrljala naprijednatrag preko uskog krova. Na trenutak se uĉinilo

kako će sletjeti u dvorište, ali Cjevĉuga se zakaĉila velikom kandţom

za izbaĉeni ţlijeb i podigla i sebe i dva ĉudovišta zalijepljena za sebe,

natrag na krov.

Udarila je u dimnjak, onesvijestivši tako malu vodorigu koja joj je

sjedila na ramenima. Pala je na tlo, a Cjevĉuga ju je nogom divljaĉki

odgurnula preko ruba. Vodoriga koja se bila uhvatila Cjevĉugi za prsa

pokušala joj je zabiti zube u grlo, ali je ona bila brţa zarivši joj svoje

oĉnjake u glavu.

Okolna su stvorenja bijesno siktala dok je Cjevĉuga udarala sitnom

vodorigom lijevodesno, drţeći je u zubima. A onda se krug vodoriga

oko nje suzio, pa je ispljunula beţivotno stvorenje i šĉepala prvu novu

napadaĉicu kojaje pojurila prema njoj, zakoraĉivši gipko u stranu i

iskoristivši tako njezinu vlastitu brzinu kako bije razbila o cigleni

dimnjak koji joj se nalazio iza leĊa. Potom je zgrabila onesvještenu

vodorigu za vrh krila i vrtjela njome u krug kao toljagom kojom sije

otvarala prolaz kroz hordu što ju je opkoljavala, dok su ĉudovišta

uzmicala izbjegavajući udarce. George je primijetio da se Cjevĉuga

pokušavala probiti natrag do tornja na kojemu se on nalazio.

A onda se krilo stvorenja kojim je mahala odlomilo uz prasak nalik

pucnju, a tijelo s drugim krilom odletjelo u mrak.

Okolne su se vodorige zaledile. Cjevĉuga je pogledala u krilo koje je

drţala svojom kandţom, i kao da je slegla ramenima. Podigla je

improviziranu toljagu kao da pita koja je sljedeća?

A kao odgovor tri su vodorige, dvije Cjevĉugine veliĉine, i jedna veća

od nje, pojurile prema njoj s triju razliĉitih strana. Prvu je

odbacilajednim udarcem, ali su je druge dvije ugrabile tako dajoj je iz

kandţe ispalo slomljeno krilo i sve su tri poletjele mraĉnim nebom

iznad spremišta za lokomotive... i nestale.

Polovica vodoriga poţurila je prema rubu, ali druga se polovica

okrenula prema neĉemu još zanimljivijem.

Prema Georgeu.

On je zurio u njih pitajući se što uĉiniti, a onda mu se jedna vodoriga

neopazice prišuljala i zgrabila ga s boka.

Opet se našao u zraku, ali ovaj put tek nakratko, budući da je vodoriga

koja ga je šĉepala bila jedna od onih srednje veliĉine s priliĉno

zdepastim i ne naroĉito aerodinamiĉnim krilima, i oĉito nije imala

dovoljno snage odrţavati i sebe i svoj ljudski plijen u zraku.

Srušili su se na uski izbojak na krovu. Desilo se to dovoljno polagano

da bude priliĉno bezbolno i dovoljno nespretno, i da George završi

leţeći preko vodorigine ruke.

Ona je poĉela trzati njome pokušavajući je izvući.

Tijekom tog komešanja George je udario glavom o drugi komad

kamena odlomljeno krilo kojim je Cjevĉuga maloprije mahala kao

toljagom.

Prije nego što je uspio predugo razmišljati, zgrabio je odlomljeno krilo

i udario njime vodorigu u glavu jednim ubojitim udarcem. Znao je da

je udarac ubojit jer je zaĉuo prasak. Vodoriga gaje pogledala,

ošamućena i zbunjena, a onda zatresla glavom da je razbistri i iskezila

zube.

Morao ju je udariti iznova, potpuno jednakim udarcem, a

ondajošjednom, snaţnije. Vodorigina se glava zaokrenula za

devedeset stupnjeva, ali se brzo vratila na mjesto bijesno sikćući u

pravi trenutak da je drugi udarac pošalje za sto osamdeset stupnjeva u

suprotnom pravcu. Nakon praska, ovaj se put zaĉulo i TUP kada se

glava odvojila od tijela i odletjela na pod.

Nije samo George bio šokiran rezultatom svoga oĉajniĉkog udarca.

Vodorige na krovu odjednom su se umirile. Iskoristio je situaciju kako

bi skoĉio na noge i naslonio se na cigleni dimnjak. Zakljuĉio je da će

imati više šanse za preţivljavanje budu li mu vodorige prilazile samo

sprijeda. Vidio je kako je završio Cjevĉugin pokušaj borbe u

opkoljenju.

Vodorige su poĉele siktati, isprva tiho a onda sve glasnije.

O. K., poĉeo je George, mašući odlomljenim krilom. Ja mogu ovako

cijelu noć. Koja je sljedeća?

Njegovo razmetanje nije nimalo usporilo njihovo neumoljivo

primicanje.

George nije imao nikakav plan. One su bile brojnije on je bio sam i

bez ideja. Posljednji traĉak nade dopirao je iz svjetlosti na krovu

udaljene nekih dvadesetak metara. Bio je to krovni prozor, pa iako

skakanje kroz prozor obiĉno nije najpametnija ideja, pomislio je kako

je u ovoj situaciji to moţda bila najsigurnija opcija. Bio je opkoljen.

Uspije li se doĉepati unutrašnjosti zgrade, bit će tu hodnika i soba i

brojnih skloništa. Uspije li protrĉati kroz nadiruću hordu kamenih

ubojica i skoĉiti svom snagom na staklo, a potom se otkotrljati kao

padobranac nakon što doskoĉi na noge, mogao bi im umaknuti.

Uspjeh je naravno, ovisio o tome da ga a ne iskasapi staklo kroz koje

je namjeravao skoĉiti, i b da prozor vodi u obiĉnu prostoriju, a ne u

nešto drugo poput, na primjer, svjetlosnog okna dubokog do temelja

zgrade.

Mogu ja to, rekao je, pokušavajući ignorirati drugi glas iz pozadine

koji mu je govorio da laţe samoga sebe.

Ako je htio preţivjeti, ako je postojala ikakva šansa da pobjegne s tog

krova, onda ju je morao zgrabiti odmah, prije no što mu se horda

vodoriga primakne bliţe i prije nego što sabiju redove kroz koje više

neće moći protrĉati. Zato je jaĉe stisnuo odlomljeno krilo i potrĉao.

Nakon što je krenuo, glavom mu je prostrujala misao kako, evo, po

drugi put pokušava umaknuti nevolji trĉeći ravno u nju. Ta ga je misao

ohrabrila jer se sjetio kakve je dobre rezultate imao s Vitezom.

Prva vodoriga na koju je natrĉao podigla se na straţnje noge i

pokušala ga zgrabiti, ali on joj se provukao ispod krila i nastavio

trĉati. Istrĉavši joj ispod krila našao se licem u lice s drugom

vodorigom, i prije nego što se uspjela pomaknuti on je skoĉio na nju.

Stopalom joj je udario u prsa i ona se prevrnula na leĊa. George ju je

iskoristio kao odskoĉnu dasku nastavivši trĉati prema prozoru. Jedno

mu je sitno ĉudovište pokušalo skoĉiti na glavu, ali ju je uspio odbaciti

udarivšije odlomljenim krilom.

A onda više niĉega nije bilo izmeĊu njega i krovnog prozora, osim

ĉetiriju koraka praznog krova. Jedna se velika vodoriga pojavila s

druge strane prozora, ali je znao da ga neće uspjeti sprjeĉiti u njegovu

oĉajniĉkom skoku kroz staklo.

Stigao je do ruba stakla i visoko skoĉio. S olakšanjem je vidio kako se

na drugoj strani nalazila obiĉna prostorija na podu koje je ugledao

hrpu starih kutija.

Skupio je noge u letu, kratko se pomolio za stopalo koje je bilo

prekriveno samo ĉarapom i svom snagom udario petama o staklo.

Jedna od stvari karakteristiĉnih za London jest da su struĉnjaci

zaduţeni za izgradnju grada izrazito strogi kada je rijeĉ o materijalima

koji se pritom koriste. Pravilo vezano za krovne prozore kaţe da se za

njih mora koristiti neprobojno staklo. A ako se krovni prozor nalazi na

krovu tik pod visokim tornjem ukrašenim skulpturama koje mogu

puknuti uslijed smrzavanja ili pasti pod udarima snaţnog vjetra, onda

to neprobojno staklo mora biti najneprobojnije moguće. Mora biti

ĉvrsto ona vrsta ĉvrstog koja se ne raspada u komadiće na prvi znak

opasnosti.

George je udario petama o staklo, ali nije postigao ništa.

Voda koja se nalazila na kišom opranoj staklenoj površini je, pak, u

kombinaciji s velikom Georgeovom brzinom kretanja, pretvorila

pravokutni prozor u pravo klizalište.

Georgeova su stopala brzo proklizala, a on udario trticom o klizavo

staklo, uspjevši tek zabiti bradu u prsa i tako sprijeĉiti pad unatrag

kojim bi si zasigurno prosuo mozak. Ali, tu ga je prestala sluţiti sreća,

i zapoĉeo je niz jako loših dogaĊaja.

Istina, proklizao je ispod vodorige koja je letjela prema njemu s druge

strane prozora, ali samo stoga što je sada jurio velikom brzinom niz

krov prema njegovom rubu, i dugaĉkom padu na krov spremišta za

lokomotive. Oĉajniĉki je grabio rukama i nogama pokušavajući postići

nekakvo trenje koje će ga usporiti, ili dohvatiti nešto što će mu pomoći

da se zaustavi.

Ponadao se da će u tome uspjeti, kada se uz rub krova pojavila nova

vodoriga. George je izravnao stopala nadajući se kako će se udarcem o

nju zaustaviti, ali vodoriga se pokazala iznenaĊujuće inteligentnom za

jedan komad kamena. U trenutku kada je George trebao udariti u nju

ona je jednostavno priljubila uši uz glavu i sagnula se.

A George je nastavio juriti iznad njezine glave u prazninu.

30

TRI IZAZOVA I JEDNA IZDAJA

E die je ponovno bila u stanju kontrolirati vlastite noge, ali je i dalje

sjedila na podupuba pokušavajući shvatiti što joj se dogodilo. To što

se bila našla usred ratnog Londona na vrhuncu bombardiranja bilo je

potpuno drukĉije od oštre boli kojuje osjećala tijekom promatranja

komadića prošlosti kada je osijevala.

Boravak u prošlosti umjesto promatranja nije bolio sam po sebi. Samo

ju je ispunjavao sveopćom muĉninom i odreĊenim praznim uţasom.

Moţda se tako osjećala zbog toga što se sve odigralo naglo, pomislila

je, usredotoĉivši se na to, a ne na ruku koju je vidjela kako viri ispod

prevrnutog autobusa. Moţda je muĉnina dolazila zbog vremenske

razlike koju je prevalila, kao ona kada putuješ avionom nekamo

daleko, samo je bila gora.

Fratar ju je promatrao, dolazeći do zraka, naslonjen na šank.

Odgurnuo je Georgeov kaput u stranu i posjeo svoje golemo tijelo na

šank, a gole noge u sandalama virile su mu ispod halje, nekako

zapanjujuće u svojoj nagosti. Izgledao je kao da je sjedio negdje uz

rijeku, spremajući se uroniti noge u nju. Nedostajao mu je samo

ribiĉki štap i iluzija bi bila potpuna. Umjesto toga, on je pogledao u

Edie.

A drugo pitanje? obratio joj se glasom tako mednim i briţnim da je

ona, usprkos šoku koji ju je još uvijek ispunjao potocima adrenalina,

osjetila kako joj se bodlje ponovno podiţu.

Drugo pitanje?

Nevezano uz ogledala i kako ona rade. Rekla si da imaš dva pitanja.

Iako je to bilo prije svega nekoliko minuta imala je osjećaj da je to

pitanje postavila u nekom drugom ţivotu. Zatresla je glavom

pokušavajući razbistriti misli.

Da. Aha. Teţi Put. Rekao si da Georgea, ako nije nadoknadio

poĉinjenu štetu stavljajući odlomljenu zmajevu glavu na Kamen, ĉeka

Teţi Put.

Uistinu, odvratio je sladunjavo, uz samodopadan izraz lica kojim bi u

normalnim okolnostima, da se pitalo Ediedefinitivno zasluţio pljusku.

MeĊutim, u svom trenutaĉnom stanju nije imala dovoljno snage za

pljuskanje, bilo ono fiziĉko ili verbalno. Umjesto toga duboko je

uzdahnula.

Što je toĉno Teţi Put? Je li zbog njega George nestao s lica zemlje?

Fratar je vrtio Georgeov kaput na šanku. Potom ga je uredno objesio o

jednu od poluga za toĉenje piva.

Moţda.

Nekako zbog ĉinjenice da je upravo bila prisustvovala neĉemu što je

izgledalo, a moţda i bilo, smak svijeta, Edie nije bila raspoloţena za

moţda.

Moraš mi reći više od toga. Molim te.

Ovo molim te zapelo joj je u grlu, ali uspjela ga je ispljunuti i još

dodatno zašećeriti osmijehom. A na njezino iznenaĊenje, on je poĉeo

priĉati. Rekao joj je kako George mora sudjelovati u tri dvoboja, iznad

ili ispod zemlje, u zraku ili na vodi. A objasnio joj je i daje tome tako

jer je izazivanje na tri dvoboja bio jedan od zaboravljenih londonskih

obiĉaja, ali i da samo zatojerje bio zaboravljen ne znaĉi da nije

podupirao cijeli grad na vaţan naĉin.

Naposljetku, draga moja, tko se još sjeća zaglavnog kamenja

poloţenog pod katedrale i crkve? Ali oni još uvijek leţe tamo, i iako

su zaboravljeni treba imati na umu da bi se sva ta zdanja bez njih

srušila.

Hoćeš reći da je to kao neka tradicija? rekla je Edie.

Nije to nimalo nalik tradiciji. Tradicija je davanje glasa najopskurnijoj

klasi ljudi, to jest tvojim precima. Tako mi svega, ne. Tradicija je tek

demokracija mrtvih. Ne, to je dio ţivućeg tkiva samoga grada. Ništa s

time u vezi nije mrtvo. On se mora boriti u tri dvoboja kako bi sebi

osigurao mjesto u tom tkivu.

A što ako se ne bude borio?

On je podigao pa spustio obrve, uţasnut samom pomisli.

On to mora uĉiniti. Odbijanje dvoboja znaĉi neuspjeh. To znaĉi postati

Slugom Kamena i zauvijek biti u njegovoj moći.

Edie je paţljivo slušala.

Znaĉi, to bi bilo loše.

To bi zbilja, kako si to pronicavo primijetila, bilo loše.

Ali, ako on to ne zna, ako ne zna da Teţi Put znaĉi tri dvoboja, mogao

bi odbiti izazov. Mogao bi. Ja bih to uĉinila. Ja bih pobjegla, osim u

sluĉaju da ih stvarno nikako ne bih mogla izbjeći.

Onda bi bilo najbolje da ga pronaĊeš i objasniš mu situaciju, zar ne?

Ali kako da ga pronaĊem?

Traţenjem.

Ona je eksplodirala zbog teţine zadatka koji je Fratar pred nju

postavljao.

U ovom gradu? To je jednako traţenju igle u plastu sijena.

Onda ne smiješ gubiti vrijeme...

Pokazao je palcem prema vratima koja su mu se nalazila iza leĊa.

...kreni. Prvi korak koji moraš napraviti kako bi pronašla iglu u plastu

sijena jest poĉeti traţiti.

Onaje ostala sjediti.

Hoćeš li mi pomoći?

Mislio sam da sam to upravo uĉinio.

Pomozi mi da pronaĊem Georgea, nastavila je.

Zašto bih ti pomogao?

Zato jer si zrcalnik.

Izraz njegova lica nije se promijenio.

O. K. onda, nastavljala je Edie, zato jer nisi mrljavac.

Moţda se jedan minijaturan mišić trgnuo na njegovom licu, ali ako i

jest, onaje bila priliĉno sigurna da je to bilo zbog razdraţenosti.

Kratko je uzdahnuo.

Izostanak neprijateljstva ne znaĉi prisustvo dobrohotnosti, drago

dijete. Moţe takoĊer znaĉiti ravnodušnost, a ja, ma kako to

uskogrudno i nesvojstveno mome pozivu zvuĉalo, nalazim da sam

potpuno i neizrecivo ravnodušan.

Ali zašto?

On je pogledao preko njezina ramena.

Zašto, pita ona, zašto?

Iza svojih leĊa Edie je zaĉula tiho podrugljivo Svašta koJim je Mala

Tragedija pokušao izraziti svoju nevjericu njezinom nevjerojatnom

tupošću, kada nije shvaćala zašto joj je Fratar naglo i neobjašnjivo

odbijao pomoći.

Ozbiljno pitam, rekla je Edie, zgroţena molećivom notom kojajoj je

proţimala glas. Ne znam zašto si postao takav,

Zašto mi nećeš pomoći.

177

Fratar je polako podigao Georgeov kaput s ruĉke za toĉenje piva, i

potom ga ispustio na šank o koji je udario snaţnim izdajniĉkim TUP.

Mala Tragedija istrĉao je iz sjene i spretno zavukao ruku u dţep

kaputa. Izvukao je iz njega odlomljenu zmajevu glavu poput

maĊioniĉara kada izvuĉe zeca, u ĉudu razrogaĉenih oĉiju.

Uuuuuu, zaĉulo se. Vidi, vidi. To je Georgeov zmajĉek. Svašta.

Bit će tebi svašta ništarijo, ja ti kaţem, ne vratiš li se na svoje mjesto,

zareţao je Fratar, išĉupavši mu skulpturu iz ruke. Već bih te ja bio

doveo u red da nisam tako njeţna i osjećajna duša.

Osjećajna i njeţna bile su posljednje dvije rijeĉi koje bi Edie

upotrijebila za opisivanje pogleda koji joj je Fratar uputio preko

zmajeve glave.

Zašto? Zato što izgleda da mi djeĉak nije vjerovao, a nisi ni ti. A

povjerenje, moja damo, mora biti obostrano. A sadaje za to kasno. Ja

ne podnosim laţljivce.

Zurio je u nju intenzitetom zbog kojeg je ţeljela odvratiti pogled.

Htjela je da se opet pretvori u Fratra koji ju je spasio od sigurne smrti

u Blitzu. Ali taj Fratar je nestao. Prekasno je shvatila da mu nije

zahvalila što ju je slijedio u ogledalo i spasio joj ţivot.

Gledaj, ţao mi je, i trebala sam ti zahvaliti...

Zaĉuli su kuckanje o prozorsko staklo i Edie je zašutjela. Slijedila je

Fratrov pogled. Vani je ugledala obrise triju osoba. Dvije su stajale

nosova priljubljenih uz mutno prozorsko staklo, dovoljno blizu da vidi

kako su im oĉi crne poput gavranskih. Lik u pozadini nije bio jasan,

ali bio je visok i ĉinilo se da mu je na glavu bila navuĉena kapuljaĉa.

Brojaĉ! oglasio se Mala Tragedija. Fratar ga je presjekao jednim

pogledom i skliznuo sa šanka doskoĉivši na pod uz zlokoban mukli

udarac. Zastao je kako bi vratio zmajevu glavu u dţep Georgeova

kaputa, a potom krenuo prema vratima.

Ne daj da je vide, dok ti ja ne kaţem, procijedio je preko ramena.

Edie je osjetila kako ju je Mala Tragedija poĉeo povlaĉiti.

DoĊi, Sijevkice, vrijeme je da nestaneš.

Dopustila mu je da je odvuĉe u sjenovitu nišu. Vidjeli su kako je

Fratar, nakon što je otvorio vrata, svojom golemom figurom zaprijeĉio

došljacima ulaz, i ĉuli njegovo energiĉno šaptanje.

Edie je osjetila kako joj se krv ledi u ţilama na naĉin na koji je ĉula da

se o tome priĉa, ali nikada nije osjetila. Ako je lik ispred puha bio onaj

kojeg se bojala onaj koji je nahuškao Minotaura na nju onaj koji je

smireno zaprijetio kako će joj rasporiti trbuh i prosuti utrobu po podu

kao vreću graška i najgore od svega, ako je on taj kojeg je vidjela kako

utapa djevojĉicu njezina lica u rupi u ledu na Mrzlom Sajmu onda joj

se krv s razlogom ledila u ţilama.

Jer, ako je to bio Hodaĉ, onda joj je otkucavao smrtni ĉas.

31

OPSADA NA NEBU

Nakon što je George navratnanos skliznuo niz mokri krovni prozor,

izletjevši u prazninu nad ostakljenim spremištem za lokomotive,

dogodio mu se jedan trenutak stvarnog i kratkotrajnog besteţinskog

stanja u kojemu je osjetio nevjericu, i cijeli je njegov svijet utihnuo a

onda je sila teţe uĉinila svoje i s krova se pretvorilo u dolje prema tlu.

George je ĉuo priĉu kako ljudi kada skoĉe s visokih zgrada izgube

svijest prije nego što udare u ploĉnik. Bila je to jedna od onih priĉa s

djeĉjeg igrališta koje djeca tiho prepriĉavaju jedni drugima, poput

priĉe o utapljanju kako je smrt koja tako nastupi njeţna. George se

uvijek pitao kako je itko to mogao znati. Nije se baš moglo pitati

mrtvace kako im je bilo. Padao je kroz zrak nalik razmahanoj morskoj

zvijezdi, zureći u zaobljeni stakleni krov spremišta koji mu se

neumoljivo primicao.

Nije izgubio svijest. U tih nekoliko sekunda slobodnog pada um mu je

ostao bistar poput stakla prema kojemu je padao. Nije mu cijeli ţivot

proletio mislima. Nije osjetio trenutak olakšanja, jedinstva sa

svemirom. Osjetio se usamljenimOkrutno, tuţno i neopozivo samim.

Imao je tek dovoljno vremena pomisliti kakav je to uţasan gubitak

bio, kako je uţasno bilo izgubiti tako dragocjeno i neopisivo ĉudo

ţivot. Osjetio se posramljenim što je uĉinio tako malo s onime što mu

je bilo darovano posramljenijim nego ikada ili iĉime prije u ţivotu.

Pitao se je li i njegov otac osjećao takvu uţasnu bol u trenutku sudara

u kojemu je poginuo a potom su se, kako se primicao udarcu u staklo,

njegove misli uskomešale: znao je da je sve to i njegov otac

definitivno osjetio, a znao je i da mu je u posljednjoj misli bio on,

George, i da je bol te posljednje misli bila neizreciva. Znao je to

jednako kao što je znao da je svaku noć od te nesreće odlazio na

poĉinak ţeleći samo još jednom popriĉati s tatom. Onda se sjetio

mame i dobrih vremena i smijeha, i shvatio, trenutak prije nego što je

ostao bez zraka udarivši u nešto tvrdo, da će sada ona provesti ostatak

svoga ţivota ţelećijošjednom porazgovarati s njim. A ta ga je spoznaja

zaboljela više od udarca.

Udarac nije bio tako bolan.

Ono što ga je ublaţilo bilaje tona pješĉenjaka koja ga je uhvatila naglo

usporivši i izravnavši svoju putanju. George je ostao bez zraka nakon

što je umalo ispao iz vodoriginih kandţi i sve je nestalo u mraku na

djelić sekunde, ali je onda ugledao kako nad njim lepeće netom

popravljeno krilo. Poĉeo je iskretati vratom pokušavajući vidjeti

vodorigino lice, a ona ga je poštedjela muke oglasivši se:

Bak!

Bok, Cjevĉugo, odvratio je George, pokušavajući suzbiti potpuno

nepriliĉnu provalu histeriĉnoga smijeha. Moramo se prestati ovako

susretati...

Cjevĉugaje naglo skrenula. Jedna velika vodoriga zamahnula je

kandţom u njihovom pravcu, a onda se iznad njih pojavila druga.

Cjevĉuga je pokušavala izbjeći sudar s njom, zaletjevši se u boĉnu

stranu obliţnje zgrade, udarivši tako u skelu. George se instinktivno

uhvatio za zaštitnu plastiĉnu mreţu koja ju je okruţivala. Cjevĉuga je

jednim udarcem od bacila sljedeću napadaĉku iskesivši zube, a onda

se okrenula i zamahnula kandţom prema Georgeu. Na trenutak je

pomislio da ga je spasila od sigurne smrti samo kako bi mu sada

odrubila glavu. Ali, njezinaje kandţa proletjela pokraj njega i

napravila rez u zaštitnoj mreţi oko skele. I prije nego što je uspio

shvatiti što se toĉno dogaĊalo, Cjevĉuga ga je zgrabila i gurnula u

relativnu sigurnost unutrašnjosti skele. Pao je na neobraĊene daske i

okrenuo se u trenutku kada je Cjevĉuga provirila kroz prorez.

Velika su se kamena usta otvorila izgovorivši prvu jasnu rijeĉ koju je

George ĉuo iz njih, vjerojatno stoga što je zapoĉinjala s b, budući da je

to bio jedini zvuk koji je Cjevĉuga mogla pravilno izgovoriti.

Bjeţi.

Georgea je šokirala jasnoća te rijeĉi.

Kaţeš bjeţi.

Cjevĉuga je snaţno kimnula glavom. Jednim je okom promatrala nebo

iznad njih.

Bjeţi, Bebenbuka, bjeţi.

I George je odjednom razumio.

Bebenbuka? Pokušavaš reći Ţeljezna Ruka! Samo što to ne znaš

izgovoriti. Ti me zoveš Ţeljezna Ruka!

Cjevĉuga je glasno uzdahnula i okrenula oĉima kao da je George bio

gluplji od kamena od kojeg je ona bila isklesana. Potom je naglo

nestala u tami, kada ju je jedna vodoriga povukla unatrag divljaĉki je

šĉepavši za vrat.

George nije gubio vrijeme razmišljajući zašto je vodoriga progovorila.

Zakljuĉio je da mora nestati, bilo kamo. Vidjevši kako su se vodorige

poĉele zabijati u zaštitnu mreţu oko njega, odluĉio je potraţiti

sigurnije utoĉište, u unutrašnjosti zgrade meĊu zidovima od cigle.

Trĉao je klimavim daskama pokušavajući otvoriti svaki prozor pokraj

kojeg je prolazio

Posrećilo mu se na ĉetvrtom. Bio je u fazi restauracije pa je u zidu tek

zjapila tamna rupa bez okvira i stakla.

Skoĉio je u nju i slijepo jurcao mraĉnom prostorijom prepunom

dasaka i radnih stolova, ugledavši nakon nekog vremena vrata na

straţnjem zidu prema kojima je odmah potrĉao.

Provalio je kroz njih, no nešto gaje zgrabilo sa sviju strana. Na jedan

zastrašujući trenutak pomislio je da je u pitanju neko novo paklensko

ĉudovište, ali uspjevši se iskobeljati iz njegovog zagrljaja shvatio je da

su to ipak samo plastiĉni zastori obješeni tu kako bi sprijeĉili širenje

prašine. Nalazio se u dugaĉkom mraĉnom hodniku u kojemu je naglo

zateturao nakon što mu je stopalo ono koje je bilo samo u ĉarapiupalo

u rupu u podu, zagazivši uz pucketanje na grubu površinu ispod njega.

Pogledao je dolje, u mrak, i shvatio da je stopalom prošao kroz pod i

da je stajao na letvama i ţbuki stropa donje prostorije, jer je polovica

podnih dasaka bila uklonjena i poloţena uz boĉni zid hodnika.

Ustao je i krenuo dalje najbrţe što je mogao, preskaĉući velike rupe u

podu i nadajući se kako će uskoro pronaći stubište. Pomislio je i da

ĉuje zvuke kamenih krila i kandţi kako ga prate leteći uz skelu,

paralelno s hodnikom, tek jednu prostoriju dalje. Bio je uvjeren i da

ĉuje zvuk grebanja velikih kamenih kandţi po prozorima iza njega,

kojim kao da su ga izazivale. Udario je u radni stol i nešto teško palo

je na pod.

Bio je to malj, velik i teţak, kakav se koristi za klesanje.

Podigao ga je. Drţanje jednog i pol kilograma iskovanog ĉelika na

ĉvrstoj dršci od orahovine ĉinilo je ĉuda za njegovo samopouzdanje.

Kroz rupu na kraju drške bio je provuĉen konopac zavezan u petlju, i

on je kroz nju provukao svoju ruku.

Sjetio se naslova stripa koji je njegov tata drţao u svojoj radionici kao

podsjetnik na vlastito djetinjstvoMoćni Tor. Bio je to superjunak s

istim takvim maljem u ruci. Ipak, George se nije baš osjećao kao

superjunak polako balansirajući preko raskopanog poda. Zvuk

vodoriga koje su ga pratile kao da se pojaĉavao.

Potom se provukao kroz još jednu plastiĉnu zavjesu i našao u velikoj i

dugaĉkoj prostoriji toliko pretrpanoj graĊevinarskom opremom i

materijalom da je u mraku nalikovala vojnom vjeţbalištu s

preprekama: skele i ljestve stajale su naslonjene na zidove s kojih je

djelomice bila skinuta ţbuka, velike vreće gipsa i hrpe kanti s bojom

nalazile su se pokraj naslaganih gipsanih zidnih oplata, a usred sobe

bila je ĉak i mješalica za beton. George je zatvorio vrata, a primijetivši

na njima zasun povukao je i njega, za svaki sluĉaj. Stajao je tako

mokar, drhteći, i sada kada je bio nepomiĉan na trenutak, shvatio je

koliko mu je zapravo bilo hladno.

Prostorija je s dvije strane imala prozore; sa zadovoljstvom je utvrdio

da su oni na strani na kojoj je bila skela zatvoreni daskama. Kao i

većina onih koji su gledali na Ulicu Euston. Polako se kretao

prostorijom pitajući se je li bio siguran u njoj. Nije više ĉuo nikakav

zvuk, iako je to moţda bilo zato što su vodorige nastojale biti neĉujne

osluškujući hoće li on zapeti o nešto i tako im otkriti gdje se toĉno

nalazi.

Ako je to zbilja bio sluĉaj, odmah im je otkrio svoj poloţaj srušivši

nešto sa stola, nešto što je zazveĉalo poput ĉinela udarivši o pod.

Sagnuo se i zgrabio tu stvar pokušavajući zaustaviti zveket. Raspala se

kada ju je podigao i gotovo prosuo sav njezin sadrţaj. Nezgodno je

uhvatio poklopac jer je slobodnom rukom još uvijek drţao veliki malj.

Bila je to kutija za kekse, a on ju je drţao okrenutu naopako. Odloţio

je malj na stol, okrenuo kutiju, zgrabio šaku keksa i pohlepno navalio

na njih, odmiĉući se od stola i traţeći po sobi bilo što što bi mu moglo

biti od koristi. Pitao se je li u prostoriji, skrivena negdje u neredu,

postojala grijalica, i ako jest, bi li se moţda mogao ugrijati. Stisnuo se

izmeĊu hrpe velikih valjaka koji su izgledali teški, ali su se zaljuljali

ĉim ih je dotakao. Bile su to role krovne izolacije. Ispruţio je ruku

kako bi ih zaustavio prije nego što se poĉnu urušavati, no onda se

naglo ukoĉio jer je krajiĉkom oka ugledao prijeteću grupicu ljudi koja

mu je stajala iza leĊa, nejasnih izraza lica u relativnoj tami tog kuta

prostorije.

Nije gledao direktno u njih već se ponašao kao da ih nije vidio. Bili su

tako nepomiĉni da s njima oĉito nešto nije bilo u redu. Nije znao zašto

bi grupa ljudi mirno stajala u mraku promatrajući ga, ali je znao da to

nije moglo znaĉiti ništa dobro. Polako se uputio k stolu na kojem je

ostavio malj. Htio je osjetiti njegovu ohrabrujuću teţinu u ruci prije

nego što im se suprotstavi, a zakljuĉio je da je najbolji naĉin za to da

se napravi ravnodušan. Usta su mu se naglo osušila dok je posezao za

još jednim keksom. Zagrizao je u nj, a potom vratio poklopac na

kutiju.

Posegnuo je prema stolu nadajući se da će oni misliti kako samo

namjerava odloţiti kutiju natrag na nj. To je i uĉinio, a onda je šĉepao

malj i okrenuo se, drţeći ga pripravnog za udarac u sluĉaju da ga

pokušaju napasti.

O. K., procijedio je. Što hoćete?

Povukavši malj sa stola zapeo je o šalicu koja je, zavrtjevši se,

poletjela preko ruba. U odgovor je dobio samo glasan lom u tami.

Ljudi se nisu pomakli. Sada je bio okrenut prema njima pa je to

mogao jasno vidjeti. Samo su zurili u njega, velikih blijedih i

bezizraţajnih lica, u polutami.

Pokušao je gutati, ali mu se keks u ustima pretvorio u piljevinu pa je

samo zakašljao. Kašljanje ga je razljutilo te je zakoraĉio prema grupici

radnika, odluĉivši im se suprotstaviti. Bilo je neĉega vrlo neprirodnog

u njihovoj mirnoći.

Konaĉno je uspio progutati samljeveni keks.

Ozbiljno vas pitam, tko ste vi...?

Napravio je još jedan korak, a onda se zaustavio.

To uopće nisu bili ljudi. Bio je to tek niz bijelih plastiĉnih kaciga i

radniĉkih kombinezona obješenih na zid. U ljude ih je pretvorio tek

njegov strah u kombinaciji s tamom.

S olakšanjem je spustio malj, ujedno shvativši da je ta odjeća bila

suha. Poĉeo je prekapati po njoj i pronašao dvije kratke jakne ijednu

debelo podstavljenu košulju. Kiselkasto je vonjala na ţbuku, ali nije

imao previše izbora. Skinuo je svoju mokru majicu i uvukao se u suhu

košulju. Prošivena podstava bila je hladna na dodir, ali zakopĉao ju je

i zavezao rukave svoje mokre majice oko struka kako bi zadrţao tjele-

snu toplinu u njoj. Potom je preko svega navukao manju jaknu. Bila je

sašivena od grubog vunenog platna tamne boje s nekakvim plastiĉnim

zakrpama na ramenima, ali je bila topla. Gotovo istoga trenutka

osjetio je kako mu se u tijelo vraća toplina. Spotaknuo se o nešto na

podu i sa zadovoljstvom primijetio da se radilo o paru radniĉkih

ĉizama poprskanih bojom, nalik koţnatim vrtnim ĉizmama, bez

vezica. Ugurao je svoju bosu nogu unutra. Ĉizma je bila velika, ali ne

prevelika. Poigravao se s idejom da na drugoj nozi ostavi svoju cipelu,

ali ju je ipak odluĉio izuti i obuti i drugu ĉizmu. Ugurao je cipelu u

pojas snaţno ga stegnuvši, a onda podvrnuo rukave jakne i vratio se

do stola gdje je napunio dţepove ostacima keksa i potraţio nešto za

piti.

Nije našao ništa, osim bojom poprskanog plastiĉnog kuhala za vodu,

pa je popio vodu iz njega, napeto oĉekujući da će svakog trenutka ĉuti

vodorige kako pokušavaju ući unutra: ipak, jedini zvuci koje je ĉuo

bili su uobiĉajeni noćni gradski zvuci buka prometa, povremeni mukli

udarci s radija automobila u prolazu, škripa motocikala, i u daljini,

zavijanje policijske sirene. Prešao je na uliĉnu stranu prostorije i

pogledao kroz prozor. Ni traga nevolji.

Osjetio je nalet hladnoga zraka pored prozora kroz koji je gledao, a

zveckanje lanaca upozorilo ga je da je kroza nj, na neki naĉin,

definitivno strujao noćni zrak. Poţurio je prema njemu i vidio da je

otvoren, ali blokiran ogromnim kruţnim ţdrijelom cijevi za

graĊevinski otpad. Bila je to jedna od onih dugaĉkih segmentiranih

cijevi kakve se mogu vidjeti priĉvršćene za zgrade koje se renoviraju,

a sastavljene su od brojnih šupljih kanti za smeće povezanih lancima u

dugaĉki tobogan kroz koji se baca sav graĊevinski otpad u kontejner

na dnu. Ova je bila blago povijena pa nije mogao vidjeti što se

nalazilo na dnu.

Povirio je kroz mali trokutasti prostor uz cijev kako bi vidio je li cijev

dovoljno blago padala i bi lije mogao iskoristiti za bijeg. Loša vijest

glasila je da to nije bio sluĉaj. Gora vijest je bila to što je zaĉuo kako

je nešto prosiktalo u njegovom pravcu sa zida s njegove desne strane,

a kada je pogledao tamo ugledao je tri vodorige priljubljene uz

vanjsku stranu zgrade poput macaklina kako zure u njega.

Brzo se povukao, ali je ipak imao dovoljno vremena primijetiti kako je

cijeli vanjski zid zgrade bio prekriven kamenim ĉudovištima koja su

naćuljenih ušiju pregledavala cigle. George je potrĉao prema vratima

znajući da mora nekamo pobjeći. Trĉeći, udarao je u razliĉite prepreke

pred njim se rasula hrpa rola krovne izolacije. Preskoĉio je jednu od

njih, a °nda zapeo o kantu boje, stigavši do vrata nespretnim

teturanjem. Ispustivši malj iz ruke pokušao je ponovno uspostaviti

ravnoteţu. Malj je glasno lupnuo o pod. Zakljuĉio je da vodorige

ionako već znaju gdje se nalazi, i da mora što brţe nestati.

Povukao je zasun na vratima. Zaglavio se. Prejako ga je nabio kada je

zatvarao vrata. Zaškrgutao je zubima i povukao jaĉe. Zasun se nije

micao usprkos njegovim naporima a onda je nešto udarilo o drugu

stranu vrata zbog ĉega se zasun konaĉno pomakao, a vrata se širom

otvorila, odbacivši Georgea unatrag.

S obje strane dovratnika pojavile su se kamene kandţe, a potom je,

dok se dizao na noge, vodorigina glava kojaje umjesto dva roga sada

imala samo jedan, pomolila svoje iskeţeno lice u prostor izmeĊu njih.

Bila je prevelika da bi uspjela ući u prostoriju bez saginjanja i

postraniĉnog uvlaĉenja, i upravo je to spasilo Georgea.

Znao je da mu je malj bio predaleko, ali je uhvatio ţiĉanu ruĉku jedne

od kanti s bojom o koju se spotaknuo i dok se vodoriga sagibala

postrance se uvlaĉeći u prostoriju, George je potrĉao prema njoj

oĉajniĉki zamahnuvši kantom.

Zbog svoje teţine kantaje razvila snaţnu centrifugalnu silu kada je

zamahnuo njome preko ramena, pa je već jurila zavidnom brzinom

kada mu je prišla vodoriga. Bijesno je prosiktala i razjapila usta prema

Georgeu zakoraĉivši tako u putanju kante. Udarila joj je pod bradu.

Silina udarca snaţno je trgnula Georgeovu ruku, ali nije ispustio

kantu, a vodoriga je odletjela natrag na hodnik i završila na leĊima.

Leţala je ošamućena, a onda zatresla glavom pokušavajući se sabrati.

George je osjetio navalu adrenalina i zaĉuo škrgut vlastitih zuba kada

je stisnuo vilicu i krenuo prema njoj. Zamahnuo je kantom ulijevo i

zadao joj snaţan boĉni udarac u glavu, a onda još jedan. Kanta se

raspukla i vodoriga je iznova odletjela na pod, a crvena joj je boja

poprskala lice ijedno krilo.

George je primijetio da joj je glava klonula i brzo se vratio u sobu

povukavši zasun za sobom. Nešto drugo zatreslo je daske zabijene

preko prozora na suprotnoj strani prostorije. Povukavši zasun istogaje

trena pomislio da mora pronaći izlaz iz te sobe, inaĉe će biti uhvaćen u

njoj poput štakora koji se zakljuĉao u vlastitu zamku.

Pitao se bi li preţivio spuštanje s petoga kata kroz cijev za otpad.

Onda je pomislio na kontejner u koji bi na kraju upao i na sve ubojito,

oštro i tvrdo smeće koje bi ga u njemu doĉekalo. Bila je to loša ideja.

Noge su mu se poĉele nemoćno tresti od ţelje za bijegom i

nemogućnosti da to uĉine. A sada je nešto poĉelo udarati o daske na

strani prostorije na kojoj se nalazila cijev za smeće. Zbilja je bilo

vrijeme za polazak. Nemoćno je zamahnuo nogom, prije svega kako

bi zaustavio drhtanje, i udario njome o mekanu rolu krovne izolacije.

Odletjela je prostorijom i George je odmah znao što treba uĉiniti.

Dohvatio je najbliţu rolu. Nespretno je oteturao preko sobe i uspio je

ugurati rolu u cijev za otpad, a sa svake je strane još ostalo oko deset

centimetara praznog prostora. Okrenuo se i dograbio drugu rolu i

bacio je za prvom, a potom otrĉao po još jednu, radeći to brzo i

metodiĉno kako ne bi imao vremena za sumnje što su mu se uporno

pomaljale u svijesti.

Zaĉuo je zabrinjavajući zvuk pucanja drveta na prozoru iza sebe, i

vidio kako je vodoriga sa suprotne strane uspjela otkinuti jedan komad

daske. Definitivno je bilo vrijeme za polazak.

Duboko je udahnuo i uvukao jednu nogu u cijev. A onda ga je obuzela

jedna od onih sumnji. Uspije li se spustiti do ulice u jednom komadu,

kako je on to namjeravao pobjeći? Vodorige priljubljene uz vanjski

zid odmah će ga prepoznati i sruĉiti se na njega.

Izvukao je nogu iz cijevi i potrĉao prema vješalicama s odjećom. Brzo

je navukao i drugu kratku jaknu preko one koju je već imao na sebi.

Jedva je u tome uspio, ali sada se osjećao nekako većim i debelo

podstavljenim. Potom je nabio zaštitnu kacigu na glavu i ugrabio par

graĊevinarskih rukavica sa stola, koje je navukao trĉeći natrag prema

cijevi, pokušavajući se ne osvrtati zbog sve snaţnijih udaraca što su

drmusali vrata na klimavim šarkama.

Ovaj put nije dozvolio sumnjama da ga ometaju, ali je ipak u prolazu

dograbio malj i još jednu rolu izolatora. Ubacio ju je u cijev i skoĉio

odmah za njom u zjapeće plastiĉno ţdrijelo.

U trenutku kada je ispustio rub cijevi zaĉuo je glasan prasak na

vratima ali već je bio nestao, jureći prema tlu velikom brzinom.

Ţeludac mu je poskoĉio dok je padao. Sve se dogaĊalo istodobno, dok

je pokušavao drţati usta zatvorenima kako se ne bi ugrizao za jezik

kada udari o dno kao što je jednom uĉinio na visokom toboganu u

vodenom zabavnom parku. Zaštitna kaciga odletjela mu je s glave i

poĉela se kotrljati za njim, dok je pokušavao usporiti svoj pad koĉeći

ĉizmama, laktovima i rukavicama i trudeći se odignuti leĊa od

zaobljene unutarnje površine cijevi.

Vanjsko ga trenje nije naroĉito usporavalo, ali se nadao da je ipak bilo

dovoljno da pretvori smrtonosni slobodni pad u istrzanu voţnju

toboganom smrti. Njegovi pokušaji usporavanja samo su podizali

prašinu kojaje leţala u cijevi, pa je padao u zasljepljujućem

zagušljivom oblaku. Susprezao je disanje i upravo se poĉinjao pitati

kako će znati kada treba saviti noge u ĉuĉanj i pokušati padobranski

doskok kada mu je ponestalo vremena za razmišljanje: bolno je

tresnuo o kosinu cijevi ostavši bez zraka, koljena su mu poletjela

prema bradia potom se potpuno umirio. Ali, bio je ţiv, shvatio je,

osjetivši ushit koji se nije smanjio niti nakon što se, trenutak kasnije,

za njim dokotrljala plastiĉna kaciga i udarila mu u glavu.

Ostao je nepomiĉan, okruţen mekanim rolama koje su mu ublaţile

pad, trudeći se ne kašljati u oblaku prašine što ga je okruţivao. A onda

je, kada je zbilja povjerovao svojim osjetilima i zakljuĉio kako ništa

nije slomio, zgrabio kacigu, ĉvrsto stisnuo dršku malja i izmigoljio se

u poluprazan kontejner ispod cijevi.

Bio je prekriven ceradom zavezanom konopcima, ali je George

pronašao jednu rupu i uspio se iskobeljati van. Kratko je pogledao

prema gore i vidio kako su se sve vodorige okupile oko prozora sobe

na petom katu iz koje je upravo bio iskoĉio. Potrĉao je pod skelu, i

krenuo najtiše i najbrţe što je mogao prema uglu zgrade.

Ako ga vodorige i nisu ĉule kako se spušta niz cijev, bio je uvjeren da

su mogle ĉuti lupanje njegova srca. Nabio je bijelu kacigu na glavu

prije nego što je, uz tek minimalno oklijevanje, izašao ispod skele na

ulicu. To što nije pogledavao prema gore bilo mu je moţda najteţe od

svega, ali je znao da to ne smije uĉiniti. Svaka bi vodoriga koja je

gledala dolje, vidjevši mu lice ispod kacige, odmah znala da je krupan

muškarac koji je odlazio niz ulicu zapravo bio sitan djeĉak.

Ramena su ga svrbjela, a uši se naprezale oĉekujući kako će svaki ĉas

ĉuti zviţduk iz zraka nad njim, ali kada je ostavljao i sljedeću zgradu

za sobom, pomislio je kako se moţda ipak uspio izvući. Prolazeći

pokraj stepenastih fontana pred ulazom u Britansku nacionalnu

knjiţnicu dopustio si je jedan nonšalantan okret u hodu i uvjerio se da

uokolo nije bilo opasnosti.

Noge su mu gotovo otkazale zbog olakšanja kada je poţurio niz Ulicu

Euston.

Nije primijetio kako je golemi kip okrenuo glavu i pogledao ga sa

svog postolja smještenog na trgu pred knjiţnicom. Velika muška

figura stajala je nagnuta nad šestarom kao da mjeri svijet. Izgledao je,

kao da ga je, nakon što ga je napravio, kipar izrezao na komade a onda

nespretno sastavio, ostavivši tako široke proreze na mjestima gdje

zglobovi nisu bili baš najbolje spojeni.

Taj je div pogledao u Georgea, pa u visoko stanište vodoriga na stanici

St. Pancras. A onda je stavio dva prsta u usta i zazviţdao.

192

32

BIJEG U TIŠINU

ajde sijevkice, vrijeme je da nestaneš, rekao je Mala Tragedija,

povlaĉeći Edie izmeĊu dvaju ogledala natrag u mraĉnu nišu.

Vidjela je kako je na ulaznim vratima puba Fratar energiĉno

razgovarao s došljacima, tko god su oni bili. Nestanak joj se uĉinio

izvrsnom idejom. Jedini je problem bio to što je, osvrnuvši se uokolo,

shvatila da iz niše nema izlaza. Tojoj nije izgledalo kao dobro mjesto

za bijeg. Više kao slijepa ulica. I odjednom se osjetila uhvaćenom u

zamku.

Kao da joj je proĉitao misli, Mala Tragedija je stavio prst na usta a

onda se poput majmunĉića uhvatio za jednu od zidnih lampi i uĉinio

nešto s mozaiĉnim krugom na svodu. Potom je skoĉio na pod, gipko

poput maĉke.

Vjeruj mi. Znam mjesto na kojem te Brojaĉ neće pronaći.

Pozvao ju je prema paralelnim ogledalima. Ukoĉila se. Nije imala ni

najmanju namjeru vraćati se u ratni London. On je nestrpljivo zatresao

glavom.

Sve je u redu. Pomaknuo sam stvarĉicu na plafonu. Ne vraćamo se u

prošlost, samo idemo na jedno drugo mjesto u gradu. Tamo te neće

pronaći. To je jedna kuća, sigurna kuća, ne brini. Pogledaj: nema

unutra niĉeg lošeg.

Upro je prstom u ogledalo. Ona mu se pribliţila i zavirila unutra. Na

drugoj strani ogledala nije bilo plamena. Vidjela je tek praznu sivu

sobu, golih sivih zidova koji su završavali prašnjavim sivim drvenim

podom. Jednostavnost sobe narušavala je tek kriţna sjena koju je na

pod bacao prozor osvijetljen mjeseĉinom. U sobi nije bilo niĉeg

drugog, nikakvih sjena iz kojih bi vrebala opasnost.

Ĉula je kako Fratar na ulazu podiţe glas. Zaĉula je rijeĉ Hodaĉ i

Kamen i istoga trenutka nestalo je sve njezino oklijevanje.

Kimnula je Maloj Tragediji, a pogled joj je odlutao preko njegovog

ramena i zaustavio se na Georgeovom kaputu kojije visio s ruĉke za

toĉenje piva. Znao je u što je Edie gledala i kimnuo je glavom.

Imaš pravo. Ne smijemo zaboraviti drangulijicu, zar ne?

Potrĉao je prema šanku i brzinom misli zgrabio kaput pa se vratio k

njoj.

Dame imaju prednost, prošaptao je. U trenutku u kojem je zakoraĉila

prema ogledalu osjetila je traĉak sumnje i poĉela oklijevati. Što ako?

Prije nego što je uspjela razmisliti, Mala Tragedija je nestrpljivo

coknuo jezikom i proguravši se pokraj nje ušao u ogledalo, povlaĉeći

je za ruku. A ona je zakoraĉila za njim, osjetivši kako se napeta

površina razvlaĉi i pucketa, a potom se našla u sobi koju je maloprije

vidjela.

Ovaj je put umjesto paklenske buke doţivjela potpunu suprotnost

savršenu tišinu. Bio je to zvuk grada pomirenog sa samim sobom.

Vladala je takva tišina da je mogla ĉuti i usporavanje otkucaja

vlastitoga srca koje je luĊaĉki lupalo u pubu trenutak ranije.

Nije samo izostanak eksplozija i plamena uĉinio taj ulazak u ogledala

drukĉijim od prethodnoga. Ovaj put nije bilo ni vrućine. Zapravo, bilo

je obrnuto. Zrak je bio nepomiĉan, nije bilo nikakvog strujanja, ali nije

bilo toplo.

Hladno je, rekla je Edie, promatrajući paru koja joj se dizala iz usta

dok se okretala prema Maloj Tragediji.

Ponekad je hladno, ponekad nije. Ĉudna je ova stara soba, odvratio je

djeĉak, gledajući u nju preko Georgeova kaputa koji je drţao u

rukama.

Primijetila je nešto novo u njegovom pogledu. Još se uvijek vragolasto

smiješio, ali oĉi su mu bile drukĉije. Oĉi mu se nisu smješile.

Poruĉivale su nešto sasvim drugo, nešto što nije bilo ni veselo, ni

vragolasto ni cvrkutavo.

Poruĉivale su da mu je ţao.

Nije on loš. On se stalno brine za sijevke. Tako mi je rekao. Rekao mi

je da se nitko ne brine za sijevke kao on.

Srce joj je poskoĉilo, a ruka u dţepu odmah pronašla trošni krug

morskoga stakla. Izvlaĉeći ga van u tu sivu sobu znala je što će vidjeti

jer je staklo već bilo vruće, goreći svjetlom upozorenja. I dok je

gledala u goruće staklo koje je bacalo sjene po sivim zidovima,

dovršila je prekasno misao koju je zapoĉela u pubu trenutak prije nego

što ju je Mala Tragedija povukao u ogledala.

A misao je bila sljedeća: ako ju je Fratar zaštitio od eksplozije bombe i

izvukao iz ratnog Londona, zašto je onda ne bi zaštitio i od Hodaĉa?

Odgovor je naravno bio da bije vjerojatno zaštitio i od njega. Zbog

ĉega se poĉela pitati zašto ju je djeĉak povukao u ogledalo i zašto je

odjednom izgledao tako pogrešno...

Ti ne govoriš o Fratru, zar ne?

On je pogledavao ulijevo, pa udesno, svuda samo ne u njezino lice, u

šok i uţas u njezinim oĉima. Pruţao joj je kaput kao zalog mira.

Evo, uzmi svoj kaput. Mrzlo je ovdje.

Ona je pogledala u ogledalo iza njegovih leĊa pitajući se kako bi se

mogla vratiti unutra, a da je Tragedija ne zaustavi.

Hvala, rekla je polako, uzimajući kaput. Odjednom je znala kako će to

izvesti. Bacit će mu kaput preko glave i protrĉati pored njega prije

nego što se uspije osloboditi. Ali onda se sjetila odlomljene zmajeve

glave u dţepu i pomislila kako mora i nju uzeti sa sobom, istodobno

primjećujući da je kaput previše lagan, pa je zastala, na trenutak

zbunjena, a onda podigla pogled i ugledala je.

Mala Tragedija drţao je odlomljeni komad skulpture u ruci iskoristivši

njezin šok kako bi se brzimn koracima primakao ogledalu.

Ne moţeš mi to uzeti, izustila je hrapavim glasom. Ne ĉini to.

Napeto se osmjehivao, a oĉi su mu izgledale tako tuţne zureći s

njegova neusklaĊenog lica da je zapravo mogao biti i Tragedija s

maskom Komedije, a ne obrnuto.

Ne ostavljaj me ovdje, procijedila je Edie, ogledajući se po praznoj

sivoj prostoriji, primjećujući kako se vani nešto miĉe, obuzeta

odjednom novim uţasom.

Nije on loš. Rekao mi je, nastavljao je djeĉak. A onda je jednom

nogom zakoraĉio u ogledalo. Zastao je, kao da je htio pobjeći, ali mu

savjest to nije dopuštala. Kao da je zapravo htio da mu ona kaţe da je

to što je uĉinio bilo u redu.

Tragedijo, nemoj, molim te...!

Zatresao je glavom. Nešto mu je bljesnulo u oku.

On će stići za koji ĉas. Bit će sve za pet, nemaj brige.

I kada je potrĉala prema njemu pokušavajući ući u ogledalo, on je

poskoĉio unatrag i nestao, a ona je udarila u tvrdo hladno staklo.

Njezin je prvi impuls bio da ga razbije u komadiće, alije razum

prevladao i zaustavilaje šaku u zraku. Iz nekog se razloga nije mogla

vratiti u ogledalo, ali uspije li se smiriti, moţda bi mogla pronaći naĉin

da to uĉini.

Zakoraĉila je unatrag pokušavajući razbistriti misli, potiskujući paniku

i uţas zbog Tragedijine izdaje dovoljno duboko kako bi uopće mogla

razmišljati.

Osvrnula se uokolo. Vidjela je vrata, ĉetiri zida i prozor. Vrata su bila

oĉiti izbor, ali zbog razloga koji su joj se sve jasnije pomaljali u

mislima, nije ih ţeljela ni dodirnuti, kamoli otvoriti.

Prišla je prozoru i pogledala kroza nj. Bio je, naravno, zatvoren

rešetkama. Ono što je trenutak ranije vidjela kako se miĉe, još se

uvijek micalo, a uţas koji je tada osjetila sada ju je potpuno preplavio.

Bio je to snijeg.

A krovovi po kojima je padao nisu bili krovovi Londona kojeg je

upravo bila ostavila za sobom. Nije bilo natrijskih uliĉnih svjetiljki,

niti satelitskih TV antena niti neona, niti je pak kroz prozore treperila

svjetlost televizijskih ekrana. Vani uopće nije bilo oštre elektriĉne

svjetlosti.

Bilo je tiho, tiše nego obiĉno, usprkos ĉinjenici da je snjeţni pokrivaĉ

umrtvljivao svaki zvuk. Nije bilo buke prometa. Nije bilo automobila,

autobusa, kreštavih motocikala. U daljini su se ĉuli tek vergl i

zveckanje konjske orme.

Pogledala je dolje kroz rešetke i na uskom komadiću ulice koji je

mogla vidjeti ugledala je konja kako polako vuĉe starinsku koĉiju

ostavljajući za sobom dvostruki trag kotaĉa u dubokom snijegu.

Koĉijaš je sa svog visokog sjedala pucketao biĉem po konjskim

leĊima. Na glavi je nosio kratki cilindar omotan šalom, a noge je

umotao u deku od konjske dlake. A onda je nestao, ostavivši za sobom

samo trag kotaĉa u snijegu.

Tada je shvatila da je mali vragolan lagao: znala je da više nije bila u

modernom Londonu. Bila je u nekom prošlom Londonu, Londonu

umrtvljenom snijegom, u Londonu okovanom ledom u kojem su konji

vukli drvene koĉije kroz bijele ulice, Londonu u kojem je bilo

dovoljno hladno da se rijeka zaledi i da se djevojĉice utope u rupama u

ledu.

A znala je i da je lagao kada joj je rekao da je ovo sigurna kuća. Nije

to bila sigurna kuća zato jer je ona osjećala tugu, tjeskobu i uţas u

kamenu, i zato nije htjela dodirnuti sive zidove, niti kvaku na vratima

od kojejuje dijelilo tek par koraka.

Znala je sve to i prije nego što je kroz vrata zaĉula tiho jecanje koje je

dopiralo odnekud odozdo.

Nije to bila sigurna kuća. To je bila Kuća Izgubljenih.

33

EUSTONSKA DRUŢINA

George je ţurio u smjeru zapada Ulicom Euston, ostavljajući

Britansku nacionalnu knjiţnicu daleko za leĊima. Upravo je bio ĉuo

nagli zaglušujući zviţduk, pa iako nije vidio zviţdaĉa, zakljuĉioje da

neće pogriješiti, tkogod on bio, udalji li se od njega najbrţe što je

mogao.

Sada, kada se više nije morao boriti za vlastiti ţivot, uspio se

usredotoĉiti na Edie i Topnika. Bio je priliĉno uvjeren da će Edie

nastaviti prema Crnom Fratru, kako su bili planirali. Jedna od njezinih

dobrih karakternih crta bila je pribranost u teškim situacijama. Crni

Fratar će joj sigurno pomoći. Nadao se kako će u dţepu pronaći

odlomljenu zmajevu glavu i iskoristiti je za nagodbu s njim, bude li to

potrebno. Nije mogao vjerovati koliko je vremena izgubio od trenutka

kada su zajedno sjedili u zaklonu kontejnera, razraĊujući prvi korak u

najvjerojatnije uzaludnom planu spašavanja Topnika. Sada kada je

opet bio na sigurnom, cijela epizoda s vodorigama ĉinila mu se kao

potpuno nepotrebna smetnja. Još uvijek nije imao pojma kako pronaći

ili spasiti Topnika. Ta ga je spoznaja zaboljela poput fiziĉkog udarca

pa je zastao, pokušavajući sabrati misli, osjećajući kako mu se

adrenalin ispire iz tijela.

Shvatio je da je hodao bez osjećaja za smjer u kojemu bi se trebao

kretati. Trebao bi krenuti prema pubu Crnog Fratra.

Edie će još uvijek biti tamo ako je uopće tamo otišla a ĉak i ako ga je

već napustila, Fratar će mu reći kamo je krenula. Naravno, odlazak u

Fratrov pub znaĉio je i ponovni ulazak u City, a to je pak znaĉilo da je

morao pronaći naĉin da zaobiĊe Zmajeve ĉuvare koji su stajali na

svakoj prometnici što je prelazila stare gradske granice. Ipak, odluĉio

je kako će se tim problemom pozabaviti kada do njega doĊe.

Nalazio se pred ulazom na ţeljezniĉki kolodvor u Ulici Euston. Ako je

njegov osjećaj za orijentaciju bio ispravan, onda je morao krenuti na

jugoistok. Nije baš bio sasvim siguran kako će doći do tamo s mjesta

na kojemu se trenutaĉno nalazio, ali je vjerovao da će, krene li u tom

pravcu na kraju stići do rijeke, a potom je, vjerovao je, samo trebao ići

u smjeru istoka.

Stoga se okrenuo, a struganje njegovih prevelikih graĊevinarskih

ĉizama po zrnatome ploĉniku popratilo je kameno struganje ispred

njega. Zaĉuo je mijauk i podigavši pogled vidio kako su mu dva

golema šišmišolika kamena krila zaprijeĉila pogled u nebo kada se

vodoriga koju je udario kantom crvene boje gotovo neĉujno spustila

na ploĉnik pred njim. Bila je poprskana crvenom bojom kao krvlju, a

glavu je nakrivila zatvarajući oko poprskano bojom, dok je drugim,

ĉinilo se, zurila u Georgea, usprkos svoj njegovoj kamenoj

bezizraţajnosti.

George je pogledavao uokolo traţeći mjesto na koje bi se mogao

sakriti. S lijeve mu je strane stajala velika jednostavna vratareva kuća,

jedna od dviju pred ulazom na kolodvor. Naţalost, bila je predaleko da

bi mogao stići do nje prije nego što bi ga vodoriga šĉepala, a ĉak i da

je bila bliţe, na proĉelju nije vidio nikakva vrata već samo uklesana

imena davnih bitaka voĊenih negdje daleko.

Bez mogućnosti bijega, George je znao da se njegova bitka mora

voditi sada i tu.

Znao je to i zbog izraza na vodoriginu licu kada je jednom kandţom

zagrebala po ploĉniku, a onda uĉinila isto i s drugom. A znao je to i

zbog boli u ruci boli u zmajevu oţiljku i trima ţilama koje su mu se

plele podlakticom.

Zgrabio je malj, spreman umrijeti boreći se. A potom ga je ruka

snaţnije zaboljela.

Bol mu je dala ideju. Sjetio se kako je njome uspio kupiti malo

vremena s Vitezom. Uspije li isto i s Vodorigom, moţda se dosjeti

kako je sprijeĉiti da ga rastrga u komadiće.

Hej, povikao je, ispruţivši ruku. Odstupi.

Velikaje mrljavka nakrivila glavu i potom, zaĉudo, zastala.

George je ugledao vlastito zapešće kako viri iz rukava jakne, uhvativši

pogledom metalni odsjaj na mjestu na kojemu je trebala biti tek koţa.

Naglo mu je pozlilo kada je shvatio da su se kamena i metalna ţila

koje su mu se plele oko zapešća definitivno produţile prema laktu.

Zakljuĉio je i kako sada nije imao vremena o tome razmišljati. Morao

je zadrţati tu prednost pred vodorigom.

Da, nastavio je, potisnuvši drhtaj u glasu. Oznaka Stvoritelja. Ţeljezna

Ruka. Odstupi, ili ću...

Nije znao što da kaţe pa je zakoraĉio prema naprijed, mašući rukom

kao kakvim ĉarobnim štapićem.

Odstupi, ili ću... ili ću...

Najvjerojatnije, ono, iskrvariti, ne?

Glas koji je George zaĉuo iza svojih leĊa nije ĉuo nikada prije.

Prepoznao je naglasak sjeveroistoĉne Engleske u njemu.

Da sam na tvome mjestu, momĉiću, spustio bih malj i povukao se.

George se ţelio osvrnuti preko ramena, ali nije ţelio ispustiti vodorigu

iz vida.

Veliku Crvenku ovdje nije briga za tvoju ruku, sunašce. Nju više brinu

ĉetiri Lee Einfeld puške uperene u njezinu ruţnu njušku, procijedio je

drugi glas, koji je zvuĉao kao da je dolazio iz juţnog Londona i kao da

je putem popušio previše cigareta.

George je tek tada shvatio da vodoriga nije uopće gledala u njega.

Zaustavila se zbog neĉega što je bilo iza njega.

Gle, zašto ti ne bi stao uz nas, momĉino. Tako će biti bolje, uzme li se

sve u obzir, ubacio se treći glas, koji je pak unjkao zapadnjaĉkim

naglaskom u kojem su sva s zvuĉala kao z.

George se konaĉno okrenuo.

Iza njega su se nalazila ĉetiri bronĉana kipa vojnika iz Prvoga

svjetskoga rata, visoki mladići u dugaĉkim vijorećim vojniĉkim

mantilima. Trojica su stajala, ajedanje kleĉao, lakta oslonjenog o

koljeno. Na glavama su umjesto šljemova nosili zašiljene kape, a svi

su drţali puške nepokolebljivo uperene u vodorigu. Jedan od

uspravnih vojnika neprekidno je micao vilicom, kao da je ţvakao

duhan ili ţvaku.

Kleĉeći vojnik skinuo je prst s okidaĉa i pozvao Georgea k sebi

kimajući polako glavom, kao da mu je pokušavao reći da će sve biti u

redu.

George se brzo povukao. Uspravni su vojnici napravili mjesta za njega

cijevi i dalje uperenih u mrljavku, a George se provukao izmeĊu njih i

okrenuo se da vidi što će se sljedeće dogoditi. Strijelac koji je ţvakao

zakoraĉio je prema naprijed, vrativši se na svoje mjesto, i ispljunuo

nešto tamno na ploĉnik pred vodorigom, poprskavši joj noge. George

je zakljuĉio da se zasigurno radilo o duhanu. Vojnik je potom uperio

cijev u nebo.

Mrš beskorisna beštijetino!

A kada se vodoriga nije pomakla, zakoraĉio je naprijed i podbo je

puškom u prsa. Mrljavka se lecnula, nešto prosiktala a onda poskoĉila

unatrag i u zrak, zamahnuvši prema dolje velikim krilima zbog ĉega je

vojnikov mantil zavijorio poput plašta, dok se ona dizala sve više u

zrak i na kraju nestala negdje iza krovova. Nestalo je napetosti, zaĉulo

se škljocanje pušaka, a onda je vojnik koji je stajao pored Georgea

kimnuo prema onom koji je ţvakao.

Ne brini; ni mi ga ponekad ne razumijemo, zar ne, Zapadni?

George je gledao u vojnike koji su ga okruţivali promatrajući ga sa

zanimanjem.

Ti si jamaĉno djeĉak o kojemu smo ĉuli, rekao je onaj kojeg su zvali

Zapadni. Stigao je golub s porukom da pripazimo na te jer si Topnikov

prijatelj, tako je pisalo.

George je potvrdno kimnuo. Vojnik koji je ţvakao okrenuo se.

Pisalo je i da je neki curetak s tobom, momĉino?

Edie, odvratio je George. Razdvojili smo se.

Svi su vojnici na to coknuli jezikom.

Tko ste vi? pitao je George.

Vojnik koji je stajao pokraj njega na trenutak je zastao kako bi

pripalio cigaretu.

Strijelac Juţni, odgovorio je. Upirući palcem, bez okretanja,

predstavio je ostale. Ovo su moji drugovi. Vodnik Sjevernije

prokletnik iz Newcastlea kao što si sigurno primijetio, pa ne

razumijemo ni pola od onoga što izgovori. Zapadnije sa sela, ali kada

se navikneš na nj, nije loš. A vojnik Istoĉni nije nešto priĉljiv, ali zlata

vrijedi, njegova borbenost govori umjesto njega, tako da nemaš brige.

Svi smo mi dobri ljudi, nema boljih. Zovu nas Eustonska druţina.

Upro je palcem u pravcu obeliska okruţenog s ĉetiri prazna postolja.

Tamo stojimo. Vidiš, prije rata svi smo bili ţeljezniĉki radnici pa su

nas postavili pred stanicu. To su naši poloţaji. Postolja su nam

smještena na ĉetiri strane svijeta, otuda nam i imena. DoĊi, moramo se

maknuti s ulice.

Poveo je Georgea prema obelisku.

George je pogledao gore, u noćno nebo u kojemu je nestala crvena

vodoriga.

Misliš da je zbilja otišla?

Juţnije ĉuĉnuo uz kamen i prebacio pušku preko koljena uţivajući u

cigareti.

Neće se ta zadrţavati ovdje. Ovaj ti se Zapadni moţda ĉini malko

usporenim, ali moţe propucati jureću vjevericu kroz oko bez

razmišljanja, barem nam se tako stalno hvali, ha, Zapadnjaĉino?

Ostali su im se vojnici pridruţili posjedavši uz podnoţje spomenika,

svi osim Istoĉnog, koji se ĉinio napetijim od ostalih i ostao je stajati

podalje, motreći nebo iznad stanice St. Pancras.

Neće se ta vraćati, ne ako zna što je dobro za nju, sloţio se Zapadni,

zapalivši svoju cigaretu okrajkom Juţnjakove.

Topnik je u nevolji, rekao je George. Trebam pomoć.

Svima treba pomoć, odvratio je Juţni. U redu, momĉiću, zašto ne

zapoĉneš tako da nam ispriĉaš što se dogodilo.

George je, svjestan triju radoznalih lica koja su se okrenula prema

njemu, to i uĉinio. Najkraće što je mogao, opisao je sve što mu se

dogodilo od poĉetka ove noćne more. Nisu ga prekidali, ali je

primijetio kako su se u odreĊenim trenucima priĉe pogledavali. A

kada je došao do dijela u kojem je Topnik prekršio svoju zakletvu i

nestao s Hodaĉem, ĉak je i Istoĉni prestao gledati u noćno nebo i stao

zuriti u Georgea.

Završivši s priĉom pomislio je kako nije postigao ništa, osim što je

potratio još vremena koje nije imao.

I tako, to je to, uglavnom, zakljuĉio je. Zapoĉelo je tako što sam htio

pomoći Topniku, a sada imam ta tri dvoboja ili izazova u kojima

moram sudjelovati.

O da, moraš se boriti. Ne moţeš ih izbjeći. Pobjegneš li, gotov si,

rekao je Juţni. Te pruge na tvojoj ruci, to su oznake tvog zadatka.

Svaka je pruga drukĉija, vidiš, kao i dvoboji. A i produţuju se, zar ne?

George je pogledao u ţile koje su mu se produţivale prema laktu.

Dvije su se produţivale polako, ali je metalna poĉela kruţiti oko

njegove podlaktice u uskoj spirali. Kao da nije mogla dalje. Kimnuo

je.

E pa, bit će gore od uţasnog dopustiš li jednoj od tih prokletnica da ti

doĊe do srca, rekao je Zapadni,

Kako to misliš? pitao je George, znajući da mu se odgovor neće ni

najmanje svidjeti.

Pa ono, vjerojatno ćeš otegnuti papke... ili nešto još gore, momĉino,

nastavio je ravnodušno, promatrajući ga kroz dim cigarete.

Što moţe biti gore od otezanja papaka? George se uţasnuo.

Nastala je pauza. Juţni i Zapadni kratko su se pogledali. A onda:

Upoznao si Hodaĉa, zar ne? Juţnije otpuhnuo dim razrogaĉenih oĉiju,

kao da daljnja objašnjenja nisu bila potrebna.

Moraš sudjelovati u tri dvoboja i, jedna po jedna, ţile će nestati,

objasnio je Zapadni. Zato moraš sudjelovati. OdbiJeš li, ionako ćeš

izgubiti jer nećeš moći zaustaviti linije da ti doĊu do srca, razumiješ

li?

George je poĉeo paniĉariti, usprkos svojoj namjeri da saĉuva hladnu

glavu.

Ĉekaj, ali s Vitezom nisam završio borbu mislim, jesam li već gotov?

Zurio je u lica vojnika. Hoću li otegnuti papke?

Sjeverni ga je uhvatio za ruku. Zadigao mu je rukav i pogledao

oţiljak. Onda je pogledao u Juţnog.

Pa, Juţni je ispuhao dim, to je sada stvar mišljenja: meni se ĉini da

nisi pobjegao iz borbe. Meni se ĉini da si bio na rubu na samom rubu

da izgubiš. A onda je ta vodoriga koju ti zoveš Cjevĉuga doletjela i

ugrabila te, ha?

Sjeverni i Zapadni su kimnuli.

O. K to onda nije bilo baš bjeţanje. To je bilo ono deus ex kako se

zove...

Sjeverni je pucketao prstima pokušavajući se sjetiti rijeĉi koja mu je

bila navrh jezika.

Machina. Juţni se tiho nakašljao i pogledao na sat koji je izvukao iz

dţepa. Nisi pobjegao, to je sve što hoću reći. Najgore što bi se moglo

reći jest da je igra bila prekinuta.

Ne pratim.

Moţda ti ne pratiš, draškane, ali Posljednji Vitez hoće. Mislim da će te

pratiti dok ne završite borbu. To ti je sudbina, dragoviću. Prvi dvoboj

nije završen, samo prekinut. OdgoĊen, kako se kaţe. Ja bih rekao da si

završio polovicu jednog izazova i imaš još dva cijela. Vidiš kako se ta

metalna ţila bila poĉela kretati, pa je stala. Da si odabrao bijeg

nastavila bi se produţivati dok ti ne bi raspukla srce, a mi ne bi stajali

ovdje gubeći dragocjeno vrijeme na priĉu. Ona ti se samo mota oko

ruke ĉekajući tvoj ponovni susret s Vitezom i završetak vašeg

dvoboja. Ali to sada nije problem.

Kucnuo je prstom po satu.

To jest.

George je zurio u sat. Dosad je osjećao muĉninu, ali mu se stanje

upravo pogoršalo.

Ţeliš mi reći da mi ponestaje vremena. Topniku ponestaje vremena.

Skoro je smjena dana...

Da momĉe, toĉno tako, rekao je Sjeverni.

Da, i ne bude li tamo, bude li mu postolje prazno u ponoć...

Topnik će postati topovsko meso, završio je Juţni.

George je osjetio kako ga guta okolni mrak i obuzima klaustrofobija

beznaĊa.

Ali ja nemam vremena, nema šanse...

Trebaš manje priĉati, a više slušati, druškane, progovorio je nepoznati

glas. Bio je to Istoĉni. Upro je prstom u Zapadnog. Što je on rekao?

George je vrtio razgovor u glavi. Zaĉuo je u mislima grleni

Zapadnjakov glas kako izgovara ne bude li on tamo, bude li mu

postolje prazno u ponoć.... Ali to nije imalo smisla, a oni su ga svi

motrili... i tada je shvatio.

Bude li mu postolje prazno, hoćete reći...

Sjevernije kimnuo. Bistra si ti momĉina.

George je skoĉio na noge. Nestalo je beznaĊa i sada je osjećao ţelju za

akcijom.

...hoćete reći, ako netko zauzme njegovo mjesto na postolju, on neće

umrijeti?

Ĉetiri su ozbiljna bronĉana lica kimnula glavom u njegovom pravcu.

Pa što ne..? To je lako... Ja ću to uĉiniti!

Juţnije zatresao glavom.

Stajanje nije baš lako, druškane. Nije to samo stajanjeima i drugih

stvari s kojima se moraš suoĉiti, vidiš, i...

Dobro, nije vaţno, uĉinit ću što treba! George je gotovo osjećao

vrtoglavicu od olakšanja.

Nitko od nas u to ne sumnja. Samo, kada stigneš tamo moram te

upozoriti na nešto. Naglo je zastao pogledavši na sat. Ah, pobogu.

Zaboravi to sada nije vaţno.

A što je vaţno?

Strijelac Juţni ispruţio je ruku u kojoj je drţao sat. George je

pogledao na nj i poĉeo oĉajniĉki raĉunati u glavi.

Vaţno je da moţeš brzo trĉati.

George nije gubio vrijeme na daljnji razgovor, jer vremena nije imao.

Samo je kimnuo i poĉeo trĉati u smjeru zapada. Ipak se sjetio zastati

kada je došao do velike prometniceiskoristio je trenutak kako bi se

okrenuo i izviknuo Hvala preko ramena. A onda je ugledao rupu u

prometu i potrĉao preko ceste, preskoĉio središnju ogradu i skrenuo

zapadno punom brzinom.

Trĉao je tolikom brzinom da uopće nije vidio kako ga je beskućnik

koji je leţao na ulazu u jednu trgovinu pratio gavranski crnim oĉima.

Bio je previše usredotoĉen na pronalazak puta do Hyde Park Cornera

da bi ĉuo skitniĉino:

Djeĉak Stvoritelj trĉi Ulicom Euston u smjeru zapada.

KUĆA IZGUBLJENIH

E die je dugo stajala gotovo nepomiĉno. Nakon što je jecanje u daljini

prestalo, kuća je utihnula, ali ne potpuno. Kroz prozor je, preko

debelog snjeţnog pokrivaĉa, dopirao tihi zvuk vergla, ali je uz to ĉula

i zvukove koji su dolazili iz unutrašnjosti kuće, a stvarala ih je sama

kuća: vrata ĉije je šarke trebalo nauljiti otvorila su se i zatvorila negdje

ispod; kratkotrajni zvuk klizanja, potom nagli mukli udarac kada je

neka nevidljiva ruka otvorila, a zatim moţda zatvorila teški zasun;

škripa podnih dasaka dok se nešto kretalo po njima.

Nakon toga zavladalaje tišina, tišina u kojoj je i Edie sudjelovala

savršenim mirovanjem.

Jedan od razloga zbog kojeg je stajala tako nepomiĉno bio je taj što je

znala da će, pomakne li se, prašnjave daske pod njezinim nogama

zaškripati, a imalaje osjećaj da je tišina koju je ona osluškivala

jednako tako osluškivala nju.

Bila je to tišina kojaje strpljivo ĉekala da se ona prva oglasi.

Drugi razlog zbog kojeg je nepomiĉno stajala bio je taj što se nalazila

usred sobe, drţeći se najdalje što je mogla od zidova. Obiĉna

djevojĉica ne bi ništa primijetila, ali Edie je bila sijevka i zidovi su joj

se obraćali nekom vrstom zujanja niske frekvencije, uţasavajućom

magnetskom privlaĉnošću koja ju je nagonila da ih dotakne i oslobodi

bol sadrţanu u ciglama i ţbuci. Kućom je vladala jednaka snaga tuge

kakvu je osjećala prolazeći pokraj groblja i crkvenih dvorišta, ili starih

bolnica, a koja ju je na neki naĉin nagovarala da je izvuĉe iz kamena.

Usporila je disanje pokušavajući skrenuti misli s magnetske

privlaĉnosti tuge zazidane uokolo nje, mirno traţeći po sobi nešto što

bi joj moglo pomoći. Zbog neumoljive privlaĉnosti zidova uvukla je

ruke duboko u dţepove u sluĉaju da same odlutaju i dotaknu nešto bez

dozvole njezina svjesnog uma.

U sobi nije bilo niĉeg zanimljivog. Bio je tu prozor s rešetkama, dva

ogledala i debeli sloj prašine preko svega. I to je bilo sve.

Nakon što je pregledala sobu napeto osluškujući kako bi ĉula i najtiši

zvuk iza vrata, Edie je poĉela promatrati pod.

Usredotoĉivši se na njega, shvatila je da ju je grozomorna privlaĉnost

zarobljene tjeskobe koja ju je dozivala iz zidova takoĊer privlaĉila i iz

poda, kao neka mraĉna rijeĉna struja. Bilo joj je drago što su joj noge

bile u cipelama. Nikada prije nije bila na mjestu koje je sadrţavalo

toliko potencijalne pakosti i tuge, toliko da ih je mogla okusiti u zraku;

znala je da su straviĉne na isti naĉin na koji ljudi po mirisima iz

kuhinje znaju zakljuĉiti kakvog će okusa biti hrana. Pucketale su uo-

kolo poput statiĉkog elektriciteta.

Nikada prije nije bila u toj kući, ali osjećala se kao kod kuće.

Nije to bio osjećaj doma u smislu topline, ne kao onih nekoliko

otrcanih komadića kakvih se sjećala iz dobrih trenutaka svoga

djetinjstva, niti je to bio osjećaj nekakve idealizirane verzije doma

mjesta sigurnosti gdje će sve uvijek biti u redu, sve shvaćeno i sve

oprošteno.

Bio je to osjećaj doma u kojemu nikada nije bila, a u kojije potajice

još otkada je ubila oĉuha znala da pripada

Mraĉnoga doma u kojemu su sve juĉerašnje tajne otkrivene, tako da

današnja bol moţe biti opravdana, a sutrašnja kazna isplanirana.

Jedna suza gotovo je neĉujno pala na pod, ali ju je prizor kapljice koja

se raspršila u prašini trgnuo iz ukoĉenosti u koju je bila upala, i sjetila

se da mora disati duboko i oĉajniĉki uvukla je zrak u pluća. Ljutito je

nadlanicom obrisala oĉi, odluĉivši da ta jedna podmukla suza neće

dobiti društvo.

Potom se ponovno usredotoĉila na pod. Bio je prekriven debelim

slojem prašine u kojoj su ipak bili vidljivi tragovi, a prepoznala ih je

kao svoje i tragove bosih stopala Male Tragedije. Zatim je ugledala i

otiske šapa, nalik psećim šapama, ali veće od svih koje je Edie ikada

vidjela. Onda je ugledala i vijugavi trag, od vrata prema sredini sobe.

Bio je vidljiv samo do trećine poda, a potom je nestajao kao da je

netko zapoĉeo s metenjem prostorije pa odustao od te ideje,

obeshrabren koliĉinom prašine.

Edie je stajala, pokušavajući dešifrirati tragove u koje je gledala, kad

je osjetila škakljanje u nosu.

Škakljanje je izazvala prašina koju je podigla nakon ulaska u

prostoriju i povlaĉenja s Malom Tragedijom te je poĉela kihati. To

samo po sebi i nije moralo biti loše jer je jednom provela cijelo ljetno

popodne zureći u sunce koje ju je nagonilo na kihanje, a tada je u

svemu tome uţivala. Noćas, oĉito, neće uţivati u kihanju jer je znala

da će kihnuti u osluškujuću tišinu koja je nestrpljivo išĉekivala da je

ona prekine.

Znala je da je jedno obiĉno apćiha moglo biti smrtonosno.

Prije nego što je uspjela razmisliti o tome kako da ga priguši, kihaj je

nailazio u eksploziji. Uhvatila se za nos i ĉvrsto ga stisnula,

zagnjurivši lice u Georgeov kaput pokušavajući prigušiti zvuk ali je on

ipak pobjegao kroz kut njezinih usta i oštro odjeknuo prostorijom.

Ostala je stajati u mjestu, pognuta, s rukama preko usta, napeto

išĉekujući. Na trenutak je pomislila da se uspjela izvući, ali je onda

zaĉula škripanje podnih dasaka. Prema tonu i ritmu shvatila je da se

netko ili nešto uspinje stubama. Ĉula je kako se nešto vuĉe po podu,

nekakvo šuštanje popraćeno tišim kuckajućim koracima i, u pozadini,

buku neĉega većeg.

Škripanje drvenog poda bilo je sve glasnije i Edie je osjetila da se to

nešto pribliţilo vratima. Ugledala je zlatni trak treperave svjetlosti u

prorezu ispod vrata, kao da je pridošlica nosio neku vrstu svjetiljke a

potom su koraci i šuštanje naglo prestali.

Edie se namrštila i tiho navukla Georgeov kaput. Štogod da joj se

spremalo, pomislila je da dodatni sloj odjeće ne moţe škoditi.

Onda je zaĉula njuškanje.

Dvije tamne sjene prekinule su zlatni trak svjetlosti koji je dopirao

ispod vrata. Zaĉulo se pohlepno dahtanje, kao da netko ispred vrata

pokušava usisati cijelu unutrašnjost sobe gladnim, snaţnim nazalnim

udisajima.

Spustivši pogled, Edie je primijetila da njezin kamen upozorenja gori

u dţepu. Omotala ga je prstima pokušavajući iz njegova poznatog,

morem uglaĉanog oblika i topline crpiti snagu.

Vrata su se otvorila.

Na njima je stajala visoka ţena u staromodnoj, sivoj dugaĉkoj haljini

zakopĉanoj do grla, otraga ispupĉenoj, koja se vukla po podu za njom.

U struku je bila stegnuta širokim remenom, a na rukama je imala

debele zaštitne rukavice zavarivaĉkima, koje su joj dosezale do lakata.

Edie joj nije mogla vidjeti lice jer je pred njim drţala svijeću, a

uspijevala je razaznati tek visoko ĉelo i tamnu kosu zaĉešljanu u

strogu punĊu.

Kako se zoveš? rekla je ţena uznemirujuće tihim glasom.

Kako se ti zoveš? prkosno je odvratila Edie.

Nastala je pauza u kojoj je ţena naginjala glavu kao da se pokušava

prilagoditi onomu što je upravo bila ĉula. Kada je ponovno

progovorila, bilo je to gotovo šaptom, lakim i mraĉnim poput

Gavranova pera, ali ipak ne toliko tihim da Edie ne bi primijetila

prizvuk iznenaĊenja u njemu.

Ti si djevojĉica?

Edie je spustila pogled.

Pa da... Što si ti? Slijepa?

Ţena je spustila svijeću.

Ne. Nisam slijepa, dijete. Samo sam odluĉila da ne ţelim vidjeti.

Ono što je Edie potom ugledala, bilo je jezivo.

Ţenino je lice bilo ispijeno i gotovo bezvremeno u svojoj strogosti, ali

najdojmljivija stvar na njemu bile su oĉi iznad visokih jagodica.

Bile su zašivene.

Oba kapka bila su zašivena debelim postolarskim koncem, s ĉetiri

nespretna šava. Jedina stvar koja je taj prizor ĉinila još uţasnijim bio

je nagovještaj da je ţena to uĉinila sama.

Zašto si to uĉinila? Edie je bila u nevjerici. Zašto bi ikomu dozvolila

da ti to uĉini?

Ţena je uzdahnula kao da je odgovor na to pitanje bio toliko oĉit da je

svako objašnjavanje bilo gubitak paţljivo ĉuvane energije.

Osam sitnih šavova? Nije to ništa, dijete, ne ako ţeliš prestati gledati...

Ali zašto? Edie nije mogla prestati postavljati to pitanje.

Ma daj. Znaš ti dobro zašto. Ti znaš što se dogaĊa kada mi radimo to

što radimo. Znaš da snaga volje nije dovoljna da odrţi oĉi

zatvorenima. Znaš da se oĉi, ma koliko se mi trudile uvijek na kraju

otvore i onda ugledaju ono što je saĉuvano u kamenu. A znaš i da su

trenuci prošlosti saĉuvani u kamenu rijetko kada sretni i gotovo uvijek

uţasni.

Od znaĉenja ţeninih rijeĉi Ediein se ţeludac naglo stisnuo.

Kada kaţeš mi, hoćeš reći da si i ti sijevka?

Bila sam. A sudbina je htjela da ţivim u ovoj kući. Osjećaš li što je u

ovoj kući?

Edie je kimnula, usta su joj bila presuha da bi mogla odgovoriti. Onda

je shvatila da je ona ne moţe vidjeti, ali prije nego što je uspjela

progovoriti, ţena je nastavila.

Naravno da moţeš. I ti bi sebi uĉinila isto, djevojĉice zatvorila bi oĉi,

navukla debele rukavice i glomazne ĉizme kako bi izbjegla kontakt s

tkivom zgrade ĉiji svaki dodir izaziva agoniju sto puta bolniju od

pukog uboda iglom...

A onda je podigla nogu lupnuvši njome odrješito o pod, podiţući

prašinu. No, glas joj je i dalje bio uznemirujuće tih.

A sad, dostaje bilo razgovora. Moraš poći sa mnom.

Edie je muĉio snaţan osjećaj da će je ţena odvesti na neko još

uţasnije mjesto. Pa iako su bila zatvorena, htjela je ostati u blizini

ogledala u nadi da će joj otvoriti vrata za povratak u normalan svijet i

normalno vrijeme.

Zaboravi, rekla je. Nema šanse.

Moraš me poslušati, djevojĉice. Ne smiješ odbiti.

Samo me gledaj.

Zaĉulo se tiho reţanje. Edie je na trenutak pomislila da je slijepa ţena

zareţala. A onda je shvatila da je zvuk dopirao iza njezinih leĊa. Bila

je to ona vrsta dubokog reţanja koje osjetiš kao vibracije kroz potplate

cipela. Bilo je to reţanje koje ignoriraš na vlastitu odgovornost.

Ne mogu. I nisam navikla na neposluh... rekla je Slijepa Ţena

dubokim i uznemirujućim glasom, poput zujanja jurećih insekata

preko crnog svilenog mrtvaĉkog pokrova.

Prepusti li se strahu, Edie je znala da je gotova. Zato je stisnula vilicu,

ne miĉući se s mjesta.

E, pa navikni se. Ja...

Nije uspjela izreći niti nisam, a reţanje je opet zapoĉelo. Potom se

široka suknja Slijepe Ţene uzbibala i dva su prugasta mastifa veliĉine

ponija ušla u sobu, spuštenih glava, zabaĉenih ušiju i iskešenih zuba,

vratova omotanih ogrlicama s dva reda šiljaka koji su svjetlucali na

mjeseĉini, spremni za napad.

Moţeš poći sada, ili moţeš moliti da poĊeš kasnije.

Glas Slijepe Ţene bio je blijed i nezainteresiran, dok su se psi šuljali

prema naprijed, glava jedva odignutih od poda, oĉiju okrenutih prema

gore, uprtih u Edie. Slina što im je kapala iz iskešenih gubica

ostavljala je trag u prašini na podu.

Edie je nepomiĉno stajala, dok joj se nisu toliko pribliţili da je mogla

osjetiti njihov vrući dah na rukama. Stisnula je šake i podigla ih uvis u

nesvjesnom, ali uzaludnom pokušaju da se zaštiti.

Gledaj, zapoĉela je.

Psi su skoĉili prema njoj škljocajući zubima, a bijesni laveţ kao da ju

je udario silinom stvarnih fiziĉkih udaraca. Pseća slina pošpricalajoj je

kapke dok je rukama instinktivno prekrivala lice, pokušavajući ga

zaštititi od oštrih oĉnjaka koji su škljocali nekoliko milimetara od

njega.

A onda se probudio njezin instinkt za preţivljavanje pa se poĉela

povlaĉiti pred pobješnjelim psima koji su je lajući i škljocajući zubima

naguravali po sobi. Rukom je dotakla zid i osjetila trzaj osijevajući

prošlost zakljuĉanu u njemu.

Od šoka se ukoĉila, a zbog nevidljive detonacije uokolo nje razletjela

se prašina. Ono što je osijevnula u oštrim istrzanim isjeĉcima bilo je

sljedeće:

Soba u ljeto.

Sunce je sjalo kroz prozor, obasjavajući sobu dijagonalnim zrakama

kroz prašinu što je lebdjela zrakom.

Usred sobe ĉuĉala je ţena kratke kose, u svijetloplavoj ljetnoj haljini

posutoj tratinĉicama. Zaprepašteno je zurila uokolo, a noge su joj u

bijelim natikaĉama izgledale ranjivo i nezaštićeno.

Nastao je rez u vremenu i u sljedećem je prizoru ţena odjednom

vikala Ne! prema vratima, takvom silinom da su joj se vratne tetive

napele kao uţad.

Nakon još jednog reza Edie je vidjela kako stišće nešto što joj je

visjelo na lanĉiću oko vrata, pokušavajući to zaštititi od nekoga tko je

stajao na vratima. Stisnula je to ĉvrsto, gotovo prikrivši poznatu

svjetlost koja je isijavala iz njegovih morem uglaĉanih rubova.

Bio je to komad smeĊeg morskog stakla kamen srca.

Edie je potom vidjela kako se ţena potpuno umirila. Vidjela je i kako

je stisnula vilicu osjetivši stezanje i vlastite vilice.

A onda je ugledala dvije goleme prugaste sjene kako su skoĉile u sobu

bijesno lajući i zaĉula vrisak...

Potom je osjetila još jedan trzaj, i na mjestu na kojemu je ĉuĉala ţena

nije bilo niĉega, osim morskog stakla ijedne bijele natikaĉe, prevrnute

u prašini.

Edie je uz trzaj odmakla ruku od zida i osijevanje je naglo završilo.

Vidjela je kako Slijepa Ţena steţe vilicu kao da pokušava obuzdati

navalu muĉnine. Psi su napravili pola koraka unatrag, ali samo pola.

Što god da si vidjela, dijete, prošaptala je Slijepa Ţena. Što god da si

vidjela, bit će još gore kada se tebi bude dogaĊalo.

Psi su iskesili zube.

Edie je pomislila na Georgea. Pomislila je i na Topnika. Vidjela je

kako joj se Topnik smiješi, a onda je vidjela i kako joj se George

smiješi. Znala je da bi odustajanjem izdala i njih, i sebe.

Osjetila je pseći dah na rukama. Vruć, vlaţan i mesnat.

A onda je odluĉila da neće odustati. Borit će se do kraja.

Dobro, rekla je. Dobro.

Potom je gurnula ruku u dţep i omotala prste oko svog kamena srca i

paţljivo zakoraĉila izmeĊu pasa prema Slijepoj Ţeni. Psi su je pratili,

tiho reţeći.

Pokušaš li pobjeći, pokušaš li uĉiniti išta drugo osim onoga što ti ja

kaţem, napast će, tiho je promrmljala Slijepa Ţena, poput strujanja

ponoćnog povjetarca kroz ţivicu groblja. A sad doĊi.

Edie joj je prišla i stala pred nju, opkoljena psima. Zurila je u ţenine

zašivene kapke.

Jesi li sad zadovoljna? procijedila je.

Slijepa se ţena nije micala. Ĉinilo se da njezine slijepe oĉi ipak na

neki naĉin vide Edie. Polako je skinula jednu rukavicu i iznenaĊujuće

mekom rukom prešla preko Edieina lica. Pronašla je tragove suza i

prešla prstima preko njih.

Odvaţna, rekla je natrag navlaĉeći rukavicu. I ja sam nekoć bila

odvaţna.

Reci mi što hoćeš, rekla je Edie, osjetivši gorku knedlu u grlu.

Ne ţelim ništa što mi ti moţeš dati, ţelim svoj kamen upozorenja,

odvratila je Slijepa Ţena jednostavno. On ga je ukrao.

Hodaĉ? pitala je Edie.

A tko drugi krade naše kamenje srdaca? uzdahnula je Slijepa Ţena.

PoĊi za mnom.

Ne ĉekaj, Edie je oĉajniĉki pokušavala razumjeti o ĉemu je ţena

govorila. Zašto nam on uzima kamenje?

On ţeli moć koja je u njima, moć zbog koje blješte, moć koja nam

daje snagu da se nosimo s osijevanjem prošlosti. Gorko se

osmjehnula. To je tako sitna moć, ali nama znaĉi sve. Ajedini naĉin da

on prikupi dovoljno snage za svoje potrebe jest da sakupi SVE naše

kamenje i zbroji njihove sitne moći u jednu golemu.

Okrenula se i zaputila prema vratima.

Zašto mu treba ta moć? pitala je Edie suhih usta, odmjeravajući

udaljenost do vrata, pitajući se bi li mogla protrĉati kroz njih i gurnuti

ţenu izmeĊu sebe i pasa.

Slijepa Ţena se okrenula i pogledala je, zastavši na trenutak na

vratima. Bez pogleda, bilo je teško odrediti je li njezin osmijeh, dok je

odgovarala, bio saţaljiv ili tek tuţan:

Pitaj ga sama. On dolazi...

35

ULIĈNI TRKAĆ

Prvi put nakon dugo vremena George je osjećao da trĉi prema nekom

cilju. Taje ĉinjenica drastiĉno mijenjala situaciju. Strah je bio priliĉno

dobar motiv za trĉanje, ali takvo je trĉanje bilo potaknuto onim bjeţi

iz bori se ili bjeţi instinkta. Ovo trĉanje snagu je crpilo iz bori se

dijela. Moţda je baš zbog toga uspijevao pronaći energiju koja mu je

bila potrebna.

Prestao je brinuti o mrljavkama koje su letjele zrakom. Ne zato jer ih

se više nije bojao, nego zato jer je zabrinutost zbog stvari na koje nije

mogao utjecati bila gubljenje vremena, a on ga nije imao za gubljenje.

Svaka je sekunda bila vaţna. Jednostavno će se morati nositi s

napadom ako se koji dogodi, kada se dogodi. Imao je samo tu jednu

priliku da stigne do Topnikova postolja i neće dopustiti da ga išta

skrene s puta.

Trĉao je kao u transu: negdje duboko znao je da ga je boljelo i

probadalo pod rebrima i da je hvatao zrak glasnim dahtanjem koje je

zvuĉalo poput jecaja, ali nije ga bilo briga. Nastavljao je trĉati,

grĉevito steţući malj u ruci.

Trĉeći, shvatio je kako mu je iz misli nestalo sve ono što nije razumio

i kako je ostalo samo ono što je bilo vaţno, samo ono s ĉime se mogao

nositi. Kao prvo, uspije li na vrijeme doći do cilja, osigurat će Topniku

još jedan dan ţivota. Onda će pronaći Edie i ona će mu ispriĉati što je

rekao Crni Fratar i zajedno će pronaći naĉin da vrate Topnika. Nije u

to sumnjao jer mu u mislima nije bilo mjesta za išta što bi ga moglo

usporiti.

Ne razmišljajući, skrenuo je u usku uliĉicu i odjednom shvatio da u

njoj nema mjesta i za njega i za sportski automobil koji je išao ravno

na njega.

Vozaĉ je zatrubio bljeskajući svjetlima, ali George je nastavio trĉati.

Srećom, uliĉica je bila toliko uska da je vozaĉ vozio vrlo polako iz

straha da će zagrebati okolne zidove svojim skupim retrovizorima pa

je, budući da se George nije zaustavljao, uspio zakoĉiti pred njim bez

proklizavanja. Zaustavio se, potpuno zablokiravši uliĉicu.

George je i dalje trĉao. Jednostavno je skoĉio na haubu niskog maco

automobila, pretrĉao preko krova, doskoĉio na prtljaţnik i nastavio

dalje niz pustu uliĉicu prije nego što je vozaĉ uopće shvatio što se

dogaĊa.

Naravno, kada je shvatio da je djeĉak upravo pretrĉao preko njegova

automobila, podivljao je. George je iza sebe zaĉuo provalu psovki,

potom niz bijesnih udaraca u trubu, a ondaje shvatio da je vozaĉ

ubacivao mjenjaĉ u rikverc, u ĉemu je uspio iz trećeg pokušaja.

Automobil se poĉeo kretati unatrag, prema njemu.

Osvrnuo se preko ramena samo na trenutak i vidio kako mu se

velikom brzinom pribliţavaju straţnja svjetla automobila, dok se

vozaĉ trudio pravocrtno kretati uskom ulicom. Imao je tek dovoljno

vremena vidjeti kako je vozaĉ jednim retrovizorom zapeo o odvodnu

cijev, a potom se okrenuo i nastavio trĉati, zastavši samo kako bi

gurnuo kantu za smeće na ulicu, ne bi li obeshrabrio daljnju potjeru

vozaĉa koji se sada naginjao kroz prozor vrišteći u njegovu pravcu.

Istrĉao je iz uliĉice i pokušavao se orijentirati pretrĉavajući preko

ceste. Ugledao je zelenilo parka na kraju ceste. Ono ga je podsjetilo na

Edie i na trenutak kada su se upoznali u podzemnoj garaţi ispod njega.

Ona je bila osjetljiva i agresivna i udarila ga je nakon što je pokušao

biti ljubazan prema njoj. Ali, kasnije se dokazala kao snalaţljiva i

hrabra saveznica kroz sva iskušenja koja su zajedno proţivjeli. Odjed-

nom se poĉeo pitati je li moţda već bila tamo, kod Topnikova

postolja. I njoj je Fratar zasigurno rekao istu stvar koju je Eustonska

druţina rekla njemu. Pomisao kako će je ponovno sresti ispunila ga je

dodatnom energijom i utrĉao je u Ulicu Park Lane obnovljenom

snagom. Provukao se kroz kasnonoćni promet i ušao u park.

Trĉanje po travi, pod blago osvijetljenim, sjenovitim krošnjama, bilo

je mnogo lakše.

Ugledao je sat na jednoj od zgrada u Ulici Park Lane pokraj koje je

protrĉao i, dok je trĉao ispod visokog modernog hotela, srce mu je

luĊaĉki lupalo, ali sada zato jer je znao da će se uspjeti dokopati

postolja prije ponoći.

Drţi se, Edie, pomislio je. Dolazim.

36

STVORITELJI I KAMEN

Slijepa Ţena povela je Edie niz stube, smireno i bez oklijevanja, kao

da vidi.

Niti u ostatku kuće nije bilo tepiha, slika i namještaja nikakvih ukrasa.

Sve je bilo sivo, zbog debelog sloja prašine nalik tek bezliĉnoj

pozadini. Ĉvrsto stišćući svoj kamen srca u dţepu, Edie je osluškivala

pse koji su je i dalje slijedili. Ţenaje zastala pred jednim vratima i

prstima potraţila sveţanj kljuĉeva koji joj je visio s pojasa. Ponovno

je skinula rukavicu i poĉela opipavati kljuĉeve. Kada je pronašla

pravi, Edie je primijetila da je opet navukla rukavicu prije nego što ga

je gurnula u bravu ijednom okrenula.

Unutra je jedna stolica, rekla je tiho. Ući ćeš i sjesti na nju. Nećeš se

micati. Ako se pomakneš, psi će te napasti.

Edie je primijetila da je ţena stala sa strane kao da se boji ući u sobu.

Onaje pak, ĉuvši iza sebe prigušeno reţanje, ušla.

Usred sobe stajala je jedna stolica. Izgledala je masivno i ĉvrsto, a na

svaku joj je nogu bio priĉvršćen po jedan ţeljezni kotaĉić.

U sobi je gorjela jedna svijeća postavljena na pisaći stol u sredini.

Ĉinilo se kao da je prostorija nekoć bila knjiţnica, ali u njoj više nije

bilo knjiga. U njoj nije bilo nikakvog namještaja, osim jednog visokog

stola i polica koje su prekrivale svaki centimetar zida. No, soba nije

bila prazna. Umjesto urednih nizova knjiga u koţnatim uvezima

kakvima su vjerojatno nekoć bile popunjene te police, sada su na

njima, od golog drvenog poda do opasno naherenog stropa, leţali

neuredni zamotuljci. Gomile papira prekrivale su stol i pod uokolo

njega.

Edie je prišla stolici i sjela na nju zadrhtavši.

Primijetila je da su prozori bili sastavljeni od romboidnih komadića

stakla u olovnim okvirima, nalik na mreţu. Nije uspijevala vidjeti na

koji se naĉin otvaraju pa nije mogla raĉunati na iskakanje kroz prozor

u kakvom oĉajniĉkom pokušaju bijega. Dva su je psa slijedila u sobu i

legla joj uz noge, ne ispuštajući je iz vida niti na trenutak.

Slijepa Ţena povukla se dublje u hodnik i sjela na stolicu visokog

naslona koja je stajala uza zid, suĉelice vratima.

Dugo nakon toga jedini zvuci koji su se ĉuli bili su pseće dahtanje i

otkucaji Edieina uplašenog srca. Premještala se na tvrdoj stolici, a

zbog tihog škripanja oba su psa zareţala podigavši se na noge,

spremni za napad.

Edie je pogledala kroz vrata, u ukoĉenu figuru koja je slijepo zurila u

nju.

Što si ti bila? pitala je.

Što sam ja bila, kad? odvratila je Slijepa Ţena skoro neĉujnim šaptom.

Prije ovog, rekla je Edie. Što si bila?

Nije bilo odgovora. A onda je, upravo kada je Edie pomislila da ţena

neće progovoriti, ĉula:

Bila sam uĉiteljica.

Mogla sam i misliti.

Što to znaĉi?

Nikada nisam voljela uĉiteljice, odvratila je Edie. Uvijek prešućuju

stvari koje bi ĉovjek stvarno trebao znati.

A što bi ti to stvarno trebala znati, dijete? promrmljala je Slijepa Ţena.

Što bi to netko tako mlad i naivan htio znati kada svako znanje

osljepljuje umjesto da prosvjetljuje?

To su gluposti! odvratila je Edie. Znanje, znanje o pravim stvarima je

uvijek dobro. Zapravo, svakoje znanje dobro, ĉak i kada je rijeĉ o

lošim stvarima, jer kako moţeš planirati, ili ostati izvan opasnosti, bez

pravih informacija?

Ne moţeš ostati izvan opasnosti niti sa svim dostupnim in-

formacijama, dijete.

Da, da, oprosti što sam ţiva, ali ja još nisam odustala.

Usne Slijepe Ţene na trenutak su se blijedo osmjehnule, ali samo na

trenutak.

Hoćeš. Svi na kraju odustanu.

Nešto je pulsiralo prema Edie s polica, nešto što ju je privlaĉilo

snaţnije od mraĉne sile zidova iza njih. Promatrala je neobiĉnu zbirku

nepravilnih oblika naguranih na police.

Što je to na policama?

Kamenje.

Zašto?

Htjela je da Slijepa Ţena nastavi priĉati. Tišina joj je misli ostavljala

praznima, otvorenima zlokobnom zujanju cijele kuće i njezine

povijesti.

Zato jer ih on sakuplja. Kao što sakuplja i naše kamenje srdaca. U

potrazi za moći skrivenom u jednom drukĉijem kamenu. Snaţnijem i

mraĉnijem.

Što...? zapoĉela je Edie. A onda zastala i preoblikovala pitanje. Zašto

sve ima veze s kamenjem?

Zato što ima, odgovorila je Slijepa Ţena kratko i zašutjela.

Edie je priĉekala, no shvativši da je to bilo sve što će ţena reći, s

gaĊenjem je promrsila:

Tipiĉna uĉiteljica.

Slijepa je Ţena podigla pogled, trgnuvši se zbog Edieina tona.

Molim?

Baš kao što sam i rekla. Nikada ti ne kaţu ništa korisno. Postaviš li im

teško pitanje kao odgovor dobiješ Ne moraš to znati ili To neće biti na

ispitu ili Zato. Sigurno si bila uţasna uĉiteljica.

Slijepa se ţena tako naglo uspravila da se gotovo zaĉulo krckanje

njezine kralješnice.

Ja sam bila dobra uĉiteljica, prošaptala je glasom lakim poput prašine.

Jako dobra uĉiteljica.

Edie je zurila u nju. Ako je dobro vidjela, jedna je suza ostavljala svoj

ruţiĉasti trag na prašnjavoj koţi, klizeći od ruba zašivenog kapka niz

obraz.

Onda mi reci zašto sve to ima veze s kamenjem, zatraţila je Edie,

jednako tiho.

To ti ne moţe pomoći, odvratila je.

Moţda moţe pomoći tebi, rekla je Edie oprezno.

Meni ništa ne moţe pomoći, dijete. Nasmijala se gotovo neĉujno. Ja

sam izgubljena, toliko obuzeta tamom da mi iz nje nema povratka.

Onda se ne vraćaj, rekla je Edie. Ostani gdje jesi. Ali, zašto ne bi

ponovno bila dobra uĉiteljica? Zašto mi ne ispriĉaš priĉu o kamenju?

U tišini koja je uslijedila jedan pas se okrenuo i pogledao u Slijepu

Ţenu. Ona je stiskala vilicu razmišljajući.

Potom je zagladila nepostojeće neposlušne dlake natrag u strogu

punĊu i jednostavno poĉela priĉati.

Davno, prije poĉetka povijesti, prije nego što su stvari imale imena,

zemljom je koraĉala Tama. Hranila se Strahom i gdje god je prolazila

širila je uţas, mrţnju i neznanje.

Zastala je i osluškivala, glave nagnute prema neĉemu što je uĉinilo joj

se, zaĉula na ulazu u kuću. Trenutak kasnije ponovno se opustila i

nastavila s priĉom.

Ali, zemljom je lutala i Svjetlost, šireći Ţivot. Svjetlost nije mogla

podnijeti da njezina djeca ţive na mjestu gdje uţas i mrţnja šire bol i

nasilje poput tumora. Zato je izazvala Tamu na dvoboj i nakon teške

borbe pobijedila je i prognala duboko u kameno srce zemlje, zatoĉivši

zlo u kamenu pod zemljom tako da više nikada ne hoda njezinom

površinom. Vrijeme je prolazilo, a ljudska se vrsta, sve sinovi i kćeri

Ţivota, proširila zemljom, gradila i ţivjela, voljela i radovala se...

Slijepa Ţena je zastala, šokirana vlastitim rijeĉima, kao da se tek sada

sjetila da su, negdje izvan Kuće Izgubljenih, postojale stvari poput

ljubavi i radosti. Edie je primijetila kako je plitko udahnula, a potom

nastavila.

A osim graĊevina, ljudi su stvarali i predmete. Isprva su Stvoritelji

umjetnici i kipari radili u drvetu i glini, ali su njihova djeca poĉela

sanjati o stvarima koje neće istrunuti i nestati s vremenom. Pa su

poĉeli stvarati u kamenu i pokušali taliti metal u vatri. No stvaranje

skulptura od metala i kamena bilo je puno teţe od rada s drvetom i

glinom. Budući da su znali da se ništa teško ne moţe postići bez suza i

ţrtve, poĉeli su vjerovati da se kamenu koji su ţeljeli koristiti trebala

prinijeti ţrtva kako bi pruţao manji otpor prilikom obrade.

Slijepo je pogledala u Edie kao da nije bila sigurna treba li nastaviti.

Iako su prošle mnoge godine od vremena kada je Zrvot zatoĉio Zlo u

kamenu, još su uvijek postojali ljudi koji su se sjećali da je u kamenu

leţala moć. A te su ţenejer to su bile ţene koje su prenosile sjećanja s

koljena na koljeno te su ţene poznavale moć i sjećanja skrivene u

kamenu...

Ţene poput nas, rekla je Edie.

Ţene poput nas. Sijevke.

Sijevke.

Edie je poţeljela zavrištati ţeni u lice. Ţeljela je znati kako je mogla

biti tako mirna, tako tiha, kako je mogla tako bespogovorno slušati

Hodaĉeve naredbe u toj uţasnoj kući, kada su ona i Edie bile jednake.

Stisnula je zube i progutala vrisak. Htjela je saznati kako priĉa

završava.

Slijepa se Ţena tiho nakašljala i nastavila. Ali, prolaskom vremena

zaboravile su da je moć u kamenu bila mraĉna. Kada su Stvoritelji

došli k sijevkama one su im rekle za postojanje moći, potvrĊujući da

je rijeĉ o neĉemu ţivom, a Stvoritelji su bili zadovoljni jer su znali

kako udobrovoljiti ţivuće stvari: prinošenjem ţrtve u krvi.

Izvlaĉili su slamke, a sin Majstora Stvoritelja izvukao je najkraću i bio

odveden do kamena koji su odabrale Sijevke, zajedno s noţem koji će

Stvoritelj koristiti za prinošenje ţrtve. Budući da su to bila djeca

Ţivota, ţrtva u krvi trebala je biti blaga; nikako smrt; tek sićušni ubod

kremenim noţem u prst, najmanji mogući rez, a potom su Stvoritelji

trebali poloţiti zakletvu Kamenu. Dijete je moglo plakati nekoliko

trenutaka, ali onda bi ga obasuli cvijećem i smijehom i veseljem,

najboljom hranom i najslaĊim medom, oduţivši mu se za tih nekoliko

sekunda bola...

Ruke su joj poletjele prema gore i prešle preko šavova na kapcima.

Edie je znala da je Ţena osjećala bol vlastite ţrtve. I, jesu li uspjeli?

pitala je.

Jesu. Kamen se zakleo da se neće opirati Stvoriteljima, a Stvoritelji da

će koristiti svoju moć za stvaranje, a ne za rušenje. Ali ih je kremeni

bodeţ prevario. Moţda zato jer je oštrica bila od kamena pa je imala

nešto od njegove zle naravi skrivene u sebi, otela se oĉevoj ruci i

minijaturni je rez na prstu postao rasjekotina na zapešću, i prije nego

što su je uspjeli zatvoriti djeĉakje iskrvario, pa iako je to bio nesretan

sluĉaj, njegova krv ţivota prelila se preko kamena i veza izmeĊu

Stvoritelja i Kamena tako je zapeĉaćena.

Ubio je vlastitog sina? ubacila je Edie.

Slijepa je Ţena kimnula.

Ubio je vlastitog sina. Greškom, Kamenovom krivicom. A nakon tuge

i naricanja u kući Majstora Stvoritelja, vrijeme je nastavilo prolaziti. I

Stvoritelji su stvarali, Kamen se nije opirao, a ono što su stvorili imalo

je moć. Stvarali su idole i bogove, vragove i vodorige za svoje

hramove i crkve, a oni su, iako to Stvoritelji nisu znali, bili prve Sluge

Kamena. Bili su stvoreni da plaše i ulijevaju strahopoštovanje. A zvali

su ih mrljavci jer su njihove sjene bile mraĉne mrlje na zemlji.

Ali, stvarali su i zrcalnike, ubacila je Edie.

Jesu na sliku ţivih ljudi, s novom namjerom, da predstavljaju ljude,

voljene i poštovane, ili pak iz ĉistog uţitka slavljenja onoga što su

Stvoritelji smatrali lijepim.

I zato zrcalnici nisu Sluge Kamena.

Tako je, dijete. A zovu se zrcalnici jer su napravljeni na sliku i priliku

stvarnih ljudi pa zrcale i dio njihova duha koji nije bio zarobljen

Tamom i strahom u Kamenu.

I zato ih mrljavci, Sluge Kamena, mrze? Zato jer su slobodni?

Ima tu malo više od toga. To je zato jer su Zrcalnici osveta Stvoritelja

Kamenu zbog oduzimanja ţivota nevinog djeteta. Pronašli su naĉin da,

sa svakim novim zrcalnikom kojeg stvore, prognaju komadić Tame i

vrate iskru Ţivota natrag u svijet. I...

Zašutjela je. Psi su naćulili uši. A onda je Edie zaĉula škripanje

drvenog poda u hodniku, a glas koji više nikada nije ţeljela ĉuti,

visoki oholi muški glas, završio je priĉu.

... i tako se bitka izmeĊu Svjetla i Tame, izmeĊu Straha i Radosti

nastavlja. A Kamen, zajedno s Tamom zatoĉenom u sebi, stalno ĉeka

da se Stvoritelji umore pa da se moţe vratiti na zemlju i ponovno

vladati.

Hodaĉ se pojavio na vratima mraĉno se osmjehujući Edie.

I znaš što, strah uvijek pobjeĊuje Radost, a u Tamu imam puno više

povjerenja nego u Svjetlost... Kucnuo je dugaĉkom sjajnom oštricom,

svog draguljima optoĉenog bodeţa, po okviru vrata.

Zaĉuo se neĉiji cvileţ. Edie se prepala pomislivši da je dolazio iz

njezinih usta. Ali nije. Bila je to Slijepa Ţena. Rukama je obgrlila

koljena i tiho jecala. Hodaĉ se okrenuo i pogledao dolje u nju.

Ona je molećivo pruţila ruku iako nije podizala pogled. Skinula je

rukavicu s nje. Edie je, izmeĊu jecaja, zaĉula samo:

Molim te...

Hodaĉ je posegnuo u svoj dugaĉki kaput i izvukao morsko staklo koje

je sjajilo jakom naranĉastom svjetlošću, bacajući groteskne sjene po

sobi. Visjelo je na lancu. Spustio ga je na njezin dlan.

Pohlepno ga je zgrabila. Zadrhtala je i uzdahnula s olakšanjem.

Edie je ţivjela na ulici. Poznavala je taj drhtaj. Ĉula je već takav

ovisniĉki uzdah. Znala je kako je Hodaĉ odrţavao Slijepu Ţenu jedva

ţivom i dovoljno gladnom da sluša njegove naredbe. Koristio je njezin

kamen srca kao drogu kojom ju je kontrolirao.

Edie je stisnula svoj kamen, skriven u dţepu.

Hodaĉ ju je pogledao kao da joj je proĉitao misli. Nacerio joj se.

Ti misliš da nikada ne bi bila poput nje.

Edie je nastojala lice odrţati bezizraţajnim.

Hodaĉ je istrgnuo staklo iz Ţenine ruke i uhvatio ga u zraku. Ona je

poĉela vrištati. Ne uspjevši se kontrolirati, Edie je krenula prema njoj.

Psi su skoĉili na noge i reţeći i škljocajući zubima, stjerali je natrag na

stolicu.

Hodaĉ je pucnuo prstima. Psi su zašutjeli i stajali u mjestu, zureći u

nju.

Smiri se. Ne miĉi se. Ja te ne ţelim ozlijediti. Ne ţelim ti nikakvo zlo.

Ne ţelim, zapravo, ni tvoj kamen upozorenja. Ništa ne ţelim od tebe,

osim pomoći u jednoj sitnici. Hoću da upotrijebiš svoj dar za mene.

Kako? pitala je Edie.

Hoću da ispitaš neko kamenje. Samo ih trebaš dodirnuti i reći mi što je

skriveno u njima. Uĉiniš li to, moţeš ići, neozlijeĊena i sigurna.

Kakvo kamenje? pitala je Edie oprezno, ne vjerujući niti na trenutak

kako će je pustiti da ode.

Ah, nasmiješio se. U tome je stvar. Zato ću ti dozvoliti da zadrţiš svoj

kamen srca dok to radiš. Trebat ćeš svu svoju snagu.

Kakvo kamenje? ponovila je Edie, a glas joj je zapeo u naglo

osušenom grlu.

On je razvukao usta u još širi osmijeh.

Mraĉno kamenje. Vrlo mraĉno kamenje...

37

ZAMJENA

George je protrĉao prema jugu, iza leĊa golemog kipa Ahileja. Bio je

svjestan nagog diva, s maĉem u jednoj i okruglim štitom uprtim u

nebesa u drugoj ruci, kojima kao da se branio od napada iz visina.

Pogledao je prema gore provjeravajući je li se što pojavilo na noćnom

nebu, ali ĉinilo se da je i dalje imao sreće. Pretrĉao je preko

ţeljezniĉke pruge u Ulici South Carriage Drive, kroz lijevi prolaz

trostrukog luka uz Apsley House, i konaĉno došao do daha ĉekajući

zeleno svjetlo kako bi mogao prijeći posljednjih nekoliko metara do

središnjeg travnatog otoka Hyde Park Cornera.

Mogao sije priuštiti to zaustavljanje jer je pred sobom vidio ogromni

kameni top uprt u nebo i ĉetvoricu bronĉanih vojnika, od kojih su

dvojica stajala, a ostali leţali na stranicama postolja. Nije mogao

vidjeti Topnikovu stranu, ali je vidio vojnika ispruţenog na nosilima i

onog koji je gledao u srce travnatoga prostora, topniĉkog desetnika

kojemu su s bokova visjele dvije velike granate.

Upalilo se zeleno svjetlo. Potrĉao je, slušajući kako mu šljunak krĉka

pod nogama dok je grabio prema ogromnom spomeniku. Stigao je do

okolnog širokog podija spomenika i otrĉao na Topnikovu stranu

uvjeren kako će tamo ugledati Edie.

Ali, tamo nije bilo nikoga.

Na mjestu na kojem je obiĉno stajao Topnik, bilo je tek bronĉano

postolje i zid od glatkih kamenih ploĉa ravnih rubova, na kojima je

velikim slovima pisalo RUSIJA PALESTINA SREDIŠNJA AZIJA.

George se naglo zaustavio sagnuvši se, kao da je dobio udarac u trbuh.

Oslonio se dlanovima o koljena. Sada, kada je stigao na cilj, a njegovo

je trĉanje bilo gotovo, konaĉno si je dopustio da ga svlada umor. Bio

je razoĉaran, u to nije bilo sumnje, ali je uvjerio samoga sebe da to

nije bilo vaţno. Pronaći će Edie kasnije. Sada je morao stati

naTopnikovo postolje. Prema satu pokraj kojega je prošao u nedalekoj

Ulici Park Lane, preostalo mu je dobrih pet minuta do ponoći.

Spustivši pogled, ugledao je bronĉani šljem na prsima figure koja mu

se nalazila pred nogama. Kipar je stvorio tijelo koje je leţalo na

leĊima, s kaputom prebaĉenim preko lica, ispod kojega su virile noge

u ĉizmama. Osim toga, kaput je bio tako nemarno prebaĉen da se

vidio i djelić lica i naznaka kose, ali tek naznaka. Na ĉizmama mu je

nedostajalo nekoliko ĉavala i izgledale su iznošeno. Primijetio je i da

su vezice na jednoj od njih bile pukle pri dnu te da su potom nabrzinu

zavezane u grubi, jednostavni ĉvor. Ti su detalji, na neki naĉin, ĉinili

anonimnost neznanog vojnika dirljivijom.

Nakon što je udahnuo dovoljno kisika u pluća, George je pogledao u

Desetnika s futrolama granata što su mu visjele s bokova.

Oprostite, rekao je, ne znajući kako drukĉije poĉeti razgovor s kipom

za koji nije znao moţe li ga vidjeti.

Oprostite, ponovio je. Ja vas vidim. Ja znam za zrcalnike, mrljavce i

sve to. Ja sam Topnikov prijatelj.

Vojnik se nije pomaknuo ni milimetar. George je odluĉio da neće

gubiti vrijeme. Na kraju krajeva, znao je što treba uĉiniti.

O. K., rekao je. Ja idem na drugu stranu i tamo ću stajati za Topnika.

Na njegovu postolju. Eustonska druţina rekla mi je za to.

Ni nakon toga nije dobio nikakav odgovor pa je slegnuo ramenima i

poţurio na drugu stranu do Topnikova praznog mjesta. Koraĉajući, u

prolazu je primijetio reljefne prizore rovovske bitke uklesane u bijeli

vapnenac spomenika vidio je mladiće u ĉupavim prslucima od ovĉje

koţe, sa šljemovima na glavama, okruţene oruţjem, granatama i

ranjenicima, na pozadini od polomljenih stabala i razbijenih rovova.

Vidio je i jednog vojnika kako se bori s prestrašenim konjima, a onda

se našao na Topnikovu postolju, s hladnim zidom iza leĊa. Na drugoj

strani ulice jedan beskućnik vukao je sve svoje vlasništvo u otrcanoj

crvenoj, kariranoj torbi za kupovinu. Nije gledao u ploĉnik pred

sobom. Zurio je bezizraţajno preko ceste. Crnim oĉima, u kojima se

nisu nazirale bjelooĉnice.

Buka prometa bila je preglasna da bi George mogao ĉuti što je

beskućnik govorio, ĉak i da ga je primijetio, što nije bio sluĉaj.

Jedan djeĉak stvoritelj. Hyde Park Corner. Na ratnom spomeniku.

George, nesvjestan Brojaĉevog pogleda preko ceste, nije bio siguran

što je toĉno trebao uĉiniti. Budući da je ponoć bila blizu, naslonio se

na kamen i raširio ruke onako kako ih je Topnik širio kada ga je prvi

put ugledao. Nagazio je na nešto što mu se pomaklo pod nogama.

Sagnuo se da vidi o ĉemu je rijeĉ. Bio je to biĉ za konje. Topnik ga je

oĉito zaboravio, nakon što je spasio Georgea na poĉetku te noćne

more koja je, ĉinilo mu se, trajala već cijelu vjeĉnost.

Ispustio je malj iz ruke i uzeo biĉ, iznenaĊen njegovom teţinom.

Primijetio je daje, nakon što ga je uzeo u ruku, nepomiĉna bronĉana

traka biĉa, nemarno omotana oko drške, postala savitljiva. Bilo je to

kao da je dio kipa oţivio u njegovoj ruci. Ne silazeći s postolja

zatresao je biĉem. Nekako se osjećao sigurnijim drţeći nešto

Topnikovo u ruci. Izdrţat će on to. Koliko to uopće moţe biti teško?

Morao je samo tu stajati dok proĊe ponoć i tako Topniku osigurati

jošjedan dan.

Što ti to, dovraga, radiš?

Glas je bio umoran, profinjen i blago iziritiran, a dolazio mu je s lijeve

strane. George je pogledao u tom pravcu i na drugoj strani spomenika

ugledao kip Ĉasnika kako stoji i zuri u njega kao da je sama njegova

prisutnost bila neoprostiva uvreda. Na glavi je imao šljem, a u kutiji

obješenoj visoko na prsima dvogled. Ruke je drţao prekriţene na

prsima, s teškim mantilom ovlaš prebaĉenim preko njih.

Ehm... ja stojim ovdje... zbunjeno je odgovorio George.

Zaĉuo je kako je Ĉasnik tiho coknuo jezikom. Imao je male, uredno

podrezane brkove iznad gornje usne, koji su zaigrali kada mu se

ponovno obratio.

Ti si djeĉak, primijetio je.

Ja sam George.

Da, uzdahnuo je Ĉasnik, otvorivši poklopac svog ruĉnog sata i potom

ga naglo zatvorivši. Da, bojim se da jesi. Zbog tebe je Topnik sišao sa

svoga postolja, izazivajući nevolju. Znaš li gdje sam ga sinoć

pronašao? Napola rastaljenog nakon borbe s prokletim Zmajem

ĉuvarom Temple Bara, lica zagnjurenog u jezero u St. Jamess Parku.

Došlo mi je da ga tamo i ostavim, ali znaš...

Ponovno je coknuo jezikom.

Zato sam ja ovdje! rekao je George. Baš zato. Njega je šĉepao Hodaĉ.

Neće stići ovamo do smjene dana. Zato ću ja tu stajati umjesto njega.

Tako ćemo dobiti još jedan dan da ga spasimo!

Kakva budalaština! eksplodirao je Ĉasnik.

Nije to budalaština, odvratio je George prkosno. Ja ću to i uĉiniti.

Ĉasnik je naherio svoj šljem i zaĉuĊeno se poĉešao po glavi.

Ti ćeš stajati umjesto njega?

Da, odgovorio je George.

Izgovorivši to, osjetio je da se nešto pomaklo i poĉelo kretati

njegovom rukom. Bilo je popraćeno snaţnom, gorućom boli, kao da

mu je koţa poĉela pucati pa se pognuo uhvativši svoju izmuĉenu ruku.

Biĉ mu je uz zveket ispao na tlo.

Uĉas je nestala Ĉasnikova hladnoća. Potrĉao je prema Georgeu,

ispustivši kaput.

Što ne valja, sinko?

Moja ruka, procijedio je George, stišćući zube.

Ĉasnik je pogledao na sat, zabrinuto coknuo jezikom i kleknuo pokraj

njega.

Brzo deĉko. Daj da vidim.

George je ispruţio ruku. Ĉasnik ju je iznenaĊujuće njeţno uhvatio i

okrenuo. Iz usta mu je pobjegao još jedan coktai kada je ugledao

oţiljak Oznake Stvoritelja i tri linije koje su se spiralno dizale iz nje i

nestajale pod rukavom jakne.

U redu. Skini jaknu. Brzo!

Pomogao je Georgeu da izvuĉe ruku iz dviju jakni koje je bio navukao

na sebe, a potom mu je podigao rukav košulje i ogolio mu ruku od

zapešća do ramena.

Ţgoljaviji si nego što se ĉini ispod svih tih slojeva, rekao je tiho,

okrećući mu ruku kako bije bolje promotrio. Glasnim je coktajima

popratio sve što je vidio.

Ipak, priliĉno si odvaţan, u to nema sumnje. Nosiš oznaku Teţeg Puta.

George je s uţasom pogledao u svoju ruku. Jedna od ţila, ona

mramorna, naglo se produţila iznad njegova lakta i uspela mu se

bicepsom, tako da je sada bila opasno blizu pazuha. Ostale dvije ţile

još uvijek su mu se plele ispod lakta.

To se dogodilo sada, ta dugaĉka, upravo sada? pitao je Ĉasnik.

George je potvrdno kimnuo, ugrizavši se za usnu i bojeći se da će mu

glas zadrhtati ako progovori.

Ĉasnikje kucnuo prstom o udubljenu ţilu. Georgeuje pozlilo od zvuka

bronce koja je kuckala o mramor. Imao je osjećaj da mu je posegnuo u

nutrinu i zakucao po kostima. Ĉasnik mu je potom ponovno navukao

rukav, pokrivši ţile. Kada je ponovno progovorio, bilo je to uţurbano,

ali bez nervoze.

Dobro. Obuci se, navuci jaknu, što brţe. U pravu si, to više nije u

pitanju, sada definitivno moraš stajati.

George se uvukao u svoje dvije jakne i petljao po dugmadi, sretan što

više nije mogao vidjeti vlastitu ruku izobliĉenu vijugavim ţilama od

kamena i metala.

Što...? poĉeo je.

Što to? odvratio je Ĉasnik, prelazeći pogledom ulicu ispred njih.

Zbog ĉega ste promijenili mišljenje? pitao je George preplašeno.

Ĉasnik ga je pogledao u oĉi. Potom se sagnuo i podigavši biĉ pruţio

ga Georgeu.

Jer će se, ne uĉiniš li to, ta ţila nastaviti kretati tvojom rukom, a onda

će ti ući u prsa, a kada ti doĊe do srca, ţao mije što ti to moram reći,

bit ćeš mrtav.

Nasmiješio se u znak ohrabrenja.

Nil desperandun. Nije sve izgubljeno. Ti stani na Topnikovo mjesto,

kao što si rekao da hoćeš, izdrţi i bit će sve za pet.

George je shvatio što je Ĉasnik govorio i usta su mu se naglo osušila.

Hoćete reći da je to jedan od izazova, jedan od dvoboja? Ali, kako

samo stajanje ovdje u ponoć... Natoje osjetio naglo olakšanje.

Ma to je genijalno! Mislim, to je super. Samo stajati ovdje? To je lako,

nije li?

Ne baš. Nije to tek puko stajanje, sinko.

Potapšao je Georgea po ramenu u znak ohrabrenja i njeţno ga gurnuo

na Topnikovo mjesto na postolju. Georgeu se nije sviĊao osmijeh na

Ĉasnikovu licu. Bio je to osmijeh gori i od onog kakvim su mu se

smiješili roditelji dok su ga gurali u zubarsku ordinaciju u kojoj ga je

oĉekivalo bolno bušenje zuba.

Kako to mislite? pitao je. Molim vas, što se toĉno dogaĊa kada stojiš

za nekoga?

Ĉasnik je pokazao rukom prema muĉnim scenama reljefa na

spomeniku.

Sve to, bojim se. Krvoproliće, pokolj, vriska, strah, prokleti gubitak

dobrih ljudi i konja. Sudjelujemo u tome i proţivljavamo to svake

noći. To je naš identitet i podsjetnik zašto smo ovdje. To je bila

stvoriteljeva ideja.

Nakašljao se kao da bi mogao još štošta dodati na temu stvoritelja i

njegove ideje, ali ga je u tome sprjeĉavala pristojnost.

George se hvatao za slamke.

Ali, ne moţe biti tako loše mislim, vi znate da ćete preţivjeti. Zar ne?

Mislim, ĉinite to svake noći tako da...

Nije to baš tako, mladiću. Ĉasnik je zatresao glavom. Nije to uopće

tako. Ne proţivljavamo mi to kao kipovi. Mi to proţivljavamo kao

muškarci koje zrcalimo. I dok to proţivljavamo, stvarno je. Ne znamo

da se ponavlja svaku noć. Nitko meĊu nama to ne zna. Ĉak ni taj

sirotan...

Pokazao je prema mrtvom vojniku prekrivena lica, u dnu spomenika.

Tko je on? pitao je George.

Zavisi tko pita, odvratio je Ĉasnik pogledavajući na sat. On je tko god

ti ţeliš da bude. On je Neznani Vojnik. Zato mu je lice pokriveno, zato

da oţalošćeni mogu doći i zamisliti svog voljenog pokojnika. Dobra

ideja, ako mene pitaš. Jagger, naš stvoritelj, znao je ponešto o gubitku.

Osim toga, i sam je bio vojnik. A sada ćeš i ti postati vojnik, ako

stvarno namjeravaš zamijeniti Topnika?

Naĉin na koji je to izgovorio nudio je Georgeu izlaz.

Da, namjeravam.

Namjeravao je to uĉiniti zbog nekoliko razloga, ali se na kraju se sve

svodilo na jedan jednostavan: ne bi mogao ţivjeti sa samim sobom da

to ne uĉini. Ĉasnik je kimnuo.

Bravo. Budi jak. Stisni zube i tako to...

Još je jednom energiĉno potapšao Georgea po ramenu.

Uĉini to za sebe. Uĉini to za Topnika. Uĉini to za koga ţeliš, ali uĉini

to. Ne silazi s prokletog postolja. Poţeljet ćeš sići. A u sluĉaju da još

uvijek u nešto vjeruješ, pomoli se.

Da se pomolim? odvratio je George nesigurno, ĉvrsto stišćući biĉ.

Zašto?

Ĉasnik je pogledao na sat i krenuo prema vlastitu postolju, podigavši

usput svoj kaput s tla. Prebacio ga je preko ruke i pogledao u Georgea

prije nego što je zamakao za ugao spomenika.

Zato jer ćeš sljedećih sat vremena biti duboko u paklu, sinko.

38

SRETAN ZAVRŠETAK

Nema sretnih završetaka, rekao je Hodaĉ. Ali mislim da to već i sama

znaš.

Edie je vidjela kako je poloţio nešto umotano u šal na stol u sredini

sobe i poĉeo joj se zlokobno smiješiti. Svi su joj mišići bili napeti,

spremni za borbu ili za bijeg, ali je ĉinjenica da su vrata bila

zakljuĉana i da su pred njima sjedili psi ozbiljno ograniĉavale bilo

kakvu mogućnost bijega.

Stvarno? odvratila je, potiskujući drhtaj u glasu.

Stvarno, to je jedna od najvaţnijih ţivotnih ĉinjenica, rekao je Hodaĉ.

I molim te, ne ĉini ništa naglo ili nepromišljeno.

Zabio je bodeţ u stol i pribliţio joj se. Edie je zurila u draguljima

optoĉenu dršku i dugaĉku oštricu koja je reflektirala svjetlost svijeće.

Sjećala se da je nosio taj bodeţ kad je osijevnula scenu na zaleĊenoj

Temzi, kada ga je vidjela kako trĉi za djevojĉicom koju je na kraju

utopio u rupi u ledu. Djevojĉicom s njezinim licem. To svakako nije

bio sretan završetak.

To je dobro, ispljunula je. To znaĉi da ni za tebe nema sretnog

završetka.

Osjetila je njegov dah kada se nagnuo prema njoj smijući se i veţući

joj desnu ruku za naslon stolice.

Ah, svako pravilo ima iznimku, a u mom sluĉaju to znaĉi da moje

prokletstvo da zauvijek hodam istodobno znaĉi da mi nema predvidiva

kraja. I zato, ţao mi je, ali ne mogu ti ispuniti ţelju.

Uhvatio ju je za lijevo zapešće i izvukao joj ruku iz dţepa. Ispustila je

kamen srca na vrijeme, a on joj je spretno zavezao i drugu ruku za

naslon, brzinom koja je pokazivala da je to uĉinio već bezbroj puta.

Samo su joj noge ostale slobodne.

U ovakvom trenutku, promrmljao je, neke od vas zakljuĉe da bi

udaranje nogama bila prikladna posljednja junaĉka gesta.

Posegnuo je rukom iza leĊa i bez gledanja izvukao bodeţ iz stola.

Oštrica je kratko bljesnula prije nego što ju je zabio u naslon Edieine

stolice.

Ali, nikada nije naroĉito junaĉka, a ja uvijek mogu pustiti pse natrag u

prostoriju. Oni nemaju ni pribliţno toliko razumijevanja koliko ga ja

imam.

Edie je zaboravila na noge. Sve što je Hodaĉ izgovarao bilo je, na neki

naĉin, prijetnja. Ĉak je i njegovo naslaĊivanje bilo prijetnja. Ĉak i

osmijeh. Sve je to bilo osmišljeno da je uplaši. I odjednom je

pomislila da zna i zašto.

Zato da je zbuni i da je sprijeĉi u razmišljanju. Strah ĉini upravo to:

zaledi te kao jelena pred automobilskim svjetlima; u stanju te je

zaslijepiti i onesposobiti ti prvu liniju obranerazmišljanje. Umjesto da

mu odvrati, Edie je zašutjela i poĉela razmišljati.

Polako je razgledavala sobu osvijetljenu plamenom svijeće, police,

kamenje na njima, stol, olovom ojaĉane prozore koji se nisu mogli

otvoriti, hrpe papira po podu uokolo stolaĉineći to, silom je duboko

potisnula strah na isto mjesto na koje je ranije potisnula osjećaj da

gubi razum, kada se onomad bila okrenula i vidjela da je George

jednostavno nestao. Uvijek je mogla poslije raspakirati i strah i ludilo.

Sada je svu svoju energiju morala usredotoĉiti na to da uopće doţivi to

poslije.

Samo je jedna stvar bila vaţna i odluĉila je kako će se na nju

usredotoĉiti: morala je uĉiniti sve što je bilo u njezinoj moći da izaĊe

ţiva iz te prašnjave sobe.

Hodaĉ je petljao po zaveţljaju koji je donio iz Britanskog nacionalnog

muzeja.

Hoćeš da dodirnem neko od ovog kamenja, rekla je Edie, isturivši

bradu prema policama.

Bistra si ti cura, nema što, odvratio je sarkastiĉno, okrećući njezinu

stolicu na kotaĉićima prema stolu.

Ja sam sijevka, odvratila je. To je ono što mi radimo, nije li?

Zaista, jest, rekao je nasmiješivši se. Prešao je na suprotnu stranu stola

i rašĉistio djelić njegove površine od papira, kako bi mogao razmotati

svoj zaveţljaj. Edie je gledala kako paţljivo slaţe njegov sadrţaj na

stol. Kada je izvadio debele voštane krugove koji su toliko nalikovali

kolutovima sira na jedan je uznemirujući trenutak pomislila kako je

Hodaĉ raspakiravao piknik, ali je onda ugledala tajanstvene magijske

simbole urezane u njih i shvatila da je bila rijeĉ o neĉemu posve

suprotnom.

Oprostit ćeš mi moje dobro raspoloţenje, rekao je, ne diţući pogled.

Ali ovo su stari prijatelji i jako sam dugo ĉekao ponovni susret s

njima. Upravo zahvaljujući tebi i djeĉaku, imamo razloga ponovno se

sretno druţiti.

Paţljivo je postavio tanki zlatni disk na vrh manjeg od dvaju voštanih

kolutova, trudeći se poravnati njegove simbole s oznakama urezanim

u površinu zlatnoga diska. Potom je u sredinu postavio malu kristalnu

kuglu. Edie je pomislila kako će se kugla otkotrljati, ali je zaĉula tiho

usisavanje kada ju je Hodaĉ pustio, kao da je u sebi imala nekakav

magnet, i ne samo da je ostala stajati u samome središtu kruga, nego

se poĉela sporo vrtjeti.

Hodaĉ je s olakšanjem odahnuo i okrenuo se Crnom Ogledalu,

uglavljenom izmeĊu dvaju većih voštanih kolutova. Iz dţepova je

izvukao rukavice i navukao ih na ruke. Potom je podigao gornji kolut i

stavio ga na rub stola, blizu Edie. Uzeo je ogledalo s površine drugog

koluta i, drţeći ga paţljivo za dršku, postavio na vrh onog kojeg je

odloţio tek nekoliko centimetara od Edieine gole ruke.

Edie je osjetila kako joj crna površina privlaĉi ruku tolikom snagom

da se poĉela kretati prema kamenu bez svjesne namjere. Morala ju je

povlaĉiti uz škrgut zuba.

Hodaĉ je, vidjevši to, kimnuo.

Jako je. Dodirni ga.

Zatresla je glavom, uţasnuta snagom kojom joj je sjajno crno ogledalo

privlaĉilo ruku.

Hodaĉ joj je prišao iza leĊa i gurnuo je bliţe stolu. Crnilo joj je sada

još jaĉe privlaĉilo ruku preko grube drvene površine. Zarila je nokte u

stol, ali nije bilo pomoći.

Nije imala pojma što se skrivalo u kamenu, ali je njegova privlaĉna

sila bila snaţnija od ikoje koju je do tada osijevnula. Nije ţeljela niti

zamišljati kakav će uţas i kakvu bol iskusiti nakon što joj ruka prijeĊe

neumoljivi put do sjajne crne površine, ali je znala da će biti gore od

bilo ĉega što je dotad iskusila.

Posljednjim je snagama odgurnula cijelo tijelo unatrag, a noge su joj

poletjele uvis odigavši prašnjavu hrpu papira s poda. No, nije

pomoglo. Crno Ogledalo kao da ju je odjednom poĉelo privlaĉiti još

snaţnije i ruka joj je poletjela natrag preko stola, sletjevši otvorenog

dlana posred ogledala, raširena poput blijede zvijezde u crnoj lokvi

tinte.

Tijelom joj je prostrujao trzaj izazvan dodirom i proširio se

prostorijom u bešumnoj detonaciji koja je podigla debeli sloj prašine u

zrak. Svijeća se ugasila i na trenutak je sve bilo crno poput ogledala.

Potom se zaĉulo grebanje šibice. Hodaĉ je ponovno zapalio svijeću, a

onda se nakašljao i Edie je uĉinila isto.

Primijetila je nešto nevjerojatno.

Nije uopće osijevala.

Prošlost se nije zabijala u nju oštrim krhotinama zabiljeţene boli.

Obiĉno se osijevanje bolno zabijalo u nju, ne ostavljajući joj mjesta za

razmišljanje dok nije bilo gotovo. Ovo je bilo drukĉije i nije boljelo.

Još je uvijek mogla primjećivati stvari kao, na primjer, ĉinjenicu da

nije osjećala bol.

Trenutak iznenaĊenja i olakšanja trajao je otprilike koliko i plamen

šibice u Hodaĉevoj ruci. A onda je shvatila da je to što joj se dogaĊalo

bilo mnogo gore od osijevanja.

Nije osjećala prošlost u kamenu.

Nije osjećala ništa.

Apsolutno ništa.

Kamen u sebi nije sadrţavao prošlost. Ĉemu god je sluţio, ĉemu god

je svjedoĉio, ušlo je u nj i potom prešlo u prazninu iza njega, prazninu

koju je Edie dodirivala. A dodirivanje te praznine bilo je uistinu

straviĉno. Edie je osjećala kako dodiruje potpunu suprotnost svijeta u

kojem ţivimo jer je sve na tom svijetu nešto, dok je sve ono na ĉemu

joj je trenutaĉno leţala ruka, sve što je privlaĉilo njezine raširene

prste, bilo ništa.

Bio je to toliko stran osjećaj da bi, da je mogla birati izmeĊu njega i

susreta s najgorom, najstrašnijom osobom koja je ikada ţivjela, bez

razmišljanja izabrala ljudsko ĉudovište umjesto onoga što je

dodirivala kroz Ogledalo. Praznina je sve svodila na jednostavnu

razinu ljudsku ili neljudsku.

Ono što je dodirivala bilo je moţda toliko neopisivo i svemirski loše

da to nije mogla, niti ţeljela zamisliti.

Osjećaš to, rekao je Hodaĉ.

To je zlo, prošaptala je Edie.

To je samo drukĉije, nasmiješio se on. Svijet je prepun ljudi koji ono

što uslijed gluposti ne razumiju nazivaju zlim ili bezboţnim. To je

nešto treće, put ka moći kojim samo najpametniji i najhrabriji mogu

kroĉiti. Ta će me moć osloboditi i omogućiti mi da vladam...

Edie je glasno uzdahnula u trenutku kada joj se nešto drugo pomolilo

u svijesti.

Osjećaš li ih? pitao je Hodaĉ.

S uţasom je shvatila da ih osjeća. Stvar je u tome da odsuće ili

praznina ne bi smjele, po svojoj prirodi, ništa sadrţavati. Edie je

polako postajala svjesna da su se svuda uz rubove te crne rupe koju je

dodirivala kretale sjene u tami, premještajući se i zureći u nju preko

ruba ništavila. Pokušavala je vidjeti o ĉemu je rijeĉ ali bi, svaki put

kada je pokušala, njezin um i pogled skliznuli s njih, a oni joj nestajali

iz vida.

Vidiš li Prisuća? upitao je radoznalo.

Ne, prošaptala je Edie. Ali tamo su...

Upravo tako, odvratio je razdragano. Ne brini. Ne još. Ne mogu doći

ovamo ako se ne otvore vrata, a za to nam treba drugo Ogledalo.

Trebamo dobiti odraz iz kojega bi mogli izaći. Jednom sam imao oba

ogledala, ali mi je jedna budaletina ukrala jedno, prije nego što sam

uspio shvatiti kako ih sigurno koristiti ili razumjeti kako zadrţati

Prisuća unutar sigurnih granica s ove strane, nakon što izaĊu iz

praznine. Taj je idiot mislio da pripremam Smak Svijeta ili takvu

nekakvu budalaštinu.

Namrštio se, prisjećajući se i izvukao bodeţ iz naslona stolice, na

trenutak ga promotrivši prije no što ga je gurnuo natrag u korice koje

su mu visjele s pojasa.

Uhvatio sam ga i išĉupao mu utrobu na polju izvan gradskih zidina, ali

nikada nisam pronašao drugo Ogledalo, a od tada sam prevrnuo svaki

kamen ovog velegrada.

Odjednom se nasmiješio. Na mnogo je naĉina njegov osmijeh bio

strašniji od njegovog mrštenja.

Sada imam i sijevku i Ţeljeznu Ruku pa ću tako preskoĉiti prepreku

koja mi već tri stoljeća stoji na putu, i otvoriti vrata Ogledala jednim

odvaţnim rezom...

Rekavši to, takvom brzinom je izvukao disk ispod kristalne kugle da

se kugla ostala bijesno vrtjeti iznad voštane površine zaštitnog koluta.

Istim je brzim pokretom potom gurnuo disk pod Edieinu ruku,

razdvojivši je tako od Crnog Ogledala. Kada je prerezao vezu izmeĊu

nje i praznine, Edie je osjetila uţasnu, tupu bol, kao da joj je netko bez

milosti odrezao cijelu ruku, ali je sada bila osloboĊena pa ju je, uz

jecaj, odigla od zlatnog diska

Sagnula se od boli, dok joj se ruka trzala na naslonu poput umiruće

ribe.

Vidiš, rekao je Hodaĉ. Nije bilo tako strašno, zar ne?

Ali bilo je toliko strašno da ju je dodirivanje te odvratne praznine

šokiralo do srţi. Upravo je bila dotakla nešto nepoznato, nešto za što

ljudski rod nije smio znati, a kamoli to dodirnuti. Dodirujući Ogledalo

nije osjećala bol, ali da joj je ruka bila slobodna uzela bi njegov bodeţ

i probola ga njime samo zato jer ju je natjerao da ga dotakne.

Bilo je strašno, prodahtala je. Nije bilo kao osijevanje. Nije bilo nalik

normalnome dodirivanju kamena.

Naravno, dijelom je to zbog toga što Ogledalo zapravo nije kamen.

Znanstvenici, ti novovjeki ĉarobnjaci, kaţu da to uopće nije kamen.

To je opsidijan, izgleda kao kamen, ali je zapravo neka vrsta stakla,

vulkanskog stakla.

To je staklo. Kao...

Kao tvoje prokleto morsko staklo, da. Ne brini, kiselo se osmjehnuo.

Zadrţi ga zasad. Trebat ćeš svu svoju snagu.

Mahnuo je rukom u pravcu brojnih zamotuljaka na policama.

Dodirnut ćeš za mene sve to crno kamenje. Kao što vidiš priliĉno sam

ih dugo skupljao, u nadi da ću jednoga dana imati sreće i pronaći

Majstora Stvoritelja i sijevku koja će mu reći koji od ovih komada

kamena nosi u sebi potencijal Crnog Ogledala.

Sve joj je odjednom postalo jasno.

Ti misliš da ti George moţe napraviti novo Ogledalo?

Znam da moţe.

Ali on nije klesar niti išta takvo. On je samo djeĉak.

Nije to nauĉena vještina. On će osjetiti oblik onoga što treba napraviti

unutar komada opsidijana koji ti izabereš, i znat će kako ga osloboditi

iz kamena. Nije to vještina. To mu je u krvi.

Ona je zatresla glavom.

Ne. On to neće uĉiniti za tebe, ĉak i ako posjeduje tu vještinu o kojoj ti

priĉaš. Jednostavno to neće uĉiniti za tebe.

Ali hoće za tebe, odvratio je on ravnodušno. Uĉiniti će to da te spasi.

Odjednom obuzeta uţasom, Edie je znala da je bio u pravu.

Jednim grubim pokretom oslobodio joj je desnu ruku i upro prstom u

police.

Ja ću razmotati zaveţljaje s kamenjem. Ti ćeš ih dodirnuti. Reći ćeš

mi koji je najsliĉniji Ogledalu od opsidijana. Osijevnut ćeš za mene...

Pogledao je u nju. Ona je pokušavala odagnati svoj strah i gledati

ravnodušno u njega.

O. K., rekla je. To će joj kupiti još malo vremena. Iako joj je jedna

ruka još uvijek bila ĉvrsto zavezana za tešku stolicu, druga joj je bila

slobodna.

Oslobodio sam ti ruku tako da moţeš dosegnuti sve tri razine police.

Uĉiniš li išta osim onoga što ti naredim, Slijepa Ţena pustit će pse na

tebe. Jel ti jasno?

Edie je ispod vrata zaĉula gladno njuškanje dvaju mastifa i kimnula

hineći beznaĊe. On je zapoĉeo odmotavati jedan po jedan zamotuljak

na udaljenijoj strani police, otkrivajući crno kamenje razliĉitih oblika i

veliĉina.

Neki od ovih su opsidijan, neki kremen. Izgledali su mi jednako kada

sam ih poĉeo prikupljati. Ne zamaraj se s kremenjem. Dodiruj samo

crno staklo, rekao je udaljavajući se.

Zaĉuvši rijeĉ kremen odjednom je znala što treba uĉiniti. Pogledala je

u ruku zavezanu za široki naslon stolice. Remen kojim je bila

zavezana bio je svega centimetar širok, ali nije bilo šanse da će

puknuti pukim potezanjem. Morat će se strpjeti do trenutka za akciju.

Sve će ovisiti o tome hoće li se on naći na pravome mjestu.

Hajde, poĉni, rekao je.

Duboko je udahnula i dodirnula prvi kamen. Veliĉinom i oblikom

odgovarao je grubo isklesanom telefonskom imeniku.

Lagano se trznula kada je sjećanje poĉelo teći u nju.

Uplakana crvenokosa ţena u zelenome kaputu sjedila je na istoj stolici

na kojoj je Edie trenutaĉno sjedila.

Rukom je obuhvatila sjajni kamen srca koji joj je bio priĉvršćen na

rever, poput broša.

Frizura joj je nalikovala frizuri astronautove ţene na vijestima iz 60-

tih godina.

Niz obraze joj je curila rastopljena maškara.

Zavapila je kada joj je prišao Hodaĉ i išĉupao joj kamen srca iz ruke.

Edie se zgrĉila osjetivši provalu tjeskobe koja je preplavila ţenu kada

je ostala bez svog kamena.

Zaĉula je Hodaĉev glas:

Pokušaj još jednom i vratit ću ti tvoju dranguliju...

Vizija prošlosti je završila, a za stolicu je sada bila privezana ona.

Pokušavala je razumjeti što je upravo bila vidjela.

Dovodio si ovamo i druge sijevke da osijevaju to kamenje.

Kimnuoje.

Zanemari sjećanja na njih. Njihova je bol... nevaţna smetnja. PronaĊi

mi kamen koji u sebi sadrţava mogućnost prolaza. Sve ih iskušaj.

Kucnuo je prstom po dršci bodeţa. Pokušaš li mi pomrsiti raĉune

biranjem pogrešnog kamena, rasporit ću tog tvog djeĉaka pred tobom

tako da moţeš gledati kako mu ţivot curi kroz pukotine podnih

dasaka.

Ali, zašto ti ja trebam ako su ti već druge osijevale to kamenje?

pokušavala je odgoditi neizbjeţno.

Zato jer se priroda praznine unutar Ogledala mijenja u vremenu. Kao

da se ono što se nalazi iza prolaza u Ogledalu kreće. Kao da slobodno

leti otkad je razdvojeno od drugog Ogledala. Dok su bili par, drţali su

jedno drugo na mjestu. NeobraĊeni kamen koji je prije deset godina

moţda bio par Ogledalu, sada to više nije. Zato je neophodno imati

Majstora Stvoritelja i sijevku u isto vrijeme na istome mjestu.

Edie je nato kimnula, okrenula se i dotakla sljedeći kamen. Pa onda

još jedan.

I tako je zapoĉeo najduţi dan u njezinu ţivotu. Većina tog kamenja

sadrţavala je najmanje jedno strahom natopljeno sjećanje sijevke iz

prošlosti, a katkad i više od jednog. Prestala je biljeţiti bol i lica u sve

snaţnijim provalama oĉaja, vukući za sobom svoju stolicu na

kotaĉićima, dodirujući kamen za kamenom. Bol je nije otupila. Samo

se nastavljala, razliĉitih lica koja su se pretapala jedno u drugo. Poĉela

je osjećati da gubi dah, kao da se utapa u beskonaĉnom moru suza.

Naposljetku se osjećala toliko ošamućenom da je jednostavno

pretpostavljala kako to nikada neće prestati. Odrţavala ju je samo

blizina kamena srca u dţepu jer je u mislima u nj sakrila svoju

posljednju nadu, svoj oĉajniĉki plan bijega, plan koji moţe postati

stvarnost tek ako svi budu u pravome trenutku na pravome mjestu. A

toj navali oĉaja drugih ţena i djevojĉica, ĉinilo se, nije bilo kraja, tako

da je Edie zaplakala od olakšanja kada je došla do praznog kamena.

Hodaĉ nije trebao ni pitati je li to bio pravi kamen. Jednostavno je

podigao pogled s mjesta na kojemu je pognut promatrao razbacane

papire u svijetlu svijeće, i nasmiješio se.

Dobro.

Edie se naslonila na policu za knjige, a on je posegnuo rukom iza nje i

odnio kamen prema stolu. Ĉim se udaljio, zgrabila je komad

opsidijana koji je leţao na mjestu tik do onog na kojemu je maloprije

bio prazan kamen. Provjerila je je li se Hodaĉ još uvijek udaljavao.

Kada je prišao stolu i poĉeo paţljivo odlagati prazan kamen pokraj

tamnog Ogledala, brzo je duboko udahnula i zatvorila oĉi.

Podigla je teški komad opsidijana i udarila njime o kamen na polici

ispod njega.

249

Zaĉula je oštar prasak i osjetila kako su joj krhotine kamena proletjele

uz lice.

Uho ju je zapeklo, ali je ignorirala bol i otvorila oĉi.

I zbilja, po cijeloj su polici leţali tanki komadići opsidijana.

Što to radiš? povikao je Hodaĉ, zbog ĉega su psi s druge strane vrata

poĉeli bijesno lajati. Edie nije zastala niti na milisekundu kako bi

pogledala hoće li on stići do nje prije nego što uĉini što je morala. I

bez gledanja će znati hoće li je šĉepati prije nego što uspije u svome

naumu. Slobodnom je rukom posegnula meĊu komadiće kamena i

zgrabila dugaĉku krhotinu, oštru poput ţileta. Uhvatila ju je s

pogrešne strane, ali ju je uspjela okrenuti u ruci i usmjeriti oštricu

prema svom svezanom zapešću.

Oštrica od opsidijana, oštrija od najoštrijeg skalpela, ĉijaje debljina

bila jedna jedina molekula, kao da je zazviţdala prolazeći zrakom, a

onda je udarila u nategnuti remen, prerezavši ga s takvom lakoćom

kao da uopće nije bio tamo.

Ne zastajkujući, Edie je poskoĉila i okrenuvši se odgurnula tešku

drvenu stolicu na kotaĉima prema Hodaĉu, koji je bio krenuo prema

njoj.

On je snaţno udario u ĉvrstu stolicu, srušivši je. Edie se izmaknula u

stranu dok su i Hodaĉ i stolica padali na pod.

Svijeća na stolu srušila se uslijed udarca, ali se nije ugasila. Otkotrljala

se meĊu rasute papire koje je Edie osijevanjem ispremiješala.

On je uspio ispruţiti ruku i zgrabiti rub njezine jakne. Njegovo obiĉno

nacereno lice sada je bilo grimizno od bijesa i boli.

Platit ćeš mi za ovo, ti mala goropadnice! povikaoje glasom kojije

zazvuĉao kao prasak groma, povlaĉeći je zajaknu.

I ti ćeš, smireno je odvratila. I ne zovi me mala.

Svom snagom hladnoga bijesa u sebi, zamahnula je opsidijanskom

oštricom preko njegova lica.

Nije gubila vrijeme na gledanje zašto je tako glasno vrisnuo

ispuštajući njezinu jaknu i hvatajući se rukama za lice, već se

jednostavno prebacila preko njegova pognutog tijela, potrĉala preko

sobe, dograbila jedan veliki kamen s najbliţe police, toliko teţak da ga

je jedva podigla, i posljednjim ga snagama bacila kroz olovom

uokvirene komadiće prozorskoga stakla. U naletu vjetra u sobu je

nahrupio snijeg, a ona je bez oklijevanja skoĉila u noć.

Jedina misao za koju je imala vremena dok je letjela zrakom bila je

kako će vjerojatno slomiti vrat, ali i kako je sve bilo bolje od onoga

što se nalazilo u toj sobi, od praznine kojajuje dozivala s druge strane

Ogledala.

39

PONOĆNA ZVONJAVA

George je ĉvrsto stiskao biĉ u ruci, naslonivši se na uredno posloţeni

portlandski kamen spomenika. Mogao bi Ĉasniku postaviti tisuću

pitanja, ali prije nego što je odluĉio koje od njih izviknuti prvo, zaĉuo

je poznatu duboku zvonjavu kako odjekuje kroz noćni zrak.

Bio je to Big Ben koji je, sa svog mjesta sto metara iznad grada,

oznaĉavao smjenu dana. Iako je već ĉuo zvonjavu tog starog zvona na

radiju, na kojem je oznaĉavala sate prije poĉetka vijesti, sada kada ju

je ĉuo kako zvoni kroz noć, uĉinilo mu se da je ĉuje po prvi put.

Uvodna su zvona zazvonilajednom, dvaput, triput, ĉetiri, a ondaje

nakon nekoliko trenutaka napete tišine zaĉuo i dostojanstvene

usamljene otkucaje velikoga zvona koji su odbrojavali sate. Slušajući

ih, sjetio se neĉega što je njegov tata obiĉavao govoriti kada bi se

vratili kući nakon kakve avanture ili izlaska. Izgledao bi potišteno pa

bi raskuštrao rukom Georgeovu kosu i, bez obzira koliko je sati

zapravo bilo, rekao, E pa, stvarno smo to uĉinili, ĉuli smo ponoćnu

zvonjavu.

A ondaje sjećanje nestalo i ustupilo mjesto neĉemu sve prisutnijem i

upornijem.

Sa svakim novim udarcem zvona osjetio je kako se mijenja. I to ne

samo on, već i njegova okolina. Dokje zamraĉeni grad nestajao u

blijedom zimskom svijetlu, George je primijetio da mu tijelo postaje

sve ukoĉenije i glomaznije. Na trenutak je pomislio da se pretvara u

kip. Stopala su mu postala masivnija i nespretnija, a uĉinilo mu se i da

mu je odjeća oteţala. I ne samo oteţala, već postala neudobnija.

Grebla ga je i bockala, ali je zaboravio na odjeću i njezinu teţinu u

trenutku kada je primijetio što se dogaĊa s raskošnom bijelom

ĉetverokatnicom nasuprot. Sa svakim je udarcem zvona blijedila, a na

njezinu se mjestu pojavljivalo vedro nebo ispresijecano crnosrebrnim

granama breza. Grane su bile gole, a George je osjetio i šibanje

hladnoga vjetra. Kada je instinktivno krenuo zakopĉati plastiĉnu

dugmad svoje kratke jakne, naišao je prstima na tvrdu ceradu, metalnu

dugmad i koţnato remenje, i spustio pogled dovoljno brzo da vidi

kako tamni bronĉani pravokutnik postolja nestaje, a njegove ĉizme

tonu u blato ispresijecano tragovima kotaĉa i izbušeno kopitima.

Samo što to nisu bile njegove ĉizme. Bile su to Topnikove ĉizme, s

Topnikovim štitnikom na jednoj i ĉvrstim prepletom ovijaĉa na drugoj

nozi, samo što nisu zapravo bile ni Topnikove jer su njegove bile

bronĉane. Ovo su bile prave, koţnate ĉizme, platneni ovijaĉi, vunene

vojniĉke hlaĉe, platnene i koţnate torbe i futrole koje su visjele s

njega, jednako stvarne kao i debela teška cerada koju je nosio umjesto

plašta. Pogledao je u svoje ruke i vidio da su od krvi i mesa, kao i to

da to nisu bile njegove ruke: bile su to ruke muškarca, moţda onakve

kakve će njegove biti jednoga dana, ali ne još snaţne i široke,

ogrubjele od rada i prekrivene ţuljevima.

Dotaknuo je vlastito lice i ĉak je i bez ogledala znao da to nije bilo

njegovo lice: brada mu je bila prekrivena neobiĉnim grubim

ĉekinjama, nos mu je bio duţi, a sve površine na licu bile su mu

nekako šire, plosnatije i pogrešne, a koţa koja ih je prekrivala deblja i

gumenastija na dodir. Zapravo, cijelo tijelo mu je bilo nekako teţe i

grublje. Bilo je to kao da mu se centar za ravnoteţu pomakao niţe, i

kao da se sila teţa koja ga je privlaĉila udvostruĉila. Nije se više

osjećao laganim na nogama, a nije bila rijeĉ o teţini od umora ta je

teţina dolazila od preslagivanja njegovih mišića i zadebljanja kostiju.

Osjećao se većim i jaĉim, ali je takoĊer osjetio, proţet tugom i

ĉuĊenjem istodobno, da je tijekom tog rasta nešto nepovratno izgubio.

Nešto što uopće nije primjećivao dok nije nestalo, djeĉaĉku lakoću i

gipkost tijela. Osjećao je, primjerice, da to više nije bilo tijelo koje bi

moglo bez mnogo razmišljanja i punom brzinom trĉati od stanice St.

Pancras sve do Hyde Parka. Njegovo je tijelo ostarjelo petnaest godina

u nekoliko sekunda. Odjednom je postao zdepastiji i tromiji. Nije se

udebljao već je postao snaţniji, kao kada se savitljiva mladica pretvori

u ĉvrsto deblo koje se više ne moţe savijati, ali moţe ponijeti veći

teret.

Osjećao je godine i neizbjeţnu teţinu koju donosi odrastanje.

Osjećao je i uporni svrab i shvatio kako se ĉeše bez razmišljanja.

Pogledao je u vedro zimsko nebo kroz grane breza i ĉudio se svjetlini.

Zaĉuo je i zaĉuĊeni duboki glas:

Mislio sam da će biti ponoć.

Shvatio je da je izašao iz njegovih usta. I ĉim ga je ĉuo, istodobno je

ĉuo i druge zvuke tog novog svijeta. Udaljeno praskanje i pucketanje,

tiho brektanje motora u pozadini, a potom, bliţe, zveckanje konjske

orme i buku kotaĉa i ljudi, klizanja metala o metal, neĉije glasno

kašljanje, a na kraju je, tik do sebe, zaĉuo Ĉasnikov glas:

Mislio si da će što biti ponoć, Topniĉe?

George je spustio pogled s njeţnog prepleta brezovih grana na

blijedom nebu i promotrivši svijet u koji je upao shvatio da se, kao što

ga je Ĉasnik upozorio, našao duboko u paklu

Tijelo jednoga konja visjelo je, okrenuto naglavce, s obliţnjeg stabla,

zaleĊeno i nepomiĉno na oštrom okrnjenom deblu na koje je bilo

odbaĉeno, nogu uprtih u visinu u grotesknoj imitaciji grana koje je

zamijenilo. Okolna su stabla izgledala kao da ih je posjekao kakav

mušiĉavi div, jer su njihova raskoljena mrtva debla izbijala iz

blatnjave zemlje pod svim kutovima. Zemlja pod njima bila je

razrovana bezumnim brazdama i nasumiĉnim rupama od granata, a

posvuda je leţala bodljikava ţica i zgnjeĉeni ostaci prošlih bitaka.

Ĉasnik je stajao pred njim, kaputa još uvijek prebaĉenog preko ruku, a

i on je sada bio od krvi i mesa, a ne više od bronce.

Ništa, gospodine. Oprostite, gospodine, sanjarim.

Izgovorio je to automatski. Sigurno mu ne bi palo na pamet zvati tog

ĉovjeka gospodine na svjesnoj razini.

Pa, trgni se i odvedi te rage u kakavtakav zaklon, prije nego što nam

onaj izvidniĉki avion dovede Švabu da nas razbudi.

Ĉasnik je pogledao u nebo i George je ugledao sićušni avion dvokrilac

koji se polagano kretao na svijetlu poput izreska od papira. Shvatio je

da je to bio izvor onog udaljenog brektanja.

Da, gospodine, ĉuo je vlastiti odgovor i vidio svoju ruku kako se

podigla do ruba šljema u brzom pozdravu. I opet, nije to svjesno

uĉinio, ali je svjesni dio njega bio tek promatraĉ bez ikakve kontrole

nad tijelom u kojemu se nalazio. Nije se osjećao odvojenim od tijela,

nego jednostavno kao da nije bio potpuno sjedinjen s onime što je

ĉinio. S jednakim je osjećajem posegnuo preko ramena i potapšao

konja za kojeg, svjesni dio njega, nije ni znao.

Hajde, onda, ĉuo je samoga sebe. Idemo pronaći bolju rupu.

Okrenuo se i uzeo dvije uzde u ruke. Pokraj njega stajala su dva konja

kestenjaste dlake, a iza njih je George ugledao par poljskih topova

koje su dvije grupe topnika uţurbano pripremale za akciju. Gurali su

ih prema vrhu niske uzvisine. Neki su od njih bili odjeveni u zimske

kapute i šalove, a drugi u ĉupave prsluke od ovĉje koţe, ali svi su na

glavama imali šljemove, a na licima izraze ţestoke odluĉnosti, radeći

najbrţe što su mogli.

George je ĉuo uzbuĊeno lupanje vlastita srca. Ţeludac mu se stisnuo

od osjećaja da se spremalo nešto jako loše. Iz zabrinutih okolnih lica

znao je i da su se svi drugi tako osjećali. Bilo je to kao da je netko

neprekidno svirao jednu jedinu visoku notu na violinskoj ţici, toliko

visoku da je bila gotovo neĉujna, ali ipak dovoljno prisutna da postane

bolna uslijed svoje upornosti, kao pozadina svemu. Usta su mu bila

suha i pomislio je kako bi ubio za šalicu ĉaja. Što je bilo ĉudno,

budući da George normalni George nije baš volio ĉaj.

Dva topniĉka promatraĉa primala su Ĉasnikove naredbe. Jedan je na

leĊima nosio rovovski periskop. Kimnuli su i poĉeli se penjati preko

ruba uzvisine, pognuti. IzmeĊu sebe su nosili navitak telefonske ţice

na kalemu, razmotavajući ga u trku. Onda se jedan od njih spotaknuo i

pao, ostavši nepomiĉno leţati. Drugi je nastavio trĉati dok nije nestao

iza druge uzvisine.

Ĉasnik je opsovao, usmjerivši dvogled prema palom vojniku.

George je osjetio kako konji povlaĉe uzde i shvatio da se trĉeći

udaljava od topova i vodi konje prema udolini u kojoj su bila vidljiva

dva zida uništena imanja. Uveo je konje pod niski luk i nije se

iznenadio pronašavši ondje još dva konja kako ĉekaju, sputanih

prednjih nogu, glava prekrivenih zobnicama ĉiji su sadrţaj zadovoljno

ţvakali. Usprkos nedostatku krova, zidovi ruševine bili su dobra

zaštita. George je ĉuo kako visoko nad njima udaljeno brektanje

motora postaje sve glasnije.

Uza zid je ĉuĉao još jedan vojnik koji je pokušavao zapaliti vatru pod

velikim pocrnjelim ĉajnikom. Na tlu pokraj njega leţao je šljem, a na

sebi je imao jedan od onih ĉupavih ovĉjih koţuha.

Ĉaj samo što nije. Reci im da se strpe, rekao je vojnik.

George je otkrio da je sputao konje kao da je to ĉinio cijeloga ţivota,

ali je promatraĉ unutar njegova tijela motrio ramena i kosu vojnika

pognutog pred slabašnom vatrom. Iz kuta usana visjela mu je cigareta,

a George je zaĉuo coktaj dok je pušio bez korištenja ruku i ĉuĉao nad

slabašnim plamenom, gledajući u nešto što je drţao pred sobom.

Moţda zato jer je svim silama pokušavao ne razmišljati o tome zašto

onaj vojnik koji je drţao jedan kraj navoja telefonske ţice nije ustao

nakon spoticanja i pada, George se usredotoĉio na prouĉavanje

vojnikova zatiljka.

Kosa mu je bila tamna, poput Georgeove, straga i sa strana kratko

pošišana. Kada je provukao ruku kroz nju, George je osjetio kako mu

se ţeludac steţe zbog familijarnosti tog pokreta. Naglo je i snaţno

poţelio da se taj trenutak zaledi u vremenu. Nije htio da vrijeme

nastavi protjecati, jer što god se trebalo sljedeće dogoditi nije moglo

biti ono što je nagovijestio osjećaj u njegovu ţelucu, zato jer to nije

bilo moguće.

A onda je vojnik pred njim izvadio cigaretu iz usta, bacio je u vatru i

ustao, protegnuo se i okrenuo.

Georgeovo srce na trenutak je prestalo kucati.

Svaĉije bi srce prestalo kucati ugledavši kako se dogaĊa nešto

nemoguće.

Svatko bi zaboravio disati.

Svakome bi se grlo toliko stislo da bi mu ostalo tek dovoljno prostora

za procijediti jednu kratku rijeĉ.

Rijeĉ kratku poput:

Tata?

Oĉi koje je tako dobro poznavao i za koje je znao da ih više nikada

neće vidjeti, nasmiješile su mu se, a jedna se obrva izdigla u izrazu

kojeg ne samo da se sjećao, već ga je i uvjeţbavao pred ogledalom u

kupaonici tjednima nakon pogreba, kako ga nikada ne bi zaboravio.

Vrata njegova srca širom su se otvorila, ponovno se osjetio lakim te je

potrĉao prema njemu.

Koga ti zoveš tatom, stari? nasmijao se vojnik. Mislim da sam mlaĊi

od tebe...

George je stao kao ukopan shvativši da, iako su mu se oĉi dobrohotno

smiješile, u njima nije bilo prepoznavanja.

A onda mu se tlo izmaklo pod nogama kada je eksplodirala prva

bomba.

TOPNIKOV POSLJEDNJI SMIJEH

Topnik je stajao do brade uronjen u vodu što je utjecala u rupu koju je

iskopao u šljunĉanoj plaţi. Sada kada je uklonio kostur djevojĉice s

mjesta na kojemu je zaustavljao istjecanje vode na dnu spremnika,

definitivno je osjećao slabašno strujanje oko nogu.

Duboko je udahnuo i zaronio. I zbilja, voda je pretjecala kroz niski

luĉni prolaz koji mu je dosezao do koljena. Uhvatio je rukama

zahrĊalu rešetku koja ga je zatvarala. Pomakla se. Ustao je i poĉeo je

udarati ĉizmom. Neumorno je udarao u to prastaro ţeljezo,

zamišljajući kako udara nacerenu Hodaĉevu njušku. To mu je

pomagalo da donekle potisne umor koji ga je opsjedao, kako bi

otvorio dovoljno širok prolaz kroz koji će se moći provući. Uronio je

rukom u vodu i zakljuĉio da je uspio.

Potom se paţljivo popeo do vrha svoje rupe i privukao zaveţljaj s

kamenjem srdaca. Izvukao je kutiju sa šibicama i zapalio posljednju.

Kostur djevojĉice zabijelio se iz mraka. Ranije je po njemu poslagao

djeliće njezine haljine najbolje što je mogao, i prekrio joj lice.

Pogledao je u njezinu dugaĉku kosu i pomislio na Edie. Sjetio se

koliko je blijeda i nesigurna bila dok je bila razdvojena od svojeg

kamena srca, kako se ĉinilo da lagano kopni, i kako je mjesto ţivota u

njoj zauzimao golemi, sveproţimajuĉi strah. A onda se šibica ugasila,

a on je pomislio koliko bi prestravljena bila Edie, ostavljena na mjestu

mraĉnom poput ovoga, bez svog kamena srca da je tješi.

Zato je zastao na trenutak i posegnuo u zaveţljaj s kamenjem srdaca iz

kojeg je nasumce izvadiojedan kamen, a onda rukom napipao kostur i

otkinuo komadić haljine s njega. Paţljivo je njime omotao kamen,

tako da ne zasvijetli u sluĉaju da se pojavi Hodaĉ. Zamotao ga je u

nekoliko slojeva jer je bit svog tog kopanja bila da, u sluĉaju da se

Hodaĉ pomoću svojih ogledala vrati ovamo, osigura odsutnost

svjetlosti upozorenja i time onemogući da se ikada više izvuĉe van.

Topnik se nadao da će, ne bude li mogao vidjeti nikakav odraz u

ogledalima, Hodaĉ zauvijek zaglaviti tu dolje.

Gurnuo je ruku u unutrašnjost prsnog koša kostura i stavio ĉvrsto

umotan kamen na mjesto na kojemu je, raĉunao je, nekoć kucalo

njezino malo srce.

Mirno spavaj, malena, rekao je. On ti više ništa ne moţe.

Potom je zgrabio zaveţljaj s ostalim kamenjem i skoĉio natrag u rupu

uz pljusak. Iako je znao da se pod vodom mogao kretati ne dišući, nije

osjećao da to zbilja i moţe. Znao je da je tome tako zbog procijepa

izmeĊu onoga što je bio bronĉani kip i onoga koga je zrcalio ĉovjeka.

Ljudska strana koju je kipar unio u njega proći će kroz svu muku

utapljanja, iako on kao kip neće umrijeti. MeĊutim, kako je bio

uvjeren da je ponoć bila blizu, to je bio tek nevaţan tehniĉki detalj,

budući da će uskoro umrijeti i kao kip zbog posve drugih razloga.

Odluĉio je kako će se ipak pokušati izvući odavde, jer je htio to

kamenje srdaca koje je Hodaĉu toliko znaĉilo zauvijek izbaviti iz

njegovih kandţi.

Tko se zadnji smije, druškane, rekao je u tami. Tko se zadnji smije,

prokletniĉe...

A onda je ĉvrsto obuhvativši jednom rukom šljem, a drugom zaveţljaj

s kamenjem, duboko udahnuo i zaronio pod vodu odgurnuvši se u

usku cijev.

Drţao je oĉi otvorenima, ali ih je jednako tako mogao i zatvoriti. Oštri

komadići rešetke koju je udarcima izbio iz trošna kamena, strugali su

šljunkom unutar cijevi te se odgurnuo dublje u prolaz. Koliĉina

šljunka se smanjila i uskoro je puzao preko vodom uglaĉanog sloja

mulja, povrh neĉeg što se pomicalo kako se on kretao.

Dok je tako puzao prema naprijed osjetio je kako mu se ţareća bol

uzrokovana nedostatkom kisika diţe iz pluća i širi u vrat i jednjak.

Izbuljio je oĉi, a usta su mu se poĉela boriti sama sa sobom, u sukobu

automatskog refleksa disanja i sile kojom je to pokušavao sprijeĉiti.

Škrgutao je zubima suspreţući disanje i slijepo grabio dalje. Znao je,

dijelom mozga koji nije bio obuzet uţasom uslijed bolnog nedostatka

kisika, da je puzao u vlastitu smrt. Ĉinjenica da je skrivao Hodaĉevu

dragocjenu kolekciju stakalaca davala je toj inaĉe uzaludnoj gesti

smisao, i drţao se tog smisla kada je njegova snaga volje kapitulirala

pred neizbjeţnim, a on refleksno otvorio usta i udahnuo vodu.

Poĉeo se grĉiti i okretati izmuĉeno tijelo prema nevidljivom nebu nad

zemljom, tako da ne umre lica uronjena u blato, već pogleda uprtog u

nebesa. Naposljetku, budući da je to bio posljednji izbor koji će u

ţivotu napraviti, ţelio je pogledati prema mjestu na kojemu su moţda

bili mogući sretniji završeci od usamljeniĉke smrti koja će njega snaći

u ponoć.

PUKNUTA VEZICA

Detonacija je zatresla zemlju. George se srušio na jedno koljeno, a

onda su konji, propinjući se, poĉeli povlaĉiti uzde, a vojnik s licem

njegova tate trĉao je preko okolnih ruševina psujući i gledajući u nebo.

Zgrabio je strojnicu koja je stajala na stalku na niskom zidu i

ţmirkajući pogledao kroz nišan, kleknuvši iza nje i uperivši je gotovo

vertikalno u nebesa.

Ĉim je zapucao, George je zgrabio uzde i primakao konjske glave

jednu drugoj, gladeći ih i umirujući. Njegovi pokušaji umirivanja bili

su ugušeni glasnim štektanjem vatre velikog kalibra, dok je drugi

vojnik ispaljivao metke iz kruţnog bubnja nataknutog na vrh strojnice.

George je pogledao prema gore i ugledao crnoţuti avion dvokrilac

koji se okretao toliko nisko nad njima, da je jasno vidio lice izvidnika

prekriveno zaštitnim naoĉalama koji je sjedio iza pilota i naginjao se,

rukom izbacujući bombu.

Pomislio je kako je cijeli svijet zastao dok je sićušna bomba, ĉinilo se,

padala ravno na njega; ali koliko god se sve ĉinilo usporenim nije

imao vremena za bijeg. Ili je moţda bila rijeĉ o neĉem drugom, moţda

taj impuls u tijelu nije bio njegov, moţda je Topnikov instinkt

upravljao njegovim pokretima: što god to bilo, shvatio je samo da je

okrenuo leĊa eksploziji i zaštitio konjske glave svojim raširenim

dlanovima.

Druga je bomba pala negdje iza zidova ruševine, pa iako je nešto

udarilo u drugu stranu zida, nakon ĉegaje prašina izletjela kroz

pukotine meĊu ciglama, George i konji ostali su neozlijeĊeni.

Strojnica je naglo utihnula. George je pogledao u njegovom pravcu i s

olakšanjem vidio da je vojnik još uvijek bio u jednom komadu, da je

samo pokušavao uglaviti novi bubanj s municijom.

Prokleti izvidniĉki avion, opsovao je. Sad ćemo nadrapati.

Zurio je za avionom koji je nestajao na horizontu i zatresao glavom,

zgaĊen samim sobom zbog toga što ga nije pogodio.

Ne znam zašto me tjeraju da tratim municiju s tim ĉudom. Ne bih bio

u stanju pogoditi prokletu štalu ni da me u nju zakljuĉaju i natjeraju da

ispraznim cijeli bubanj.

Ostavio je oruţje i okrenuo se prema Georgeu, skrušeno se smiješeći.

George je vidio da je bio u pravu. Bio je puno mlaĊi od njega. Bilo je

to lice njegovog tate, ali lice s fotografija iz vremena kojeg se George

nije mogao sjećati jer još nije bio roĊen, ili je moţda tek bio beba.

Vojnik je ugledao nešto na tlu meĊu njima i sagnuo se da to pokupi jer

mu je ispalo u trku prema strojnici. Bila je to tanka, dţepna knjiga

otrcana koţnatog uveza iz koje se po tlu rasulo nekoliko crnobijelih

fotografija. George je podigao one koje su mu bile najbliţe, bojeći se

da će ih zgaziti uznemireni konji. Na jednoj je fotografiji bila djevojka

bistrih oĉiju, sa šeširom širokog oboda, plaho se smiješila pokazujući

brojne zube, vrat i ramena ispred lonĉanice aspidistre. Na drugoj je

bila ista djevojka, ali je sada sjedila na otomanu ispred zida oslikanog

ruţama penjaĉicama i na koljenima drţala ĉvrsto zamotan zaveţljaj

koji je priliĉno nespretno okrenula prema fotografu, pokazujući svijetu

sićušnu bebu koja je bjesomuĉno vrištala razrogaĉenih oĉiju.

Vidiš onog konja na stablu? pitao je vojnik.

George je kimnuo, bojeći se progovoriti.

Prokleta nepravda, kaţem ja. Mislim, vidio sam svakakvih stvari, ali

ţivotinje? Ne znam. Ovo nije njihova borba, zar ne?

George je zatresao glavom, a onda shvatio da je vojnik ispruţio ruke

ĉekajući da mu vrati fotografije koje je pokupio s poda.

Moja ţena.

Jako zgodna, procijedio je George.

Vojnik se ponosno ozario.

Naravno da je. Ona je zabavljaĉica.

Aha.

George se drţao kratkih reĉenica, bojeći se da će se na neki naĉin

otkriti izgovori li išta nalik pravoj reĉenici.

Ona je zapravo pomalo plesaĉica, pomalo pjevaĉica. Drukĉija je od

drugih, znaš.

Lice koje je pripadalo njegovu ocu, iako to nije bilo moguće, na

trenutak se zamišljeno namrštilo, a George je u njemu vidio nešto

ranjivo, na što nije bio navikao.

Gle, neki moji prijatelji misle da je pomalo prevrtljiva, ali oni je ne

poznaju. Ona jednostavno... uţiva u paţnji. Nema u tomu niĉeg lošeg.

George je shvatio da je vojnik traţio njegovo odobravanje i osjetio je

nelagodu zbog ranjivosti na licu koje je obiĉno njega tješilo.

Nema, slegnuo je ramenima, ne znajući što drugo reći. Drugi je vojnik

pogledao fotografiju s djetetom, prešavši palcem preko uplakana lišca.

Podigao je pogled prema nebu.

Moţda će klinac biti dovoljan. Moţda će je malo usporiti.

Moţda i neće.

Rijeĉi su mu pobjegle iz usta prije nego što ih je uspio zaustaviti.

Zazvuĉale su ravnodušno, teško i ogorĉeno.

Da, pa... Ako neće, nije ni vaţno. Bar ćemo se imati s ĉime pohvaliti,

zar ne?

Mahnuo je fotografijom kroz zrak, a onda je gurnuo natrag meĊu

stranice knjige.

George je kimnuo. Na trenutak su im se pogledi sreli.

Imaš li ti klince, stari?

Georgea je iznenadilo to pitanje.

Naravno da nemam...

Promijeni te to. To ti je poput ovoga. Mahnuo je malom otrcanom

knjiţicom iznad ramena, gurnuvši je potom u dţep, a onda ponovno

ĉuĉnuo nad ĉajnik u kojemu voda samo što nije prokljuĉala. Nastavio

je govoriti bez osvrtanja. To je poput knjige, nije li u jednome

trenutku junak si vlastite priĉe, a onda tvoja ţena rodi to sićušno

stvorenje, pa ti se, usprkos njegovoj sićušnosti, srce nekako pomakne i

shvatiš da uopće više nisi junak vlastite priĉe. Ono što si smatrao

središtem vlastite pozornice, zapravo, nije središte nikakve pozornice,

tek prostor na rubu mnogo većeg prostora koji je bio tu cijelo vrijeme,

samo ga ti dosad nisi vidio.

Glas mu je nestao u ĉuĊenju i neko vrijeme jedini zvuci koje je

George ĉuo bili su zveckanje limenih šalica, ĉajnika i lonaca, a onda

se vojnik okrenuo prema njemu nasmiješena lica koje je tako oĉito

pokušavalo ne izgledati prestrašeno, da je Georgea boljelo i samo

gledanje u nj.

Ali to je u redu, dobro je. Zbog togaje sve to lakše. Mislim, i teţe

istodobno jer stalno brineš i tako to, ali barem znaš da si, ĉak i ako te

iza ugla ĉeka neka prokleta bombetina, imao nekakvog udjela u

neĉemu što će se nastaviti, zar ne?

Pruţio je šalicu vrućeg ĉaja Georgeu. George ju je prihvatio, kimnuvši

glavom. Otpio je gutljaj i glasno uzdahnuo, opekavši usta. Drugi

vojnik kao da ništa nije primijetio, nastavio je s priĉom.

Mislim, nisam nikada vidio maka, ne uţivo, ali zaradim li metak i

nikada se ne vratim kući, ona će mu priĉati o meni, zar ne? Mislim, on

će znati da ja... znaš, koliko ga ja...

U zemlju kao da je udario golemi malj, od ĉega su obojica izgubila

ravnoteţu i pala, a George je od detonacije na trenutak i oglušio,

premda je još uvijek bio u stanju ĉuti uspaniĉene udarce svoga srca u

grudima.

Rukama je kliznuo niz tijelo i s uţasom shvatio da je bilo mokro.

Ĉekao je da ga ošamuti bol te otvorene rane iz koje je oĉito liptala krv,

ali je doţivio tek povratak sluha i ugledao oĉevo lice kako se nadvija

nad njim nabijajući šljem na glavu.

Šteta tako dobrog ĉaja, druškane. Nasmiješio se i pruţio mu ruku.

George se uz njegovu pomoć podigao na noge i pogledao prema dolje,

otkrivši da mu torzo nije bio izobliĉen nikakvom raskrvavljenom

ranom, nego da je niz njega curio sadrţaj njegove limene šalice.

Zemlja se iznova zatresla, ali je bomba ovaj put pala dalje, s druge

strane ruševine. Vojnik se namrštio. Bio je to tako nepodnošljivo

poznat izraz lica da je George i dalje vjerovao kako se pred njim

nalazio njegov otac. Bilo je to prepoznavanje na razini dubljoj od

misli, bila je to krv koja je prepoznavala vlastitu krv.

Kreću s napadom. Prokleti Švabo nas je okruţio. To će se još

pogoršati, prije nego što se smiri.

Nevjerojatno, ali sada kada je napad poĉeo, George je primijetio da je

iz oĉevih oĉiju nestalo sve sumnje i ranjivosti. Opet je izgledao ĉvrsto,

više nalik ocu kakvog se sjećao. A onda je njegovo tijelo preuzelo

kontrolu i on je postao vojnik, a ne više djeĉak uhvaćen u snu koji se

upravo pretvarao u noćnu moru, i poĉeo je tješiti svoje konje kadaje

zapoĉeo novi niz eksplozija.

To naši uzvraćaju vatru. Moramo vidjeti moţemo li im uzvratiti prije

nego što nas sravne sa zemljom! vikao je njegov tata, saginjući se kad

mu je nešto prozujalo pokraj glave. Zovu ih topniĉki dvoboji. Kao one

u kojima su otmjena gospoda rješavala svoje nesuglasice. Ali, reći ću

ti jednu stvar, nema u njima niĉeg gospodskog, to ti je samo ubij ili

budi ubijen, a onaj ĉiji topnici ne znaju ciljati otići će ravno k vragu.

BUM. Jedna je granata otkinula ostatak slamnata krova s vrha zida,

natjeravši ih da se refleksno bace pod kišu suhih vlati slame i

komadića ţbuke.

Sretan Boţić i tebi, Švabo, njegov se otac nacerio, prkosna pogleda.

Preplašeni konji propinjali su se svojim sapetim nogama, a onda se

zaĉulo oštro pucketanje i tresak kadaje nešto udarilo u blizini, a nešto

je pak proletjelo Georgeu pokraj glave, a još mu se nešto odbilo o

koţni štitnik na nozi, snaţno zaboljevši. Morao se uhvatiti za uzde

jednog od konja kako bi se odrţao na nogama, a onda je konj stao

njištati i drhtati, pokušavajući se otrgnuti, a kada je George spustio

pogled vidio je kako nešto viri iz noge konja, dimeći se.

Trgnuo se zbog prizora krvi, sve jaĉe grmljavine granata, kao i blizine

te posljednje eksplozije, i negdje duboko u mislima sjetio se kako bi

sve to mogao zaustaviti silaskom s postolja u dalekom, dalekom

gradu. Bilo je to veliko iskušenje, automatski povratak kući.

Osjetioje usplahireno podrhtavanje konjskih nosnica, mekih poput

perja pod njegovom rukom. Bez razmišljanja je ĉuĉnuo i poĉeo petljati

po jednoj od nekoliko torbi koje su mu visjele s ramena, u potrazi za

zavojima.

Hej, pomozi mi naĉas! zaĉuo je vlastito vikanje. Uhvati ga za glavu!

Vojnik s licem njegovog tate obujmio je glavu konja i pokušavao ga

umiriti, a George je vidio samoga sebe kako se saginje i bez imalo

oklijevanja ĉupa usijani komad metala iz noge konja. Opekao je prste,

a kada je krv šiknula iz rane pritisnuo je debeli smotak zavoja preko

nje, snaţno stisnuvši kako bi zaustavio krvarenje. Drugom je rukom

rastresao zavoj i omotavao ga oko noge, ĉvrsto ga steţući nakon

svakog kruga

Nije obraćao paţnju na konstantno podrhtavanje i pomicanje okolnog

tla, nego je ĉvrsto povijao ranu, kruţeći smotkom zavoja uokolo noge,

dok ga nije potrošio. Dok je to radio, primijetio je nevjerojatnu bjelinu

zavoja i kako je ta boja lijepo pristajala uz tamnu kestenjastu boju

noge. TakoĊer je udisao ĉisti, zdravi miris gorućeg drveta. Nikada mu

prije nije ništa tako dobro zamirisalo. Potom se sagnuo i zubima

rasparao kraj zavoja pa je jedan kraj omotao oko noge i zavezao za

drugi u ĉvrsti ĉvor.

Noga konja se i dalje tresla, alije sa zadovoljstvom primijetio da krv

nije probijala kroz gazu.

Jako dobro, rekao je vojnik. George je vidio kako mu se mrko smiješi,

drţeći uzde tik ispod široko raširenih konjskih nosnica.

Ustao je, obgrlio konja i milovao mu vrat, pokušavajući ga smiriti.

Odjednom je grmljavina granata na trenutak prestala, a njih su dvojica

stajali mirno sa svake strane konja, nepomiĉno išĉekujući sljedeću

eksploziju. A George je odjednom nevjerojatno jasno vidio konjsko

oko i pomislio kako nikada nije vidio tako duboku i lijepu smeĊu boju.

Potom mu je paţnju privuklo nešto crveno i poĉeo je motriti jednu

bubamaru koja se mirno kretala po koţnatoj uzdi prema ruci njegova

oca poloţenoj izmeĊu konjskih ušiju, a iza tih ušiju je ugledao nebo i

shvatio da to nije bilo blijedo nebo kao što je u poĉetku mislio, već

njeţno plavo nebo koje je u sebi sadrţavalo izvanrednu zelenu nijansu.

Ĉinilo mu se da je zbog trenutka tišine, kao i ĉinjenice da je smrt

mogla svaki ĉas doletjeti s neba, sve vidio nekako intenzivnije.

Odjednom je znao, u nekoj vrsti produţetka te pojaĉane svijesti, da je

to bio neopisivo dragocjen trenutak i da ga je trebao iskoristiti prije

nego što ga izbriše sljedeća salva granata. Morao je nešto reći tom

vojniku koji istodobno jest i nije bio njegov otac. Bilo je to više od

prilike kakva ti se pruţa samo jednom u ţivotu, bila je to prilika kakva

ti se ne pruţa niti jednom u normalnom ţivotu i nije ju smio potratiti.

Okrenuo se kako bi pogledao u oĉi svoga oca i poĉeo otvarati usta

spremajući se progovoriti, ali je vrat konja sakrio oĉevo lice i sve što

je vidio bio je neuredan pramen navrh njegova ĉela. Kada se

pomaknuo kako bi ga pogledao u oĉi, zaĉuo je novu eksploziju, ne

preblizu, ali ipak dovoljno blizu da obojica pognu glave. Potom su

posvuda poĉele padati granate, a svijet se rascijepio i iz njegove je

utrobe stao sukljati pakao u nizu gromoglasnih udaraca koji su se

zabijali u tlo i, ĉinilo se, isisavali zrak iz njihovih pluća dok su se

drţali za konja pognutih glava, nastojeći izbjeći gelere, zemlju i ka-

menje koji su letjeli uokolo.

I više nije bilo tišine, samo neumoljiva buka i neumorni udarci od

kojih im se zemlja pod nogama propinjala i tresla poput palube broda

na nemirnom moru.

George nije vidio mnogo od baraţne vatre u kojoj su zapeli. Svaki put

kada bi zaĉuo eksploziju saginjao je glavu, a kada bi otvorio oĉi jedino

što je vidio bio je zrak pun zemlje što je letjela njime. Nije mogao

uĉiniti ništa doli zakopati lice meĊu konjske vratove, objema rukama

ritmiĉno milujući dvije ţivotinje, osluškujući vlastiti glas koji je

govorio:

Mir, mir.

To bombardiranje nije uzdrmalo samo tlo na kojemu je stajao.

Uzdrmalo je i njegovo shvaćanje svega. Svaki bi se put lecnuo ĉuvši

eksploziju, znajući kako će ga sljedeća raznijeti u komadiće. A kada se

to ne bi dogodilo, zbog uţasa išĉekivanja sljedeće, poţelio je da jest.

Nekakvo daleko sjećanje na postolje i ĉinjenicu da je trebao uĉiniti

samo jedan korak kako bi se izbavio iz tog pakla ponovno se pokušalo

progurati u njegovu svijest, jer ga je beskonaĉnost tog uţasa umalo

srušila na tlo, ali se oglušivao onj.

Shvatio je da ga je uspravnim odrţavao jedino stisak ruke drugog

vojnika preko vrata ranjena konja. Pokušavao se ukopati ĉizmama u

tlo i oĉvrsnuti vlastite noge, ali je to bilo nalik pokušaju oĉvršćavanja

ţelatine. Zaškrgutao je zubima, a onda je zaĉuo glas svog oca:

Mir deĉko, mir deĉko, bit će sve u redu.

Iako je vojnik to govorio kako bi umirio konja, stiskao je Georgeovu

ruku, i njegovo se srce iznova otvorilo, usprkos kakofoniji smaka

svijeta koji se dešavao oko njega i uspio je pronaći ţeljezo unutar sebe

i umiriti uzdrhtale noge. Kada je pogledao u njih, zapanjen ĉinjenicom

da su prestale drhtati, ugledao je posljednju lošu stvar, trenutak prije

nego što se dogodila.

Ĉizme njegova oca bile su jednake njegovima.

Razlikovale su se samo po tome što je njegov otac potrgao jednu

vezicu i uţurbano je popravio zavezavši njezine krajeve u ĉvor pri dnu

ĉizme.

George je znao što će se dogoditi, dok je grabio oĉev rukav i poĉeo

vikati:

Ne! Tata! Slušaj, molim te, ja nisam...

Vojnik je naglo podigao glavu i pogledao u Georgea preko konja.

Smiješio se.

U redu je...

Zid se srušio kao da ga je kakav div upravo udario nogom. Konji su se

propeli i obojica su se lecnuli, a onda je George osjetio kako je

vojnikov stisak ruke izgubio snagu i odjednom je on morao pridrţavati

svu njegovu teţinu. A potom su se oba konja srušila kada im je

plamen liznuo preko leĊa.

George nije ispuštao vojnikovu ruku iako su odjednom bili obavijeni

oblakom prašine i dima i nije ništa vidio. Osjetio je kako konji

paniĉno udaraju kopitima i zaĉuo njihovo histeriĉno njištanje pa ih je

slobodnom rukom odvezao. Konji su nestali, a on je podigao mlitavo

oĉevo tijelo na svoja ramena i teturajući izašao iz goruće ruševine.

Povikao je Upomoć, ali pomoć nije stizala pa je teturao naprijed,

uzbrdo, a teret koji je nosio postajao je svakim korakom sve teţi i

zaĉuo je vlastito jecanje. Onda je vjetar raznio dim i pucnjava je

prestala, a on je ugledao brdo pred sobom i pao na koljena pred

uţasom koji mu se ukazao.

Topovi su bili uništeni. Jedan je i dalje bio uprt u nebo, drugog uopće

nije bilo. Na njegovu je mjestu sada stajao krater s tijelima vojnika

uredno odbaĉenima uz rub, nalik laticama cvijeta. Bilo je i tijela

odbaĉenih na bodljikavu ţicu, od kojih su neka bila nepomiĉna. Nešto

je pokušavalo ispuzati iz kratera nastalog od pada granate. Mrtvi je

konj nestao sa stabla, a nestala je i većina stabala.

Njegovo dozivanje u pomoć pretvorilo se u pitanje i zaĉuo je rijeĉ

Zašto?, kako mu uporno i grĉevito izlazi iz grla. Cijelo je vrijeme sve

snaţnije stiskao ruku svoga mrtvog oca, osjećajući kako mu pod

njegovom teţinom popuštaju noge i poĉinju tonuti u blato.

A onda je nešto zazveckalo pred njim i vidio je da su to bila nosila pa

je podigao pogled i ugledao Ĉasnika i Desetnika kako ga gledaju s

beskrajnom tugom u oĉima. Ĉuo je Ĉasnikov glas:

Spusti ga dolje, Topniĉe.

On je zatresao glavom i pokušao ispraviti noge usprkos teţini na

ramenima koja ga je gurala prema dolje.

Ne moţeš ga zauvijek nositi. Spusti ga.

George je ponovno zatresao glavom i snaţnije stisnuo mrtvu ruku.

Zaĉuo je vlastiti glas.

To mi je tata.

Isprepleo je prste jedne ruke s prstima mrtve ruke i stisnuo ih svom

snagom, ali ona se nije povratila u ţivot. Onda je mrtva ruka postajala

sve većom, ĉinilo mu se, i iskliznula je iz njegove, a George je zaĉuo

oštro zavijanje policijske sirene povrativši se u buku londonskog

prometa i tamno nebo. Koljena su mu otkazala te se srušio s

bronĉanog postolja, osjetivši kako su ga uhvatile dvije bronĉane ruke.

Visio je meĊu njima gledajući dolje u Ĉasnikove ĉizme, a onda je

nestalo svog svijetla i okruţilo ga je crnilo u koje je zaronio kao u

more.

42

TOPNIKOV KRAJ

Topnik je leţao u crnoj vodi, išĉekujući smrt. Ljudski dio njega bio je

umrtvljen uţasom utapljanja, nepodnošljivom klaustrofobiĉnošću

cijevi, straviĉnom nemogućnošću posljednjeg udisaja i pogrešnošću

svega toga.

Dio njega koji je bio kip znao je pak da je stigla smjena dana pa da

tako stiţe i smrt. Cijelo je svoje postojanje proveo oznaĉavajući ponoć

i stojeći na svome postolju pa su, kao što biva s navikama, njezin

ritam i vrijeme bili urezani u njegov tjelesni sat.

Prestat će hodati i priĉati i pretvorit će se u beţivotnu hrpu metala. Do

zore će se raspršiti u elemente i ponovno materijalizirati na svom

postolju, zauvijek nepomiĉan. Ĉesto se pitao jesu li zrcalnici koji su

umrli bili mrtvi i iznutra ili tek nesposobni za kretanje i izraţavanje.

Nadao se da su potpuno mrtvi. Inaĉe bi se osjećao ţiv zakopan, uz tek

sićušan prozorĉić kroz koji moţe promatrati svijet kako promiĉe pred

njim, ali bez mogućnosti druge komunikacije s njim, osim kroz besko-

naĉan vrisak koji bi mu ostajao zarobljen u glavi.

Smrt će, nadao se, biti ništavilo. Velika praznina, završetak u kojem je

nedostatak ţivota i nade poništen nedostatkom boli i oĉajanja,

konaĉna jednadţba u kojoj je ništa bilo jednako niĉemu i sva su

raĉunanja prestala.

Onda je uspio podići ruke i smireno ih poloţiti preko prsa pa se umirio

zatvorivši oĉi i išĉekujući zaborav.

Problem je bio u tome što iznutra nije bio miran, i dok su sekunde

istjecale pomislio je kako je cijela ta priĉa sa zaboravom bila samo

bijeg iz situacije. George i Edie će i dalje biti u opasnosti bez obzira

bio on toga svjestan ili ne, i zbog toga se loše osjećao. Namrštio se

shvativši da neće njeţno otploviti u vjeĉnu noć, nego da će otići

osjećajući se kao da ih je izdao preranim napuštanjem.

Naglo je otvorio oĉi u mraku.

Pa, rekao je samome sebi. Zaboravi ovu blesavu pribranost. Umri

boreći se.

Poĉeo je udarati nogama i odgurivati se kroz cijev. I dokje tako puzao,

lice je razvukao u divljaĉki osmijeh. Smiješio se jer je znao da je to

dvostruko besmislena gesta, kao prvo, zato jer će uskoro biti mrtav, a

kao drugo, jer nitko neće znati da se nasmiješio. Smiješio se jer je to

ĉinio samo za sebe. Umrijet će ispunjavajući svoju ulogu.

Bio je to dobar plan. Bio je teţak, plemenit i, u najboljoj maniri dobrih

planova, osuĊen na propast.

Nije umro boreći se.

Nije umro ispunjavajući svoju ulogu.

Nije uopće umro.

Negdje usred udaranja i puzanja kroz usku cijev, gurajući zaveţljaj s

kamenjem srdaca pred sobom, shvatio je da se dan već zasigurno

smjenio, da je prošla ponoć i da je on, neoĉekivano i nevjerojatno, bio

ţiv.

Nije znao da je to bilo zato jer je George umjesto njega stajao na

njegovu postolju, znao je samo da ne samo da nije bio mrtav, već i da

se sa svakim novim centimetrom napretka kroz usku cijev osjećao

snaţnijim.

A cijev je bila uska. I definitivno se suţavala jer je nanosa na njezinu

dnu bilo sve više pa mu je nos poĉeo dodirivati svod cijevi.

Onda je cijev naglo završila. Grabio je rukama ispred sebe i gurao

zaveţljaj prema naprijed, a potom njime udario o prepreku i dalje više

nije mogao.

Ĉinjenica da su mu se neobjašnjivo vraćale ţivotna energija i snaga

ĉinila je njegovu novu situaciju samo strašnijom. Dok je bio u stanju

išĉekivanja smrti, zbog malaksalosti je uspijevao ignorirati

klaustrofobiju. Sada kada je ojaĉao, ĉinjenica da je sva njegova

energija bila zgurana u tu slijepu cijev, zakopanu ispod tko zna koliko

zemlje, ĉinila mu se neizdrţivom. Zbog pritiska koji je poĉeo osjećati

u glavi i tijelu poţelio je vrištati, ali pod vodom to nije bilo moguće, a

za udaranje nije baš imao prostora. Umjesto toga, odluĉio je

zanemariti ĉinjenicu daje cijelo to vrijeme gmizao naprijed samo kako

bi se sada zaglavio u cijevi nalik na lijes, i pokušao razmišljati. Ušao

je u tu cijev zato jer je osjetio slabašno, ali prisutno strujanje kroz nju.

A ako je strujanje postojalo, to znaĉi da cijev nije mogla biti potpuno

zatvorena. Ispruţio je ruke i poĉeo opipavati svod cijevi. Napipao je

samo kamen. Pomakao je svoj zaveţljaj i prepipao boĉne zidove.

Ondaje naišao na prazninu. Cijev tu nije završavala, već samo

skretala. Namještao se, pokušavajući gurnuti ruku dublje u kut cijevi i

zaprepašteno otkrio da je nakon nje osjećao samo vodu, nikakve boĉne

zidove.

Pomislio je da je uska cijev u kojoj se nalazio jamaĉno bila pritoka

većem podvodnom potoku, i bio je u pravu. Podzemni kanal za vodu

bio je prastari pritok Tyburna, skrenut u svrhu punjenja podzemnog

spremnika. Voda koja mu je pretjecala pod prstima prolazila je

glavnim koritom samog potoka.

Gurnuo je zaveţljaj s morskim stakalcima ispred sebe i okrenuo se na

bok. Nije uspijevao ugurati tijelo u kut cijevi, ali budući da mu se

vraćala snaga i budući da se ovakve prilike ne pruţaju ĉesto u ţivotu,

ugrabio ju je objema rukama i, išĉupavši trošni ugaoni kamen,

odgurnuo se u široki kanal.

Osjetio je kako ga vuĉe vodena struja. Mogao joj se prepustiti ĉekajući

da vidi kamo će ga odvući. Ali, nešto ga je tjeralo u suprotnom

pravcu. Zgrabio je zaveţljaj, ĉvrsto ga uhvatio i odgurnuo se u

suprotnome pravcu od blagog strujanja. Bilo je to samovoljan

postupak, ali da je netko vidio kako se smiješio u tom crnom tunelu,

znao bi da nije bio samo samovoljan, već tvrdoglav, ţestok i na

odreĊeni naĉin, razdragan.

Kad već nije umro, svakako će ţivjeti, i to na svoj naĉin a to neće

uspjeti bude li sve olako prihvaćao i prepuštao se svakoj prokletoj

struji.

43

BRBLJAVA SMRT NA

GROBLJU TUROBNIH

SABLASTI

Ediein je pad bio kratak, a od smrti ju je spasila kombinacija debelog

snjeţnog pokrivaĉa i krova kokošinjca.

Barem je mislila da je bila rijeĉ o kokošinjcu, budući da je zaĉula

paniĉno kokodakanje kada je udarila o nj, otkotrljavši se na uliĉicu.

Kokodakanje je odzvanjalo za njom i nakon što je, zanemarivši

ĉinjenicu da je ostala bez daha i da joj se ĉinilo kako je išĉašila rame,

potrĉala u snijeg koji je još uvijek padao. Negdje u daljini razlijegao

se zvuk vergla, a jedno je crkveno zvono ţivahno otkucavalo sate dok

je ona grabila kroz snijeg. Georgeov je kaput divljaĉki lepetao za

njom, dok se pokušavala što brţe udaljiti od Kuće Izgubljenih.

Ulica je bila mutno osvijetljena pokojom uljnom lampom, a ona je

trĉala od jednog osvijetljenog komada snijega do drugog,

pogledavajući povremeno preko ramena. Nad ulicom su se nadvijale

kuće s uleknutim strehama i naherenim katovima, kao da se spremaju

za napad.

Bila je više nego svjesna ĉinjenice da su jedini otisci stopala na

netaknutom snijegu bili njezini. Neće je biti teško pronaći. A onda je

istrĉala na širu cestu ĉija je površina bila ispresijecana tragovima

zapreţnih kola i koĉija, pa je potrĉala sredinom ceste nadajući se kako

će se njezini tragovi izgubiti u općoj zbrci.

Ipak, nije smjela predugo trĉati sredinom ceste jer je bila previše

vidljiva. Osim toga, imala je osjećaj da je netko promatra, ali kada se

osvrnula i pogledala unatrag, na cesti nije vidjela nikoga, a nad

glavom joj se dizalo samo crnilo istoĉkano snjeţnim pahuljicama.

Osjećaj da je netko promatra postao je nalik nepodnošljivom svrabu i

morala se poĉešati pa je ugledavši usku boĉnu uliĉicu, preskoĉila

komad snijega i doskoĉila u nju nadajući se da je tako uspjela zamesti

trag.

Okrenula se i sa zadovoljstvom utvrdila da nije ostavila nikakav trag u

ugaţenom snijegu glavne ulice. Nastavila je trĉati jednom stranom

boĉne uliĉice drţeći se u sjeni, a onda naglo skrenula samo kako bi se

još naglije zaustavila.

Ravno pred njom, s druge strane ceste, stajala je crkva, okruţena

malim dvorištem. Visoki zid koji je opasavao dvorište završavao je

raskošnim višestrukim šiljcima koji su virili iz mekana snijega poput

trnja. Bio je tu i luĉni kameni prolaz, takoĊer okrunjen šiljcima i u

njemu crna ţeljezna vrata, djelomice otvorena.

Edie se obiĉno drţala podalje od crkvenih dvorišta, ali je ovaj put

krenula preko ceste prema ţeljeznim vratima zbog dva razloga. Kao

prvo, pred vratima je snijeg bio ugaţen tragovima cipela i kotaĉa pa će

njezini otisci biti neprimjetni, a kao drugo, ĉula je jezivi laveţ pasa za

sobom, kako joj se pribliţava. Namjeravala je proći kroz ta metalna

vrata, zatvoriti ih i ĉekati iza njih da njezini progonitelji proĊu. Znala

je da je to bio laveţ mastifa iz Kuće Izgubljenih.

Prilazeći kamenom luku ulaza, podigla je pogled i primijetila da je bio

ukrašen kamenim lubanjama. Sa svake su se strane nalazile po dvije,

nabijene na okrutne šiljke i ukopane do oĉnih duplji u snijeg, a

središte luka krasile su tri lubanje koje su leţale na nekoliko kostiju.

Središnja je lubanja bila ovjenĉana lovorovim vijencem nalik onima iz

antiĉkog Rima zbog ĉega je izgledala još zlokobnije, poput kakvog

Cara Smrti.

Više nije imala vremena predomisliti se, budući da se laveţ sve više

pribliţavao, a nije se imala gdje drugdje sakriti. Ušla je kroz vrata i

zatvorila ih za sobom. Primijetila je da se nisu mogla zakljuĉati.

Stisnula je oštricu od opsidijana i stala osluškivati, spremna za napad.

Pseći je laveţ odjednom utihnuo. Edie se nadala da su psi negdje

pogrešno skrenuli. Ĉuĉala je u sjeni zida i promatrala groblje iza

svojih leĊa. Bio je to skuĉen prostor, uokviren s dviju strana straţnjim

zidovima kuća i kvadratiĉnim zvonikom, a s treće boĉnim zidom

crkve. U njemu se nalazila neuredna masa snijegom pokrivenih

nadgrobnih ploĉa, kao da je ispod svake od njih na hrpi leţalo ĉetiri ili

pet tijela. Razmaci izmeĊu ploĉa bili su prekratki da bi izmeĊu njih

stao lijes u punoj duţini.

Iz kuća nije dopiralo nikakvo svijetlo, ali je unutrašnjost crkve bila

slabo osvijetljena. Ugledala je uska vrata u dnu zvonika. Bez

razmišljanja se poĉela provlaĉiti izmeĊu gusto rasporeĊenih

nadgrobnih ploĉa.

A onda je zaĉula glas i zaledila se.

Kakva prometna noć.

Uistinu prometna noć, Visoĉanstvo.

Glasovi su zvuĉali nekako šuplje i zloguko. Bili su to suhi glasovi

popraćeni kuckanjem kostiju.

Jedan izaĊe, drugi uĊe.

Zli nikad ne spavaju, Visoĉanstvo.

Niti dobri. Ne kad se noću ovuda motaju Iskapatelji.

S uţasom je shvatila da je slušala razgovor dviju lubanja s druge

strane kamena luka. Tri središnje lubanje na vanjskoj strani luka nije

mogla vidjeti, ali one dvije na vrhu luka bile su ocrtane na noćnom

nebu. A znala je i tko su bili iskapatelji.

Uvijek je u školi slušala gradivo, ĉak i kada se trudila izgledati kao da

ne sluša. Oni su iskapali mrtva tijela iz grobova i prodavali ih

lijeĉnicima za seciranje.

Spustilaje pogled i shvatila da su blatnjavi tragovi koraka i kotaĉa u

snijegu zasigurno pripadali ljudima koji su nešto iskopali i potom to

odvezli u taĉkama. To je objašnjavalo i toliku koliĉinu tragova ispred

usamljena crkvenog dvorišta.

Jedna se lubanja okrenula na svom šiljku i pogledala u nju.

Ona nas ĉuje, Visoĉanstvo.

Nemoguće. Osim ako nije...

Upravo to.

Pitaj je.

Jesi li ti sijevka, djevojĉice? pitala je lubanja koju je mogla vidjeti.

Edie je kimnula.

Rekla je da jest, Visoĉanstvo.

Nisam je ĉuo.

Kimnula je glavom. Skriva se.

Reci joj da se mnogo toga skriva na groblju Turobnih Sablasti, ali da

ništa od toga nije ţivo. Naredi joj da ode.

Moraš otići, rekla je druga lubanja.

Molim vas, prestanite priĉati! zavapila je Edie usplahireno, bojeći se

kako će propustiti zvuk laveţa ili koraka zbog njihova brbljanja

Što kaţe?

SvaĊa se, Visoĉanstvo.

Ne moţe se ona sa mnom svaĊati.

Ne moţeš se svaĊati s Visoĉanstvom.

Ne svaĊam se. Molim vas.

To je bilo najbuĉnije groblje na kojemu je Edie ikada bila. Prišla je

uskim vratima i pokušala ih otvoriti. Bila su zakljuĉana.

Pokušava ući u crkvu.

Hoćete li, molim vas, umuknuti? procijedila je Edie opet, opkoraĉivši

svjeţe iskopan grob. Ĉuĉnula je uz nadgrobnu ploĉu. Proĉitala je ime

ispisano na njoj. Aemilia Bowles. Molim vas, prestanite priĉati.

Nećemo. Naša je uvijek posljednja.

Poĉela je zbilja ţaliti zbog odluke da se sakrije na tom brbljavom

usamljenom groblju.

O K rekla je uţurbano. Neka bude. Samo budite tiho.

Rekla je neka bude, Visoĉanstvo.

Reci joj da nam ne treba njezina dozvola. Naša je uvijek posljednja po

prirodi stvari, jer mi smo Smrt! Edie je prekipjelo.

Vi niste Smrt, rekla je. Vi ste dvije brbljave kamene lubanje koje ne

znaju zaĉepiti!

Rekla je...

UMUKNITE. Vi niste Smrt... Na trenutak je zavladala tišina. A onda

je jedan drugi glas tiho rekao:

Ne, ali ja jesam.

Bio je to Hodaĉ. A vidjela je i pse kako tiho grebu šapama po tlu, s

druge strane vrata.

Tek tada se sjetila pogledati u vlastitu ruku u kojoj je drţala kamen

srca. Toliko ga je ĉvrsto stisnula da nije ni primijetila da je gorjelo

svjetlom upozorenja.

A onda je nešto veliko skoĉilo na zid koji je okruţivao groblje i ostalo

na njemu ĉuĉati, a dok su psi dahtali taj je stvor disao isprekidanim i

gladnim vriskovima. UzbuĊeno je lepetao podrezanim krilima iznad

pogrbljene mase svog muĉno sapeta tijela.

Bio je to Ikar.

Odjednom je sva energija poĉela istjecati iz Edie dok se skrivala iza

nadgrobne ploĉe, shvativši kako će je Hodaĉ sada definitivno uhvatiti,

a nakon nje i Georgea, i da je Topnik vjerojatno bio mrtav i da je sve

bilo gotovo. Iako je znala da je svemu došao kraj, posljednjim je

atomima snage rukama iskopala rupu u dnu ploĉe iza koje se skrivala,

i zabila svoj kamen srca duboko u zemlju.

Potomje ustala i nabila zemlju preko rupe udarajućije nogom, nadajući

se da nitko neće primijetiti što je radila.

Vidjela je Hodaĉa kako prolazi kroz vrata, u jednoj ruci drţeći noţ, a

drugom pokrivajući jedno oko.

Edie je pognula glavu i zatvorila oĉi.

KAKO ISPASTI IZ RIJEKE

Dokje Topnik puzao protiv struje, osjećao je kako mu se ţivot vraća u

tijelo na više naĉina, a ne samo obnovljenom snagom. Njegove su

ruke opet bile njegove, a ne tek smetnja. Misli su mu se takoĊer

razbistrile, kao da mu je netko s mozga skinuo nekoliko slojeva debela

platna.

Pitao se je li to ĉudesno obnavljanje snage i ţivotne energije znaĉilo

da je sada bio u stanju zanemariti i Hodaĉevu naredbu kako ne smije

kopati u visinu. Podigao je ruke u pokušaju da dotakne svod cijevi.

Ali, naredba iz njegova mozga nije stizala do ruku koje su jednostavno

ostale gdje su bile, i nisu navalile na svod kako im je naredio.

Ignorirao je to razoĉaranje i nastavio dalje. Mraĉnom vodom

napunjena cijev kao da se nastavljala unedogled, a potpuna tama ĉinila

je situaciju još nepodnošljivijom. Na trenutke je halucinirao kako je

postigao besteţinsko stanje i puzao svodom cijevi, a u drugim mu se

trenucima pak ĉinilo da cijev promiĉe pokraj njega, dok on stoji nepo-

miĉno sa strane.

Shvatio je da se protiv tih dezorijentirajućih osjećaja moţe boriti

koncentracijom na ono što je dodirivao, na zid tog tunela kojim se

kretao, jer je tekstura pod jagodicama njegovih prstiju bila jedina stvar

koja se stalno mijenjala. Na trenutke je to bila cigla, pa potom

dugaĉke kamene ili betonske cijevi. Nekoje vrijeme, ĉinilo se, bila

rijeĉ samo o glini, i osjećao je kako mu vršci prstiju ostavljaju tragove

u njoj dok se kretao prema naprijed. Zamišljao je oblak rastopljene

gline koji je ostavljao za sobom u bistroj vodi, nevidljiv u tami.

Već je neko vrijeme pod prstima osjećao ciglu, i poĉeo se pitati bi li

mogao mjeriti udaljenost koju je prelazio brojeći cigle koje je

dodirivao, kada je osjetio novu teksturu.

Nije bila isprekidana fugama pa je prvo pomislio kako je opet bila

rijeĉ o betonskoj cijevi, ali je ubrzo shvatio da je bila drukĉija. Bila je

metalna.

Kucnuo je o nju, a vibriranje je potvrdilo njegovu teoriju. Nastavio je

polako dalje, naglo shvativši što je znaĉilo to vibriranje: metalna cijev,

ukopana duboko u glineno tlo pod Londonom ne bi vibrirala, jer bi

vibracije i zvuk bili umrtvljeni okolnom zemljom.

To je znaĉilo da se nalazio u metalnoj cijevi okruţenoj zrakom, a ne

glinom. Ponovnoje poţelio udariti u svod cijevi, ali njegove ruke nisu

poslušale tu zapovijed. Zato je nemoćno udario. A onda se nasmiješio.

Nije rekao ništa o kopanju prema dolje, zar ne?

Okrenuo se na leĊa i poĉeo udarati ţeljezom ojaĉanim petama svojih

ĉizama o dno cijevi. Divljaĉki je lupao nogama i sa svakim je

udarcem, kroz jagodice prstiju, osjećao sve snaţnije vibracije. Svaki je

udarac proizvodio jednak rezultat, a onda odjednom više nije bilo

vibriranja već je oštar potres prostrujao kroz cijev, a on nije imao

pojma što bi to moglo znaĉiti. Još je jednom, svom snagom udario o

dno, i umjesto snaţna otpora popraćenog vibracijama osjetio je tek

blagi otpor, a onda su njegova stopala nastavila svoju putanju prema

dolje, kroz dno cijevi, i odjednom je padao...

Tyburn je jedna od skrivenih londonskih rijeka. Ali, na jednom je

mjestu ipak vidljiva, a upravo se tu Topnik nalazio. Rijeka prelazi

preko Regentova kanala u akveduktu maskiranom u pješaĉki most, u

blizini londonskog zoološkog vrta, i iz ovog je akvedukta Topnik

ispao, u svom osobnom vodopadu.

Prvo ga je obuzeo ushit kada je osjetio zrak oko sebe, a potom

iznenaĊenje dok je padao u kanal. IznenaĊenje je, u tim okolnostima,

bilo razumljivo: ne ispadne mnogo ljudi iz rijeke, a još ih manje

ispavši iz jedne rijeke, upadne u drugu.

Odgurnuo se o blatnjavo dno kanala i udahnuo noćni zrak. Pogledao je

u most iz kojeg je upravo ispao i u osloboĊeni Tyburn koji se sada

slijevao u vodu pod njim. Shvatioje što se dogodilo i nacerio se. Onda

je izbacio zaveţljaj s kamenjem srdaca na stazu za tegljenje laĊa i

izvukao se van. Zastao je kako bi nabio šljem na glavu i podigao

zaveţljaj, a onda se prebacio preko ograde u Regents Park i poĉeo

trĉati u smjeru jugoistoka.

Znao je da je prošla smjena dana i da bi trebao biti mrtav. Budući da

to nije bio, znao je da je netko stajao na njegovu postolju umjesto

njega i nije ţelio gubiti vrijeme, već je potrĉao prema Hyde Park

Corneru kako bi saznao tko je to bio.

Trĉao je s osmijehom na licu.

Jer, naravno, duboko u sebi znao je da je to bio George, a tamo gdje je

bio George najvjerojatnije je bila i Edie pa se ponadao kako će je

uspjeti zaštiti od Hodaĉa.

Stakalca koja su zveckala u zaveţljaju dok je trĉao bila su mu

dovoljan dokaz da je sijevka, kada jednom Hodaĉu dopadne šaka, bila

izgubljena...

U HODAĈEVIM ŠAKAMA

Ikar je stajao nasred prašnjave knjiţnice, dotiĉući podrezanim krilima

svod dok se nadvijao nad Edie i dašćući kratkim ljutitim vriskovima iz

zaobljena oklopa koji mu je skrivao torzo i glavu.

Edie se okrenula od njega.

Ako te on plaši, nisi smjela razbiti prozor, rekao je Hodaĉ. Nikada ne

bi uspio ući ovamo bez otvora te veliĉine.

Edie je pogledala u Hodaĉevo lice. Na mjestu na kojemu ga je

zarezala nije bilo krvi, već mu se preko lica pruţao zacijeljeni bijeli

oţiljak. Zapoĉinjao je ispod jednog oka, prelazio preko hrbata nosa i

završavao u drugom oku. To je oko sada bilo mrtvo, mutno

bijeloruţiĉasto, i u njemu se nisu vidjele ni šarenica ni zjenica.

A ako ga nisi htjela naljutiti, nisi mu smjela ubiti brata.

Nisam mu ja ubila brata, tiho je odgovorila Edie.

Minotaur mu je bio brat. Ne pravi brat, već brat u smislu da ih je

napravio isti stvoritelj, isti kipar. Zbog toga su imali mnogo

zajedniĉkog.

Edie ga nije trebala dugo promatrati da bi znala da je to istina. Ikar je

imao jednako snaţne noge i tijelo, i zraĉio je jednakom mraĉnom,

zatomljenom energijom, spremnom da svaki trenutak eksplodira.

Hodaĉ je ustao i pogledao dolje u nju.

Daleko, na drugom kraju kuće, Edie je ĉula oĉajniĉko jecanje Slijepe

Ţene. Hodaĉ je primijetio da osluškuje. Nasmiješio se i pucnuo

prstima. U sobu je kroz prozor uletio Gavran i sletio mu na rame.

Pitaš se zašto tako neutješno plaĉe?

Edie nije odgovorila. Hodaĉ je prešao prstom preko svog oţiljka.

Pitaš se kako ću te kazniti. Zbog toga što si mi uĉinila.

Bio je u pravu, ali nije mu htjela pruţiti zadovoljstvo te spoznaje.

Plašila juje njegova mirnoća od trenutka u kojem ju je pronašao u

crkvenom dvorištu. Bio je gotovo ljubazan kada juje Ikar uhvatio u

stupicu, i dok su je vodili prema toj kući.

Nasmiješio se bez traĉka dobrohotnosti i zapoĉeo nešto pisati na list

papira. Glas mu je bio tih, razgovorljiv gotovo topao.

OsuĊen sam na hodanje tim gradom dok me Kamen ne oslobodi. Ne

mogu niti umrijeti. Rane mi zacjeljuju, kao što vidiš, nevjerojatnom

brzinom. Ali u ĉetiri stotine godina nitko nije uĉinio to što si ti

uĉinila...

Rekavši to, podigao je pogled s papira po kojemu je pisao, fiksirajući

je svojim zdravim okom, a onda pokazao na drugo, bijeloruţiĉasto

oko.

Sada sam, zbog tebe, osuĊen hodati svijetom jednook. Budi sigurna da

si mi tim ranjavanjem nanijela uvredu koja zahtijeva paţljivo

promišljenu kaznu. Ţelim uţivati u planiranju razliĉitih faza tvojeg

kraja, a ne prenagljeno te ubiti u bijesu. Jer, bez obzira na glupu

izreku, osveta nije najbolja posluţena hladna: što se mene tiĉe ona je

najbolja nakon detaljne pripreme, konzumirana na tjelesnoj

temperaturi.

Završio je s pisanjem poruke. Edie je shvatila da je, što ju je više htio

zastrašiti, ona postajala bjesnijom. A što je bila bjesnija, to je bila jaĉa.

Naţalost, bila je istina i to da je, što ju je više htio uplašiti, ona i bila

uplašenija.

Pokušavala je potisnuti strah promatrajući što je on ĉinio. Presavinuo

je papir s porukom i potom izvadio ogledala iz dţepa. Gledala je kako

ih je razdvojio, a onda iz svakog izvadio još po jedno ogledalo,

otkrivši tako da se u prvom skrivao drugi par ogledala. Zatimje uzeo

jedan od parova ogledala i paţljivo nekoliko puta okrenuo njihov tanki

okvir.

To će ih dovesti ravno na mjesto na kojemu ću i ja biti, promrmljao je

sebi u bradu, a onda je primijetio da je Edie slušala.

Sastat ćemo se na otvorenom. Tako ću, dovede li on pomoćnike,

odmah znati za to, a ti ćeš zato platiti...

Pruţio je ruku prema stolu. Edie je primijetila da je sakrio Crno

Ogledalo izmeĊu dvaju voštanih kolutova, i onda ih zavezao. Zatimje,

kroz rupu u dršci ogledala, provukao koţnatu traku. Na kraju sije

zavezao traku oko vrata pa je sada cijeli zaveţljaj visio s njega kao

kakav golemi medaljon. Gurnuo ga je u majicu i preko svega

zakopĉao kaput.

Odnekud iza leĊa izvukao je bodeţ i okrenuo se prema njoj. Kada se

pomaknuo, Edie je ugledala ţenski plašt i šeširić koji su leţali na stolu

iza njega. Vidjela ih je već jednom prije. Vidjela je taj šeširić zavezan

oko vlastite glave kada ju je Hodaĉ utopio. Na otvorenom, na ledom

okovanoj Temzi. Na Mrzlom Sajmu.

Usprkos svojim namjerama da zadrţi hladnokrvnost, stisnula se u

stolici. On je zamahnuo noţem, misleći kako se zbog toga lecnula.

A sada. Slobodno moţeš vrištati. Ikar će u tome uţivati. Ali trebamo

uĉiniti još jednu stvar prije nego što krenemo.

46

IZAZOV

Evo ga, dolazi, zaĉuo se Ĉasnikov glas.

George je s tolikim naporom izranjao iz mraĉna jezera tuţnih snova,

da mu se ĉinilo da je napravljen od olova. Bilo mu je teško napustiti

besvjesno stanje, a tek je upotrijebivši golemu snagu volje uspio

otvoriti oĉi.

Pred nosom je ugledao dva para bronĉanih ĉizama. Bio je pokriven

teškim vojniĉkim mantilom, koji je neobjašnjivo, bio topao i mekan

poput vunenog, usprkos tome što je bio izliven iz iste bronce kao i

ĉizme.

Jedan par jahaćih ĉizama pripadao je Ĉasniku. Drugi par bio je teţi i

glomazniji, stegnut vezicama. Iznad jedne je ugledao ovijaĉe, a iznad

druge štitnik za nogu.

George je dobro poznavao te ĉizme.

Podigao se u sjedeći poloţaj, brzo i nespretno, i pogledao prema gore.

Topnik mu se smiješio.

Hej, rekao je.

Hej, odvratio je George.

Jesi O. K.?

George je razmišljao jedan trenutak.

Ne baš.

To je u redu, promrmljaoje Topnik, i ĉuĉnuo pokraj njega, tako da su

se sada gledali oĉi u oĉi. Nešto zbilja ne bi valjalo s tobom da si

napravio to što si napravio i nakon toga se osjećao prpošno.

George je odjednom morao iz sebe izbaciti golemu stvar koja mu se

dizala u grlu, prijeteći da će ga ugušiti.

Vidio sam svoga tatu.

Da, kimnuo je Topnik. Da, jesi.

Nakon trenutka tišine pokazao je preko ramena prema tijelu koje je

leţalo na sjevernoj strani spomenika.

To je on, zar ne? Neznani vojnik. Zato mu je lice pokriveno, tako da bi

mogao biti svaĉiji pokojnik. I tako. Za tebe je bio tvoj tata...

George je kimnuo i napeto se osmjehnuo. Nije htio da itko zna kako je

negdje u sebi skrivao duboki bunar pun tuge, u kojemu se utapao.

Bojao se progovoriti.

Sigurno ti nije bilo lako, rekao je Topnik.

Stavio je ruku na Georgeovo rame i odvratio pogled.

George je nekoliko puta duboko udahnuo, pokušavajući se sabrati.

Moraš to izbaciti iz sebe, sinko. Nitko te ovdje neće manje cijeniti

zbog toga.

Sigurno, rekao je Ĉasnik, pogledavajući svuda, samo ne u Georgea.

Zapravo, teško da bi te mogli više cijeniti.

Smeteno se nakašljao i spustio glas.

A ako ti to pomaţe, ja sam plakao kao dijete tijekom prvog

bombardiranja koje sam doţivio...

Moţda zato jer je od njih dobio dozvolu, moţda zato jer su sve

razumjeli, George odjednom više nije trebao ništa izbaciti iz sebe.

Progutao je tu stvar i ona se vratila u njega, više se ne ĉineći tako

strašnom.

Dobro sam.

Topnik se okrenuo i pogledao ga, podigavši obrvu.

...na ne baš dobar naĉin, dovršio je George.

Pogledaj svoju ruku, rekao je Ĉasnik.

George je zaboravio na to kako se mramorna ţila kretala u pravcu

njegova pazuha i srca. Podigao je rukav i pogledao.

Cijela je ţila nestala, ostavivši za sobom samo blijedu crvenu liniju,

nalik gotovo zacijeljenom oţiljku.

Nema je! rekao je.

Dvoboj je dvoboj, rekao bih, smiješio se je Ĉasnik. Bilo da se vodi

pištoljima, maĉevima ili velikim i glomaznim topništvom...

Kimnuo je u pravcu golema kamenog topa na vrhu spomenika.

A ti si se nedvojbeno pokazao. Rekao bih, jedan manje, još dva, i

gotovo.

George se nasmiješio, osjećajući kako mu se druge dvije ţile, zrnata

kamena i glatka metalna, još pletu oko podlaktice.

Svaka ĉast, Topnik se cerio Georgeu, zgrabivši ga za rame. I usput,

hvala ti.

Pruţio mu je svoju veliku ruku. George ju je prihvatio. Topnik mu je

ĉvrsto stisnuo ruku.

Spasio si mi koţu, druškane. Siguran sam da bi se tvoj tata ponosio

tobom.

Da, odvratio je George.

Odjednom je osjetio istinitost tih rijeĉi. Kao da su oduvijek odzvanjale

njime, ali on to nije primijetio jer je uvijek gledao u pogrešnome

pravcu, usredotoĉen na veliko jezero tuge. Moţda je to bilo baš kao

što je vojnik s licem njegovog tate rekao, moţda je to stvarno bilo kao

da si umišljao da si glavni glumac u vlastitoj predstavi, a onda shvatio

da nisi, nakon što si se jednom okrenuo i vidio da se nalaziš na rubu

neĉeg mnogo većeg. Štogod se desilo, znao je da je velika bol nestala

iz njegova srca samo zato jer se prestao koncentrirati na nju.

Da, mislim da bi.

Bilo je to kao da su se, zato jer nije zaplakao, sve suze na neki naĉin

slile u njega, a on se nakon toga osjetio opranim i ĉistim. I bistra uma.

Ustao je jednim gipkim pokretom.

Edie, rekao je odluĉno. Moramo je pronaći.

I to brzo, odvratio je Topnik. Hodaĉ je progoni, a i tebe.

Potom je ispriĉao Georgeu što mu je Hodaĉ rekao o Crnom Ogledalu.

A onda je George poĉeo priĉati što se njemu dogodilo, i u trenutku

kada je stigao do priĉe o Eustonskoj druţini, Ĉasnik je potapšao

Topnika po ramenu i upro prstom prema tamnom obliku na nebu

kojije dolijetao s istoka.

Oba su vojnika izvukla pištolje iz futrola i naciljala Gavrana dok im se

pribliţavao. George je uzeo svoj malj.

Nešto mu je u kljunu, rekao je Ĉasnik.

Gavran je mirno sletio na bijeli kamen pred njima i njeţno spustio dva

ogledala na tlo. Potom je zakoraĉio unatrag. Nije htio raditi nikakve

nagle pokrete s dva pištolja uperena u sebe, ali je istodobno osjećao

previše samopoštovanja da izgleda zainteresiranim za ono što bi mu se

moglo desiti.

Za ogledalo je zavezana poruka, primjetio je Ĉasnik.

Posljednji put sam takva ogledala vidio u Hodaĉevim rukama, rekao je

Topnik.

George je potrĉao prema naprijed i izvukao poruku iz ogledala. Bila je

jednostavna.

DoĊite. Ja sam ispod glavnog natpisa na Mrzlome Sajmu. Zakoraĉite u

ogledala i ona će vas dovesti k meni. DoĊite odmah, inaĉe će

djevojĉica umrijeti.

Topnik i Ĉasnik proĉitali su tekst preko Georgeova ramena.

To bi mogao biti samo blef.

On inaĉe laţe ĉim zine, rekao je Ĉasnik.

Ne, oglasio se George. To nije laţ.

Polako je podigao pramen kojim je poruka bila zavezana za ogledala.

Bio je gotovo crn, ali ne potpuno. Bio je taman, boje patlidţana.

To je njezina kosa.

Topnikje tiho opsovao, a onda je uperio pištolj u Gavrana.

Gavran nije bio iznenaĊen. Znao je što će se sljedeće dogoditi.

Iskustvo mu je govorilo da ljudi uvijek ubijaju glasnika loših vijesti.

MeĊutim, iznenadila ga je ĉinjenica da ga nije metak poslao natrag u

pakao. Bilo je to koplje, baĉeno snaţno i precizno u njegovu prsnu

kost iz suprotna pravca.

George, Topnik i Ĉasnik gledali su u naglu eksploziju crna perja, a

onda preko travnjaka, u smjeru iz kojeg je doletjelo koplje.

Na travi su stajala bojna kola, a vrlo ozbiljna Kraljica ţurila je preko

travnjaka prema njima kako bi povratila svoje oruţje.

U što ste vi to muškarci, tako blenuli? upitala je. Ĉini se kako moramo

spasiti djevojĉicu.

Mislim da nam neće trebati pomoć, hvala Vam gospoĊo, ukoĉeno je

odvratio Ĉasnik.

Mislim da hoće, bio je oštar George. Prihvatit ćemo svaku pomoć koja

se nudi.

Potom je podigao koplje iz hrpe perja koje je već nestajalo nošeno

vjetrom i predao ga Kraljici.

Hvala ti djeĉaĉe. Sada, ja predlaţem...

Vi ništa ne predlaţete. Ako ţelite pomoći, onda slušajte, jer mi je Edie

priĉala o tome. Ona je to već osijevnula, i loše je završilo...

Zbog autoritativna tona njegova glasa zrcalnici su iznenaĊeno

ustuknuli. Kraljica se nadimala s ogorĉenjem.

Tako mi svega, ja neću...

Da, hoćeš, ubacio se Topnik. Ako hoćeš pomoći toj djevojĉici, onda

slušaj. Djeĉak zna o ĉemu govori.

Kraljica se ugrizla za usnu i poslušala Georgea koji im je brzo ispriĉao

kako je Edie osijevnula Mrzli Sajam i vidjela Hodaĉa kako je proganja

i na kraju utapa u rupi u ledu. Ispriĉao im je svaki detalj kojeg se uspio

sjetiti.

Ja ne znam je li ona stvarno vidjela sebe kako se utapa, i ako jest, ne

znam moţe li se prošlost mijenjati. Znam samo da je ona to vidjela i

da ću ja ući u ta ogledala i uĉiniti sve što mogu da to zaustavim.

Na trenutak je zavladala potpuna tišina.

Dobro bi mi došla pomoć, ali i bez nje, ja ulazim u ogledala.

Okrenuo se i uzeo malj s mjesta na kojemu ga je ostavio prije nego što

je zamijenio Topnika na postolju. Još ga je jednom ohrabrila njegova

teţina.

Zrcalnici su se meĊusobno pogledavali. Kraljica se okrenula i pucnula

prstima prema svojim kćerima u pozadini.

Djevojke, rekla je, doĊite ovamo i drţite ogledala. Morat ću vrlo

paţljivo ujahati u njih ako hoću da ta kola stignu na drugu stranu u

jednom komadu.

MRZLI SAJAM

Prošlost ne moţeš promijeniti. Ĉak ako se nije još ni dogodila.

Ta se misao neumorno motala Edieinom glavom, dok ju je Hodaĉ

vodio od Kuće Izgubljenih prema zaleĊenoj Temzi. Nije primjećivala

gotovo ništa, osim snijega ispred sebe i remenja kojim su joj bile

zavezane ruke. Sa strane nije vidjela ništa zbog šešira koji joj je Hodaĉ

ĉvrsto zavezao oko glave. Njezine su svezane ruke bile skrivene

unutar mufa od debelog pamuka i zeĉjeg krzna što je visio s prednje

strane ogrtaĉa koji je, pretpostavljala je, pripadao Slijepoj Ţeni.

Znala je kako će izgledati Mrzli Sajam kada ga ugledaju, nakon što

izaĊu iz labirinta uskih, snijegom prekrivenih ulica koje su vodile

prema obali rijeke. Sve je to vidjela kada je osijevnula vlastitu smrt.

Prošlost ne moţeš promijeniti. Ĉak ako se još nije ni dogodila.

Ta joj misao nije izlazila iz glave. Da je postojala mogućnost bijega,

onda ne bi osijevnula samu sebe kako se utapa u rupi u ledu. Ako nije

u stanju to sprijeĉiti, zašto uopće pokušavati? Ali, ne pokuša li

pobjeći, kako će to sprijeĉiti?

Edie je bila borac. Znala je da je jedan od razloga zbog kojeg su joj se

misli tako komešale bila ĉinjenica da više nije imala svoj kamen srca.

Ali, nije ni Hodaĉ. To je ipak bilo nešto. Vjerojatno to samo po sebi

nije bilo dovoljno da je odrţi na ţivotu, ali bilo je dovoljno da je

nagna da pokuša pronaći naĉin da ostane ţiva.

Razvedri se, djevojko. Tako nešto ne viĊa se ĉesto...

Da nije to već bila osijevnula, prizor koji je ugledala nakon što ju je

Hodaĉ preveo preko daske koja je premošćivala uski otvoreni kanal

ledene vode, bio bi je bez sumnje zapanjio. Ĉinjenica da ga je već

vidjela kao kulisu vlastite smrti, donekle mu je umanjila šarm. Ali,

svejedno je to bio nevjerojatan prizor.

Ispod mraĉnoga Mosta Crnih Fratara rijeka je bila okovana ledom i

prekrivena snijegom. Noć je tu bila protjerana plamenjem stotina

fenjera i baklji koji su osvjetljavali neurednu ulicu improviziranih

šatora i zaklona postavljenih posred rijeke. Ĉula se glazba, smijeh i

općeniti zvuci prazniĉne atmosfere uţitka, pomiješani s mirisom

peĉenja i dima. Vlasnici londonskih krĉmi i kuhari došli su na sajam

prodavati svoju robu u nabrzinu podignutim šatorima, ukrašenim

kriĉavim natpisima i crteţima. No, nisu se prodavali samo hrana i

piće.

Bilo je tu štandova sa svakojakim drangulijama, zatim portretista,

ţonglera i akrobata, kao i sajamskih igara, ukljuĉujući i golemu

ljuljaĉku u obliku broda, prepunu razdraganih muškaraca i ţena svih

uzrasta. Nalazio se tu i tiskarski stroj pokretan rukom, a pokraj njega

sjedio je ĉovjek s majmunĉićem i verglom. Preko te improvizirane

ulice visio je golemi natpis MRZLI SAJAM. SVI STE POZVANI!, a

sudeći po broju ljudi koji su milili ledom ĉinilo se kako je cijeli

London odgovorio na pozivnicu.

Opet, da Edie sve to nije već bila vidjela, bila bi opĉinjena ĉarobnošću

prizora. Ali, budući da jest, cijeli ju je prizornaroĉito majmun i vergl

prestravljivao. Sjećala se svega, ali su majmun i vergl bili naroĉiti

detalj u njezinu osijevanju. Vidjela ih je tada i ĉula njihovu glazbu, a

potom primijetila da je bila prigušena sve glasnijim zvukom gajdi koji

je dopirao iz povorke što se kretala niz zaleĊenu ulicu s bijelim

slonom koji je privlaĉio svaĉiju paţnju.

I zbilja, Edie je odjednom zaĉula upozoravajući zvuk bubnjeva i

ugledala grupu gajdaša u daljini.

Hodaĉ ju je gurao pred sobom, jednom je rukom ĉvrsto drţeći za

rame.

Morala je zaustaviti to rasipanje vlastitih misli. Znala je da je trebala

brzo razmišljati i pokrenuti se prije nego što joj nestane svake

mogućnosti bijega, prije nego što ostane bez iĉega. Morala je nešto

uĉiniti, i to odmah. Ĉak i ako ne upali, barem će umrijeti boreći se.

Paţnju joj je privukao bljesak oštrice noţa pa se usredotoĉila na njega.

Jedan je kuhar posluţivao odreske s telećeg buta koji se vrtio na

raţnju u šatoru ravno pred njima. Zabio je oštricu u mesarski blok,

dokje naplaćivao upravo posluţeni komad mesa.

Sjajna ĉeliĉna oštrica bila je njezin izlaz. U nedostatku drugih izlaza,

odluĉila je izabrati taj.

Gurnula je muf nespretno u stranu, gurajući ga prema vlastitu trbuhu i

prikrivajući taj pokret kašljanjem. Hodaĉ ju je nato samo gurnuo dalje

prema naprijed, ne primjećujući da je uspjela izvući ruke iz mufa i da

se nalazi svega nekoliko koraka od sjajne oštrice noţa.

Zadrţala je dah a onda se, kada joj je oštrica bila dovoljno blizu,

bacila prema naprijed. Ruke su joj poletjele kroz zrak, završivši sa

svake strane oštrice, upavši potom u crvene sokove koji su prekrivali

mesarski blok. Noţ nije bio oštar poput krhotine opsidijana, alijoj je

ipak osigurao izlaz kojije htjela.

Prerezao je remen koji joj je stezao zapešća i ĉim je osjetila da su joj

ruke slobodne, podigla ih je i šĉepala dršku noţa išĉupavši ga iz

mesarskog bloka.

Kada ju je Hodaĉ pokušao ugrabiti, naglo se sagnula i okrenula.

Zamahnuo joj je rukom iznad glave naherivši joj šeširić, a ona se

nastavila okretati i onda mu zabila mesarski noţ u nogu, sa straţnje

strane koljena.

Zaĉula je vrisak pun boli i bijesa i ostavila mu noţ u nozi. Kada se

nagnuo prema naprijed, hvatajući se za nogu, Edie je u njegovu dţepu

na prednjoj strani kaputa ugledala plameno staklo koje je pripadalo

Slijepoj Ţeni. Bez razmišljanja je gurnula ruku u dţep i zgrabivši ga

potrĉala, gurajući se kroz guţvu, u pravcu otvorena leda.

U trku se sjetila kako je tijekom osijevanja vidjela da joj je šeširić pao

preko oĉiju dok je pokušavala pobjeći, i da je to bila stvar koja ju je

osudila na propast, jer je slijepo utrĉala u rupu u ledu u kojoj ju je

Hodaĉ uhvatio. Pomislila je, tako trĉeći, da se ponajprije mora riješiti

tog glupog šešira prije nego što je košta ţivota.

Poĉela je petljati prstima oko trake, što je bila dobra ideja, ali i uţasna

pogreška: jer je petljanje u punoj brzini, u pokušaju da skine šešir s

glave bila upravo stvar zbog koje joj je pao na oĉi i zaslijepio je.

Prošlost ne moţeš promijeniti.

Ĉak ako se nije još ni dogodila.

48

POSLJEDNJE UTOĈIŠTE

ako će ovo uspjeti? pitao je George.

S mjesta na kojemu je stajao, nije mu se ĉinilo da će uspjeti. Ipak,

stajao je na priliĉno nevjerojatnom mjestu. U bojnim kolima kojima je

upravljala Kraljica drevnih britanskih plemena, pokraj Topnika iz

Prvoga svjetskoga rata, jureći prema dvama sićušnim paralelnim

ogledalima koja su pridrţavale Kraljiĉine kćeri.

Ogledala su izgledala neopisivo mala, a kada su im se primakli

Kraljica je usmjerila svoje koplje prema njima.. i promašila.

O. K., rekao je George, pogledavajući u Topnika i Ĉasnika. Nemamo

vremena za vjeţbe ciljanja.

Kraljica je tako naglo okrenula kola da su se nagnula na jednom

kotaĉu, i na trenutak su George i Topnik bili zaokupljeni iskljuĉivo

pridrţavanjem za ogradu kola, pokušavajući izbjeći izlijetanje u travu.

Potom se drugi kotaĉ uz udarac spustio na tlo, a Kraljica je pojurila

natrag prema ogledalima.

Sad će ona to, rekao je Topnik.

Iznova su im se pribliţili, a Kraljiĉine kćeri nisu niti trepnule kada su

im oštrice koje su izbijale iz kotaĉa projurile nekoliko centimetara od

koljena, a Kraljica podigla svoje koplje i ponovno promašila.

Nemamo vremena za to! povikao je George, iskoĉivši iz kola. Zaĉuo

je kako je Topnik nešto viknuo za njim, ali ga je ignorirao i potrĉao

prema Kraljiĉinim kćerima.

One su šokirano zurile u njega.

Kako to radi? pitao je on, ĉvrsto stišćući dršku svog malja.

Samo zakoraĉi unutra, odgovorila je kćer s njegove desne strane. U

bilo koje ogledalo. Hodaĉ ih je namjestio tako da te odvedu ravno k

njemu.

George je pomislio da ni to najvjerojatnije neće uspjeti, ali se

istodobno sjetio kako je vidio da je Hodaĉ zakoraĉio u takva ogledala i

povukao Topnika za sobom pa je pomislio na Edie, i ta ga je misao

natjerala da posegne za ogledalom i zakoraĉi u nj.

Osjetio je napinjanje površine, a potom je padao kroz slojeve crnila

koji su tamno bljeskali, zbog ĉega mu je naglo pozlilo i zavrtjelo mu

se u glavi a ondaje pad iznenada završio, a on se našao lica zagnjurena

u snijeg.

Pogledao je prema gore i pred sobom ugledao prijeteći crni zid velike

laĊe, zaleĊene u rijeci. A kada se okrenuo vidio je, sto metara dalje,

fenjerima osvijetljenu šatorsku ulicu Mrzloga Sajma kojom je milila

povorka s bijelim slonom u sredini.

Kad je pao izgubio je malj pa je poĉeo kopati po snijegu u potrazi za

njim. Pronašao ga je toĉno u trenutku kada je iza sebe zaĉuo tihi

prasak i onda ugledao Topnika, koji se pojavio niotkuda. Pogledao je

u Georgea, kratko se nasmiješivši.

Njoj će trebati cijela vjeĉnost da stigne.

Nemamo cijelu vjeĉnost, odvratio je George, diţući se na noge i

upirući prstom. Slon je već tamo.

I krenuo je prema naprijed. Topnik ga je uhvatio i zaustavio.

George, upravo sam se neĉega sjetio. Prekršio sam zakletvu. Hodaĉ

ima moć nada mnom. Već ju je jednom iskoristio. Nisam mogao

kontrolirati vlastite ruke.

Molim? rekao je George prelazeći pogledom preko gomile u daljini,

traţeći Edie.

Mislim, ugleda li me, mogao bi me natjerati da uĉinim nešto loše...

Topnik je izgledao posramljeno. Trebao sam pustiti Ĉasnika da doĊe

ovamo umjesto mene.

Ne, odvratio je George odluĉno. Netko je morao ostati i ĉekati naš

povratak, u sluĉaju da Hodaĉ krene za nama. Netko ga mora tamo

doĉekati i ustrijeliti ĉim izaĊe iz ogledala.

Da, ali...

Bez ali, povikao je George i potrĉao svom snagom

Ugledao je Edie.

Samo nemoj da tebe prvog vidi, dobacio je Topniku preko ramena.

Potom je trĉao preko snijegom prekrivene ĉistine, prema Edie koja se

udaljavala od gomile. Poĉeo je vikati, pokušavajući joj presjeći

putanju.

Edie! Ovamo!

Ĉinilo se da ga nije ĉula. Moţda zato jer je petljala po vrpcama šešira

koji joj je netko nabio na glavu.

I Topnik je potrĉao. Ugledao je Hodaĉa kako je izašao iz gomile brzo

šepesajući. Vidio je i kako se okrenuo i povikao nešto u tamu na

drugoj strani rijeke. Zaĉuo je rijeĉi.

Uhvati djevojĉicu, Ikare! Gdje je Bik? Uhvati tu prokletu djevojĉicu!

Topnik je vidio što će se dogoditi, prije Georgea. Prestao je trĉati

prema Edie i umjesto toga potrĉao je prema obali rijeke, tamo gdje su

splavari iskopali kanal izmeĊu nasipa i leda, kako bi mogli naplaćivati

ljudima prelazak preko njega. Ugledao je krupnoga oca koji se

prepirao zbog cijene prelaska, dok je njegova sveĉano odjevena kćer

uzbuĊeno skakutala i upirala prstom u šarenilo na ledu. Njezin je glas

bio dovoljno oštar da presijeĉe zvuk gajdi i bubnjeva i probije se do

Topnikova uha.

O tatice, tatice, plati tom ĉovjeĉuljku! Tamo je, a nećemo ga vidjeti!

Slon...

I George je ĉuo taj glas i sjetio se kako mu je Edie rekla da je nešto

propustila vidjeti jer je gledala u slona pa je rukama okruţio usta kao

megafonom i povikao prema Edie, koja ga još nije bila vidjela.

Edie ne gledaj u slona!

A onda je zapeo o gomilicu leda i pao.

Ali ne prije nego što ga je Edie ugledala. Upravo u trenutku kada je

htjela nešto izviknuti natrag prema njemu, Hodaĉ se bacio na nju i pali

su na led. Edie se otimala i udarala poput divlje maĉke, bez

razmišljanja, kao divlja ţivotinja kada se bori za goli ţivot. Udarila je

staklom Slijepe Ţene stisnutim u šaci u zdravo Hodaĉevo oko. On ga

je uspio na vrijeme zatvoriti i izmaknuti glavu, ali ga je blješteće

staklo na trenutak oslijepilo.

Sad ćeš umrijeti, mala! vrištao je.

Ona ga je nato udarila petom u bradu, prevrnula se unatrag i potrĉala,

a on je grabio rukom za njom, još uvijek zaslijepljen bljeskom stakla.

Iz kaputa je izvukao dugaĉki bodeţ i potrĉao za njom.

Edie se sada borila sa šeširom koji joj je Hodaĉ tijekom borbe još

snaţnije nabio na oĉi.

Tijelom joj je strujalo toliko adrenalina da je zaboravila na metar

široku rupu punu ledene vode toĉno pred njom.

Zagazila je u vodu umjesto u tvrdi led pa je pala prema naprijed, ravno

u rupu, i doţivjela šok osjetivši hladnoću i vodu u ustima. Uhvatila se

za rub leda pokušavajući se iskobeljati iz rupe. Izvukla je glavu iz

vode, lica prekrivena mokrom kosom kao morskim algama i pomislila

kako sada stoji negdje sa strane i promatra samu sebe, osijevajući tu

svoju prošlu smrt u budućem i dalekom Londonu. Vrisnula je

upozorenje samoj sebi pokušavajući se izvući iz ledena zagrljaja vode.

Edie! Fratar je dobar! Ne vjeruj Maloj Tragediji! On nije ono što se

ĉini! Reci Georgeu! Hodaĉ namjerava otvoriti zla...

Onda je netko ispruţio ruku prema njoj i zgrabio je za kosu, ali ne

kako bi je spasio. Poĉeo ju je gurati natrag pod vodu i sve što se

potom moglo vidjeti bili su mjehurići i prskanje vode, a ona se na

trenutak uspjela osloboditi i udahnuti malo zraka pokušavajući završiti

svoje upozorenje.

... vrata u Ogledalima...

Potom je Hodaĉeva ruka zgrabila njezin šeširić i gurnula joj

usplahireno lice pod vodu po posljednji put, a ona je nastavila vikati

dok su joj se pluća punila vodom, a posljednja stvar koju je vidjela

tonući u tintasto crnilo vode bilo je Hodaĉevo lice, osvijetljeno

crvenom svjetlošću udaljenih fenjera, kako joj se ceri kroz plutajuće

pramenje njezine vlastite kose.

I u tom posljednjem uţasnom trenutku poţeljela je sve. Dokje tonula

prema smrti, sve su godine njezina ţivota nestajale, a ona postajala sve

mlaĊom. Svi oni slojevi grubosti kojima se morala zaogrnuti kako bi

preţivjela, sada su se ljuštili s nje i poĉela se osjećati nekako

bespomoćmvmlado i sićušno. Dokje jurila prema završetku vlastita

ţivota osjećala je bijes što tako mora biti. Htjela je poĉeti ispoĉetka.

Htjela je svoju majku natrag, prije nego što se promijenila i postala

ĉudna, prije nego što je poludjela, prije nego što je otišla i nikada se

nije vratila...

A onda je Edie umrla.

ŢELJEZNA RUKA

George je udario u Hodaĉa punom brzinom. Svaki ga je atom snage i

bijesa u tijelu tjerao u njega kao brzi vlak.

Znao je da je zakasnio. Znao je da je Edie bila mrtva. Znao je da je to

bila njegova krivica.

Obojica su odletjela u snijeg zbog siline udarca.

George je zamahnuo teškim maljem prema Hodaĉu, kao da je htio

zaustaviti njegovo crno srce jednim snaţnim udarcem.

Malj je udario o nešto što je Hodaĉ nosio pod majicom, nešto debelo

što je napuklo i pomaklo se istovremeno.

Hodaĉ je glasno uzdahnuo kada mu je George izbio sav zrak iz pluća,

ali je ispruţio jednu ruku i uspio uhvatiti Georgea za kosu i lijevo uho.

Obojica su se teturavo pridigla na noge, gledajući se u oĉi. Hodaĉ je

došao do zraka i zareţao na Georgea bijesno zureći u njega zdravim

okom.

Pokušavaš li se ti to sa mnom boriti, djeĉaĉe?

Ne, procijedio je George. Pokušavam te ubiti.

Izrekavši to, osjetio je snaţnu ţareću bol u ruci, u smjeru pazuha, i

znao je i bez gledanja da je bronĉana ţila u njegovoj ruci krenula

prema srcu.

Znao je da je to bio drugi dvoboj. To brutalno naguravanje u snijegu i

ledu bio je njegov sljedeći dvoboj, trenutak u kojemu će umrijeti ili

nastaviti ţivjeti.

I nije ga bilo briga.

Jer nije bilo šanse da ne odrţi svoju rijeĉ.

Hodaĉ mora umrijeti.

Toje prava šteta. Ali ja imam sve vrijeme ovoga svijeta na

raspolaganju...

Vrijeme se usporilo za Georgea. Vidio je bljesak oštrice noţa kada ga

je Hodaĉ izvukao i pokušao zabiti u njegov trbuh jednim okrutnim,

ubojitim pokretom.

Georgeovaje ruka poletjela prije nego što je stigao razmisliti o tome, i

ovaj put nije oklijevao. Uhvatio je oštricu noţa i ĉvrsto je stisnuo,

zaustavivši je centimetar od svoga trbuha.

Hodaĉ je razrogaĉio oko, šokiran djeĉakovom snagom. A zbog onoga

što je sljedeće ugledao, zakoraĉio je korak unatrag.

Pogled u djeĉakovim oĉima bio je nepomirljiv i tvrd poput kamena.

E, nećeš, rekao je George.

I oštro je trznuo rukom, odlomivši tako oštricu tik iznad drška.

Onda je podigao ruku iznad ramena i kada je Hodaĉ ispustio njegovu

kosu i pokušao pobjeći, zgrabio ga je za ruku i drţao ga tako zabivši

mu oštricu u srce.

MeĊutim, oštrica je udarila u nešto tvrdo i skliznula u stranu zabivši se

u Hodaĉevo rame toliko duboko, da je George više nije mogao izvući.

Pustio ga je, primjetivši da mu ruka uopće nije bila razrezana usprkos

ĉinjenici da je svom snagom zgrabio dvostranu oštricu.

Hodaĉ je pogledao u odlomljenu oštricu zabodenu u svoje rame, a

onda poĉeo zavijati od bijesa.

George je pogledao u crnu rupu u ledu. Edie je davno nestala. Brzo se

sagnuo i podigao morsko staklo kojejoj je ispalo u borbi. Vidio je da

nije bilo njezino jer je bilo drukĉijeg oblika i boje, ali znao je daje to

bio kamen srca i bez razmišljanja ga je ispustio u vodu. Ako je već

bila sama i mrtva u mraĉnoj vodi, najmanje što je mogao uĉiniti jest

pruţiti joj traĉak svjetlosti.

Okrenuo se natrag prema urlajućem Hodaĉu, prešao korak snijega koji

ih je dijelio i udario ga u lice. Hodaĉ je umuknuo, ponovno šokiran

silinom udarca.

U daljini su se sve glasnije ĉuli nekakvi kratki uzbuĊeni vriskovi. Ali,

George je ignorirao taj zvuk i nastavio udarati. Hodaĉ je pao na leĊa.

Tek tada George je zakoraĉio unatrag, uzeo svoj malj i nadvio se nada

nj.

Zaĉuli su se udarci kopita, a Hodaĉev je pogled na trenutak skrenuo

ulijevo. Nacerio se Georgeu kroz krvava usta.

Sada ćeš umrijeti, djeĉaĉe.

George se okrenuo i ugledao Bika koji je jurio prema njemu preko

leda.

Moţda, rekao je. Ali, ti ćeš umrijeti prije mene.

Podigao je malj.

Tvojim ću se Bikom pozabaviti kasnije.

Nije rijeĉ o Biku, nasmiješio se Hodaĉ, podigavši pogled prema gore.

Ikar je udario Georgea u leĊa poput letećeg malja.

50

POD LEDOM

Topnik je bez oklijevanja skoĉio u uski kanal ledene vode izmeĊu leda

i nasipa.

Vidio je kako je Edie potonula u nj, a vidio je i kako je ni on ni

George neće uspjeti spasiti. Zato je uĉiniojedinu stvar koja mu je

preostala. Zaronio je pod led.

Tone bronce ne plivaju baš najbolje pa je pao na dno Temze i nastavio

grabiti kroz crnilo prema mjestu gdje se otprilike nalazila rupa u ledu.

Ljudski dio njega proţivio je ţareću, uţasnu bol nedostatka kisika, ali

toliko mu se ţurilo da se uopće nije trudio zadrţavati dah i odgoditi

boljednostavno je odmah udahnuo vodu i nastavio dalje.

Ništa nije vidio pa je hodao dnom rijeke voĊen iskljuĉivo instinktom.

Snijegom pokriven led tvorio je svod nad rijekom koji nije propuštao

nimalo svjetla. I dok se kretao prema naprijed shvatio je da neće moći

vidjeti ni rupu, budući da će kroz nju ugledati tek mrak noćnoga neba,

koji se nimalo ne razlikuje od neprobojne tame što ga je okruţivala.

Poĉeo je mahati rukama dok je hodao, nadajući se da će, kada ga već

nije mogao vidjeti, sluĉajno zapeti o Edieino tijelo. Ali dok je tako

slijepo mahao, shvatio je da je sva nada bila uzaludna.

Djevojĉice više nije bilo.

Onda je naranĉasta svjetlost ispala iz ledenog svoda nad njim, i on je

pogledao prema gore i nakratko ugledao svijet iznad njega kroz rupu u

ledu, i Georgea kako slijepo zuri prema dolje, lica na trenutak

osvijetljenog tonućim kamenom srca, prije nego što se odmakao od

rupe.

Topnik je ispruţio ruku i uhvatio kamen na lancu, podigavši ga visoko

kao fenjer u oluji. Naranĉasta je svjetlost bila toliko snaţna da je

zamućena rjeĉna voda postala odjednom manje mutna i tada je Topnik

ugledao tijelo, stopala uhvaćenog u slomljeni kotaĉ zapreţnih kola

koji je virio iz blata, s kosom što je beţivotno lebdjela nizvodno, u

smjeru mora.

Oslobodio joj je stopalo i podigaoje, potrĉavši potom prema nasipu.

Grabeći naprijed, pogledao je u njezino blijedo mrtvo lice i objesio joj

kamen srca oko vrata kako bije mogao bolje drţati. Ĉvrsto ju je privio

k sebi, kao da bi samom snagom zagrljaja mogao utjerati iskru ţivota

iz sebe u njezino mrtvo tijelo.

Naravno, pod vodom je nemoguće plakati, tako da je peckanje u

njegovim oĉima vjerojatno izazivala Temza opirući se njegovu

pokušaju da protrĉi kroz nju.

Uspentrao se uz kosinu, voĊen svjetlošću baklji i izvukao se iz vode.

Osjetio je teţinu Edieina beţivotnog tijela u svome naruĉju, dok se

kašljući dizao na noge. Namjeravao je zapoĉeti s ispumpavanjem vode

iz njezinih pluća, kada je ĉuo udarce na ledu i ljutito frktanje koje je

najavljivalo jurećeg Bika. Ĉvršće je zgrabio Edie i potrĉao.

George je krajiĉkom oka ugledao Topnika kako je izronio iz ledene

vode, dok ga je Ikar odnosio udaljavajući ga od Hodaĉa koji je leţao

na leĊima petljajući po svojoj odjeći, uţurbano pokušavajući izvući

nešto iz majice.

Ikar je vrištao Georgeu u lice, a on se refleksno zagledao u slijepu

oblinu njegova prsnog oklopa: negdje unutar te sloţene tvorevine bila

su usta što su ovako bijesno vrištala.

Ikar je bio gori letaĉ od Cjevĉuge. George se nalazio svega pet metara

iznad leda, udaljavajući se trzajima od Topnika koji je nosio Edieino

tijelo. Nije mogao vidjeti što je to Hodaĉ radio, a onda je primijetio

kako se nešto pojavilo niotkuda i poĉelo tutnjati ledom prema

Topniku, dok su rotirajuće oštrice na njegovim kotaĉima bijesno

raspršivale okolni snijeg.

George je još uvijek u ruci drţao malj.

Dobit ćeš jednu priliku, obratio se George stvorenju skrivenom iza

oklopa pred njim. Spusti me dolje.

Ikar je vrisnuo i bijesno ga protresao. George je vidio da ga je

stvorenje drţalo ljudskim stopalima, ĉiji su ga prsti stiskali kao kakve

ţilave kandţe.

Dobro, rekao je.

Potom je maljem udario u Ikarov oklop. Udario je u nj nekoliko puta i

dok je to ĉinio, Ikar je vrištao podiţući se u nebo, a onda se zaĉuo

prasak i njegova se zaštitna ljuska raspukla. George je odjednom

gledao u njegove lude oĉi.

Ikar je bio zgrĉeni muškarac stiješnjen u uskom pletenom oklopu.

Ruke su mu bile savijene jedna preko druge, a usta i donji dio lica

povijeni nekakvim trakama ali ipak ne toliko prikriveni da George ne

bi vidio neprijateljsko ludilo koje je zraĉilo iz njegova iskešenog

izraza.

Spusti me dolje, ponovio je George.

Ikar ga je bijesno stisnuo stopalima, a oĉi su mu jaĉe zasjale. Zatresao

je glavom u nepogrešivom Neću.

Onda ţalim, rekao je George i udario maljem posred Ikarova

namrštenog ĉela. Lude su se oĉi okrenule i Ikar je poĉeo padati, bez

svijesti i po prvi put nijem.

George je tek uspio vidjeti kako će sletjeti u vodu, malo dalje od

mjesta gdje je zapoĉinjao led. Oslobodio se zagrljaja Ikarovih mlitavih

stopala trenutak prije nego što su udarili u površinu vode.

Ikar je udario u vodu i odmah potonuo. George se odgurnuo prema

površini i glasno udahnuo zrak u pluća, okrenuvši se na vrijeme kako

bi vidio da se pribliţava rubu leda prema kojemu ga je povlaĉila

struja. Rub je bio skriven naplavljenim drvetom i granĉicama, i

odjednom gaje preplavio uţasni predosjećaj kako će ga voda povući

pod led. Uhvatio se za rub leda kada je do njega stigao, ali prsti su mu

odmah skliznuli i nestao je pod njim.

Na površini leda Topnik je u posljednji ĉas ugledao Bika. Zgrabio je

Edieino tijelo i odskoĉio u stranu kada su mu se pribliţili oštri rogovi.

Bik ga je pokušao njima zakvaĉiti, ali je zbog brzine promašio zabivši

se potom u hrpu snijega nakupljenog na nasipu.

Topnik je ĉuo kako ga netko doziva i okrenuvši se ugledao Kraljicu

koja mu se pribliţavala ledenim poljem, dok su se njezini konji

napinjali pod svojom ormom podiţući kopitima goleme koliĉine

snijega. Na bojnim je kolima stajala još jedna figura, a budući da na

glavi nije imao kapu, Topniku je trebalo nekoliko trenutaka da shvati

kako je rijeĉ o Ĉasniku.

Potrĉao je prema prilazećim kolima, cijelo vrijeme drţeći Edieino

tijelo u naruĉju. Iza leĊa je zaĉuo frktaj i udarce kopita i znao je da se

Bik okrenuo i da mu je sada za petama.

Dok su mu kola prilazila bez usporavanja, razmak izmeĊu njega i Bika

smanjivao se jednakom brzinom.

Vidio je da Ĉasnik upire prstom prema dolje izvikujući: Pazi na

kotaĉe!

Potom je Ĉasnik ispruţio ruku najdalje što je mogao, naginjući se

toliko daleko preko jedne od vrtloţnih oštrica, da se Kraljica morala

nagnuti na drugu stranu kako se bojna kola ne bi prevrnula. Potom se

vrijeme ubrzalo kada su jureća kola prišla Topniku, a on osjetio Bikov

dah na svome vratu i lagano povlaĉenje kada gaje iznova pokušao

zakvaĉiti rogovima. No nije imao vremena razmišljati koliko mu je

bio blizu jer se morao usredotoĉiti na jureĉe oštrice koje su se

pribliţavale njegovim koljenima. Ispruţio je jednu ruku kao biciklisti

kada najavljuju skretanje i preskoĉio preko oštrica koje su projurile

pod njim. Otvorenim je dlanom udario u Ĉasnikovu podlakticu i

stisnuo je u istome trenutku u kojemu je Ĉasnik zgrabio njegovu ruku.

Potom je Topnik u zaletu poskoĉio prema gore i u polukrug, dok se

Ĉasnik ĉvrsto drţao za ogradu kola, i konaĉno se našao u njima.

Bik nije uspio usporiti svoj bezglavi trk i oštrice kotaĉa rasporile su ga

poput kakva golemog otvaraĉa za konzerve, a svuda uokolo razletjele

su se sjajne bronĉane strugotine. Bik je poletio prema naprijed, rogovi

su mu se zabili u led, a on ostao nepomiĉan, okrenut naglavce,

okrunjen vlastitom bronĉanom utrobom.

Kraljica se osvrnula.

Taj više neće ubijati ţene.

Topnik je ispustio Edie na uzdrhtali pod kola i stao joj ispumpavati

vodu iz pluća. Bilo je to kao da pokušava raditi na uzbibanoj brodskoj

palubi.

Pomozi mi, rekao je.

Ĉasnik ga je zgrabio za ramena pokušavajući ga umiriti.

Kraljica je stala okretati kola.

Drţte se, povikala je. Ĉasnik je podigao pogled i vidio kako je jurila

prema svojim dvjema kćerima koje su drţale podignuta ogledala.

George, povikao je Topnik, uzaludno ispumpavajući vodu iz pluća

mrtve djevojĉice.

Ti se drţi, povikao je Ĉasnik. I kada je Kraljica iz prvog pokušaja

pogodila ogledalo kopljem, Ĉasnik je pustio Topnika i iskoĉio iz kola.

Zaĉuo se prasak i kola su nestala. Ĉasnik se podigao na noge.

Ostanite tu, rekao je djevojkama, udaljavajući se od svjetala Mrzlog

Sajma i trĉeći prema tamnom mjestu na kojemu je led završavao.

51

KAMEN SRCA

Mrtva je, rekao je Topnik kada je Kraljica zauzdala svoje konje i

zaustavila kola pred ratnim spomenikom. Potom se spustila na koljena

pokraj njega, dok je on još uvijek ispumpavao vodu iz Edieinih pluća.

Zašto onda to još uvijek radiš? pitala je, primaknuvši se Edieinoj

glavi.

Zato jer ne znam što bih drugo mogao uĉiniti, odvratio je

Podigavši pogled prema njemu, vidjelaje kako mu se dvije velike suze

spuštaju niz obraze.

Sagnula se nad Edieina otvorena usta, nagnula joj glavu unatrag i

zatvorila nos. Onda je duboko udahnula i potom upuhala zrak u

njezina vodom natopljena pluća. Sve je to još jednom ponovila. Zatim

je kratko osluškivala. Kada nije ĉula nikakvo disanje, iznova je

ponovila cijeli postupak. Neko su vrijeme njih dvoje pokušavali

oţivjeti Edieino mrtvo tijelo, odbijajući prihvatiti ĉinjenicu da joj nije

bilo povratka.

Naposljetku je Topnik pogledao u Kraljicu izmeĊu dvaju udaha. Oĉi

su mu se ispraznile od suza i sada su bile ispunjene samo oĉajem.

Zašto to ĉiniš?

Ona je rukom protrljala oko i Topnik je na trenutak, u naĉinu na koji

je isturila bradu prema njemu, u njoj ugledao djelić mrtve djevojĉice.

Zato jer ni ja ne znam što bih drugo mogla uĉiniti. Osim nastaviti s

borbom.

Onda u redu.

Topnik je nastavio pritiskati Ediein prsni koš.

Nije ni ona znala.

A onda je ljutito i oĉajniĉki udario u taj prsni koš, a Edie je nato

povratila veliku koliĉinu rijeĉne vode i zgrĉila se u uţasavajuće

snaţnom kašlju.

Oĉi su joj se na trenutak otvorile, a potom ponovno zatvorile jer je

izgubila svijest. Topnik joj je opipao bilo. Slabašno je kucalo. Zurio je

u nju u potpunoj nevjerici. Onda je pogledao u Kraljicu. Nikada je nije

vidio da se smiješi, ali sada joj je lice bilo obasjano osmijehom.

Misliš, ni ona ne zna, rekla je.

On ju je ozareno gledao.

Da nisi prokleta Kraljica sad bih te poljubio.

Da nisam prokleta Kraljica, moţda bih ti to ĉak i dopustila.

Potom joj se na lice vratio uobiĉajeno ozbiljan izraz.

Još je u opasnosti. Još uvijek postoji velika vjerojatnost da umre od

pothlaĊenosti. Treba nam vatra.

Nemamo vatru.

Kraljica je skidala svoj plašt. PronaĊi kaput ili nešto takvo. Moramo

je ugrijati.

On je stiskao Edieino zapešće.

Puls joj se gotovo ne osjeti.

Pa kreni onda! prekinula ga je Kraljica i poĉela skidati mokru odjeću s

Edieina tijela.

Topnik je otrĉao do spomenika gdje su Ĉasnikov kaput i kapa leţali

pokraj mokrog zaveţljaja s kamenjem srdaca. Podigavši kaput

primijetio je da se iz zaveţljaja diţe para.

Poţuri! povikala je Kraljica. Moramo je ugrijati. Gubimo je.

Evo, odvratio je, bacajući kaput preko ramena i odvezujući zaveţljaj.

Svjetlost ga je zaslijepila. Brzo se osvrnuo da vidi je li uokolo bilo

mrljavaca, ili im se moţda Hodaĉ odnekud prišuljao. Ali onda je

primijetio nešto u vezi svjetlosti. Stakalca koja je ubacio unutra bila su

sva drukĉije boje, no sada su sva svjetlilajednakom toplom svjetlošću,

naranĉastom poput srca dobro raspirene vatre.

Topniĉe! povikala je Kraljica. Gubimo je!

IznenaĊeno je podigla pogled, nakon što je Topnik ispustio zaveţljaj s

kamenjem pokraj nje.

Kamenje srdaca. Prokleti Hodaĉ skupljao ih je kao trofeje, uspomenu

na sijevke koje je pobio.

Poput njega i Kraljica se stala osvrtati uokolo, u potrazi za opasnošću.

Ne, rekao je, rasporeĊujući kamenje uokolo Edie. Ne upozoravaju nas.

Mislim da nju osjećaju. Mislim da je to u njima iskrica svih tih

izmuĉenih djevojaka koja se posljednji put upalila. Mislim da su se to

one odluĉile narugati Hodaĉu.

Kraljicaje gledala kako paţljivo polaţe jedan kamen preko Edieina

srca, a potom je i ona gurnula ruke u rasplamsalu hrpu kamenja i

pomogla mu okruţiti Edie njihovom toplinom, a onda ju je omotala

svojim plaštom i Ĉasnikovim kaputom.

I na kraju se zaista nije bila rijeĉ samo o tome da joj Topnik i Kraljica

nisu dopustili da umre. Nije ju samo to spasilo. Spasile suje i sve

usamljene i izgubljene djevojke, sve te neobiĉne ţene koje su

vjerovale kako su lude jer nisu shvaćale da je njihovo osijevanje bilo

dar, a ne prokletstvo. Sve one sada su okruţile tu posljednju izmuĉenu

djevojku, darujući joj sve tople iskre koje su tijekom ţivota pohranile

u svoje kamenje, tako da ona moţe nastaviti dalje ţivjeti i za njih.

Budući da je Kraljica znala da je tome bilo tako, plakala je gledajući

kako se boja vraća u Edieine obraze i kako joj se oĉi polako otvaraju.

Ruka joj se trzala na mjestu na kojemu je leţala, u velikom

Topnikovom dlanu. On ju je njeţno stisnuo. Njezine su se oĉi

fokusirale na njega i kada ga je prepoznala snaţno mu je stegnula

ruku, a on je iznova vidio malo rijetko ĉudo njezina osmijeha koji joj

je obasjao lice poput sunĉeve svjetlosti.

U redu je, rekao je hrapavim glasom. Sa mnom si. Hodaĉ te nije uspio

ubiti, prejaka si ti za njega. A bila si prejaka i za prokletu rijeku pa te

ni ona nije ubila. Na sigurnom si.

Edie je kimnula i snaţno se nakašljala.

Gdje je George?

52

LEDENI DEMON

Ĉasnik nije pronašao Georgea na rubu leda. Pronašao je njegov malj,

uhvaćen u naplavljenu granu. Kada ga je povukao, primijetio je da je

Georgeova ruka još uvijek bila provuĉena kroz koţnatu omĉu u dršci.

Povukao je ruku i izvukao ga van, a on se nakašljao i drhteći pao na

led.

Ggdje je Edie? bila je prva stvar koju je izgovorio. Vidio je da je

Topnik izvukao nešto iz rijeke kada ga je nadletio u Ikarovu zagrljaju,

i nadao se da je to bila Edie.

Bojim se da je mrtva, stari moj, rekao je Ĉasnik. Već su je odveli kroz

ogledala. Moţeš li trĉati?

George je izgledao uţasno. Drhtao je i zubi su mu cvokotali, ali je

ĉvrsto stiskao malj u ruci.

Aha, rekao je zureći u led.

Na licu mu se odjednom pojavio ubilaĉki izraz. Ugledao je pognutu

figuru Hodaĉa koji je ĉuĉao na ledu, ucrtavajući nekakve znakove u

snijeg oko sebe.

Dobro, rekao je Ĉasnik, stisnuvši mu rame, bit će pravi uspjeh

uspijemo li doći do onih djevojaka tamo i do ogledala, a da nas on ne

primijeti.

George je otresao Ĉasnikovu ruku s ramena.

Ne, odvratio je. To ne bi bio nikakav uspjeh.

I zapoĉeo je odluĉno koraĉati prema Hodaĉu.

Hodaĉ ga nije primijetio. Bio je toliko uzbuĊen da je jedva disao, a

razlog tom njegovom ushitu leţao je pred njim.

George mu u borbi nije uspio probosti srce. Spasila su ga dva voštana

koluta meĊu kojima se nalazilo Crno Ogledalo. Iako su ga kolutovi

zaštitili od kontakta s Ogledalom, nisu uspjela zaštititi samo Ogledalo.

George ga je raspolovio svojim udarcem.

Hodaĉ je bio izvan sebe od sreće jer je shvatio da se pred njim nalazilo

rješenje njegova problema, da je dobio drugo Crno Ogledalo. Nikada

mu, tijekom stoljeća potrage za izgubljenim drugim ogledalom, nije

palo na pamet da bi jednostavno mogao uzeti postojeće ogledalo i

razbiti ga u dva dijela.

Znak koji je upisivao u snijeg bio je zaštitni pentagram.

George je poĉeo trĉati, a Ĉasnik ga je slijedio u stopu. Potom se iza

njih zaĉuo tihi prasak i pojavila su se bojna kola.

Deĉko! povikala je Kraljica. Dolazi ovamo!

George je nastavio trĉati prema Hodaĉu.

Ubit ću ga, povikao je.

Ne, George, odvratila je Kraljica. Djevojĉica je ţiva!

George se naglo zaustavio.

Molim?

Kolima je stala pokraj njega.

Uskoĉi. U uţasnom je stanju, ali bit će dobro. Pita za tebe. DoĊi,

moramo brzo nestati odavde.

Ĉasnik je zgrabio Georgea, gurnuo ga u kola i uskoĉio za njim.

Kući, James, i ne štedi konje, nacerio se.

George i Kraljica su gledali u Hodaĉa i njegovu uţurbanu aktivnost u

snijegu. Pogledali su se.

Što? upitao je Ĉasnik.

Kad malo razmislim, zašto ne? rekla je Kraljica, a George se

nasmiješio cvokoćući zubima, na što je ona coknula jezikom i

potjerala konje u galop.

Oh, k vragu, rekao je Ĉasnik, otvarajući futrolu svojeg pištolja. On ne

ostaje mrtav dugo, to znate...

I kratko će biti od pomoći, odvratilaje Kraljica i pucnula uzdama,

razjareno se smiješeći dok joj je kosa vijorila na vjetru.

Hodaĉ je bio toliko usredotoĉen na pravilno postavljanje dvaju Crnih

Ogledala u snijegu, suĉelice jedno drugom, da je podigao pogled tek

kada mu je prvi metak zapljusnuo lice snijegom.

Ugledao je konje kako galopiraju prema njemu, a iza njih Kraljicu

kako podiţe svoje koplje, Ĉasnika koji je pucao u njega i Georgea koji

se naginjao iz kola s podignutim maljem, iznad vrtloţećih oštrica

priĉvršćenih na kotaĉe.

Budale! vrisnuo je.

Jurili su ravno na njega. Nije imao kamo pobjeći. Umjesto togaje

ĉuĉnuo još niţe, zagnjurivši lice u snijeg i pobrinuvši se prije toga da

dva Ogledala gledaju jedno u drugo.

Znao je da ih je ispravno postavio jer su iz obje polovice provalile

vrućina i para i zapoĉele topiti snijeg pred sobom.

Na brzinu je nešto tiho promrmljao i posegnuo u tamno Ogledalo.

U istome trenutku u kojemu su oštrice preletjele preko prostora na

kojemu je ĉuĉao, Ogledalo ga je povuklo unutra i nestao je.

Nakon što su projahali preko mjesta na kojemu Hodaĉa više nije bilo,

Kraljica se nagnula unatrag iz kola i zabila svoje koplje u led. George

je pogledao dolje i vidio da su projahali kroz zaštitni pentagram,

brišući njegove granice upisane u snijegu. Kada je Kraljica naglo

okrenula kola, ugledali su nešto drugo.

Polovice Crnog Ogledala rastopile su snijeg izmeĊu sebe i nestale. Ali

prije nego što su nestale, nešto je pobjeglo kroz vrata koja je Hodaĉ u

njima otvorio.

Budući da je to nešto bilo napravljeno ni od ĉega, bila mu je potrebna

nekakva materija kako bi preţivjelo na svijetu, a prva stvar na koju je

naišlo u zraku bio je snijeg koji su podigle oštrice kotaĉa prešavši

granicu pentagrama. Kraljica se nagnula i izvukla koplje iz leda.

Potom su krenuli natrag prema njezinim kćerima i prema sigurnosti

što ih je dozivala iz srebrnih ogledala koja su drţale.

Pogledavši unatrag, George je vidio kako se zrakom vrtloţe ledeni

kristali i oblikuju figuru koja se naglo povećala i potrĉala za njima.

Brţe! povikao je. Poţurite!

Ledeni se demon povećavao, pribliţavajući im se nevjerojatnom

brzinom, a onda je Kraljica trznula uzdama i kada je prvi je konj

udario u ogledalo zaĉuo se prasak, i na trenutak su svi padali kroz

slojeve crnila. Dok su tako padali, svi su imali osjećaj da je nešto

letjelo pokraj njih, nešto izrazito hladno i strano, poput naleta

nezemaljske hladnoće...

53

NAPUKLI KAMEN

Londonski Kamen leţao je iza zaštitne rešetke, na svom uobiĉajenom

mjestu u Ulici Cannon.

Nitko ga nije primjećivao, niti je itko u prolazu zastajao pred njim.

Nitko nije osjećao njegovo mraĉno zujanje koje je pulsiralo kroz grad

i njegove zgrade, i kamena stvorenja koja su ga nastanjivala.

Ali, nešto ga jest primijetilo. Primijetilo ga je ĉim je stiglo te je

pojurilo k njemu brzinom misli.

Kamen se nije pomakao, ali ga je naglo prekrio debeli sloj mraza zbog

kojeg je napukao.

Bila je to sitna pukotina.

Ali, to je bilo dovoljno.

54

POSLJEDNJA POSTAJA ZA NIKAMO

... a ondaje koĉija sletjela u travu, a Kraljica zaustavila konje.

Okrenula se, provjeravajući jesu li njezine kćeri došle za njima.

Kimnule su joj i sve tri su se zadovoljno nasmiješile.

Jeste li osjetili? pitao je Ĉasnik.

Osjetili što? odvratio je Topnik, podigavši pogled s mjesta na kojemu

je sjedio pokraj Edie, rumene Edie koja je izgledala kao da joj je bilo

jako toplo umotanoj u Kraljiĉin plašt i Ĉasnikov kaput.

Nešto je došlo za nama, rekao je George, iskaĉući iz kola i trĉeći

prema Edie. Ona mu se smiješila, ali je ispruţila ruku upozorivši ga:

Pazi na kamenje!

Kamenje upozorenja bilo je rasporeĊeno po tlu uokolo nje, i sva su

sada bila mutna. Osim jednog malog plavog kamena, plavog poput

šeširića koji je na glavi nosila patka iz priĉa koje joj je mama priĉala u

djetinjstvu. Malog plavog kamena umetnutog u naušnicu.

George joj je paţljivo prišao, i ne znajući što bi drugo uĉinio, udario je

u rame. Ona mu se nasmiješila i udarila ga u nogu. I to im je bilo

dovoljno.

U daljini je zaĉuo neobiĉno utješnu zvonjavu Big Bena.

Dajte djeĉaku taj pokrov, Kraljica je prstom pokazala na kaput

Neznanog Vojnika.

Ali..., pobunio se Topnik.

Bez ali, odvratila je Kraljica, inaĉe će se nasmrt prehladiti, već je

napola mrtav.

George je odloţio malj i poĉeo otkopĉavati svoj natopljeni kaput,

prstima nalik smrznutim kobasicama.

Lijep malj, rekla je Edie, pomalo podrugljivim tonom.

Lijepa naušnica, George je hinio ravnodušnost.

Da, rekla je ona. Pripadala je mojoj mami.

Što je radila tamo s ostalim... ah, Topnik nije dovršio pitanje.

Poludjela je, rekla je Edie. Tako su rekli. Zato su je odveli...

Pogledala je u naušnicu.

Sada znamo zašto je poludjela...

I ona je bila sijevka, rekao je George.

Da, odvratila je Edie. Samo, nitko joj to nije rekao.

Pitanje je, ubacila se Kraljica, zašto je sve drugo kamenje izblijedjelo,

a ovo nastavlja sjati.

Topnik se tiho nakašljao.

To je kamenje pripadalo sijevkama koje je Hodaĉ ubio ili svojim

muĉenjem osudio na ludilo ili usamljeniĉku smrt... Pogledao je u

Kraljicu. Onaje kimnula te je nastavio. Moţda još uvijek svijetli jer

ona još uvijek ţivi.

Edie je spustila pogled. Nije mogla progovoriti.

George je pogledao u svoju ruku. Druga ţila, ona koja mu se poĉela

kretati prema srcu kada je prihvatio Hodaĉev izazov, nestala je baš

kao što je i znao da hoće.

I Ĉasnik je to primijetio. Nasmiješio se. Podigao je tri prsta, a onda

savio dva.

Samo ti je jedan ostao. Bravo.

U daljini je George ugledao policijski motocikl s upaljenim rotirnim

svjetlom kako juri niz Piccadilly, ulijećući u krivinu koja je kruţila

oko Hyde Park Cornera.

George je pogledao u posljednju ţilu koja mu se spiralno plela oko

ruke, kao da je ĉekala da se ponovno pojavi Vitez kako bi njih dvojica

mogli završiti zapoĉeti dvoboj.

Zaogrnuo se dekom koju mu je Ĉasnik pruţio, odluĉivši da će kasnije

brinuti o dvoboju s Posljednjim Vitezom.

Moja bi mama mogla biti bilo gdje, rekla je Edie vrlo tiho.

Glavu gore, Edie, odvratio je George i sjeo pokraj nje. I Topnik je

mogao biti bilo gdje. A i ti. Ali, sada smo svi ovdje, zar ne?

Ona je kimnula.

Moţda postoji ijedan veći problem, zaĉuo se Ĉasnik. Svi su pogledali

u njega. Ne ĉujete li?

Svi su poĉeli osluškivati, no ĉula se samo tišina. A tišina se u Londonu

ne dogaĊa nikada ni noću.

Grad je utihnuo, a sat je upravo otkucao trinaest sati. Svi su se polako

podigli na noge, osvrćući se uokolo. Grad je bio miran. Neprirodno

miran. Toliko miran da se ništa nije micalo.

Nije bilo nikakva povjetarca. Nikakva zvuka. Ni ljudi.

Oni rijetki automobili na ulici stajali su nepomiĉno. George je krenuo

prema rubu ceste. Policijski motocikl bio je zaleĊen u krivini. Vozaĉa

nije bilo. Pogledao je u poznati crveni oblik noćnog autobusa. U nje-

mu nije bilo ni putnika ni vozaĉa.

I ostali su polako izašli na ulicu, vidjevši isto što i George. Edie je

zavirila u prazni taksi i stala zuriti u Georgea. Kamo su nestali svi

ljudi?

Slegnuo je ramenima, polako se okrećući se i traţeći nekakav znak

ţivota.

I zašto se sve zaustavilo?

Jedina stvar koja se micala u cijelome gradu bio je gusti snijeg koji je

odjednom poĉeo neĉujno padati.

Pet zrcalnika i dvoje djece stajali su na već zabijeljenoj cesti, zureći

uokolo šokirani tom novom situacijom u kojoj su se našli.

Što god je s nama stiglo kroz ogledala, polako je rekao Ĉasnik, nije

ništa dobro, bojim se.

I nesvjesno svi su se pribliţili jedno drugom, osjećajući se neobiĉno

samima u tišini i zureći niz neprirodno mirne ulice previše zaokupljeni

onim što se dogaĊalo oko njih, da bi primijetili ono što im se dogaĊalo

nad glavama.

Što je bila šteta. Budući da je ono što im se dogaĊalo nad glavama

definitivno primjećivalo njih.

Kamena vodoriga sletjela je na sam vrh golema kamenog topa iza

njih.

Topnik ju je prvi vidio.

Zakoraĉio je pred Edie i Georgea, petljajući po futroli, traţeći svoj

pištolj.

Pazite, poĉelo je!

Svi su se polako okrenuli.

George je naglo uhvatio Topnikovu ruku i povukao je prema dolje.

Št...? zapoĉeo je Topnik.

U redu je! rekao je George. U redu je.

Bak? oglasila se Vodoriga.

George se nacerio.

Ona je na našoj strani.

Sada su svi gledali u Cjevĉugu. A onda u Georgea. A onda ponovno u

vodorigu.

Topnik je vratio pištolj u futrolu. Ĉasnik mu je dao cigaretu, koju je on

zapalio, pa su svi nastavili stajati tamo, gledajući u iskešenu vodorigu

kroz dim cigareta i gusti snijeg.

Prokletstvo, rekao je Topnik. Ako je ona na našoj strani... onda smo

stvarno nadrapali.

KRAJ

ZAHVALE

Nije lako pisati u vakuumu, a razgovori s drugim piscima od velike su

pomoći u danima kad ne ide baš najboljenaroĉito kad se moraš

potruditi kako bi se pribliţio njihovoj kvaliteti. Zahvaljujem ovim

ljudima na pomoći, izazovima i podršci tijekom proteklih godina. A

oni su: Alex Nander Cary, Fergus Fleming, Jonathan Darby, Al

Whiting, Katie Pearson, Patrick Harbison, Robert Harris, Amanda

Silver, Rick Jaffa, Kate Bucknell, Rose Baring, Mary Miers, Barnaby

Rogerson i Mary i Philip Contini. Posebno sam zahvalan svojoj

obitelji, savjetnicima i ostalim tajnim ĉitateljima na pomoći i podršci

koju su mi pruţali tijekom mog pisanja Ţeljezne rukeKate Jones,

Ronu Bernsteinu u ICMu, Michaelu McCoyu u ITGu, Jacku, Ariadne,

Ziollah More Gordon, Finnu Youngeru i Charlieu Harrisu. Konaĉno,

htio bih zahvaliti i fotografu Andrewu Erringtonu za nevjerojatne

fotografije londonskih skulptura koje su me nagnale da zapoĉnem s

ovom priĉom, a ispriĉavam se svom tati zbog dijela u kojem Topnik

zaglavi pod zemljom zaboravio sam na tvoju klaustrofobiju, tata.

Stvarno...