Zbornik radova - Znanstveno-stručni skup "Čovjek i krš" 2011

Bijakovići - Sarajevo 2012

2011Čovjek i krš - M

an and karst Zbornik radova - Proceedings

M kan and arst

Z - Pbornik radova roceedings

Č kovjek i rš 20 11

SADRŽAJ - CONTENTźNadja Zupan Hajna, Andrej Mihevc, Petr Pruner, Pavel Bosák - Age of Dinaric

karst cave sediments in SW SloveniaźPetar Milanović - Hydrogeological properties of South Easter DinaridesźMićko Radulović - Hidrogeologija karsta Crne Gore i aktuelni problemi u

pogledu korištenja i zaštite vodaźBoris Sket - Jedan poučan primjer speleobiološke studije: Rod Sphaeromides

(Crustacea: Isopoda: Cirolanidae) kao interesantan naučni i društveni izazovźVlado Božić – Kronikeź Jasminko Mulaomerović – Speleoturizam: regija vs. Bosna i Hercegovina

MORFOLOGIJA - MORPHOLOGYźAlen Lepirica - Reljef planina Visokih Vanjskih Dinaridaź Jelena Ćalić - Karstne uvale u DinaridimaźOzana Alagić - Geomorfološke karakteristike općine KonjicźDenis Radoš, Sanja Lozić, Ante Šiljeg - Primjena GIS metoda u analizi

geomorfometrijskih značajki Duvanjskog poljaźSimone Milanolo, Vildan Mulagić, Jasminko Mulaomerović - B&H speleological

cadastre: past efforts, present situation and future perspectives

OKOLIŠ - ENVIROMENTźDavorin Marković - Dinarski krš – ugroze i načini zaštiteź Josip Rubinić, Maja Ćuže, Tomislava Bošnjak, Ana Katalinić - Hidrološki aspekti

procjene ekološki prihvatljivog protoka u površinskim pritocima Vranskog jezera u Dalmaciji

źNatalija Matić,Stanislav Frančišković-Bilinski, Halka Bilinski - Overview of hydrogeological, geochemical and mineralogical investigations of karstic aquifers of the Biokovo Mt, Croatia

ź Ivo Andrić, Ivana Željković - Analiza fizikalno-kemijskih parametara tekuće vode unutar jame u odnosu na vanjske meteorološke podatke – primjer jame Nevidna voda

źAdmir Ćerić, Simone Milanolo, Vildan Mujagić - Tipizacija i klasifikacija površinskih voda prema ODV u krškim područjima FBiH

BIOLOGIJA - BIOLOGYźDalibor Vladović, Tonči Rađa i Nediljko Ževrnja - Vaskularna flora i vegetacija

jama na području srednje DalmacijeźSanja Puljas - Reprodukcijski ciklus vrste Congeria kusceri (Bole, 1962) (Bivalvia:

Dreissenidae) iz Jame u Predolcu kod Metkovića (Hrvatska)

TURIZAM, KULTURA - TOURISM, CULTUREź Ivo Lučić - Karstološka i četiri druge poznatije javne slike Dinarskog kršaźUgo Sauro - Karst elements and contexts in the most known apparitions of The

Holy Virgin Mary

Čovjek i krš 2011.ZBORNIK RADOVA

Man and Karst 2011PROCEEDINGS

Bijakovići – Sarajevo2012.

IMPRESUM

Čovjek i krš 2011.Zbornik radova Znanstveno-stručnog skupa Čovjek i krš13.- 16. 10. 2011. Bijakovići – Međugorje.Man and Karst 2011Proceedings of International Scientific Symposium “Man and Karst”13th –16th October 2011, Bijakovići – Međugorje, B&H.

Savjet: Darko Bakšić, Ognjen Bonacci, Vlado Božić, Jelena Ćalić, Andrej Kranjc, Alen Lepirica, Ivo Lučić, Andrej Mihevc, Simone Milanolo, Petar Milanović, Jasminko Mulaomerović, Saša Poljanec Borić, Mićko Radulović, Boris Sket, Radislav Tošić.

Redakcija: Tanja Bašagić, Marko Antonio Brkić, Jelena Kuzman Katica, Ivo Lučić, Jasminko Mulaomerović.

Uredili:Ivo Lučić i Jasminko Mulaomerović.

Izdavači:Fakultet društvenih znanosti dr. Milenko Brkić Sveučilišta Hercegovina, Bijakovići - Međugorje Centar za krš i speleologiju, Sarajevo

Korice:Simone Milanolo

Grafičko oblikovanje:Divina Proportion Design Studio - Međugorje

Tisak:Suton, Široki BrijegUšlo u tisak u srpnju 2012.

Naklada: 300 primjeraka

Tiskanje pomognuto sredstvima Federalnog ministarstva okoliša i turizma

CIP - Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo 551.435.8:908](082) ZNANSTVENO-stručni skup “Čovjek i krš” 2011. (2011; Međugorje) Zbornik radova = Proceedings /Znanstveno-stručni skup “Čovjek i krš”, 13.-16.10. 2011., Bijakovići - Međugorje ; [uredili IvoLučić, Jasminko Mulaomerović]. - Međugorje :Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka BrkićaSveučilišta Hercegovina ; Sarajevo : Centar za krši speleologiju, 2012. - 283 str. : ilustr. ; 25 cm Tekst na više jezika. - Bibliografija uz svaki rad. ISBN 978-9958-0910-0-1 (Fakultet društvenihznanosti dr. Milenka Brkića)1. Up. stv. nasl. - I. International ScientificSymposium “Man and Karst” 2011 (2011 ; Međugorje)vidi Znanstveno-stručni skup “Čovjek i krš” 2011.(2011 ; Međugorje)COBISS.BH-ID 19696646

© 2011. Fakultet društvenih znanosti dr. Milenko Brkić Sveučilišta Hercegovina, Bijakovići - Međugorje © Centar za krš i speleologiju, Sarajevo

5

UVOD

Pred vama je Zbornik radova Međunarodnog znanstveno-stručnog skupa Čovjek i krš, održanog u Bijakovićima – Međugorju od 13. do 16. listopada 2011. godine. Zbornik obilježavaju dva imperativa s kojima smo ušli u navedeni skup: prvo, da se obnovi vri-jedna bh. tradicija koja je prekinuta prije više od dva desetljeća, i drugo, da se to učini otvarajući našu fizičko-geoznanstvenu karstologiju za zahtjeve holističkih gledišta, koja su već u svijetu u nekim temama i područjima uzela vidljiva maha.Priželjkivali smo da na skupu budu zastupljeni predstavnici svih dinarskih regija odnos-no zemalja koje dijele Dinarski krš, te da kroz njihove radove dobijemo preglede koji će omogućiti rekonstrukciju relevantnih tokova i problema u zadnjih dvadesetak godina. Prvi dio se ostvario: okupilo se 75 sudionika iz Italije, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Bosne i Hercegovine i Crne Gore, te Španjolske. Drugi je, međutim, ostvaren tek dijelom. Unutar 36 usmenih izlaganja i 14 postera – najviše u sekcijama morfologija i okoliš, a znatno manje u sekcijama biologija te kultura i turizam – nije velik broj onih koji su se odvažili suočiti s ključnim boljkama dinarske karstologije. Neki koji su to napravili na skupu, i to na zavidan način, nisu pripremili svoje radove za objavljivanje u zborniku.Stručna javnost bezrezervno je prigrlila skup, stvorila dobu atmosferu i iskoristila priliku za raspravu i komunikaciju, ne samo o znanstvenim informacijama nego i o nekim pitan-jima upravljanja i zaštite krša unutarnjeg i međunarodnog značaja. Kao i obično, zado-voljstvo druženja posebno je došlo do izražaja na ekskurziji, kojem je doprinijela vedra i burovita miholjeljetska subota 15. 10., na poljima zapadne Bosne.

Teško je unutar „anizotropne“ društvene realnosti točnije procijeniti kakvog je skup imao utjecaja na neposrednu javnost u Bosni i Hercegovini. Različito je primljen u političkim krugovima, od pokroviteljstva predsjednika Federacije BiH Živka Budimira, i financijske podrške Federalnog ministarstva okoliša i turizma, do ignoriranja nadležnog Federalnog ministarstva nauke i obrazovanja. Zahvaljujemo svima koji su pomogli uz napomenu da ćemo onima koji su to propustili, pružiti novu šansu već na sljedećem skupu. Slično je bilo i s medijima. Dio njih je omogućio da informacije o naglascima skupa budu dostupne svoj javnosti. U analizi okolnosti u kojima je nastao skup koji pokušava skrenuti pozornost ovdašnje sredine ka kršu, ne smijemo previdjeti činjenicu da je on omogućen zahvaljujući nastanku dva mlada, netom ustanovljena stručna i znanstvena subjekta, i uz veliku podršku kolega sa svih dijelova Dinarskog krša.Zbornik je od skupa sabrao dvadesetak radova različite tematike i kvalitete. Njih preda-jemo sudu javnosti, a najviša nam je želja da budu od koristi novim istraživačima. Nove generacije istraživača čeka ozbiljna obaveza izgradnje toliko potrebne strukovne samos-vijesti i suzbijanja osjećaja društvene marginalnosti koju svjesno ili nesvjesno ima većina dinarskih karstologa, unatoč činjenici da rade na najslavnijoj krškoj tradiciji u svijetu.

7

Sadržaj // Content

Nadja Zupan Hajna, Andrej Mihevc, Petr Pruner, Pavel Bosák Age of Dinaric karst cave sediments in SW Slovenia

Petar Milanović Hydrogeological properties of South Easter Dinarides

Mićko Radulović Hidrogeologija karsta Crne Gore i aktuelni problemi u pogledu korištenja i zaštite voda

Boris SketJedan poučan primjer speleobiološke studije: Rod Sphaeromides (Crus-tacea: Isopoda: Cirolanidae) kao interesantan naučni i društveni izazov

Vlado BožićKronike

Jasminko MulaomerovićSpeleoturizam: regija vs. Bosna i Hercegovina

I. MORFOLOGIJA // I MORPHOLOGYAlen Lepirica Reljef planina Visokih Vanjskih Dinarida

Jelena Ćalić Karstne uvale u Dinaridima

Ozana AlagićGeomorfološke karakteristike općine Konjic

Denis Radoš, Sanja Lozić, Ante ŠiljegPrimjena GIS metoda u analizi geomorfometrijskih značajki Duvanjskog polja

Simone Milanolo, Vildan Mulagić, Jasminko MulaomerovićB&H speleological cadastre: past efforts, present situation and future perspectives

11

27

41

65

55

89

99

117

129

143

163

8Krš Međugorja i Bijakovića (BiH). Snimio: I. Selak.

II. OKOLIŠ // II ENVIROMENTDavorin Marković Dinarski krš – ugroze i načini zaštite

Josip Rubinić, Maja Ćuže, Tomislava Bošnjak, Ana Katalinić Hidrološki aspekti procjene ekološki prihvatljivog protoka u površinskim pritocima Vranskog jezera u Dalmaciji

Natalija Matić, Stanislav Frančišković-Bilinski, Halka Bilinski Overview of hydrogeological, geochemical and mineralogical investigations of karstic aquifers of the Biokovo Mt, Croatia

Ivo Andrić, Ivana Željković Analiza fizikalno-kemijskih parametara tekuće vode unutar jame u odnosu na vanjske meteorološke podatke – primjer jame Nevidna voda

Admir Ćerić, Simone Milanolo, Vildan MulagićTipizacija i klasifikacija površinskih voda prema ODV u krškim područjima FBiH

III. – BIOLOGIJA // III BIOLOGYDalibor Vladović, Tonči Rađa i Nediljko Ževrnja Vaskularna flora i vegetacija jama na području srednje Dalmacije

Sanja Puljas Reprodukcijski ciklus vrste Congeria kusceri (Bole, 1962) (Bivalvia: Dreissenidae) iz Jame u Predolcu kod Metkovića (Hrvatska)

IV. TURIZAM, KULTURA // IV TOURISM, CULTUREIvo LučićKarstološka i četiri druge poznatije javne slike Dinarskog krša

Ugo Sauro Karst elements and contexts in the most known apparitions of The Holy Virgin Mary

173

183

201

211

239

221

249

263

273

SADRŽAJ // CONCENT

11

AGE OF DINARIC KARST CAVE SEDIMENTS IN SW SLOVENIA // STAROST ŠPILJSKIH SEDIMENATA DINARSKOG KRŠA U JZ SLOVENIJI

Age of Dinaric karst cave sediments in SW Slovenia

dr. Nadja Zupan Hajna 1, dr. Andrej Mihevc 1, dr. Petr Pruner2, & akad. dr. Pavel Bosák2, 1

1Karst Research Institute ZRC SAZU, Titov trg 2, 6230 Postojna, Slovenia2Institute of Geology AS CR, v. v. i., Rozvojová 269, 165 00 Praha 6, Czech Republic

AbstractThe question of karst evolution in Slovenia, the age of karst surfaces and speleogenesis and, consequently, the rates of processes has been an important issue in most of previous karst studies and syntheses. The majority of dating of karst sediments has been carried out in south-western Slovenia (i.e. in the north-western part of the Dinaric karst), which is known as the Kras. Eocene flysch rocks are the last marine deposits preserved in the geologic record. The first estimates of the age of the karst in the western Slovenia were made by geologists and karst geomorphologists. They suspected that the karst started to evolve during Pliocene times and they defined a pre-karst phase, when rivers were flowing across the karst surface and deposited fluvial sediments, and the karstification phase when rivers began to sink at the edges of the karst. The application and interpretation of palaeomagnetic analysis and magnetostratigraphy of the cave sediments, both clastic and chemogenic, which began on Kras in 1997, suggested substantial changes in the lower limit ages of cave fill deposition. More than 2000 samples were taken and analysed from different localities of Slovenian Dinaric karst. Magnetostratigraphy data and the arrangement of obtained magnetozones often indicated ages of sediment fill over 1.77 Ma and even over 5 Ma. Results were in some sites calibrated by Th/U, palaentological and geomorphological analyses. Calibrated data contributed to reconstruction of speleogenesis, deposition in caves, and indirectly to evolution of karst surfaces and succession of tectonic movements. From the age of the cave sediments follows that the caves and karstification have to be even older and we can conclude that the evolution of caves in Slovenia took part within one post-Eocene karstification period.

Keywords: age of the karst, cave sediments, paleomagnetic dating, Dinaric karst, Slovenia

Starost špiljskih sedimenata Dinarskog krša u jz Sloveniji

Nadja Zupan Hajna1, Andrej Mihevc1, Petr Pruner2, & Pavel Bosák2,1

1Institut za istraživanje krša, ZRC SAZU, Postojna, Slovenija2Institut za geologiju AS CR, v. v. i., Prag, Češka Republika

SažetakPitanje evolucije krša u Sloveniji, starost površine krša i speleogeneze, a time i brzine procesa, važno je pitanje u većini prethodnih krških studija i sinteza. Većina dosadašnjih datacija krških naslaga provedena je u jugozapadnoj Sloveniji (tj. u sjeverozapadnom

ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26

12 13

1. IntroductionThe question concerning the time span of karst evolution in Slovenia, the age of karst surfaces and speleogenesis and, consequently, the rates of processes has been an important issue in most of previous karst studies and syntheses. The majority of dating of karst sediments has been carried out in south-western Slovenia (i.e. in the north-western part of the Dinaric karst), which is known as the Kras. Eocene flysch rocks are the last marine deposits preserved in the geologic record. Oligocene to Quaternary represented a terrestrial period where surface denudation and erosion processes prevailed. Therefore, karst sediments preserved on the surface are rare; but caves have functioned as traps of clastic, chemical and organic sediments derived from local as well as more distal environments during the life of the cave. Cave fill, in respect to its composition, position and fossil remains, can offer number of useful information on evolution of surface geology, morphology, and cave itself and tend to be preserved for great time spans (Ford & Williams, 2007).The first estimates of the age of the karst in the western Slovenia were made by geologists and karst geomorphologists. They utilized geologic data such as the age of the last marine sedimentation and the tectonic evolution of the Dinaric Mountains and the Alps (Grund, 1914), sediments on the karst surface and some distinct forms of the relief. They suspected that the karst started to evolve during Pliocene times. Roglić (1957) defined a pre-karst phase, when rivers were flowing across the karst surface and deposited fluvial sediments, and the karstification phase when rivers began to sink at the edges of the karst.The first systematic studies of cave sediments were carried out during the archaeological excavations of sediments in entrance parts of some caves (Brodar, 1966). More extensive and detailed study of cave sediments was performed by Gospodarič (1976, 1981, 1988). He applied a relative method of the comparison of cave sediments from different sites to establish the age of deposits, but he also used different numerical and other dating methods (Franke & Geyh, 1971; Ikeya, Miki & Gospodarič, 1983; Ford & Gospodarič, 1989). Gospodarič (1988) based on recognitions and descriptions of several profiles from Postojnska jama, Planinska jama, Križna jama and Škocjanske jame, classified different deposition phases in the subsurface. In the Kras, he linked the karstification of the area with glacio-eustatic oscillations of the Adriatic Sea and the global palaeo-climate evolution during the Pleistocene. He suspected that the cave sediments are not much older than 350 ka.A better understanding of cave sediments and their age and the chronological sequence of speleological events was achieved by more concentrated dating by the Th/U method (Zupan, 1991; Zupan Hajna, 1996; Mihevc & Lauritzen, 1997; Mihevc, 2001). Data showed that speleothem growth corresponds to warmer periods during the Pleistocene, nevertheless there are large numbers of speleothems older than the limit of the Th/U dating method.The study of cave deposits in Alpine caves and in unroofed caves of the Kras provided entirely new insights into the age of karst sediments and introduced new ideas concerning the development of karst. The application and interpretation of palaeomagnetic analysis and magnetostratigraphy of the cave sediments, both clastic and chemogenic, which began on the Kras in 1997, suggested substantial changes in the lower limit ages of cave fill deposition (Bosák et al., 1998, 1999, 2000, 2004; Šebela & Sasowsky 1999, 2000; Audra, 2000; Mihevc et al. 2002; Zupan Hajna et al. 2008a, b, 2010). Magnetostratigraphy data and the arrangement of


dijelu Dinarskog krša), koji je poznat kao Kras. Eocenski fliš je posljednji morski sediment sačuvan u njegovoj geološkoj građi. Prve procjene starosti krša u zapadnoj Sloveniji dali su geolozi i geomorfolozi. Oni su pretpostavili da se krš počeo razvijati tijekom pliocena; definirali su pretkršku fazu razvoja, kada su rijeke tekle po krškoj površini i na njoj taložile riječne sedimente, i kršku fazu kada su rijeke počele ponirati na rubovima krša. Primjena i tumačenje palaeomagnetskih analiza i magnetostratigrafije pećinskih sedimenata, klastičnih i kemogenih, koje su započele na Krasu 1997. sugeriraju značajne promjene u određivanju donjih granica starosti taloženja špiljskih sedimenata. Uzeto je i analizirano više od 2000 uzoraka s različitih lokaliteta slovenskog Dinarskog krša. Magnetostratigrafski podaci i raspored dobijenih magnetozona često pokazuje vrijeme taloženja sedimenta starije od 1,77 Ma, čak i od 5 Ma. Na nekim mjestima rezultati su kalibrirani analizom Th / U, te paleontološkim i geomorfološkim analizama. Kalibrirani podaci donijeli su puno novih podataka o speleogenezi, starosti taloženja u špiljama, a posredno i o razvoju krškog reljefa i tektonskih pokreta. Iz temelju starosti sedimenata slijedi da su pećine i karstifikacija čak stariji, i možemo zaključiti da se evolucija pećina u Sloveniji nastavila u post-eocenskom razdoblju okršavanja.

Ključne riječi: starost krša, špiljski sedimenti, paleomagnetne datacije, Dinarski krš, Slovenija




14 15

4. Age of karst sediments of Dinaric karst of SW Slovenia

Figure 1: Location of studied sites in Slovenia and Italy: 1 – Črnotiče profile; 2 – Briščiki; 3 – Kozina profile; 4 – Divača profile; 5 – Jama pod Kalom; 6 – Grofova jama; 7 – Divaška jama; 8 – Trhlovca; 9 – Račiška pečina; 10 – Pečina v Borštu; 11 – Križna jama; 12 – Planinska jama; 13 – Postojnska jama; 14 – Zguba jama; 15 – Markov spodmol.

Studied sites in Slovenia and Italy were (Fig. 1): Črnotiče profile, Briščiki, Kozina profile, Divača profile, Jama pod Kalom, Grofova jama, Divaška jama, Trhlovca, Račiška pečina, Pečina v Borštu (Pruner et al., 2010), Križna jama (Bosák et al., 2010), Planinska jama, Postojnska jama, Zguba jama and Markov spodmol (for details see Zupan Hajna et al., 2008a). Numerous caves were visited for several times due to the complexity of the profiles and their magnetostratigraphic patterns (e.g., Divaška jama, Trhlovca, Križna jama, Račiška pečina, some sites within the Postojnska jama, Markov spodmol), or due to the fact that only pilot samples were taken during the first visit (e.g., Divaška jama, Trhlovca). Other sites were sampled only during the single visit (e.g., Divača and Kozina profiles, Snežna jama and more sites within Postojnska jama). The basic data for the caves are from the Cave Register of the Speleological Association of Slovenia and Karst Research Institute ZRC SAZU.


obtained magnetozones often indicated ages of the fill below 1.77 Ma with possibility of lower limits of deposition even over 5 Ma.The palaeomagnetic research from 1997 included more then 20 sites from Slovenia and Italy; all were cave or karst surface sediments (hereafter karst sediments).

2. Geography and geology of the SloveniaSlovenia is situated in central Europe within the junction of four principal geographical regions, i.e. two distinct orographic systems (the Alps and the Dinaric Mountains), and two basins (the Pannonian and Mediterranean basins). All geomorphic units also belong to different tectonic units. Karst in Slovenia has developed on carbonate rocks, limestone and dolomite, which cover about 43 % of the total surface. It has been traditionally divided according to the general morphological and hydrological conditions, and the evolution history, into three principal karst areas: Alpine karst, Dinaric karst (Kras plateau, Notranjski kras, ect.) and Isolated karst. The Dinaric Mountains occupy the central and southern parts of Slovenia; NW–SE trends are typical for them. They are built dominantly of carbonate rocks with high degrees of karstification. The mountainous relief descends in a succession of plateaus and extensive leveled surfaces to lower altitudes. Mountains above 1,100 m a. s. l. were glaciated during the Pleistocene and valley glaciers reshaped original fluvial valleys. Some small remnants of glaciers are still present at about 2,500 m a.s.l. The climate varies from Alpine to temperate continental and Mediterranean, depending on the altitude. Precipitation is about 1,300 mm at the coast, increasing from 1,800 to 3,000 mm in the mountains, and only 700 mm in lowlands of the Pannonian Basin.

3. MethodsDuring last ten years we did complex research of karst sediments applying number of geologic methods: palaeomagnetism and magnetostratigraphy, stratigraphy (numerical and correlated dating methods including Th/U, palaeontology – fauna, pollen), sedimentology, mineralogy (X-ray diffraction). Palaeomagnetic studies conducted in caves have been aimed to determine the age of sediments (principally fine-grained deposits – fine-grained sands, silts, clays – and speleothems) based on magnetic polarity (magnetostratigraphy) and/or palaeo-secular variations, and on palaeoenvironmental applications of mass-specific magnetic susceptibility (MS). Palaeomagnetic analyses were completed in the Laboratory of Palaeomagnetism, IG AS CR, v. v. i. in Praha–Průhonice. Procedures were selected to allow the separation of respective components of the remanent magnetization (RM) and the determination of their geological origin. Oriented hand samples from consolidated rocks and speleothems were cut into cubes of 20 x 20 x 20 mm and subjected to the alternating field demagnetization (AF) and/or thermal demagnetization (TD). Samples from unconsolidated sediments were demagnetized only by the AF. The laboratory procedures yielded results about (see Zupan Hajna et al., 2008a): mean palaeomagnetic directions, directions of C-components (with normal and reverse polarity), mean palaeomagnetic values and standard deviations (Jn, kn). Basic magnetic and palaeomagnetic properties were shown on the logs.


ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26 ČOVJEK I KRŠ 2012: 11-26

16 17

Figure 3: Basic magnetic and palaeomagnetic properties of Trhlovca profile. Legend: lithology – stripes are clays; dashes are silt; polarity – black are normal, white are reversals, grey is mixed polarity; modified from Zupan Hajna et al. (2008a).


Figure 2: Location of Divaška jama, Trhlovca and Divača profile.

4.1 Divaški kras

On September 1997, the sampling started on several sites: Divača profile, Divaška jama and Trhlovca Cave (Fig. 2; Bosák et al., 1998). The results were exceptionally good, even when obtained in rather primitive conditions. They indicated that the cave fills are substantially older than expected earlier. This fact was not in accordance with the previous karstological models of the evolution of karst in Slovenia, but illustrated and proved the new ideas and data on much older ages of karst relief obtained by numerical dating, the discovery of unroofed caves and their dating by the geomorphic means (Mihevc, 1996). The interpretation of magnetostratigraphic picture was problematic, as there were no palaeontological finds. The Divača profile represented nearly unroofed cave with a partly disintegrated roof. The cave was completely filled by fluvial deposits. The profile is older than 1.77 Ma, i.e.



18 19

grained deposited in quite thick pile over bedrock. The source of volcanic ash should be found in some of Oligo-Miocene volcanic centers around the Mediterranean, like Coli Euganei and Marostica Hills (north Italy, 170 and 160 km to the west) or the Smrekovec (north Slovenia now about 100 km to the east). Therefore, we can anticipate relatively high age of the fill (up to 35 Ma). 4.3 Črnotiče QuarryThe Črnotiče Quarry is situated on the western margin of the Podgorski kras, ca 6 km to the SE from the Adriatic coast. Quarry is carved in the leveled surface at 440 m a. s. l. Numerous caves have been opened during the quarry operations. Most of them were completely filled by sediments. We sampled two profiles (Črnotiče I and Črnotiče II). The Črnotiče I profile was composed of banded carbonates (cave stromatolite; Bosák et al., 1999) with intercalations of red clays, deposited over corroded/eroded surfaces of older, highly re-crystallized speleothems. The N and R polarity magnetozones were interrupted by many unconformities of unknown duration. Therefore, any correlation with the geomagnetic polarity timescales

Figure 5: Črnotiče II profile; cave filled by yellow fluvial sediments in the bottom and red clay with flowstone at the top.


the top of the Olduvai subchron. The geometry of the magnetozones could indicate an age as great as about 5.23 Ma (base of normal /N/ polarized Thvera subchron within the Gilbert chron). The substantial age of the cave is supported by the thin roof, indicating substantial thickness reduction of limestone overburden by chemical denudation.Divaška jama and Trhlovca are situated in the south-western part of the leveled surface of the Divaški kras. Numerous dolines occur on the surface above the cave, but they are not directly connected to it. The caves represent an approximately 700 m long relict of an originally larger cave system formed at about 350 to 410 m a. s. l. In both caves we have a lot of speleothem from different times and remains of fluvial deposits. The laminated sediments from Trhlovca were attributed to the Günz (Gospodarič, 1981, 1988). The fill of Divaška jama represents one of clear examples of temporary interruption of speleogenetic and cave-forming processes. After first results (Bosák et al., 1998), the sediments were dated around the Jaramillo N polarity event within the Matuyama reverse (R) epoch. The high-resolution re-sampling of the whole profile has changed this interpretation (Zupan Hajna et al., 2008a). The arrangement of R and N polarized magnetozones is clearly older than 1.77 Ma (Fig. 3). It is possible that the cave sediments from Trhlovca and Divaška jama may represent the equivalent of the fill of Divača and Kozina profiles (unroofed caves).

4.2 Grofova jamaThe cave is situated just below the top (275 m a. s. l.) of one of several small hills of Grmada, 150 m above the leveled surface of the western part of the Kras and of Timavo springs on the Adriatic coast (Fig. 4). Grmada can represent either tectonically uplifted blocks above the general leveled surface of the Kras or residual hill. According to the morphology of walls and passages, the cave was formed in phreatic conditions. At one stage the cave was completely filled with montmorillonitic (beidellite) clay when it was situated at a much lower relative elevation. The sediment was later partly washed out and covered with red terra rossa-like clay. In sampled profile we obtained N and R polarities and segments without any magnetic signal. The character and composition of cave fill clearly indicate that pure beidellite clays represent in situ weathering products of volcaniclastic material in humid and warm climates of the tropical type, and volcaniclastic material was relatively pure and fine-

Figure 4: Cross-section of Kras with location of Grofova jama.



20 21

Ma). Based on fauna analysis (Quaternary age is excluded), the boundary of N and R polarized magnetozone within the layer with fauna can be identified with the bottom of C2n Olduvai subchron (1.77–1.95 Ma). The short N chron just below the Olduvai base is correlated with the Reunion subchron (C2r.1n; 2.14–2.15 Ma). The bottom flowstone layer at the NW side of the studied profile terminates at about 3.4 Ma.

4.5 Notranjski krasSeveral sites were studied in surroundings of Postojna: Postojna cave system with 8 profiles, Zguba jama, Planinska jama, Markov spodmol and Križna jama (Fig. 7).The Postojnska jama–Planinska jama cave system and number of smaller adjacent caves (as Zguba jama) are developed in the Postojnski kras (Fig. 8). These caves are located between two dextral strike-slip fault zones of the Dinaric direction. Caves contain lithologically diversified cave fill, ranging from speleothems to allogenic fluvial sediments. The allogenic clastic material is derived from a single source, Eocene siliciclastics of the Pivka Basin. Obtained palaeomagnetic and magnetostratigraphy data partly confirmed previous stratigraphy interpretations (Šebela & Sasowsky, 1999), but also indicated different age interpretations (Zupan Hajna et al., 2008a, b). Samples from most profiles were N polarized. Three short R magnetozones (excursions) were detected only in a few places (Spodnji Tartarus). Within the limits of statistical error, the Spodnji Tartarus

Figure 7: Notranjski kras with karst poljes and location of the studied caves.


(GPTS) is problematic. Nevertheless, according to the arrangement of individual magnetozones on standard scales we can assume that the whole profile is older than the top of the Olduvai event (1.77 Ma). Interpretation of palaeomagnetic parameters (Bosák et al., 1999, 2004) and finds of fauna at the Črnotiče II profile (Horáček et al., 2007) clearly indicated that the age of the Črnotiče I profile can easily be as great as 4.2–5.2 Ma. About 40 m to the south of the Črnotiče I profile a new vertical profile in a side passage was exposed. Črnotiče II profile (Fig. 5) is about 7 m wide and 17 m high passage completely filled with sediments. Laminated and cyclically-arranged fluvial sediments composed the lower part of the fill and were covered by breccia of fragments of massive flowstone. The modern land surface cuts across the flowstones, exposing them in the form of an unroofed cave. The site is also characterized by a rich appearance of fossil tubes of autochthonous stygobiont serpulid Marifugia cavatica. U/Pb dating of Marifugia cavatica was not successful. The arrangement of obtained magnetozones site was originally interpreted as older than 1.770 Ma, most probably belonging to the Gauss Chron (2.581–3.580 Ma) or the normal subchrons within the Gilbert Chron (4.180–5.230 Ma; Bosák et al., 2004). Paleontological data enabled to match the magnetostratigraphic record precisely with the geomagnetic polarity timescale. The vertebrate record is composed mostly of enamel fragments of rodents and soricomorphs (with Deinsdorfia sp., Beremedia fissidens, Apodemus cf. atavus, Rhagapodemus cf. frequens, Glirulus sp., Cseria sp.) is obviously quite older: suggests the Pliocene age MN15–MN16 (ca 3.0–4.1 Ma; Horáček et al., 2007).

4.4 Račiška pečinaThe best dated and the oldest profile of cave sediments in Slovenia was studied in cave Račiška pečina in Matarsko Podolje (Fig. 6). The cave is 304 m long simple southwards dipping gallery, a relict of an old cave system, which was opened by denudation to the surface.

Figure 6: Cross-section of Matarsko Podolje with location of Račiška pečina Cave.

The studied sequence, 13 m long, of banded flowstones is situated in the southern part of the cave; about 200 m from present entrance. The composite thickness of the sampled profile reaches 634 cm, but the true thickness of exposure is only about 300 cm. There are sediment from Recent up to 3.4 Ma old in one profile (for the details Zupan Hajna et al., 2008a). For the first time, the magnetostratigraphic sequence can be correlated satisfactorily with the GPTS owing to available palaeontological data (assemblage with Apodemus, cf. Borsodia). The age was determined to middle–late MN17 (ca 1.8–2.4



22 23

the resurgence area, collapse, climatic change, tectonic movement and the intrinsic mechanisms of contact karst.Markov spodmol is a horizontal cave about 900 m long and 12 m deep. The entrance lies on the southern edge of a blind valley opening into the Pivka Basin. The cave serves as an intermittent ponor for the Sajevščica brook. The studied profile was situated in a side passage or large niche of the main passage about 150 m from the entrance. The section of fluvial sediments is about 4 m thick. The palaeomagnetic and magnetostratigraphy results we obtained showed that the profile in Markov spodmol is composed at least of three different sequences. The age of the fill can be interpreted as follows: the upper laminated clay was deposited within the normal Brunhes chron, the multi-colored clays and sands/gravels were deposited in Matuyama or Gauss chrons, and the lower laminated clay is older than the middle sequence (Zupan Hajna et al., 2008a). Traces of in situ weathering in the lower part of the profile indicate a quite prolonged hiatus in deposition. The creation of a weathered zone under subsurface conditions needs prolonged time and warm/humid external climate. The weathering supports a rather higher age of the profile.Križna jama is large river cave located between Loško and Cerkniško poljes under Križna gora Mount in the S Slovenia. It has been known since mid-19th century due to numerous cave bear finds. The cave is filled by complicated sequences of cave fluvial and lacustrine sediments, which are recently partly eroded. We studied (Bosák et al. 2010) two paleontological excavations and profiles in the Medvedji rov to contribute the solution of dating of bone-bearing lithological horizons. The Križna jama I profile consist of alternation of speleothem layers (flowstone sheets with small stalagmites, sometimes with in situ cemented Ursus gr. spelaeus bones) and fine-grained siliciclastics often with bones of cave bear. It can be correlated with the upper part of the Križna jama II profile, but with slightly less preserved stratigraphic record. Radiocarbon and U-series dates clearly indicate two different ages of cave bear thanatocenoses in the Križna jama I profile: those above flowstone crusts were dated to ca 47–45 ka by radiocarbon dating; those included speleothem layers and clay interbeds are older than 94 ka (U-series date). The details of internal lithology, low thicknesses of layers and state of bone preservation exclude expected sandwiching of younger layers into eroded/washed spaces among flowstones. Numerical dating excludes re-deposition of bear bones from older assemblage to sediments above flowstones. According to the paleomagnetic parameters (prevailing normal polarization), the deposition took place within the Brunhes chron (< 780 ka). There were discovered totally four short-lived reverse excursions of magnetic field. According to U-series data, the upper one (profile I) might be correlated with the Blake excursion. The lower ones are older than ca 190 ka and can be correlated with some of Jamaica-Pringle Falls, Namaku, Calabrian Ridge, Portuguese margin or Calabrian Ridge 1 excursions. Sediments in studied profiles were deposited during the Last Glacial (Weichselian), Eemian interglacial, Saalian glacial and Holsteinian interglacial.

5. Discussion and ConclusionsResearch of cave fills in the Dinaric karst of SW Slovenia opened new horizons for the interpretation of karst and cave evolution, both of individual geomorphologic units and of extensive areas. The data inform us that a number of common features and evolutionary trends exist in all studied areas. On the other hand, as the consequence of different post-Eocene tectonic regimes, there exist distinct differences in evolution of smaller geomorphic units within the more extensive ones.


North, Pisani rov and Biospeleološka postaja profiles show declination and inclination directions close to the present. The Rudolfov rov, Spodnji Tartarus South, Umetni tunel 1, Male jame and Zguba jama profiles must be older due to slight or distinct counter-clockwise rotation. We interpreted most of the sediments as being younger than 0.78 Ma, belonging to different depositional events within the Brunhes chron. Nevertheless, the N polarization in some profiles can be linked with N polarized subchrons older than 0.78 Ma, as in the Umetni tunel 1 site and Zguba jama. Sediments in Umetni tunel 1 are the oldest in the system and were not included in older stratigraphic schemes. They may be correlated with Olduvai, Reunion or even older chrons (i.e. from 1.77 to over 2.15 Ma). The cave system has evolved over a long period of time, governed by the functioning of Planinsko polje in the relation to the evolution of the resurgence area in Ljubljana Moor further to the east. General stabilization of the hydrological system with low hydraulic head led to the evolution of caves in epiphreatic and paragenetic conditions over a long time-span. Individual cave segments or passages were completely filled and exhumed several times during the evolution of the cave. Erosion and deposition were synchronous in different parts of the system. Alternation of depositional and erosional phases may be connected with changing conditions within the cave system, the functioning of

Figure 8: Schematic cross-section of Postojna cave system showing the location of sediment profiles. Legend: 1 –Spodnji Tartarus profiles, 2 –Umetni tunel I profile, 3 – Umetni tunel 2 profile, 4 –Biospeleološka postaja profile, 5 – Male jame profile, 6 –Stara jama profile, 7 –Pisani rov profile and Zguba jama profile; modified from Zupan Hajna et al. (2008b).



24 25

Brodar, S., 1966: Pleistocenski sedimenti in palaeolitska najdišča v Postojnski jami. Acta carsologica, 4, 57-138.

Ford, D. & Williams, P., 2007: Karst Hydrogeology and Geomorphology. Wiley, 562 pp., Chichester.

Ford, D.C. & Gospodarič, R., 1989: U series dating studies of Ursus spelaeus deposits in Križna jama, Slovenia. Acta carsologica, 18, 39-51.

Franke, H. & Geyh, M., 1971: 14C - Datierungen von Kalksinter aus slowenischen Höhlen. Der Aufschluss, 22, 235-237.

Frisch, W., Székely, B., Kuhlemann, J. & Dunkl, I., 2000: Geomorphologica evolution of the Eastern Alps in response to Miocene tectonics. Zeitschrift für Geomorphologie, 44, 103-138.

Gospodarič, R., 1976: Razvoj jam med Pivško kotlino in Planinskim poljem v kvartarju. Acta carsologica, 7, 5-139.

Gospodarič, R., 1981: Generations of speleothems in the Classical Karst of Slovenia. Acta carsologica, 9 (1980), 90-110.

Gospodarič, R., 1988: Paleoclimatic record of cave sediments from Postojna karst. Annales de la Société Géologique de Belgique, 111, 91-95.

Grund, A., 1914: Der geographische Zyklus im Karst. Geschichte der Erdkunde, 52, 621-640.

Horaček, I., Mihevc, A., Zupan Hajna, N., Pruner, P. & Bosák, P., 2007: Fossil vertebrates and paleomagnetism update one of the earlier stages of cave evolution in the Classical Karst, Slovenia: Pliocene of Črnotiče II site and Račiška pečina. Acta carsologica 37/3, 451-466.

Ikeya, M., Miki, T. & Gospodarič, R., 1983: ESR Dating of Postojna Cave Stalactite. Acta carsologica, 11 (1982), 117-130.

Mihevc, A. & Lauritzen, S.E., 1997: Absolute datations of speleothems and its speleomorphological significance from Divaška jama and Jazbina caves; Kras plateau, Slovenia. Proceedings of the 12th International Congress of Speleology, La Chaux-de-Fonds, Switzerland, 1, 57-59, Speleo Projects, Basel.

Mihevc, A., 1996: Brezstropa jama pri Povirju. Naše jame, 38, 92-101.

Mihevc, A., 2001: Speleogeneza Divaškega krasa. Zbirka ZRC, 27, 180 pp., Ljubljana.

Pruner, P., Zupan Hajna, N., Mihevc, A., Bosák, P., Otakar, M.n, Schnabl, P. & Venhodová, D., 2010: Magnetostratigraphy and fold tests from Račiška pečina and Pečina v Borštu caves (Classical Karst, Slovenia). Stud. geophys. geod., 54/1, 27-48.

Roglić, J., 1957: Zaravni u vapnencima. Geografski glasnik, 19, 103-134.

Šebela, S. & Sasowsky, I., 1999: Age and magnetism of cave sediments from Postojnska jama cave system and Planinska jama Cave, Slovenia. Acta carsologica, 28/2, 293-305.

Šebela, S. & Sasowsky, I., 2000: Paleomagnetic dating of sediments in caves opened during highway construction near Kozina, Slovenia. Acta carsologica, 29/2, 303-312.

Zötl, J., 1989: Paleokarst as an important hydrogeological factor. In: Bosák P., Ford D.C., Głazek J. & Horáček I., Eds: Paleokarst. A systematic and regional review, 483-509, Academia–Elsevier, Praha–Amsterdam.


The most important result concerns the age of cave fill, it is substantially older than expected earlier in general. Palaeomagnetic data in combination with other dating methods, especially Th/U method and biostratigraphy, have shifted the possible beginning of speleogenesis and cave infilling processes in Slovenia deeply below the Tertiary/Quaternary boundary. All cave fills were deposited within one, still lasting, period of post-Eocene karstification. The period can be subdivided to some distinct phases of massive deposition in caves, dated to about 5.4 – 4.1 Ma (Miocene–Pliocene), 3.6 – 1.8 Ma (Pliocene) and Quaternary. For the first time in Slovenia, biostratigraphic data helped to correlate magnetostratigraphy logs with the GPTS and to allocate the ages of cave fill more precisely to pre-Quaternary times. Palaeontological finds in the Račiška pečina and Črnotiče Quarry partly proved the age interpreted from magnetostratigraphy (Horáček et al., 2007) – cave fills are often Pliocene in age and even older (Zupan Hajna et al., 2008b).

AcknowledgmentsWe acknowledge field assistance of the technical staff of the Karst Research Institute ZRC SAZU from Postojna and Institute of Geology AS CR, v. v. i. from Prague. Analyses, processing and interpretation in the Czech Republic were carried out within projects No. CEZ AV0Z30130516, IAA300130701 and ME 9-06-19. Research activities in Slovenia were covered by research programs of the Slovenian Research Agency Nos. P6–0119–0618 and P0–0119, and project No. J6–6345–0618–04.

References

Audra, P., 2000: Le karst haut alpin du Kanin (Alpes juliennes, Slovénie-Italie). Etat des connaissances et données récentes sur le fonctionement actuel et l´évolution plio-quaternaire des structures karstiques. Karstologia, 35, 27-38.

Bosák, P., Hercman, H., Mihevc, A. & Pruner, P., 2002: High resolution magnetostratigraphy of speleothems from Snežna Jama, Kamniške–Savinja Alps, Slovenia. Acta carsologica, 31/3, 15-32.

Bosák, P., Mihevc, A. & Pruner, P., 2004: Geomorphological evolution of the Podgorski Karst, SW Slovenia: Contribution of magnetostratigraphic research of the Črnotiče II site with Marifugia sp. Acta carsologica, 33/1, 175-204.

Bosák, P., Mihevc, A., Pruner, P., Melka, K., Venhodová, D. & Langrová, A., 1999: Cave fill in the Črnotiče Quarry, SW Slovenia: Palaeomagnetic, mineralogical and geochemical study. Acta carsologica, 28/2, 15-39.

Bosák, P., Pruner, P. & Zupan Hajna, N., 1998: Paleomagnetic research of cave sediments in SW Slovenia. Acta carsologica, 27/2, 151-179.

Bosák, P., Pruner, P., Mihevc, A. & Zupan Hajna, N., 2000: Magnetostratigraphy and unconformities in cave sediments: case study from the Classical Karst, SW Slovenia. Geologos, 5, 13-30.

Bosák, P., Pruner, P., Zupan Hajna, N., Hercman, H., Mihevc, A. & Wagner, J., 2010: Križna jama (SW Slovenia): Numerical- and correlated- ages from Cave Bear-bearing sediments. Acta carsologica, 39/3, 529-549, Ljubljana.



26 27ČOVJEK I KRŠ 2012: 27-39

HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE JUGOISTOČNIH DINARIDA

Hydrogeological properties of South Easter Dinarides

Dr Petar Milanović,

AbstractThe region of South-Eastern Dinarides is one of the most karstified areas in the world. This region encompasses the area between Neretva River at west, the Skadar Lake at East and the Adriatic coast at south. Northern border is, approximately, watershed between the Adriatic and Black Sea catchments. In the paper are presented part of this region - eastern Herzegovina and Dubrovnik littoral. More than 90% of entire area consists of Mesozoic carbonate formations with thickness over 3000 m. One of key morphological properties is number of karst poljes with longest axis in direction of main geological structures – dinaric direction. In natural conditions, during raining time, all karst poljes becomes temporarily lakes. The most important flow is the Trebišnjica River, the longest European sinking river. Region of the South-Eastern Dinarides is endowed with highest precipitation in Europe, average 2000 mm – 5000 mm, in max 8000 mm. However, distribution of precipitation is uneven, i.e. 70% occurred during wet season. Average depth of karstification ranges from 250 to 350 m and locally, along the deep faults, even deeper, more than 1000. Between 70% and 80% of rainfall percolates into the underground immediately. The rock mass porosity ranges between 0.8% and 2%. Only locally porosity is higher. Thousands of ponors and estavelles have been registered in this area. Swallowing capacity of some of them is more than 100 m3/s. Underground flows are dominating type of water flows. Average underground flow velocity varies within a wide range, from 0.002 to 55.2 cm/s. After heavy precipitation aquifer responds is very fast – after 3 to 4 hours. Fluctuation of water table is very fast also and amplitudes are sometimes enormous, more than 300 m. Discharge of large karst springs ranges between a few hundred liters per second up to more than 100 m3/s. Springs belongs mostly to the vauclusian type, with deep syphonal outlet channels. At some cases depth of siphons is 130 m or more. During rainy period great amount of water discharges as submarine springs along the some part of Adriatic coast. In the period of fully saturation the karst aquifer have characteristics of hydraulic system under pressure. At dry period of year underground flows are active at the zone of base of karstification, only. Due to very pure retardation capacity of karstified rock mass the groundwater residence time is short.The only natural resource in this area is huge water potential. The step-wise karst poljes from elevation of 900 m to the sea elevation provide possibility for optimal utility of this potential. The large multipurpose hydro project “Trebišnjica” was designed as key system for regional socio-economic development. The part of system which is already finished justifies necessity for its construction and finalization. However, any change of nature in so complex environment as it is karst has negative consequences. Some of these consequences were predictable and expected, however some of them were not expected. Number of investigations and long time monitoring was organized to minimize risk which in karst is unavoidable. The ultimate aim is how to establish balance between necessity for region development and, in same time, to minimize effect of negative consequences. At so sensitive geological environment, as it is karst of South-Eastern Dinarides, expect the unexpected is rather rule than exception. Existing experience is of great importance in future construction of larges structures in karst, particularly in extremely developed karst as it is the South-Eastern Dinaric karst.

Keywords: Dinaric karst, Eastern Herzegovina, Trebišnjica, Popovo Polje, Buna, Ombla.

Zupan Hajna, N., 1996: The valuation of absolute speleothem dating from Slovenia. In: Lauritzen, S.-E. (Ed.). Climate change: the Karst record: extended abstracts of a conference held at Department of geology University of Bergen, Norway, August 1-4th 1996, (Special Publication, 2). Charles Town: Karst Waters Institute, 185-188.

Zupan Hajna, N., Mihevc, A., Pruner, P. & Bosák, P., 2008a: Cave sediments from the Postojnska-Planinska cave system (Slovenia): evidence of multiphase evolution in epiphreatic zone. Acta carsologica, 37/1, 63-86.

Zupan Hajna, N., Mihevc, A., Pruner, P. & Bosák, P., 2008b: Palaeomagnetism and Magnetostratigraphy of Karst Sediments in Slovenia. Carsologica 8, Založba ZRC, 266 pp., Ljubljana.

Zupan Hajna, N., Mihevc, A., Pruner, P. & Bosák, P., 2010: Palaeomagnetic research on karst sediments in Slovenia. International Journal of Speleology, 39/2, 47-60.

Zupan, N., 1991: Flowstone datations in Slovenia. Acta carsologica, 20, 187-204.



28 29

General geologyRegion of South-Eastern Dinarides covers part of a high karst geotectonic unit known as Dinaric karst. The area of Eastern Herzegovina and Dubrovnik littoral belongs to this part of Dinarides. The basic structural characteristics of this unit correspond to the basic tectonic elements of the external Dinarides, namely the domination of folded structural elements, distinct linearity of the structures, direction of the Dinaric dip, and dense net of faults. Formation of this area is connected to the Mediterranean basin activity and subduction movement of the Adriatic microplate beneath the Dinarides. The dominating tectonic stress is oriented from the SW to the NE and subsequently the regional structures are NW – SE orientated. Due to strong resistance of the thick Dinaric carbonate rock mass rotation (opposite clock-wise) of some huge blocks is evident. More than 90% of entire area consists of Mesozoic carbonate formations, mostly limestone. Depth of these rocks exceeds 3000 m. relatively small part of the area is composed of Triassic dolomite. However, these sediments play important hydrogeological role, particularly if are situated at the anticline cores (Lastva Anticline). Nor are the Jurassic carbonate formations significant in the entire area. Cretaceous sediments are the most developed stratigraphic unit. Cretaceous limestone with interlayers and zones of dolomite are continuous over this area. Only the northeastern part is formed of the Upper Cretaceous clastic facies known as the Durmitor flysch. Both, Jurassic and Cretaceous limestone and dolomite, including Triassic sequences, have been affected by karstification to the average depth of 350 meters. Locally, along the large and deep discontinuities karstification is developed down to much great depths (more than 1000 m). The Eocene flysch does not represent a significant lithostratigraphic formation, however, according to its hydrogeological role and location along the reverse faults, at the many of karst poljes it has a huge effect on karst aquifers evolution process, in local and regional scale. Inclination of reverse fault plane ranges between 55o and 75o.

The most important reverse fault structure (locally in the form of overthrust structure) is situated along the Dubrovnik littoral know as “High Karst Overthrust”. The reverse block of this structure, compose of carbonate complex of Triassic, Jurassic and Cretaceous dolomite and limestone, is thrust over the Eocene flysch. Number of important springs is developed along this tectonic contact.

Main geomorphological featuresSouth-Eastern Dinarides are well known as one of most karstified areas in the earth. From geomorphologic view-point the most prominent are: bare (desertous, pock-marked rock surface), sinkholes, karst poljes, dry valleys, flat karst plains without arable land and number of caves, shafts other micro morphology forms. Sinkholes (dolines) are more frequent surface features, mostly developed along faults, joints and interbedding discontinuities. At relatively flat areas sinkholes are frequently developed (Fig. 1).Most of poljes are tectonically controlled and developed along faults (mostly reverse faults) aligned along the Dinaric strike and arranged stepwise from elevation 1000 m to the sea elevation. All poljes, except Mokro/Trebinjsko polje, are geomorphologically enclosed. In natural conditions all of the poljes flood periodically. In the rainy season flooding begins in the lower poljes, and the highest poljes are the first to dry up.



Hidrogeološke karakteristike jugoistočnih Dinarida

SažetakRegion jugoistočnih Dinarida zahvata područje između Neretve na zapadu, Skadarskog jezera na istoku i obale Jadranskog mora na jugu. Severna granica ovog regiona se približno poklapa sa vododelnicom Jadranskog i Crnog mora. U ovom tekstu je dat kratak prikaz dela ovog područja koji obuhvata istočnu Hercegovinu i dubrovačko priobalje. Više od 90% ovog regiona grade mezozojske karbonatne stene debljine preko 3000 m. Karakterišu ga brojna, povremeno plavljena, karstna polja čija se duža osa najčešće poklapa sa generalnim pravcem pružanja geoloških struktura (dinarski pravac). Najznačajnji tok je reka Trebišnjica, najveća evropsku ponornicu.To je jedno od najkarstifikovanijih područja na svetu, sa padavinama koje su najveće u Evropi (2000 do 5000 mm, maksimalno 8000 mm). Raspored padavina je izrazito neujednačen tako da oko 70% padne u periodu novembar – mart. Prosečna dubina karstifikacije se kreće između 250 i 350 m, a lokalno i preko 1000 m. Između 70% i 80% padavina odmah ponire. Poroznost stenske mase se kreće između 0,8% i 2%, a samo lokalno je veća. Izražena je koncentrisana infiltracija. Na hiljade ponora i estavela je registrovano na ovom prostoru. Kapacitet pojedinih ponora je preko 100 m3/s. Podzemno oticanje je veće od površinskog, a brzina podzemnih tokova se kreće između 0,002 i 55,2 cm/s. Nakon intenzivnih padavina nivoi podzemnih voda reaguju već posle 3 – 4 sata, a njihove amplitude dostižu i 300 m. Vode ističu uglavnom koncentrisano preko velikih karstnih vrela sa velikim varijacijama proticaja (od par stotina litara u pa do više stotina kubika u sekundi). Većinom su to duboka sifonska vrela sa kanalima koji su u pojedinim slučajevima duboki preko 100 m u odnosu na tačku isticanja. Značajan deo voda ističe kroz brojne vrulje koje su aktivne samo u kišnom period. U period intenzivnih padavina voda, u dobro povezanim karstnim kanalima i kavernama, ima karakteristike hidrauličkog sistema pod pritiskom. U sušnom period aktivni su uglavnom bazni tokovi u zoni baze karstifikacije. Retardacioni kapacitet karstnog podzemlja je vrlo slab pa je zadržavanje vode u podzemlju kratkotrajno. Jedini prirodni resurs ovog regiona je veliki vodni potencijal, a kaskadno raspoređena karstna polja omogućuju njegovo iskorišćenje na padu od kota oko 900 m pa do nivoa mora. Izgradnjom Višenamenskog Hidrosistema Trebišnjica režim voda ovog regiona je podvrgnut kontroli sa ciljem da se polja oslobode od poplava u vegetacionom period, a istovremeno voda iskoristi za energetske potrebe. Do sada izgrađeni deo sistema je pokazao da je to jedini mogući put za razvoj regiona. Kao i u svim slučajevima velikih uticaja na prirodu i ovde je došlo određenih neželjenih posledica od kojih su neke bile očekivane a neke ne. Već u period projektovanja urađene su brojne analize i organizovana brojna osmatranja sa ciljem da se negativni efekti svedu na minimum ili eliminišu. Krajni cilj je da se nađe ravnože između potrebe za razvojem regiona i potrebe da se negativni efekti, pogotovo na prirodu, smanje na minimum. U uslovima izuzetno razvijenog karsta jugoistočnih Dinarida gde kao posledicu bilo kakve intervencije u prirodi treba očekivati neočekivano neophodno je da se sva postojeća iskustva iskoriste kako bi neočekivanih negativnih posledica bilo što manje.Ključne reči: Dinarski karst, istočna Hercegovina, Trebišnjica, Popovo polje, Buna, Ombla.



30 31

Figure 2: Karst poljes of Eastern Herzegovina1. Karst Polje; 2. Reservoir; 3. River deposits; 4. Permanent spring; 5. Ponor; 6. Submarine spring; 7. Large fault zone; 8. Established underground connection; 9. Permanent river flow; 10. Temporar river flow; 11. General direction of underground flows.


The most important poljes of this region are (from uppermost, fig. 2 and 3): • Slato Polje (surface 1.5 km2, elevation 1020 – 160 m); • Gatačko Polje (surface 37.6 km2, lowest elevation 936 m); • Lukavačko Polje (surface 2.5 km2, el. 852 m); • Nevesinjsko Polje (surface 170 km2, el. 870 – 800 m); • Cerničko Polje (surface 3 km2, el. 850 m); • Ljubomirsko Polje (surface 12 km2, el. 525 m); • Ljubinjsko Polje (surface 8.5 km2, el. 408 m); • Dabarsko Polje (surface 33 km2, el. 471 m); • Fatničko Polje (surface 5.6 km2, el. 470 m); • Trebinjsko Polje and Mokro Polje (surface 15 km 2, el. 270 m); • Popovo Polje (surface 68.4 km2, el. 270 – 220 m); • Gradačko Polje (surface 2.3 km2, el. 86 m), and • Konavosko Polje (surface 48 km2, el. 60 m).

Figure 1: Distribution of sinkholes between Bileća and Gacko



32 33

tested hydrobiological tracer method. In the period of fully saturated aquifer the longest underground flow (33.65 km), between the Srdjevići Ponor situated in the Gatačko Polje (el. 940 m) and Trebišnjica Springs (el. 325 m), the velocity of groundwater flows was 7.53 cm/s. During dry period of year groundwater flows, along the same system of conduits, were 1.13 cm/s. In general groundwater residence time in the investigated aquifers is very short.Base karst flow functions as a hydraulic system under pressure during periods of heavy precipitation. A high coefficient of correlation exist between the fluctuation of groundwater level in the piezometric boreholes, which reach the zone of concentrated flows, and the discharge of the spring through which the aquifer is drained. The coefficient of correlation between discharge of Ombla and Trebišnjica springs and groundwater fluctuation in piezometers fare behind the springs is often higher than 0.95 and shows that the relationship is often close to deterministic function.

Figure 4: Simplified cross-section of karst aquifer

Groundwater level fluctuations are very fast and with high amplitudes. After heavy precipitation aquifer react extremely fast (after 3 – 5 hours) and in some piezometers the water level jumps almost 90 m in only 10 hour. The largest fluctuations of a water table were measured in boreholes in the Nevesinjsko Polje, from 281 to 312 m (Fig. 6). Fluctuations more than 150 m are measured in many other piezometers (behind Ombla and Trebišnjica Spring, end of Popovo Polje and some other places). One of very important piezometers is PB-1 in Plana area. The submergence of the spring zone by Bileća Reservoir afects the dynamics of the empting of the Trebišnjica Spring aquifer. This piezometer control regime of Trebišnjica Spring aquifer.One of the basic consequences of intensive neotectonic movement and karstification process is the lack of organized surface drainage systems, i.e. fluvial erosion is replaced by intensive underground corrosion (karstification). It is known as karst aquifer evolution process. As consequence of this process two different transformation processes were registered in this area. The most prominent examples are: transformation from several separate karst aquifers into a single karst aquifer (Trebišnjica Spring aquifer), and transformation of the large and unique catchment area (Bregava - Zalomka) into the several catchment and subcatchment areas and separated karst aquifers (Bregava, Buna, Bunica, Vrijeka).


The most important dry valley is Vala between Zavala in Popovo Polje and Slano at the sea coast. The most important karst plane is Trebinjska Šuma (Trebinje Forest) with the classic geomorphological isolated residual hill named Hum. The term hum is launched as an international geomorphological term.

Hydrogeological propertiesThe key hydrogeological properties of karstified rocks are: geological structure, porosity, depth of karstification, concentrated underground flows, regime of groundwater level fluctuation, evolution of karst aquifer, hydraulic characteristics of karst aquifer, concentrated infiltration and concentrated discharge (large karst springs). In the Dinaric karst area the intensity of karstification is not continuous on a geological time scale. Several phases of karstification occur. It starts with the initial phase, passes through intensive karstification and then reaches its maximum in (probably) during Messinian time. Therefore, Dinaric karst is identified as a prototype for mature karst.Porosity ranges from 0.8% to 2%.and is characterised by an uneven distribution of karst features. Large scale porosity (channels and caverns) also has an uneven distribution. Karstification of rock mass decreases with depth. According analyse of 150 deep boreholes situated at Eastern Herzegovina region it follows the exponential law of ε = 24e-0.012H (Fig. 4). Rock is karstified to the transition zone – called base of karstification. It is an approximate zone. There is no sharp boundary between the karstified and non-karstified rocks (Fig. 5). The existence of karst conduits below base of karstification is not excluded, they are rare and are of limited transport capacities when they do exist. Deep boreholes have encountered karstified zones at depths exceeding 1500 m (Vilusi area). Average underground flow velocity varies within a wide range from 0.002 to 55.2 cm/s. About six tons of Na-fluorescein was used for more than 130 tracer tests. Beside dye in this area were used also radioactive isotopes, lycopodium spores, smoke tracers and was

Figure 3: Simplified cross-section from Gatačko Polje to Adriatic Sea.1. Spring; 2. Ponor; 3. Established underground connection.



34 35

Figure 6: Buna Spring discharge

Ombla Spring is source of Dubrovačka River at the coast near Dubrovnik at sea level. Discharging outlet is at the tectonic contact between impervious Eocene flysch and karstified Mesozoic carbonate complex which overthrusts flysch sediments. The main water circulation occurs through the deep siphonal conduit, about 150 m below the sea level and about 200 m behind the main spring outlet. The recorded minimum discharge rate was 2.3 m3/s, while its maximum rate is more than 130 m3/s. In natural conditions Qav was 33.8 m3/s. After construction of HE „Dubrovnik“ and revesible HE „Čapljina“ Qav = 24.4 m3/s. Mentioned structures have not negative influenece on minimal spring discharge. Catchment area (downstream from „Gorica“ Dam) is more than 600 km2. However, considerable amount of seepage water from „Gorica“ Reservoir feeds the Ombla aquifer. In dry period, roughly estimation, it amounts 40% - 50% of minimal Ombla discharge.Buna is deep siphonal spring at perimeter of Neretva valley near Mostar (Blagaj). Spring outlet is located at elevation 36 m, at tectonic contact between Eocene flysch and Cretaceous limestone. The main siphonal chanel is investigated to the depth of 73 m below the spring ouotlet, and 470 m in length (Touloumdjian, 2005). Spring discharge vary between Qmin = 2.95 m3/s and Qmax=380 m3/s (Fig. 7). Qav = 23.70 m3/s. Catchment area is roughly estimated of about 900 km2. This number includs catcment of Zalomka River, catchment of the northern part of Nevesinjsko Polje and part of the Velež Mountain catchment. Watersheds at some areas needs to be corrected.

Binica Spring at 4 km distance from the Buna Spring are located at contact between karstified carbonate rocks and Miocene deposites (el. 36 m). Spring discharge vary between Qmin = 0.72 m3/s and Qmax = 207 m3/s. Qav = 20.25 m3/s. Bunica Spring is surface outlet of underground part of Zalomka River, after sinking into the Biograd Ponor. Catchment area of Bunica Spring is estimated at approximately 160 km2 (without Zalomka River). Simmilar as Buna, the Bunica Spring is also deep siphonal spring. Outlet channel is isvestigated to the deeph of 70 m and in the length of 160 m. Ponor Biograd and Bunica Spring are directly connected with karst channel. It is one of the most direct


SpringsThe majority of important springs in this region are located along the perimeter of the erosion base, that is, at the northern boundary of karst poljes, river valleys and the sea coast. A common characteristic of these springs, whether permanent or temporary, is direct dependence of their discharge on precipitation. The largest permanent springs are: Trebišnjica Springs, Ombla, Buna, Bunica, Bregava Springs, Konavoska Ljuta, Oko, Vrijeka, Palata and Zavrelje.One of prominent characteristics of large karst springs along the sea coast and number of submarine springs are deep siphonal karst channels (Vauclusian type of springs). One of realistic supposition is that main conduits of largest springs as Ombla, Buna, Bunica, including springs in Boka Kotorska Bay (Ljuta-Orahovac, Sopot) are the consequence of the Messinian Crisis of Salinity which occurred 5.3 Million years ago. Many springs along the Mediterranean coast are developed as consequence of same geological mega event.Main characteristics of the selected largest permanent spring in this area are:Trebišnjica spring zone (el. 324.26 m), beneath the Bileća town consists of two large outlets: Dejans Cave and Nikšić Spring and temporar Čepelica Spring. In natural conditions, both springs dried up and water discharges at from the „blue eye“ at the bottom of river bed about 200 downstream from Dejans Cave. This indicate siphonal circulation, however, only 510 m of subhorizontal channels has been speleologicaly investigated (Petrović, 1955). Minimal measured discharge was 0.6 m3/s (1947). Maximal discharge was more than 500 m3/s. By construction the Grančarevo Dam and Bileća Lake all sprigs are flooded by water column of 75 m. Catchment area of Trebišnjica springs is estimated of about 1150 km2.

Figure 5: Nevesinjsko Polje, groundwater level fluctuation



36 37

underground connections in this part of Dinaric karst. During period of fully saturated aquifer undeground flow velocity is 33.67 cm/s. Direct hydrogeological connection between Buna and Bunica springs does not exist. Bregava Spring zone, along the Bregava valley, consists of permanent Bitunja and Hrgud Springs (el. 130 m) and a few temporar springs up to elevation 195 m (Suhavić). Discharge capacit of the Bregava Springs vary from Qmin = 0.33 m3/s to Qmax = 59 m3/s. Qav = 17.5 m3/s. Surface of estimated catchment area is about 400 km2. Vrijeka Spring at the northern perimeter of Dabarsko polje is permanent spring with high discharge fluctuation, from Qmin = 43 l/s to Qmax = 25 m3/s.Fairy Cave in Cerničko Polje is situated at the tectonic contact between Eocene flysch and Cretaceous karstified limestone with enormous flustuation of discharge, from Qmin = 10 l/s to Qmax > 50 m3/s. Oko Spring, at left bank of Trebišnjica River, about 5 km upstream from Trebinje town, is outlet of large siphonal karst channel. Discharge varies between 0.5and 40 m3/s. The surface of catchment area is estimate of about 100 km2. After construction of “Gorica“ Dam spring is fooded by 17 m of water. Pump station for water supply of Trebinje town is displaced at elevation above the reservoir level. Konavoska Ljuta Spring, in the Konavosko polje, is situated at tectonic contact between Eocene flysch and karstified carbonate formation (High Karst Overthrust) at elevation 80 to 90 m. Spring discharge vary between 0.2 m3/s and 26 m3/s. Estimate catchment area is 90 to 100 km2.Palata Spring at Zaton bay is located at High Karst Overtrast tectonic line at sea coast. In natural conditions spring zone was under influence of tide. Qmin ranges between 100 and 150 l/s. Qmax = 9.138 m3/s (measured), Qmax ~ 25 m3/s (estimated). Approximate catchment area is 50 km2.Zavrelje Spring (Mlini) is situated at the tectonic contact between impervious flusch and overleing karstified carrbonates at elevation of 76 m. Spring discharge vary betveen Qmin = 3 l/s and Qmax > 16 m3/s. Catchmet area vary between 36 km2 in dry period of year, up to ~ 50 km2 in period of saturated aquifer (wet period of year). Number of other, permanent but very small in minimum springs exists along the sea coast: Vodovađa, Duboka Ljuta, Smokovljenac, Slavljan, Šumet, Ugor; along the Neretva valley: Bađula, Mislina, Mlinište, Bili Vir, Glušci and Doljani; and at Svitava- Hutovo Blato area: Crni Vir, Ljubača, Desilo, Živinjak, Smokva, Londža, Babino oko, Orah, Drijen, Kučine, Jelim and Škrka. At inland area small permanent springs are: at Gtačko polje Srnj and Vratlo (Gračanica Spring); at Nevesinjsko Polje Jezdoš, Jedreš and Jama(Zovidolka Spring); Dabarsko Polje Pribitu; Submarine springs are registered (only during rainy season) betwen Banići and Doli, and in the Bistrine bay. More tha 40 submarine springs have been registered after heavy rain. Discharge of the largest one, Likavica in Doli Bay, is estimated of about 10 m3/s. The largest temporary spring (estavella) is Obod situated at the northern perimeter of Fatničko polje. Estimated discharge capacity is about 60 m3/s.

HYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE JUGOISTOČNIH DINARIDAHYDROGEOLOGICAL PROPERTIES OF SOUTH EASTER DINARIDES // HIDROGEOLOŠKE KARAKTERISTIKE JUGOISTOČNIH DINARIDA

Vrelo rijeke Bune (BiH). Snimio: I. Selak.


38 39

Surface FlowsThe Trebišnjica River drainage area amounts approximately 2800 km2. This area can be separated at three subcatchments: 1. subcatchment of Trebišnjica and Čepelica springs; 2. subcatchment between Trebišnjica springs and “Gorica” Dam including Sušica River; and 3. subcatchment downstream from “Gorica” Dam, including entire Popovo Polje. Total length of the Trebišnjica River is 90 km, however only 30 km is permanent flow. Maximum measured flow in Popovo Polje was 1362 m3/s.Surface of the Zalomka sinking river drainage area is 544 km2. The end of Zalomka River is ponor Biograd. Entire Zalomka flow is active 212 days per year, in average. During dry period the permanent flow exist only a few kilometers at section with river bed in dolomite. Maximum measured flow in front of the Biograd ponor is 440 m3/s. The main flows in Gatačko Polje are Mušnica River with Gračanica tributary. The Mušnica 3/s to 154 m3/s. River flow varies from Qmin = 0.20 m3/s up to Qmax = 467 m3/s (hydrological station Mulja), and Gračanica River from Qmin = 0.05 m. Mušnica terminates through the nuber of ponors along the south border of Small Gatačko Polje.The total length of Bregava River is 33 km. This flow exists only in the winter time, i.e. in periods of high precipitation. In dry periods there exist 12 km of flow only, from Bitunja Spring to the Vidovo Polje (downstream of Stolac town). Permanent flows with Qmin > 2 m3/s are Buna with Bunica tributary, Dubrovačka Rijeka and Krupa (Hutovo Blato). Small permanent flows with minimum 10 – 100 l/s are: Gračanica and Vrba (Gatačko Polje), Ključka River (Cerničko Polje), Vrijeka (Dabarsko Polje) and Sušica (Lastva). Temporar torent flows are: Ljuta, Kopačica and Konavočica (Konavli); Brova (Ljubomir); Bukov Creek (Lubinjsko Polje); Obod (Fatničko Polje); Opačica (Dabarsko Polje); Jugovićki Potok (Zalomka) and Gojkovića Creek (Gatačko Polje).

ReferencesLučić, Ivo; Sket, Boris; Opalić, Ana: Vjetrenica, pogled u dušu zemlje. 2003, Zagreb ’ Ravno.Milanović, Petar 2006: Karst istočne Hercegovine i dubrovačkog priobalja. ASOS, BeogradPetrović, Dragutin 1955: Dejanova Pećina. Zbornik radova, Knjiga 1. Institut za proučavanje krša „Jovan Cvijić“. Naučna knjiga, Beograd.Touloumdjian, Claud 2005. The Springs of Montenegro and Dinaric Karst. Proceedings of the International Conference Water Resources and Envirnmental problems in Karst – Cvijić 2005, National IAH Committee of Serbia and Montenegro, Belgrade.


Main areas with concentrated infiltrationOne of key karst feature is zones of concentrated infiltration (ponors and estavelles). The main concentrated infitration zones in the region are: Southern periphery of Small Gatačko Polje with maximum swallowing capacity of about 140 m3/s; Southern periphery of Fatničko Polje (~ 110 m3/s); Dabarsko Polje (40 m3/s) and Popovo Polje (>200 m3/s). The largest single ponors are:Biograd, Nevesinjsko polje (>110 m3/s); Srđevići, Gatačko Polje (60 m3/s); Doljašnica, Popovo Polje (55 m3/s); Pasmica, Fatničko Polje (25 m3/s Fig. 8); Ključki ponor, Cerničko Polje (25 m3/s); Ponikava, Dabarsko Polje; Ždrijelo, Babova jama and Zlatac, Nevesinjsko polje; Ždrijelovići, Ljubomirsko Polje; Crnulja, Provalija, Lisac, Žira and Ponikva, Popovo Polje; as well as number of ponors with capacity about one m3/s.

Figure 7: Fatnicko Polje, Pasmica Ponor1. Special tower for invetsigations during flood season; 2. Lanching pipe for geo-bomb; 3. Concrete foundation for tower structure; 4. The main opening of Pasmica Ponor.



41

Hidrogeologija karsta Crne Gorei aktuelni problemi u pogledu korištenja i zaštite voda

Mićko RadulovićDr.dipl.inž.geol., redovni profesor Građevinskog fakulteta u Podgorici, Cetinjski put bb, E-mail: [email protected]

SažetakU radu se daje kratak prikaz geološke građe i hidrogeoloških odlika teritorije Crne Gore, sa posebnim osvrtom na aktuelne probleme u pogledu korištenja, uslova zagađivanja, zaštite voda i zaštite od voda u karstnim terenima jugoistočnih Dinarida.

Ključne riječi: karst, voda, zaštita

Karst hydrogeology of Montenegro and current problems in terms of use and water protection

AbstractThis paper summarizes the geological and hydrogeological characteristics of the territory of Montenegro, with special emphasis on current problems in terms of use, conditions of pollution, water protection and water protection in karst terrain of south-eastern Dinarides.

Key words: karst, water, protection

1. UvodKarst Crne Gore pripada Dinarskom karstu, koji predstavlja posebnu, dobro izraženu cjelinu karsta u svjetskim razmjerama.Specifičnost karsta Crne Gore ogleda se prije svega u: • geološkom sastavu, tektonskom sklopu i stubu karbonatnih stijena, čija debljina

iznosi preko 5 km;• odnosu karstifikacije, litofacijalnog sastava i tektonskog sklopa;• razviću brojnih površinskih i podzemnih karstnih oblika, intenzitetu i dubini

karstifikacije;• kompleksnim i specifičnim hidrogeološkim odnosima i pojavama, koje se tokom

godine transformišu u više oblika, zavisno od režima kolebanja karstne izdani;• složenim hidrogeološkim odnosima u zoni karstnih primorskih izdani, gdje dolazi

do miješanja slane i slatke vode u zoni vrulja;• malo mineralizovanim visokokvalitetnim izvorskim vodama koje ispunjavaju

povećane zahtjeve svjetskih standarda u pogledu korišćenja za piće, putem flaširanja.

KARST HYDROGEOLOGY OF MONTENEGRO AND CURRENT PROBLEMS IN TERMS OF USE AND WATER PROTECTION // HIDROGEOLOGIJA KARSTA CRNE GORE I AKTUELNI PROBLEMI U POGLEDU KORIŠTENJA I ZAŠTITE VODA


42 43

P a l e o z o i kPaleozoik je predstavljen sedimentima devonske, karbonske i permske starosti. Tvorevine paleozojske starosti imaju najveće rasprostranjenje u sjeveroistočnoj Crnoj Gori, gdje su predstavljene pješčarima, škriljcima, krečnjacima i konglomeratima.

M e z o z o i kNa teritoriji Crne Gore zastupljene su stijenske mase trijaske, jurske i kredne starosti.Tvorevine trijaske starosti predstavljene su:- flišnom facijom,- vulkanogeno-sedimentnom facijom,- karbonatnom facijom, odnosno krečnjacima i dolomitima, koji imaju najveće rasprostranjenje,- vulkanskim stijenama.Tvorevine jurske i kredne starosti predstavljene su pretežno krečnjacima, dolomitičnim krečnjacima, dolomitima, laporcima, pješčarima i rožnacima.

K e n o z o i kSedimenti paleogena imaju dominantno razviće u primorskom pojasu i u jednoj uzanoj zoni u središnjem dijelu Crne Gore, gdje su predstavljeni flišnom facijom (glinci, laporci i pješčari). Tvorevine neogena predstavljene su marinskom i slatkovodnom facijom.Kvartar je predstavljen: glacijalnim, glaciofluvijalnim, glaciolimničkim, deluvijalnim i aluvijalnim sedimentima.

2.2. Tektonski sklopNa osnovu analize podataka dosadašnjih istraživanja i uradjenih osnovnih geoloških karata, na teritoriji Crne Gore, najveći broj autora izdvaja sledeće geotektonske jedinice: Parahton, Budva-Cukali zona, Visoki krš, Durmitorska geotektonska jedinica.Parahton zahvata prostor pored morske obale i dijelom ispod mora. Izgradjen je od karbonatnih stijena gornje krede i donjeg eocena, sedimenata fliša gornjoeocenske starosti i klastičnih sedimenata miocena.Budva-cukali zona prostire se u uzanom pojasu izmedju Sutorine na sjeverozapadu i rijeke Bojane na jugoistoku.U geološkoj gradji Budva-Cukali zone učestvuju karbonatne i silicijske stijene trijaske, jurske i kredne starosti, flišne tvorevine srednjeg trijasa i paleogena i eruptivne stijene trijasa.Visoki krš predstavlja posebnu geotektonsku jedinicu u čijoj geološkoj gradji učestvuju: karbonatni sedimenti mezozoika, klastični sedimenti perma i donjeg trijasa, fliš anizijske i paleogene starosti, eruptivne stijene srednjeg trijasa, jezerski sedimenti miocena i tvorevine kvartarne starosti.Durmitorska-geotektonska jedinica sa sjevera i sjeveroistoka naliježe na Visoki krš.U geološkoj gradji Durmitorske geotektonske jedinice učestvuju: klastični sedimenti paleozoika i donjeg trijasa, karbonatne, vulkanske i silicijske stijene srednjeg trijasa, karbonatne stijene gornjeg trijasa i jure, tvorevine dijabaz-rožnačke formacije, jezerski neogeni sedimenti, glacijalni, deluvijalni i aluvijalni sedimenti kvartarne starosti.


2. Geološka građa2.1. Geološki sastavTeritorija Crne Gore odlikuje se složenom geološkom građom, što je posledica burne geološke evolucije terena.Na ovom području koje pripada dijelom spoljnim a dijelom unugtrašnjim Dinaridima zastupljene su stijenske mase i paleozojske, mezozojske i kenozojske starosti.


Slika 1: Geološki sastav i tektonski sklop Crne Gore



44 45

Osnovne karakteristike i specifičnosti karstnih izdanskih voda na teritoriji Crne Gore su:- Karstni režim isticanja, odnosno velika amplituda kolebanja i izdašnosti karstnih vrela, gdje je odnos Qmin:Qmax često veći od 1:400 (Qmin Crnojevića rijeke 0,383 m3/s a Qmax 188 m3/s i dr.);- Velika amplituda kolebanja nivoa voda u karstnim terenima posebno u karstnim poljima (u Cetinjskom polju od 80 – 100 m, u Nikšićkom polju od 4 m u sjevernom dijelu polja do preko 90 m u južnom dijelu polja);- Velika brzina cirkulacije izdanskih voda, koja prema podacima bojenja varira od 0,10- 13,8 cm/s, što je od uticaja na povremeno bakteriološko zagadjivanje karstnih vrela;- Isticanje značajnih količina izdanskih voda u primorskom karstu ispod nivoa mora (Qmin > 4,0 m3/s) što limitira mogućnost njihovog korišćenja;

Slika 3: Hidrogeološka karta Crne Gore


3. Razviće karsta intenzitet i dubina karstifikacije Karstifikacija je nejednako izražena na dijelu terena izgradjenom od karbonatnih stijena (krečnjaka, dolomitičnih krečnjaka, laporovitih krečnjaka i dolomita) trijaske, jurske, kredne i paleogene starosti. Kada je u pitanju uticaj litološkog sastava na razvoj karstnog procesa od presudnog značaja je hemijski sastav sedimenata i sami uslovi sedimentacije.

Proces karstifikacije u karbonatnim stijenskim masama u znatnoj mjeri je pospješen rasjedima, duž kojih je često lokalizovana karstifikacija, a samim tim i pravci kretanja izdanskih voda.Najveći broj podzemnih karstnih oblika(ponora i jama)registrovan je po južnom obodu nikšićkog i cetinjskog polja duž postojećih markantnih rasjeda.U terenima Crne Gore

registrovane su brojne pećine i jame, koje ukazuju na intezitet i dubinu karstifikacije.Najdublja ispitana jama u terenima Crne Gore je jama na Vjetrenim brdima (južne padine Durmitora) oformljena u krečnjacima kredno-paleogene starosti). Ispitana dubina jame u kojoj je registrovana pojava podzemnih voda je 897 m.Najduža ispitana pećina formriana u krečnjačkim terenima Crne Gore je Đalovića pećina, koja se nalazi u kanjonu rijeke Bistrice kod Bijelog polja a njena ispitana dužina iznosi preko 14 km.

4. Hidrogeološke karakteristike terenaHidrogeološke karakteristike terena uslovljene su prije svega litofacijalnim sastavom, tektonskim sklopom, prostornim položajem propusnih i nepropusnih stijenskih masa, i strukturnim tipom poroznosti stijenskih masa.

4.1. Malomineralizovane vodePodzemne vode u terenima Crne Gore zastupljene su pretežno u okviru:- karbonatnih stijenskih masa pukotinsko-kavernozne poroznosti;- kvartarnih glaciofluvijalnih i aluvijalnih sedimenata intergranularne poroznosti. a. Karstna vodonosna sredinaViše od 60% teritorije Crne Gore izgradjuju karbonatne stijene (krečnjaci i dolomiti), koje se karakterišu značajnim rezervama podzemnih voda veoma dobrog kvaliteta. Podzemne vode iz karstne vodonosne sredine, prazne se preko brojnih izvora, koji se najčešće pojavljuju duž kanjona vodotoka, po obodu karstnih polja i depresija, duž morske obale kao i na višim kotama u terenu, na kontaktu propusnih i nepropusnih stijena.Ukupna minimalna izdašnost karstnih izvora na teritoriji Crne Gore iznosi oko 50 m3/s, odnosno srednja oko 600 m3/s.Najizdašniji su izvori u slivu Skadarskog jezera, čija minimalna izdašnost iznosi oko 21,0 m3/s, a potom izvori u slivu Pive, Tare i Ćehotine oko 17,0 m3/s.Minimalna izdašnost izvora neposrednog sliva Crnogorskog primorja iznosi oko 5,0 m3/s, odnosno sliva Lima i Ibra oko 8,0 m3/s.

Slika 2: Vrulja Sopot u Risanskom zalivu



46 47

a. VodosnabdijevanjeUkupan kapacitet izvorišta karstnih izdanskih voda u hidrološkom minimumu, koja se koriste za snabdijevanje vodom za piće naselja i manjih industrijskih potrošača na teritoriji Crne Gore, iznosi oko 5,0 m3/s, što čini manje od 10% od ukupnog hidrološkog potencijala izvorišta u hidrološkom minimumu.U poslednje dvije decenije realizacijom projekata hidrogeoloških istraživanja, uključena su brojna izvorišta u vodovodne sisteme naselja na Crnogorskom primorju a manjim dijelom i naselja u kontinentalnom dijelu, kao na primjer:- izvorište Lisna Bori, pored vodotoka Bojane iz kvartarne aluvijalne vodonosne sredine u vodovodni sistem Ulcinja u količinama oko 250 l/s;- izvorišta «Orahovsko polje» iz kvartarne vodonosne sredine u vodovodni sistem Bara u količinama od oko 170 l/s;- izvorište «Sjenokos» u Crmnici u vodovodni sistem Budve u količinama oko 100 l/s;- karstno izvorište «Orahovac» i tunel «Vrmac» u vodovodni sistem Kotora u količinama od oko 70 l/s;- izvorište «Grbaljsko polje» (aluvijalni vodonosnik) u vodovodni sistem Tivta u količinama od oko 50 l/s;- karstno izvorište «Poklonci» u vodovodni sistem Nikšića u količinama od oko 150 l/s.Sva ova nova lokalna izvorišta iz kojih su obezbijedjene dodatne količine voda, bile su nedovoljne da se kvalitetno riješi problem vodosnabdijevanja naselja na Crnogorskom primorju.Iz tih razloga ocijenjeno je da je jedino kvalitetno i dugoročno rješenje izgradnja regionalnog vodovoda Crnogorsko primorje a država je peduzela nadležnost nad njegovom izgradnjom.U toku 2005. godine izradjena je Cost-benefit analiza varijantnih rješenja dugoročnog vodosnabdijevanja u cilju donošenja konačne odluke za izvorište regionalnog vodovoda Crnogorskog primorja. Prvobitne procjene i istraživanja opredijelili su mogući izbor izmedju pet izvorišta (3 izvorišta u Skadarskom jezeru, rijeka Bojana i «Tuško polje»).Tokom 2005. i 2006. godine dodatna istraživanja sprovedena su na mikrolokacijama Karuč, rijeka Biševina i Bolje sestre, koje se nalaze na sjeverozapadnom obodu Skadarskog jezera.Inženjerski zahtjevi, oblast sanitarne zaštite vodozahvata i slabiji kvalitet vode prvo je eliminisao rijeku Biševinu kao mogući vodozahvat. Naknadna istraživanja oba preostala izvorišta definisala su znatne prednosti izvorišta Bolje sestre u odnosu na Karuč. Izvorište Bolje Sestre je najizdašnije karstno izvorište u Malom blatu – zalivu Skadarskog jezera. Ističe iz slojevitih dolomitičnih krečnjaka a njegova minimalna izdašnost iznosi oko 2,3 m3/s.Na bazi brojnih uradjenih analiza (CETI; HMZCG; Institut «S. Stanković» -Beograd i dr.) vode izvorišta Bolje sestre su izuzetnog kvaliteta i pogodne za piće, kako u pogledu fizičko-hemijskih parametara, tako i u pogledu mikrobioloških svojstava (A1 klasa). Regionalni vodovodni sistem, koji je otpočeo sa radom, kao ključni objekat daljeg razvoja turizma i ekonimije Crne Gore, dimenzionisan je na maksimalni kapacitet od 2.000 l/s. Od 2010. godine sa ovog izvorišta isporučuju se potrebne količine vode Budvi, Tivtu, Kotoru i Baru a u toku su aktivnosti na uključivanju opština Ulcinj i Herceg Novi.Kompletan sistem ima dužinu od oko 140 km i čine ga dva podsistema: kontinentalni i primorski dio. Kontinentalni dio počinje od vodozahvata Bolje sestre, prolazi kroz hidrotehnički tunel Sozina i završava se rezervoarom Đurmani, zapremine 10.000 m3, glavnim akumulacionim objektom sistema.


- Isticanje značajnih količina izdanskih voda u vidu sublakustičnih vrela, ispod nivoa vode Skadarskog jezera. Tako na primjer samo izdašnost Sinjačkih i Karučkih vrulja(„oka“) iznosi Qmin > 8,0 m3/s;- Potopljenost brojnih karstnih vrela Pivskom akumulacijom, čija je ukupna minimalna izdašnost Qmin > 4,0 m3/s;- Potopljenost odredjenog broja vrela Otilovićkom akumulacijom (Qmin = 0,1 – 0,2 m3/s);- Potopljenost velikog broja vrela akumulacijama Krupac i Slano (Qmin > 1,5 m3/s).- Ukupna izdašnost potopljenih izvora morem i jezerima iznosi Qmin > 20,0 m3/s.Navedene specifičnosti, u pogledu režima izdašnosti i prostornog položaja pojavljivanja izvora, u značajnoj mjeri su limitirale mogućnost zahvatanja potrebnih količina vode iz lokalnih izvorišta u primorskom pojasu.Iz tih razloga, do skoro većina naselja na Crnogorskom primorju nije imala kvalitetno riješen problem vodosnabdijevanja. Taj problem je riješen regionalnim vodovodom zahvatanjem karstnih izdanskih voda sa izvorišta Bolje sestre u Skadarskom jezeru, čija minimalna izdašnost iznosi oko 2,3 m3/s.

b. Kvartarna vodonosna sredinaU okviru kvartarne vodonosne sredine intergranularne poroznosti značajnije količine podzemnih voda prisutne su u okviru:- glaciofluvijalnih sedimenata Zetske ravnice (površine od preko 200 km2 i prosječne debljine izdani 35 m) koja predstavlja najbogatije ležište izdanskih voda u Crnoj Gori, čije dinamičke rezerve u hidrološkom minimumu iznose Qmin > 15,0 m3/s;- glaciofluvijalnih sedimenata Nikšićkog polja (Qmin > 1,0 m3/s);- aluvijalnih sedimenata Grbaljskog, Sutorinskog, Budvanskog, Barskog i Anomalskog polja, čije su ukupne rezerve Qmin > 1,5 m3/s;- terasnih sedimenata u slivu Tare i Lima i njihovih pritoka(Qmi>1, 0m3/s).

4.2. Mineralne i termomineralne vodeMineralne i termomineralne vode u terenima Crne Gore, pojavljuju se u tri hidrogeološke provincije i to:- Zoni unutrašnjih Dinarida, odnosno u dolinama rijeka Lima i Ibra. To su ugljeno-kisjele vode, hidrokarbonatne klase, natrijskog tipa.- Središnjoj zoni, odnosno kanjonu Komarnice (izvor Ilidža u koritu rijeke, temperature 26oC, potopljen je vodama Pivske akumulacije);- Primorska zona, odnosno šire područje Ulcinja (Orašac, Ženska plaža, Stari Grad) gdje se pojavljuju sumporovite vode i Igala, gdje su na području Njivica, kaptirana dva izvora mineralne vode.

4.3. Korišćenje podzemnih vodaPodzemne vode iz karstne i kvartarne vodonosne sredine koriste se:- za potrebe vodosnabdijevanja naselja;- za potrebe navodnjavanja obradivih površina;- za potrebe industrije;- za potrebe flaširanja.



48 49

c. Flaširanje karstnih izdanskih vodaU poslednjih 10 godina veoma je poraslo interesovanje za korišćenje karstnih izdanskih voda putem flaširanja.U pogledu mogućnosti korišćenja izdanskih voda putem flaširanja u Crnoj Gori postoji više tipova izvorišta zavisno od vrste i karaktera vodonosne sredine. Prvi tip je vezan za krečnjake odnosno za izvore u okviru karstnog tipa izdani (Mareza, Reževića rijeka, Ravnjak, Ropušica i dr.). Drugi tip se odnosi na izvore u okviru karstno-pukotinskog tipa izdani koji ističu iz dolomita (Uganjska vrela, Rastovačka vrela i dr.).Treći tip su izvorišta u vodonosnim sredinama intergranularne poroznosti (glacijalni, glaciofluvijalni i aluvijalni sedimenti).Četvrti tip su izvorišta u vodonosnim sredinama složene (kombinovane) strukture poroznosti (medjuzrnska i karstno-pukotinska poroznost) sa sekundarnim karakterom isticanja iz glacijalnih i glaciofluvijalnih sedimenata, koja su primarno vezana za karbonatne stijenske mase pukotinsko-kavernozne poroznosti.Peti tip su izvorišta mineralne vode u sjevernoj Crnoj Gori vezana za tvorevine paleozojske starosti.

I pored značajne potencijalnosti, korišćenje kvalitetnih izdanskih voda putem flaširanja u Crnoj Gori je nedovoljno.U radu su fabrike mineralne kisjele vode «Rada» u Bijelom Polju, četiri fabrike (tehnološke linije) stone malomineralizovane pijaće vode, u okolini Kolašina (Monteaqua; Aqua Bianca; Suza i Gorska), durmitorska izvorska voda «Diva» kod Žabljaka i jedna fabrika u Župi Dobrskoj, izmedju Podgorice i Cetinja.U pripremi je još nekoliko tehnoloških linija: sa izvora Zaslapnice kod Grahova, Alipašinih izvora kod Gusinja i dvije sa izvora u okolini Nikšića.

5. Aktuelni problemi u karstu Crne Gore5.1. Korišćenje preostalih hidroenergetskih potencijala vodotokaI pored povoljnih prirodnih uslova, Crna Gora znatno zaostaje u korišćenju vodnih potencijala ne samo u odnosu na razvijene evropske zemlje već i u odnosu na najbliže okruženje. Medjutim, posebnu pažnju treba posvetiti uskladjivanju korišćenja vodnih potencijala sa zaštitom životne sredine, što podrazumijeva skladno uklapanje hidroenergetskih objekata u ekološko okruženje.Vodoprivrednom osnovom Crne Gore (2001. godine) integralno korišćenje hidroenergetskih potencijala vodotoka Morače predvidjeno je u dvije varijante.I jedna i druga varijanta, zasniva se na koncepciji izgradnje čeone brane «Andrijevo» u kanjonu Platije, sa nizvodnim kaskadnim stepenicama (HE «Raslovići», HE «Milunovići», HE «Zlatica»).Po prvoj varijanti sagradila bi se brana visine 150 m sa kotom normalnog uspora akumulacije 285 mnm, korisne zapremine 249 hm3, odnosno po drugoj brana visine 115 m, korisne zapremine 100 hm3, sa kotom uspora 250 mnm.Akumulacija, koja bi se ostvarila branom visoko «Andrijevo» nosi odredjene opasnosti u pogledu ugrožavanja stabilnosti dolinskih strana na prostoru fosilnog klizišta Đurđevine i rječne terase na kojoj je podignut Manastir Morača. Prije donošenja konačne odluke o gradnji akumulacija na Morači, njihovom prostornom položaju i dimenzijama, koti normalnog i maksimalnog uspora neophodno je:- Na istom nivou izučiti varijantu 2 – Nisko «Andrijevo» (Vodoprivredna osnova 2001) sa kotom normalnog uspora (k.n.u. 250 m.n.m.), koja ne ugrožava Manastir, ne utiče bitnije


Srce Sistema čini izvor Bolje sestre u Malom blatu. Voda, koja ističe iz oka dubine 5 – 6 m i iz obodnih slojevitih krečnjaka, zahvaćena je cilindričnom betonskom branom sa prelivom prema jezeru. Na izvorištu je izgradjeno postrojenje za proizvodnju vode «Bolje sestre» sa vodozahvatom, pumpnom stanicom i ultraviolentnim reaktorima za dezinfekciju vode. Dalje, vode se potisnim cjevovodima transportuje od izvorišta ka prekidnim komorama u blizini vodozahvata, lociranim tako da omoguće gravitacioni transport vode do oboda Crmničkog polja, odnosno crpne stanice Reljići. Nakon dopremanja vode kroz hidrotehnički tunel «Sozina» dužine 4,2 km do rezervoara «Đurmani» kapaciteta 10 000 m3, primorski dio se dijeli na južni i sjeverni krak. Sjeverni krak od rezervoara Đurmani ima dužinu 62 km i nastavlja se do područja Opština Budva, Kotor, Tivat i Herceg Novi. Južni krak, ukupne dužine 35 km, predvidjen je za vodosnabdijevanje opština Bar i Ulcinj. Za kontinualno praćenje kvaliteta vode, kako na izvorištu tako i na mjestima predaje vode opštinama Primorja, regionalni vodovodni sistem je opremljen modernom laboratorijom koja omogućava mjerenje svih ključnih fizičko-hemijskih parametara vode. Opštine u unutrašnjem kontinentalnom dijelu Crne Gore, uglavnom nemaju problema u pogledu vodosnabdijevanja. Koriste se pretežno kvalitetne karstne izvorske vode.Većina izvora uključenih u vodovodne sisteme naselja u pogledu kvaliteta ispunjava povećane zahtjeve svjetskih standarda i može se koristiti za piće putem flaširanja. Po kvalitetu vode izdvajaju se Vidrovanska vrela uključena u vodovodni sistem Nikšića, izvorište Mareza uključeno u vodovodni sistem Podgorice, Podgorska vrela u vodovodni sistem Cetinja, Bistrica u vodovodni sistem Bijelog polja i dr.

b. Navodnjavanje i industrijaNavodnjavanje kao hidrotehnička mjera uređenja vodnog režima zemljišta na teritoriji Crne Gore primjenjuje se samo na 18000 ha, što čini nešto oko 3% od ukupnih poljoprivrednih površina.Savremeni sistemi za navodnjavanje poljoprivrednih površina koriste se na sledećim lokalitetima:- Ćemovsko polje sa plantažnim zasadima vinove loze i breskve, na površini od oko 2400 ha, uz primjenu sistema vještačkom kišom i kap po kap.Za ove potrebe koriste se podzemne vode bogate zbijene izdani Zetske ravnice, iz koje samo „Plantaže“ preko bušenih bunara dubine od 50-100 m, prečnika 600 – 1000 mm (više od 20 bunara) zahvataju u ljetnjem periodu Qmin > 2,0 m3/s. - Tivatsko polje, na površini od 20 ha,dijelom pod staklenicima i plastenicima,sa korišćenjem vode iz mikroakumulacije na rijeci Gradiošnici(zapremine 60 000m3).- Grahovsko polje, sa pvršinom za navodnjavanje od oko 400ha, uz korišćenje vode iz Grahovske akumulacije zapremine od oko 1000 000 m3.U središnjem i sjevernom dijelu Crne Gore,za navodnjavanje se koriste podzemne vode i površinske vode Zete, Morače,Gračanice, Tare ,Ćehotine i Lima.Projekcijom navodnjavanja predviđeno je da se do 2021 godine izgrade sistemi za navodnjavanje kojim bi bilo pokriveno 80% od ukupnog raspoloživog zemljišta pogodnog za navodnjavanje, koje iznosi oko 60 000 ha.Kombinat aluminijuma u Podgorici, preko 10 bušenih bunara prosječne dubine 50 m, za svoje potrebe zahvata oko 1,1 m3/s, Željezara u Nikšiću koristi u tehnološkom procesu oko 0,5m3/s iz površinske akumulacije Liverovići,dok je za potrebeTE Pljevlja izgrađena akumulacija Otilovići iz koje se za potrebe termoelektrane prosječno zahvata 375l/s.



50 51

Ostaci nekadašnje rijeke označeni su sistemom pećina: Cetinjska, Lipska i Obodska, koje su hidrološki povezane. Slična sudbina uskoro bi mogla da zadesi i ostale vodotoke u slivu Skadarskog jezera: Zetu, Moraču i Cijevnu, koje presušuju na pojedinim potezima u ljetnjem periodu godine.Iz tih razloga treba blagovremeno pristupiti izučavanju predmetne problematike i sanaciji karsta duž korita ugroženih rijeka. Takodje neophodno je koristiti preostale hidroenergetske potencijale vodotoka u karstu izgradnjom brana i akumulacija uz primjenu odgovarajućih injekcionih radova.

5.3. Poplave i odvodnjavanje karstnih poljaJedan od problema u karstnim terenima Crne Gore su česte poplave koje su veoma izražene u karstnim poljima, zatim ravničarskom području Zetske ravnice, u bližoj zoni Skadarskog jezera i duž vodotoka Bojane i Lima.Ekstremne poplave registrovane su krajem 2010. godine u Zetskoj ravnici i duž vodotoka Bojane, kada je i registrovan maksimalni nivo Skadarskog jezera koji je dostigao kotu 10,44 m.n.m. Na poplave su pored rekordnih padavina značajan uticaj imale akumulacije na Drimu u Albaniji (Vaus Deis, Kumana, Fierza) iz kojih su ispuštane vode u količinama od oko 3.000 m3/s.Kapacitet korita Bojane je oko 1700m3/s,dok je ukupni dotcaj iz sliva Skadarskog jezera iznosio oko 7000m3/s.Slična je situacija bila i u Nikšićkom polju, gdje takodje nije uspostavljen odgovarajući režim eksploatacije akumulacija, a kapacitet ponora nije bio dovoljan da primi ukupan doticaj. U polju je pored punih akumulacija Krupac, Slano iVrtac sa ukupnom zapreminom od oko 240 x 106m3, akumulirano na području Slivlja oko 60x106m3.Problem poplava u Cetinjskom polju, nedavno je riješen izvođenjem potkopa – štolne u skaršćenim krečnjacima jurske starosti, dužine 150 m, kojom je presječen sistem Cetinjskih pećina, od kojih vode gravitiraju prema Crnojevića rijeci. Dok je u vrijeme dogodjenih poplava 1986. godine, voda u Cetinjskom polju dostizala do krovova kuća, u vrijeme ekstemnih padavina i poplava iz decembra 2010. godine voda se uopšte nije akumulirala u Cetinjskom polju.

5.4. Uslovi zagađivanja i zaštite izdanskih vodaLežišta karstnih izdanskih voda,sa izuzetkom većih karstnih polja, su uglavnom van uticaja bitnijih zagađivača.U pogledu mogućnosti zagađivanja najugrženija su ležišta izdanskih voda u okviru krečnjaka paleoreljefa nikšićkog i cetinjskog polja, koja se dreniraju preko karstnih vrela Glave Zete i Obošničkog oka, odnosno vrela Crnojevića rijeke. Zbog intenzivne skaršćenosti uzoni budoškog (južni obod nikšićkog polja) i cetinjskog rasjeda, zagađenost komunalnim i industrijskim vodama se brzo prenosi,kroz podzemlje, preko brojnih ponora,karstnih kanala i kaverni.Urbani i industrijski razvoj većih naselja u slivu Skadarskog jezera (Nikšić,Danilovgrad,Cetinje) nije praćen odgovarajućim mjerama zaštite, tako da industrijski objekti i gradska jezgra, svojim komunalnim i industrijskim otpadnim vodama zagađuju izdanske vode i površinske tokove.Vode Skadarskog jezera zagađuju se:- Otpadnim vodama i materijama naselja i industrije Nikšića, Danilovgrada,Cetinja i Rijeke Crnojevića;- Industrijskim otpadnim vodama Podgorice(KAP-Fabrika za proizvodnju glinice sa bazenima za crveni mulj,pogon elektrolize idr .);- Pesticidima i herbicidima koji se primjenjuju u na prostrnim plantažama Ćemovskog polja,koji su pod zasadima vinograda i vinove loze.


na aktiviranje klizišta Đurđevina, kao i ne potapa kanjon Mrtvice. Izgubljena energija može se nadoknaditi izvodjenjem uzvodnih stepenica prije svega: HE «Grlo» sa kotom normalnog uspora 335 m.n.m. i HE «Dubravica» sa kotom normalnog uspora 500 m.n.m. i korisnom zapreminom od 100 hm3.- Hidroelektrane nisko «Andrijevo», «Raslovići» i «Milunovići» nemaju bitnijeg uticaja na aktiviranje inženjerskogeoloških procesa i pojava, kao ni na izmjene u režimu podzemnih i površinskih voda, što nije slučaj sa HE «Zlatica».- Vododrživost akumulacionog bazena «Zlatica» nije obezbijedjena, na potezu od Manastira Duge do Smokovca, gdje su dosadašnjim istraživanjima registrovani brojni ponori i ponorske zone (Manastirski mlini, Lazbe Kolovratske i dr.). Preko ovih pojava gubiće značajne količine voda prema Drezgi i Straganičkom polju i oticati rijekom Širalijom prema Zeti, a prema podacima novijih istraživanja, vjerovatno i rpema izvorištu Mareze, što je kroz naredne faze istraživanja neophodno potpunije izučiti.U nikšićkom polju ostvarene su vještačke akumulacije Krupac,Vrtac i Slano,odnosno HE“Perućica“ instalisane snage 307 MW i prosječne proizvodnje 907GWh. Međutim, treba istaći da se vode sliva Gornje Zete još uvijek nedovoljno i neracionalno koriste te je neophodno preduzeti aktivnosti u cilju postizanja optimizacije ovog hidroenergetskog sistema.

Slika 4: Prostorni položaj projektovanih akumulacija na Morači

Hidrogeološki sliv Gornje Zete,površine oko 895 km2,uz prosječne padavine od 2000mm, bilansno ostvaruje prosječan doticaj u nikšićkom polju od oko 40 m3/s, što omogućava proizvodnju od oko 1562GWh.Danas korisni proticaj iznosi oko 23m3/s.Problem je što još uvjek nije ostvarena vododrživost akumulacija u nikšićkom polju, posebno akumulacija Slano i Vrtac, dok se uopšte ne koristi akumulcija Liverovići.Gubici vode iz akumulacije Slano pri koti normalnog uspora iznose preko 7,0m3/s, iz akumulacije Krupac oko 1,3m3/s,odnosno iz retenzije Vrtac i preko 20,0 m3/s.5.2. Dezintegracija rječnih tokova u karstnim terenimaU terenima sliva Skadarskog jezera, izgradjenom pretežno od karbonatnih stijenskih masa veoma je izražen proces dezintegracije rječnih tokova, odnosno njihovog postepenog spuštanja u podzemlje. To je uslovljeno intenzivnim procesom karstifikacije. Neke od tih rijeka već su u potpunosti izgubile hidrološku funkcije a duž njihovog nekadašnjeg toka ostale su suve skaršćene doline.Takav je slučaj sa Cetinjskom i Karučkom rijekom pritokama Skadarskog jezera. Po pravcu Cetinjsko polje – Dobrsko selo – Crnojevića rijeka u prošlosti je tekla Cetinjska rijeka, koja je dezintegrisana i spuštena u podzemlje i danas je polju na dubinama od oko 80 – 100 m.



52 53

6. ZaključakKarstne izdanske vode, još uvijek se nedovoljno koriste i nedovoljno su zaštićene.U cilju racionalnog korištenja i zaštite podzemnih voda, neophdno je intezivirati sistematska osnovna i detaljna istraživanja, karstnih terena Crne Gore i uopšte čitave teritorije.U tom smislu neophodno je:- Konačno završiti terenska i kabinetska hidrogeološka istraživanja, koja se izvode u okviru višedecenijskog projekta:Izrada Osnovne hidrogeološke karte Crne Gore 1:100 000. Iako su radovi na ovom značajnom Projektu u završnoj fazi,dosada su štampani samo listovi „Bar“ i „Ulcinj“.Ove karte, sa svojim oleatama(karta kvaliteta voda, karta ugroženosti vodonosnika od zagađivanja i dr) i pratećim katastrom hidrogeoloških pojava, predstavljaju veoma značajne podloge za rješavanje brojnih složenih problema iz oblasti vodoprivrede.Iz tih razloga neophodno je obezbijediti njihovo štampanje i digitalizaciju,odmah nakon revizije i prihvatanja,kako bi se blagovremeno mogle koristiti;- Završiti i ažurirati katastar hidrogeoloških pojava i speleoloških objekata po slivnim cjelinama;- Obnoviti postojeću i proširiti osmatračku mrežu piezometara, prije svega u Zetskoj ravnici, nikšićkom i cetinjskom polju u cilju praćenja režima oscilacija i kvaliteta podzemnih voda. (Ovi podaci korisno bi poslužili za rješavanje problema vodosnabdijevanja naselja u Zetskoj ravnici, odvodnjavanja cetinjskog polja i obezbjeđenja vododrživosti akumulacija u nikšićkom polju);- Pokrenuti tematska hidrogeološka istraživanja karstne izdani u primorskom karstu i uticaja mora na promjene kvaliteta izdanskih voda, kao i izučavanje hidrogeoloških funkcija fliša u primorskom pojasu;- Nastaviti sa speleološkim spitivanjima(Đalovića pećine dužine preko 14 km, jame na Vjetrenim brdima na Durmitoru čija je ispitana dubina 894 m) i speleoronilačkim ispitivanjima (vrulje Bokokotorskog zaliva, oka u Skadarskom jezeru) u cilju stvarnja uslova za njihovo korišćenje za potrebe vodosnabdijevanja i u turističke svrhe;- Obnoviti, osavremeniti i pogustiti mrežu vodomjernih stanica na vodotocima u karstnim terenima, posebno tamo gdje su registrovane ponori i ponorske zone duž njihovog korita;- Obnoviti i osavremeniti meteorološke i kišomjerne stanice i organizovati kvalitetna osmatranja i praćenja režima padavina;- Preduzeti aktivnosti na obezbjeđenju kvalitetnih hidrogeoloških i geotehničkih podloga, za potrebe korišćenja preostalih hidroenergetskih potencijala vodotoka Zete, Morače, Pive, Tare, Lima i Ćehotine.Pri tome, treba posebno voditi računa da projektovani objekti budu skladno uklopljeni u ekološko okruženje;- Kroz zakonsku regulativu odnosno prostorne planove, zatititi sva značajnija potencijalna izvorišta kvalitetnih izdanskih voda, koja mogu biti od značaja za organizovano vodosnabdijevanje većih naselja;- Intenzvirati kompleksna istraživanja u cilju rješavanja problema vodosnabdijevanja naselja na karstnim zaravnima, odnosno katuna na višim kotama, na području Sinjajevine, Pivske planine i Banjana;- Pospješiti proces izučavanja izvorišta za potrebe korišćenja karstnih izvorskih voda putem flašranja na koncesionom principu, sobzirom da u Crnoj Gori postoje brojni izdašni kvalitetni izvori, koji u potpunosti ispunjavaju uslove važećih pravilnika u pogledu hemijskog sastava i mikrobiološke ispravnosti;- Preduzeti aktivnosti na realizaciji međudržavnog Projekta: Regulacija Skadarskog


U cilju zaštite izdanskih voda na ovom području, potrebno je preduzeti niz mjera zaštite, kojima treba obuhvatiti:- definisanje i uspostavljanje zona sanitarne zaštite za sva važnija izvorišta;- sprovođenje mjera za stalno praćenje kvaliteta izdanskih i površinskih voda;- ostranjivanje opasnih materija na izvoru zagađivanja, prije upuštanja u vodoprijemnike,odnosno ugrađivanje efikasnih uređaja za prečišćavanje otpadnih voda;- izgradnja postrojenja za prečišćavanje komunalnih otpadnih voda za sva veća naselja na teritoriji Crne Gore;- uređenje, saniranje i konzerviranje većih deponija industrijskog otpada;- planiranje i izgradnja sanitarnih deponija za sve opštine na teritoriji Crne Gore;- uređenje (zaštita) ponorskih zona u nikšićkom, cetinjskom, grahovskom i njeguškom polju, odnosno onemogućavanje nekontrolisnopg upuštanja otpadnih materija u podzemlje,- isključivanje iz upotrebe toksinih pesticida, sa dužim vremenom razgradnje,koji mogu da ugroze kvalitet izdanskih voda, posebno karstnim poljima, gdje se odvija brza cirkulacija podzemnih voda.

Slika 5: Ponori i estavele u Nikšićkom polju



54 55

Jedan poučan primjer speleobiološke studije: Rod Sphaeromides (Crustacea: Isopoda: Cirolanidae) kao interesantan naučni i društveni izazov

Boris SketBiotehnički fakultet, Biološki odsjek, Univerzitet u Ljubljani, Slovenija E-mail: [email protected]

Sažetak Podzemnu faunu dinarskog područja sada dovoljno poznajemo da možemo napustiti provizornu i prihvatiti novoutvrđenu biogeografsku rejonizaciju. Na Dinaride ograničene svojte mogu imati holodinarsko, severo-zapadno merodinarsko, jugoi-stočno merodinarsko ili paralitoralno rasprostranjenje; još uži areali u pravilu se ne poklapaju s recentnima, nego s predkrškim slivovima. Postoje i transdinarski areali; jedan interesantan i sada razriješen primjer je areal roda velikih račića Sphaeromides. Taj rod je poznat iz južne Francuske, iz Dinarida i iz gorja Stare planine. Danas u Dinarskom kršu poznajemo oko 20 njegovih nalazišta, naseljenih s tri svojte. Pojas duž jadranske obale, ali potpuno izvan zahvata brakičnih voda, naseljava vrsta S. virei. Molekulske analize su pokazale da su dinarske svojte srodne s bugarskim, ali ne i tipskom francuskom vrstom.

Sakupljanje dovoljno bogate zbirke pogodnih uzoraka bilo je otežano administrativnim preprekama, koje su se glavnom opravdavale kao ‘zaštita ugroženih vrsta’. Pokazano se da samo deterioracija habitata može ugroziti komercialno neinteresantne pećinske vrste, a da im opstanak može osigurati samo zaštita habitata. Ipak smo uspeli preskočiti te administrativne prepreke. Ali drugi društveni (ustvari psihološki) problem i dalje ostaje. Jedna očito nova vrsta tog roda bila je prije šest godina nađena u zapadnoj Bosni. Budući da je to na sasvim odvojenom dijelu Dinarskog krša, njezin filogenetski položaj bio bi jako važan za razumijevanje nekih biogeografskih odnosa. Međutim, oni koji imaju te primjerke u svojim rukama, uporno ih zadržavaju pa su nauci ostajli nepristupačni sve do sada.

Ključne riječi: podzemna fauna, društveni odnosi, biogeografija, Dinarski krš.

An educational case of speleological studies: Genus Sphaeromides (Crustacea: Isopoda: Cirolanidae) as an interesting scientific and as a social challenge

AbstractSubterranean fauna of the Dinaric area has been investigated to such a degree that the provisional biogeographical regionalization may be abandoned and replaced with the more recently established one. The taxa, limited to the Dinaric area may exhibit a holodinaric, NW-merodinaric, SE-merodinaric, or paralittoral distribution pattern; the existing smaller distribution areas are usually not bound to extant river drainages, but with pre-karstic ones. Also trans-dinaric distribution patterns exist; the genus Sphaeromides, a large cave crustacean, exhibits such one, which is presently well understood and not alike to any other. Sphaeromides is present in southern France, in Dinarides, and in Stara

JEDAN POUČAN PRIMJER SPELEOBIOLOŠKE STUDIJE: ROD SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) KAO INTERESANTAN NAUČNI I DRUŠTVENI IZAZOVAN EDUCATIONAL CASE OF SPELEOLOGICAL STUDIES: GENUS SPHAEROMIDES (CRUSTACEA: ISOPODA: CIROLANIDAE) AS AN INTERESTING SCIENTIFIC AND AS A SOCIAL CHALLENGE //


jezera, Drima i Bojane, kao i uspostavljanju odgovarajućeg režima rada hidroelektrana na Drimu i u nikšićkom polju, u cilju sprečavanja sve češćih poplava na području Crne Gore i Albanije(Zetska ravnica,Skadarska ravnica, ravničarsko područje duž Bojane i dr). U tom smislu već su urađeni projekti na realizaciji hitnih mjera,koje obuhvataju čišćenje korita Bojane i izradu nasipa duž korita vodotoka.- Intenzivirati rad na izradi podloga i realizaciji projekata izgradnje opštinskih sanitarnih deponija i postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda.

Literatura:

1. Đorđević, B. Sekulić G, Radulović M, Šaranović M., (2010) Vodni potencijal Crne Gore,Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica

2. Hrvačević S., (2004): Resursi površinskih voda Crne Gore. Elektroprivreda Crne Gore, Nikšić.

3. Glavatović B., (1998): Uticaji izgradnje akumulacija na rizik od poplava i indukovane seizmičnosti. Republički zavod za urbanizam i projektovanje. Podgorica.

4. Milanović P.,(1999):Geološko inženjertvo u karstu.Energoprojekt .Beograd.

5. Radulović M., (2000): Hidrogeologija karsta Crne Gore.Posebna izdanjaGeološkog glasnika,knjiga XVIII,Podgorica.

6. Radulović M., Bakić R.,(2002): Ekološki aspekti izgradnje hidroenergetskih objekata i prevođenja voda Tare u Moraču. Zbornik referata XIII Simpozijuma o hidrogeologiji i inženjerskoj geologiji sa međunarodnim učešćem.Herceg Novi.

7. Radulović V.,(1989):Hidrogeologija Sliva Skadarskog jezera. Posebna izdanja geološkog glasnika, knjiga IX .Titograd.

8. Stevanović Z.,Radulović M.,Shammy.,Radulović M.M.,(2008):Karstno izvorište Crnogorskog primorja “Bolje Sestre“-Optimalno rešenje regionalnog vodosnabdijevanja.Posebna izdanja SANU.Beograd.

9. Vlahović V(1975): Kras Nikšićkog polja i njegova hidrogeologija.Posebna izdanja Društva za nauku i umjetnost Crne Gore, knjiga III, Odjeljenje prirodnih nauka . Titograd, 1975.



56 57

vode, velika većina je troglobiontskih. Takve su najbogatije zastupljene u evropskom i američkom Sredozemlju, ali pojedinačne žive npr. na Madagaskaru, u Australiji i drugdje (Botosaneanu et al. 1986). U Sredozemlju su pored sferomidesa rasprostranjeni rodovi Typhlocirolana zapadno i Turcolana istočno, a na jako ograničenim zapadnim arealima (u južnoj Francuskoj i istočnoj Španjolskoj) Faucheria i Kinsleylana; Saharolana iz sjeverne Afrike (iz Tunisa) je iznimno površinska vrsta. O biologiji tih životinja gotovo ništa nije poznato; usprkos gustim populacijama u nekim pećinama, ženka s jajima još nije bila nađena.

Naš rod Sphaeromides bio je postavljen za južnofrancusku vrstu S. raymondi Dollfus 1897, kasnije su mu pridružili vrstu opisanu kao Trogloaega virei Brian 1923 iz Istre (Müller 1931). Potonja je danas poznata iz areala koji se proteže duž sjeveroistočne obale Jadrana. Tome smo u novije vrijeme dodali kao podvrste T. v. montenigrina Sket 1957 iz Crne Gore i S. v. mediodalmatina Sket 1964 iz srednje Dalmacije. Ali, areal roda se proteže prema istoku, pa su iz bugarske Stare planine opisali S. polateni Angelov 1968 i S. bureschi Strouhal 1963 s podvrstom S. b. serbica Pljakić 1968 iz istočne Srbije. Areal roda je dakle fragmentiran, njegovi dijelovi su u južnoj Francuskoj, po većem dijelu Dinarskog krša i u kršu balkanske Stare planine. Takav areal, takav obrazac rasprostranjenja, razlikuje se od svih drugih poznatih areala troglobiontskih životinjskih svojti.

Slika 1: Sphaeromides virei virei iz Jame pod Krogom kod Sočerge na slovensko-hrvatskoj granici.


planina mountains. We know at present approximately 20 Sphaeromides localities in the Dinaric karst. A belt along the Adriatic coast, but out of the reach of brackish waters, is the area of the species S. virei. Molecular analyses show us that the Dinaric taxa are related with Bulgarian taxa, but not with the type species from France. The collecting of a sufficiently rich set of appropriate samples has been impeded by administrative obstacles, mainly aimed as ‘protection of endangered species’. It has been shown that only the habitat deterioration can endanger and only the habitat protection can save the commercially non-interesting cave animals. These administrative obstacles could have been nevertheless evaded. Another social (in fact psychological) problem still exists. An evidently new species of the genus was found six years ago in W Bosna. Being from a remote area of the Dinaric karst, its phylogenetic position could be very instructive for understanding some biogeographic relations. But its founders have kept it private and unstudied.

Key words: subterranean fauna, social relations, biogeography, Dinaric karst.

1. UvodPrvi specijalizirani podzemni organizmi, troglobionti, otkriveni su na Dinarskom kršu. Počelo je to u 18. vijeku, publiciranim i nepubliciranim (Soban 2004) otkrićima čovječje ribice Proteus anguinus Laurenti, a malo kasnije i kukca Leptodirus hochenwartii Schmidt (Laurenti 1768; Schmidt 1832) na području današnje Slovenije. Schmidt se prvi usmjerio na traženje pećinskih životinja, što je privuklo pažnju stranih istraživača, pa je Danac Schiödte (1848) objavio prvu malu monografiju o toj fauni, te je pokušavo ekološki klasificirati podzemne (odnosno pećinske) životinje, a malo kasnije i uspešnije je to činio i Schiner (1854). Nakon početaka na Kavkazu, u SAD, Francuskoj i u Meksiku (Sket, 1996), istraživanje se proširilo i na južnije krajeve Dinarskog krša, a pogotovo na istraživanje tamošnjih kukaca Coleoptera; tome se pogotovo posvetio Apfelbeck u BiH (od 1880. dalje). Danas znamo da je podzemna fauna Dinarskog krša i njegove šire okoline (administrativno ‘bivše Jugoslavije’) s više od 780 kopnenih i više od 520 vodenih troglobiotskih vrsta daleko najbogatija u svijetu (Sket et al. 2004). Gotovo sve troglobiontske vrste na tom području su endemične, a većina njih na mnogo užim arealima.Podzemnu faunu dinarskog područja popisao je već Gueorgiev (1977), a samo područje – možemo reći provizorno – biogeografski podijelio u sjeverni, srednji i južni pojas (zone septentrionale, z. moyenne, z. meridionale). Tu faunu sada dovoljno poznajemo da možemo napustiti provizornu biogeografsku rejonizaciju i prihvatiti novoutvrđenu (Sket 1994; Sket & Zagmajster 2006). Svojte ograničene na Dinaride mogu imati holodinarsko, sjeverozapadno merodinarsko, jugoistočno merodinarsko ili paralitoralno rasprostranjenje. Kod još užih areala naročito je interesantno da se redom ne poklapaju s recentnim, nego s predkrškim rječnim slivovima (Sket 2002). Međutim, svojte iznad vrste mogu imati i transdinarska rasprostranjenja. Tako npr. areal troglobiontskih pužića roda Zospeum djelomično pokriva Pirineje, Južne vapnenačke Alpe i Dinaride.

Račići roda Sphaeromides su, s masivnim tijelom od oko 20 mm dužine, među impozantnijim troglobiontskim životinjama u pećinskim vodama. Rod spada u porodicu Cirolanidae (Isopoda), čije vrste pretežno žive u moru; članovi te porodice su i divovske dubokomorske vrste roda Bathynomus, koje prelaze 35 cm dužine (navodno i 75 cm; Giant isopod, Wikipedia). Od određenog broja vrsta koje su naselile slatke




58 59

(Pretner 1963). U šezdesetim godinama opisane su bugarske vrste, a bila je omogućena i morfološka i taksonomska revizija dinarskih taksona (Sket 1964). Ujedno, tada je bio po prilici konačno poznat i areal vrste S. virei. Kasnije, redaju se samo još dodatni nalazi malo sjevernije u pograničnom dijelu Italije (Carso/Kras) i brojni dodatni nalazi na jugoistoku.

Danas poznati areal taksona S. virei virei proteže se od talijanske granice na Krasu, duž istarske obale, južnog dijela hrvatskog Primorja i srednje Dalmacije, do baze Pelješca. Sva su nalazišta udaljena od mora manje od 50 km, većinom su mnogo bliža, manje od 10 km od mora. Usprkos tome, Sphaeromides se očito ne pojavljuje u bočatoj vodi. S. virei montenigrina još je uvijek poznat samo po jednom primjerku iz Obodske pećine kod Rijeke Crnojevića u Crnoj Gori. Kao nešto veći iskazao se areal S. (v.) mediodalmatina, s nekoliko nalazišta duž linije Karin – Sinj – Brač. Areal tog taksona dakle siječe areal taksona S. v. virei, a u pećini Karišnici čak su nadjeni primjerci obaju taksona zajedno.

Suvremene metode olakšavaju nam utvrđivanje filogenetskih odnosa između srodnih taksona. U tu svrhu smo (Baratti et al. 2010) sekvencirali dva različito postojana (‘conserved’) mitohondrijska gena (16S and COXI). Ispostavilo se da su S. v. virei i S. v. mediodalmatina dvije jasno izražene monofiletske grane; s obzirom na njihovo djelomično simpatrično, pa čak i sintopsko nastupanje, dodijelili smo im status samostalnih vrsta po najstrožoj, biološkoj koncepciji. Veoma je vjerojatno, da je samostalna ‘biološka’ vrsta i S. v. montenigrina, ali njenu molekulsku (patrističnu) udaljenost nije moguće usporediti s poznatom dvojicom, jer nije bio raspoloživ primjerak za molekulsku analizu.Veće je iznenađenje čekalo na višem taksonomskom i filogenetskom nivou. Ispostavilo se da su dinarski taksoni doduše najbliži bugarskom S. bureschi, ali su oni zajedno sestrinski sa skupinom srednjeameričkih i sjevernoameričkih vrsta troglobiontskih cirolanida (s rodovima Antrolana, Cirolanides, Sphaerolana), dok su s zapadnosredozemnim S. raymondi tek u udaljenom srodstvu. Zapadni i istočni ‘sferomidesi’ dakle pripadaju dvojici samostalnih grupa. Budući ćemo ih po ustaljenoj tradiciji smatrati rodovima, to nam predstavlja izvjestan nomenklatorni problem. Tipska vrsta roda Sphaeromides je naime S. raymondi, pa moramo za istočnu skupinu upotrijebiti drugo ime roda; slučajno je naša vrsta najprije bila opisana kao Trogloaega virei, pa je ‘raspoloživo’(available) ime roda Trogloaega.

3. Studija kao društveno/psihološki i kao administrativni problem.3.1. Historija otkrivanja i analize.Ako izuzmemo starije nalaze (Müller 1931; Pretner 1963), rasprostranjenje dinarskog sferomidesa je otkrivala još uvijek aktivna generacija speleo(bio)loga, pored ljubljanske grupe, kolege iz Zagreba (B. Jalžić) i Splita (T. Rađa). Uzorke vodenih životinja ispočetka smo većinom fiksirali i spremali u 4% formalinu, tek su kasnije neki bili preneseni u 70% alkohol.Taksonomskom obradom bavi se samo jedan istraživač (B. Sket), što je izvjesna prednost zbog racionalizacije vremena i napora kod sakupljanja dotične literature i vrednovanja taksonomskih i geografskih podataka. Ovako malena taksonomska grupa i ne zahtjeva veći broj specijalista.U posljednjim decenijama filogenetska obrada s morfološke osnove prešla je na molekulsku, najprije na osnovu alocima, a danas gotovo isključivo na osnovu izvjesnih dijelova DNK. Pogodno sačuvanu DNK dobivamo samo iz srazmjerno svježih životinja, obrađenih bez upotrebe formalina.

2. Naučni izazov i njegovo rješavanje. Rasprostranjenje, filogenija i filogeografijaNalaz troglobiontskih vrsta istog roda u Francuskoj i u Istri već je ispočetka predstavljao iznenađenje. Pripadnost ‘morskoj’ porodici izazivalo je tumačenje s neposrednom imigracijom vrsta iz mora odnosno iz nekadašnjih morskih zaljeva u slatke, pa i u podzemne vode (Bănărescu 1992; Chappuis 1926). Kasnije se utvrdilo, da su i tako ‘tipični morski’ elementi kao što su vrste roda Monolistra iz cirolanidama srodne porodice Sphaeromatidae, iz mora naselili površinske vode i da su se uselile u podzemlje tek nakon specijacije u površinskim vodama (Sket 1986). Međutim, istarski sferomides je bio poznat po ograničenom broju primjeraka slučajno nađenih iz nekoliko jama i bunara u južnoj Istri (Müller 1931), dakle kao izvanredna rijetkost. Prvi bi zadatak u rješavanju bilo kakvih pitanja bio utvrđivanje činjeničnog rasprostranjenja i vjerojatne varijabilnosti taksona. Tek nakon Drugog svjetskog rata, u pedesetim godinama, Pretner je našao izdašnu populaciju u sjevernoj Istri (u Jami Grad kod Ospa), a zatim su se nalazi počeli redati, pa djelomično i to po zasluzi E. Pretnera

Slika 2: Poznata nalazišta roda Sphaeromides u Dinarskom kršu. ? – nalazište bosanske vrste; crvena elipsa – zajedničko nalazište dvaju taksona.




60 61

istraživače, a vjerujem i za strane ako su takvu dozvolu tražili. Mnogo teža je bila bar donedavna situacija u Hrvatskoj, gdje su čak i domaćim istraživačima davali dozvolu uz velika ograničenja. Tako se npr. u jednom slučaju za pridruživanje stranca grupi domaćih istraživača zahtijevalo da se najave tjedan dana ranije. Kao stranac dobijao sam dozvolu uz izvjesne formalnosti, ali npr. pod uvjetom da sa mnom bude na terenu član hrvatskog Društva (HBSD). To naravno ne znači samo udvostručenje troškova, nego možda i deseterostruko povećanje napora za usklađivanje organizacije i logistike. U posljednjim godinama situacija se razbistrila, pa su bar članovi Hrvatskog biospeleološkog društva dobili dozvolu da sakupljene uzorke privremeno izvezu iz države za naučnu obradu.

3.3. Psihološke prepreke.Nažalost, baš na primjeru roda Sphaeromides možemo predstaviti i drukčiji problem, koji se ispriječio pred istraživanjem. Godine 2004. kanadski (!) zoolog R. Palmer me zamolio da taksonomski odredim račića čiju sliku su mu poslali sa sličnom molbom ronioci iz Bihaća u BiH. U ovom slučaju fotografija je dosta uvjerljiva, pa se ispostavilo da je taj ‘Unknown-organism’ gotovo sigurno jedna nova vrsta roda Sphaeromides. To me je, naravno, jako zainteresiralo, jer je nalaz sa suprotnog ruba Dinarskog masiva, odakle taj rod još nije bio poznat. Uključenje tog taksona u našu filogenetsku analizu bilo bi veoma korisno, jer bi nam to olakšalo istraživanje historijata skupine i njenog naseljavanja dinarskih podzemnih voda. Usprkos svom nastojanju, preporukama ANUBIH i dokazivanja besmislenosti odvojenog rada na samo jednoj životinjici pronađenoj u BiH, te spremnosti na suradnju, do sada nisam uspio dobiti takav uzorak. Usprkos uvjeravanju i možda uvjerenju da sve može uraditi netko ‘domaći’, opis ili bilo kakvi drugi podaci o bosanskoj vrsti još se – nakon više od šest godina – nisu pojavili u naučnoj literaturi.

Literatura:

Angelov, A. 1968: Sphaeromides polateni, ein neuer Vertreter der Höhlenfauna Bulgariens (Isopoda Cirolanidae). Mitt. Zool. Inst. BAW, (Sofia) 27, 195-213.

Bănărescu, P. 1992: Zoogeography of Fresh Waters. Distribution and Dispersal of Freshwater Animals in. North America and Eurasia, Vol. II. Wiesbaden, Aula-Verlag.

Baratti, M., Messana, G., Filippelli, M., Sket, B. 2010: New biogeographical and phylogenetic data about the genus Sphaeromides and its relatives (Crustacea: Isopoda: Cirolanidae). In A. Moškrič and P. Trontelj (eds.) Abstract book, 20th International Conference on Subterranean Biology, Postojna, Slovenia pp. 55-56.

Botosaneanu, L., Bruce, N. L., and Notenboom, J. 1986: Cirolanidae. In L. Botosaneanu (ed.) Stygofauna Mundi. pp. 412-422. E. J. Brill: Leiden.

Brelih, S. & Gregori, J. 1980: Redke in ogrožene živalske vrste v Sloveniji: Prirodoslovni Muzej Slovenije, 263 pp.

Brian, A. 1923: Descrizione di un rarissimo Isopodo cavernicolo Trogloaega Virei Valle. Ann. Mus.Genova, 51, 114-127.

Chappuis, P. A. 1926: Die Tierwelt der unterirdischen Gewaesser.- Die Binnengewaesser,

Budući, da je mnogo uzoraka bilo nepogodno spremljenih a većinom i starih, nove metode zahtijevaju sakupljanje svježih. Kao najpogodniji način spremanja ispostavilo se fiksiranje i konzerviranje u 96% alkoholu (etanolu), eventualno s dodatkom nekoliko postotaka glicerola za ograničenje nepogodne krutosti i krtosti primjeraka.Tako smo u posljednjim decenijama za analizu DNK uspjeli sakupiti 17 uzoraka dinarskih taksona. Budući, da je naša ljubljanska laboratorija zauzeta drugim skupinama, za filogenetsku analizu sferomidesa smo se dogovorili s talijanskim kolegama. Rezultati, koji su već spomenuti (Baratti et al. 2010), rezultat su te suradnje, a u pripremi je, naravno, i detaljniji članak.

3.2. ‘Zaštita’ vrsta kao prepreka.Kao bitna prepreka za efikasno sakupljanje novih uzoraka ispostavila se ‘zaštita vrsta’. U nekim državama više-manje sve troglobiontske vrsta stavljena su na te popise. To važi za ovu i druge grupe, za ovdašnje i druga područja. S izuzetkom nekih komercijalno zanimljivih vrsta ili grupa (npr. čovečje ribice i troglobiontskih koleoptera), ni za jednu troglobiontsku vrstu nije bio objelodanjen, a pogotovo ne u naučnoj literaturi objavljen slučaj ugroženosti sakupljanjem. Zato tvrdim da je jedina ozbiljna ugroza podzemnoj fauni u oštećivanju njihovih habitata (Sket 1999a, 2005). Razloga su bar dva. (1) Interesa za ‘iznošenje’ troglobiontskih vrsta paukova, stonoga, račića ili pužića izvan naučne javnosti gotovo nema. (2) Pored toga, i naučnicima je nedostupan veći dio prostora, odnosno unutrašnje površine, koju naseljavaju podzemne životinjske vrste. Izračuni (Sket & Gabrovšek 2009) su pokazali, da je od unutarnje površine šupljina manje od 1‰ u širim prostorima i pristupačne čovjeku, sve je ostalo u uskim pukotinama ispod 50 cm širine. Kao ilustraciju nepristupačnosti možemo upotrijebiti slučaj našeg taksona Sphaeromides virei montenigrina. Ta je podvrsta (a možda je to samostalna vrsta) još uvijek poznata po jednom jedinom primjerku, koji smo mogli morfološki istražiti, ali su njegovi pravi filogenetski odnosi nepoznati. Usprkos desetak posjeta Obodskoj pećini od šezdesetih godina naovamo, nije nađen niti jedan jedini primjerak.Degradacija krških okoliša napreduje mnogo brže i lakše nego istraživanja naučnika i kvalificiranih amatera (Sket 1999a, b, 2003). To se očituje u urbanizaciji terena, u hidrotehničkim zahvatima, u svugdje prisutnom zagađivanju. Pogotovo potonje nema ograničenja: zagađenje prodire sa površine kako u široke podzemne vodene kanale, tako i u najuže pukotine. A mrežasti sustavi podzemnih kanala (npr. Milanović 1976) gotovo onemogućuju predviđanje opsega zagađenja. Od razumnog ograničavanja ‘zaštite’ zato ovisi koliki ćemo postotak podzemnih vrsta uopće moći upoznati prije njihovog uništenja. U Sloveniji su zakonom bili zaštićeni svi troglobionti (Brelih & Gregori 1980; Sket 1997), ali mi biolozi smo uspjeli uvjeriti administraciju da ima smisla štititi samo habitate (osim kod spomenutih komercijalno zanimljivih vrsta); to se realizirano u novijoj odredbi o zaštiti (UL RS 2004a). Nažalost, Zakon o zaštiti podzemnih pećina (UL RS 2004b) to dostignuće poništava i zabranjuje iznošenje bilo kakvih životinjskih vrsta iz podzemlja. No i tu se posebnim članom omogućuje izdavanje dozvole za sakupljanje životinja u naučne (ili edukacijske) svrhe. Crnogorsko Rješenje (SL RCG 2006) poimence štiti samo mali broj troglobionata (među njima čak nema koleoptera). Drukčija je situacija u hrvatskoj, gdje pravilnik o zaštiti (ili strogoj zaštiti) (NN 2009) nabraja poimence više manje sve poznate troglobiontske vrste.Treba priznati da u Sloveniji uglavnom nije bilo problema sa sticanjem dozvola za naučno istraživanje podzemne faune. Na zahtjev naučne institucije, administracija je izdavala dozvole i tražila godišnje izvještaje o njenom korištenju. To bar važi za domaće




62 63

importance. Biodiversity - Intern. Biodiversity Seminar, UNESCO, Gozd Martuljek, Proceedings, 59-74.

Sket, B. 1997: Biotic diversity of the Dinaric karst, particularly in Slovenia: history of its richness, destruction, and protection. Conserv. Prot. Biota of Karst. Karst Water Inst., Spec. Publ., 3, 84-9.

Sket, B. 1999a: The nature of biodiversity in hypogean waters and how it is endangered. Biodiversity & Conservation, 8(10), 1319-1338.

Sket, B. 1999b: High biodiversity in hypogean waters and its endangerment – the situation in Slovenia, Dinaric karst, and Europe. Crustaceana, 72(8), 767-779.

Sket, B. 2002: The evolution of the karst versus the distribution and diversity of the hypogean fauna.. In: F. Gabrovšek (ed.), Evolution of karst: from Prekarst to cessation, Ljubljana-Postojna, pp. 225-232.

Sket, B. 2003: Subterranean fauna in Slovenia and southern Europe. V: YOUNG, Juliette (ur.). Priorities in biodiversity conservation and research in the acceding and candidate countries and their integration in the European research area. Białowieża, Poland: Mammal research institute, Polish academy od sciences, , pp. 19-20.

Sket, B. 2005: Subterranean animals in Slovenia: protecting habitats, not specimens. J. Stenzel (ed.) New currents in conserving freshwater systems, p. 22. American Museum of Natural History - Center for Biodiversity and Conservation, New York.

Sket, B. & Gabrovšek, F. 2009: Conservation of species on the wrong track? Is conservation of species losing its way? (abstract) ICS 2009, 15th International Congress of Speleology. Proceedings, Volume 2, p. 769.

Sket, B., K. Paragamian, and Trontelj, P. 2004: A census of the obligate subterranean fauna in the Balkan Peninsula. In: H.I. Griffiths & B. Krystufek (eds), Balkan Biodiversity. Pattern and Process in Europe’s Biodiversity Hotspot. Kluwer Academic Publishers B.V., pp. 309-322.

Sket, B., Zagmajster, M. 2006: Subterranean fauna of Montenegro: its biodiversity and biogeographical character. in: Pešić, V., Hadžiablahović, S. (eds.). II international symposium of ecologists of the Republic of Montenegro, Kotor, 20-24. 09. 2006. Book of abstracts and programme. Podgorica: Centre for biodiversity of Montenegro, 2006, pp. 23-24.

Soban, D. 2004: Joannes A. Scopoli – Carl Linnaeus. Dopisovanje/Correspondence. 1760-1775. Prirodoslovno društvo Slovenije, Ljubljana.

Strouhal, H. 1963: Sphaeromides bureschi, eine neue Höhlen-Wasserassel aus Bulgarien (Isopoda, Cirolanidae). Izvest. Zoolog. inst. muz. BAN. 13, 157-175.+++++++++++++++++++++++++++++++++

III, 175 pp. Stuttgart

Dollfus, A. 1897: Sur deux types nouveaux de crustaces Isopodes appartenant a la faune souterraine des Cevennes. CR. Acad. sci. 125, 130-131.

Gueorguiev, V.B. 1977: La faune troglobie terrestre de la peninsule Balkanique. Acad. bulg. Sc., Sofia

Laurenti, J. L. 1768: Specimen medicum exhibens synopsis reptilium emendatam. Viennae.

Milanović, P. 1976: The review of exploration of karst underground water flows in eastern Hercegovina: Symposium of Underground Water Tracing, Bled, no. 1, 157-167.

Müller, G. 1931: Sopra due Crostacei delle nostre acque carsiche (Troglocaris Schmidti Dorm. e Sphaeromides Virei Brian). Atti Mus. Trieste, 11, 206-216.

Pljakić, M. 1968: Beitrag zur Kenntnis der Gattung Sphaeromides Dollfus 1897 in Jugoslawien – Sphaeromides bureschi serbica ssp. n. Glasnik Prir. muzeja Beograd ser B, 23, 225-239

Pretner, E. 1963: Distribuzione geografica della Sphaeromides virei Brian. Act. II Congr.intern. speleol. pp.70-72.

Schiner, J.R. 1854: Fauna der Adelsberger-, Luegger-, and Magdalenen Grotte. In: A.Schmidt, Die Grotten und Höhlen von Adelsberg, Lueg, Planina und Laas. Wien, PA: Braunmüller. pp 231–272.

Schioedte, J.C. 1849: Specimen faunae subterraneae. Bidrag til underjordiske fauna. Kjoebenhavn

Schmidt, E. 1832: Leptodirus Hochenwartii n.g.n.sp. Illyr. Blatt, 21(3), 9.

Scopoli, J.A. 1772: Annus V. historico-naturalis. Lipsiae

Sket, B. 1957: Einige neue Formen der Malacostraca (Crust.) aus Jugoslawien. Bull. scient., Beograd, 3(3), 70-71.

Sket, B. 1964: Genus Sphaeromides Dollfus 1897 (Crust., Isopoda, Cirolanidae) in Jugoslawien. Biol. vestn., 12, 53-168.

Sket, B. 1986: Evaluation of some taxonomically, zoogeographically, or ecologicallyinteresting finds in the hypogean waters of Yugoslavia (in the last decades). 9. Congr. Int. Espeleol., I, 126-128.

Sket, B. 1994: Distribution patterns of some subterranean Crustacea in the territory of the former Yugoslavia. Hydrobiologia 287, 65-75.

Sket, B. 1996: Biotioc diversity of hypogean habitats in Slovenia and its cultural




64 65ČOVJEK I KRŠ 2012: 65-87

CHRONICLES // KRONIKE

KronikeVlado BožićSpeleološki odsjek Hrvatskog planinarskog društva “Željezničar”10 000 Zagreb, Trnjanska 5b

SažetakTema izlaganja odnosi se isključivo na dio Dinarskog krša koji se prostire na području Republike Hrvatske, za razdoblje od 1990. – 2011. Kronika obuhvaća samo važnije podatke a sadrži slijedeće podteme: Uvod (Dinarski krš, nazivi krš i kras), speleološka istraživanja (razvoj speleološke opreme i tehnike, dostignuća u istraživanju špilja i jama u zemlji i inozemstvu, istraživanje umjetnog podzemlja, katastar speleoloških objekata), posebna istraživanja u speleologiji (povjesna, arheološka, paleontološka, geološko-hidrogeološka, meteorološka, fizikalno-kemijska i dr.), skupovi (u zemlji i inozemstvu); stručni radovi (elaborati, projekti, doktorski, msgistarski, diplomski i dr. radovi), školovanje (škole, tečajevi, seminari, Planinarsko učilište HPS, orijentacijska natjecanja), udruge (organiziranost, HSS, KS HPS, popis udruga, znanstvene institucije), zaštita (pravna regulativa, fizička i tehnička zaštita); publicistika (monografije, periodici, prospekti), promidžba (izložbe, sajmovi, festivali, koncerti, speleološke večeri, slikarstvo, filatelija, filmovi i sl.), biografije (objavljene u ovom razdoblju, popis speleologa koji su se spustili dublje od 1000 m), bibliografija (po podtemama).Nisu razmatrane slijedeće djelatnosti: biospeleologija, turizam, nesreće i spašavanje.Također, zbog nedostatka vremena nisu dovoljno korišteni podaci s Interneta.

Ključne riječi: povijest speleologije, Hrvatska, istraživanja, edukacija, publiciranje

Chronicles

AbstractThe theme is related only to the Dinaric Karst on the teritory of the Republic of Croatia, in the time from 1990 to 2011. The theme contains only main data and have subthemes: Introduction (Dinaric karst, terms «Krš» and Kras»); Speleological explorations (developement of the speleological equipement and technics, achievements in exploration of caves and pits, in Croatia nad abroad, exploration of souterrains, spelodiving, cadastre), Special explorations (historical, archeological, paleonthological, geological, metheorological, physical and chemical, etc.); Expert works (surveys, projects, doctor’s and other degrees); Schooling (schools, courses, seminars, Mountaineering educational institution of the Croatian Mountaineering Association, orientational competition); Clubs (Croational speleological Association, Kommission for Speleology of the Croatioan Mountaineering Association, list of clubs and scientiphic institutions); Protection (law regulation, phisical and technical protection); Publications (monograpgs, periodics, booklets); Advertising (expositions, markets, festivals, concerts, speleological evenings, art, philately, etc); Biographies (published in this period, list of memebrs who descended deeper then 1000 m); Bibliography (according to subthemes).There are not mentioned data of biospeleology, tourism, accidents and rescuing. Also, beacouse of lack of time Internet was not used adeqate, mainly published data on the paper.

Keywords: history of caving, Croatia, research, education, publishing

Zakonske odredbe:PRAVILNIK O PROGLAŠAVANJU DIVLJIH SVOJTI ZAŠTIĆENIM I STROGO ZAŠTIĆENIM, Narodne Novine br. 99/2009

RJEŠENJE O STAVLJANJU POD ZAŠTITU POJEDINIH BILJNIH I ŽIVOTINJSKIH VRSTA, Službeni list RCG br. 76/06, od 12. decembra 2006.

UREDBA o zavarovanih prosto živečih živalskih vrstah, Uradni list RS, št. 46/2004 z dne 30. 4. 2004

ZAKON O VARSTVU PODZEMNIH JAM (ZVPJ), Uradni list RS, št. 2/2004 z dne 15. 1. 2004.



66 67

Slika 1: Dio otoka Krka gdje se nalazi selo KRAS

Slika 2: Prijevod s glagoljice na latinicu Slika 3: Prijevod s glagoljice na ćirilicu



PredgovorIdeja dr. Ive Lučić da se evidentiraju sva speleološka zbivanja na području Dinarskog krša, ostvarena u novostvorenim državama, tj. u razdoblju zadnjih dvadesetak godina, činila mi se jako zgodnom pa sam, naivno, prihvatio suradnju i sudjelovanje na ovom znanstveno-stručnom skupu s temom Kronike. U proljeće ove godine, kada smo o tome razgovarali, činilo mi se da je to ostvarivo. Tek kada sam počeo skupljati podatke, i to samo za područje Republike Hrvatske, shvatio sam da je to višegodišnji posao za ekipu profesionalaca neke institucije a ne petomjesečni posao jednog čovjeka, amatera. Ipak, koristeći dostupne podatke u do sada objavljenoj literaturi, pisanoj na papiru i objavljenoj u raznim publikacijama, uspio sam skupiti osnovne podatke o speleološkim događanjima, tek toliko da se dobije uvid u problematiku. Podaci objavljeni na Internetu su zadnjih godina toliko brojni da ih je nemoguće skupiti u relativno kratkom vremenu.

Zato se ovdje prikazana KRONIKA speleoloških događanja odnosi isključivo na dio Dinarskog krša koji se nalazi na današnjem teritoriju Republike Hrvatske i samo na razdoblje od početka stvaranja države, tj. od 1990. do današnjih dana (2011.). Nisu razmatrane djelatnosti biospeleologije, turizma, nesreća i spašavanja.

UvodDinarski se krš prostire od Slovenije i Italije na sjeverozapadu, preko Hrvatske, BiH, i Srbije, do Crne Gore i Albanije na jugoistoku, u duljini od oko 460 km i širini oko 150 km. To je područje građeno od karbonatnih stijena, vapnenca i dolomita, raznih geoloških starosti. U Sloveniji se to područje naziva «kras», u Hrvatskoj «kras» i «krš», u BiH i Crnoj Gori «krš» i «karst», a u Srbiji samo «karst». U Hrvatskoj se u razdoblju od 1992. – 2007., u raznim publikacijama, razvila živa rasprava o izrazima «kras» i «krš». U raspravi su sudjelovali speleolozi, planinari, geolozi i jezikoslovci. Bit rasprave je bio da li je riječ «kras» hrvatska riječ i smije li se upotrebljavati i sada. Riječ «kras» ušla je u geološku i speleološku terminologiju po nazivu područja središnjeg i sjevernog dijela otoka Krka, koji se naziva Kras, gdje se i danas nalazi selo Kras. Po prvi puta u povijesti naziv «kras» spominje se u jednoj hrvatskoj crkvenoj listini od 30. prosinca 1230. godine, pisana glagoljicom, u kojoj Juraj Pariježić poklanja crkvi sv. Jurja u Dobrinju dio imanja pod nazivom «Kras». Tu se riječ «kras» prvi puta pojavila pisana glagoljicom. Tim su nazivom kasnije opisane osobine terena koje se sastoje od topivih taložnih stijena – vapnenca i dolomita. Naziv «kras» se kasnije pojavio u Sloveniji u zaleđu Postojne i Trsta i u Češkoj – Moravski Kras. Nažalost, mnogi ljudi, pa i geolozi, ne znaju da je riječ «kras» hrvatskog porijekla. U međunarodnu je terminologiju ušla riječ «Karst», a stvorili su je, u drugoj polovici 19. st. austrougarski geolozi, prema slovenskom terenu Kras. Danas je nazivom Kras na otoku Krku označena zaravan koja se proteže između zračne luke i zaljeva Soline, kao i teren oko sela Kras. U Hrvatskoj ima oko 80 toponima s korijenom riječi «kras», na sjevernom Velebitu, Hrvatskom primorju i Istri.Ovaj mali uvod bio je potreban zbog toga jer je 1956. u Hrvatskoj bila zabranjena upotreba riječi «kras» i uvedena, kao službena, riječ «krš» pa su sve generacije geologa i geografa od tada koristile samo riječ krš, kao da riječ kras uopće ne postoji. Danas se ipak već koriste obje riječi, ali odvojenog značenja. Riječ kras označuje teren sastavljen od karbonatnih stijena, a riječ krš raspucani, kameniti teren bez raslinja. Međunarodna riječ „Karst“ označuje i jedno i drugo, tj. teren građen od karbonatnih stijena koji može biti ogoljen (negdje nazvan «ljuti krš»), ali i pokriven raslinjem, s oblicima koji nastaju raspucavanjem, otapanjem i taloženjem vapnenca.



68 69

1.3. Kolektivna opremaSve se više koriste statička užeta promjera 9 mm, pa čak i 8mm. Akumulatorske bušilice postale su sastavni dio opreme za istraživanje jama, jer se njima brže buše rupe promjera 8 i 10 mm za fiksove – novi tip ekspanzivnog klina. Za proširenje uskih prolaza sve se više koriste eksplozivi, u obliku malih metaka (npr. Hilti), ali i drugačijeg oblika, a pokušava se uvesti i metoda otklesavanja pomoću posebnih klinova «Punčot». Komuniciranje u podzemlju poboljšano je korištenjem boljih «poljskih» telefona, a posljednjih godina novim, speleološkim telefonom, zvanim «speleofon». Za dulji boravak u podzemlju proizvedeni su posebni «bivak šatori». Za opremanje jama umjesto spitova i fikseva s pločicom uvodi se korištenje napravice zvane Dynema, koja ima bolja dinamička svojstva u slučaju pada na sidrištu. Sve se više koriste kvalitetne, posebno izrađene transportne vreće za prijenos opreme2.

1.4. Tehnika istraživanjaTehnika penjanja po užeta je usavršena. U ovom je razdoblju naročita pažnja posvećena pravilnom opremanju jama, čime se postiže veća sigurnost istraživača i postiže brže vrijeme istraživanja. Sve se više koristi tzv. «Tirolska prečnica» tj. uže razapeto između teže dostupnih dijelova špilja ili jama ( npr. iznad jama, jezera, ili potoka).(Slike: Folder 6, slika 3)

1.5. RonjenjeUsavršena je oprema za istraživanje potopljenih dijelova špilja i jama, kao što su: odijela (mokra i suha), prsluci, dihalice, boce, kompresori za stlačivanje zraka, plinovi Nitrox i Trimix, rebreatheri (uređaji za recikliranje izdahnutog zraka), računala koja kontroliraju ronjenje te podvodni skuteri. Organizacija ronjenja je unaprijeđena organiziranjem podvodnih stanica s rezervnim bocama plina. Također je usavršen pribor za podvodno topografsko i fotografsko snimanje.

2 Izvor podataka 2: Literatura o speleološkoj opremi i tehnici istraživanja špilja i jama (list 1-3) – Privatna arhiva autora

Slika 5: Postavljanje fika u rupu

Slika 6: Tirolska prečnica postavljena školi


U Hrvatskoj se zato koristi i riječ «kras» i «krš». Riječ «krš» je također hrvatska riječ a u upotrebu je uvedena kasnije. Na kraškom terenu nastaje «okršavanje» - otapanje i taloženje vapnenca zbog čega nastaju karakteristični nadzemni i podzemni oblici. Od površinskih su najpoznatiji: kraška polja s izvorima i ponorima, kukovi, škrape i dr., a od podzemnih špilje i jame.Zadnji javni tekst o tom problemu objavio je 2007. sveučilišni profesor, geolog, dr.sc. Vladimir Jelaska i obrazložio da se mogu koristiti oba izraza. Detalje rasprave moguće je pratiti iz literature1.

1. Speleološka istraživanja1.1.Razvoj opreme za speleološka istraživanjaU ovom su razdoblju ostvarena razna unapređenja opreme za speleološka istraživanja, i to kako osobne, tako i društvene ili kolektivne opreme, a također i tehnike ili načina korištenja postojeće i nove opreme. To se odnosi na svladavanje horizontalnih i vertikalnih dijelova speleoloških objekata, što podrazumijeva i svladavanje vodom potopljenih dijelova. Ostvaren je razvoj i opreme za izradu nacrta speleoloških objekata, opreme za foto i filmsko snimanje a također i arhiviranje rezultata istraživanja.

1.2. Osobna opremaVeliki je napredak postignut u proizvodnji zaštitnih odijela speleologa. Iako još neki speleolozi koriste obične radne kombinezone, većina ih koristi kombinezone proizvedene baš za speleološke potrebe, tzv. kordure (po nazivu jednog od proizvođača), kao pododjela od flisa. Važan napredak je postignut u proizvodnji lampi za osvjetljavanje podzemnih prostora. Sve se manje koriste karbidne lampe a sve više električne lampe s LED diodama. Ima ih jeftinih (npr. kineske proizvodnje) i skupljih, ali kvalitetnijih, koje dugo traju i daju zadovoljavajuće svjetlo

(npr. proizvođača Petzl). Takve se lampe koriste i za glavnu rasvjetu (npr. tip Scurion) i za pomoćnu. Sve se više koristi mala, nožna penjalica (stezaljka) pod nazivom Pantin. Stavlja se na nogu i pomoću nje se lakše penje po užetu, lako se ukapča i skida s užeta, a naročito pomaže pri prijelazu preko spita. Koristi se u tehnici «hodanje po užetu» i tehnici «sjedni-ustani».

1 Izvor podataka 1: Popis literature o riječima «kras» i «krš» (list 1-2) - Privatna arhiva autora

Slika 4: Speleolozi u nepromočivim kobbinezonima, lampama Scurion i različitim prsnim pojasevima



70 71

Ispitivanje opremeTijekom 80-th godina prošlog stoljeća, kada su na tržište počela dolaziti razna speleološka, statička užeta, javila se potreba za ispitivanjem njihove kvalitete. Moguće je bilo nabaviti užeta raznih proizvođača po različitim cijenama ali nepoznate kvalitete. Zbog toga je u razdoblju od 1984.-1997. u Mehaničkom laboratoriju Tvornice željezničkih vozila «Janko Gredelj» u Zagrebu Vlado Božić obavio ispitivanja na osamdesetak raznih uzoraka. Ispitivana su nova i rabljena užeta, gurtne za pravljenje sidrišta i korodirani karabineri. Rezultati ispitivanja predstavljeni su na stručnim skupovima i objavljeni u speleološkim publikacijama.6

2. Dostignuća u speleološkim istraživanjimaHrvatsko kraško područje uz more (planina Velebit i Biokovo) odlikuje se debelim naslagama karbonatnih stijena pa su u njima nastale prirodne šupljine (špilje, jame i kaverne) većih dimenzija – duboke jame i jamski sustavi, dok su dalje od mora naslage karbonatnih stijena pliće pa nema dubokih jama, ali ima dugih špilja i špiljskih sustava.

Letimičnim pregledom literature o speleološkim istraživanjima u Hrvatskoj ustanovljeno je da je većih speleoloških istraživanja (logora, ekspedicija, koji traju više dana) bilo manje početkom razdoblja (svega 2-3), dok ih je u drugoj polovici razdoblja bilo 7-8 godišnje. Neki logori i ekspedicije održavaju se već tradicionalno niz godina, npr. na sjevernom, srednjem i južnom Velebitu, Crnopcu, Cetini, Šverdi, Zrmanji, i dr. Takvih je istraživanja u Hrvatskoj, u ovom razdoblju bilo više od 120, prosječno 6 godišnje. Manjih istraživanja (koja traju svega jedan dan ili 2-3 dana – vikend akcije) bilo je mnogo i nije ih moguće sve nabrojiti. No i u tim manjim akcijama ostvareni su vrijedni rezultati, najbolji primjer za to je istraživanje jamskog sustava Kita Gaćešina – Draženova puhaljka, koja se već godinama najviše istražuje u kraćim akcijama, a manje u dužim.Treba napomenuti da je pred nekoliko godina pokrenuta inicijativa da se prikazuje ukupna duljina podzemnih prostora, što znači da se zbrajaju sve horizontalne, kose i vertikalne duljine. Do nedavno prikazivalo se samo najveća dubina i horizontalna ili tlocrtna duljina. U novijim popisima najduljih speleoloških objekata od sada će se nastojati prikazati ukupna duljinu objekta. Na popisima najduljih objekata zato ubuduće posebno će se naznačiti o kojoj se duljini radi, ukupnoj ili horizontalnoj.

2.1. Dostignuća u istraživanju špilja i jamaEvidenciju najdubljih jama i najduljih špilja u Hrvatskoj vodi KS HPS, koja koristi najnovije podatke istraživanja i objavljuje ih na Internetu, na svom portalu «Hrvatski speleološki poslužitelj». Prema evidenciji podataka za ljeto 2011. vidljivo je da u Hrvatskoj ima 54 jama i jamskih sustava dubljih od 250 m i 58 špilja te špiljskih i jamskih sustava duljih od 1000 m. U Hrvatskoj su istražena 3 speleološka objekta dublja od 1000 m. Najdublji je Jamski sustav Lukina jama – Trojama, dubok 1409 m. Ta je dubina ostvarena 2010., i to ronjenjem na dnu, zaronjeno je u sifon 40 m duboko a potopljeni kanal se nastvalja u dubinu. Drugi objekt je Slovačka jama duboka 1320 m, istražena 2002. godine. Treći objekt je jamski sustav Jama Velebita – Dva javora, istražen 2007., dubok 1026 m. U tom se sustavu nalazi i najveća podzemna (unutarnja) vertikala, duboka 513 m, za sada najveća na svijetu. Sva tri objekta nalaze se u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Uz to jama Patkov gušt, na Sjevernom Velebitu, duboka 553 m, druga je u svijetu s vanjskom vertikalom (vertikala je od ulaza do dna).

6 Izvor podataka 6: Popis literature o ispitivanjima speleološke opreme u Hrvatskoj list 1) - Privatna arhiva autora


1.6. DokumentiranjeZa dokumentiranje obavljenog istraživanja proizveden je bolji pribor za topografsko snimanje, kao što su novi precizni kompasi s padomjerom i posebni uređaji za snimanje poprečnih presjeka špilja. Za mjerenje duljina koriste se sada sve lakše dostupni laserski daljinomjeri. U podzemlju se crta na plastificiranom i ohrapavljenom milimetar papiru, kojemu ne smeta voda a piše se običnom olovkom. U špilji se podaci upisuju u tablice i pravi se skica, a kod kuće se na računalu obrađuju podaci s tablice i izrađuje nacrt3.

Fotografiranje pomoću negativ i pozitiv filma je koncem prošlog stoljeća doseglo vrhunac kvalitete, ali je u novom tisućljeću zamijenjeno novim digitalnim aparatima za fotografiranje i snimanje filmova. Za osvjetljavanje pri snimanju koriste se nove lampe s LED diodama i fotoćelije za aktiviranje fleševa4.

Posebno treba istaknuti snimanje filmova vezanih uz speleologiju a koje su snimali speleolozi-amateri. U Hrvatskoj je to počelo tek 1956. godine i to na c/b filmovima. Među prvima su bili članovi SOŽ i SOV, od kojih su vrjednija ostvarenja dali Juraj Posarić i Radovan Čepelak. Na jednom međunarodnom festivalu Radovan Čepelak je. dobio i nagradu. Radi snimanja filmova u podzemlju u Zagrebu je 1980. osnovano posebno društvo za tu djelatnost tj. Društvo za istraživanje i snimanje krških fenomena (DISKF). Od tada je Društvo snimilo mnogo filmova od kojih su neki dobili međunarodna priznanja. Godine 2002.Društvo se razdvojilo na DISKF-Zagreb u kojem se kao snimatelj istče Boris Watz, i na Dinaridi DISKF, u kojem se ističe Alan Kovačević. Osim toga u SO-u PDS «Velebit» snimanjem se ističu Darko Bakšić i Lovro Čepelak, koji su do sada snimili više kratkih cjelovitih filmova. Osim njih još je pojedinaca koji su snimali u podzemlju: Alan Šimunović, Marko Lokas, Mislav Želle, i drugi. Nažalost nema dovoljno prostora da se spomenu svi koji su nešto snimali u podzemljuPosljednjih godina na speleološkim se skupovima prikazuju izvještaji o radu pojedinih udruga pomoću filmova, kojih već ima u Hrvatskoj mnogo. Kao zanimljivost, u usporedbi s fotografiranjem u podzemlju, nema objavljenih radova o tehnici snimanja filmova, tek samo jedan. Ove jeseni (24.9.2011.) u Karlovcu je SO PD «Dubovac» organizirao Prvi hrvatski festival speleološkog filma, na kojem je prikazano 16 filmova5.

ArhiviranjePoboljšanja su ostvarena i u arhiviranju speleološke dokumentacije. Dorađeni su Zapisnici istraživanja (formulari – podsjetnici). Podaci se pohranjuju i dalje na papiru (originali nacrta, zapisnici, bilješke, fotografije), ali se svi ti podaci pohranjuju i u digitalnom obliku na diskove. Arhivu svojih speleoloških podataka vode speleološke udruge i na papiru i u digitalnom obliku. Prema dogovoru s Državnom upravom za zaštitu prirode (DUZP) i raznim javnim ustanovama, dostavljaju im se razni izvještaji, pisani na papiru i diskovima. pa i oni kod sebe stvaraju arhive speleoloških podataka. Na taj se način u DUZP-u počeo stvarati državni katastar speleoloških objekata

O razvoju opreme za speleološka istraživanja, u dostupnoj je literaturi objavljeno više članaka, i to: o razvoju osobne speleološke opreme 3, o razvoju kolektivne speleološke opreme 18, o tehnici istraživanja 33 i o dokumentaciji i arhiviranju 16 članaka.

3 Izvor podataka 3: Popis literature o dokumentiranju istraživanja (list 1) – Privatna arhiva autora4 Izvor podataka 4: Popis literature o fotografiranju u podzemlju (list 1-2) – Privatna arhiva autora5 Izvor podataka 5: Popis literature o snimanju filmova u podzemlju (list 1-2) – Privatna arhiva autora



72 73

Jame i jamski sustavi dublji od 500 m:

Red.br. Naziv jame ili jamskog sustava Lokacija Dubina1. Lukina jama – Trojama Sjeverni Velebit -1409 m2. Slovačka jama Sjeverni Velebit -1320 m3. Jama Velebita – Dva javora Sjeverni Velebit -1026 m4. Mokre noge Biokovo -831 m5. Amfora Biokovo -788 m6. Meduza Sjeverni Velebit -679 m7. Muda labudova Crnopac, j-i. Velebit -586 m8. Stara škola Biokovo -576 m9. Vilimova jama (A-2) Biokovo -572 m

10. Kita Gaćešina – Draženova puhaljka Crnopac, j-i.Valebit -561 m11. Patkov gušt Sjeverni Velebit -553 m12. Olimp Sjeverni Velebit -537 m13. Ledena jama u Lomskoj dulibi Sjeverni Velebit -536 m14. Ponor na Bunovcu Južni Velebit -534 m15. Crveno jezero Imotski -528 m16. Jama za Kamenitim vratima Biokovo -520 m17. Munižaba Crnopac,j-i. Velebit -510 m18. Lubuška jama Sjeverni Velebit -508 m

Špilje, špiljski i jamski sustavi dulji od 3000 m7

Red br. Naziv špilje, špilj. ili jam.sustava Lokacija Duljina

1. Kita Gaćešina – Draženova puhaljka Crnopac, j-i. Velebit 19312 m

2. Đulin ponor – Medvedica Ogulin 16396 m*

3. Panjkov ponor – Varičakova špilja Rakovica, Kordun 12922 m*

4. Munižaba Crnopac, j-i. Velebit 9322 m

5. Špilja u kamenolomu Tounj Tounj, Kordun 8639 m

6. Veternica Zagreb 7128 m*

7. Jopićeva špilja – Bent Brabornica, Kordun 6710 m*

8. Slovačka jama Sjeverni Velebit 5677 m

9. Lukina jama – Trojama Sjeverni Velebit 3731 m

10. Kotluša Vrlika 3418 m*

11. Jama Velebita – Dva javora Sjeverni Velebit 3176 m

12. Vilinska špilja – Ombla Dubrovnik 3063 m*

13. Gospodska špilja Vrlika 3060 m*

14. Kusa II Obrovac 3058 m*

Duljina označena sa znakom * je horizontalna duljina!

7 www.speleologija.hr (2011)


Najdulji speleološki objekt u Hrvatskoj je jamski sustav Kita Gaćešina – Draženova puhaljka, dug za sada 19312 m i dubok 630 m (to je ukupna duljina), a nalazi se na Crnopcu, jugoistočnom dijelu Velebita. Drugi je po duljini špiljski sustav Đula – Medvedica, dug 16396 m (to je horizontalna duljina), a nalazi se ispod grada Ogulina. Treći po duljini je špiljski sustav Panjkov ponor – Varičakova špilja na Kordunu, blizu Rakovice, dug 12922 m. Intenzivno istraživanje nastavlja se i u Kiti Gaćešinoj i u Panjkovom ponoru pa se uskoro mogu očekivati novi rezultati.

Slika 7: Profili Voronje, Lukine, Slovačke i Velebite



74 75

Najdublji uroni u hrvatskim izvorima (vrelima), jezerima i vruljama

Dubina Izvor ili jezero Godina ronjenja Ronilac Literatura

(osnovna)

-236 m Crveno jezero 1998. Robot ronilicaMladen Garašić i Tihomir Kovačević, 1999: Crveno jezero. Hrvatska vodoprivreda, br. 78, Zagreb

-205 m Izvor Une 2007.Luigi Casati (Talijan- član DDISKF-a)

Tihomir Kovačević, 2008: Međunarodna speleoronilačka ekspedicija «Zrmanjin zov 2007». Speleolog, god. 55, za 2007, str. 90-95, Zagreb

-182 m Crveno jezero 1998.Thomas Behren (Njemačka)

Mladen Garašić i Tihomir Kovačević, 1999: Crveno jezero. Hrvatska vodoprivreda, br. 78, Zagreb

-155 m Izvor Sinjac 2006.Luigi Casati (Talijan- član DDISKF-a)

Tihomir Kovačević 2006: Međunarodna speleoronilačka ekspedicija «Zrmanja 06». Subterranea croatica, br. 7, str. 14-17, Karlovac

-154 m Izvor Kupe 2008.Luigi Casati (Talijan- član DDISKF-a)

Tihomir Kovačević, 2008: Međunarodna speleoronilačka ekspedicija «Zrmanjin buk 2008». Speleolog, god. 56, za 2008, str. 57-59, Zagreb

-120 m Vrulja kod Makarske

2002. W. Bolek (Poljska)Mladen Garašić, 2006: Duboka speleo ronjenja u Hrvatskoj. Speleologia croatica, br. 7, str. 56, Zagreb

-115 m Izvor Cetine Glavaš 2001. J. Gliviak (Slovačka)Mladen Garašić, 2006: Duboka speleo ronjenja u Hrvatskoj. Speleologia croatica, br. 7, str. 56, Zagreb

-104 m Vrelo Gacke(Majerovo vrilo)

2007.Luigi Casati (Talijan- član DDISKF-a)

Tihomir Kovačević, 2008: Međunarodna speleoronilačka ekspedicija «Zrmanjin zov 2007». Speleolog, god. 55, za 2007, str. 96-98, Zagreb

-98 m Izvor Krnjeze 2008.Luigi Casati (član DDISKF-a)

Tihomir Kovačević, 2009: Međ. spel. eksp. “Zrmanjin buk”. Speleolog, god. 56, za 2008, str. 51-60, Zagreb

-95 m Izvor Kamačnik 2008.Vedran Jalžić i Ivica Ćukušić (Hrvatska)

Ivica Ćukušić, 2008: Speleoronilačko istraživanje izvora Kamačnik. Velebitan, br. 45, str. 39-41, Zagreb

-95 m Izvor Dubanac 2010.Gordan Horvat PDS “Velebit”

Maja Bračić, 2010: Test hrabrosti. Scuba life, br. 2, prosinac 2010, str. 119-123, Zagreb

Izvori u kojima su ronili naši i strani speleoronioci:- Vukovićevo vrelo, izvor Cetine (-40/200 +?)- Izvor Zvir, Rijeka (-53/65)- Izvor Rječine, Rijeka (-50,5/100 m)- Izvor Slunjčice, Slunj (-28/16 m)- Izvor Gojak, Ogulin (-5/15 m, nastavak do 2116 m)- Izvor Zagorske Mrežnice, Ogulin (-22/1170 m)- Izvor Pećine, Ogulin (-27/430 m)- Izvor Bistrac, Ogulin (-33/270 m)- Izvor i ponor Rupečica, Ogulin, (-14,5/90 m i -22/167 m)- Izvor Zeleni vir, Skrad (-27/123 m)- Izvor Kusa 1, Obrovac (-51/ 250 , nastava do oko 600 m)- Izvor Kusa 2, Obrovac ( nekoliko plićih sifona, nastavak do 3058 m)- Vrulja zečica, Rovanjska, (-40/600 +?)


KS HPS na svom portalu «Hrvatski speleološki poslužitelj» objavila je sve podatke o najznačajnijim hrvatskim speleološkim objektima.

Speleološke ekspedicije i posjeti u inozemstvuHrvatski su speleolozi boravili i u inozemstvu u istraživačkim akcijama – ekspedicijama i posjetima već istraženim speleološkim objektima ili turističkim objektima. U proteklom su razdoblju hrvatski speleolozi sudjelovali u inozemstvu u šezdesetak istraživačkih akcija i pedesetak posjeta8.

3. Dostignuća ostvarena ronjenjemMnoge je speleološke objekte trebalo istraživati pomoću ronilačke opreme. Ronjeno je u izvorima i jezerima do kojih je relativno lako doći, do nekih čak i vozilom, ali i u špiljama i jamama u kojima je do mjesta urona teško doći. U Hrvatskoj su najdublji uroni ostvareni u jezerima, izvorima i vruljama.

8 Izvor podataka 8: Popis speleoloških ekspedicija i posjeta u inozemsvo, zajedno s pripadajućom literaturom (list 1-11) – Privatna arhiva autora

Slika 8: Crveno jezero



76 77

Špilje s obrambenim zidovima ili utvrđene špiljeU ovom su razdoblju posebno istraživane špilje u kojima se na ulazu i unutrašnjosti špilje sagrađeni zidovi za obranu od neprijatelja a zovemo ih i utvrđenim špiljama U Žumberku je nađeno i istraženo 5 takvih špilja, u karlovačkoj županiji ih je istraženo 14, a registrirano i još neistraženo 6; u Lici ih je istraženo 12, a još ih je registrirano i neistraženo 16. U Dalmaciji ih je istraženo 7, a registrirano još desetak10.

Umjetno podzemljeU Hrvatskoj ima i podzemnih objekata nastalih djelom ljudskih ruku, pa ih zoveno umjetno podzemlje. To su npr napušteni rudnici o kojima sada nema odgovarajuće dokumentacije, a u ovom ih je razdoblju istraženo dvadesetak. Tu spadaju i podzemni napušteni bunkeri, njih je istraženo 9. Istražen je i jedan napušteni podzemni kamenolom, jedan napušteni cestovni tunel, dva napuštena (rimska) vodovoda i jedan vodovodni tunel s kavernama.Hrvatski su speleolozi istraživali umjetno podzemlje i u inozemstvu, npr. 3 rudnika u BiH, a posjetili su više njih. U Nizozemskoj, Belgiji i Njemačkoj posjetili su desetak podzemnih kamenoloma, U Njemačkoj, Italiji i Luksemburgu posjetili nekoliko napuštenih i sada uređenih bunkera, također i nekoliko rudnika u Austriji. te rimski vodovod u Luksemburgu11.

4. Posebna istraživanjaU sklopu svih speleoloških istraživanja obično su obavljana i posebna istraživanja, kao povijesna, arheološka, paleontološka, geološka, hidrogeološka, meteorološka, fizikalno-kemijska i dr. Gotovo o svakom objavljenom

10 Izvor podataka 10: : Popis špilja s obrambenim zidovima (list 1-2), nedostaje popis literature – Privatna arhiva autora11 Izvor podataka 11: Popis istraživanog i posjećenog umjetnog podzemlja (list 1-2), nedostaje popis literature – Privatna arhiva autora

Slika 11: Geološki profil Lukine jame


Špilje i špiljski sustavi kojima je duljina povećana preronjavanjem sifona- Špiljski sustav Jopićeva špilja – Bent (6710 m) - Špiljski sustav Panjkov ponor – Varičakova špilja (12922 m)- Gospodska špilja (3060 m)- Špiljski sustav Ponorac – Suvaja (2471 m)- Jama Mandelaja (2326 m)- Rokina bezdana (850 m)

Jame u Hrvatskoj u kojima je ronjeno na dubinama većim od 200 m i time povećana dubina jama:

- Ponor u Klepinoj dulibi, 1987., na -226 m zaronjeno -12/23 m, postignuto -238 m

- PKD-2, 2001., na - 224 m zaronjeno -27 m, postignuto – 251 m- Punar u Luci, 1997., na -267 m, zaronjeno -3/21 m, postignuto -350 m- Klementina IV, 2001., na -300 m, zaronjeno -18/70 m, postignuto -318 m- Muda Labudova, 2010., na -500 m, zaronjeno -2 m, postignuto – 502 m- Lukina jama, 2010., na -1369 m, zaronjeno -40 m, postignuto -1409 m

Uroni članova hrvatskih speleoloških udruga u inozemstvu: - Izvor Ljuta, Crna Gora , zaronio Božo Paljetak -85 m- Izvor Matka, Makedonija, zaronio Luigi Casati -212 m- Duboki do, Crna Gora, na dubini od -353 m, Ljubiša Kalinić preronio sifon

-12/70 m- Voronja, Abhazija, na dubini od -1440 m, Robert Erhardt i Ivica Ćukušić ronili

sifon -1/3 m (na dah)9

9 Izvor podataka 9: Literature o ronjenjima objavljenin u ovom razdoblju (list 1-8) – Privatna arhiva autora

Slika 9: Gigi Casati Slika 10: Branko Jalžić priprema se za uron u sifon Lukine jame 2010.



78 79

Od ostalih stranih skupova nije na odmet spomenuti Skup o špiljskim mineralima, održan 1992. u Postojni i Skup o školovanju speleologa u Europi, održan 1994. u Francuskoj, na kojima su također sudjelovali hrvatski speleolozi13.

6. Stručni radoviNažalost, nitko do sada nije skupljao podatke o stručnim radovima za cijelu Hrvatsku. Pojedine udruge vode za sebe svoju internu evidenciju stručnih radova pisanih u obliku elaborata rađenih za nekog naručitelja, SO «Željezničar» npr. izradio je ukupno do sada 108 elaborata, a u navedenom razdoblju 40. Sličnu evidenciju vodi i SO «Velebit», koji ima naveden 71 elaborat, projekt i sl. koje je radio sam ili u suradnji s drugim speleološkim udrugama, od toga 13 u ovom razdoblju. Svoju evidenciju vodi i predsjednik KS HPS dr. Dalibor Paar (23 rada), a svoju vodi i autor ovih redaka. Poznato je da je u Hrvatskoj napisano više raznih doktorskih, magistarskih, diplomskih, seminarskih, srednjoškolskih, pa i osnovnoškolskih domaćih radnji s temom iz speleologije, ali nažalost točne evidencije o tome nema.

7. ŠkolovanjeSustavno školovanje speleološkog kadra počelo je u Hrvatskoj 1956. godine i traje do današnjih dana, a provodi se kroz razne oblike školovanja, pod nazivom: kurs, tečaj, škola, seminar, savjetovanje. Prvo prenošenja znanja starijih speleologa na mlađe održano je davne 1956. u Zagrebu pod nazivom kurs (bio je dvodnevni). Slijedili su razni tečajevi – školovanje mladih članova na jednom mjestu (planinarski dom, ili logor pod šatorima) u trajanju više dana, za osnovno obrazovanje obično tjedan dana a za viši oblik obrazovanja po dva dana. Tečajeve je organizirala uvijek krovna udruga (Komisija za speleologiju Planinarskog saveza ili Hrvatski speleološki savez). Naziv škola uveden je 1966. od kada se predavanja održavaju jednom tjedno, navečer, a praktična obuka vikendom, sve u trajanju od 5-6 tjedana. Takav oblik školovanja provode osnovne speleološke udruge (jedan ili više speleoloških odsjeka, speleološka društva, klubova ili udruga) prema programima krovnih udrugaU Hrvatskoj je od 1956. do sada zabilježeno 279 oblika školovanja, od toga 173 od 1990. do danas.U navedenom razdoblju (1990-2011.) održano je 128 speleoloških škola i tečajeva, 43 seminara i 2 savjetovanja14.

13 Izvor podataka 14: Popis speleoloških skupova u zemlji i inozemstvu, na kojima su sudjelovali hrvatski speleolozi u navedenom razdoblju, nedostaje popis literature (list 1-3) – Privatna arhiva autoraIzvor podataka 15: Pregled inozemnih speleoloških skupova na kojima su sudjelovali hrvatski speleolozi u razdoblju od 1954. do danas, nedostaje popis literature (list 1-4) – Privatna arhiva autora14 Izvor podataka 16: Pregled speleoloških kurseva, tečajeva, škola, seminara i savjetovanja održanih u Hrvatskoj od 1956 – danas (list 1-13) – Privatna arhiva autora

Slika 12: Školovanje


speleološkom objektu napisana je povijest istraživanja, a o nekom i njegova povijesna uloga. Arheološka i paleontološka istraživanja u špiljama i jamama, u sklopu speleoloških istraživanja, obavljali su članovi speleoloških udruga osposobljeni za takva istraživanja (diplomirani arheolozi i paleontolozi). Speleolozi su često sudjelovali i u stručnim, sličnim istraživanjima koja su organizirale razne znanstvene ustanove. Geološka i hidrogeološka istraživanja obavljana su uvijek istodobno sa speleološkim i objavljivana zajedno s njima. Osnovna meteorološka mjerenja obavljana su u sklopu speleoloških, samo je kod nekoliko speleoloških objekata obavljeno i posebno istraživanje. Također i fizikalno-kemijska istraživanja obavljana su u sklopu speleoloških. Uz to obavljana su i medicinska istraživanja a sprovedeno je i nekoliko ekoloških akcija – proučavanje zagađenih špilja i jama te vađenje smeća iz nekih.U nekim su špiljama pronađene gravure, reljefi, i stari natpisi koji čine tzv. stjensku umjetnost. Najviše takvih špilja ima u Istri, ali ih ima i drugdje u Hrvatskoj, ukupno tridesetak. Nažalost, stjensku umjetnost u Hrvatskoj još nitko ne proučava12.

5. SkupoviStručni skupovi vezani uz speleologiju održavaju se stalno, gotovo svake godine, a neki su zadnjih godina postali tradicionalni. Nazivi skupova su različiti, npr. savjetovanje, simpozij, kongres, tribina, okrugli stol i stručni ili znanstveni skup. Povremeni skupovi raznih sadržaja u ovom su razdoblju počeli 1993., i u zadnjem desetljeću prošlog stoljeća održavali su se gotovo svake godine po jedan, dok ih je zadnjih nekoliko godine po nekoliko na godinu. Prvi skup, iza kojega su se nastavili skupovi svake godine bio je pod nazivom «Dani hrvatskih speleologa», održan 1999. u planinarskom domu na Vodicama u Žumberku. Slijedeći su skupovi imali naziv «Skup speleologa Hrvatske». Do sada ih je održano ukupno 12, i to: od 2000.-2004. u dvorcu Ozalj,. od 2005.-2006. u vatrogasnom domu u Kamanju (kraj Ozlja), 2007. u Kastvu, 2008. opet u Kamanju, 2009. u Višnjanu u Istri i 2010. u Gračišću, također u Istri. Od netradicionalnih skupova treba istaknuti održavanje Prvog hrvatskog speleološkog kongresa, održanog 2010. u Poreču.Kao tradicionalni skupovi postali su skupovi starih speleologa – fosila, pod nazivom «Fosilijada». Od 1999. održano ih već 13, svaki puta na drugom mjestu, uglavnom uz neku špilju, Prva je fosilijada održana 1999. u Hajdovoj hiži u Gorskom kotaru, a zadnja 2011., uz špilju Tamnicu kod sela Potok Tounjski.Hrvatski su speleolozi u ovom razdoblju sudjelovali i na raznim speleološkim skupovima u inozemstvu, na međunarodnim speleološkim kongresima: 1993. u Kini, 1997. u Švicarskoj, 2001. u Brazilu, 2005. u Grčkoj i 2009. u SAD-u. Speleolozi su sudjelovali i na međunarodnim skupovima pod nazivom ALCADI (Alpe, Carpati, Dinaridi) i to: 2000. u Starigrad-Paklenici, 2004. u Češkoj i 2006. u Mađarskoj i Rumunjskoj. Sudjelovali su također i na skupovima o umjetnom podzemlju: 1995. u Nizozemskoj, 1997. u Belgiji, 2000. u Hrvatskoj i 2003 u Luksemburgu. Na tradicionalnim skupovima koje organiziraju Inštitut za raziskovanja krasa i Jamarska zveza Slovenije svake godine u Postojni, pod nazivom «Međunarodna škola krša», sudjeluju i hrvatski speleolozi, posljednjih godina redovito. Također, hrvatski speleolozi gotovo svake godine posjećuju talijanske godišnje speleološke skupove, od 1993. do danas.

12 Izvor podataka 12: Popis literature vezana uz posebna istraživanja (list 1-7) – Privatna arhiva autoraIzvor podataka 13: Popis špilja sa stjenskom umjetnošću (list 1) – Privatna arhiva autora



80 81

Prvo natjecanje održano je 1972 na Medvednici, a zadnje 2004. u Jopićevoj špilji kod Krnjaka. Ukupno je održano 14 natjecanja. Prvih 8, od 1972.-1997., zvalo se „Velebitaško špiljarsko pojedinačno orijentacijsko natjecanje”. Od 1989. prethodnom nazivu dodan je i naziv „Otvoreno velebitaško natjecanje u speleološkoj orijentaciji” i njih je održano 8. Sva ta natjecanja organizirao je Speleološki odsjek PDS „Velebit”, samo je 2000. i 2001. natjecanje organizirao SO Mosor, a imalo je naziv „Prvenstvo Hrvatske u speleološkoj orijentaciji”16.

8. UdrugeU Hrvatskoj, na žalost, ne postoji jedna krovna speleološka udruga, koja bi objedinjavala rad svih udruga, već dvije. Jedna je Komisija za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza (KS HPS), a druga je Hrvatski speleološki savez (HSS). KS HPS udružuje jedan dio osnovnih speleoloških udruga, HSS također jedan dio, a jedan dio nije udružen niti u jednu od ovih dviju. KS HPS je sljednica Referade za špiljarstvo, osnovane 1952. u Planinarskom savezu Hrvatske, koja je 1956. preimenovana u Komisiju za speleologiju PSH. i 1991. u KS HPS. Hrvatski speleološki savez je sljednica Speleološkog društva Hrvatske (SDH), osnovanog 1954., preimenovanog 1991. u Hrvatsko speleološko društvo (HSD) i 1997. u Hrvatski speleološki savez. HSS je udružen i u Međunarodnu speleološku uniju (UIS – Union international de spéléologie) i u Evropi speleološki savez, dok je KS HPS udružena u Balkanski speleološki savez.Osnovne speleološke udruge postoje ili su postojale pod raznim nazivima: ŠS (Špiljarska sekcija), SS (Speleološka sekcija), SO (Speleološki odsjek), SD (Speleološko društvo), SK (Speleološki klub), SU (Speleološka udruga), DISKF (Društvo za istraživanje i snimanje krških fenomena), HBSD (Hrvatsko biospeleološko društvo), HSRD (Hrvatsko speleoronilačko društvo) i dr. Sve su udruge amaterske, iako neke povremeno obavljaju profesionalno speleološke radove za potrebe raznih institucija, građevinskih i drugih firmi, Javnih ustanova, Nacionalni parkova, Parkova prirode i dr. Od institucija koje se povremeno bave speleologijom su IGI (Institut za geološka istraživanja), HAZU (najviše Zavod za paleontologiju i geologiju kvartara) i HPM (Hrvatski prirodoslovni muzej). Zadnjih godina sve veću ulogu u speleologiji u Hrvatskoj ima Državna uprava za zaštitu prirode osnovana u Ministarstvu kulture, koja prikuplja sve izvještaje o radu speleoloških udruga i izdaje im dopuštenja za speleološki rad.Na početku ovog razdoblja u Hrvatskoj je bilo svega 17 speleoloških udruga i to 11 u planinarskoj organizaciji (KS PSH) i 6 izvan nje. Međutim, početkom 90-ih godina prošlog stoljeća počele su se osnivati samostalne speleološke udruge izvan planinarske, a neke su prestale s radom. U Hrvatskoj sada, u planinarskim društvima ima 13 SO-a, ali su u KS HPS udružene i 4 udruge koje nisu u planinarskim društvima, tako da KS HPS sada udružuje 17 udruga. HSS udružuje 19 udruga, a 7 nisu udružene ni u jednu. U Istri je osnovan Istarski speleološki savez i u njega je udružena većina istarskih speleoloških udruga (ali nisu sve!), a u Zagrebu je osnovan Zagrebački speleološki savez u kojega je udruženo, za sada, svega nekoliko udruga. Koncem prošlog stoljeća, tj. 1996. u Splitu je osnovana udruga Dalmatinska speleološka koordinacija koja je koordinirala rad dalmatinskih udruga, ali je oko 2005. već prestala s radom. Mnogo je udruga koje su radile kratko vrijeme, odnosno danas više nisu aktivne. Ukupno su do sada u Hrvatskoj registrirane 93 udruge za speleološku djelatnost. Nažalost nema točne evidencije broja članova pojedinih udruga, ali se vjeruje da u Hrvatskoj ima oko 500 članova17.

16 Izvor podataka 18: Popis speleoloških orijentacijskih natjecanja (list 1-2) – Privatna arhiva autoraIzvor podataka 19: Popis literature o speleološkim orijentacijskim natjecanjima (list 1-2) – Privatna arhiva autora17 Izvor podataka 20: Tablica 1.2 3 i 4 speleološki udruga u Hrvatskoj (list 1-4) – Privatna arhiva autora


7.1. Stjecanje speleoloških nazivaOd 1978. održavaju se i ispiti. Tada je uvedeno i speleološko nazivlje: speleog-suradnik (svaki aktivni član speleološke udruge koji još nije stekao viši naziv), speleolog-pripravnik (član udruge koji je uspješno završio speleološki tečaj ili školu, speleolog (speleolog-pripravnik koji je nakon određenog staža i drugih uvjeta s uspjehom položio ispit) i speleolog-instruktor (speleolog koji je nakon određenog staža obradio jednu speleološku temu i položio ispit). Dodatno speleološko obrazovanje speleologa, a i instruktora ostvaruje se raznim seminarima i savjetovanjima na kojima se obrađuje uglavnom samo jedna speleološka tema, ali detaljno. Sudjelovanje na raznim simpozijima i kongresima koji obrađuju neku određenu temu, također su oblik speleološkog obrazovanja. Do sada je u Hrvatskoj naziv «speleolog» steklo 194 članova speleoloških udruga udruženih u Komisiju za speleologiju Hrvatskog planinarskog saveza, od toga 85 u razdoblju od 1990.-2011. Naziv «speleološki instruktor» stekla su do sada 54 člana, a u navedenom razdoblju 32. Treba naglasiti da su se neki članovi školovali i na ondašnjem Fakultetu za fizičku kulturu (danas Kineziološki fakultet) i stekli zvanje «instruktora speleologije» koje ima rang visoke školske spreme. Od 1980. do 1994. takvo je zvanje stekao 21 član.Školovanje po programu HSS-a, slično programu KS HPS, provodio je i HSS, ali je malo objavljenih podataka tko je i kada stekao slične nazive15.(Slike: Folder 25, slika 2)

7.2. Planinarsko učilišteHrvatski planinarski savez nastoji školovanje svojih kadrova dignuti na višu razinu i to osnivanjem Planinarskog učilišta. Dosadašnje školovanje davalo je stručne kadrove iz raznih planinarskih djelatnosti, tako i speleologije, koje ima interno, samo planinarsko značenje. Verifikacijom Učilišta od strane Agencije za obrazovanje odraslih, odnosno Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, stečeni stručni nazivi postati će zvanje, važeće u državi i inozemstvu. Postupak dobivanja verifikacije je u tijeku i očekuje se da bi mogao biti dovršen do kraja ove godine.

7.3. Orijentacijska natjecanjaJedan od načina provjere speleoloških znanja je i natjecanje u speleološkoj orijentaciji, na kojem dolazi do izražaja poznavanje orijentacije u prirodi, na površini i u podzemlju. Kod natjecanja na površini, pomoću topografske karte i kompasa, treba na terenu prepoznati razne površinske kraške oblike koji služe kao orijentiri i pronaći ulaze u speleološke objekte. Kod natjecanja u podzemlju potrebno je dobro poznavati topografske znakove za crtanje i obilježavanje detalja u špiljama u kojima se nalaze tražene orijentacijske točke. Začetnici takvih natjecanja su članovi SO PDS “Velebit”. Inicijator i prvi organizator takvih natjecanja bio je Marijan Čepelak. Prva četiri natjecanja organizirana su na površini, tri na Medvednici i jedno u okolici Jopićeve špilje na Kordunu. Ta su natjecanja nazvana “špiljarska”, a dalja su natjecanja održana u špiljama i nazvana “speleološka”. “Špiljarska” su natjecanja organizirali članovi SOV prvenstveno za speleologe, članove SOV i SOŽ iz Zagreba, ali su na nekima sudjelovali i članovi orijentacijskih sekcija planinarskih društava i klubova. U daljim “speleološkim” natjecanjima sudjelovali su i speleolozi iz drugih speleoloških udruga, pa i iz Slovenije i BiH. Neposredni organizator natjecanja, koje se zvalo “velebitaško” bio je SOV, a suorganizator prvih natjecanja bio je Planinarski savez Zagreba (PSZ) a poslije KS PSH koji su financijski pomogli održavanje natjecanja.

15 Izvor podataka 17: Popis članova koji su stekli nazive «speleolog» i «speleološki instruktor» (list 1-5 ) – Internet – Hrvatski speleološki poslužitelj



82 83

10. PublicistikaObjavljivanje rezultata speleoloških istraživanja ima u Hrvatskoj veliku tradiciju. U spomenutom razdoblju u Hrvatskoj je objavljeno mnogo raznih monografija, periodika i prospekata, a sve se više koristi i Internet pomoću kojeg se na raznim adresama također objavljuju razni speleološki podaci. Ovdje će biti riječ samo o literaturi objavljenoj na papiru. Pregledom takve literature ustanovljeno je da je u ovom razdoblju objavljeno u Hrvatskoj 107 monografija, dok je u inozemstvu, u 16 raznih monografija pisano o speleologiji u Hrvatskoj U Hrvatskoj ima veliki broj periodičnih izdanja, ali čisto speleoloških je u ovom razdoblju bilo samo 7. Najdulju tradiciju ima časopis Speleolog kojega izdaje SO HPD „Željezničar” iz Zagreba, a izlazi od 1953. do danas (izašlo 40 brojeva). Od 1992 -2006. u Karlovcu je tiskan časopis Speleo’zin (izašlo 18 brojeva), kojega su izdavali članovi SO PD „Dubovac” i SD „Karlovac”. U Poreču je 1996. izašao prvi (i jedini) broj časopisa Hades, a izdali su ga članovi SD „Had”. U Zagrebu je od 1990.-2006., u izdanju DISKF-a izlazio časopis Speleogia croatica (izašlo samo 5 brojeva), U Karlovcu od 2003.-2011. SD „Ursus spelaeus” izdaje časopisa Subterranea croatica (izašlo 13 brojeva). U Zagrebu je od 2004-2008, izlazio časopis Speleosfera (izašla 4 broja) u izdanju SK „Ozren Lukić”.Mnogo je drugih priodičnih izdanja koja uz ostalo objavljuju i speleološke tekstove, kao što su npr. Hrvatski planinar, Priroda, Ekološki glasnik, Helop, Velebiten, Hrvatska vodoprivreda i dr. Do sada je u ovom razdoblju speleoloških tekstova nađeno u 68 hrvatskih periodika, a u stranim, u kojima se spominje speleologija u Hrvatskoj 46.

Slika 14: Časopis SPELEOLOG


9. ZaštitaSpeleološki objekti u Hrvatskoj imaju tri vrste zaštite, a to su: pravna zaštita, fizička zaštita i tehnička zaštita. Pravna zaštita podrazumijeva korištenje pravnih akata kojim je reguliran odnos ljudi prema speleološkim objektima. Najvažniji akt je Zakon o zaštiti prirode donešen 2005. i dopunjen 2008. Tim zakonom i aktima koji se baziraju na njemu zaštićeni su svi podzemni prostori, a posebno, kao geomorfološki spomenici prirode 29 špilja i jama, kao paleontološki spomenici prirode 3 špilje i kao hidrogeološki spomenici 3 kraška vrela. Posebno su zaštićeni i svi speleološki objekti u Nacionalnim parkovima. Na području hrvatskog dijela krša to su NP Risnjak, Plitvička jezera, Kornati, Sjeverni Velebit i Mljet. Također su tim zakonom zaštićeni i svi speleološki objekti u Parkovima prirode (PP) i Javnim ustanovama (JU) za upravljanje zaštićenim prirodnim i kulturnim vrijednostima. Tih JU ima u svakoj županiji, a osnovane su još i posebne, npr. JU Pećinski park Grabovača u Perušiću, JU Rakovica i dr. Zakonom o zaštiti prirode određeno je da speleološke udruge moraju

tražiti godišnje dopuštenje za speleološka istraživanja – izdaje ih Državna uprava za zaštitu prirode (DUZP), i njoj speleološke udruge moraju davati godišnje izvještaje. Speleološke udruge moraju tražiti dopuštenje i za korištenje speleoloških objekata u kojima provode školovanje svojih kadrova. Zakonom je detaljno regulirano dobivanje licenci za korištenje speleoloških objekata u turističke svrhe.Shodno tom Zakonu krovne i osnovne speleološke udruge uskladile su svoje interne akte (statute, pravilnike i preporuke).Fizičku zaštitu, što podrazumijeva čuvarsku službu ili službu nadzora moraju imati svi nacionali parkovi i parkovi prirode, kao i sve javne ustanove. Tehničku zaštitu sada imaju sve turistički uređene špilje u Hrvatskoj, a takvih je 29, i još 13 špilja, koje nisu turistički uređene ali o njima netko brine. Te špilje imaju na ulazu postavljena vrata, čime je omogućena kontrola ulaza18.

Izvor podataka 21: Popis literature o objavljenim izvještajima o radu speleoloških udruga u Hrvatskoj (list 1-47) – Privatna arhiva autora18 Izvor podataka 22: - Popis špilja i jama kojima je ulaz zatvoren vratima (list 1) – Privatna arhiva autoraIzvor podataka 23: Popis literature vezan uz zaštitu speleoloških objekata (list 1-2) – Privatna arhiva autora

Slika 13: Primjer dopuštenja za speleološko istraživanje iz 2007b



84 85

BiografijeU ovom je razdoblju objavljeno ukupno 111 biografija speleologa. Pisano je o našim kolegama koji su preminuli prije ovog razdoblja, a o njima je pisano povodom neke obljetnice ili sl. (34), pisano je o speleolozima koji su preminuli u ovom razdoblju (nekrolozi) (41), ali i o sada aktivnim speleolozima (36).

Ozren Lukić (Snimio: Boris Krstinić)

Igor Jelinić (Snimio: Alan Čaplar)

Siniša Rešetar (Snimio: Sinus) Radovan Čepelak Branko Jandrošić (Snimio: Šiljo)

Hrvoje MalinarMirko Malez

Vlado Božić (Snimio: Alan Čaplar) Ana Bakšić (Snimio: Alan Čaplar)


Razni prospekti također se mogu uvrstiti u popis publicistike, jer i oni dopunjuju podatke o speleološkim objektima i speleološkim događanjima, ali se za mnoge od njih ne zna da postoje. U ovom razdoblju objavljeno ih dvadesetak19.

11. PromidžbaParalelno sa speleološkim istraživanjima i drugim speleološkim aktivnostima ostvarena je u ovom razdoblju i odgovarajuća promidžba speleologije. Jedan od značajnih oblika promidžbe su izložbe na kojima su predstavljeni rezultati speleološke djelatnosti. U navedenom razdoblju u više hrvatskih gradova održano je 37 izložbi (nabrojene su samo one o kojima postoje pisani podaci). Najviše ih je održano (zabilježeno) u Zagrebu, čak 18, u Karlovcu i Dubrovniku po 4, a po jedna u Kninu, Krapini, Beliju, Šibeniku, Obrovcu, Makarskoj, Poreču,

Sesvetama i Crikvenici. Dvije su hrvatske speleološke izložbe održane i u inozemstvu, u Italiji (Trstu) i u Japanu (na svjetskoj izložbi). Od ostalih speleoloških izložbi treba istaknuti veliki napor članova SU „Estavela” iz Kastva, koji od 2005. organiziraju izložbe pod nazivom „Speleologalerija”. Do 2010. ostvareno je 10 postava (po dvije godišnje), a namjera je nastaviti i dalje. Jedan oblik promidžbe speleologije ostvaruje se i na Sajmovima minerala i fosila pod nazivom MINERAL EXPO, koje od 1999. redovno svake godine organizira firma „Pustinjska ruža d.o.o., kojoj je vlasnik obitelj Miculinić, čija su dva člana aktivni speleolozi. Uz prodajnu izložbu (sajam) minerala i fosila, članovi SO-a HPD „Željezničar” uvijek postave i izložbu speleološke opreme i fotografija, a na nekim održe i predavanje o speleologiji. Do sada je već održano 13.takvih sajmova. Promociji speleologije pridonose i razna predavanja o speleologiji organizirana za članove planinarskih društva (najviše), ali i za šire građanstvo. Koncem prošlog stoljeća održano je nekoliko „Speleoloških večeri” – druženja speleologa i gostiju, organiziranih povodom nekog događaja (obljetnice, uspjeha u akciji i dr.). U zadnjih nekoliko godina u svim većim hrvatskim gradovima održavaju se Festivali znanosti, Noći istraživača i Noći muzeja, kao i druge slične manifestacije, na kojima aktivno sudjeluju i speleolozi s izložbom speleološke opreme, fotografijama, predavanjima i prikazivanjem filmova.Od 1985.-2000. u špilji Veternici, dok je brigu o njoj vodila Služba vodiča KS HPS, održavani su koncerti i igrokazi. Naročito su bili popularni prednovogodišnji koncerti Vokalnog ansambla „Vatroslav Lisinski”, na kojima je bilo prisutno do 250 posjetitelja. Međutim, kada je upravu nad špiljom preuzela Javna ustanova Medvednica, sve su predstave zabranjene, navodno zbog zaštite šišmiša. Nije na odmet spomenuti da promidžbu speleologije ostvaruju i skupljači metalnih značaka, maraka, amblema i telefonske kartice sa speleološkim motivima20.

19 Izvor podataka 24: Popis publicistike (list 1-7) – Privatna arhiva autora20 Izvor podataka 25: Popis literature o promidžbi speleologije (list 1-6) – Privatna arhiva autora

Slika 15: Noć istraživača



86 87

11. Popis istraživanog i posjećenog umjetnog podzemlja (list 1-2, nedostaje popis literature

12. Popis literature vezan uz posebna istraživanja (list 1-7)13. Popis špilja sa stjenskom umjetnošću (list 1)14. Popis speleoloških skupova u zemlji i inozemstvu (list 1-3), nedostaje popis

literature15. Pregled inozemnih speleoloških skupova od 1954 do danas, na kojima su

sudjelovali hrvatski speleolozi (list 1-4), nedostaje popis literature16. Pregled speleoloških kurseva, tečajeva, škola. seminara i savjetovanje, održanih

u Hrvatskoj od 1956. do danas (list 1-13)17. Popis članova koji su stekli nazive „speleolog” i „speleološki instruktor” (list 1-5)18. Popis speleoloških orijentacijskih natjecanja (list 1-2)19. Popis literature o speleološkim orijentacijskim natjecanjima (list 1-2)20. Tablice 1, 2 3 i 4 speleoloških udruga u Hrvatskoj (list 1-4)21. Popis literature o objavljenim izvještajima o radu speleoloških udruga u

Hrvatskoj (list 1-47)22. Popis špilja kojima je ulaz zatvoren vratima (list 1)23. Popis literature vezan uz zaštitu speleoloških objekata (list 1-2)24. Popis publicistike (list 1-7)25. Popis literature o promidžbi speleologije (list 1-6)26. Popis biografija objavljenih u razdoblju 1990.-2011. (list 1.6)27. Popis članova hrvatskih speleoloških udruga koji su dosegli ili prešli dubinu od

1000 m (list 1-4)


Istražiti neku duboku jamu težnja je svakog speleologa, ali se svakom ne pruži takva prilika. Od brojnih članova hrvatskih speleoloških udruga dosegnuti ili preći dubinu od 1000 m ostvarilo je sada njih 80, iz 18 speleoloških udruga. U Hrvatskoj je ta prilika ostvarena u samo tri jame: jamskom sustavu Lukina jama – Trojama, dubokom 1409 m, Slovačkoj jami, dubokoj, 1320 m i jamskom sustavu Jama Velebita – Dva javora, dubokom 1026 m. U inozemstvu je to postignuto u Francuskoj, u jami Berger, do -1100 m, u Italiji u jamskom sustavu Fughiera – Corchia, dubokom -1198 m, ali s izlazom na niži otvor, u Sloveniji u jami Črnelsko brezno, do – 1103 m i jami Veliko sbrego do -1000 m, u Austriji u jami Batmanhöhle dubokoj, 1219 m, a najdublje u Abhaziji u jami Voronji, do -2080 m, dubokoj -2190 m. U Hrvatskoj se najdublje spustio Branko Jalžić 2010. u jamskom sustavu Lukina jama - Trojama. Ušavši kroz Trojamu spustio se do sifonskog jezera na dubini od 1369 m i zaronio 40 m duboko te tako ostvario dubinu od 1409 m. Dubinu od 2080 m ostvarili su Darko Bakšić i Robert Erhardt 2009. u jami Voronji i pri tom, na dubini od -1440 m, preronili sifon dubok jedan i dug 3 m, ali na dah21.

BibliografijaBibliografija je raspoređena po podtemama.

PogovorIzneseni podaci daju samo osnovni uvid u speleološku djelatnost na području Republike Hrvatske u spomenutom razdoblju. Vidljivo je da je o svakoj podtemi moguće napisati mnogo, mnogo više. Izlaganje upućuje na potrebu objavljivanja svih podataka u što opširnijem obliku, jer se jedino onda mogu skupiti svi potrebni podaci za neku određenu temu ili podtemu. Skupljanje podataka trebala bi obavljati krovna speleološka udruga i neka profesionalna državna institucija, možda Državna uprava za zaštitu prirode ili neka druga, u kojoj bi taj posao obavljali profesionalci. Ovdje prikazano stanje speleologije u Hrvatskoj rad je jednog speleologa – amatera. koji je do podataka došao čitajući i obrađujući dostupnu literaturu objavljenu na papiru. Podaci objavljeni na Internetu, na portalima pojedinih speleoloških udruga, i raznim drugim portalima, gdje se izmjenjuju vijesti i poruke treba obraditi posebno, i onda uklopiti u ove objavljene na papiru. No, to je dugotrajan posao, ali za ekipu ljudi.

Popis izvora podataka

1. Popis literature o riječima „kras” i „krš” (list 1-2)2. Popis literature o speleološkoj opremi i tehnici istraživanja (list 1-3)3. Popis literature o dokumentaciji istraživanja (list 1)4. Popis literature o fotografiranju u podzemlju (list 1-25. Popis literature o snimanju filmova (list 1-2)6. Popis literature o ispitivanju speleološke opreme (list 1)7. Popis najdubljih i najduljih speleoloških objekata u Hrvatskoj (list 1-2)8. Popis speleoloških ekspedicija i posjeta u inozemstvo, zajedno s literaturom

(list 1-11)9. Popis literature o ronjenju, objavljena u ovom razdoblju (list 1-8)10. Popis špilja s obrambenim zidovima (list 1-2), nedostaje popis literature

21 Izvor podataka 26: Popis biografija objavljenih u razdoblju 1990.-2011. (list 1-6) – Privatna arhiva autoraIzvor podataka 27: Popis članova hrvstkih speleoloških udruga koji su dosegli ili prešli dubinu od 1000 m (str. 1-4) – Privatna arhiva autora



89ČOVJEK I KRŠ 2012: 89-96

Speleoturizam: regija vs. Bosna i Hercegovinadr. Jasminko MulaomerovićCentar za krš i speleologiju Sarajevo, BiHE-mail: [email protected]

SažetakIako u turističkoj literaturi ne postoji definicija speleoturizma, on egzistira u svijetu već četiri stoljeća. Pećine su posebno interesantni turistički objekti jer postoje kao već gotovi (polu)proizvodi sa vrlo karakterističnim lokalnim ambijentom, kulturnim okruženjem i nesvakidašnjim sadržajem. Kao objekti za posjetu posebno su interesantni učenicima osnovnih i srednjih škola te studentskoj omladini kao dio nastave. Pećine osim estetskog ugođaja i edukativnog sadržaja (sa elementima avanture), djeluju povoljno i na zdravlje ljudi pa je speleoturizam interesantan svim kategorijama posjetilaca. Godišnji broj posjetilaca skoro da je nebitan za njenu ekonomsku održivost što pokazuju i primjeri u svijetu. Ulaganja u infrastrukturu su također različita. Prema našim procjenama za otvaranje nekih pećina turistima potrebno je manje od 10.000 eura.

U toku rata na prostoru bivše Jugoslavije destruirana je većina turističkih pećina (izuzev onih u Sloveniji). Nakon devedesetih dolazi do još intenzivnijeg razvoja speleoturizma. Obnavlja se infrastruktura u starim turističkim pećinama, a otvaraju nove. Prema podacima iz dostupne literature u Sloveniji je za turiste otvoreno 23 pećine i tri rudnika, Hrvatskoj 16 pećina, jedan podzemni vodovod i jedno vojno sklonište u Srbiji 6 pećina. Zna se da je otvoreno još nekoliko turističkih pećina u regionu.

U Bosni i Hercegovini je izdvojeno petnaestak pećina koje mogu biti atraktivne turističke destinacije. Zbog različitih vrijednosti skoro svaka od njih može biti brend za sebe, a njihov položaj na karti Bosne i Hercegovine pokazuje da su smještene na glavnim prometnim pravcima.

Ako se pretpostavi da bi u svakoj pećini koja se turistički valorizira posao dobilo između dvije i četiri osobe, onda bi sa ulaganjem oko 500.000 eura u pećinskom turizmu našlo direktno zaposlenje oko 40-50 osoba (turistički vodiči, čuvari, menadžeri), a indirektno mnogo više (ugostiteljski radnici, izrada i trgovina suvenira, transport, kućna radinost, smještaj, radnici u turističkim agencijama, različiti servisi i drugi). Postoje i različiti fondovi koji su naklonjeni razvoju speleoturizma što pokazuju primjeri Bijambara, Titove pećine, Orlovače, Megare i sl.

Ključne riječi: speleoturizam, Bosna i Hercegovina, ulaganja

Speleotourism: The Region Vs. Bosnia and HerzegovinaAbstractThough there is no definition of speleotourism in the literature of tourism, it goes back no less than four centuries. Caves are particularly interesting tourist attractions in that they constitute ready-made “products” with their own extremely distinctive local atmosphere, cultural setting and unusual features. They appeal in particular to primary

SPELEOTOURISM: THE REGION Vs. BOSNIA AND HERZEGOVINA // SPELEOTURIZAM: REGIJA vs. BOSNA I HERCEGOVINA

90 91

Ekspanzija speleoturizmaIako su u toku rata na prostoru bivše Jugoslavije destruirane sve turističke pećine (izuzev onih u Sloveniji), nakon devedesetih dolazi do još intenzivnijeg razvoja speleoturizma. Obnavlja se infrastruktura u starim turističkim pećinama, a otvaraju nove. Tako je u Sloveniji za turiste otvoreno 23 pećine i tri rudnika: Jama Dimnice, Matarsko podolje, Markovščina, Koper; Divaška jama, Divača, Sežana; Pekel, Donja Savinjska dolina, Šempeter; Jama pod Predjamskim gradom, Predjama, Postojna; Kostanjeviška jama, Kostanjevica na Krki; Križna jama, Cerknica; Otoška jama, Postojna; Pivka i Črna jama, Postojna; Planinska jama, Planina, Postojna; Rudnik olova i cinka Mežica, Mežica; Rudnik žive Idrija – Antonijev rov, Idrija; Snežna jama, Gornja Savinjska dolina, Raduha; Sveta jama, Socerb, Postojna – Koper; Škocjanske jame, Divača, Sežana; Vilenica, Divača, Sežana; Zelške jame, Rakov Škocjan, Rakek; Železna jame, Gorjuša, Domžale; Županova jama, vel. Lipljenje, Grosuplje; Aragonitna Ravenska jama, Ravne, Cerkno; Rotovnikova jama, Mozirje, Velenje; Postojnska jama, Postojna; Dantejeva jama, Tolmin; Huda luknja, Velenje; Jama pod Babjim Zobom, Bled; Rudnik lignita Velenje, Velenje; Velika ledenica u Paradani, Lokve. U Hrvatskoj je turistički aktivno 16 pećina, jedan podzemni vodovod i jedno vojno sklonište: Pećina Veternica, Sljeme, Zagreb; Grkosova pećina, Samobor; pećina Vrlovka, Kamanje, Ozalj; pećina Lokvarka, Lokve, Delnice; pećina Vrelo, Fužine, Gorski Kotar; jama Baredine, Nova vas, Poreč; pećina Biserujka, otok Krk; Baračeve pećine, Rakovica, cesta Zagreb – Plitvice; Plitvičke pećine (Gornja i Donja Kaluđerova pećina, Šupljara, Modra pećina, pećina Milke Trnine), Plitvička jezera; pećina Samograd, Perušić, Lika; Manita peć, Nacionalni park Paklenica; Cerovačke pećine, Gračac; pećina Vranjača, Kotlenica, planina Mosor; Zmajeva pećina, Murvica, Brač; Modra pećina, Biševo; pećina Mramornica, Brtonigla, Istra; Talijanova buža – tunel za vodovod, Novalja, Pag; Tunelsko sklonište „Bunkeri“, Nacionalni park Paklenica. Šest pećina i to: Zlotske pećine (Lazareva pećina i Vernjikica), pećina Ceremošnja, Rajkova pećina, Resavska pećina (sve u istočnoj Srbiji) i pećina Risovača, Aranđelovac su speleoturistička ponuda Srbije.

Pećine kao turistički resursi Bosne i HercegovineJedan broj pećina u Bosni i Hercegovini svojom veličinom i estetskim vrijednostima može biti turistička atrakcija, ali je nepristupačnost i velika udaljenost od glavnih putnih pravaca glavna prepreka za njihovu turističku eksploataciju.

Mogući turistički resurs jesu samo one pećine koje imaju povoljan položaj u saobraćajnom pogledu, neku vrstu turističke tradicije, značajne estetske ili kulturne vrijednosti. To su: Megara u općini Hadžići (paleontološke i estetske vrijednosti), Hrustovača u općini Sanski Most (estetske i kulturne vrijednosti), Hukavica u općini Velika Kladuša (kulturne vrijednosti), Rastuša (estetske vrijednosti), Klokočevica u općini Trnovo (lokacijska vrijednost), Djevojačka pećina u općini Kladanj (kulturne i religijske vrijednosti), Srednja Bijambarska pećina u općini Ilijaš (estetske i kulturne vrijednosti), Vjetrenica u općini Ravno (estetske, kulturne, paleontološke i biološke vrijednosti), Ledenica u općini Bosansko Grahovo (estetske vrijednosti), Titova pećina (historijske vrijednosti), Mračna pećina u općini Prača – Pale (estetske vrijednosti), Orlovača u općini Pale (estetske i paleontološke vrijednosti), Vaganska pećina u općini Šipovo (estetske vrijednosti), Badanj u općini Stolac (kulturne vrijednosti), Ledenjača u općini Foča (kulturne vrijednosti) (Mulaomerović, 2009).


and secondary school children and college students as places to visit as part of the teaching curriculum. Besides their aesthetic appeal and educational nature (with touches of adventure), they also have a positive impact on people’s health, making speleotourism of interest to visitors of all kinds. Annual visitor numbers are almost irrelevant to their economic sustainability, as examples elsewhere in the world demonstrate. Investment in infrastructure also varies; in our estimation, less than 10,000 Euros are required to open certain caves to tourists.

Almost every tourist cave in the former Yugoslavia except those in Slovenia was ruined during the war. The years following the 1990s saw a steep rise in speleotourism. The infrastructure of existing tourist caves is being renovated, and new ones are being opened. Available data reveals that 23 caves and three mines have been opened to tourists in Slovenia, sixteen caves, one subterranean waterworks and one military depot in Croatia, and six caves in Serbia. Several more tourist caves are known to have been opened in the region.

Some fifteen caves have been identified in Bosnia and Herzegovina that could become tourist attractions. Given their range of different features of interest, each of these caves in Bosnia and Herzegovina could be a “brand” in its own right. The map of Bosnia and Herzegovina reveals that they are all on or near main roads.

Assuming that each cave estimated to be of interest to tourists would provide employment for two to four people, an investment of about 500,000 Euros in cave tourism would provide direct employment for about forty to fifty people (tourist guides, guards, managers), and would indirectly create many more jobs (in catering establishments, the production and sale of souvenirs, transport, cottage industries, the provision of accommodation, tourist agency staff, the provision of various services, etc.). A number of sources of funds view favourably the development of speleotourism, as indicated by the case of, among others, Bijambare, Tito’s cave, Orlovača and Megara.

Key words: speleotourism, Bosnia and Herzegovina, investment

UvodZahvaljujući izvanrednim speleološkim otkrićima Čeha Karela Absolona u pećini Vjetrenici pred Prvi svjetski rat, potaknuta je izgradnja turističke staze u dužini od oko 1.700 metara, ali značajnija turistička valorizacija pećina u Bosni i Hercegovini počinje tek 60-tih godina 20. stoljeća. Razvoj turizma u pećinama Slovenije (Postojnska jama, Škocjanske jame, pećina Vilenica), Hrvatske (Cerovačke pećine, pećina Vrlovka), Srbije (Resavska pećina), motivira slična nastojanja u Bosni i Hercegovini. Tome doprinosi i osnivanje Speleološkog društva Bosne i Hercegovine u koje se uključuju istaknuti pojedinici iz akademske zajednice i instituta. Za turiste se uređuju Bijambarska pećina kod Olova (centralna Bosna) i pećina Vjetrenica u Popovu polju (Hercegovina), kojima treba pridružiti Titovu pećinu kod Drvara koja je pretvorena u muzej i koja je imala specifičan razvoj. Kasnije se još za turiste uređuju pećina Ledenica kod Bosanskog Grahova i, pred sami rat, pećina Orlovača u općini Pale. U to vrijeme, u bivšoj Jugoslaviji aktivne su bile 42 turističke pećine (Habe, 1974).




92 93

razvijenosti mjerenog ukupnim domaćim proizvodom po stanovniku. Pet općina ima manje od 50 % prosječne razvijenosti. Pet općina ima iznad ili prosječan nivo ekonomske razvijenosti. Zbog toga se nagalašvaju efekti turizma, odnosno speleoturizma, na brži razvoj nedovoljno razvijenih područja, kao i njegov multiplikativni efekat na lokalni razvoj (Mulaomerović & Osmanković, 2010).

Općina GDP pc FBiH 100 Stopa nezaposlenostiHadžići 99 62Trnovo 39 64Ilijaš 38 72Pale 164 ...Prača 41 61Foča 150 ...Kladanj 53 57Teslić 72 ...Velika Kladuša 58 62Sanski Most 54 49Drvar 33 48Šipovo 97 35Kupres 101 ...Ravno 57 39Stolac 46 72

Slika 2: Prostori BiH i Crne Gore uključeni u prekograničnu saradnju

Tablica 1. Pregled razvijenosti općina. (Izvor: Zavod za programiranje Federacije BiH, Sarajevo, 2008.)

Za izvore finansiranja razvoja speleoturirma dovoljno je navesti da se sve postojeće i potencijalne turističke pećine nalaze u obuhvatu programa prekogranične saradnje (Slike 2., 3. i 4.) koja, između ostalog, snažno podržava razvoj ruralnog turizma.


Identificirane pećine bi mogle biti predmet turističke valorizacije, odnosno identificirane općine bi mogle spleoturizam inkorporirati u svoj lokalni razvoj. To su:

1. Općina Hadžići (pećina Megara),2. Općina Velika Kladuša (pećina Hukavica),3. Općina Teslić (pećina Rastuša),4. Općina Trnovo (pećina Klokočevica),5. Općine Trnovo – Foča (pećina Ledenjača),6. Općina Kladanj (Djevojačka pećina),7. Općina Ilijaš (pećine na Bijambarama),8. Općina Ravno (pećina Vjetrenica),9. Općine Drvar – Bosansko Grahovo (pećina Ledenica),10. Općina Drvar (Titova pećina),11. Općina Pale (pećina Orlovača),12. Općina Prača (Mračna pećina),13. Općine Šipovo – Kupres (Vaganska pećina),14. Općina Stolac (pećina Badanj),15. Općina Sanski Most (pećina Hrustovača).

Generalno, sve navedene općine karakterizira ispodprosječan nivo ekonomske razvijenosti, natprosječan nivo nezaposlenosti (Tabela 1.), neisokorišteni prirodni resursi, ispodprosječan nivo infrastrukturne povezanosti, ispodprosječan kvalitet urbane i komunalne opremljenosti, demografska struktura koju karakterizira starenje, depopulacija i migracije. Deset od petnaest općina na čijoj teritoriji su identificirane potencijalne turističke pećine ima nivo razvijenosti niži od 75 % bosansko-hercegovačkog prosjeka

Slika 1: Položaj potencijalnih turističkih pećina u odnosu na mrežu glavnih puteva



94 95

Nekoliko primjeraTitova pećina u Drvaru obnovljena je u sklopu obnavljanja Muzeja „25. maj“ i svečano otvorena 25. maja 2006. godine. Ideja za obnovu historijskog kompleksa jedne od najpoznatijih turističkih destinacija (200.000 posjetilaca prije rata) u bivšoj Jugoslaviji potekla je od udruženja „Drvarska drenjina“ koju su podržale lokalne vlasti, ali ponajviše USAID sa 45.000 KM. Cilj obnove je isključivo ponovni razvoj historijskog i tranzitnog turizma.

U pećini Orlovači, u selu Sinjevo (općina Pale), ponovno uređenje turističkih staza započelo je 2002. godine, po novom projektu koji je napravljen na Filozofskom fakultetu u Istočnom Sarajevu. Napravljen je novi prilazni put i stepenište do ulaza u pećinu, betoniran nastavak turističke staze u ukupnoj dužini od 560 m i obnovljena rasvjeta. Zbog slabe posjećenosti nema stalno radno vrijeme. Na usluzi je lokalni vodič, ali ne postoji nikakva ponuda suvenira niti drugih turističkih sadržaja. Pećina je u 2010. godini ušla u program razvoja rurarlnog turizma u okviru projekta koji podržava „Razvoj agroturizma u planinskim područjima BiH“ (nosilac regija Piemonte, Italija).

Nakon što je odlukom Skupštine Kantona Sarajevo područje Bijambara proglašeno zaštićenim pejsažem, a briga o njemu povjerena JKP „Sarajevo šume“, ponovo se javila ideja o potpunoj rekonstrukciji pećinske infrastruktute Srednje Bijambarske pećine i neposredne okolice. Projekat je finansirala Evropska komisija, a predviđao je detaljna istraživanja speleoloških objekata, izgradnju nove betonske staze, postavljanje cijevi za električnu rasvjetu, novo sektorsko osvjetljavanje, izgradnju info kuće i savremenih sanitarija te novu vizuelnu identifikaciju. Projekat je u potpunosti realiziran i Bijambarske pećine su otvorene za posjetu u ljeto 2007. godine. Ukupna ulagana Evropske komisije su bila oko 170.000 eura. U 2010. godini započela je realizacija projekta „TAJAN – Tourism, Adventure, Joy, Attractions, Nature” u okviru “Parka prirode Tajan” koji je Evropska komisija u BiH podržala u iznosu 350.000 eura, od čega će blizu 85.000 eura biti uloženo u zaštitu dvije pećine i uređenje pristupnih staza za njih. Na kraju, zadnji primjer koji pokazuje da speleoturizam može biti interesantan investitorima, odnosno da projekti speleoturizma mogu povući novac iz evropskih fondova pokazuje i projekat „Pećina Megara – održiv turistički proizvod“ koji je kao i pećina orlovača na Palama, ušao u program razvoja rurarlnog turizma u okviru projekta koji podržava „Razvoj agroturizma u planinskim područjima BiH“. Sredstva predviđena za uređenje pećine Megare u ovoj fazi projekta iznose oko 75.000 eura.

Slika 5: Nova staza u Pećini u Srednjoj stijeni


Slika 3: Prostori BiH i Hrvatske uključeni u prekograničnu saradnju

Slika 4: Prostori BiH i Srbije uključeni u prekograničnu saradnju



96

I. MORFOLOGIJA // I MORPHOLOGY

Ponor Kovači, Duvanjsko polje (BiH). Snimio: I. Lučić.

ZaključakIako u turističkoj literaturi ne postoji definicija speleoturizma, on egzistira u svijetu već četiri stoljeća. Pećine su posebno interesantni turistički objekti jer postoje kao već gotovi (polu)proizvodi sa vrlo karakterističnim lokalnim ambijentom, kulturnim okruženjem i nesvakidašnjim sadržajem. Kao objekti za posjetu posebno su interesantni učenicima osnovnih i srednjih škola te studentskoj omladini kao dio nastave. Pećine osim estetskog ugođaja i edukativnog sadržaja (sa elementima avanture), djeluju povoljno i na zdravlje ljudi (zbog sastava zraka) pa je speleoturizam interesantan svim kategorijama posjetilaca. Godišnji broj posjetilaca skoro da je nebitan za njenu ekonomsku održivost što pokazuju i primjeri u svijetu. Ulaganja u infrastrukturu su također različita. Prema našim procjenama za otvaranje nekih pećina turistima potrebno je manje od 10.000 eura.

Zbog svojih vrijednosti skoro svaka od spomenutih pećina u Bosni i Hercegovini može biti brend za sebe, a njihov položaj na karti Bosne i Hercegovine pokazuje da su smještene na glavnim prometnim pravcima. Ako se pretpostavi da bi u svakoj pećini koja se turistički valorizira posao dobile između dvije i četiri osobe, onda bi ulaganjem oko 500.000 eura u pećinskom turizmu direktno zaposlenje našlo oko 40-50 osoba (turistički vodiči, čuvari, menadžeri), a indirektno mnogo više (ugostiteljski radnici, izrada i trgovina suvenira, transport, kućna radinost, smještaj, radnici u turističkim agencijama, različiti servisi i drugi). 10.000 eura za otvaranje jednog radnog mjesta je više nego inspirativno za generiranje lokalnog razvoja u nerazvijenim područjima.

Literatura:

Habe, F., 1974: Turistične jame v Jugoslaviji in njihova zaščita. Naše jame, 16: 7–16.

Mulaomerović, J., 2009: Determinante i efekti speleoturizma na razvoj nerazvijenih područja. – Doktorska disertacija, Univerzitet u Novoj Gorici.

Mulaomerović, J., Osmanković, J., 2010: Speleoturizam - novi pristup bosansko-hercegovčkom prostoru. - Zbornik radova / Sarajevo Business and Economics Review, 30/2010: 103-125.



99ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115

THE MOUNTAIN RELIEF OF THE EXTERNAL HIGH DINARIDES OF THE BOSNIA AND HERZEGOVINA // RELJEF PLANINA VISOKIH VANJSKIH DINARIDA BIH

Reljef planina visokih vanjskih Dinarida Bosne i Hercegovine

Dr. sc. Alen Lepirica, docent,Odsjek za geografiju Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli,Univerzitetska 4., E-mail: [email protected] Sažetak U radu je identificirana reljefna struktura planina Visokih Vanjskih Dinarida i provedena geomorfološka analiza. Opisane su morfološke i morfostrukturne karakteristike planinskog terena. Posebno su naglašeni utjecaji neotektonskih pokreta, litološkog sastava, klimatskih fluktuacija i ostalih fizičkogeografskih faktora na genezu, razvoj i savremeno oblikovanje reljefnih oblika. Na temelju provedene morfološke i morfostrukturne analize područja provedena je kvalitativna morfogenetska analiza. Određeni su genetski tipovi reljefa planina Visokih Vanjskih Dinarida i utvrđen njihov prostorni raspored. Ključne riječi: Visoki Vanjski Dinaridi Bosne i Hercegovine, planinski masivi i hrbati, genetski tipovi reljefa, reljefni oblici i procesi.

The Mountain relief of the external high Dinaridesof the Bosnia and Herzegovina

Abstract This Original Scientific Paper covers the geomorphological features and identification of the relief structure in the Externall High Dinarides. The Paper defines morphological and morphostructural characteristics of the mountain terrain with the emphasis on the neotectonic, lithostratigraphic, climate and the other natural influence on the genesis, morphoevolution and recent exodynamic of the relief. This enabled further qualitative morphogenetic analysis. Furthemore, the identification of genetical types of mountain relief and their positon in the Externall High Dinarides.

Key words: Externall High Dinarides of the Bosnia and Herzegovina, mountain massifs and ridge crests, genetic types, landforms and processes.

Položaj, geološke i morfotektonske karakteristike visokih vanjskih Dinarida Dinaridi Bosne i Hercegovine predstavljaju jedinstvenu megageomorfološku cjelinu zapadnog dijela Alpsko-Himalajskog planinskog geomorfološkog pojasa. Generalno se pružaju pravcem SZ-JI na dužini od oko 700 km, od Južnih Krečnjačkih Alpi na sjeverozapadu do Dukađinsko-Metohijske zavale i doline Drima na jugoistoku. Na sjeveru tektonski graniče s prostranom Panonskom zavalom, na istoku sa starom srpsko-makedonskom masom dok ih s jugozapada opasuje Jadranska potolina. Prostorno obuhvataju državne teritorije: jugozapadne Slovenije, Gorske i Primorske Hrvatske, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, zapadnu i jugozapadnu Srbiju, zapadno Kosovo i sjevernu Albaniju.

100 101

Novijim geološkim istraživanjima otkrivene su lokalne pop-up strukture koje su neotektonski izdignute između krila reversnih rasjeda s nasuprotno nagnutim paraklazama (reversni rasjedi suprotne vergencije). Reljefno su predstavljene erozijski otpornijim krečnjačkim gredama i okršenim uzvišenjima sa ustrmljenim padinama.Neotektonskim rasjednim pokretima izdignuti su do sadašnjih visina sredogorski i visokogorski dinarski planinski masivi i hrbati. Neotektonsko izdizanje Dinarida bilo je regionalnog karaktera. Reljefno se odrazilo: denudacijsko-erozijsko-korozijskim razvojem složenih padinskih fasada planinskih uzvišenja, destrukcijom prostranih tercijarnih paleoplanacijskih nivoa i stvaranjem recentnih površi, zatvaranjem i sužavanjem polja u kršu te formiranjem kompozitnih riječnih dolina. Utjecalo je na spuštanje izdanskog nivoa vode temeljnice i formiranje dugih epifreatskih pećinskih sistema u krškom podzemlju Vanjskih Dinarida

Slika 1: Karta - položaj Visokih Vanjskih Dinarida u Bosni i Hercegovini (Lepirica, 2011)


ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115

Visoki Vanjski Dinaridi BiH nalaze se u centralnom dijelu Dinarskog morfosistema. Pružaju se dinarskim pravcem od hrbata Plješevice i Grmeča na sjeverozapadu do doline Trebišnjice, Oputnih Rudina i Gatačkog polja na jugoistoku. Sjeveroistočnu morfotektonsku granicu analiziranog područja predstavlja linija na potezu: Gacko – Morine – Konjic – dolina Doljanke – Stožer – Gerzovo – gornja dolina Sane – sjeverne padine Grmeča. Granica na jugozapadu precizno je definisana graničnom linijom s Republikom Hrvatskom od Plješevice do Kamenskog odakle nastavlja ka jugoistoku niskim prisojnim padinama Zavelima, Čabulje, Prenja, Veleža, Sniježnice i Bjelašnice (Vidjeti kartu br.1.). To su tereni planinske Hercegovine, zapadne i jugozapadne Bosne koji po novijoj geomorfološkoj regionalizaciji Bosne i Hercegovine cjelovito pripadaju makrogeomorfološkoj regiji „Bosanskohercegovački dinarski krš“ (Lepirica 2009). Prema tektonskoj rejonizaciji teritorija BiH (Mojićević i dr. 1984), ovo područje Zone Visokog krša dio je geotektonske jedinice Spoljašnjih Dinarida za koje se često u geoznanstvenoj literaturi koriste i drugi nazivi (Vanjski Dinaridi, Dinarik, Miogeosinklinalni dinarski pojas, Navlaka Visokog krša, Eksternidi itd.).Reljef spomenutog planinskog područja poligenetski je oblikovan na okršenoj mezozojskoj karbonatnoj ploči Vanjskih Dinarida koju litološki grade preko 7000 m debele naslage mezozojskih krečnjaka i dolomita stvarane u uslovima dugotrajne plitkovodne marinske sedimentacije (od gornjeg trijasa do paleogena) u zapadnom dijelu Tetisa. U litološkom sastavu planina Vanjskih Dinarida prevladavaju jursko-kredni krečnjaci te mezozojski dolomiti dok su naslage donjotrijaskih klastita, gornjokredno-paleogenog fliša, paleogenog fliša, paleogenih krečnjaka i neogenih sedimenata daleko manje zastupljene. Mlađi kvartarni nanosi heterogenog sastava deponovani su u reljefnim udubljenjima okolnih krških polja, uvala, vrtača, okršenih derazijskih dolina i na kontaktima planinskih padina s položenijim pedimentima. Prekrivaju takođe blaže nagnute padine uzvišenja, položenije terene pedimenata i planinskih površi na kontaktu sa ustrmljenijim planinskim padinama.

Dinarski planinski morfosistem nastao je u subdukcijskoj zoni obilježenoj konvergencijom Afričke i Evroazijske kontinentalne megaploče tokom kenozojskog Alpskog orogenog ciklusa zatvaranja Neotetis okeana. Proces subdukcije kolizijskog tipa u ovome dijelu Sredozemne zone izražen je pokretima Jadranske mikrotektonske ploče (odvojeni dio Afričke megaploče) generalno usmjerenim u pravcu sjevera što je rezultiralo kompresijom dinarskih struktura i debljinom kontinentalne kore Dinarika koja mjestimično premašuje 40 km. Područje strukturno izražavaju kompresijske naborne strukture, tektonski poremećeni antiklinorijumi i sinklinorijumi, fleksure i cvjetne strukture. Tektonsko sužavanje prostora uzrokovano subdukcijom obilježeno je širokim navlačnim pojasevima usmjerenim u pravcu jadranskog forelanda i reversnim rasjedima.

Morfotektonski nastanak i razvoj dinarskih planinskih morfostruktura vezuje se za geodinamske procese i promjene tokom pirinejske, savske i neotektonskih orogenetskih faza. Na neotektonski razvoj geoloških struktura Vanjskih Dinarida utjecale su izmjene stresa uzrokovane retrogradnim pokretima jadranske mikrotektonske ploče (iz starijeg smjera JZ-SI u pravac J-S a zatim naknadno u recentni smjer JJI-SSZ). U novijem neotektonskom razdoblju vertikalni pokreti izdizanja smijenjeni su desnim horizontalnim pokretima transkurentnih rasjeda i retrogradnom rotacijom blokovskih struktura na što je uticao sjeverno usmjereni maksimalni horizontalni stres. Reflektovalo se to na savremeni morfotektonski razvoj planinskih masiva i hrbata, zavala polja u kršu i dolina u Visokim Vanjskim Dinaridima.


ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115

102 103

Mikrotektonski ispucala karbonatna podloga Vanjskih Dinarida u čijem sastavu dominiraju čisti krečnjaci pogodovala je razvoju krškog reljefa i specifičnoj podzemnoj krškoj hidrogeologiji.«Kredni i ranotercijarni dinarski krečnjaci Jugoslavije sadržavaju 95 - 100% CaCO3.» (Herak 1972). Na fizičko-geografske procese i pojave u visokom kršu Vanjskih Dinarida od pliocena do danas utjecali su neotektonski pokreti i klimatske promjene. Reljefne pojave genetski različitih krških tipova reljefa (subkutanog, golog, subnivalnog, fluviokrškog i fosilnog glaciokrškog reljefa) rezultat su kvartarne interakcije: neotektonskih, egzogeomorfoloških, hidrogeoloških, pedogenetskih i vegetacijskih procesa u kršu Dinarika. Na osnovu izrazite polimorfije egzokrških (škrapa, kamenica, vrtača, uvala i krških polja) i endokrških oblika (pećina, potkapina i jama) ovo je jedno od najrazvijenijih područja krša u svijeta. Po genetskom kriterijumu može se okvalifikovati kao orogenetski karst s debelim boranim karbonatnim naslagama koje su navučene a zatim naknadno neotektonski izdignute u subdukcijskoj zoni tokom novije faze Alpske orogeneze. Prema stepenu razvitka karsta to je potpuno razvijeni duboki holokarst Dinarida obilježen brojnim površinskim i podzemnim krškim oblicima i pojavama. Upravo zbog toga su južnoslavenski termini «polje», «dolina», «ponor» i drugi uvedeni u svjetsku geoznanstvenu literaturu. U području Visokih Vanjskih Dinarida prevladava pokriveni krš oblikovan subkutanom korozijom. Prekriven je karbonatnim zemljištima na kojima egzistira niska travna vegetacija ili visoke mješovite šume. «Krečnjaci zauzimaju velika prostranstva, naročito u Dinarskom planiskom sistemu, a na njima se sreće karakteristična serija zemljišta: kalkomelanosol – kalkokambisol – luvisol. Taj kompleks predstavlja evolucionu sekvencu, koja se ponavlja zavisno od reljefa (podnožje zauzimaju i luvisoli, srednje dijelove padina kalkokambisoli a vrhove i vrlo strme padine kalkomelanosoli).» (Ćirić 1986). Subkutane korozija daleko intenzivnije rastvara krečnjake u odnosu na površinsku kršku koroziju. Osnovni razlog je veća koncentacija ugljičnog dioksida u porama zemljišnog soluma (oko 2-10%). Atmosferski zrak sadržava samo 0,033% CO2. Prema rezultatima istraživanjima mađarskog naučnika K. Terzaghija (1913) brzina subkutane korozije krečnjaka u šumskim područjima zapadne Hrvatske prosječno iznosi 0,25 mm godišnje.Korozijski proces rastvaranja karbonatnih stijena rezultira snižavanjem krškog reljefa. Intenzitet recentne solucije otkrivene krečnjačke podloge prema rezultatima savremenih istraživanja procesa krške denudacije u Novoj Gvineji godišnje iznosi 760 m3 CaCO3 /km2. To je ekvatorijalno područje obilježeno enormnim godišnjim visinama kišnih padavina (u prosjeku oko 12 000 mm). U Vanjskim Dinaridima u nižem gorskom pojasu prosječna godišnja visina padavina iznosi od oko 1500 mm dok u visokogorskom pojasu premašuje 2000 mm. Na osnovu komparacije navedenih godišnjih količina padavina u spomenutim područjima godišnji intenzitet korozije u otkrivenim krečnjacima visokog dinarskog karsta iznosio bi oko 90 - 130 m3 CaCO3 /km2 što je ekvivalent karstifikacijskom snižavanju topografske površine za oko 90-130 m u vremenskom razdoblju od milion godina. Naravno to su samo grube procjene. «Kad kažemo starost krškog reljefa moramo pažljivo specificirati njegovu prostornu i vremensku odrednicu» (White 2007).

Stepenaste padine visokogorskih planinskih masiva i hrbata Vanjskih Dinarida BiH iznad 1500 m n/v poligenetski su oblikovane kvartarnim glacijalnim, periglacijalnim i derazijskim procesima na mezozojskim karbonatima. Najviši planinski tereni vršnih hrbata i grebena predstavljeni su polupokrivenim karstom obilježenim izmjenom planinskih pašnjaka s golim subnivalnim kršem


Morfološke i morfostrukturne značajkeOrografsku strukturu Visokih Vanjskih Dinarida predstavljaju: planinski masivi i hrbati, planinske površi, zavale velikih krških polja i kompozitne doline. Dakle, u ovome radu geomorfološki su opisane reljefne strukture planinskih masiva i hrbata s predgorskim stepenicama i planinske površi.S hipsometrijskog aspekta u analiziranom planinskom području najzastupljeniji su srednjeplaninski (1000-1700 m n/v) i niži gorski visinski pojas (500-1000 m n/v). Visokogorski hipsometrijski pojas (1700-2228 m n/v) otočnog je rasprostranjenja, prostorno sveden na najviše planinske terene. Uglavnom dominiraju naglašene vrijednosti vertikalne raščlanjenosti (300-800 m/km²). Najveće vrijednosti energije reljefa (1000 m/km²) obilježavaju subvertikalne padine Velikog Kuka u Čvrsnici u centralnom dijelu područja. Terene manje naglašene reljefne energije (10-50 m/km²) morfološki izražavaju blago položene plohe planinskih površi i pedimenata. S morfostrukturnog aspekta u najvećem dijelu Visokih Vanjskih Dinarida prevladava denudacijsko-tektonski reljef borano-navlačnih planinskih morfostruktura (vidjeti kartu br. 1).

Visokogorski i sredogorski hrbati pružaju se u ešelonima, međusobno tektonski razdvojeni reljefnim ulegnućima visokih krških polja i dubokih uvala. To su : Plješevica 1645 m n/v, Klekovača 1961 m n/v, Lunjevača 1707 m n/v, Golija 1893 m n/v, Jadovnik 1656 m n/v, Staretina 1607 m n/v, Ujilica 1654 m n/v, Dinara 1912 m n/v, Kamešnica 1855 m n/v, Tušnica 1697 m n/v, Slovinj 1807 m n/v, Vitorog 1907 m n/v, Čabulja 1776 m n/v, Velež 1969 m n/v, Baba 1735 m n/v, Gatačka Bjelašnica 1867 m n/v, Trusina 1263 m n/v, Bjelašnica 1395 m n/v i Sniježnica 1419 m n/v. Derazijsko-erozijsko-korozijski su oblikovani na mezozojskim karbonatnim naslagama. Dinarska orijentacija pružanja glavnih orografskih osa njihovih najviših grebena (pravac SZ-JI) morfotektonski generalno odražava smjer regionalnog stresa (pravca JZ-SI) koji je uzrokovan pokretima jadranske mikrotektonske ploče u tercijaru. Spomenute morfostrukture dinarskih planinskih hrbata polulučno su izvijene što je posljedica kompresije u neotektonskom periodu.Čvrsnica 2228 m n/v i Prenj 2123 m n/v sa susjednim Vranom 2074 m n/v i Crvnjem 1921 m n/v predstavljaju visokoplaninske masive, površina više stotina km2, u centralnom dijelu Bosanskohercegovačkog dinarskog krša. Na sjeverozapadu i zapadu opisanog područja pružaju se: Grmeč 1604 m n/v, Jadovnik 1656 m n/v, Hrbina 1543 m n/v, Slovinj 1846 m n/v, Raduša 1956 m n/v i Ljubuša 1797 m n/v. Predstavljaju široke, blago zatalasane borano-navlačne planinske masive sa zaobljenim grebenima – bilima. Iznad velikih krških polja u jugozapadnoj Bosni strmo se uzdižu visokogorski masivi Šatora 1873 m n/v i Cincara 2006 m n/v. Pružanje hrbata i grebena visokogorskih masiva Prenja, Čvrsnice, Vrana, Crvnja, Šatora i Cincara u raznim pravcima može se objasniti pliokvartarnom rotacijom blokova koja je uzrokovana promjenom regionalnog stresa iz smjera JZ-SI u smjer JJI-SSZ.

Tipovi reljefa, geomorfološki procesi i obliciU geomorfološkom smislu u planinskom području Visokih Vanjskih Dinarida prevladavaju tipovi padinskog i krškog razvijeni na okršenim karbonatnim stijenama. Pojave periglacijalnih oblika i destruiranog fosilnog glaciokrškog reljefa vezuju se za viša planinska područja. Prostorno, daleko manje genetski su zastupljeni fluviodenudacijski i fluviokrški reljef. Uglavnom obilježavaju niža padinska područja gorskog i predgorskog pojasa.


ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115 ČOVJEK I KRŠ I 2012: 99-115

104 105

dekametarskih površina. Nastale su retrogradnim (unazadnim) pomjeranjem padina usljed plošne korozije agresivne snježnice u subhorizontalnim karbonatnim slojevima. Tereni golog subnivalnog krša ispresijecani su škrapama oblikovanim linijskom korozijom snježnice, sočnice i kišnice duž pukotina na otkrivenoj karbonatnoj podlozi. U ovom području prevladavaju škrape različitih oblika (mrežaste, zdjeličaste, rebraste itd.) i dubina, od milimetarski plitkih žljebastih ulegnuća odvojenih oštrim korodiranim bridovima (čebelji) do višemetarski dubokih brazda (škripovi). Ogoljelije terene Prenja, Veleža, Čvrsnice, Plješevice, Klekovače i Osječenice iznad 1600 m n/v obilježava naglašena gustoća pojave škrapa koje grade prostrane škrapare dekametarskih mjestimično i hektometarskih površina.Kvartarnim krionivalnim procesima zaravnjena su položenija visokogorska područja Prenja, Čvrsnice, Dinare, Veleža, Raduše, Babe i Golije. Reljefno su predstavljena poligonalnim karstom vrtača s uskim okršenim gredama. Prevladavaju oblici dubokih ljevkastih i kotlastih vrtača. Poligenetski su oblikovani u kvartaru korozijom agresivne snježnice i sočnice, mrazno-lednim raspadanjem stjenovito-zemljane podloge, padinskim procesima i soliflukcijskim tečenjem plitkog regolita planinskih karbonatnih tala. Najviše vrtače reljefno obilježavaju položenije terene na visinama 2200 m n/v u okolini vrha Čvrsnice – Pločnog (2228 m n/v.). U dubljim vrtačastim udubljenjima snježni nanosi u rano proljeće dostižu visine preko 5 m (podatak prema izmjerenoj visini snježnog prekrivača 01.05.1986. u vrtači kod Jezerca na Prenju na 1650 m n/v). Korozijska disolucija karbonatne podloge izazvana topljenjem snježnog pokrova i izlučivanjem kišnih padavina intenzivira se krajem proljeća i u jesen što rezultira dubinskim i bočnim proširivanjem vrtača. U stjenovitim stranama brojnih kotlastih vrtača Prenja, Čvrsnice aktivni su derazijski procesi. Njihova dna i niže strane zapunjene su oštrokutnim koluvijalnim nanosima. Relativno plitke zdjelaste vrtače pretežno ovalnog i cirkularnog oblika proširene su bočnom korozijom. Prevladavaju na visinama iznad 1500 m n/v u visokoplaninskim dolomitnim područjima Prenja, Čvrsnice i Raduše. Uslijed vodonepropusne podloge neka vrtačasta ulegnuća su ispunjena manjim planinskim jezerima i periodičnim lokvama kao što su: lokva Crepulja (1560 m n/v) na Čvrsnici, Rumbočko jezero (1820 m n/v) i Voljičko jezero (1720 m n/v) na Raduši, Jezerce (1650 m n/v) i Jezero (1500 m n/v) na Prenju itd. U dubokoj kotlastoj vrtači na Velikoj Čvrsnici formirano je preko 20 m duboko jezero Crvenjak (1940 m n/v). Tokom pleistocene oledbe navedena ulegnuća predstavljala su ledenjačke cirkove. Reljef visokih planina Prenja, Čvrsnice, Veleža, Čabulje, Crvnja, Vran planine, Šatora i Dinare preoblikovan je djelovanjem ledenjaka u specifičnu glaciokršku morfoskulpturu. Razvoju glacijalnog procesa na spomenutim planinama Vanjskih Dinarida pogodovale su paleoklimatske prilike (niske temperature zraka, dovoljne količine snježnih padavina) na što su značajno utjecala neotektonska izdizanja i relativna blizina Jadranskog mora. Najmlađi glacijal pleistocena, würm, trajao je od 70 000 – 10 000 godina prije današnjice. «Posljednji je glacijal počeo sa svježom i vlažnom, a završio sa vrlo hladnom i suhom klimom.“ (Šegota 1996).Destruirani fosilni glaciokrški reljef oblikovan destruktivnim djelovanjem planinskih ledenjaka na okršenu karbontnu podlogu morfogenetski izražava najviše terene visokog bosanskohercegovačkog dinarskog krša. Tragovi glacijalnog reljefa najzastupljeniji su u prostranom visokogorskom planinskom masivu Prenja (površine 463 km²) gdje je nedavnim geomorfološkim istraživanjima otkriveno devet fosilnih valova. Reljefno izražavaju pleistocene pravce kretanja glavnih ledenjačkih struja. Tokom maksimuma würmskog stadijala više područje Prenja (na visinama iznad 1500 m n/v) intenzivno je


stjenovitih vrhova i prijevoja. Visokoplaninski hrbati i grebeni nekih planina djelomično su obrasli vegetacijom bora krivulja (Prenj, Čvrsnica, Klekovača itd.). Tokom zimsko-proljetnjih i kasnojesenjih perioda godine, uslijed niskih temperatura zraka i obilnih snježnih padavina, prevladavaju nivalni i kriogeni periglacijalni procesi. Periglacijalni mikrooblici gravitacijski izduženih kamenih struja od oštrougaonog kršja i manjih nezaobljenih kamenih blokova prekrivaju više planinske padine umjerenijih nagiba (12-35˚), rubove vrtača i uvalskih udubljenja. Uglavnom se pojavljuju u formama gravitacijski izduženih kamenih struja i manjih kamenih blokova. Geomorfološki odražavaju aktivnost mehaničkog weatheringa u ispucalim krečnjacima i dolomitima pod utjecajem leda, mraza i naglašenih temperaturnih amplituda. Na zasjenjenijim položajima u visokim planinskim padinama i reljefnim ulegnućima zapažaju se periodični nivalni oblici snježanika u čijem sastavu dominira zrnati snijeg – firn. Jedan od najnižih stalnih dinarskih snježanika koji se održi tokom cijele godine je onaj ispod vrha Zupca na Prenju na oko 1100 m n/v.U denudacijsko-erozijskom preoblikovanju padina zimi su aktivni kolapsiono-urušni pokreti snježno-ledenih lavina. Lavinska aktivnost posebno je izražena kada duva topli i suhi dinarskogorski fen. Snježna lavina je usmrtila trojicu bosanskohercegovačkih alpinista u februaru 1971. godine na ustrmljenim padinama vrha Lupoglava (2102 m n/v) u zapadnom dijelu prenjskog masiva.Rasjedno predisponirana kilometarski duga ustrmljena točila erozijski su zasječena u ustrmljene visokogorske padine: Dinare, Vrana, Čvrsnice, Prenja, Crvnja i Veleža. U zimskom i ranoproljetnom periodu visokih snježnih nanosa predstavljaju aktivne lavinske koridore. Na završetcima točila na manje ustrmljenim padinama oblikovani su siparski konusi. Pojave visinske sukcesije točila i sipara su česte u stepenastim padinskim profilima Visokih Vanjskih Dinarida.Zimi, uticajem vjetrovnih struja u vršnim dijelovima stjenovitih litica formiraju se kilometarski dugi periodični oblici snježnih streha. Njihove širine mogu da premašuju i preko 4 m. Obilježje su stjenskih eskarpmana: Pešti-brda, Pločnog, Mezića stijena, Velikog kuka, Vilinca i Jelinka u Čvrsnici, stjenovitog zida sjevernog Veleža zatim Cetine, Sivadija i Velike kape u Prenju te Tmorca i Velike Vlajne u Čabulji. To su po relativnim visinama najviše, više kilometara duge subvertikalne litice Vanjskih Dinarida BiH. Visoke su preko 400 m. Neotektonski su izdignute reversnim rasjedanjem. Reljefno su obilježene stjenovitim monolitima, kukovima, stjenovitim prozorcima i subvertikalnim pećinskim sistemima i potkapinama. Impresivni stjenoviti monoliti i kukovi čije relativne visine premašuju 50 m (Stog na Čvrsnici, Crnopoljski Osobac na Prenju) pa i više stotina metara (Burin klis i Vilin kuk na Prenju) poligenetski su oblikovani u kvartaru. Najviši stjenoviti prozorci Hajdučka vrata na Čvrsnici, prozorci u vršnim hrbatima Lupoglava i Osobca na Prenju, nastali su kombinovanim djelovanjem kriofrakcije ledenih zavjesa i urušnog procesa na oko 2000 m n/v. Tokom zime i u rano proljeće spomenute stjenovite barijere izložene su destruktivnom periglacijalnom djelovanju kriofrakcije – ledenih zavjesa i ledenih klinova u stjenskim pukotinama. Na tim područjima česte su pojave razornih kamenih lavina. Mjesta otkidanja stijenske mase izražavaju glatke površine urušnih niša ili urniskih ogledala. Podnožja stjenovitih eskarpmana prekrivaju kilometarski dugi, neprekinuti koluvijalni zastori od nesortiranog kršja s pojavama urušenih stjenskih blokova zapremine (> 4 m³).U strmim okršenim padinama Velike Čvrsnice (sjeverne padine Pešti-brda), Prenja (istočne padine Lupoglava, južne padine Velikog Prenja), vršnom hrbatu Veleža itd. zapažaju se mikrooblici korozijskih polica. Predstavljaju mikroplanacijske oblike metarskih i



106 107

Krš sjeverno od Mostara (BiH). Snimio: I. Selak.


bilo zahvaćeno glacijacijom na što ukazuju brojne pojave fosilnih glaciokrških reljefnih oblika na površini većoj od 100 km². Najviši strmi prenjski hrbati - arete predstavljeni su markantnim, oštrim, stjenovitim vrhovima visokim preko 2000 m n/v kao što su: Otiš (2097 m n/v), Zelena Glava (2123 m n/v), Lupoglav (2102 m n/v), Erać (2035 m n/v), Ovča (2021 m n/v), Osobac (2026 m n/v), Vjetrena brda (2000 m n/v). U više padine Veleža i Čabulje, Prenja, Čvrsnice, Šatora i Dinare egzaracijski su urezani brojni fosilni cirkovi. Na vododrživoj podlozi nekih fosilnih cirkovnih udubljenja koja se u periglacijalno preoblikovana u holocenu formirana su stalna planinska jezera (spomenuta jezera na Prenju, Raduši, Čvrsnici). Ispod visokih prenjskih hrbata u raznim pravcima pružaju se fosilne ledničke doline: Lučine, Tisovica, Bijele Vode itd. Fosilni valovi Veje i Ledenica u sjevernom podnožju Čabulje i Drijenča na Čvrsnici zatim valov sjeverno pod Troglavom na Dinari i druge nekadašnje ledničke doline tipičnog poprečnim „U“ poprečnog profila oštro su usječene u planinske padine. Destruktivnim djelovanjem planinskih ledenjaka u visokogorskim pojasevima Prenja, Čvrsnice, Dinare planine itd. urušeni su svodovi i formirane glaciokrške bezstropne pećine. Akumulacijske oblike pretežno destruiranih morena nalazimo na raznim visinskim položajima. Jedne od najviših su recesijske čeone morene Tisovice na oko 1500 m n/v. Potom slijede niži polulučni bedemi čeonih morena na rubovima Hanskog i Dugog polja na visinama od oko 1100 m n/v zatim oni na rubu Nevesinjskog (oko 800 m n/v) i Livanjskog polja (oko 700 m n/v). Nakon ablacije ledenjaka formirani su terminalni bazeni pregrađeni sada već destruiranim polulučnim bedemima čeonih morena. Tipičan primjer fosilnog terminalnog bazena predstavljaju područja Šatorskog jezera dubokog 8 m i područje Dugog polja oko Blidinjskog jezera. Najniži fosilni glacijalni akumulacijski oblici predstavljeni su eratičkim blokovima, destruiranim čeonim morenama i drumlinima prekrivenim šumama crnog bora i bukve. Nalaze se na 200 - 350 m n/v, u niskim dolinama Suhave, Idbara, Konjičke i Mostarske Bijele, Grabovke i Drežanke. «To je nesumnjiv dokaz da je tokom maksimuma würmskog glacijala snježna granica bila veoma nisko i da je glacijacija na visokim hercegovačkim planinama bila regionalnog obilježja.» (Lepirica, 2009).

Sredogorski i gorski padinski reljef genetski je vezan za složene padinske fasade planinskih uzvišenja. U većem dijelu makroregije prevladavaju padine prosječnih nagiba (15˚-35˚), oblikovane destruktivnim denudacijsko-derazijsko-korozijskim procesima. Ogoljele južno eksponirane padine dominiraju sredogorskim i nižim gorskim visinskim pojasevima: Ljubuše, Lunjevače, Vran planine, Cincara, Staretine, Golije, Čabulje, Gatačke Bjelašnice, Crvnja, Hrguda, Viduše i Bjelašnice iznad Popovog polja, što se može objasniti prekomjernom sječom šuma. Planinske morfostrukture Plješevice, Šiše, Srnetice, Grmeča, Klekovače, Osječenice i osojne padine Vitoroga, Vrana i Golije prekrivaju guste crnogorično-bjelogorične šume razvijene na karbonatnim zemljištima. Više ustrmljene padine Čvrsnice, Prenja, Čabulje i Veleža iznad 1400 m n/v djelomično su obrasle endemičnom munikom i subalpinskom bukvom, a u nižim visinskim pojasevima šumama crnog bora i bjelogorice. Uglavnom, možemo istaći da su u makroregiji Bosanskohercegovačkog dinarskog krša osojne padine planinskih masiva i hrbata gušće obrasle šumskim sastojinama na razvijenijem pedološkom pokrovu što je utjecalo na pojačanu subkutanu koroziju. Prisojne padine su ogoljelije pa su zbog toga više izložene derazijsko-erozijskim procesima. Padinske fasade su disecirane uvalama i žljebastim udubljenjima okršenih visećih dolina i točila. Uglavnom prevladavaju stepenasti padinski profili obilježeni čestom pojavom visinske sukcesija točila kilometarskih dužina i siparskih konusa.



108 109

Paripovca, Vitoroga i Šiša gore gusto su izbrazdani vrtačama prekrivenim karbonatnim zemljištem. To su uglavnom vrtače ljevkastog oblika, ustrmljenih strana sa uskim dnom zapunjenim kvartarnim nanosima. Prekrivene su gustim bukovo-jelovo-smrčevim šumama pa se u njima dugo zadržava snježni pokrivač što u toplijem dijelu godine rezultira pojačanom subkutanom korozijom.Niže padine gorskog i predgorskog pojasa planina Visokih Vanjskih Dinarida poligenetski su oblikovane na nadmorskim visinama nižim od 1000 m. Njihovi stepenasti profili inkliniraju prostranim ulegnućima krških polja i niskim dolinama Une, Unca, Janja, Sane, Neretve i njihovih pritoka. Uglavnom dominiraju konveksno ustrmljene padinske lepeze. Prekrivene su bjelogoričnim šumama i izbrazdane točilima. Česti su derazijski oblici stjenskih barijera sa pojavama stjenovitih kukova, prozoraca, monolita. Na tim područjima, subvertikalne stjenske pukotine obilježava pojava visinske sukcesije pećinskih otvora i potkapina (iznad vrela Bistrice u Livnu, vrela Bastašice, vrela Krušnice, u eskarpmanima Glogova u Prenju, na stranama klisure Mostarske Bijele itd.). Na tektoniziranim završetcima okršenih planinskih litica formirana su snažna krška vrela (Janja, Bistrice, Šujice, Sane, Crno vrelo, vrelo Bastašice, Crno oko, Crno vrelo i Mlješčak u klisuri Neretve, vrelo Drežanke, Ješevca, vrelo Vrijeke u istočnoj Hercegovini itd.). Predstavljaju hidrogeološki aktivne zone vrela-pećina. Hidrogeološki aktivne zone jama – ponora predstavljaju ponor u Čardak Livadama u zapadnoj Bosni ili pećina ponora kao što je ponor Zalomske rijeke kod Biograda, ponor Šujice u Kovačevom ponoru zatim ponor Plovuće u Opakom ponoru, Skucani ponor u Glamočkom polju itd.

Reljefne pregibe ili nivoe uravnavanja u planinskim padinama predstavljaju pedimenti. Morfološki izražavaju položenije terene, prosječnih nagiba 5 - 11˚, prekrivene heterogenim kvartarnim nanosima. Rubno su zasječeni u planinske padine Visokih Vanjskih Dinarida. Zapažaju se na različitim visinskim položajima. Predstavljaju nivoe zaravnavanja u padinskom reljefu. Njihove blago nagnute kose površina i do 10 km², korozijski su oblikovane na matičnom karbonatnom stjenskom supstratu. Gusto su izbrazdane vrtačama. Na osnovu postojećih geomorfoloških hipoteza pedimenti su nastali denudacijsko-erozijskim plošnim procesima u razdobljima tektonske stabilnosti što je rezultiralo uravnavanjem i unazadnim pomjeranjem padinskih strana. Prema hipsometrijskom položaju i morfogenezi područja mogu se izdvojiti viši planinski pedimenti i niži dolinski fluviodenudacijski podovi. Najviše padinske rubne nivoe zaravnavanja predstavljaju pedimenti uravnjeni krionivalnim procesima. To su Ravne u masivu Raduše i pediment u jugozapadnim padinama hrbata Velike Golije na oko 1750 m n/v. Zatim nešto niži Vukov pod u padinama Baba planine, pedimenti Stajetine i Gladišta u Prenju na oko 1550 m n/v. Pedimentacijski nivo na oko 1250 m n/v izražavaju pedimenti sjeverozapadnih padina Cincara i Smiljanića poda u Staretini. Na oko 1150 m n/v reljefno je izražen rubni pedimentacijski nivo: Rošce planine i Kisera u Prenju, Gornjeg Banjdola u Veležu, Rata, Zahuma, Dugih Mekotina u jugozapadnim padinama Raduše i pedimenata u sjeverozapadnim padinama Ujilice. Posebno je po prostranstvu istaknut nivo uravnavanja na oko 900 m n/v u području Rudina istočne Hercegovine. Reljefno je predstavljen pedimentima Todorića, Vlahinića, Ljubomišlja i Dlakuše u planini Sitnici te pedimentima sjeveroistočno iznad Fatničkog polja. Prostorno nešto veći pedimentacijski nivoi zapaženi su na približno istim visinama u padinama Lunjevače i u jugozapadnim padinama Ujilice. Zaravnjena ploha Podova nadmorske visine od oko 800 m oblikovana je u jugozapadnim niskim padinama Staretine direktno iznad ravni Livanjskog polja. Subkutanom korozijom vode obogaćene


Rasjedno predisponirane okršene derazijske doline sa karakterističnim V poprečnim profilima predstavljaju linijske oblike neusaglašenih uzdužnih profila na čijim su završetcima oblikovane akumulacijske lepeze heterogenih kvartarnih nanosa. Neke viseće doline duboko su usječene u planinske padine kao npr. Boračka i Kljenova draga u masivu Prenja s okomitim stranama relativnih visina i preko 250 m. Za razliku od njih, viseća dolina Motičke drage u nižim padinama Lunjevače, kao i one u južnim padinama Šatora što inkliniraju Livanjskom polju, predstavljaju relativno plitka derazijska udubljenja s blaže nagnutim stranama. Na osnovu savremenog položaja morenskih nanosa možemo konstatovati da su mnoge derazijske doline u glacijalnim stadijalima pleistocena imale funkciju ledničkih valova (Prenj, Čvrsnica, Čabulja, Šator itd.). Padinske fasade u sredogorskom i gorskom visinskom pojasu sjevernog Jadovnika, sjeverozapadne Ujilice, zapadnog Rujišta, sjeverozapadnog Prenja, sjeverne Čabulje i Plase, te centralnog i sjevernog Crvnja, egzogeomorfološki su oblikovane kombiniranim djelovanjem fluviokrških i urušnih procesa na vodonepropustljivijim gornjotrijaskim dolomitima. Izbrazdane su točilima i visećim derazijskim dolinama stalnih i povremenih planinskih vodotokova.Egzokrški oblici uvala reljefno izražavaju položenija sredogorska područja planinskih uzvišenja i terene pojedinih neotektonski poremećenih planinskih površi (Glogovo, Mala Čvrsnica). Različitih su površinskih dimenzija i oblika (uravnjenog dna sa strmim ili blaže nagnutim stranama, nagnutog dna, izbrazdane vrtačama itd) što prvenstveno zavisi od lokalne neotektonike, dominantnih egzogeomorfoloških agensa, fizičko-hemijskih karakteristika stjenske mase, kao i ostalih brojnih fizičko-geografskih činilaca. Uvale ili dolovi (narodni izraz) predstavljaju rasjedno predisponirane egzokrške reljefne forme poligenetski oblikovane korozijom, derazijskim, periglacijalnim, pedogenetskim i ostalim egzoprocesima na okršenoj karbonatnoj podlozi. To su orografski zatvorena udubljenja u kršu površina preko 1 km². Prostorno su veće od vrtača a manje od krških polja. Orografski razdvajaju okolna uzvišenja planinsko-gorskih hrbata, grebena i niskih krških greda (na površima). Mnogi karstolozi i geomorfolozi smatraju da je nastanak uvala generisan korozijskim bočnim proširivanjem i spajanjem susjednih vrtačastih udubljenja. Razlikujemo stalno suhe i periodično vlažne uvale. Tako na primjer možemo navesti Tisovicu na Prenju u čijem se uvalskom udubljenju tokom proljetnjih mjeseci od voda otopljene snježnice i sočnice formira periodično jezero. Dinarski krš obilježava česta pojava neotektonski rasjedno povezanih uvala u višekilometarski izdužene uvalske sisteme. Njihovo dno zastiru heterogeni kvartarni nanosi (glacijalni, koluvijalni, periglacijalni, eluvijalni itd.). Prostorno jedan od najvećih je izduženi uvalski sistem Škadimovca sa površinom od preko 8 km² u jugozapadnoj Bosni. Blago položena ploha Škadimovca korozijski usječena između hrbata Slovinja i Hrbine na visinama od oko 1160 – 1200 m n/v gusto je izbrazdana vrtačama. U višim hipsometrijskim pojasevima uvalska ulegnuća odvojena krškim gredama pojavljuju se visinski stupnjevito jedno ispod drugog. Planinske morfostrukture Grmeča, Srnetice, Šiše, Lunjevače, Klekovače i Crne Gore u zapadnoj Bosni obrasle su gustim i visokim bukovo–jelovo–smrčevim šumama razvijenim na karbonatnim zemljištima. Na tim područjima dominira pokriveni – subkutani krš predstavljen šumovitim uvalama gusto izbrazdanim vrtačastim udubljenjima. U reljefu se posebno ističu oblici prostranih i dubokih cirkularnih uvala površina više km². Nastali su dubinskim i bočnim proširivanjem brojnih manjih vrtača uzrokovanim intenzivnom subkutanom korozijom. Tipičan primjer je Marčetina uvala pod Klekovačom duboka preko 250 m. Blago nagnuti sredogorski šumoviti tereni Klekovače, Grmeča, Srnetice,



110 111

recentnim korozijskim procesima preoblikovane na karbonatnoj podlozi. Reljefno su najistaknutije prostrane površi Podova iznada dolina Plive i Janja i površ Krug planine predgorske stepenice masiva Cincara. To su pedipleni Visokih Vanjskih Dinarida, površine preko 100 km². Njihove zaravnjene plohe uglavnom prekrivene niskom vegetacijom planinskih pašnjaka reljefno su predstavljene boginjavim kršem vrtača i manjim okršenim krškim gredama. Izražavaju fragmente neotektonski destruiranih predkvartarnih planacijskih nivoa. Nešto površinski manje su Rorsko-stekerovačka površ između gornje doline Unca i Glamočkog polja i Koritska površ u istočnoj Hercegovini. Neotektonsko-korozijski su oblikovane na oko 900 m n /v. U reljefno kategoriju visoravanskog reljefa spadaju međuplaninska Pribeljska površ u zapadnoj Bosni, šumovita planinska površ Nevesinjske Crne Gore, predplaninska površ Podveležja u sjevernoj i Planska površ u istočnoj Hercegovini.Planacijske nivoe u jugozapadnoj Bosni reljefno izražavaju okršene površi Proslapske planine predgorske stepenice Ljubuše planine i manje planinske površi Pakline, Hrbine i Grabovice.Prostorno su najmanje neotektonski izdignute i destruirane manje visoke planinske površi Glogova 1250 m n/v u masivu Prenja te Plase i Male Čvrsnice 1550 m n/v u masivu Čvrsnice. Morfološki su obilježene nešto većom prosječnom vertikalnom raščlanjenošću (30-50 m/km², mjestimično 50 -100 m/km²) na što su utjecala naglašena neotektonska izdizanja blokovskih struktura Prenja i Čvrsnice. Reljefno su predstavljene okršenim uzvišenjima, gredama i dubokim uvalama obilježenim boginjavim karstom vrtača. I. Bušatlija (1978) navodi: “U uslovima stalno humidne klime pored fluvijalnog reljefa javio se i krško-korozioni kompleks morfoskulptura koje su kao i fluvijalne razvijene u vertikalnom smislu. Horizontalno su samo naslijeđene forme pliocenskog nižeg reljefa, koji je imao drugačiju landšaftnu situaciju, jer se s pravom uzima da je u periodu lateralne korozije u uslovima vlažne tropske neogene klime formirana serija i sistem krško-korozionih zaravni koje su kroz kvartar ponovo uzdignute.“ Genezu i morfoevoluciju visoravanskog reljefa planinskih površi Vanjskih Dinarida predisponirala su intenzivna navlačenja uzrokovana subdukcijom jadranske mikroploče pod Dinaride. Smatramo da su to stariji strukturni oblici prvobitno uravnjeni navlačnom tektonikom. Poligenetski su oblikovani u neogenu i pleistocenu. Korozijski su preoblikovani u kvartaru. U neotektonskoj fazi razvoja Vanjskih Dinarida tercijarne površi su izdignute na različite visinske nivoe i rasjedno-erozijski destruirane. Savremenim korozijskim procesima preoblikovani su u holocenu.Naglašena gustoća vrtača (preko 100 / km²) obilježje je površi i položenijih padina planinskih terena zapadne Bosne i sjeverne planinske Hercegovine (vidjeti tabelu br.1).

Prema navedenim podacima (Tabele br.1) možemo zaključiti da je gustina vrtača posebno naglašena na sredogorskim i višim gorskim terenima čiju litološku podlogu predstavljaju okršeni gornjojurski, donjokredni i gornjokredni krečnjaci, dok je na dolomitimnim područjima manje izražena. Gustina vrtača ipak nije pravi pokazatelj karstifikacije određenog područja jer su prije svega zanemarene dimenzije vrtača i podzemni endokrški oblici. «Po predloženom parametru, teren na kojem su razvijene vrtače kilometarskih površina i hektometarskih dubina (jedna pojava po km²) slabije je krasifikovan od terena sa više vrtača dekametarskih dimenzija (desetine pojava po km²).“(Marković et all., 2003).Japage su prelazni krški oblici između kotlastih vrtača i jama. To su duboke urušne vrtače (eng. collapse doline) s ustrmljenim subvertikalnim stranama dekametarskih visina.


ugljičnim dioksidom u humusnom horizontu na tektonsko-erozijski zdrobljenim krečnjacima i dolomitima oblikovane su vrtače na pedimentima gorskog pojasa.Rubne nivoe uravnavanja u nižim padinama sredogorskih uzvišenja istočne Hercegovine izražavaju pedimenti gusto ispresjecani škrapama koje narod ovog područja naziva „Ljut“. Reljefno izražavaju položenije terene korozijski nagrižene škrapama, kamenicama i vrtačama sa rijetkom vegetacijom graba i jasena.Niske dolinske pedimente u Visokim Vanjskim Dinaridima predstavljaju erozijske terase ili fluviodenudacijski podovi. Nastali su pojačanim djelovanjem lateralne fluvijalne erozije tokom razdoblja tektonske stabilnosti što je rezultiralo uravnavanjem i bočnim korozijskim proširivanjem podova na račun okolnih padina karbonatnog sastava. Kvartarna neotektonska izdizanja obilježena dubinskim usjecanjem planinskih tokova odrazila su se različitim visinskim položajima erozijskih terasa. Treba naglasiti da više dolinske strane de facto orografski izražavaju niske padine planinskih uzvišenja pa su prema tome u ovom radu opisani dolinski pedimenti.U gorskom pojasu Bobare, Osječenice i Plješevice 200-300 m iznad rijeka Unca i Une zapažaju se viši, stariji fluviodenudacijski podovi: Kamenice, Vučić polje, Gajevi, Jandrin pod, Očijevo, Podovi, Kalati itd. Njihove uravnjene plohe korozijski izbrazdane brojnim vrtačama pružaju se paralelno sa spomenutim riječnim tokovima. Mlađi prostorno manji oblici stjenovitih erozijskih terasa iz novijeg kvartara oblikovani su u nižim dolinskim stranama iznad riječnih korita Une, Unca, Janja i gornjeg toka Sane. Subkutanom korozijom vode obogaćene ugljičnim dioksidom u humusnom horizontu na tektonsko-erozijski zdrobljenim krečnjacima i dolomitima oblikovane su vrtače na niskim pedimentima i predgorskog i gorskog pojasa.

Reljef uzvišenja u gorskom pojasu Vanjskih Dinarida predstavljaju i niska predgorska pobrđa formirana u neotektonskom periodu. Orografsko-neotektonski su vezana za okolne planinske masive i hrbate. Reljefno izražavaju predgorske stepenice: Prenja, Plješevice, Tušnice, Osječenice, Grmeča i Jadovnika. Neotektonski se izdižu iznad Bihaćke zavale, Jablaničke, Drvarske i Kulenvakufske kotline. Umjereno raščlanjeni reljef (50-300 m/km²) pobrđa izražavaju izdužene padinske kose poligenetski oblikovane na krednim karbonatima, donjotrijaskim, neogenim i kvartarnim klastitima. To su Tribanjsko, Lohovsko, Račićko, Orljansko, Drvarsko-vrtočko pobrđe, Krstačko pobrđe i Havala. Stepeničastih su poprečnih profila, obilježenih smjenom padinskih lepeza (prosječnih nagiba 12˚-25˚) s glacis terasama (prosječnih nagiba 6˚-12˚). Poligenetski su oblikovana na krednim karbonatima, donjotrijaskim, neogenim i kvartarnim klastitima. Tribanjsko pobrđe 890-900 m n/v je predgorsko pobrđe Tušnice. Krstačko pobrđe 517 m n/v oblikovano je u sjeverozapadnoj podgorini Prenja. Lohovsko 541 m n/v («pop-up struktura Lohovska brda» - Bognar i Prelogović 2005), Račićko i Orljansko pobrđe neotektonski su izdignuta su na rubovima Bihaćke zavale. Nisko Drvarsko-vrtočko pobrđe prosječnih visina 520–600 m n/v je predgorska stepenica planine Jadovnik. Niska Havala je pobrđe iznad Kulen-Vakufskog dolinskog proširenja na sjeverozapadu makroregije.Planacijski oblici predplaninskih i međuplaninskih visokih površi pružaju se na različitim nadmorskim visinama gorskog i sredogorskog hipsometrijskog pojasa. Dinarske površi su strukturni poligenetski oblici za razliku od prostorno manjih erozijskih padinskih pedimenata. Njihova geneza po našim je pretpostavkama vezana za alohtonu navlačnu tektoniku u razdoblju gornja kreda-oligocen. Geomorfološki izražavaju neotektonski izdignute starije planacijske nivoe poligenetski oblikovane u kvartaru. U holocenu su



112 113

turbulentno još u ustrmljenijim pukotinama promjera 5-15 mm što omogućuje transport sitnih netopivih čestica. Korozijsko-korazijski proces vremenom se sve više intenzivira što rezultira progresivnim povećanjem dimenzija pukotina koje postaju kilometarski dugi podzemni kanali metarskih širina. Prema rezultatima novijih istraživanja proces širenja milimetarskih pukotina u podzemne kanale (kaverne) dijametra od oko 3 m može trajati 10 000 – 100 000 godina.Endokrški oblici na ovom području se pojavljuju u širokom visinskom rasponu od predgorskog do visokogorskog visinskog pojasa. U pećinama i jamama – snježnicama i ledenicama planinskih pojaseva makroregije dugo se zadržava snijeg i ledeni zastori. Poligenetski su oblikovane kombinovanim korozojsko-korazijskim djelovanjem otopljene sočnice i snježnice, kriogenom destrukcijom ledenih klinova i zavjesa i urušavanjem pećinskih svodova. Nastanak i razvoj pećina i jama u Vanjskim Dinaridima rasjedno je predisponiran pukotinama i kavernama što se odrazilo sukcesijom podzemnih kanala (hodnika) i podzemnih kanalskih proširenja i dvorana obilježenih pojavama: tektonskih breča, rasjednih ogledala, zdrobljenih milonitnih zona, urušenih blokova. Pećinski i jamski kanali u vadoznoj zoni zapunjeni su šljunkovito-pjeskovito-glinovito-zemljanim nanosima. U nekim pećinama formirane su sige ili pećinski speleotem predstavljen: stalaktitima, stalagmitima, saljevima, zavjesama, kadicama, draperijama itd. (kao na primjer u pećini Ledenici kod Bosanskog Grahova). To su akumulacijski mikrooblici nastali izlučivanjem i taloženjem kalcita iz vode koja kaplje, rasprskava se ili se slijeva niz strane pećina. Ovom prigodom ćemo spomenuti samo neke od brojnih pećina kao što su: Titova pećina, Hrustovača, Dabarska pećina, pećine kod Martin Broda, Baranova pećina na Osječenici, Međugorska pećina na Šatoru, Mijatova na Vranu, pećine Grmeča, Barzilovka i Jelova pećina na Dinari, pećine Prenj planine, pećine oko Nevesinjskog polja - Rušpija, Provalija, Visibaba i Ljelješnica zatim Velika pećina i Lepirnica na rubovima Fatničkog polja, Vilina pećina na rubu Cerničkog polja itd. Mnogi pećinski sistemi ovog planinskog područja (uključujući i prethodno spomenute) nisu istraživani primjerenim speleomorfološkim metodama. Najniže padinske terene u klisurama Neretve, Une, Sane, Unca i Janja obilježavaju stalna vrela koja hidrološki direktno podzemno komuniciraju sa dubinskom stalno vlažnom freatskom zonom. «Na planinskim površima Rora u zapadnoj Bosni, Rudina u istočnoj Hercegovini, Midene i Grabovnice između Duvanjskog polja i Livanjskog Polja zapažaju se uski subhorizontalni otvori jama „sniježnica“, „ledenica“ „zvekara“, „zvonuša“ s vrlo strmim često i subvertikalnim podzemnim kanalima. Na višim i položenijim terenima Dinare, Ljubuše, Gatačke Bjelašnice i Vran planine naglašena je pojava jama. Najviši jamski otvor otkriven je u Strmenici u masivu Čvrsnice na 2000 m n/v» (Lepirica 2009). Zaključak Istraživano planinsko područje Visokih Vanjskih Dinarida reljefno izražava neotektonski izdignuti visoki i duboki dinarski holokarst. Orografski je predstavljeno planinskim masivima i hrbatima s predgorskim stepenicama i planinskim površima. Geomorfološki je obilježeno polimorfnim i poligenetskim reljefom s dominantno zastupljenim derazijskim i krškim oblicima i pojavama. Periglacijalni oblici i tragovi fosilnog glaciokrškog reljefa genetski su vezani za više planinske terene. Na temelju opisanih geomorfoloških datosti planina Visokih Vanjskih Dinarida možemo istaći da brojni reljefni oblici i pojave u Visokim Vanjskim Dinaridima zaslužuju daleko viši stepen zaštite, evaluacije (vrednovanja) i pažnje društva u cjelini.


Nastale su urušavanjem svodova pleistocenih jama. U manjem okršenom uzvišenju zvanom Seka na sjeverozapadnom rubu Kupreškog polja nedaleko od Rastičevskog jezera zapaža se šest japaga kružnog oblika. Najveća je Mrnjašica duboka oko 100 m s promjerom od oko 300 m. Geomorfološki neistraženo egzokrško cirkularno udubljenje Samograd s dužinom dijametra oko 280 m duboko je preko 140 m. Nalazi se u zapadnoj Bosni oko 4 km zračne linije zapadno od Mliništa. Sličnih morfoloških odlika je duboko ulegnuće Mosor oblikovano u kršu Pakline u jugozapadnoj Bosni. Udaljeno je oko 2,5 km zračne linije jugozapadno od naselja Šujica. Možemo navesti da specifične forme dubokih dinarskih urušnih vrtača umnogome podsjećaju na cenote oblikovane u kršu Jukatana u Meksiku.

Područje Nadmorska visina Litološki sastav Gustina vrtača

(broj vrtača/km²)Podveležje 680 m Gornjokrednikrečnjaci 23

Crna Gora (Nevesinjska) 1250 m Gornjojurski krečnjaci 102

Jasenjanski gvozd Glogovo 1100 m Donjokredni krečnjaci 57

Crnački gvozd južna Čabulja 1100 m Gornjokredni krečnjaci 111

Proslapska planina (sjev.Hercegovina) 1190 m Gornjojurski krečnjaci 122Rorsko-Stekerovačka površ-Savića polje 920 m Gornjokredni krečnjaci 67

Podgorijski podovi 850 m Donjokredni krečnjaci 121

Istočni Prenj - Ruda Lastva 1550 m Gornjotrijaski krečnjaci 54

Mala Čvrsnica 1650 m Donjokredni krečnjaci 53

Crvanj - Kamene glavice 1730 m Gornjotrijaski dolomiti 43

Gatačka Bjelašnica - Ledenice 1750 m Gornjojurski krečnjaci 65

Velež - Jaram 1750 m Gornjokredni krečnjaci 46

Veliki Prenj - Azovi 1850 m Jurski oolitični krečnjaci 34

Jednu od osnovnih geomorfoloških datosti makroregije Bosanskohercegovački dinarski krš predstavljaju hidrogeološki aktivne i neaktivne pećine i jame razvijene u karbonatima s izraženom pukotinskom (sekundarnom) poroznošću. U vadoznoj (epifreatskoj) zoni krša Visokih Vanjskih Dinarida poligenetski su oblikovane brojne hidrogeološki aktivne i neaktivne (suhe) pećine i jame. Na topografskoj površini subvertikalni pećinski otvori obilježavaju ustrmljene okršene planinske padinske fasade, krške grede i manja krška uzvišenja na površima i krškim poljima. Pojave relativno uskih subhorizontalnih jamskih otvora su česte na položenijim terenima blago nagnutih padinskih kosa planinskih uzvišenja, pedimenata i planinskih površi. Pretpostavljamo da su uslijed mikrotektonski razlomljene krečnajčke i dolomitne podloge dužine podzemnih pećinskih i jamskih sistema hektometarskih pa i kilometarskih dužina.Evolucija endokrških sistema počinje s turbulentnim kretanjem vode i pronosom nanosa kroz pukotine pripovršinske zone karsta (zona epikarsta). Otjecanje vode postaje

Tablica 1: Gustina vrtača na području planina i planinskih površi visokih Vanjskih Dinarida



114 115

Katzer, F., 1909: Karst und karsthydrographie.- Instituts fűr Balkanforschung in Sarajevo, 94, Sarajevo.

Lepirica, A., 2009: Reljef geomorfoloških makroregija Bosne i Hercegovine“, Zbornik radova Prirodnomatematičkog fakulteta, broj. 6, Univerzitet u Tuzli, 7-52, Tuzla.

Lepirica, A., 2008: Geomorphological characteristics of the massif Prenj.- Acta Carsologica 37/2-3, 307-329, Ljubljana.

Marković, M., 1983: Osnovi primenjene geomorfologije.- Geoinstitut, 123, Beograd.

Marković, M., et all. 2003: Geomorfologija.- Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, 461, Beograd.

Oard, J. M., 2004: Pediments formed by the Flood: evidence for the Flood / post-Flood boundary in the Late Cenozoic.- Overviews, TJ 19 (2), 15-27.

Omerbashic, M., Sijarić, G., 2006: Seismotectonics of Bosnia – Overview.- Acta Geodynamica et Geomaterialia, Vol.3, No.2 (142) Praha.

Roglić, J., 1957: Zaravni u vapnencima.- Geografski glasnik XIX, Geografsko društvo, 103 – 134, Zagreb.

Stefanović, V., Beus, V., Burlica, Č., Vukorep, I., 1983: Ekološko-vegetacijska rejonizacija Bosne i Hercegovine.- Posebna izdanja br. 17., Šumarski fakultet, 51, Sarajevo.

Šegota, T., Filipčić, A., 1996: Klimatologija za geografe.- Školska knjiga, 471, Zagreb.

Terzaghi, K., 1913: Beiträge zur Hydrographie und Morphologie des kroatischen Karstes.- Mitt. Aus dem Jahr. Der Geol. Reichsanstalt, sv. XX, br. 6, 225-336, Budapest.

The Karst Waters Institute, 2002: A Lexicon of Cave and Karst Terminology with Special Reference to Environmental Karst Hidrology.- National Center for Environmental Assessment – Washington Office of Research and Development, 221, Washington, D.C.

White, B. W., 2007: Evolution and age relations of karst landscapes .- Acta Carsologica 36/1, 45-52, Ljubljana.

Zubčević, O., 1959: Speleološka istraživanja u Velikoj pećini i jami Zvonuši.- Geografski pregled XVIII-XIX, Geografsko društvo Bosne i Hercegovine,71-80, Sarajevo.


Literatura

Anđelković, M., 1982: Geologija Jugoslavije – Tektonika.- Rudarsko-geološki fakultet, 692, Beograd.

Behlilović, S., 1964: Geologija Čabulja planine u Hercegovini.- Posebna izdanja Geološkog Glasnika, Knjiga IV, Geološki zavod, 80, Sarajevo.

Bognar, A., 1987: Reljef i geomorfološke osobine Jugoslavije.- Veliki geografski atlas Jugoslavije, SNL, Zagreb.

Bušatlija, I., 1978: Geomorfološka karta SR Bosne i Hercegovine 1 : 100 000 (Listovi: Nevesinje, Trebinje, Mostar, Imotski).- Geografski Institut PMF-a , 1-35, Sarajevo.

Cvijić, J., 1921: Abrazione i fluvijalne površi.- Glasnik Geografskog društva, br.6, 1-61, Beograd.

Cvijić, J., 1924: Geomorfologija I.- Državna štamparija kraljevine SHS, Beograd.

Cvijić, J., 1926: Geomorfologija II.- Državna štamparija kraljevine SHS, Beograd.

Ćalić, J., 2009: Uvala – Contribution to the study of karst depressions (with selected examples from Dinarides and Carpatho-Balkanides), Dissertation, University of Nova Gorica.

Čičić, S., 2002: Geološki sastav i tektonika Bosne i Hercegovine.- Earth Science Institute, 350, Sarajevo.

Čičić, S., Mojićević, M., Papeš, J., 1984: Geologija Bosne i Hercegovine, Knjiga II.- Geoinženjering, 315, Sarajevo.

Ćirić, J., 1986: Pedologija.- Drugo izdanje, Svjetlost, 312, Sarajevo.

Gams, I., 2000: Doline morphogenetic processes from global and local viewpoints.- Acta Carsologica 29/2, 123-138, Ljubljana.

Goudie, A.S., 2004: Encyclopedia of Geomorphology.- Rotledge, 1156, London and New York.

Grund, A., 1910: Beiträge zur Morphologie des Dinarischen Gebirges.- Geographische Abhandlungen, Band IX, Heft 3, Leipzig und Berlin.

Grupa autora, 1969: Atlas klime SFR Jugoslavije za period 1931 – 1960. Hidrometeorološka služba SFRJ, Beograd.

Herak, M., 1983: Geologija.- Školska knjiga, 433, Zagreb.

Huggett, R. J., 2003: Fundamentals of Geomorphology.- Routledge, 400, London and New York.



117

KARSTIC UVALAS IN THE DINARIDES // KARSTNE UVALE U DINARIDIMA

ČOVJEK I KRŠ I 2012: 117-127

Karstne uvale u Dinaridima

Jelena ĆalićGeografski institut „Jovan Cvijić“ SANU, Đure Jakšića 9, 11000 Beograd, SrbijaE-mail: [email protected]

SažetakOsnovni segment rada je terminološko-teorijska diskusija o uvalama kao tipu površinskih depresija u karstu. Diskusija se oslanja na konkretne primere uvala iz Dinarskog karsta. Metodama detaljne morfometrijske analize i strukturno-geološkog kartiranja utvrđeno je da su proučavane uvale zatvorene površinske karstne depresije kilometarskih dimenzija, čije duže ose prate tektonski porušene zone regionalnih razmera.

Ključne reči: karst, površinska depresija, uvala, Dinaridi

Karstic Uvalas in The Dinarides

Abstract The main segment of the paper is the terminological and theoretical discussion on uvalas, as a sub-type of closed surface depressions in karst. The discussion relies on the examples of uvalas from the Dinaric karst. The methods of detailed morphometric analysis and structural-geological mapping were used to establish the general regularity, that the uvalas are closed surface karst depressions of kilometer scale, whose longer axes are developed along tectonically broken zones of regional scale.

Key words: karst, closed depression, uvala, the Dinarides

UvodZnačaj Dinarida kao svojevrsnog izvorišnog prostora za neke od najvažnijih pojmova u međunarodnoj karstološkoj terminologiji ogleda se i u činjenici da su odavde potekli nazivi za najznačajnije oblike površinskog karstnog reljefa - zatvorene karstne depresije. Naziv koji se u engleskom, francuskom i nemačkom jeziku koristi za vrtaču - doline - potekao je iz oblasti matičnog Krasa, gde se za jedini postojeći tip udubljenja u tamošnjem reljefu (vrtača) koristi naziv dolina. Termin polje zajednički je za gotovo sve regije u Dinaridima, dok se termin uvala javlja u Hrvatskoj (prvenstveno u Lici) i zapadnoj Bosni. Za uvalu se u toponimiji u Sloveniji koriste izrazi „draga“ i „dol“. U Hrvatskoj, osim termina „uvala“ u upotrebi su i izrazi „draga“ (Gorski Kotar), „duliba“, „korito“ (Velebit), dok se u Crnoj Gori koriste izrazi „do“ i „ubli“. Za zapadnu Bosnu svojstven je upravo termin „uvala“, i tamo se nalaze neke od tipskih lokacija za ovaj oblik reljefa.Dok su naučne definicije i klasifikacije vrtača i polja relativno jasne i prihvaćene od strane velikog broja relevantnih autora, pojam uvala je ostao relativno nejasan i višeznačan tokom 11 decenija upotrebe. Počevši od samog uvođenja termina u karstologiju (Cvijić, 1899, 1900), pogrešno vezivanje evolucije površinskog karstnog reljefa za tzv. „ciklični koncept“ u geomorfologiji svrstalo je uvale u grupu oblika reljefa koji su nedovoljno naučno utemeljeni. Neprecizne definicije dovele su čak i do toga da se u poslednje vreme

118 119

Brojne nedostatke termina uvala navodi F. Šušteršič (1986), naglašavajući da je veliki problem to što je definicija zapravo negativna – karstne depresije koje nisu ni vrtače ni polja. Podupire Poljakovu (1951) definiciju karstnih uvala, kao jasnu i korektnu, ali podseća na problem da su takve uvale samo „kaplja v poplavi drugačnih“. Vrlo korisna sugestija nastala iz ove argumentacije je da „moramo najprej zbrati inventar, šele potem pa se bomo lahko dogovarjali o nastanku in klasifikaciji“ (Šušteršič, 1986, p. 93).

Nova istraživanja uvala u DinaridimaGorepomenuta sugestija Šušteršiča (1986) poslužila je kao dobar uvod u početak izrade registra karstnih uvala u Dinaridima, u okviru geomorfološke studije J. Ćalić (2009). Sa dinarskog prostora odabrano je 40 zatvorenih karstnih depresija (Tab.1; Sl.1), koje prema morfografskim pokazateljima imaju odlike uvala, ali se istovremeno međusobno razlikuju po dimenzijama, geološkom i topografskom kontekstu.


ČOVJEK I KRŠ I 2012: 117-127

u svetskim karstološkim kapitalnim referencama uvala izostavlja sa spiska površinskih karstnih oblika (npr. Ford & Williams, 1989, 2007). Nekoliko autora sa dinarskog prostora nastojalo je sa terminološkog, morfološkog i genetskog aspekta delimično razjasniti probleme vezane za pojam uvale, u uverenju da se zaista radi o zasebnom, ravnopravnom obliku površinskog reljefa (npr. Poljak, 1951; Habič, 1986; Ćalić, 2009, 2011).

Pregled istraživanja dinarskih uvala u 20. vekuNakon prvog spominjanja termina uvala u delu J. Cvijića „Das Karstphänomen” (1893), u kojem, na žalost, nema i adekvatnog objašnjenja niti definicije ovog pojma, prve konkretnije odrednice isti autor daje 1899. i 1900. u okviru studija o planinama i poljima Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Razmatrajući polja zapadne Bosne i Hercegovine, Cvijić prvi put uvodi ideju da polja nastaju evolucijom uvala (u skladu sa W.M. Davisovim konceptom erozionih ciklusa). Na primeru šireg prostora Grahova, autor navodi različite stadijume prerastanja uvala u polja (Vlasulje, Korita, Isjek, Vedro i Marinkovačko polje), i detaljno razrađuje „prelazni proces” vrtača-uvala-polje (Cvijić, 1900). Iako u jednom od svojih poslednjih radova „La géographie des terrains calcaires” (objavljenom posthumno 1960.) Cvijić priznaje da je W.M. Davisov koncept teško primenljiv na karst, jer karstna erozija ne deluje po istim pravilima kao normalna erozija, prethodno pomenuti evolutivni sled vrtača-uvala-polje već je bio ušao u karstološku literaturu i doživljavao brojne kritičke primedbe i osporavanja.Jedan od najznačajnijih radova vezan za genezu uvala i njihov odnos prema vrtačama i poljima dao je J. Poljak (1951). Analizirajući veći broj uvala u Hrvatskoj i zapadnoj Bosni, Poljak osporava cikličnu teoriju o njihovoj evoluciji i naglašava ulogu tektonike u njihovoj genezi i razvoju. Ovo je jedan od retkih radova u kojima polemika protiv cikličnog koncepta nije samo deklarativna i teorijska, već potkrepljena brojnim detaljnim analizama i primerima. Poljak strogo razlikuje uvale koje su formirane srastanjem vrtača (koristeći termin ponikvaste uvale) od pravih uvala, čiji glavni genetski faktor je tektonska aktivnost. Poljak odlično primećuje da je jedan od osnovnih argumenata u korist tektonskog uticaja to što na zaravnima sa vrtačama nema uvala, bez obzira na činjenicu da su zaravni najčešće potpuno prekrivene vrtačama. Iako Poljak u nekim tvrdnjama ide u suprotnu krajnost, potpuno zanemarujući ulogu karstne erozije u formiranju uvala, ovaj rad je od iznimnog značaja u proučavanju uvala. U „Prilogu hrvatskoj krškoj terminologiji“, J. Roglić (1974) iznosi kritiku na račun termina uvala, zbog identičnosti sa izrazom za male morske zalive na Jadranu. Obrazloženje uključuje osporavanje cikličnog koncepta, zbog čega će izraz uvala u budućnosti dobiti značenje koje mu „lingvistički odgovara“ (misli se na morski zaliv). Iznenađujuće je što je J. Roglić imao tako negativan stav prema terminu uvala, s obzirom da je, osim zapadne Bosne, taj izraz u širokoj upotrebi u narodnom jeziku i vrlo prisutan u toponimiji baš u Hrvatskoj, prvenstveno u Lici i Gorskom Kotaru. Za razliku od toga, upotreba ovog termina na drugim prostorima (čak i u samim Dinaridima) ograničena je jedino na naučnu (karstološku) terminologiju. Habič (1978) navodi da postoje dva tipa uvala – vrtačaste uvale i dolaste uvale (izdužene). U jednom od kasnijih radova (Habič, 1986), opširno razmatra problem definicije i nastanka uvala. Teoretski, dozvoljava cikličnu evoluciju u smislu Cvijića, ali naglašava da su takvi slučajevi vrlo retki, te da čitav model mora biti revidiran. Predlaže zadržavanje termina uvala, ali u izmenjenom kontekstu. Habič pravilno primećuje da su u nekim karstnim depresijama (uvalama) vrtače zapravo sekundarne pojave, formirane nakon formiranja matične depresije.


ČOVJEK I KRŠ I 2012: 117-127

Slika 1: Karta - Lokacije proučavanih uvala (Ćalić, 2009)

120 121

obrađeni na identičan način. Digitalizacijom izohipsi ekvidistancije 10 m napravljeni su digitalni modeli terena visoke rezolucije (Sl.2), što je omogućilo kvantifikaciju morfometrijskih parametara, izradu karata nagiba terena, poprečnih profila, kao i primenu različitih vrsta statističkih analiza. Svi podaci su uvršteni u rasterske i vektorske geografske informacione sisteme, upotrebom paketa Idrisi Andes i Intergraph Geomedia Professional 04. Pre digitalne obrade i morfometrijskih analiza određeni su parametri koji su potom mereni ili izračunavani. Problemski najosetljiviji parametar bila je linija obima uvale, na osnovu koje se određuje njen prostorni obuhvat i potom svi ostali parametri. Analizom prednosti i nedostataka, određeno je da ova linija mora biti dvojaka: (a) najviša zatvorena izohipsa, sa oznakom c; i (b) topografsko razvođe, sa oznakom d. Finalna lista parametara za morfometrijske analize (Tab.2) sačinjena je na osnovu parametara koje su koristili Bondesan et al. (1992). Morfometrijski pokazatelji po odabranim parametrima dati su u Tab.3. Diskusiju o rezultatima statističkih analiza podataka moguće je pronaći u studiji: Ćalić (2009).

Parametar OpisPc obim (najviša zatvorena izohipsa)Pd obim (topografsko razvođe)

AcAd površina (ortogonalno), unutar najviše zatvorene izohipse (Ac) i unutar topografskog razvođa (Ad)

DMAXcDMAXd maksimalan prečnik – povezuje dve najudaljenije tačke obima

DMNRcDMNRd manji prečnik – najduži segment koji povezuje dve tačke na obimu i upravan je na DMAX

DDIRd azimut maksimalnog prečnika; utvrđuje se samo za DMAXdV volumen depresije ispod najviše zatvorene izohipseEmin nadmorska visina najniže tačkeEc nadmorska visina najviše zatvorene izohipseEmaxd nadmorska visina najviše tačke topografskog razvođa

Tablica 2: Morfometrijski parametri direktno mereni sa digitalnog modela terena. Prilagođeno na osnovu Bondesan et al. (1992)


Država ID Uvala Lokacija Najbliži admin. centar

Slovenija

1 Kanji Dol Trnovski Gozd, Črni Vrh Idrija2 Mrzli Log Trnovski Gozd, Črni Vrh Idrija3 Hrastov Dol Dolenjska, Suha Krajina Ivančna Gorica4 Ravan Bloke, Metulje Bloke5 Grda Draga Snežnik, Mašun Ilirska Bistrica

Hrvatska

6 Lomska Duliba Sjeverni Velebit Senj, Otočac7 Veliki Lubenovac Sjeverni Velebit Senj, Otočac8 Bilenski Padež Srednji Velebit Senj, Otočac9 Brizovac Srednji Velebit Karlobag

10 Crni Dabar Srednji Velebit Karlobag11 Ravni Dabar Srednji Velebit Karlobag12 Došen Duliba Srednji Velebit Karlobag13 Konjsko Južni Velebit Karlobag14 Duboke Jasle Južni (JI) Velebit Gračac15 Duboki Dol Južni (JI) Velebit Gračac16 Glibodol Mala Kapela Brinje17 Mala Kapela Mala Kapela Brinje18 Čorkova uvala Mala Kapela, Plitvice Plitvička Jezera19 Jasenova Korita Trnavac - Homoljačko polje Plitvička Jezera20 Razdolje Krbavica - Krbavsko polje Plitvička Jezera21 Vagan Mazin Mazinsko polje Gračac22 Vagan Popinski Južni (JI) Velebit Gračac23 Poljica Imotsko polje Imotski

Bosna i Hercegovina

24 Rupa Grmeč Bosanski Petrovac25 Materića uvala Lunjevača Drvar26 Crljivica Osječenica Drvar27 Klekovačka uvala Klekovača Drvar, Potoci28 Razvala Dinara Livno29 Ždralovac Velika Golija Livno, Glamoč30 Poljanica Cincar Livno31 Ljubodol Hrbina Livno, Kupres

Crna Gora

32 Vuči Do Oputne Rudine Nikšić33 Baljački Do Oputne Rudine Nikšić34 Štrpca Banjani Nikšić35 Broćanac Nikšićki Katunski Kras Nikšić36 Ljeskovi Dolovi Katunski Kras Nikšić37 Ubaljski Do Katunski Kras Nikšić38 Dragomi Do Katunski Kras Kotor, Cetinje39 Ilinski Do Katunski Kras Kotor, Cetinje40 Dolovi Lovćen Cetinje

Tablica1: Karstne uvale u Dinaridima odabrane za studiju J. Ćalić (2009). ID brojevi odgovaraju brojevima sa karte na Sl.1. Svi primeri su pomoću računarskih paketa i aplikacija digitalno



122 123

U cilju utvrđivanja uticaja strukturnih i tektonskih elemenata na formiranje uvala, primenjen je metod terenskog strukturno-geološkog kartiranja koji je postavio J. Čar (1982, 1986, 2001). Na ovaj način je kartirano 10 uvala (Sl.3). Metod se zasniva na detekciji tri varijeteta tektonski oštećene stenske mase (zdrobljena, porušena i pukotinska zona), u kombinaciji sa merenjem orijentacije (azimut i ugao pada) serija pukotina i površina slojevitosti. Kartiranjem je utvrđeno da se uvale dominantno razvijaju duž porušenih zona regionalnog karaktera, te da položaj ovih zona ima presudan uticaj na morfologiju uvale. Dok vrtače teže ka prostornom rasporedu koji može oslikavati tektonski sklop (pritom održavajući svoju unutrašnju kružnu do blago eliptičnu morfologiju u ortogonalnoj projekciji), kod uvala je upravo planarni oblik pod uticajem položaja porušenih zona.


Tablica 3: Morfometrijski podaci o proučavanim uvalama. Oznake kao u Tablici 2. (HUV = Ec-Emin; HBAS = Emaxd-Emin) (Ćalić, 2011)

ID Uvala Pc (km)

Ac (km2)

Pd (km)

Ad (km2)

V (Mm3)

Emin (m)

Ec (m)

HUV (m)

Emaxd (m)

HBAS (m)

1 Kanji Dol 2.8 0.3 6.1 2.1 8.9 880 930 50 1176 2962 Mrzli Log 5.8 0.8 8.0 2.8 26.6 768 840 72 1069 3013 Hrastov Dol 9.8 2.9 11.0 7.7 76.4 288 335 47 545 2584 Ravan 4.4 0.7 6.6 2.5 14.9 740 790 50 1022 2825 Grda Draga 8.0 1.6 12.1 5.3 79.7 1120 1220 100 1694 5746 Lomska Duliba 6.8 1.2 10.0 5.4 40.3 1230 1310 80 1667 437

7 Veliki Lubenovac 2.2 0.3 11.1 3.7 4.3 1260 1290 30 1565 305

8 Bilenski Padež 4.7 0.8 10.2 4.9 28.7 1215 1320 105 1605 3909 Brizovac 5.0 0.8 6.0 1.8 23.8 820 900 80 1102 28210 Crni Dabar 6.6 2.1 10.3 5.5 198.9 655 840 185 1274 61911 Ravni Dabar 2.7 0.4 5.6 1.9 16.2 705 770 65 1160 45512 Došen Duliba 4.6 0.5 6.8 2.6 14.1 715 770 55 1126 41113 Konjsko 3.9 0.6 9.7 4.7 22.5 585 650 65 1130 54514 Duboke Jasle 17.3 6.1 17.3 13.1 524.3 645 850 205 1198 55315 Duboki Dol 6.7 1.9 12.1 8.4 130.9 520 670 150 1187 66716 Glibodol 10.5 3.2 21.3 24.3 122.7 515 600 85 1070 55517 Mala Kapela 3.4 0.5 11.1 7.3 5.1 770 800 30 1142 37218 Čorkova Uvala 11.5 1.8 14.7 10.1 30.2 810 860 50 1252 442

19 Jasenova Korita 7.7 1.6 11.7 7.5 31.0 735 790 55 1040 305

20 Razdolje 6.1 1.0 11.7 7.2 8.1 675 700 25 1163 48821 Vagan Mazin 4.9 1.1 6.9 3.1 50.3 735 820 85 1207 472

22 Vagan Popinski 6.4 1.7 8.8 4.8 48.0 620 680 60 984 364

23 Poljica 8.2 1.8 13.9 11.1 41.5 345 395 50 868 52324 Rupa 11.8 5.2 16.1 11.4 407.3 935 1140 205 1480 545

25 Materića Uvala 6.4 1.7 11.0 8.0 92.3 945 1070 125 1707 762

26 Crljivica 6.6 1.9 18.2 17.7 45.7 740 800 60 1300 560

27 Klekovačka Uvala 21.3 11.3 24.8 38.9 1053.3 865 1080 215 1870 1005

28 Razvala 8.8 1.8 14.5 12.5 56.8 1460 1560 100 1830 37029 Ždralovac 8.9 3.5 22.4 30.3 168.8 895 1010 115 1720 82530 Poljanica 4.9 0.9 7.3 3.0 35.6 1510 1600 90 2006 49631 Ljubodol 15.8 5.0 15.5 14.5 277.8 1090 1260 170 1798 70832 Vuči Do 4.7 0.7 9.4 4.3 11.5 1030 1070 40 1367 33733 Baljački Do 11.0 2.3 10.6 6.2 93.1 975 1090 115 1246 27134 Štrpca 11.7 1.9 12.2 6.8 37.0 765 810 45 991 226

35 Broćanac Nikšićki 6.8 1.3 13.7 11.3 21.1 665 710 45 1184 519

36 Ljeskovi Dolovi 17.1 3.6 12.7 10.4 160.7 865 980 115 1140 27537 Ubaljski Do 14.1 3.3 12.7 10.8 134.3 785 880 95 1123 33838 Dragomi Do 4.3 0.5 7.0 2.6 17.2 805 890 85 1139 33439 Ilinski Do 8.1 0.8 7.7 4.2 21.9 715 800 85 1102 38740 Dolovi 4.8 0.8 7.4 3.2 18.2 1255 1300 45 1604 349



Slika 2: Digitalni model terena za uvalu Rupa (ID 24). Crvena linija - najviša zatvorena izohipsa; plava linija – topo-grafsko razvođe. Morfometrijski podaci prema Tablici 2.

124 125

Doprinos karstologa očuvanju termina uvala podrazumeva isključivanje identifikacije uvala sa drugim oblicima i pojavama. Umesto toga, poželjna je težnja ka jasnijoj i konkretnijoj definiciji. Rezultati istraživanja karstnih uvala u Dinaridima (Ćalić, 2009, 2011) ukazuju da su uvale zatvorene karstne depresije kilometarskih dimenzija, sa izduženim ili nepravilnim oblikom u vertikalnoj projekciji. Njihova dna su najčešće neuravnjena i prekrivena vrtačama, a retko blago zaravnjena koluvijalnim sedimentima. Uvale su po pravilu locirane u vadoznoj zoni, a njihova geneza i razvoj vezani su za ubrzanu, linearno usmerenu koroziju duž tektonski oštećenih („porušenih“) zona regionalnog karaktera.


Terminološki problemi i predlog nove definicijeJedan od osnovnih terminoloških problema vezanih za pojam karstne uvale oslikava se u višeznačnosti. Decenijama se u literaturi javljao vrlo širok spektar definicija uvale, sa različitim genetskim faktorima, različitim morfološkim i hidrografskim odlikama. Takva praksa neminovno je dovela do postepenog odbacivanja pojma u najznačajnijim karstološkim referentnim publikacijama. Autori koji su razmišljali sintezno, vrlo teško su uspevali (ili nisu uspevali) logički povezati raznorodne oblike kojima je prethodno „dodeljen status“ uvale (depresije nastale srastanjem vrtača, depresije u fluviokarstnom i glaciokarstnom okruženju, depresije sa dominantno strukturnom predispozicijom...).Formiranje uvala srastanjem vrtača je vrlo upitna teorija – ukoliko pod uvalama smatramo depresije kilometarskih dimenzija nastale duž tektonski porušenih zona, poput onih opisanih u prethodnom poglavlju. Za karst je normalna vertikalna cirkulacija vode u vadoznoj zoni, što za posledicu ima disekciju reljefa, a ne planaciju. U tom smislu će srastanje velikog broja vrtača voditi ka formiranju poligonalnog karsta, sa zaostalim kupastim uzvišenjima, a ne ka planaciji zaostalih prečaga između vrtača. Srastanje vrtača u manjim razmerama, naravno, postoji – ali bilo bi bolje da oblike nastale na taj način nazivamo dvostrukim, trostrukim ili složenim vrtačama, a ne uvalama. Ovakve složene vrtače po površini obično odgovaraju zbiru nekoliko vrtača prosečnih dimenzija, dok prave uvale višestruko nadmašuju ove dimenzije.Ako prihvatimo da se karstna površina konstantno snižava okvirnom dinamikom od oko 65 m u milion godina (Gams, 1966), jasno je da oblici reljefa koje danas vidimo mogu biti tragovi nekadašnjih (drugačijih) oblika reljefa. U proučavanju velikih karstnih depresija, kojima je za evoluciju bio potreban dug vremenski period, moramo uzeti u obzir da su se u vreme početnih faza njihovog nastanka okolnosti mogle znatno razlikovati od današnjih. Ovakav pristup upućuje nas na neophodnost svojevrsne relativizacije „inicijalnih“ genetskih faktora, te na potrebu da prilikom klasifikacije oblika reljefa kao važan faktor uzmemo i geomorfološke procese koji se dešavaju u recentnom periodu. Ilustrativan primer ovakvog pristupa, sa diskusijom o klasifikaciji proučavanog oblika, daje Sauro (2003). Prilikom razlikovanja uvala od polja, hidrološka funkcija je od presudnog značaja. Ona je direktno povezana sa procesima koji se odvijaju u depresiji. Plavljenja u poljima doprinose zaravnjivanju dna, kroz akumulaciju sedimenata, očuvanje oštre granice između dna i strana, rubnu koroziju, itd. Sa druge strane, u uvalama, koje po pravilu nemaju površinskih voda, koluvijalni procesi doprinose gubljenju jasne morfološke granice između dna i strana, fluvijalni sedimenti izostaju, a centralni delovi su izdubljeni vrtačama. Mnoga takozvana „suva polja“, zaostala u vadoznoj zoni posle snižavanja nivoa podzemne vode, verovatno će u budućnosti dobivati sve više karakteristika tipičnih za uvale. Gotovo sve postojeće klasifikacije uvala u literaturi pridavale su velik značaj uticaju drugih geomorfoloških procesa na njihovu evoluciju, prvenstveno uticaju fluvijalnog i glacijalnog procesa. Iako se ovaj uticaj u mnogim slučajevima ne može osporiti, važno je u svakom pojedinačnom primeru proceniti koji je faktor dominantan, i u skladu sa tim odrediti koji oblik je u pitanju. Proglašavanje pojedinih segmenata suvih i slepih dolina uvalama, nanosi štetu karstološkoj terminologiji, jer pokazuje terminološku nekonzistentnost. Dodeljivanjem istog naziva potpuno raznorodnim pojavama gubi se naučna utemeljenost termina (npr. izrazito strukturno predisponirana uvala u vadoznoj zoni kao jedan primer, i blago prošireni završetak slepe doline kao drugi primer).



Slika 3: Strukturno-geološka skica uvale Ilinski Do (ID 39).

126 127

Ćalić, Jelena 2011: Karstic uvala revisited: Toward a redefinition of the term. Geomorphology, 134, 32-42.

Ford, Derek C.; Williams, Paul W. 1989: Karst Geomorphology and Hydrology. Unwin Hyman, 601 p, London.

Ford, Derek C.; Williams, Paul W. 2007: Karst Hydrogeology and Geomorphology. John Wiley and Sons, 562 p, Chichester.

Gams, Ivan 1966: Faktorji in dinamika korozije na karbonatnih kamninah slovenskega dinarskega in alpskega krasa. Geografski vestnik, 38, 11-68, Ljubljana.

Habič, Peter 1978: Razporeditev kraških globeli v Dinarskem krasu. Geografski vestnik, L, 17-29, Ljubljana.

Habič, Peter 1986: Površinska razčlenjenost Dinarskega krasa. Acta Carsologica, 14/15, 39-58, Ljubljana.

Poljak, Josip 1951: Je li krška uvala prijelazan oblik između ponikve i krškog polja? Geografski glasnik (Hrvatski geografski glasnik), 13, 25-48, Zagreb.

Roglić, Josip 1974: Prilog hrvatskoj krškoj terminologiji. Krš Jugoslavije, 9/1, Izdavački zavod JAZU, Zagreb.

Sauro, Ugo 2003: Dolines and sinkholes: Aspects of evolution and problems of classification. Acta Carsologica, 32/2, 41-52, Ljubljana.

Šušteršič, France 1986: Zaprte kraške globeli, problematika interpretacije in kartografskega prikaza. Acta Carsologica, 14-15 (1985-1986), 89-98, Ljubljana.


Literatura

Bondesan, Aldino; Meneghel, Mirco; Sauro, Ugo 1992: Morphometric analysis of dolines. International Journal of Speleology, 21 (1-4), 1-55.

Cvijić, Jovan 1893: Das Karstphänomen. Versuch einer morphologischen Monographie. “Geographische Abhandlungen”, herausgegeben von Prof. Dr A. Penck, Bd. V. Heft. 3, 1893, 1-114, Wien.

Cvijić, Jovan 1899: Glacijalne i morfološke studije o planinama Bosne, Hercegovine i Crne Gore. Glas Srpske kraljevske akademije, LVII, Prvi razred 21, 1-196, Beograd.

Cvijić, Jovan 1900: Karsna polja zapadne Bosne i Hercegovine. Glas Srpske kraljevske akademije, LIX, 59-182, Beograd.

Cvijić, Jovan 1960: La géoraphie des terrains calcaires. Académie serbe des sciences et des arts, Monographies tome CCCXLI, Classe de sciences mathématiques et naturelles, No 26, 1-212.

Čar, Jože 1982: Geološka zgradba požiralnega obrobja Planinskega polja. Acta Carsologica 10 (1981), 75-105, Ljubljana.

Čar, Jože 1986: Geološke osnove oblikovanja kraškega površja. Acta Carsologica 24/25 (1985-86), 31-38, Ljubljana.

Čar, Jože 2001: Structural bases for shaping of dolines. Acta Carsologica 30/2, 239-256, Ljubljana.

Ćalić, Jelena 2009: Uvala – contribution to the study of karst depressions (with selected examples from Dinarides and Carpatho-Balkanides). PhD Thesis, 213 p, University of Nova Gorica, Slovenia.

Slika 4: Uvala Broćanac Nikšićki (ID 35).



129ČOVJEK I KRŠ I 2012: 129-142

Geomorfološke karakteristike općine Konjic

Ozana AlagićPrirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Sarajevu, Bosna i Hercegovina

Sažetak Ovaj rad je koncipiran u četiri poglavlja u kojima su obrazložene geomorfološke karakteristike općine Konjic. U prvom poglavlju detaljno je obrazložen geografski položaj istraživanog područja uključujući sve elemente fizičko–geografskog, društveno–geografskog i regionalno–geografskog položaja. U drugom poglavlju detaljno su obrađene geotektonske i geološke karakteristike općine Konjic. Treće i najdetaljnije poglavlje obrađuje geomorfologiju istraživanog područja uključujući geomorfološki položaj, opće karakteristike reljefa, strukturno–geomorfološke tipove reljefa i genetsku klasifikaciju reljefa istraživanog područja. Četvrto poglavlje daje prikaz zaštite životne sredine i ukazuje na geoekološke probleme općine Konjic. Kartografski prilozi u ovom radu urađeni su u programskom paketu ARCGis 9.2.

Ključne riječi: geologija, geomorfologija, Neretva, općina Konjic, reljef, zaštita životne sredine.

Geomorphological characteristics of Konjic Municipality

AbstractThis paper is divided into four chapters, which are explained geomorphological characteristics of the municipality of Konjic. The first chapter is explained in detail the geographical location of the study area, including all elements of the physical - geographical, socio - geographical and regional - geographic location. In the second chapter are detailed geological and geotectonic characteristics of the municipality of Konjic. The third and most detailed chapter deals with the geomorphology of the study area, including geomorphological position, the general characteristics of relief, structurally - geomorphologic types of terrain and genetic classification of the relief of the study area. The fourth chapter gives an overview of environmental and indicates geoecological problems of the municipality of Konjic. Maps enclosed in this work were done in the software package ArcGIS 9.2.

Keywords: geology, geomorphology, Neretva, Municipality Konjic, relief, environment protection.

Geografski položajPodručje istraživanja ovog rada je općina Konjic sa površinom od 1.169 km², a tematski je vezan za oblast fizičke geografije, tačnije za proučavanje reljefa. Do sada su bili rijetki radovi kojima je domena istraživanja bila geomorfologija nekog područja unutar naše države. Primjenom različitih metoda istraživanja, a unutar kojih terenski rad predstavlja osnovu, te uz izradu većeg broja tematskih karata data je solidna geomorfološka osnova istraživanog područja koja se iščitava iz sadržaja ovog rada te iz popisa literature.

GEOMORPHOLOGICAL CHARACTERISTICS OF KONJIC MUNICIPALITY // GEOMORFOLOŠKE KARAKTERISTIKE OPĆINE KONJIC

130 131

Na teritoriji općine Konjic izdvajaju se četiri strukturno – facijalne jedinice, a to su: a) Strukturno–facijalna jedinica Bosanske škriljave planine,b) Strukturno–facijalna jedinica Bjelašnica – Visočica,c) Strukturno–facijalna jedinica Konjic – Glavatičevo, id) Strukturno–facijalna jedinica Čvrsnica – Prenj.

U sastav prve strukturno–facijalne jedinice ulaze metamorfne stijene paleozoika, preko kojih tektonski leže dolomiti i dolomitični krečnjaci. Paleozojski kompleks završava transgresivnim permskim klastitima. Južni dio ove jedinice pripada općini Konjic i tu se nalazi tektonska jedinica Bradina – Tarčin. Druga jedinica obuhvata Bjelašnicu i prostor Visočice. Ona se posebno ističe razvojem debelog kompleksa krečnjaka i dolomita srednjeg i gornjeg trijasa i jursko–krednih klastita. Kao dvije podjedinice u istraživanom području izdvajaju se tektonske jedinice Bjelašnica – Preslica, te tektonska jedinica Bjelašnica. Unutar treće tektonske jedinice utvrđen je specifičan razvoj donjeg i srednjeg trijasa koji se ne susreće na ostalim dijelovima terena. Donji trijas je razvijen u faciji pješčara, laporaca, pjeskovitih i laporovitih krečnjaka preko kojih dolaze crni, djelimično bituminozni krečnjaci debljine do 10m, zatim sivi dolomiti srednjeg i dijelom gornjeg trijasa. Jugozapadna granica ove jedinice nije sa sigurnošću dokumentovana, a predstavlja dislokaciju koja se pruža od Uloga i Glavatičeva, preko Boračkog jezera, ušća Bijele u Neretvu do donjeg toka Baštice. Ova dislokacija ima reversan karakter, jer su sedimenti donjeg trijasa jugozapadno od Konjica dijelom navučeni na tvorevine srednjeg i gornjeg trijasa. Interesantno je napomenuti da nekoliko kilometara sjeverno od Konjica u okolini sela Džepi preko dolomita srednjeg trijasa, leže diskordantno klastični sedimenti krede, a preko njih trijaske naslage. Sedimenti donjeg trijasa imaju veoma složenu građu. Bore su manjih mjerila, često polegle. Dolomiti srednjeg trijasa uglavnom su manje ubrani i blago padaju ka sjeveroistoku. Ovo je dominantna strukturno–facijalna jedinica u okviru istraživanog područja. Strukturno–facijalna jedinica Čvrsnica – Prenj s izdvojenim blokovima predstavlja u istraživanom području reprezentativan primjer blokovske organizacije u Vanjskim Dinaridima. (Mojičević, 1973). Četvrtu tektonsku jedinicu izgrađuju sedimenti trijaske, jurske i kredne starosti. Sjeverna granica ove tektonske jedinice je prethodno opisana dislokacija južno od Konjica. Na čitavoj dužini, dislokaciona ravan ima blag pad. Bore su pretežno manjih razmjera, često polegle, što otežava rekonstrukciju građe ovih sedimenata na poprečnim profilima. Duže ose nabora su orijentisane u dinarskom smjeru (Mojičević, 1973). U južnom dijelu općine Konjic dominiraju dva tektonska bloka: Idbar – Bijela – Sivadija i blok Jablanica – Prenj. U geološkom pogledu istraživano područje ima složenu građu zbog velikog broja naslaga različite starosti, strukture i periodike, a zastupljene su naslage paleozojske, mezozojske i kenozojske starosti. Paleozojske stijene javljaju se kao dijelovi paleozoika bosanskih škriljavih planina. Zastupljene su u okolini Bradine, Hasanovića, Gobelovine, u dolini rijeke Trešanice, istočno od sela Šunji, te na području Ivan Sedla i to su stijene gornjeg perma (P3), zatim filiti (Pz2), porfiriti (π), kvarc–sericitski škriljci (Pz3) i muskovitski i hloritski škriljci (Pz1). Stijene mezozojske starosti rasprostranjene su u području potoka Bijele južno od Konjica, na području Zlatara, u predjelu Idbra, na Kiseru, Ljubini i u rejonu Crnog vrha. Stijene mezozojske starosti nalaze se i u gornjem toku Bijele na Borašnici, na prenjskoj Bjelašnici, na sjevernim padinama Velikog Prenja, južno od Crnog vrha u Boračkoj dragi i na Tisovici. Mezozojske stijene predstavljene su naslagama trijasa (donjeg trijasa – T1, srednjeg trijasa – T2 i srednjeg i gornjeg trijasa – T2, 3), naslagama jure (lijas – J1 i lijas – doger - J1,2 ) i krednim naslagama (gornja kreda – K2). Naslage kenozojske ere


ČOVJEK I KRŠ I 2012: 129-142

Prije same izrade rada obavljene su pripreme, u vidu sakupljanja literature i terenskih istraživanja, odnosno rekognosciranja terena, a u konačnici ovaj rad predstavlja osnovu potencijalnih budućih geomorfoloških istraživanja unutar Bosne i Hercegovine.

Geotektonske i geološke karakteristikePrema svom geotektonskom položaju, općina Konjic ulazi u sastav dvije makrotektonske jedinice i to jedinica Vanjskih Dinarida (najveći dio istraživanog područja) i u sjevernom dijelu općine tektonska jedinica Centralnih Dinarida. Unutar navedenih geotektonskih makroregija na istraživanom području izdvajaju se sljedeće podjedinice (Hrvatović, 2006):1. Centralna paleozojska i ofiolitska zona,2. Navlaka mezojskih krečnjaka i paleozojskih škriljaca, i3. Navlaka Visokog krša.Sa geotektonskog aspekta Vanjski Dinaridi predstavljeni su borno–rasjedno–navlačnim strukturama planinskih masiva alpskog orogena. To su sve uglavnom masivi i hrptovi predtercijarnog i tercijarnog boranja koji su se za vrijeme neotektonske faze (kraj neogena i u kvartaru) izdigli do današnjih visina (Bognar, 1997).

Slika 1: Topografska karta općine Konjic // IZVOR: GIS centar PMF Sarajevo, autorica, 2010.


ČOVJEK I KRŠ I 2012: 129-142

132 133

intenziteta MCS. Prema instrumentalnim mjerenjima u Konjicu se nalazi epicentralno područje sa potresima jačine 4º MCS skale, a jugoistočno uz dolinu Neretve, izvan istraživanog područja dvije epicentralne lokacije sa potresima jačine 6º odnosno 7º MCS skale. Mikroseizmičke karakteristike pojedinih sredina su različite, tako da kao referentnu sredinu za 6º mikroseizmičkog intenziteta mogu se okvirno smatrati dolomiti u osnovnom gorju, dok se kod ostalih sredina, naročito vezanih stijena s visokim nivoom podzemnih voda može očekivati i znatno veći priraštaj seizmičkog intenziteta čak i do 1º (Prostorni plan - Opština Konjic, 1986).Litološki sastav šire okoline Konjica ne omogućuje relativno lako korištenje kamena kao prirodnog građevinskog materijala u primarnim ležištima otvaranjem pozajmišta za dobijanje drobljenih agregata, zatim kamenih blokova i arhitektonskog kamena (Prostorni plan - Opština Konjic, 1986). Pored ovog postoje i prirodne akumulacije drobljenih kamenih agregata, koji se direktno ili uz manju preradu mogu koristiti kao kvalitetni građevinski materijal. Najbolji materijali vezani su za pojave krečnjaka u masivu Prenja, gdje se mogu uglavnom otvarati pozajmišta za dobijanje tehničkog kamena široke mogućnosti primjene. Pojave magmatskih stijena u Bijeloj, južno od Konjica predstavljaju potencijalno ležište tehničkog i ukrasnog kamena, a pojava porfirita južno od Bradine koristiti se kao arhitektonski kamen zbog povoljnih dekorativnih

Slika 3: Kamenolom dolomita “Tunel” // IZVOR: autorica, 2009.

svojstava. Od sekundarnih ležišta značajne su naslage šljunka, koje se deponuju na ušću Neretve u jezero u samom Konjicu. One se mogu koristiti neprekidno kao obnovljiv resurs, a njihovo korištenje bi smanjivalo akumuliranje terigenog nanosa u jezeru, što je sa stanovišta dugoročnije eksploatacije HE Jablanice od posebnog značaja. Pored ove pojave značajne su i naslage dolomitske raspadine u koluvijalnom nanosu kod Podorašca, koje se mogu koristiti kao agregat za slabije marke betona, tamponske zastore kod saobraćajnica, za maltere, uz odgovarajuću preradu, predrobljavanjam i separiranjem. Značajne rezerve prirodnih agregata vezane su i za glacijalni nanos Bijele i koluvijalne naslage. U širem području Konjica nalazi se niz ležišta željezne i manganske rude od kojih su neka detaljno istražena. Ona se nalaze na padinama planina Borašnice i Prenja. Genetski posmatrano, ova ležišta pripadaju submarinsko–eshalacionom tipu, koja su vezana za vulkanogeno–sedimentnu seriju srednjeg trijasa. Zbog facijalne raznolikosti rude, mogu se izdvojiti sljedeći tipovi orudnjenja: tip nisko-manganskih ležišta hematita (područje Bijele, okolina Idbra), tip željezne i manganske rude (Šuplji kuk) i tip manganske rude (Čelebić, 1967). Svakako je bitno i spomenuti ležište dolomita ‘’Tunel’’ koji se nalazi s lijeve strane rijeke Neretve, uz put Konjic – Spiljani. Osnovni litološki član ležišta je bankoviti dolomit trijaske starosti. Ležište dolomita ‘’Tunel’’ nalazi se na prostoru gdje nisu uočeni rasjedi. Sedimenti donjeg trijasa imaju manje složenu građu, a dolomiti srednjeg trijasa su manje ubrani i generalno padaju prema sjeveroistoku. (Operta i


na području općine Konjic zastupljene su na obalama Jablaničkog jezera i u njegovom širem području, u najnižim dolinskim dijelovima Neretve i njenih pritoka, te u manjem segmentu na padinama Bjelašnice. To su naslage srednjeg miocena (M2) i kvartara (Q). Kvartar je predstavljen morenskim materijalom, riječnim terasama, siparima, aluvijem, eluvijem i sedrom.

Složena geološka građa, inžinjersko–geološka svojstva litoloških članova i intenzitet fizičko–geoloških procesa proizvode veoma različit stepen prirodne stabilnosti padine na istraživanom području (Prostorni plan - Opština Konjic, 1986). Kao stabilan teren označen je prostor izgrađen od čvrstih vezanih stijena s tankim rastresitim pokrivačima i rijetkim fizičko–geološkim procesima, koji zahvataju uglavnom površinu, a manifestuju se plitkim jaružanjem ili denudacijom u okviru pokrivača. Ovoj kategoriji pripadaju tereni izgrađeni od dolomita, zatim dijelovi izgrađeni od klastita donjeg trijasa i neogena. Njima su pridruženi i zaravnjeni tereni izgrađeni od riječnog, glacijalnog i fluvio–glacijalnog nanosa. Kao nestabilan teren označene su dvije manje površine gdje su prisutna mala aktivna i stabilizovana klizišta koja se u prirodnim uslovima povremeno aktiviraju i imaju tendenciju proširivanja procesa kretanja. Kao nestabilan teren izdvaja se okolina Jablaničkog jezera. Prema privremenoj seizmološkoj karti SFRJ (Seizmološki zavod Beograd, 1982.god.), područje Konjica pripada zoni 6º makroseizmičkog

Slika 2: Geološka karta općine Konjic // IZVOR: GIS centar PMF Sarajevo, autorica, 2010.



134 135

Također su pomenuti i tereni bez akvifera koji predstavljaju terene sa nepropusnim stijenama, a izgrađuju ga praktično nepropusne (Pz1, π, Pz3, Pz2) i pretežno nepropusne stjenske mase (permo-trijaske naslage). Permo-trijaske naslage su predstavljene pješčarima, konglomeratima i glinama vrlo slabe vodopropusnosti i transmisivnosti. Vodonosnici su ograničenog rasprostranjenja, a rijetke akumulacije podzemnih voda dreniraju se preko izvora i to iz ispucalih pješčara i konglomerata. Infiltracija atmosferskih voda je veoma spora, a ovi tereni se odlikuju vrlo gustom hidrografskom mrežom površinskih tokova, s brojnim potocima i rječicama.

Geomorfologija općine Konjic Geomorfološki položaj istraživanog područja je izrazito specifičan jer se ovi tereni nalaze na kontaktu dvije značajne podcjeline Dinarida i to Vanjskih i Centralnih Dinarida, a u sjevernom dijelu općine izdvojen je kompleks Bosanskog škriljavog gorja. Istraživano područje bi se moglo podijeliti u nižoj hijerarhiji na čitav niz subgeomorfoloških cjelina i na veći broj mikrogeomorfoloških sektora, ali je to za ovu razinu rada previše detaljno ako se uzme u obzir da do sada nije izvršena ni generalna, ni detaljna geomorfološka regionalizacija terena Bosne i Hercegovine. Vanjski Dinaridi su najkasnije uključeni u tektogenetski razvoj, te su oblici i geološka struktura u njima i najpodudarniji prema Unutrašnjim i Centralnim Dinaridima. Orijentacija regionalnog stresa u okviru strukturnih jedinica ovisi o rotaciji južnog dijela Jadranske mikrotektonske ploče. Naime, njezin najveći potisak izražen je s jedne strane prevladavanjem borano–navlačnih i ljuskavih struktura u jugoistočnom dijelu Dinarida, a s druge strane reduciranim razvojem borano– rasjednih i navlačnih masiva, koji su istovremeno potisnuti „prividno“ u pojas morfostruktura kompleksne tektogeneze i u tzv. ofiolitski pojas sjeverne i sjeveroistočne Bosne i Hercegovine. Time se može, uostalom objasniti „mozaički“ položaj morfostruktura različite geneze unutar navedenih područja; smjenjuju se morfostrukture kompleksne tektogenetske strukture s onima karakterističnim za ofiolitski pojas. Novija shvatanja vežu navedene tipove morfostruktura za geotektonske cjeline Adrijatika, Epiadrijatika, Dinarika i Supradinarika. Dinarik obuhvata strukturne jedinice nastale od naslaga dinarske karbonatne platforme, razvijene u okvirima miogeosinklinalnih uslova. Platformski odnosi traju od trijasa, tokom cijelog preostalog dijela mezozoika. Rasprostranjenost strukturnih elemenata Dinarika posljedica su njegove subdukcije pod Supradinarik, kao i subdukcije Epiadrijatika i Adrijatika pod njegove strukturne komplekse (Bognar, 1987). U okviru geotektonskog kompleksa Vanjskih Dinarida izdvajaju se dvije zone i to: niža krečnjačko–dolomitna zona Visokog krša s flišem u paleogenim naslagama i viša krečnjačko–dolomitna zona Visokog krša s neznatnim razvojem fliša u paleogenim naslagama. U okviru geotektonskog kompleksa Centralnih Dinarida izdvajaju se dvije zone i to: zona mezozojskih pretežno trijaskih krečnjaka i dolomita sa srednjebosanskim škriljavim planinama u jezgru, i centralna jursko–kredna i gornjo–kredna flišna zona. Hipsometrija istraživanog područja je izrazito dinamična i kreće se u rasponu planinskih vrhova s više od 2000 m n.v. do reljefno najvrijednijeg dijela predstavljenog aluvijem Neretve i donjih tokova njenih pritoka koji su na visinama od 270 do 280 metara. Najviša tačka općine Konjic je 2082,33 metra, dok je najniža 270 metara. Dakle, prisutna je velika razlika u nadmorskim visinama, odnosno raščlanjenosti reljefa.


dr., 2010). Dolomit iz ležišta ‘’Tunel’’ može se upotrebljavati u građevinarstvu pri izradi agregata za beton, izradi agregata za maltere, za zidanje kao obrađeni ili neobrađeni kamen te za izradu nasipa i puteva. Prema hidrogeološkoj regionalizaciji stjenskih masa, istraživano područje se može podijeliti u dvije izdvojene jedinice. Prva hidrogeološka jedinica je predstavljena terenima sa akviferima krško–pukotinske poroznosti, dok drugu predstavljaju tereni bez akvifera. Kod terenima s akviferima krško–pukotinske poroznosti osnovna specifičnost krške hidrografije se ogleda u skoro potpunoj bezvodnosti na površini, i bogatstvom vode u unutrašnjosti krečnjačkih stjenskih masa. Na površini nema stalnih površinskih tokova, a ukoliko ih ima, oni su alogenog porijekla i svoje izvore u pravilu imaju u vodonepropusnim stijenama. Te alogene tekućice uslijed obilnih količina voda uspiju otjecati kroz krečnjačke terene (Bognar, 1997). Češći je slučaj da se riječni tokovi gube u ponorima. To su tzv. ponornice, ali ih u okviru istraživanog područja nema. Postoje samo vrela. Krška vrela su mjesta na topografskoj površini gdje voda iz podzemlja vertikalno izvire na topografsku površinu. Na tim mjestima voda se oslobađa hidrostatskog pritiska. Oslobađajući se pritiska voda ističe na topografsku površinu vertikalno, pa se stiče dojam da ona vri ili vre, zbog čega se ova pojava i naziva vrelom (Spahić, 2005).U narednoj tabeli su prikazani osnovni parametri tri najvažnija vrela istraživanog područja:

Tablica 1.: Neki od osnovnih parametara tri najvažnija vrela općine Konjic // IZVOR: Possibilities for explatation of drinking water in Konjic municipality, Konjic, 2009.

Osnovni parametri Vrelo ‘’Baščica’’ Vrelo ‘’Ljuta’’ Vrelo

‘’Krupac’’1. Temperatura (º C) 9 8 9

2. Stepen zamućenosti 0,08 0,10 0,09

3. Obojenost 5 2 3

4. pH 7,98 7,75 7,72

5. Fe (mg/l) 0,01 0,01 0,01

6. Mn (mg/l) 0,00 0,00 0,00

7. Cl (mg/l) 2,84 2,48 2,41

8. Minimalna izdašnost (l/s) 320 530 510

Slika 4: Vrelo Ljute u Ljutoj // IZVOR: autorica, 2008.



136 137

0º do 31º. Najmanji nagibi prevladavaju u aluvijalnim ravnima rijeke Neretve i njenih pritoka, okolini Jablaničkog jezera, kao i na planinskim zaravnima i visoravnima. U ovim dijelovima odvijaju se procesi akumulacije, za razliku od područja gdje su zastupljeni veliki nagibi terena. To su prije svega visoki planinski vrhovi Prenja, Visočice i Bjelašnice, ali i padine s uskim riječnim dolinama, posebno u gornjim dijelovima vodotoka Neretve, Rakitnice, Ljute, Bijele, Baščice i Neretvice. Kada je riječ o ekspoziciji terena općine Konjic može se reći da su nešto više zastupljene južne ekspozicije terena. Južne ekspozicije su najpovoljnije za stanovanje iz razloga što su osunčane tokom većeg dijela dana. Na njima se nalazi i najveći broj naselja općine Konjic.

Slika 6: Karta ekspozicija terena područja općine Konjic // IZVOR: GIS centar PMF Sarajevo, Đug-Alagić, 2010.

Reljef istraživanog područja rezultat je složene međuovisnosti djelovanja endo i egzo geomorfoloških procesa. Prema obliku, visini, raščlanjenosti i nagibima, mogu se razlikovati četiri morfografska (ili orografska) tipa reljefa: nizijski (ravničarski), ravnjački, brdski i planinski (gorski). Važno je naglasiti da u strukturno–geomorfološkom pogledu nizijski reljef ulazi u kategoriju akumulacijsko–tektonskih morfostruktura, ravnjački i brdski reljef u kategoriju denudacijsko–akumulacijskih, te planinski reljef u kategoriju denudacijsko–tektonskih morfostruktura. Akumulacijsko–tektonske morfostrukture po svom morfološkom tipu predstavljene su bazenima i mlađim potolinama. U


Tablica 2.: Hipsometrijski razmještaj reljefa općine Konjic // IZVOR: Prostorni plan (nacrt), Opština Konjic, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, 1986., uredila: Alagić Ozana

Visinska zona (m) Površina (km2) Površina (%)

200 – 500 200 18,1

500 – 1000 321 29,1

1000 – 1500 425 38,6

1500 – 2000 155 14,0

> 2000 68 0,2

Iako prostori do 500 m n.v. predstavljaju tek 18,1% istraživanog područja, ovo je najdinamičniji prostor u općini sa glavnom koncentracijom stanovništva i aktivnosti. Tereni viši od 1000 m n.v. predstavljaju 52,8% istraživanog područja, što predstavlja problem za razvoj ove općine jer su to izuzetno pasivni krajevi sa disperznom naseljenošću i lošim ekonomsko–geografskim potencijalom. Na području općine Konjic zastupljena je vrlo raznolika skala nagiba. Najveći dio istraživanog područja ima nagibe terena od

Slika 5: Karta - nagibi terena područja općine Konjic // IZVOR: GIS centar PMF Sarajevo, Đug-Alagić, 2010.



138 139

Slika 9: Klisurasta dolina rijeke Neretve uzvodno od Konjica // IZVOR: autorica, 2009.

Slika 10: Boginjavi krš na Ljubini // IZVOR: autorica, 2009.

Slika 11: Okapina na odsjeku u blizini Glavatičeva // IZVOR: autorica, 2010.

Slika 12: Fosilni valov na Prenju // IZVOR: autorica, 2010.

Krški reljef predstavljen je egzokrškim i endokrškim reljefnim oblicima. Na području općine Konjic od egzokrških reljefnih oblika susreću se kamenice, škrape i vrtače (ponikve), a od endokrških reljefnih oblika jame i pećine.

Glacijalni reljef općine Konjic predstavljen je erozivnim i akumulativnim glacijalnim oblicima (uglačane površine, strije, mutonirane stijene, cirk, valov, morene), dok je nivacioni reljef predstavljen pojavom soliflukcije, kamenitih struja i morem kamenja.


morfostrukturnom smislu to su akumulacijske nizije međuplaninskih bazena. Nastanak im je vezan za egzogeno modeliranje u okviru potolinskih struktura, oblikovanih diferencijalnim spuštanjem stare Panonske mase, te dijelova geostrukture Unutrašnjih Dinarida, tokom tercijara i kvartara (Bognar, 1987). Denudacijsko–akumulacijski reljef je oblikovan linearnom erozijom, derazijskim i korozijsko–derazijskim procesima na marinskim i jezerskim sedimentima tokom gornjeg pliocena i kvartara. Razvoj i izgled bitno im je uslovljen njihovim prostornim položajem u odnosu na susjedne reljefne jedinice, te svojstvima tektonske strukture (Bognar, 1987). Denudacijsko–tektonski tip reljefa predstavljen je u tektonskom smislu antiformnim strukturama antiklinala, antiklinorijuma, horst–antiklinalama, horst–sinklinalama, složenim oblicima s navlakama (kod kojih je unutrašnja građa često antiklinalna i sinklinalna), te ljuskama. S morfostrukturnog aspekta to su homogeni i heterogeni gorski planinski masivi, jednom ili više puta remobilizirani i često ekshumirani. Strukturnogenetski gledano to su borano–rasjedne, borano–rasjedno–navlačne, borano–navlačne i ljuskave gorske i planinske strukture predtercijarnog i tercijarnog boranja (Unutrašnji, Centralni i Vanjski Dinaridi ili tzv. Adrijatik, Epiadriatik, Dinarik i Supradinarik). Na navedenim morfostrukturama oblikovan je niz morfoloških tipova pozitivnih morfostruktura: masivi i hrptovi s bilima i grebenima, vijenci, ploče i platoi (Bognar, 1987).Na području općine Konjic formirani su slijedeći genetski tipovi reljefa: padinski, fluvijalni, krški, glacijalno–nivacioni i antropogeni reljef. Kada je riječ o padinskom reljefu, na području općine Konjic susreću se sljedeće pojave: urušavanje, osipanje, razoravanje, puženje zemljišta, soliflukcija, kliženje i proces spiranja.

Fluvijalni reljef predstavljen je riječnim koritom, terasama i adama. Osnovne hidrografske crte terena Konjica daje rijeka Neretva sa lijevim pritokama: Bijela, Baščica i Šištica. Desne pritoke rijeke Neretve u istraživanom području su: Konjička Ljuta, Rakitnica, Krupac, Lađanica, Bukovica, Trešanica, Kraljuščica i Neretvica. Sve one su manje ili više bujičnog karaktera. Doline su im promjenjivog profila, pretežno kanjonskog ili klisurastog oblika. Pored rijeka, zastupljena su i prirodna jezera, Boračko i Blatačko, kao i vještačka akumulacija, Jablaničko jezero.

Slika 7: Ostenjak - okolica Boračkog jezera // IZVOR: autorica, 2009.

Slika 8: Proces spiranja u blizini Crnog vira - Džajići // IZVOR: autorica, 2009.



140 141

Slika 13: Geomorfološka karta općine Konjic // IZVOR: GIS centar PMF Sarajevo, autorica, 2010.


Životna sredinaIntervencija čovjeka u prostoru utjecala je da danas ima malo očuvanih tzv. čistih prirodnih prostora ili okoliša, pa zbog toga je potrebno više govoriti o izmijenjenom prirodnom okolišu. Unutar njega mogu se posebno izdvojiti reljefni oblici agrogenog i tehnogenog porijekla, a osnovna obilježja oblikovanja reljefa su: jarci, zasjeci, otkopi, cestovni i željeznički usjeci, rudarska jamišta, kamenolomi, oranične površine i gomile šljunka (Bognar, 1997).Područje općine Konjic nije neposredno ugroženo od velikih zagađivača, tako da je do sada epidemiološka situacija i stanje životne sredine relativno dobro. Glavni oslonac snabdijevanja vodom cijelog područja su krška vrela. U skladu sa izloženim orijentacijama u obezbjeđenju vodom, neophodno je osigurati zaštitu kvaliteta voda formiranjem odgovarajućih zaštitnih zona i utvrđivanjem adekvatnih mjera na njima (Prostorni plan - Opština Konjic, 1986).Zaštitom treba obuhvatiti sva postojeća i perspektivna izvorišta lokalnih vodovoda, ali se zbog svog značaja ovdje posebno izdvaja i u okviru prostornog plana općine predlaže za zaštitu vrelo Ljute u Ljutoj. Planirana izgradnja novih akumulacija i hidroenergetskih postrojenja na uzvodnom toku izmijenit će režim tečenja u rijeci Neretvi, što će se odraziti prije svega na smanjenje velikih voda, ali će izazvati i neravnomjerne proticaje izazvane promjenjivim radom hidroenergetskih postrojenja. Postojećom kanalizacionom mrežom obuhvaćen je samo dio urbanog područja Konjica. Ta kanalizacija ne može se smatrati da zadovoljava tehničke i sanitarne uslove, koji se zahtijevaju u savremenim sistemima za odvodnju i dispoziciju otpadnih voda, jer sve prikupljene otpadne vode, nezavisno, na najkraći način bez ikakvog prečišćavanja odvode do rijeke Neretve (ili Jablaničkog jezera) unutar samog gradskog područja. Kada se govori o kvalitetu zraka istraživanog područja, može se konstatovati da nisu utvrđene prekomjerne koncentracije zagađujućih materija u zraku.

ZaključakGrad Konjic i sjedište istoimene općine nalazi se u sjevernom dijelu Hercegovine, smješten u gornjem dijelu toka rijeke Neretve, na nadmorskoj visini od oko 280 m. Prema svom geotektonskom položaju, općina Konjic ulazi u sastav dvije makrotektonske jedinice i to jedinica Vanjskih Dinarida (najveći dio istraživanog područja) i u sjevernom dijelu općine tektonska jedinica Centralnih Dinarida. U geološkom pogledu istraživano područje ima složenu građu zbog velikog broja naslaga različite starosti, strukture i periodike, a zastupljene su naslage paleozojske, mezozojske i kenozojske starosti. Paleozojske stijene javljaju se kao dijelovi paleozoika bosanskih škriljavih planina i u okviru istraživanog područja, to su stijene gornjeg perma (P3), zatim filiti (Pz2), porfiriti (π), kvarc–sericitski škriljci (Pz3) i muskovitski i hloritski škriljci (Pz1). Mezozojske stijene predstavljene su naslagama trijasa (donjeg trijasa – T1, srednjeg trijasa – T2 i srednjeg i gornjeg trijasa – T2,3), naslagama jure (lijas – J1 i lijas – doger - J1,2) i krednim naslagama (gornja kreda – K2). Kenozoik je predstavljen tvorevinama srednjeg miocena (M2) i kvartarnim naslagama (Q). Prema hidrogeološkoj regionalizaciji stjenskih masa, istraživano područje se može podijeliti u dvije izdvojene jedinice i to: tereni sa akviferima krško–pukotinske poroznosti i tereni bez akvifera. Geomorfološki položaj istraživanog područja je izrazito specifičan jer se ovi tereni nalaze na kontaktu dvije značajne podcjeline Dinarida i to Vanjskih i Centralnih Dinarida, a u sjevernom dijelu općine izdvojen je kompleks Bosanskog škriljavog gorja. Hipsometrija istraživanog područja je izrazito dinamična i kreće se u rasponu planinskih vrhova sa preko 2000 m n.v. do reljefno najvrijednijeg dijela predstavljenog aluvijem Neretve i donjih tokova njenih pritoka koji su na visinama od 270 do 280 metara. Kada



142 143ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161

Primjena GIS metoda u analizi geomorfometrijskih značajki Duvanjskog polja

Denis Radoš, Sanja Lozić, Ante Šiljeg: Prirodoslovno-metematički fakultet, Odjel za geografiju, Sveučilište u Zadru, Hrvatska

SažetakU radu su analizirana geomorfometrijska obilježja Duvanjskog polja i njegovog planinskog ruba. Analiza se temelji na obradi digitalnog modela reljefa (DMR) uz pomoć GIS tehnologije. DMR je izrađen metodom digitalizacije izohipsa s topografske karte mjerila 1:25000. Primjenom različitih GIS metoda dobivene su rasterske i vektorske vrijednosti za sljedeće parametre: nagibi, ekspozicije, hipsometrijska obilježja i zakrivljenosti terena. Oni su vrednovani na način da im je utvrđena geografska distribucija, učestalost i dominacija u istraživanom području, točnije njihova kvantitativna obilježja. Dobiveni rezultati daju cjelovit pregled geomorfometrijskih obilježja Duvanjskog polja, po svakom parametru pojedinačno.

Ključne riječi: geografski informacijski sustavi (GIS), geomorfometrija, Duvanjsko polje, digitalni model reljefa (DMR)

The Application of GIS Methods in analysis of Geomorphometric Features of Duvanjsko Polje

AbstractIn this paper geomorphometric characteristics of Duvanjsko polje and its mountain border were analyzed. The analysis is based on processing the digital terrain model (DTM) by means of GIS technology. DTM was created by digitizing the contours from topographical map in 1:25000 scale. Raster and vector values for several parameters (slope inclination and aspect, hipsometric features and terrain curvature) were obtained by various GIS methods. They were evaluated by means of determining their geographical distribution, frequency and domination in investigated area (more precisely, their quantitative characteristics). Results of this research are supposed to provide more complete overview of geomorphometric features of Duvanjsko polje by each parameter individually.

Keywords: Geographic information system (GIS), geomorphometry, Duvanjsko polje, digital terrain model (DTM)

UvodObjekt ovog rada su padine uzvišenja šireg područja Duvanjskog polja. Padine se mogu definirati kao reljefne plohe određene geografskim položajem, nagibom u odnosu na horizontalnu površinu, izloženošću (ekspozicijom) u odnosu na strane svijeta, te stupnjem zakrivljenosti (profilne i planarne). Recentni oblik padina posljedica je utjecaja niza prirodnih i društvenih faktora tijekom geneze i evolucije reljefa. Mjerenjem i analizom pojedinih parametara padina moguće je uz pomoć kvantitativnih

THE APPLICATION OF GIS METHODS IN ANALYSIS OF GEOMORPHOMETRIC FEATURES OF DUVANJSKO POLJE //PRIMJENA GIS METODA U ANALIZI GEOMORFOMETRIJSKIH ZNAČAJKI DUVANJSKOG POLJA

se govori o nagibu terena, najveći dio istraživanog područja ima nagibe terena od 0º do 31º. U okviru istraživanog područja, nešto više su zastupljene južne u odnosu na sjeverne ekspozicije terena. Kada su u pitanju strukturno–geomorfološki tipovi reljefa, u okviru istraživanog područja izdvajaju se: akumulativno–tektonski reljef, denudacijsko–akumulacijski reljef i denudacijsko–tektonski reljef. U okviru genetskih tipova reljefa, izdvajaju se: padinski, fluvijalni, krški, glacijalno–nivacioni i antropogeni reljef. Područje općine Konjic nije neposredno ugroženo od velikih zagađivača, tako da je do sada epidemiološka situacija i stanje životne sredine relativno dobro.

Literatura

Bognar, A.: ‘’Reljef i geomorfološke osobine Jugoslavije’’, Tekst i popratne karte kao sastavni dio Geografskog atlasa Jugoslavije, 14 – 19., Zagreb, 1987.

Bognar, A.: ‘’Geološke osobine i reljef Zemlje’’, Poglavlje kao sastavni dio udžbenika Geografija 165 – 144., Zagreb, 1997.

Čelebić, Đ.: ‘’Geološki sastav i tektonski sklop terena paleozoika i mezozoika između Konjica i Prozora sa naročitim osvrtom na ležišta Fe, Mn ruda’’, Geološki glasnik broj 10, Sarajevo, 1967.

Hrvatović, H.: Geological Guidebook trough Bosnia and Herzegovina, Geological Survey of Federation Bosnia and Herzegovina, Sarajevo, 2006.

Mojičević, M., Laušević, M.: Osnovna geološka karta 1:100.000, Tumač za list Mostar, Beograd, 1973.

Mojičević, M., Jovanović, R.: Osnovna geološka karta 1:100.000, Tumač za list Sarajevo, Beograd, 1978.

Operta, M., Škripić, N., Salihović, S.: ‘’Potencijalnost ležišta dolomita – Tunel kod Konjica i mogućnosti njihove primjene’’, VIII naučno stručni simpozij sa međunarodnim sudjelovanjem, Zenica, 2010.

Petrović, D.: ‘’Geomorfologija’’, Građevinska knjiga, Beograd, 1982.Possibilities for explatation of drinking water in Konjic municipality, Konjic, 2009.Prostorni plan (nacrt), Opština Konjic, Institut za arhitekturu, urbanizam i prostorno planiranje arhitektonskog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo, 1986.

Spahić, M.: ‘’Hidrografija kopna’’, Posebna izdanja Geografskog društva FBiH, Sarajevo, 2005.


ČOVJEK I KRŠ I 2012: 129-142

144 145

Rubovi polja na SZ i JI i po izgledu i tektonsko-petrografski daleko su složenije građe a planinski masivi i brežuljkasta područja poput poluotoka ulaze u prostor polja (područje oko Tomislavgrada na SZ i planina Lib na JI). Brežuljkasto područje oko Tomislavgrada sastavljeno je od slatkovodnog lapora, pješčenjaka, gline s neznatnim primjesama grubljeg pješčenjaka i konglomerata. Ovaj sklop slojeva velike je debljine. Planina Tušnica predstavlja najmarkantniji dio SZ ruba polja. Uz tvrde sive vapnence, u sastavu Tušnice posebno se ističu svijetlocrveni vapnenci, lapori, valutice, konglomerati i breče, od kojih je građen JZ i središnji dio brda. Veliko raspadanje i komadanje vapnenačkih nanosa pokazuju da je Tušnica bila područje snažnih tektonskih kretanja. I položaj slatkovodnih lapora upućuje na neobično jako novije gibanje tla na ovome području: na obroncima Gromile slojevi padaju pod kutom od 450. Izgled i morfološki procesi na strmim padinama Tušnice upućuju na mlađi nastanak ove planine. Izdizanje Tušnice prethodilo je drugoj jezerskoj fazi na prijelazu iz srednjeg u gornji miocen (De Leuw et al, 2011). Iz zona svijetlocrvenih vapnenaca, breča i konglomerata, te zaostalog lapora, teku bujice koje vrlo velikom snagom usijecaju jaruge u tlo i na podnožju planine talože u velikim količinama grubi materijal. Dakle, SZ dio područja uz Duvanjsko polje, posebno u dijelovima koji su u blizini Tušnice, područje je novoga poprečnog nabiranja tj. izdizanja koje je podiglo u veće visine slatkovodne nanose tako da su dobili veliki pad prema dolini polja (Roglić, 1940) (Sl. 2).

Slika 1: Duvanjsko polje s okolnim planinskim okvirom unutar geotektonskih cjelina BiH


geomorfoloških parametara analizirati povezanost geomorfoloških značajki s geološkom građom i sastavom, ali, indirektno, i s ostalim prirodno-geografskim čimbenicima (npr. klima, pedologija, vegetacija itd.). Numerički iskazani podaci morfometrijskih parametara, promatrani u lokalnom okviru, ukazuju na posljedice djelovanja egzogenih geomorfoloških procesa, dok u regionalnom okviru ukazuju na djelovanje endogenih (u prvom redu neotektonskih) morfostrukturnih procesa.

Ciljevi ovog istraživanja su: a. analiza morfometrijskih pokazatelja reljefa, b. analiza odnosa između morfometrijskih pokazatelja i geoloških značajki, i c. sinteza svih analiziranih pokazatelja da bi se dobio detaljniji uvid u morfometrijske i morfostrukturne značajke područja i omogućila procjena njihovog utjecaja na opseg i intenzitet dominantnih geomorfoloških procesa. Pri tome, posebna pažnja posvećena je detaljnoj geomorfometrijskoj analizi makromorfostruktura šireg područja Duvanjskog polja u GIS okružju temeljem digitalnog modela reljefa (DMR).

Istraživano područjeDo sada je, kako navode Čičić (2002) i Lepirica (2009), izvršeno više regionalizacija Bosne i Hercegovine prema različitim kriterijima. Područje Bosne i Hercegovine može se podijeliti na tri geotektonska pojasa: Vanjske Dinaride, Središnje Dinaride i Unutarnje Dinaride. Takva geotektonska podjela Dinarida BiH zasnovana je prvenstveno na geografskom položaju i razlikama u litofacijalnim i tektonskim odlikama izdvojenih zona, zatim na sličnim globalnim uvjetima geološke evolucije i orogeneze, te specifičnostima u njihovom geotektonskom sklopu (Čičić, 2002).Prema ovoj podjeli Duvanjsko polje s okolnim područjem dio je Vanjskih Dinarida, a u neposrednoj okolici polja, između planina Ljubuše i Raduše prolazi granica između Vanjskih i Unutarnjih Dinarida. Iako se kod određivanja tektonskih jedinica primjenjuju različiti kriteriji, pa iz tog razloga različiti autori drugačije dijele neko područje na tektonske jedinice, ono što je neosporno kod Duvanjskog polja je da se ono u cijelosti nalazi u području Vanjskih Dinarida, odnosno u zoni „Visokoga krša“ (Sl. 1).

Geološko-morfološka građa užeg područja Duvanjskog polja prilično je jednostavna. Polje je građeno od naslaga miocenske starosti (De Leeuw et al., 2011) koje su uz rubne dijelove (npr. JI dio polja oko Kongore) ili uz riječne tokove prekrivene kvartarnim nanosima. Rubni planinski okvir je složenije građe: prevladavaju vapnenci i dolomiti jure i krede, s mjestimično prisutnim manjim područjima tercijarnih naslaga Tušnice na S, Ljubuše i Vrana na SI, Grabovičke zaravni i Midene planine na JZ, Liba na JI te Mesihovine na J (Sl. 1). JZ granica polja, uz Grabovičku zaravan, proteže se gotovo pravocrtno; uzduž nje na SZ dijelu spuštaju se prema SI slojevi vapnenca zaravni, u središnjem dijelu strmo dok se duž JZ dijela slojevi pružaju terasasto. Iz ovoga, te iz pravocrtnog protezanja rubnog dijela lako se da zaključiti kako je rub polja nastao tektonski (slijeganjem); noviji procesi erozije neznatno su ga promijenili (Roglić, 1940).Slične su okolnosti (s obzirom na postanak) i uzduž SI ruba polja. I ovdje se susreću na topografski jasno izraženoj granici slatkovodni slojevi i tanki površinski sloj polja s krednim vapnencima Ljubuše. Samo oko Mokronoga vapnenac je pokriven mlađim naslagama; isto tako u središnjem dijelu, u području potoka Sazlivoda kraj Vedašića, pojavljuju se dolomiti utisnuti u vapnence.

ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161


ČOVJEK I KRŠ I 2012: 143-161

146 147

MetodologijaProces obrade podataka temeljio se na analizi digitalnog modela reljefa, koji je za potrebe ovog rada izrađen metodom automatske vektorizacije izohipsa s topografskih karata. Korišteno je 9 listova TK 25 Vojnogeografskog instituta iz Beograda, od kojih su neki vektorizirani u potpunosti, a drugi djelomično, ovisno o obliku istraživanog područja. Dobiven je DMR rasterske GRID strukture, veličine piksela 25 metara. On se nalazi unutar četverokuta dimenzija 26 km istok – zapad i 26 km sjever jug. S obzirom na to da modeliranjem prostora dolazi do pogrešaka, moguće su manje greške u izlaznim rezultatima, budući da dobiveni podatci nisu uspoređivani s drugim digitalnim modelima reljefa. Obično se uzima da je visinska točnost jednaka 1/4 ili 1/5 ekvidistancije pa bi visinska točnost dobivenog DMR-a bila oko 2 m. Za geomorfometrijsku analizu istraživanog područja pomoću GIS alata bio je neophodan digitalni model reljefa. Razlozi izrade DMR-a šireg područja Duvanjskog polja bili su nedostupnost besplatnog detaljnijeg DMR-a, bolja kvaliteta u odnosu na dostupne DMR1 i precizniji izlazni podatci. Općenito, model je objekt ili koncept koji se koristi za predstavljanje neke pojave u prostoru. To je umanjena stvarnost pretvorena u razumljiv oblik (Meyer, 1985.; preuzeto iz Li, Zhu, Gold, 2005). Za prostorne analize koriste se različiti digitalni visinski modeli Zemljine površine (DEM).

Proces izrade digitalnog modela reljefa uključivao je sljedeće korake: 1. skeniranje analognih topografskih karata - pretvaranje karata u digitalni oblik bez

prostorne reference2. georeferenciranje i transformaciju – referentne točke uzete su s topografskih karata

čime su karte smještene u geografski prostor. S obzirom da se radilo o skeniranim kartama korištena je afina transformacija polinoma prvog reda.

3. vektorizaciju izohipsi i dodavanje atributa (podataka o visinama s topografskih karata) - automatska vektorizacija izohipsi uključivala je odstranjivanje šumova, skeletiranje (stanjivanje), poboljšanje čvorova, praćenje linija, spajanje segmenata i topološku rekonstrukciju.

4. izradu TIN-a – vektorskog modela reljefa, koji se sastoji od točaka, linija i trokuta, te služi kao osnova izrade rasterskog modela reljefa. Na osnovi lomnih točaka (sastavni dio izohipse) napravljena je triangulacijska nepravilna mreža.

5. izradu DMR-a - rasterskog modela reljefa. Digitalni model reljefa temeljni je akronim koji se danas koristi u literaturi koja se tiče GIS-a, daljinskih istraživanja i srodnih područja. Digitalni model reljefa predstavlja digitalni prikaz Zemljine površine, no bez vegetacije ili produkata ljudskog djelovanja na Zemljinu površinu. Dakle DMR prikazuje samo „temeljnu“ ili „golu“ površinu Zemlje, odnosno reljef. Stoga je i logičan njegov naziv.

Korištenje GIS alata u analizi DMR-a omogućilo je stvaranje novih podataka i njihovu analizu, a izlazni podatci su u konačnici precizniji.

1 SRTM (Shuttle Radar Topographic Mission) – digitalni visinski model kojeg je proizvela NASA. Predstavlja prekretnicu u dostupnosti visinskih podataka za većinu dijelova svijeta. Jedan list SRTM-a obuhvaća prostor 5X5 stupnjeva na Zemljinoj površini. SRTM 90m ima rezoluciju 90 metara na ekvatoru i visinsku grešku do 16 metara. Dostupan je na stranicama CGIAR-CSI (Consultative Group on International Agricultural Research - Consortium for Spatial Information) (URL A)


JI rub polja mnogo je jednostavnije građe nego SZ. Planina Lib poput poluotoka prodire u nizinu polja. Prema podacima OGK, sastavljena je od krednih i jurskih vapnenaca. Od posebne su važnosti zone lapora koje se nalaze na vršnim dijelovima SI padine, uz rasjednu liniju, iz kojih izviru vrela koja selu Kongori daju vodu (Roglić, 1940) (Sl. 2). Ukupna površina istraživanog područja iznosi 365,7 km², od čega 239,4 km² otpada na padine, odnosno područja s nagibom >2°, na što je dan poseban osvrt.

Slika 2: Geološka karta istraživanog područja (prema OGK, listovi Livno, Imotski)



148 149

Nagibi manji od 2° karakteristični su za najveći dio Duvanjskog polja zbog čega imaju i najveći prostorni obuhvat (s 35,4% udjela, Tabl. 2), međutim, manja područja takvog nagiba pojavljuju se i na okolnim planinama. Prije svega karakteristična su za korozijsku terasu Podine od Mokronoga do Lipe a javljaju se i na dijelovima zaravni planine Ljubuše (Sl. 3) te na Grabovičkoj zaravni (Sl. 6).

Tablica 2. Klase i prostorni obuhvat nagiba

Nagib (0) Površina (m2) Udio (%)

< 2 128929043,0 35,248

2-5 48646472,0 13,300

5-12 97027222,0 26,527

12-32 87352669,0 23,882

32-55 3807938,0 1,041

>55 10729,0 0,003

Ukupno 365774073,0 100,000

Slika 3: Korozijska terasa „Podine“ i Ljubuša (desno), IZVOR: GoogleEarth 2011.


Analiza geomorfometrijskih parametaraAnaliza nagiba

Veliki dijelovi Zemljine površine sastoje se od različitih vrsta padina čiji je nastanak posljedica djelovanja endogenih i egzogenih procesa. U ovom istraživanju analizirani su nagibi šireg područja Duvanjskog polja odnosno okolnih rubnih dijelova planinskog okvira. Primijenjen je sveobuhvatniji pristup, tj. pažnja nije usmjerena na morfometrijsku analizu mikroreljefnih oblika nego na analizu makrogeomorfoloških odnosa unutar cjelokupnog reljefa u granicama promatranog područja. Analiza prostornog rasporeda i obuhvata pojedinih kategorija nagiba padina važna je jer su oni značajan indikator opsega i intenziteta morfostrukturnih, denudacijskih i akumulacijskih procesa koji su tijekom paleogeomorfološkog razdoblja utjecali na morfogenezu padina, ali i kao indikator recentnih i budućih utjecaja tih procesa na značajke i međusobe odnose denudacije i akumulacije (Tabl. 1).Za izračunavanje nagiba korištene su metode i algoritmi integrirani u program ArcInfo. Princip računanja nagiba je takav da softver za svaki piksel izračunava maksimalnu stopu promjene vrijednosti od tog piksela prema susjednim pikselima koji ga okružuju. U konceptualnom smislu, funkcija nagiba uklapa plohu i z-vrijednosti unutar područja od 3x3 piksela koje okružuje središnji piksel, a vrijednost nagiba ove plohe izračunava se pomoću tehnike prosječnog maksimuma (Burrough & McDonell, 1998). Mreža koju čine ćelije jednakih dimenzija, poravnana je uzduž geografskih osi x (zapad-istok) i y (sjever-jug).

Tablica 1. Geomorfološka klasifikacija nagiba2

Nagib (0) Karakteristike geomorfoloških oblika i procesa

< 2Ravnica. Kretanja masa se ne zapažaju.Intenzitet spiranja minimalan

2-5Blago nagnut teren. Spiranje slabo izraženo.Erozija tla ipojave kliženja mogu biti značajne.

5-12Nagnuti tereni. Pojačano spiranje i pojavekretanja masa. Do izražaja dolazi kliženje i tečenje materijala.Teren ugrožen erozijom.

12-32Značajni nagibi. Spiranje je intenzivno.Veoma snažna erozija. Teren jako ugroženerozijom i pojavom kretanja masa.

32-55Vrlo strm teren. Dominira odnošenjematerijala. Akumulacijski materijal se tek mjestimično zadržava(tanki pokrivač). Padine su stjenovite i pretežito ogoljene.

> 55 Strmci, litice (eskarpmani). Dominira osipanje i urušavanje

2 Geomorfološka klasifikacija nagiba padina, temeljena na dominantnim morfološkim procesima koji se aktiviraju ovisno o veličini nagiba, kao i odgovarajućim reljefnim oblicima, prihvaćena je od IGU (International Geographical Union, 1968)



150 151

Nagibi od 5 do 12°, nakon kategorije < 2°, zauzimaju najveću površinu (Tabl. 2). Može se reći da su gotovo ravnomjerno raspoređeni duž čitavog planinskog oboda polja, osim viših dijelova padina Tušnice, Jelovače (Sl. 5) i planine Lib (Sl. 7), koje su, zbog izraženog djelovanja neotektonskih pokreta strmije i najvećim dijelom nagiba od 12-320, 32-550 i >550.

Slika 5: Tušnica i Jelovača; dominiraju nagibi od 12-320, IZVOR: GoogleEarth 2011.

Osim spomenutih područja Tušnice, Jelovače i Liba, nagibi od 12-320 prisutni su i na relativno velikim površinama viših područja padinskih strana uz grebene ostalih uzvišenja, na nižim dijelovima padina na kojima je izraženo intenzivno djelovanje rasjedne tektonike, uz bočne strane dubljih jaruga i ponikava te na područjima naglog prijelaza iz zaravnjenog u obodni planinski dio polja. Ova kategorija nagiba javlja se i duž gotovo cijelog zapadnog ruba polja, od prijevoja Privala do sela Bukovice, gdje prelazi u tektonski i reljefno razdrobljeno valovito područje zaravni u zaleđu Bukovice, koje se od zapada stepenasto spušta prema istoku i nestaje uz rub polja (Sl. 6).


Druga kategorija nagiba (2-5°) u pravilu se javlja na kontaktnim dijelovima polja i okolnog područja, gdje postoji blagi prijelaz iz zaravnjenog dijela polja u strmiji planinski okvir, prekriven naslagama koluvijalnog i deluvijalnog porijekla. Na rubovima polja ova kategorija nagiba najrasprostranjenija je sjeverno od Tomislavgrada, gdje polje postupno prelazi u brežuljkasto područje (Sl. 4), te na području sela Bukovice gdje se polje uzdiže prema Midenoj planini. Također, velika područja planine Ljubuše i Grabovičke zaravni pripadaju ovoj kategoriji. Na Ljubuši se ovi nagibi javljaju na područjima uvala, koje su u prošlosti bile sezonski naseljene i agrarno vrednovane u ljetnom dijelu godine (Sl. 3). Unutar ove kategorije nagiba nalaze se blago položene SZ padine kredne starosti na području kontakta Ljubuše i krajnjeg zapadnog dijela Vrana (Sl. 9), prijelazno područje od JI dijela polja prema planini Vran te niži dijelovi padina Lib planine u kontaktnom području s poljem (Sl. 7).

Slika 4: Tomislavgradsko pobrđe, IZVOR: GoogleEarth 2011.



152 153

Tablica 2. Klase i prostorni obuhvat nagiba

Nagib (°) Površina (m2) Udio (%)

< 2 128929043,0 35,248

2-5 48646472,0 13,300

5-12 97027222,0 26,527

12-32 87352669,0 23,882

32-55 3807938,0 1,041

>55 10729,0 0,003

Ukupno 365774073,0 100,000

Slika 7: Nagibi kategorije >550 na strmoj padini zapad-nog dijela planine Lib, iznad Borčana, IZVOR: GoogleEarth 2011.


Granica sjeveroistočnog dijela polja i planine Ljubuše također je dobro definirana ovom kategorijom nagiba, osobito od sela Kuka do Letke, gdje ovaj strmi rub korozijske zaravni lokalno stanovništvo naziva „Greda“ (Sl. 3). Na kanjonskim stranama Šujice izmjenjuju se nagibi od 12-320 i 32-550.Što se najviših vrijednosti nagiba tiče, nagibi od 32-550 prevladavaju uglavnom na višim dijelovima padina uz grebene planinskih uzvišenja (izuzetak su južno eksponirane padine Tušnice gdje je ova kategorija zastupljena uglavnom na nižim dijelovima padina) te uz kanjonske strane Šujice. Prilikom terenskog izlaska uočeni su nagibi najviše kategorije (>550) na litici na Lib planini iznad Borčana (Sl. 8), te mjestimično na vrlo strmim stranama ponikava i japaga na području Grabovičke zaravni (Sl. 6).

Slika 6: Strmi zapadni rub polja od prijevoja Privala do sela Bukovice, gdje prelazi u tektonski i reljefno razdro-bljeno valovito područje zaravni u zaleđu Bukovice; Grabovička zaravan (lijevo), IZVOR: GoogleEarth 2011.



154 155

Najveću rasprostranjenost na promatranom području, s 20,7%, imaju jugozapadno eksponirane padine ili dijelovi padina (Tabl. 3), što je u skladu s generalnim dinarskim smjerom pružanja reljefnih morfostruktura. U širem kontekstu, prema kriteriju opće

Slika 9: Južne i jugozapadne padine Vrana nasuprotne SI i I padinama Liba, IZVOR: GoogleEarth 2011.

pogodnosti3, padine južnog kvadranta s toplom i vrlo toplom orijentacijom (JI, J i JZ) u ukupnoj površini sudjeluju s čak 46,3%. Radi se o područjima većeg dijela Ljubuše (Sl. 3), južnim i jugozapadnim padinama Vrana nasuprotnim SI i I padinama Liba (Sl. 9), JZ i J padinama Liba (Sl. 7), Mesihovine (Sl. 10), velikog dijela Grabovičke zaravni (Sl. 6) te južnim padinama Tušnice i Jelovače (Sl. 5). S nešto manjim udjelom (31,9%, Tab.3) zastupljene su padine s umjereno hladnim i hladnim ekspozicijama (NW, N i NE). Radi se o područjima krajnje sjeveroistočne izdužene padine Grabovičke zaravni (Sl. 6), koja se većim dijelom strmo spušta prema Duvanjskom polju. Također, velika površina ovih ekspozicija prisutna je na padini Vrana nasuprotnoj Ljubuši (Sl. 9), padinama Mesihovine nasuprotnim Libu (Sl. 10) te mjestimično na dijelovima Tomislavgradskog pobrđa (Sl. 4), Tušnice (Sl. 5) i središnjeg dijela Ljubuše (Sl. 3).

3 Opća pogodnost ekspozicija: N = hladna ekspozicija; NE i NW = umjereno hladne ekspozicije; E i W = neutralne ekspozicije; SE i SW = tople ekspozicije; S = vrlo topla ekspozicija


Analiza ekspozicija Ekspozicija se može shvatiti kao orijentacija padine s obzirom na strane svijeta. Pri tome se kut određuje najčešće od pravca sjevera u smjeru kazaljke na satu. U konceptualnom smislu, funkcija ekspozicije odnosi se na izračun vrijednosti ekspozicije središnjeg piksela u odnosu na osam susjednih (mreža piksela 3X3). Smjer prema kojem je ploha okrenuta predstavlja ekspoziciju za središnji piksel (Burrough & McDonell, 1998). Utjecaj ekspozicije na geomorfološke značajke očituje se u tome što različito eksponirane padine primaju različitu količinu kratkovalnog zračenja, što utječe na karakteristike klimatskih elemenata kao egzogenih geomorfoloških agensa. Na istraživanom području, ekspozicije indirektno utječu na promjene vezane uz eroziju, koroziju i sedimentaciju padinskih trošina, ali i hidrološke procese na padinama. Primjerice, povećano kratkovalno zračenje na padinama eksponiranim prema južnom kvadrantu (JZ, J i JI) posredno utječe na povećanje evapotranspiracije, što u sušnijem dijelu godine rezultira bržom nestašicom vode (osobito na mjestima gdje je u podlozi vapnenac) a posljedica je smanjenje obuhvata i broja biljnih vrsta na padinama, odnosno rjeđa vegetacija. I obratno, rjeđa vegetacija omogućuje brže isušivanje tla, veće površinsko otjecanje, i na taj način pogoduje procesu spiranja. Na sjevernim osojnim padinama, vlaga u tlu zadržava se duže vrijeme nakon oborina, što pogoduje razvoju vegetacije i omogućava povoljnije uvjete za stvaranje i očuvanje tla. Dugoročno, spiranje tla, uz ostale denudacijske procese, može uzrokovati povećanje nagiba padine (Kirkby, 2004), kao što se može vidjeti na primjeru zapadno eksponirane padine na planini Lib iznad Borčana uz JZ dio Duvanjskog polja (Sl. 8).

Slika 8: Zapadno eksponirana padina na Lib planini iznad Borčana. Povećanje nagiba uslijed dugo-trajnih procesa spiranja, osipanja i urušavanja, pospješenih litološkim sastavom i izraženijom dnev-nom i sezonskom temperaturnom amplitudom.



156 157

Slika 11: Profilna zakrivljenost (URL 1)

Analiza zakrivljenosti padina Analize zakrivljenosti padina ukazuju na karakter i intenzitet procesa koji djeluju na promjene u izgledu padina (ili njihovih dijelova). Ovakve analize, pogotovo specifične analize profilne i planarne zakrivljenosti, ističu područja na kojima dolazi do relativno brzih promjena nagiba padina, a na nekim dijelovima i snižavanja terena. U geomorfološkim istraživanjima, ove analize mogu se primijeniti za izračunavanje i procjenu trendova endogenih (izdizanje ili spuštanje struktura) i egzogenih geomorfoloških procesa, npr. otjecanja (pomoću planarne zakrivljenosti) ili identificiranja otpornijih stijenskih kompleksa (pomoću profilne zakrivljenosti) (Kennelly, 2009).Matematički gledano, zakrivljenost se definira kao odstupanje geometrijskog objekta od ravnine. Ona je inverzna radijusu kružnice, odnosno izražava se formulom k=1/R. S porastom radijusa kružnice, smanjuje se zakrivljenost i obratno. Zakrivljenost predstavlja koeficijent odstupanja krivulje od pravca čija je zakrivljenost nula. Za točku u trodimenzionalnom prostoru moguće je izvesti beskonačan broj zakrivljenosti (OHLMACHER, 2007). Korištenjem metode 3X3 kvadrata, zakrivljenost se računa kao druga derivacija visinskih vrijednosti DMR-a, prema formuli Z = Ax²y² + Bx²y + Cxy² + Dx² + Ey² + Fxy + Gx + Hy + I. Postoji više vrsta zakrivljenosti, a u ovom radu se razmatraju profilna i planarna (Moore Et Al., 1993; Ayalew and Yamagishi, 2004). Analizom DMR-a dobiva se numerički niz vrijednosti zakrivljenosti iz kojeg je moguće izdvojiti 3 tipa padina: konkavne, konveksne i pravocrtne. Veliki problem predstavljao je odabir metode za određivanje tipa zakrivljenosti padine. U idealiziranim uvjetima, pravocrtne padine su one koje imaju vrijednost zakrivljenosti nula. Dikau (1989) zakrivljenost padina radijusa većeg od 600 m (k>0,001666) na modelu rezolucije 20 m, smatra zanemarivom i takve padine ubraja u pravocrtne. Analogno tomu, za korišteni model rezolucije 25 m, pravocrtnim padinama smatraju se padine radijusa većeg od 750 metara. Granične vrijednosti u ovom radu određene su na sljedeći način:

1. granična vrijednost: vrijednost zakrivljenosti 0 – 0,0013332. granična vrijednost: vrijednost zakrivljenosti 0 + 0,0013333. granična vrijednost: maksimalna vrijednost niza

Profilna zakrivljenost odnosi se na zakrivljenost padina (ili njihovih dijelova) duž linija okomitih na izohipse a njome se određuje stopa promjene nagiba za svaki piksel. Negativna vrijednost ukazuje na konveksni uzdužni profil padine a pozitivna na konkavni, dok vrijednost nula označava linearnu (pravocrtnu) padinu. Profilna zakrivljenost utječe na brzinu otjecanja vode, odnosno na brzinu kretanja detritusa niz padinu.


Neutralne ekspozicije (W i E) u istraživanom području imaju udio od 21,8% (Tab. 3), zbog mjestimičnih promjena dinarskog smjera pružanja morfostruktura u smjer S – J, uzrokovanih izvijanjem tektonskih struktura. To se osobito odnosi na zapadnu padinu Liba (Sl. 7 i 8) i istočne padine Tomislavgradskog pobrđa (Sl. 4).

Tablica 3. Klase i prostorni obuhvat ekspozicija

Ekspozicija padina Površina (m²) Udio (%)

N 24545650,6 10,4

NE 28689996,3 12,1

E 20449568,8 8,6

SE 23498550,1 9,9

S 37080490,4 15,7

SW 48967419,2 20,7

W 31326727,5 13,2

NW 22260077,2 9,4

Ukupno padine >2° 236818480,1

Slika 10: Mesihovina. NW, N i NE ekspozicije na padinama nasuprot Libu (desno gore), IZVOR: GoogleEarth 2011.



158 159

Ukoliko je zadani smjer okomit na smjer najvećeg nagiba (horizontalna sekanta izohipse), tada se modelom zakrivljenosti padina mogu procjenjivati divergencija (konveksne, izbočene padine) odnosno konvergencija (konkavne, udubljene padine) hipotetskog otjecanja (a time i lokalne ocjeditosti ili vlažnosti tla na padini) (Antonić, 1996). Konvergentno otjecanje povezano je s procesima akumulacije vode, tla ili detritusa a divergentno otjecanje uz derazijske procese spiranja, jaruženja i bujičenja.

Slika 12: Planarna zakrivljenost (URL 1)

Tablica 5. Tipovi i prostorni obuhvat planarne zakrivljenosti

Padine Površina (m2) Udio (%)

Konveksne 124396072,4 51,969

Pravocrtne 9761153,2 4,078

Konkavne 105211330,5 43,954

Ukupno: 239368155,9 100,000

Iz podataka o strukturi planarne zakrivljenosti (Tab. 5) uočljiva je dominacija konveksnih (51,97%) u odnosu na konkavne padine (43,95%). Pravocrtne padine imaju mali udio, od svega 4,08% (iako dvostruko veći u odnosnu na profilnu zakrivljenost). To znači da je na razini cijelog područja prisutna dominacija divergentnog u odnosu na konvergentno otjecanje površinske vode tj. denudacijskih procesa u odnosu na akumulacijske.Divergentno otjecanje osobito je izraženo na višim dijelovima padina u blizini planinskih grebena, u većoj ili manjoj mjeri ispresjecanim jarugama. Prostranije zone planarne konveksne zakrivljenosti osobito su istaknute na području Tomislavgradskog mladog tercijarnog pobrđa i južnih padina Tušnice (Sl. 4 i 5), što se može dovesti u vezu s njihovim litološkim sastavom. Naime, radi se o konglomeratima, pješčenjacima i laporima, laporima s konglomeratima i i laporovitim vapnencima paleogenske i neogenske starosti, podložnijim erozijskim procesima. Također, prostranije zone ovog tipa planarne zakrivljenosti nalaze se na području zapadnog dijela i krajnjih SI padina Lib planine (Sl. 7), uz više dijelove padina krajnjeg SI dijela Grabovičke zaravni okrenutih prema Duvanjskom polju (na kojima prevladava kategorija nagiba od 32-550, Sl. 6), te na području Vran planine (Sl. 9). Dominacija konkavne planarne zakrivljenosti karakteristična je za područje vapnenačke zaravni između centralnog grebena Liba i njegove SI padine (Sl. 7) te za područje vapnenačke zaravni u istočnom dijelu Ljubuše, udaljenijem od Duvanjskog polja (Sl. 3). Razlog tome je velika gustoća ponikava i mala zastupljenost uvala na tim područjima


Tablica 4. Tipovi i prostorni obuhvat profilne zakrivljenosti

Padine Površina (m2) Udio (%)

Konveksne 119069847,7 49,743

Pravocrtne 5805687,4 2,425

Konkavne 114492620,8 47,831

Ukupno 239368155,9 100,000

Iz podataka o strukturi profilne zakrivljenosti (Tab. 4) proizlazi da nema velike razlike u udjelu konveksnih i konkavnih padina (konveksne su nešto dominantnije, s 49,74% a udio konkavnih iznosi 47,83%) , dok su pravocrtne padine zastupljene s vrlo malim udjelom (od svega 2,4%). To upućuje na približnu ujednačenost smjerova tektonskih gibanja, tj. izdizanja i spuštanja.Konveksne padine prevladavaju na višim dijelovima uzvišenja, tj. vršnim dijelovima uz grebene (Tomislavgradsko tercijarno pobrđe, Tušnica, Lib, zapadni dio Vran-planine, Mesihovina; Sl. 4, 5, 9, 10) u vršnom dijelu strmog odsjeka na sjeveroistočnom rubu zaravni Grabovice uz jugozapadni dio Duvanjskog polja (Sl. 6), kao i na cijeloj Grabovičkoj zaravni. U slučaju Tušnice, korelacija s geološkim podacima potvrđuje djelovanje neotektonskih pokreta pozitivnog predznaka: položaj slatkovodnih lapora na većimvisinama upućuje na neobično jako novije gibanje tla. Uz to, morfološki procesi i oblici strmih padina Tušnice upućuju na novija neotektonska zbivanja (Sl. 5). Također, velika područja s konveksnim padinama prisutna su na JI dijelu planine Ljubuše, prateći skretanje tektonskih struktura iz smjera SZ-JI u Z-I (Sl. 3). Osobito markantna područja konveksnih padina nalaze se uz viši dio linearno izdužene „grede“ duž cijelog SI dijela Duvanjskog (Sl. 3) te uz više dijelove kanjonskih strana Šujice na sjevernom dijelu područja. Za razliku od konveksnih, konkavne padine dominiraju na nižim dijelovima padina, uz rasjedne linije na cijelom području, te uz niže dijelove strana jaruga gore spomenutih planinskih masiva. Područja jaruga, uz rasjedne linije, predstavljaju i najmarkantnija područja na kojima prevladavaju konkavne padine. To se lijepo može uočiti npr. na nižim dijelovima uz kanjon Šuice, uz rasjednu liniju koja razdvaja Tušnicu i Jelovaču (Sl. 5), uz rasjed između sjevernih dijelova zapadnih padina Vran planine i Ljubuše (Sl. 2), uz rasjed koji se lučno proteže cijelim središnjim područjem Liba u smjeru SZ-JI (Sl. 2 i 7) itd. Značajan indikator recentnog spuštanja Duvanjskog polja u odnosu na planinski okvir predstavlja izduženo područje konkavnih padina na nižim dijelovima tzv „grede“, duž cijelog SI dijela Duvanjskog polja (na kontaktu zaravni Podine i polja, Sl. 3).Profilne pravocrtne (ravnotežne) padine najzastupljenije su na području mladog tercijarnog Tomislavgradskog pobrđa, i to na dijelovima bližim Duvanjskom polju, na svim hipsometrijskim nivoima, tj. ne pokazuju pravilnost u vertikalnom rasporedu (Sl. 4). Također se mogu naći u krajnjem JI tercijarnom dijelu Grabovičke zaravni na kontaktu s Duvanjskim poljem (Sl. 6), na nižim dijelovima zapadnih padina Liba te na blago položenim (nagib 2-50) krednim SZ padinama na području kontakta Ljubuše i krajnjeg zapadnog dijela Vrana (Sl. 9).

Planarna zakrivljenost odnosi se na zakrivljenost padine u sekanti izohipse okomitoj na smjer najvećeg nagiba. Pozitivna vrijednost ukazuje na konveksni oblik padine a negativna na konkavni, dok nulta vrijednost ukazuje na linearnu (pravocrtnu) padinu.



160 161

S obzirom da su svi morfometrijski parametri, kao reprezentanti utjecaja endogenih i/ili egzogenih morfoloških procesa, dovedeni u međusobnu vezu, moguće je izdvojiti područja različitih značajki endogenih i egzogenih morfoloških procesa a korelacija s geološkom kartom omogućuje dodatnu verifikaciju utvrđenih činjenica vezanih uz značajke navedenih procesa. Na taj način moguća je generalna procjena recentnog stanja dinamičke stabilnosti reljefa, što je od praktične važnosti gotovo za sve aspekte ljudske djelatnosti na istraživanom području.

Literatura i izvoriAntonić, O. (1996): Modeli utjecaja topoklime na vegetaciju krša. Disertacija. Biološki odsjek PMF-a, Sveučilište u Zagrebu, 125 str.

Ayalew, L., Yamagishi, H., (2004): Slope failures in the Blue Nile basin, as seen from landscape evolution perspective. Geomorphology, 57 (2004), pp. 95–116.

Burrough, P. A., Mcdonell, R.A. (1998): Principles of Geographical Information Systems, Oxford University Press, New York

Čičić, S. (2002): Geološki sastav i tektonika BiH, Earth science institute, Sarajevo

De Leeuw, A., Mandić, O., Krijgsman, W., Kuiper, K., Hrvatović, H. (2011): A chronostratigraphy for the Dinaride Lake System deposits of the Livno-Tomislavgrad Basin: the rise and fall of along-lived lacustrine environment, Stratigraphy, vol. 8, no. 1., pp. 29-43

Dikau, R. (1989): The application of a digital relief model to landform analysis in geomorphology, J. Raper, Editor, Three Dimensional Applications in Geographic Information Systems, Taylor and Francis, Chichester (1989), pp. 51–77.

Kennelly, P. J.(2009): Hill-Shading Techniques to Enhance Terrain Maps, 24th International Cartographic Conference, Santiago de Chile

Kirkby, M. (2004): Aspect and Geomorphology, Encyclopedia of Geomorphology, Voume 1., Routledge, London, 34-36

Lepirica, A. (2009): Reljef geomorfoloških regija Bosne i Hercegovine, Zbornik radova PMF-a, svezak geografija, God. 6, br. 6, Tuzla, 7-52

Li, Z., Zhu, Q., Gold, C. (2005): Digital Terrain Modeling, CRC Press, London Manual for detailed geomorphological mapping (1972). Demek, J. (Ed), IGU Commission on Geomorphic Survey and Mapping, Academia, Prague, 320 pp.

Moore, I.D., Lewis, A., Gallant J.C. (1993): Terrain attributes: estimation methods and scale effects. In: A.J. Jakeman, M.B. Beck, and M.J. McAleer (eds.), Modeling Change in Environmental Systems, New York: John Wiley and Sons, pp.189-214.

Ohlmacher, G. C. (2007): Plan curvature and landslide probability in regions dominated by earth flows and earth slides, Engineering Geology, vol.91, Issues 2-4, pages: 117-134Roglić, J. (1940): Geomorphologische studie uber das Duvanjsko polje (polje von Duvno) in Bosnien, Mitteilungen der Geographischen Gesellschaft, Wien.


(za razliku od npr. Grabovičke zaravni, gdje se, uz ponikve, nalazi i veći broj prostranijih uvala), što za posljedicu ima manje površine konveksnih međuprostora divergentnog otjecanja između ponikava.Planarne pravocrtne padine imaju sličan prostorni raspored kao i profilne, tj. nalaze se na području mladog tercijarnog Tomislavgradskog pobrđa, i to na dijelovima bližim Duvanjskom polju (Sl. 4), na krajnjem JI tercijarnom dijelu Grabovičke zaravni na kontaktu s Duvanjskim poljem (Sl. 6), na nižim dijelovima zapadnih padina Liba (Sl. 7) te na sjevernim padinama zapadnog dijela Vran planine, uz kontakt s Ljubušom (Sl. 9).

Diskusija i zaključakGeomorfometrijski pristup primijenjen u ovom radu uključio je korištenje različitih GIS metoda za precizno računanje numeričkih parametara reljefa istraživanog područja, što je omogućilo međusobnu usporedbu navedenih parametara, uz korelaciju s geološkom kartom. Cilj ovakvog pristupa je egzaktnija interpretacija morfometrijskih parametara reljefa kao indikatora značajki endogenih i egzogenih procesa na istraživanom području.Na istraživanom području dominiraju nagibi padina manji od 20 kao posljedica dominacije pretežito zaravnjenog reljefa Duvanjskog polja na istraživanom području. Manja izolirana područja ove kategorije javljaju se unutar rubnog planinskog okvira polja, na korozijskim terasama, zaravnima, vršnim dijelovima planinskih grebena i ponikvama. Značajan je i udio kategorija nagiba od 5-120 i 12-320, koje se javljaju uglavnom na padinama rubnog planinskog okvira (osobito uz kontaktni dio s poljem) ali i padinama planinskih dijelova udaljenijim od polja. S porastom visine dolazi do sve većeg udjela kategorija 12-320 i >550. Mjestimično, uz dominantne aktivne rasjedne linije, kategorija nagiba >550 zapaža se i na dijelovima padinskih strana uz kanjonska suženja (kanjon Šujice i područje JI od Kongore), bočne strane ponikava, uvala ili japaga (područje Grabovičke zaravni).Dominacija padina eksponiranih prema južnom kvadrantu (JZ, J i JI), osobito na višim hipsometrijskim nivoima, zbog većih dnevnih i sezonskih temperaturnih amplituda utječe na intenziviranje egzogeomorfoloških procesa (spiranje, jaruženje, osipanje i urušavanje). Osim toga, dugotrajnije kratkovalno sunčevo zračenje na padinama eksponiranima prema južnom kvadrantu posredno utječe i na povećanje evapotranspiracije, što u sušnijem dijelu godine rezultira bržom nestašicom vode.Značajke profilne zakrivljenosti padina s nešto većim udjelom konveksnih u odnosu na konkavne padine ukazuje na nešto izraženiju komponentu izdizanja terena. S obzirom da razlike nisu velike, može se zaključiti da je unutar područja od velikog značaja i spuštanje pojedinih tektonskih struktura. Iz navedenog proizlazi da su, generalno promatrajući, smjerovi neotektonskih procesa približno ujednačeni i vrlo složeni te ih je potrebno detaljnije analizirati na razini manjih orografskih ili strukturnih jedinica. Što se tiče značajki planarne zakrivljenosti, još je izraženija dominacija konveksnih u odnosu na konkavne padine, što upućuje na intenzivno djelovanje egzogenih morfoloških destruktivnih procesa ali i akumulacijskih, s obzirom da je i udjel konkavnih padina relativno visok. Površine s velikim udjelom planarne konveksne zakrivljenosti najizraženije su na području Tomislavgradskog tercijarnog pobrđa, Tušnice i Vran planine iz čega se može zaključiti da je na navedenim područjima najizraženije djelovanje egzogenih destrukcijskih procesa. Tome pridonosi i veliki udio dolomita (Tušnica i Vran) ili lapora s konglomeratima (Tomislavgradsko pobrđe) u litološkom sastavu kao i mjestimično veći nagibi (Tušnica, Vran) ili ekspozicije južnog kvadranta. Slično značajkama profilne zakrivljenosti, i kod planarne je prisutna velika složenost unutar cijelog istraživanog područja te je potrebna detaljnija analiza na razini manjih orografskih ili strukturnih jedinica.



163ČOVJEK I KRŠ I 2012: 163-169

B&H SPELEOLOGICAL CADASTRE: PAST EFFORTS, PRESENT SITUATION AND FUTURE PERSPECTIVES //SPELEOLOŠKI KATASTAR BOSNE I HERCEGOVINE: NAPORI UČINJENI U PROŠLOSTI, SADAŠNJE STANJE I BUDUĆE PERSPEKTIVE

B&H Speleological cadastre: past efforts, present situation and future perspectives

Milanolo Simone, Mulagić Vildan, Mulaomerović Jasminko: Centar za krš i speleologiju, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina

AbstractBosnia and Herzegovina is constituted largely by carbonates rocks with a predominant karst landscape. Caves are among the most important features of this kind territory and they are valuable for understanding, studying and protecting it. Having a cadastre of caves is therefore of paramount importance. Despite a long history of tentative no official national cadastre is nowadays active which cover the whole territory. Speleological groups from Sarajevo and Zavidovići are currently joining efforts to maintain, correct and update the original list of caves published in 2006. Around 4131 caves are currently recorded. There is the urgent need that also other groups are joining together, working on a common base and starting as soon as possible an agreement on the organization of cadastre which can be in large extension copied from the experience of neighboured countries.

Keywords: Cadastre, cave, speleology, Bosnia and Herzegovina

Speleološki katastar Bosne i Hercegovine: napori učinjeni u prošlosti, sadašnje stanje i buduće perspektive

SažetakBosna i Hercegovina je sastavljena većinom od karbonatnih stijena, s prevladavajućim krškim krajolikom. Pećine su jedno od najvažnijih obilježja ove vrste području i one su važne za njegovo razumijevanje, proučavanje i zaštitu. Stoga postojanje katastra pećina ima iznimnu važnost. Unatoč dugoj povijesti postojanja provizornih popisa pećina, ni danas ne postoji službeni katastar koji pokriva cijeli teritorij. Speleološke grupe iz Sarajeva i Zavidovići trenutno zajednički rade na održavanju, ispravljanju i ažuriranju izvornog popisa pećina objavljenog 2006. godine. Trenutno su u njemu zabilježene 4.131 pećine. Postoji hitna potreba da se i druge grupe pridruže i da rade na zajedničkoj bazi i postignu što je moguće prije sporazum o organizaciji katastra, koja se u velikoj mjeri može nasloniti na iskustva iz susjednih zemalja.

Ključne riječi: katastar, pećine, speleologija, Bosna i Hercegovina

IntroductionKarst is defined as: “A terrain with distinctive landforms and drainage arising from greater rock solubility in natural water that is found elsewhere” (Jennings, 1985) or “… a special style of landscape containing caves and extensive underground water systems that is developed on especially soluble rocks such as limestone, marble, and gypsum” (Ford & Williams, 2007, p.1). In general, majority of definitions available in literature stress on the link between the peculiar surface morphologies the underground water drainage system and their

164 165

More recently, in 2005, Goran Dujaković published the book „Caves in the Republic of Srpska“ (Dujaković, 2004), including basic data for 605 caves retrieved from the archives of the speleological groups „Ponir“ from Banja Luka, „Zelena brda“ from Trebinje and „Ursus Spelaeus“ from Foča. This work was rapidly followed in 2006 by another book from Mulaomerović and co-authors (Mulaomerović et al, 2006) publishing a basic database compiled from previous literature and other sources and including 4033 entries for the whole Bosnia and Herzegovina. This last work was aimed to be only a preliminary platform to facilitate collaboration and exchange of data between speleological/caving groups.

Current situationAlthough around one century passed since the first compiled list of caves and many other lists have been created afterwards, the present situation remains extremely chaotic and the quest towards a central cadastre is still unresolved. At present, several caving groups are still compiling their internal database and new emerging speleological groups are probably facing the problem how to start their own. These cadastres are of course organized in different ways, they contain different descriptive data for each cave and they are mostly incompatible or at least redundant. There is lack of exchange of data and no serious efforts have been spent to find agreement between speleological groups towards a standardization of data and protocols for their exchange. The result is that even the simple question of how many caves are known up to now in B&H cannot be answered with certainty.Since 2006, Speleological group “Speleo-Dodo” from Sarajevo (now merged within the “Centar za krš i speleologiju”) and the group “ATOM” from Zavidovići continued to update and to expand the originally published list of caves (Mulaomerović et al, 2006). The first and still on-going activity is a data “polishing” step which includes correction of several typewriting errors and to uniform the coordinate system. A second important activity includes field work for checking and correcting listed caves and completing missing information. Together and with the help of several international expeditions, in 5 years, 7 entries in the original list have been deleted since representing duplicates, while 150 positions have been controlled on the field. In five cases no cave was found. However during this period also other 110 completely new caves have been added to the list. For majority of these 245 objects, topographic survey is now available with new precise coordinates obtained mostly by use of GPS system. These caves all together represent more than 35 km of mapped underground passages. Considering the initial 4033 recorded caves in 2006, today we have around 4131 caves recorded (Figure 1). Around 1550 caves are still without coordinates and 1260 are without name. It is interesting to notice that this field work of verifying existing data brought to the discovery of new important passages in before almost unknown caves such as for example Izvor M.Miljacka, Govještica and Izvor Bistrice. The current list of the ten longest caves in B&H is given in Table 1. Currently for assignment of new caves cadastre number, each speleological group have been assigned with a block of numbers and a new block is distributed whenever the first one is finished. Most of cave maps and detail information are stored at the group that performed the work however cadastre list is generally updated yearly.


ČOVJEK I KRŠ I 2012: 163-169

genesis processes due to fast dissolution of the rock. This special type of terrain/landscape encompass around 20% of planet Earth dry surface (excluding part covered by ice caps), while carbonate karst alone extend over around 10-15% of continental area (Ford & Williams, 2007, p.5). It can be estimated that almost one fourth of world population depends directly or indirectly from karst aquifers for their drink water supply (Ford & Williams, 2007, p.441). Bosnia and Herzegovina (B&H) shares a large portion of Dinaric karst and the extension of carbonate rocks covers around 65% of its territory (Čičić, 1998). Nevertheless, karst and karst features represent at present the most undervalued and understudied portion of this country (excluding places where hydropower, forestry and ore extraction interests prevail).Worldwide, thanks to the expanding of scientific and cultural knowledge, the awareness of the value of these large regions shifted towards a new karst perception as “a unique, non-renewable resource with significant biological, hydrological, mineralogical, scientific, cultural, recreational, and economic values” (British Columbia, Ministry of Forestry, 2003, p.6). Below the ground, karst presents a highly developed, hieratically structured, drainage network which often completely replaces the surface hydrology. Caves are the largest branches of this system very often relicts abandoned by water in favour to other channels located to lower levels. More in general, cave is defined from a slightly anthropocentric biased standpoint as “a natural opening formed in the rocks below the surface of the ground large enough for a man to enter” (Field, 2002). Caves are very often key points to study local and regional underground hydrology and they frequently offer a direct observation window on the aquifer. On the other side, caves may also represent a preferable and fast way for pollution to reach the water table and therefore hot spots for the protection of this resource. Underground channels are depots of information on geological, morphological, climatic and human history as well as for the evolution of species. For example, researchers have used caves sediments as proxies to retrieve paleoclimate evidences of past ages or investigating species living in their highly specialized habitats and environments. Having an inventory of speleological objects is therefore of paramount importance for the correct management of the karst territory by state and local authorities and the baseline for many further detailed scientific researches.

History of speleological cadastre in B&HFirst examples of a basic speleological database in Bosnia and Herzegovina can be dated back to the beginning of XX century with the personal archives of caves data compiled by Lucijan Matulić and Leo Weirahter, in both cases for bio-speleological research purpose (Lučić, 2001; Giachino and Lana, 2006). The Republic institute for protection of natural monuments held an archive of caves and other speleological objects that in 1974 encompassed 351 entries (Kapel, 1975; Kapel, 1980). The first, specifically aimed, cave cadastre can be attributed to Ratimir Gašparović in 1970 (Gašparović, 1970). It comprises of two books presenting data of 335 speleological objects located in South Herzegovina. The speleological group “Bosansko-hercegovački krš” maintained a detailed inventory of explored caves which unfortunately is almost completely lost. Only a special cave cadastre encompassing ten municipalities around Sarajevo and realized in 1984 on request of Yugoslavian army is preserved (Speleološko društvo ’Bosansko-hercegovački krš, 1977).


ČOVJEK I KRŠ I 2012: 163-169

166 167

Figure 1: Overview of caves distribution in B&H as recorded in the cadastre. Caves records without coordinates or with errors bringing them outside B&H border have been omitted.

At the opposite side, a fully decentralized cadastre is where each group manage its own database and it does not exist an overall national cadastre. This system may still work fairly acceptably and efficiently under few conditions: it must exists a minimum national coordination in order to define at least a clear division of the territory between each database (for example a division based on administrative borders) and a collaboration in providing the data of caves eventually explored outside the own territory to the competent group. Similarly, since all groups are potentially contributors to each other cadastre it must be also agreed the mutual possibility to exchange data. Usually as long as this coordination become effective and strong the cadastre naturally move onto a more centralized structure


Table 1: The ten longest caves in B&H. *) Estimated

N. Cadastre n. Name Municipality Length1 1834 Izvor M. Miljacke Pale 70502 3624 Vjetrenica Ravno 70143 1747 Govještica Rogatica 38924 3553 Velika pećina BIleća 28005 2486 Orlovača Pale 25006 1299 / 3016 Atom - Ponor kod brvnare Zavidovići 20007 1815 Hrustovača Sanski Most 2000*8 1627 Đatlo Gacko 19709 3529 Uvir Kladanj 1445

10 1660 Girska Sokolac 1300

Possible future models and examplesIt can be assumed that in each country where a form of speleological cadastre exists, this has developed peculiar characteristics and structure adapted to the specific local conditions. Nevertheless, despite this large diversity, few main common features can be generalized for discussion and therefore examples and structure from other countries may be useful. The first important question is whether speleological groups in B&H are willing to join together for a common project and if they are really willing to invest resources for this purpose. The answer of this question is at the heart of the problem. Up to now two groups joined the efforts together but it is not enough. All other groups are welcome. Only when this core will reach a critical mass covering majority of territory and cavers, the cave cadastre will start living. Once this step is reached It can be expected that the first and most important question that has to be solved in order to form a national cadastre is whether the data will be collected/stored/managed decentralized, centralized or in a hybrid way. A centralized cadastre is a somewhat ideal condition where a unique body is in charge to receive all information about caves, organize them and eventually redistribute them among contributors as well as third parties. In this scheme, a single local group may still decide to preserve a copy of their caves information because for practical day to day work it may be easier and faster to consult this internal database instead of interrogating the national one. There are several positive aspects on this solution. A central body will guaranty a uniform organization and policy for distribution of sensible data. This in end will most probably also increase the overall value of the database and the negotiation strength for potential funding. In addition a specifically aimed team of persons may have or develop skills (for example in the use of more sophisticated software) that maybe not available uniformly among all the groups. The drawback of this scheme is that it requires a high level of trust between groups and generally toward the central body which has to work in the best interest of all contributors. General policy on data copyright may also need to be agreed. Groups are possibly unwilling to share their data because of rivalry in exploration of caves or by assuming they have better chances to negotiate larger funding on local level or by simply disagree on policy dictated by majority or remaining actors. Slovenian cave cadastre is a successful example of implementation of such type of cave cadastre organization.



168 169

Kapel, A. (1980): Zaštita speleoloških objekata u Bosni i Hercegovini. Protection of speleological sites in Bosnia and Herzegovina. Naš krš VI, 9: 61-66.

Mulaomerović, J., Zahirović, D. and Handžić, E. (2006): Katastar speleoloških objekata Bosne i Hercegovine. Sarajevo, S. D. „Speleo dodo“.

Speleološko društvo ’Bosansko-hercegovački krš (1977): Korištenje pećina i drugih prirodnih podzemnih prostorija za sklanjanje i zaštitu ljudi i dobara, Knjiga II : Posebni dio - Katastar speleoloških objekata deset gradskih opština - Sarajevo. Speleološko društvo „Bosansko-hercegovački krš“, Sarajevo.


There is then a possible hybrid condition where complete data of caves are stored in a decentralized system but a selection of data is forwarded to a central database. The Italian national cave cadastre (WISH) is organized in this way. The regional federations (but in smaller countries as it is B&H it could be caving groups) hold complete information of caves on their territory while at national level are forwarded only basic information such as for example cave name, municipality and basic dimensions. Each detailed query at national level will results to a link for further information to the competent decentralized database.

ConclusionsBosnia and Herzegovina is constituted largely by carbonates rocks with a predominant karst landscape. Caves are among the most important features of this kind territory and they are valuable for understanding, studying and protecting it. Having a cadastre of cave is therefore of paramount importance. Despite a long history of tentative no official national cadastre is nowadays active. Speleological groups from Sarajevo and Zavidovići are currently joining efforts to maintain, correct and update the original list of caves published in 2006. Around 4131 caves are currently recorded. There is the urgent needs that also other groups are joining together working on a common base and starting as soon as possible an agreement on the organization of cadastre which can be in large extension copied from the experience of neighboured countries.

Literature

British Columbia, Ministry of Forestry, 2003: Karst management handbook for British Columbia.

Čičić, S., 1998: Carbonate facies in geological constitution of the terrain of Bosnia and Herzegovina. Naš Krš, 31, pp.3-37.

Dujaković, G. (2004): Pećine i jame Republike Srpske. Caves in the Republic of Srpska. – Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Srpsko Sarajevo.

Field, M.S., 2002: A Lexicon of Cave and Karst Terminology with Special Reference to Environmental Karst Hydrology. 2nd ed. Washington: U.S. Environmental Protection Agency National, Center for Environmental Assessment.

Ford, D.C. and Williams, P.W., 2007: Karst Hydrology and Geomorphology. 2nd ed. John Wiley and Sons Ltd.

Gašparović, R. (1970): Katastar speleoloških objekata zapadne Hercegovine, knjige I. i II. - Geografski institut Prirodno-matematičkog fakulteta, Sarajevo.

Giachino, M. and Lana, E. (Ed.) (2006): Leo Weirahter (1887-1965) Diaries of a Biospeleologist at the beginning of the XX century. Latina, Edizioni Belvedere, 264 pp.

Jennings, J.N., 1985: Karst Geomorphology. Basil Blackwell, New York - Oxford.

Kapel, A. (1975): Katastar pećina i jama u Bosni i Hercegovini. Naše jame 17: 61-62.



II. OKOLIŠ // II ENVIROMENT

Vrelo Ričine kod Buškog blata (BiH). Snimio: I. Lučić.

173ČOVJEK I KRŠ II 2012: 173-181

DINARIC KARST - THREATS AND MODES OF PROTECTION // DINARSKI KRŠ - UGROZE I NAČINI ZAŠTITE

Dinarski krš – ugroze i načini zaštite

Davorin Marković, dipl. ing. biol.Državni zavod za zaštitu prirode/State Institute for Nature Protection,Republika. Hrvatska/Republic of CroatiaE-mail: [email protected]

Sažetak Veći dio područja Dinarida pokrivaju vapnenačke stijene – krš. Osobitosti ovog područja možemo promatrati kroz tri bitne sastavnice: geološko – geomorfološke, hidrogeološke i klimatološke što ga je predodredilo za jedan od „hot spot-ova“ biološke raznolikosti Europe. Osobine vapnenca bitno određuju veliku raznolikost geoloških formacija: krška polja, vrtače, ponori, špilje i jame, klanci, doline i sutjeske. Zemljopisnim položajem uvjetovana je prisutnost kontinentalne i mediteranske klime pa je ovo područje podložno vrlo velikim temperaturnim amplitudama i ekstremnim razlikama u količini oborina. Hidrogeologija krša posljedica je geomorfologije, tektonike i klimatskih osobitosti. Obilježena je brojnim rijekama ponornicama, ponorima, izvorima, estavelama te velikim podzemnim rezervama kvalitetnih količina vode na sastavcima vodonepropusnih i vodopropusnih slojeva. Posljedica gore navedenih čimbenika su izražena mozaičnost različitih stanišnih tipova i veliki broj endema i relikata. Zbog svojih osobina područje dinarskog krša vrlo je osjetljivo, a zbog zemljopisnog položaja na razmeđi panonske ravnice i obale Jadranskog mora, podložno vrlo velikoj ugrozi zbog nužnih infrastrukturnog povezivanja sjevera i juga. Jedna od bitnih ugroza je i vrlo izražena depopulacija krškog područja koja je posljedica izrazito depopulacijske politike u prošlosti. Ova činjenica je uzrokovala napuštanje tradicionalnog načina života u ovim krajevima što se najočitije vidi u gotovo iščezlom pregonskom pašarenju. Kako je područje Dinarida bilo naseljeno kroz više od dvije tisuće godina ono današnje prepoznavanje njegovih vrijednosti duguje upravo ekstenzivnom stočarstvu i poljoprivredi uopće, a depopulacija i napuštanje tradicionalnih oblika poljoprivrede direktno ugrožava održanje biodiverziteta te podržava ubrzanu sukcesiju.Izgradnja infrastrukturnih projekata, koji su nužni u po vezivanju Sj – J te razvitku kako sjevera tako i još važnije juga, bitno ugrožava ovo područje ukoliko se projektira i provodi ne uvažavajući i ne respektirajući sve sektore koji MORAJU sudjelovati kako u planiranju tako i u nadzoru izvođenja projekata. Ovo se naročito odnosi na planiranje i izvedbe hidro-energetskih projekata te prometne infrastrukture. Ono što danas prepoznajemo kao vrijednosti dinarskog krša posljedica su priodnih osobina i nekoliko tisuća godina čovjekovog prisustva. Osnova zaštite vrijednosti Dinarskog krša je osiguranje čovjekove prisutnosti, revalorizacija i revitalizacija autohtonih pasmina te maksimalno poštivanje svih znanstvenih i stručnih spoznaja pri planiranju i izvedbi infrastrukturnih i energetskih projekata i planovaKljučne riječi: dinarski krš, zaštita prirode, održivi razvoj, ekstenzivno stočarstvo i poljoprivreda

Dinaric Karst - threats and modes of protection

Abstract Larger part of Dinarides is covered with carbonate rocks - karst. Specific characteristics of this area can be viewed from three main aspects: geological-geomorphological,

174 175

je reljef krških područja izrazito površinski raznolik i razveden, na malom prostoru su mogući različiti životni uvijeti. Upravo zato krška područja, a napose područje Dinarida jedno je od „hot spotova“ ili žarišnih točaka biološke raznolikosti. Ovo je područje izrazito bogato endemima pa je u Svijetu poznato po velikom broju kako nadzemnih tako i podzemnih endema.

Moguće ugroze krških područjaDinarski krš proteže se kroz regiju jugoistočne Europe, dužinom Jadranskog mora i podijeljeni je prirodni resurs više država. Debljina karbonatnih stijena na ovom prostoru doseže 8000 m. Ove naslage nastale su značajnim dijelom tijekom mezozoika u uvjetima karbonatne platforme. Ondje se djelovanjem organizama s karbonatnom ljušturom odvijala intenzivna produkcija i taloženje vapnenaca u plitkom toplom moru. Tektonski pokreti vezani uz kretanje ploča litosfere uzrokovali su formiranje Dinarskih planina (vrhunac oligocen -miocen) i složene tektonike s višestrukim sustavom ljusaka, navlaka i rasjeda pružanja sjeverozapad jugoistok. Tektonska kretanja, višestruke kopnene faze, te visok stupanj razlomljenosti uvjetovali su značajno okršavanje i formiranje velikog broja speleoloških objekata te složenog sustava podzemnih veza.

Prometnice Zbog svojih osobina područje dinarskog krša vrlo je osjetljivo, a zbog zemljopisnog položaja na razmeđi panonske ravnice i obale Jadranskog mora, podložno vrlo velikoj ugrozi zbog nužnog infrastrukturnog povezivanja sjevera i juga. Izgradnja prometnica i njihove infrastrukture, u krškom području, zahtjeva izuzetne napore i maksimalno poštivanje i usvajanje znanja raznih struka i znanosti. Na primjeru dugotrajnih debata prilikom izgradnje auto-ceste Dalmatine može se shvatiti koliko je potrebno truda i vremena, razgovora i pregovora da bi se pronašlo najmanje invazivno rješenje. Naime prilikom izvođenja građevinskih radova gotovo na svakom kilometru trase susrećemo se sa barem jednim problemom vezanim uz krš no najčešći su: špilje, jame, kaverne, izvori, povremeni vodotoci čije nestručno saniranje može dovesti do mnogobrojnih pa i trajnih negativnih posljedica. Ove se posljedice mogu očitovati kao:a. nestabilnost kolovoza, b. iznenadno urušavanje ili slijeganje čitavog ili dijela samog kolovoza (što može imati za posljedicu opasnost u odvijanju prometa), c. presušivanje izvora, procurivanje većih ili manjih količina goriva i maziva čime se, zbog podzemne strukture krša, ugrožavaju podzemne akumulacije pitke vode,d. prekidanje prirodnih komunikacija divljih životinja koje tada mogu probiti žičanu ogradu i prouzročiti prometnu nezgodu koja redovito ima tragične posljedice po njih ali mogu biti tragične i po čovjeka

Hidroelektroenergetski objekti Krška područja su umjereno bogata vodom a po svojoj morfologiji gotovo da mame projektante na gradnju hidro akumulacija. No ovdje se, ukoliko se ne provedu opsežna istraživanja i ne uvaže mišljenja raznih struka i znanosti, vrlo lako od plemenitih i društveno korisnih ideja mogu dogoditi upravo suprotnosti. U svijetu, ali i kod nas, imamo niz primjera gdje su zbog nepoštivanja drugih struka i znanosti napravljeni ogromni promašaji kako u financijskom dijelu tako i u štetama u okolišu, poljoprivredi, turizmu itd. Ne želim da se ove činjenice shvate kao razlog za „a priori“ odbijanje iskorištavanja


ČOVJEK I KRŠ II 2012: 173-181

hydrogeological and climatological. These three domains have defined it as one of the biodiversity hot spots of Europe. A variety of geological forms such as karst fields (polje), sink holes (ponikve), swallow holes, caves and pits, karst valleys (doline) and gorges are typical for Karst areas. Geographic position and corresponding continental and Mediterranean climate cause great temperature amplitudes and variety in the amount of precipitation. Specific karst hydrology is also consequence of geomorphology, tectonics and climate. It is marked by numerous sinking rivers, springs, estavellas, swallow holes as well as reserves of quality water on the contacts of permeable and impermeable layers. All these factors mentioned above result in pronounced mosaic of various habitat types and great number of endems and relicts. Due to its natural characteristics Dinaric karst is extremely vulnerable, and because of its geographic position between the Pannonia plain and Adriatic sea it is threatened by various infrastructure projects connecting north and south. One of the significant threats for this area is also lack of inhabitants caused by the pronounced depopulation policy in the past. The abandonment of the traditional way of life in this area which is evident in the practical nonexistence of rotational grazing is a consequence of these factors. As the Dinaric area has been populated for more than 2000 years, it owes present recognition of its values in particular to extensive farming and agriculture in general, and depopulation and abandonment of traditional forms of agriculture directly threats conservation of biodiversity and supports accelerated succession.Construction of infrastructure projects that are necessary for connection as well as development of north and even more importantly of the south, seriously threatens this area if it is not planned and implemented with emphasis and respect to all sectors which MUST take part in the planning and in the supervision of the projects. This in particular relates to planning and construction of hydro energetic projects and traffic infrastructure.Values of the Dinaric Karst as we recognize them today are product of its natural characteristics as well as several thousand years of human presence. Basic of the protection of Dinaric Karst is human presence, revalorization and revitalization of autochthonous breeds and maximal respect of all scientific and expert knowledge in planning and construction of infrastructure and energetic projects.Key words: Dinaric karst, nature protection, sustainable development, extensive farming and agriculture

UvodDinarski krš je u svijetu poznat kao klasični tip krša a prostire se uzduž istočne obale Jadranskog mora od Tršćanskog zaljeva na sjeveru do sliva rijeke Drim na jugu. Dužina mu iznosi oko 600 km, a širina dosiže i 200 km. Obuhvaća prostor od oko 60000 km2.Osobitosti ovog područja možemo promatrati kroz tri bitne sastavnice: geološko – geomorfološke, hidrogeološke i klimatološke. Osobine karbonatnih stijena bitno određuju veliku raznolikost geoloških formacija tako da ovdje nalazimo brojna krška polja, vrtače, ponore, špilje i jame, klance, doline i sutjeske.Specifičnim zemljopisnim položajem uvjetovana je prisutnost kontinentalne i mediteranske klime pa je ovo područje podložno vrlo velikim temperaturnim amplitudama i ekstremnim razlikama u količini oborina. Posebnost hidrogeologije krša su brojne rijeke ponornice, ponori, izvori i estavele a od posebnog su značenja velike podzemne pričuve pitke vode. Posljedica gore navedenih čimbenika najrazvidnija je u biološkoj komponenti. Kako



176 177

Sukcesija je proces zaraštanja pašnjaka i livada pionirskim vrstama koje teže vratiti prvobitno stanje biološke raznolikosti pojedinog kraja. Teoretski gledano ovo ne bi, barem sa prirodoslovne točke motrišta, predstavljalo stručno veći problem kada ne bi postojala činjenica višetisućljetnog prisustva ljudi na ovim prostorima koje je obogatilo raznolikost staništa ovoga prostora, a time i povećalo bogatstvo vrsta. Upravo ova činjenica je pretvorila Dinaride u žarišnu točku biološke raznolikosti Europe, a time i jednu od vrlo važnih žarišnih točaka svjetske biološke raznolikosti.

TurizamTurizam je danas jedna od najvažnijih ekonomskih grana u Republici Hrvatskoj. Na prvi pogled turistička djelatnost, u načelu, ne bi trebala predstavljati ugrozu krškom području no nažalost niti tu prilike nisu bez pogrešaka i ugroza. Sam pojam turizma i analiza njegovog značenja podrazumjeva upoznavanje i zadovoljenje znatiželje krajeva i ljudi izvan lokalnih okvira pojedinca. Osnovna pretpostavka ove definicije podrazumijeva maksimalno očuvanje prirodnih, kulturnih i povijesnih posebnosti te njihovo održivo iskorištavanje sa ciljem stjecanja financijske koristi za cjelokupnu zajednicu kako lokalnu tako i na Državnom nivou. Osnovne ugroze ovdje predstavljaju neplanska gradnja, nepostojanje infrastrukture za višestruko veći broj stanovnika u vrijeme turističke sezone, nepoštivanje pravila prvenstveno prirodoslovnih struka te želja za stjecanjem imovinske koristi na neprimjeren i neodrživi način.

Mogući načini zaštite krškog područjaCilj ovog rada nije ustvrditi kako stremljenja ka boljem životu treba odbaciti i kako se mora vratiti u neka prošla vremena, već upravo obratno. Cilj mi je ukazati na mogućnost održivog razvoja pri kojemu će se zadovoljiti realne želje stanovništva za dosizanje svih tekovina civilizacije a da se pri tome ne unište one vrijednosti bez kojih život nije moguć i koje nisu nadoknadive. Da bi ostvarili održivi razvitak moramo skupiti sve argumente, bez favoriziranja pojedinih znanosti i struka, te odabrati one puteve razvoja koji će sačuvati najveći dio prirodnih vrijednosti.

PrometnicePovezivanje Sjevera i Juga Republike Hrvatske ne može doći u pitanje i ta komunikacija je jedan od osnovnih preduvjeta prosperiteta Države. To međutim ne znači da se komunikacijski projekti, bez obzira koje vrste, smiju graditi i planirati bez pomne međusektorske suradnje i uvažavanja. U Republici Hrvatskoj ovi su zahvati, manje-više izvedeni no predstoji još nekoliko manjih regionalnih projekata i dva velika od Državnog interesa. Od velikih projekata važno je spomenuti nizinsku prugu koja će spajati Rijeku sa Zagrebom i skratiti sadašnji željeznički put te tako bitno otvoriti luku Rijeka kao najznačajniju jadransku luku i komunikaciju prema Srednjoj Europi. Činjenica je da je ova pruga potrebna i da se u njeno planiranje uključuje mnogo sektora pa i sektor zaštite prirode. Za vjerovati je da će biti ispoštovane sve stručne i znanstvene spoznaje te da će projekt biti održiv. Isti se principi počinju primjenjivati u planiranju i promišljanju o idejama što bržeg i jeftinijeg povezivanja istoka sa zapadom.


elektroenergetskog potencijala krških rijeka, već mi je cilj skrenuti pozornost na nužnost komplementarnog znanstvenog i stručnog djelovanja u odabiru lokacija, izradi projekta i nadzoru prilikom izvođenja radova. Posebno valja naglasiti pogrešku ukoliko se u procjene ne ukalkuliraju klimatske promjene koje su nadam se danas već svima bjelodana istina, a ne tek neko nagađanje.

Alternativni elektroenergetski sustaviU današnje vrijeme javlja se problem alternativnih izvora energije na krškom području. Problematika se sastoji u pomanjkanju strategije razvoja ovakvih elektroenergetskih sustava. Postavljanje manjih „polja“ i to po grebenima planina i gora može dovesti do stvaranja „mreža polja vjetroekektrana“ čime bi se moglo spriječiti ustaljene koridore kretanja ptica, naročito ptica selica, što će sigurno dovesti do narušavanja biološke ravnoteže. Ove promjene se mogu odraziti npr. na eksploziju malih sisavaca (Micromammalia) što će direktno ugroziti poljoprivrednu proizvodnju a time i egzistenciju poljoprivredno orijentiranog stanovništva tih krajeva. Jednako tako se javljaju ideje o stvaranju solarnih elektrana na „pustim“ ili „opustjelim“ područjima prvenstveno krša. Ovi projekti također moraju biti pažljivo stručno i znanstveno obrađeni kako se ne bi poremetila kako biološka raznolikost, čije je očuvanje obveza svih država članica Europske unije, tako i mikroklimatski odnosi koji mogu također prouzročiti promjene u sastavu biološke raznolikosti pojedinih mikrolokaliteta pa time prouzročiti nepopravljivu štetu.

Odlagališta otpadaOvaj problem ne poznaje granice te na sličan način kao što je korištenje hidro energetskog potencijala u kršu uvjetovalo regionalnu suradnju između elektroprivrednih poduzeća još od sredine prošlog stoljeća, odlaganje otpada u kršu predstavlja problem koji zahtjeva suradnju između država regije, a značajan je sa stanovišta očuvanja okoliša i ljudskog zdravlja, ali i samog dinarskog krša kao prirodnog fenomena izuzetne i jedinstvene biološke raznolikosti. Neprikladnim odlaganjem otpada u kršu ugrožavaju se krški ekosustavi, koji uključuju vodenu i kopnenu dinarsku špiljsku faunu s visokim stupnjem endemizma, značajnu na nacionalnom i europskom, ali i na svjetskom nivou. U Republici Hrvatskoj Zakon o zaštiti prirode cijelim nizom odredbi naglašava važnost zaštite krša. Krška staništa zaštićena su i temeljem Pravilnika o vrstama stanišnih tipova, karti staništa, ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima te o mjerama za održavanje stanišnih tipova (NN 7/06; 119/09) a Uredba o proglašenju ekološke mreže (NN 109/07) uključuje u ovaj sustav zaštite sve speleološke objekte na području RH.

DepopulacijaJedna od bitnih ugroza je i vrlo izražena depopulacija krškog područja koja je posljedica izrazito depopulacijske politike u prošlosti te činjenica da je u Domovinskom ratu upravo ovo područje bilo najvećim dijelom okupirano i pretrpjelo izrazite demografske promjene. Ove činjenice su uzrokovale napuštanje tradicionalnog načina života u ovim krajevima što se najočitije vidi u gotovo iščezlom pregonskom pašarenju. Kako je područje Dinarida bilo naseljeno kroz više od dvije tisuće godina ono današnje prepoznavanje njegovih vrijednosti duguje upravo ekstenzivnom stočarstvu i poljoprivredi uopće. Depopulacija i napuštanje tradicionalnih oblika poljoprivrede direktno ugrožava održanje biološke raznolikosti te podržava ubrzanu sukcesiju.


ČOVJEK I KRŠ II 2012: 173-181 ČOVJEK I KRŠ II 2012: 173-181

178 179

Nedugo zatim pojavili su se i komercijalni sunčevi sustavi za proizvodnju električne energije koji postaju sve efikasniji a time i isokoristiviji. U Hrvatskoj nema prostora za nekakve veće solarne elektrane jer zbog tehnologije takve elektrane zauzimaju velike površine a takvih u Hrvatskoj nema! Međutim, postoje stotine tisuća kvadratnih metara površina na kojima bi manji solarni agregati mogli i te kako nadopuniti proizvodnju električne energije. Svaka krovna površina, a naročito one većeg broja kvadrata ( trgovački centri, tvornice, javne građevine i parkirališta) mogu proizvoditi vrlo značajne količine električne energije i to upravo u vrijeme kada je ta energija skupa. Time se ne samo može uštedjeti već se stvaraju i drugo oblici društveno korisnog i opravdanog djelovanja. Tako proizvodnja solarnih jedinica može otvoriti značajan broj radnih mjesta kako u primarnoj proizvodnji tako i u dijelu održavanja i montaže. Na taj način se ostvaruje višak prihoda po dvije osnove, a možda i po tri ukoliko se ostvari prodaja energije iz viška.

Odlagališta otpadaVeć smo spomenuli da su odlagališta otpada, kako lokalna tako i županijska, na prostorima krša, predstavljaju jednu od najvećih prijetnji. Napredak i dizanje kvalitete života, a posebno ovo moderno potrošačko društvo, proizvodi ogromne količine otpada od kojih je veliki dio vrlo opasnog i vrlo toksičnog otpada. Zbrinjavanje otpada je najveći problem današnjice! Svjesni smo da je ovaj problem možda i najizraženiji u kršu i to upravo zbog fizikalno kemijskih osobina krša i činjenice da su u krškom podzemlju velike količine vode koja je jedan od strateških elemenata današnjice i vrlo bliske budućnosti. Bez vode nema života, a nje ima sve manje a stanovnika sve više.Kako riješiti ovaj problem? Postoje rješenja! Neka se provode a neka su još u fazi istraživanja. Opet je bitno provesti međusektorske studije i uvažavanje. I ovdje kao i u ostalom svugdje nije dobro prihvaćati napamet najjeftinija rješenja, već odabrati ona rješenja koja će, po mogućnosti, ukloniti otpad a izazvati najmanju moguću štetu. Danas su u Svijetu opće prihvaćani složeni postupci koji počinju već od obiteljskog okruženja. Primarno odvajanje otpada se mora provesti u obitelji! Da bi se to uspjelo nužno je doraditi obrazovni sustav. Zatim slijedi selekcija u lokalnim odlagalištima te upotreba i reciklaža svega što je moguće. Od organskog otpada koji se može odlično upotrijebiti kao prirodno gnojivo, što je u krškom području izuzetno važno, do prikupljanja plemenitih metala. Zatim slijedi uništavanje i na kraju pohrana ostatka koji je u suštini visokoopasan no volumenom vrlo mali postotak otpada. Ono što je za krš najvažnije je da u kršu ne smije biti nikakvog “curenja“ ili procjeđivanja. Mjere izgradnje i poslije nadzora moraju biti maksimalno rigorozne! Svaki incident u kršu predstavlja potencijalnu ekološku bombu pri čijoj eksploziji stradaju svi! Od pojedinca do Države!

Depopulacija Depopulaciju bi smo mogli nazvati bijelom kugom krških područja. Zbog nerazvijene infrastrukture, zapostavljanja agrara na krškim područjima i posebno kao posljedica Domovinskog rata tj.petogodišnje okupacije upravo većinom ovih područja, stalan je trend depopulacije i odlaska u veće centre.Smatram da bitnom promjenom u pristupu rješavanja ovih problema možemo napraviti veliki iskorak ka boljoj budućnosti. Ovdje opet moramo spomenuti na prvom mjestu održivi razvitak. On se ogleda u reanimaciji, uz državnu potporu, ekstenzivne


HidroenergetikaPrilikom planiranja bilo kojeg hidroenergetskog projekta potrebno je prije svega izraditi stvarnu „cost-benefit“ analizu svakog idejnog projekta te izračunati njegov pojedinačni i kumulativni učinak na prirodu. Svakako da u današnje vrijeme moramo vrlo ozbiljno uzeti klimatske promjene koje su upravo u ovom sektoru možda i najznačajnije. Hidroenergetika naime ovisi o stalnom dotoku i akumulaciji vode, a prema nekim pokazateljima hidrološki režimi se bitno mijenjaju i vrlo je teško danas predvidjeti hidrološku efikasnost za dulji vremenski period. Prilikom izrade cost-benefit analize moraju se procijeniti sve one vrijednosti koje će neminovno nestati i koje više nikada nećemo moći ubrajati u kategoriju nacionalnih potencijala. Iako se pri svakom planiranju ovih zahvata govori o velikim turističkim i razvojnim potencijalima a u stvarnosti se događa upravo suprotno pa krajevi uz akumulacije trpe depopulaciju. Ovo, gore navedeno, ne znači da se mora odustati od gradnje hidroenergetskih objekata, jer znamo da Država mora biti maksimalno energetski neovisna, nego da se već prilikom planiranja mora uspostaviti maksimalna međuresorna suradnja uz međusobno poštovanje i uvažavanje argumenata.Također smatram da postoje prilično velike mogućnosti iskorištavanja hidroenergetskog potencijala krških područja a da se ne mora isti prostor trajno devastirati. Današnje tehnologije, one najnovije, pružaju velike mogućnosti iskorištavanja hidroenergetskog potencijala pretvaranjem brojnih zapuštenih, napuštenih, zarušenih i srušenih mlinica. Na našim krškim rijekama nekada je bio velik broj mlinica. Restauracijom istih i umjesto žrvnja, ugradnjom elektrogeneratora, kumulativno bi se mogle dobiti značajne količine električne energije ali ne samo to! Kako su ti objekti bili tradicionalnog načina gradnje, što znači da su bili i vizualno uklopljeni u okoliš, u slučaju njihove „revitalizacije“ oni predstavljaju dodatnu vrijednost u krajobrazno – turističkom smislu. Naravno da prilikom ovih zahvata moramo također maksimalno poštivati uvjete zaštite prirode kako ne bi dobili suprotan efekt.

Alternativni elektroenergetski sustaviOve sustave, a čine ih prvenstveno vjetroelektrane i solarne elektrane, nazivamo i „ekološke“ i „nature friendly“ i one na prvi pogled bi to i mogle biti. No, ona stara poslovica da je „put prema paklu popločen dobrim namjerama” ovdje se može sa lakoćom prepoznati. VjetroelektraneZa kvalitetno i efikasno iskorištavanje vjetrenog potencijala nužno je, prije svega donijeti strategiju koja će objediniti sve stvarne spoznaje i koja će uključiti realnu cost-benefit studiju. Smatram da bi najkvalitetnije rješenje bilo da Država, nakon provedenih znanstveno-stručnih istraživanja i analiza, odredi koja područja mogu biti vjetroelektrane i tada ta područja da u koncesiju. Danas već postoje mnogobrojne studije pa i direktive koje reguliraju odnos ovih elektrana kako prema ljudskom zdravlju tako i prema biološkoj raznolikosti ali i prema posljedicama na poljoprivredu.Solarne elektraneJoš su se osamdesetih godina prošlog stoljeća počele izrađivati analize iskoristivosti sunčeve energije. Prvo su to bili sustavi za zagrijavanje i dogrijavanje vode u privatnim i društvenim toplovodnim sustavima tzv. solarni paneli. Moramo priznati da su već ti izračuni najavljivali vrlo visoku iskoristivost toplinske energije sunca i značajne uštede drugih energenata, a prvenstveno električne energije, u tu svrhu.



180 181

Buzjak, N. (1994): Onečišćenje podzemlja u kršu (na primjeru Medjama kraj Samobora). Priroda. 84. 801-802, 13-14

Bedek, J., Gottstein Matočec, S., Jalžić, B., Ozimec, R. i Štamol, V. (2006): Katalog tipskih špiljskih lokaliteta faune Hrvatske. Natura Croatica. Zagreb. 15/Suppl. 1: 1-154.

Čepelak, M. (1975): Zagađivanje i nagrđivanje spilja. Naše planine. 5/6, 105-106.

Dragičević I., Velić I. (2002): The Northeastern Margin of the Adriatic Carbonate Platform, Geologia Croatica. 55/2, 185–232.

Gottstein Matočec, S. Ozimec R., Jalžić B., Kerovac M., Bakran Petricioli B., (2002): Raznolikost i ugroženost podzemne faune Hrvatske, MZOPU,

Gottstein Matočec, S., (ed.), Bakran-Petricioli, T., Bedek, J., Bukovec, D., Buzjak, S., Franičević, M., Jalžić, B., Kerovec, M., Kletečki, E., Kralj, J., Kružić, P., Kučinić, M., Kuhta, M., Matočec, N., Ozimec, R., Rađa, T., Štamol, V., Ternjej, I., Tvrtković, N. (2002): An overview of the cave and interstitial biota of Croatia. Natura Croatica. Zagreb. 11/Suppl.1.

Kuhta, M., Stroj, A. (2010): Primjeri incidentnih onečišćenja speleoloških objekata tekućim ugljikovodicima i njihove posljedice. Stručni seminar o zaštiti špilja i podzemne faune. Zbornik sažetaka. 9-10.

Radović, J. (ur.) (1999): Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske s strategijom i akcijskim planovima, Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša.

Radović, J., Plavac, I. Topić, R. & Rodić Baranović, P. (2010): Biospeleološka istraživanja i zaštita špilja u okvirima Nacionalne ekološke mreže i ekološke mreže NATURA 2000. Stručni seminar o zaštiti špilja i podzemne faune. Zbornik sažetaka. 18.

Šuica, N. (2010): Zagađenja komunalnim otpadom i mogućnosti sanacije speleoloških objekata ogulinskog krša. Stručni seminar o zaštiti špilja i podzemne faune. Zbornik sažetaka. 19-20.

Vlahović, I., Tišljar, J., Velić, I. Matičec, D. (2002): The Karst Dinarides are composed of relics of a single Mesozoic platform: facts and consequences. Geologia Croatica, 55/2, 171–183.

Trpčić, M. 2010): Akcidentna zagađenja podzemlja na primjeru špilje Vrelić i jame Vodotečine. Stručni seminar o zaštiti špilja i podzemne faune. Zbornik sažetaka. 20-21.


poljoprivrede i stočarstva i to posebno nagrađivanjem držanjem izvornih pasmina i sadnjom te sijanjem autohtonih sorti. Na taj način stvaramo sirovinsku osnovu za proizvodnju autohtonih proizvoda koji, uz organizirani plasman, definitivno mogu zauzeti vodeće mjesto u turističkoj ponudi. Na taj način ćemo očuvati i sačuvati genetičke resurse izvornih pasmina i sorti, što ima mnogo širi značaj. U tim „starim“ genomima sačuvane su informacije o mnogim bolestima i stanjima te načinima borbe protiv istih, što je osiguralo preživljavanje i više tisuća godina. Ove biljke i životinje osiguravaju očuvanje biološke raznolikosti koja osigurava dolazak većeg broja posjetitelja – turista. Ako imamo izvornu sirovinsku osnovu sa pričom imamo i izvorni proizvod koji možemo nuditi na domaćem turističkom tržištu koje je danas oko 11 milijuna turista. To znači da moramo osigurati proizvoda za dva i pol puta više ljudi nego što imamo stanovnika! To je svakako ogromna prilika za izvanredan održivi razvitak i šansa koju ne bismo smjeli propustiti.Ono što je jednako važno kao i sačuvati biološku raznolikost je očuvati hrvatsko selo jer ono je izvor naše izvorne umjetnosti, tradicije i samostalnosti.

TurizamTurizam je danas najjači hrvatski adut i najveća šansa. Osobito u krškom području koje je samo po sebi posebno, izuzetno bogato i vrijedno te zbog toga i potencijalni pokretač održivog razvoja turizma u Hrvatskoj. Da bi se izbjegle sve nepravilnosti i zamke potrebno je odrediti vrlo stroga „pravila ponašanja“ u turističkom sektoru. Osim djelovanja putem zakona i uredbi potrebno je svijest o vlastitoj vrijednosti početi od najranijih dana pa preko sustava školstva do svakodnevnih aktivnosti. Mnogo toga je već pronađeno i usvojeno u razvijenim zemljama. Nama ostaje da prvenstveno prihvatimo sebe i svoju Domovinu kao biser neprocjenjive vrijednosti koji nikada nećemo poželjeti prodati već ćemo svima dati da obogate svoje spoznaje o nama i našoj Zemlji. Tek tada imat ćemo moderan i održivi turizam u kojem će svaki detalj isvaka priča imati svoju cijenu – direktno ili indirektno.

ZaključakKrška područja, naročito područje Dinarida, izloženo je raznim utjecajima koji na njega djeluju vrlo agresivno. Najizraženija su djelovanja na komunikacijskim koridorima, elektroenergetskom području, u području odlaganja otpada a s druge strane je vrlo izražena depopulacije koja je rezultat nedovoljne skrbi prema ovom području. Kada sublimiramo sve prijetnje i sva rješenja te sve mogućnosti nameće se jasan zaključak – krška područja imaju nedvojbeno veliki razvojni potencijal i predstavljaju prirodnu vrijednost na globalnoj razini. Zbog izuzetne osjetljivosti održivi razvoj se ovdje mora temeljiti na multidisciplinarnom znanstvenom pristupu koji može podrazumijevati i dodatna financijska ulaganja. Ova će se ulaganja u svakom slučaju višestruko uzvratit i osigurati blagostanje i kvalitetan život stanovnika koji će biti istovremeno ponosni baštinici i čuvari ovog jedinstvenog prirodnog fenomena.

LiteraturaBonacci, O., Lucic., I., Marjanac T., Perica, D., Vujčić – Karlo, S., (2008): Krš bez granica, Popularno znanstvena monografija, Zagreb

Božić, V. (2007): Uspjelo čišćenje Medjama. Speleolog. 54/2006, 80-81.Božičević, S. (1990): I podzemlje onečišćuju – zar ne. Priroda. 79. 9/10, 13-15.



183ČOVJEK I KRŠ II 2012: 183-199

HYDROLOGICAL ASSESSMENT ASPECTS OF ECOLOGICALLY ACCEPTABLE FLOW IN VRANA LAKE (DALMATIA) SURFACE TRIBUTARIES //HIDROLOŠKI ASPEKTI PROCJENE EKOLOŠKI PRIHVATLJIVOG PROTOKA U POVRŠINSKIM PRITOCIMA VRANSKOG JEZERA U DALMACIJI

Hidrološki aspekti procjene ekološki prihvatljivog protoka u površinskim pritocima Vranskog jezera u Dalmaciji

mr.sc.Rubinić Josip, dipl.ing.građ.1, Ćuže Denona Maja, dipl.ing.biol.2,Bošnjak Tomislava. ing.građ.3, Katalinić Ana, dipl.ing.biol.4

(1 Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci, V.C.Emina 5, 51.000 Rijeka, E-mail: [email protected], 2,4 PP Vransko jezero, Kralja P. Svačića 2, 23 510 Biograd n/m, 3 Državni hidrometeorološki zavod, Grič 3, 10000 Zagreb)

SažetakU danom je radu na primjeru Vranskog jezera u Dalmaciji prikazan problem potrebe zaštite tog resursa od mogućeg prekomjernog korištenja voda tijekom malovodnih razdoblja ukoliko se realiziraju planovi o povećanju korištenja voda (za navodnjavanje poljoprivrede i planiranih golf igrališta) koje dotječu u jezerski sustav na području Vranskog polja. Vransko jezero predstavlja vrlo osjetljiv posebno vrijedan vodni resurs vrlo velike bioraznolikosti, koji je administrativno zaštićen kao park prirode, a jedan njegov dio ima i status ornitološkog rezervata. Vransko jezero je kriptodepresija u neposrednoj blizini mora, s krškim vodonosnikom u dinamičkoj ravnoteži s morem, gdje pri nepovoljnim hidrološkim prilikama more i neposredno prodire u jezero kanalom Prosika. Stoga se tijekom iznimno sušnih godina već i pri postojećem režimu korištenja vodnih resursa u slivu zapažaju negativne posljedice, prije svega prekomjerno zaslanjivanje jezerskog sustava s kloridima čije koncentracije prelaze i 10.000 mg/l. Stoga i svako daljnje povećanje korištenje voda u njegovu slivu, a posebno Vranskom polju s kojeg jezero prima glavninu dotoka, zadire u ravnotežu tog ekosustava. Glavni vodotoci na tom polju su Glavni kanal, Jablanski kanal i Lateralni kanal kojima se prema jezeru dreniraju površinske vode, kao i preljevne vode više krških izvora lociranih u polju i na njegovom rubu.Vransko polje je jedno od rijetkih poljoprivrednih područja u Dalmaciji na kome je prisutna intenzivna poljoprivreda, za čiji je intenziviranje planirano razvojem navodnjavanja. Prostornim je planom Zadarske županije na Vranskom polju predviđena i izgradnja čak četiri golf igrališta. To u danim uvjetima (s jedne strane uz prisutnu potrebu osiguranja primjerene zaštite ekosustava jezerska i njegovih pritoka a s druge strane istaknutu potrebu osiguranja održivog razvoja domicilnom stanovništvu upravo korištenjem prirodnih resursa koje taj prostor pruža) podrazumijeva nužnost osiguranja ekološki prihvatljiva protoka (EPP) u vodotocima sliva Vranskog jezera. Stoga su u radu prodiskutirani hidrološki aspekti procjene EPP na analiziranom prostoru.

Ključne riječi: Vransko jezero (Dalmacija), krški ekosustav, ekološki prihvatljiv protok

184 185

Vransko jezero u Dalmaciji je jedno od upravo takvih vrlo osjetljivih posebno vrijednih vodnih resursa u priobalnom kršu (Slika 1), u naravi kriptodepresija koja je u neposrednom kontaktu s morem od kojeg ga dijeli vapnenački greben širine mjestimično i manje od 1 km2. Karakterizirano je vrlo velikom bioraznolikošću (Mrakovčić i drugi, 2003) i uz svoje akvatičke značajke predstavlja i vrlo važan ornitološki lokalitet. Na njemu se već sada naglašeno uočavaju posljedice regionalno prisutnih trendova povećanja temperature zraka, smanjenje godišnjih količina oborina u slivu te uslijed toga i smanjenje prosječnih dotoka u jezerski sustav (Pintur, 2003; Katalinić i drugi, 2007 i 2008; Rubinić i drugi, 2009). Takve promjene stvaraju problem i pri postojećem gospodarenju jezerskim sustavom koji je po površini od oko 30 km2 najveće prirodno jezero u Hrvatskoj. Samo jezero i njegovo neposredno okruženje, ukupne površine od oko 57 km2 su 1999. g. administrativno zaštićeni statusom parka prirode (Slika 2), čiji jedan dio zamočvarenog područja površine 8.73 km2 još od 1983.g. ima status ornitološkog rezervata. Zajedno s dijelom Jasena u Vranskom polju Park prirode Vransko jezero također je i područje Ekološke mreže RH (NN 109/07).

Slika 1: Širi situacijski prikaz položaja Vranskog jezera u odnosu na geološku građu Hrvatske (IGI, 1995)



Hydrological assessment aspects of ecologically acceptable flow in Vrana Lake (Dalmatia) surface tributaries AbstractThe paper presents the problem and the necessity of protecting the resources of the Vrana Lake in Dalmatia from the excessive water use during periods of low water levels, especially considering the implementation of plans to increase the use of water flowing into the lake system in the Vrana field by irrigating agricultural fields and the planned golf courses. Vrana Lake is a very sensitive and valuable water resource and is protected as both a nature park and partially as an ornithological reserve due to its great biodiversity.Vrana lake is a cryptodepression in the immediate vicinity of the sea and its karst aquifer is in dynamic equilibrium with the sea which penetrates into the lake during unfavorable hydrological conditions through the Prosika canal. Therefore, during extremely dry years, but also in the existing water resources usage regime, negative consequences in the water basin are noticed, primarily in form of excessive salinization of lake systems (chloride concentrations may exceed 10,000 mg/l). Consequently, any further increase in the use of water in its basin, especially the Vrana field area which makes most of the inflow, threatens the balance of the ecosystem. The main streams in this field are the Main canal, the Jablanac canal and the Lateral canal through which surface waters are drained towards the lake as well as the overflow of water from karst springs located in the field and its outskirts.Vrana field is one of the few agricultural areas in Dalmatia for which the irrigation development increase is planned. The County of Zadar spatial Plan plans building of four golf courses in Vrana field area. Under the circumstances it is crucial to ensure an ecologically acceptable flow (EAF) in the streams and watershed of Vrana Lake. On the one hand, there is a need of ensuring adequate protection of the lake and its tributaries ecosystems, while on the other, a sustainable development of domicile population is to be ensured by using the natural resources that it provides. The paper discusses the hydrological assessment aspects of the EAF in the analyzed area.

Keywords: Vrana Lake (Dalmatia), karst ecosystem, ecologically acceptable flow

UvodNezavisno od stupnja korištenja nekog vodnog resursa (recentnog ili potencijalno planiranog), u suvremenim koncepcijama integralnog gospodarenja optimalno gospodarenje vodnim resursima podrazumijeva takav vid upravljanja koji neizostavno respektira i njegove ekološke značajke i funkciju. Ekosustav je biološki i funkcionalni sustav ili cjelina koja omogućuje održavanje života i uključuje sve biološke i nebiološke varijable u toj cjelini (Jørgensen i Bendoricchio, 2001). Jedna od presudnih varijabli je hidrološka komponenta. Pri vodnogospodarskim sagledavanjima mogućnosti maksimalnog korištenja nekog vodnog resursa (primjerice za vodoopskrbu, navodnjavanje, hidroenergetiku...) ekološka se problematika promjena vodnog režima nekog vodnog resursa inicijalno sagledava preko definiranja tzv. ekološki prihvatljiva protoka (EPP), pri čemu upravo hidrološki pokazatelji uglavnom predstavljaju polaznu osnovu.



186 187

regulacija razine vode na utjecajnom prostoru važnom za održanje ekosustava važnih za ptice. Pri tome je nužno cjelovito razmatrati šire slivne i regionalne prostore, kako bi se u tim prostornim dimenzijama mogla optimizirati vodnogospodarska rješenja koja inače, s obzirom na iskazane različite prostorno-vremenske potrebe za vodom, nije moguće realizirati promatrajući samo neke pojedinačne vodne sustave.

1. Osnovne značajke sliva Vranskog jezera Sliv Vranskog jezera zauzima površinu od oko 470 km2 (Fritz, 1984) i tvore ga sedimente stijene gornje krede, paleogena i kvartara (Slika 1). Dominiraju karbonatne vapnenačke naslage, a značajan udio imaju i klastične glinovito-laporovite naslage eocenskog fliša koje imaju karakter vodonepropusnih stijena. Velike dijelove slivne površine obuhvaćaju i kvartarne naslage, posebice na Vranskom polju i prostoru samog jezera. Površinska hidrografska mreža razvijena je upravo na područjima izgrađenim od naslaga eocenskog fliša, kao i kvartarnih taložina. Najznačajnija barijera iz eocenskog fliša prostire se uzduž sjeveroistočnog ruba Vranskog polja, uvjetujući i pojavu niza tamošnjih krških izvora. Na tom prostoru istječu po izdašnostima najznačajniji stalni i povremeni izvori u Vranskom polju – izvor/bunar Tinj, Kakma (kaptiran za vodoopskrbu Biograda i Benkovca), Mali i Veliki Stabanj, Biba, Begovača te Pećina i Škorobić. Preljevne vode tih izvora prikuplja obodni - lateralni kanal hidromelioracijskog sustava i uz ostale površinske vode koje se tu povremeno javljaju neposredno odvodi u Vransko jezero. Najveći dio voda iz samog Vranskog polja i njegova površinskog sliva sakuplja se Glavnim kanalom/Kotarkom, kao i Jablanskim kanalom koji drenira vode iz središnjeg dijela polja. Upravo je na tim vodotocima uspostavljen sustav hidroloških praćenja čiji su rezultati korišteni za procjenu EPP u ovom radu. S druge strane Vranskog jezera nalazi se kanal Prosika na čijem je početku locirana hidrološka postaja Prosika – Vransko jezero, a u blizini njegova ušća i mareografska postaja Prosika – more (Slika 3).Zbog blizine i izravnog utjecaja mora na hidrološko stanje u krškom vodonosniku, jezero zaslanjuje putem brojnih izvora ponajviše lociranih na jugoistočnom dijelu jezera kao i u samom Vranskom polju, a u iznimnim situacijama vrlo niskih razina vode u jezeru i visokih razina mora i putem kanala Prosika kojim višak voda iz jezerskog sustava inače neposredno otječe prema moru (Rubinić i drugi, 2009). Stupanj zaslanjenosti jezerskog sustava Vranskog jezera i njegovih pritoka u Vranskom polju posebno je važan zato što Vransko jezero predstavlja jedinstveno močvarno područje na našem priobalju, s velikom biološkom raznolikošću koja nije prilagodljiva na moguće prekomjerne promjene sadržaja klorida. Najveću vrijednost imaju prostrani tršćaci i uski pojas poplavnih livada. Oni su dominantno zastupljeni na prostoru ornitološkog rezervata kojima u jezero utječu vode, glavni površinski dotoci u Vransko jezero – kanal Kotarka te Lateralni kanal (Slika 3.5.). Razina vode u jezeru oscilira u ukupnom rasponu od oko 0.0 i 2.2 m n.m., a sadržaj klorida kreće se u rasponu između 100 pa do oko 6.500 mgl-1, koliko se javlja u situacijama dugotrajnih sušnih prilika s iznimno niskim razinama vode u jezeru (Rubinić i drugi, 2009).Vransko jezero nema kontrolirane dotoke u jezerski sustav kao ni gubitke iz njega. No, prema provedenim bilančnim procjenama (Građevinski fakultet Rijeka, 2009), prosječni ukupni dotok u jezero je oko 3,9 m3s-1, od čega na hidrološki kontroliran dotok sa neposrednog sliva otpada oko 1.9 m3s-1, prosječni dotoci uslijed palih oborina na samu površinu jezera iznose oko 1,0 m3s-1, a isto toliko se procjenjuje i da je hidrološki nekontroliran srednji godišnji dotok podzemnih voda. Obzirom na veliku površinu koju zauzima jezero, gubici na isparavanje sa slobodne jezerske površine iznose oko 1,5 m3s-1 koliko je i prosječno godišnje kontrolirano otjecanje iz jezera kanalom Prosika,


Intenziviranje postojećih, kao i otvaranje dodatnih problema, posebno se očekuju u uvjetima predviđenog nastavka negativnih hidroloških prilika, kao i povećanja eksploatacije vode u slivu kao odgovoru društva na te promjene. Uz postojeće korištenje voda za vodoopskrbu iz krških izvora koji prihranjuju vodotoke u slivu jezera na području Vranskog polja, kao i postojeće neorganizirano korištenje vode za navodnjavanje iz tih vodotoka i lokalnih izvora, očekuje se i veliki porast pritisaka na korištenje voda za potrebe navodnjavanja (Romić i drugi, 2009), kao i za planirani razvoj navodnjavanja golf igrališta kojih je u neposrednom okruženju Vranskog jezera prema postojećem prostornom planu Zadarske županije planirano čak četiri (http://www.mzopu.hr/doc/PPZHR2010/13-Zadar/13-zadar-11-namjena.jpg).U takvim okolnostima za očekivati je i porast pritisaka na površinske vodotoke Vranskog polja. Prema Bonacciju (2003), vodu iz otvorenih vodotoka čovjek koristi najduže vremena i u najvećem iznosu vodeći prvenstveno brigu o zadovoljenju svojih potreba. Taj je proces svoj vrhunac u svijetu doživio posljednjih dvjestotinjak godina, a na analiziranom području sliva Vranskog jezera tijekom posljednjih pedesetak godina, tj. nakon dovršetka posljednje faze regulacijskih radova na Vranskom polju i početka intenzivnijeg korištenja voda na prostoru toga polja za vodoopskrbu i navodnjavanje. Na prostoru Vranskog polja novoizgrađeni su kanalski sustavi i zahvati bitno promijenili hidrološki režim u slivu, a ponajviše vodni režim otvorenih vodotoka. U objektivnoj situaciji nemogućnosti njihova cjelokupnog vraćanja u prirodno stanje, nužno je osigurati kompromisna rješenja koja neće voditi k daljnjoj degradaciji prirodnih vodnih sustava. Takvim bi se rješenjima i pripadajućim vodnogospodarskim upravljačkim aktivnostima trebalo osigurati zadovoljavanje određenih iskazanih potreba za vodom uz ograničenja kojima bi se istovremeno omogućio i opstanak, ili pak u situacijama prisutnih degradirajućih rješenja, i povratak prirodnih funkcija vodotoka. Definiranje i osiguranje EPP u koritima postojećih vodotoka je jedna od polaznih i nužnih upravljačka mjera, u kombinaciji s kojom idu i rješenja koja udovoljavaju i drugim okolišnim zahtjevima – u danom slučaju i

Slika 2: Granice zaštićenih područja na širem području Vranskog jezera – preuzeto (PP Vransko jezero 2009 – izrada; DZZP 2009)



188 189

oko 479 ha. Prema tim podacima najveći broj gospodarstava koje navodnjavaju, njih 206, nalazi se upravo na području općine Pakoštane, a čije se navodnjavane površine nalaze na području Vranskog polja. U širem slivu Vranskog jezera nalazi se i dio navodnjavanih površina koje se nalaze na području nekoliko drugih gradova i općina. Interesantna je i struktura navodnjavanih površina na području spomenute općine Pakoštane – od ukupno 125.6 ha navodnjavanih površina, manji dio – oko 11.9% korisnika navodnjava svoje površine zahvatom vode iz podzemlja, 8.5% korištenjem vode iz vodovoda, dok svi ostali koriste zahvate površinskih voda na ili izvan njihovih posjeda. Što se tiče planova daljnjeg razvoja navodnjavanja na području Vranskog polja kao i šireg slivnog područja Vranskog jezera, županijski plan navodnjavanja (Agronomski fakultet Zagreb, 2006) respektira neke ranije planove i rješenja osiguranja voda, pri čemu se raspon potencijalno navodnjavanih površina u slivu Kotarke/Vranskog polja kreće između 1130 ha i 4364 ha, a bruto norma navodnjavanja 2900 m3/god/ha. Ukoliko se spomenuta norma primijeni na iskazane potencijalno navodnjavane površine, proizlaze i ogromne potrebe za vodom za navodnjavanje u rasponu između cca 3.3 i 12.7 mil. m3, a što daleko premašuje ne samo vodoopskrbne potrebe, nego i ukupan vodni potencijal raspoloživih vodnih resursa toga područja. 2. Značaj određivanja EPP na ekosustav Vranskog jezeraNajveću prirodnu vrijednost PP Vransko jezero čini ornitofauna zastupljena sa čak 249 vrste ptica, od čega se 102 vrste gnijezde na području Parka. No, to je područje iznimno važno i kao odmorište i hranilište ptica selica jer preletničke populacije od preko 140 vrsta ptica iz Srednje, Sjeverne i Istočne Europe koriste ovo područje kao dio selidbenog puta. Tako prema procjenama u Parku za jesenje selidbe svakodnevno boravi između 20.000 i 200.000 ptica, a ponekad čak i do 400.000 preletnica.. Usprkos isušivanju nekad zamočvarenog područja Vranskog blata, mreža odvodnih kanala u kojima se zadržava visoka voda tijekom cijele godine i danas je najbolje hranilište ptica koje obitavaju i gnijezde u Ornitološkom rezervatu (Državni zavod za zaštitu prirode, 2010).Male vode u vodotocima i kanalima Vranskog polja tijekom čijih je trajanja nužno osigurati EPP imaju dvojak značaj na ekosustav Vranskog jezera. S jedne strane osiguravaju biološku aktivnost u sustavu formiranih vodotoka i kanala izgrađenog hidromelioracijskog sustava, a dijelom i s njima u vezi i gravitirajućih zamočvarenih površina, a s druge strane pridonose smanjenju koncentracije zaslanjenih voda i u samom Vranskom jezeru. Od 570 ha Vranskog blata meliorirano je 410 ha, a u prirodnom režimu plavljenja ostalo je samo 160 ha, smještenih između obale jezera i cestovnog nasipa te na dijelu Jezerina koji je nasipom i cestom fizički odvojen od ostatka poplavne zone. Visoke poplavne vode javljaju se od siječnja do svibnja dok je vodostaj niži od prosječnog između srpnja i studenog. Ornitološki najznačajniji dio parka je ornitološki rezervat s tršćakom i poplavnim livadama kao i poplavno područje Jasena koje se nalazi sjeverno od rezervata te su ta staništa izuzetno važna kao odmorište i hranilište ptica za vrijeme gniježđenja, selidbe i zimovanja. Od 249 vrsta ptica zabilježenih u Parku prirode čak polovica je barem u dijelu životnog ciklusa ovisna o vlažnim staništima. Razina vode i njene fluktuacije utječu na dubinu vode u određenom razdoblju što je pak vezano za mogućnost gniježđenja mnogih vrsta ptica, mogućnost hranjenja te na razvoj obalne i plutajuće vegetacije (Kusler, 2004). Vrsta i gustoća obalne vegetacije važne su za gniježđenje, prehranu i kao skrovište ili noćilište mnogih vrsta ptica. Visoki vodostaj u sezoni gniježđenja preduvjet je za gniježđenje i hranjenje čaplji, vranaca, pataka i drugih vodenih ptica. Gniježđenje kritično ugrožene vrste, malog


za vodoopskrbu i navodnjavanje za sada se koristi oko 0,2 m3s-1. Gubici na poniranje iz jezera su praktički nepoznati, i u kontekstu zatvaranja prethodnih bilančnih procjena reda proizlazi da su veličine oko 0.70 m3s-1. Očekuje se povećanje korištenja vode za navodnjavanje poljoprivrednih površina kao i planiranih golf igrališta, kao i za vodoopskrbu iz razloga što je planirani razvoj golfa povezan i sa prenamjenom zemljišta i povećanjem građevinskih područja. Prema podacima iz popisa poljoprivrede 2003.g., na području Hrvatske navodnjavalo se te godine svega oko 0.86 % poljoprivrednih površina, pri čemu je udio navodnjavanih površina na području Zadarske županije značajno veći – oko 2.91%, odnosno ukupno

Slika 3: Prikaz položaja Vranskog jezera u Dalmaciji i njegova sliva (Katalinić i drugi 2007)Legenda: (1) hidrogeološka granica sliva, (2) regulacijski kanal, (3) stalni prirodni vodotok, (4) povremeni prirodni vodotok, (5) podzemna hidrogeološka veza, (6) izvor kaptiran za vodoopskrbu, (7) nekaptirani važniji izvor, (8) bo-čati izvor, (9) vrulja, (10) estavela, (11) ponor, (12) naselje, (13) lokacije hidroloških postaja: A (Jankolovica-Glavni kanal), B (Burski most – Jablanski kanal), C (Vrana-Lateralni kanal), D (Oporićev most nizvodno – izvor Pećina, E (Vrana- izvor Škorobić), F (Prosika – Vransko jezero), G (Prosika – more)



190 191

kukaca. Prije su te livade bile napasane i košene, ali sad je na mnogim mjestima vidljivo nadiranje grmlja što upućuje na nedovoljnu ispašu i košnju (Topić i Vukelić, 2009). Iz iznesenog je vidljivo da je posebno važan rubni uvjet održanja složenog ekosustava Vranskog jezera i rubnih dijelova Vranskog polja vezan uz održavanje primjerenih razina vode u zamočvarenim dijelovima polja, te je jasno je da ga nije moguće ostvariti bez osiguranja stabilnih dotoka malih voda u sušnim razdobljima, tijekom kojih su/će biti i potrebe za vodom najveće. Osim podržavanja rubnih staništa jezera i susjednih poplavnih livada, EPP mora ispunjavati i funkciju održavanja cjelokupnog jezerskog ekosustava, odnosno omogućiti kakvoću vode i razvoj vodenih biocenoza koje služe kao podloga razvoju viših organizama, pa tako i ornitofaune. Tu se poglavito misli na bentoske i planktonske zajednice, a posebno na ravnotežu između zajednice fitoplanktona i makrofitske vegetacije, koju Scheffer (2001) smatra ključnim faktorom u određivanju ekološkog stanja jezera. Pritom se preferira razvoj raznolike makrofitske vegetacije nad fitoplanktonskom zajednicom. Scheffer (2001) upozorava i na rizik od previsokog nivoa vode, koji može onemogućiti povoljan razvoj makrofitske vegetacije uslijed smanjenog prodora svjetlosti. Osim primjerenog EPP nazire se važnost određivanja hidrološkog optimuma u budućim istraživanjima, no u datoj situaciji može se zaključiti da je primarno osigurati širok raspon dubina u rubnom pojasu jezera, te spriječiti prenagle promjene vodostaja i kakvoće vode u prostornom i vremenskom rasponu. U tom smislu osiguranje EPP u mreži površinskih vodotoka koji prihranjuju Vransko jezero, uz stabilizaciju sadržaja klorida u samom jezeru, predstavlja nužni minimum očuvanja prirodnih vrijednosti tog područja.

3. Procjena ekološki prihvatljivog protoka (EPP) na površinskim dotocima u jezero3.1. Metodologija i podlogePostoje različiti pristupi, s različitim kriterijima i mjerilima, za ocjenu EPP. U nekim državama postoje i zakonski okviri za određivanje vrijednosti EPP-a – u vidu općih načela, ili pak i kao detaljna uputstva. Nažalost, na području Hrvatske pa i šire, ne postoji neka barem okvirna obvezujuća metodologija za provedbu razmatranja EPP. Gotovo u pravilu pri ocjenama EPP koriste se pokazatelji vezani uz stanja malih voda, a s ciljem da se ograniči pretjerana eksploatacija voda iz vodotoka. Dobro terminološko obrazloženje EPP dali su Mišetić i Mrakovčić (2003). Oni ističu da je osnovno načelo pri ocjeni EPP nužnost da zadržani dotok nizvodno od vodozahvata, nakon što se zadovolje sve potrebe za vodom, treba biti dostatan za održavanje autohtonih cenoza matičnog vodotoka. Budući da se takav zadržani dotok temelji na uvažavanju hidrauličkih, hidroloških i biološko-ekoloških značajki vodotoka, zatim gospodarstva i prostorno-planske dokumentacije, njegovom definiranju treba pristupiti tako da se uvažavaju prisutni gradijenti fizikalno-kemijskih i bioloških varijabli od izvorišta do ušća, te prirodne i društvene značajke slivnog područja. Praksa je pokazala da pri tome polaznu osnovu čine analize hidroloških značajki, kojima je moguće kvantificirati neke temeljne međuodnose akvatičkih sustava koji su podvrgnuti ocjenama EPP. Njihova moguća primjena razmatrana je i za područje Hrvatske tijekom posljednjih petnaestak godina (Mišetić, 1995; Žugaj, 2000; Bonacci, 2003; Mišetić i Mrakovčić, 2003; Mišetić i Pavlin, 2004). Žugaj (2000) prenosi zaključke usporedne analize koju je proveo Babalis (1997) prema kojoj se u velikom broju europskih zemalja, u kojima postoji odgovarajuća zakonska regulativa, primjenjuju različiti pristupi koji se temelje isključivo na hidrološkoj osnovi (npr. u Austriji, Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Španjolskoj, Engleskoj i Walesu). Stoga nalazi opravdanje da se i u Hrvatskoj koristi hidrološki pristup,


vranca (Phalacrocorax pygmeus), zahtjeva 30 cm visoku vodu u području gnijezda u tršćaku raspoloživu kroz dulje vremensko razdoblje (do sredine kolovoza) (Kralj, 2010). Odgovarajuća dubina vode osigurava primjerena hranilišta i mjesto za gniježđenje sigurno od predatora. Kod svih šest vrsta gnjezdarica koje su ciljevi očuvanja područja ekološke mreže (buduće Nature 2000) Vransko jezero i Jasen, uspjeh gniježđenja direktno ovisi o raspoloživosti vlažnih staništa pogodnih karakteristika, a imajući na umu da sezona gniježđenja kod triju njih traje čak do sredine kolovoza potrebno je osigurati dovoljno visoke vode u tom razdoblju. Održavanje stalne razine vode na poplavljenim travnjacima tijekom sezone gniježđenja osiguralo bi uvjete za gniježđenje štijoki kao i hranjenje ibisa i čaplji. Poplavne livade predstavljaju reljefno najviši dio poplavne zone i pri niskim vodama se prve isušuju. Štijoke su izuzetno osjetljive na promjene razine vode u sezoni gniježđenja i jedino stalna razina u kritičnom razdoblju može omogućiti gniježđenje. Travnjaci prekriveni s nekoliko centimetara dubokom vodom predstavljaju i bogato hranilište za brojne vrste čaplji, blistavog ibisa, guske, patke i druge ptice. Spuštanje razine vode nakon sezone gniježđenja omogućuje pojavu sprudova i stvaranje zona s različitim dubinama vode. S obzirom na važnost Vranskog jezera za jesensku selidbu, spuštanje razine vode od kolovoza do listopada omogućilo bi hranjenje različitim vrstama ptica koje se hrane u zoni obale i gacanja, te bi pogodovalo raznolikosti i bogatstvu ptica tijekom ljeta i rane jeseni.Odgovarajuća dinamika vode potrebna je i za održavanje gustih tršćaka, koji su važna skrovišta i hranilišta mnogim preletnicama i zimovalicama. Za vrijeme rasta, u proljeće, trska zahtjeva vodu minimalne dubine 10 cm, dok je optimalno više desetaka centimetara (Mesleard i Perennou, 1996). Izvan sezone rasta (od studenog do veljače) tolerira dubinu od 1,5 m, pa i više. Neke su vrste selektivne prema veličini tršćaka npr. čaplja danguba (Ardea purpurea) za gniježđenje zahtjeva minimalnu površinu tršćaka od 10 ha. Velika površina tršćaka (u ornitološkom rezervatu 200 ha) može podržavati koloniju veću od 300 parova (Perennou i sur, 1996). Za čaplje je također važno održavanje dovoljno vode u kanalima na Jasenu, Glavnom i Lateralnom kanalu na čijim rubovima provode dosta vremena u potrazi za hranom.U mediteranskim močvarama broj kukaca kojima se hrane pjevice raste s duljinom perioda u kojem je tlo vlažno, osobito u drugoj polovici godine (Poulin i sur, 2002). Zbog melioracija u Vranskom polju i zaoravanja novih poljoprivrednih površina u preostaloj poplavnoj zoni u ornitološkom rezervatu bitno su se smanjila poplavna staništa s vodenom vegetacijom ključnom za mrijest riba. Iako su većina ihtiopopulacije Vranskog jezera alohtone vrste riba unešene dok se jezerom gospodarilo kao ribnjakom prisutnost sitnijih riba odlučujuća je za mnoge vrste ptica koje se hrane pretežno ribom (vranci, gnjurci, plijenori, čigre, galebovi, vodomar) te je uspješan mrijest nužan preduvjet za ekološke procese kao i za ribolovne aktivnosti od kojih Park prirode ostvaruje značajne prihode za rad na očuvanju zaštićenog područja. Upravo zbog toga nužno je za vrijeme mrijesta riba (od veljače do polovice svibnja) osigurati dovoljno visok vodostaj kako bi poplavne livade bile prekrivene vodom i u kontaktu s jezerskom vodom.Na poplavnim livadama razvijaju se karakteristična staništa (mediteranski visoki vlažni travnjaci Molinio-holoschoenion i mediteranski niski vlažni djetelinski travnjaci reda Trifolio-Hordeetalia) s karakterističnim rijetkim i ugroženim vrstama biljaka koja su sve ugroženija upravo zbog onemogućavanja plavljenja ili pretvaranja u oranice. Ovakve livade razvijaju se na mjestima gdje je vodni režim tijekom godine izrazito promjenjiv tako da su ponekad poplavljene, a ponekad izuzetno suhe. Na ovakvim poplavnim livadama u proljeće vrvi životom i bioraznolikošću vodozemaca, gmazova i raznih vrsta



192 193

Za napomenuti je da se kod nekih hidrologa (Bonacci, 2003) kod iste formule umjesto ovdje navedene karakteristične protoke 300-tog dana iz srednje krivulje trajanja () uzima (), pri čemu se pod tim parametrom podrazumijeva protok 80%-tnog trajanja na srednjoj krivulji trajanja, tj. protok 292-tog dana. Kod 347-og dana odgovarajuća vrijednost izražena u postocima je 95%-tno trajanje koje je u hidrološkoj stručnoj terminologiji uvriježenije u upotrebi, a i bliže je uobičajenim načinima određivanja karakterističnih vrijednosti prosječnih krivulja trajanja i učestalosti.

b) za vodotoke umjereno strmih obala i vodotoke razvedenih obala od hidroloških metoda preporučeno je da se koristi:- dosadašnja metoda po kojoj se biološki minimum (EPP) definira kao prosječni minimalni godišnji protok određen kao aritmetička sredina godišnjih apsolutnih minimalnih zabilježenih protoka u promatranom razdoblju - rezultati analize srednjih vrijednosti najnižih protoka (sQn) u razdoblju između 7 i 30 dana, ovisno o dužini dionice vodotoka kojom treba teći propisana količina vode. Za napomenuti je da posljednja formulacija, preuzeta iz spomenutog rada Mišetića i Pavlina (2004), nije hidrološki jasno i jednoznačno određena. Vjerojatno je njena opća nakana, a u tom su smislu provedene i obrade hidroloških podloga u danom radu, da se detaljnije analiziraju kritični malovodni periodi trajanja 7 - 30 dana. U tom je kontekstu za spomenuti da je, prema navodima u radu B. Đorđević i T. Milanović (2000), u SAD-u i Kanadi dugo bilo uvriježeno korištenje metode «7Q20», tj. definiranje EPP prema kriteriju sedmodnevne prosječne male vode povratnog perioda od 20 godina. Nasuprot tome, u Europi kao i kod nas u Hrvatskoj, često se kao takva karakteristična protoka usvaja vrijednost srednje minimalne 30-dnevne protoke (ili češće, zbog nedostatka dnevnih hidroloških podataka, najmanja srednje mjesečna protoka) 95%-tne vjerojatnoće javljanja, odnosno 20-godišnjeg povratnog perioda, odnosno

c) alarmantna granična vrijednost EPP-a QERadi se o najnižoj trenutačnoj vrijednosti protoka ispod koje se ne smije ići:

(1/s)pri čemu je Q80% protok 80 % trajanja na srednjoj krivulji trajanja.

d) ograničenje ukupnog volumena zahvaćenih voda Općenito se smatra da iz vodotoka tijekom godine ne bi trebalo trajno oduzimati više od 30% njegove vodne mase (Bonacci i Roje-Bonacci, 1997a i 1997b).

U danom radu, s obzirom da se u nekim zemljama generalizira primjena Matthey-evih formula na sve tipove vodotoka, provedena je procjena EPP na vodotocima Vranskog polja na način da su dane procjene njezine vrijednosti prema sva tri kriterija (a - c), te je kao kritičan hidrološki kriterij dan onaj koji rezultira najvećom procijenjenom vrijednošću EPP. No, tako dobivena vrijednost ne može se smatrati konačnom, već polaznim hidrološkim pokazateljem za daljnje hidrauličke i ekološke analize kojima se ta vrijednost podvrgava, kako je to u ovom poglavlju uvodno objašnjeno.


barem kao orijentaciju u donošenju odluke o njegovoj veličini. Među takvim hidrološkim pristupima zbog svoje pogodnosti posebno izdvaja Mattheyevu formulu koja se koristi kad su raspoloživi višegodišnji nizovi podataka hidroloških mjerenja i opažanja.Ovi postupci često predstavljaju samo preliminarni dio analize na koji se nastavljaju daljnja istraživanja potrebna za donošenje konačnih odluka. U nastavku je dan detaljniji metodološki prikaz takve moguće hidrološke kvantifikacije, odnosno nekoliko obrazaca ili kriterija za određivanje EPP-a za koje je ocijenjeno da bi mogli poslužiti preliminarnim analizama EPP-a na nekoliko hidroloških profila u Vranskom polju. Prije svega su to postupci koji se spominju u danom prijedlogu Mišetića i Pavlina (2004), kao i nekih drugih koji se primjenjuju ili se preporučuje njihova primjena u državama iz našega regionalnog okruženja. Prema Bonacciju (2003) moguće ih je koristiti sve, a kao konačni prihvatiti onaj kriterij ili postupak koji zahtjeva najveću vrijednost minimalnog protoka.Spomenuti pristup, prema kojemu se preporučuje Mattheyeva formula (uz napomenu da se koristi za vodotoke ili dijelove vodotoka izrazito strmih obala), dan je i u radu Mišetića i Mrakovčića (2003) gdje se diskutiran mogući metodološki pristup procjeni EPP daje upravo za prostor sliva Vranskog jezera. U spomenutom radu nadalje se ističe da, budući da je zadržani dotok vode u vodotoku nizvodno od vodozahvata definiran hidrološkim metodama u većini slučajeva nedostatan za održavanje prirodne biološke raznolikosti matičnih vodotoka jer ne uzima u obzir bio-ekološke značajke vodotoka i njegova zaobalja, ovako dobivene vrijednosti treba podvrgnuti daljnjoj analizi uvođenjem hidrauličkih i ekoloških parametara. U danom su radu detaljnije analizirani hidrološki elementi određivanja EPP kao prve iteracije u složenom postupku određivanja EPP na nekom području na primjeru sliva Vranskog jezera kod Biograda, odnosno u njegovom nizinskom dijelu – Vranskom polju kroz kojega protječu i svi površinski vodotoci koji prihranjuju Vransko jezero. Vezano uz hidrološke elemente ocjene EPP, za istaknuti je i ograničenja u pogledu ukupnog godišnjeg korištenja vodnih resursa. Bonacci i Roje-Bonacci (1997a, 1997b) ističu da se iz vodotoka tijekom godine ne bi trebalo oduzimati više od 30% njegove vodne mase. Osobito bi se to, vjerojatno i uz neke strožije kriterije, trebalo odnositi i na vodotoke koji prihranjuju Vransko jezero obzirom da se radi o vrlo vrijednom i osjetljivom eko-sustavu, na kome se već sada zapažaju negativne posljedice smanjenja dotoka u jezerski sustav.U nastavku je detaljnije izložena metodologija hidroloških elemenata procjene ekološki prihvatljivog protoka, primijenjena na danom primjeru Vranskog jezera kod Biograda. Korišteni su metodološki postupci koji se temelje na raspoloživim dostatnim hidrološkim podacima:a) za vodotoke izrazito strmih obala - primjena Matthey-evih formula, i to: - za vodotoke ili dijelove vodotoka sa srednjim protokom (QSR) do 5 m3s-1 primjenom triju Matthey-evih formula: - ≥ 50 (1/s), - (1/s), - (1/s), od kojih se primjenjuje ona s najstrožim kriterijem.

- za veće vodotoke (vodotoke s protokom većim od 5 m3s-1): - (1/s)



194 195

U Glavni kanal utječu vode s postaja Jankolovica – Glavni kanal i Burski most – Jablanski kanal, kao i vode kanala Vrbica. Na Vrbici su samo kratkotrajno, tijekom 1997.g., praćene protoke na postaji Jankolovica – Vrbica. No, utvrđeno je da se radi o vodotoku - kanalu s relativno malom srednjom godišnjom protokom od svega 0.013 m3s-1, a koji presušuje značajan dio godine – uzastopno i po više mjeseci. U Lateralni kanal dotječu i preljevne vode izvora Pećina i Škorobić. Za napomenuti je da se relativno male količine oborinskih i izvorskih voda javljaju u Vranskom polju i nizvodnije od spomenutih hidroloških profila, no zbog nedostataka hidroloških mjerenja one nisu mogle biti kvantificirane. No, s druge strane, te vode se zbog okolnosti da se glavninom nalaze unutar ili u blizini granica PP Vransko jezero i ne mogu smatrati resursom koji bi se uopće i mogao koristiti za navodnjavanje, tako da ih i nije bilo nužno ni bilancirati na provedenoj razini sagledavanja učestalosti i trajnosti njihove pojave. Uz spomenute karakteristične 80% i 95%-tne trajnosti, za koje je vidljivo da tijekom kritično sušnih ili vodnih godina mogu poprimiti čak i višestruko manje ili veće vrijednosti od vrijednosti koje su dobivene za cjelokupno raspoloživo razdoblje, pri procjeni hidroloških elemenata EPP korišteni su i rezultati provedenih obrada vjerojatnosti pojave (95% vjerojatnost) najmanjih srednje mjesečnih protoka. Ta je analiza provedena koristeći nekoliko uobičajenih funkcija raspodjele koje se koriste u hidrologiji (Gauss, Galton, Pearson 3, Log Perason 3, GEV i Gumbel) uz testiranje dobrote prilagođavanja testom Smirnov-Kolmogorova te Hi2-testom (Tablica 3.). U istoj su tablici dane i vrijednosti prosječnih minimalnih protoka koje se također koriste pri procjenama hidroloških elemenata EPP.

Slika 4: Krivulje trajnosti za hidrološku postaju Burski most na Jablanskom kanalu


3.2. RezultatiVransko jezero je hidrološki sustav koji se površinskim vodama prihranjuje preko vodotoka lociranih na Vranskom polju kojima protječu i površinske vode, ali se prihranjuju i podzemnim vodama krških izvora lociranih na rubnim dijelovima polja. Dotoci u jezero putem spomenutih kanala su u najvećoj mjeri hidrološki kontrolirani putem pet hidroloških postaja lociranih u Vranskom polju (Slika 3), a čiji su recentni rezultati karakterističnih osmotrenih vrijednosti protoka prikazani u Tablici 1.

Tablica 1. Karakteristične osmotrene vrijednosti protoka na hidrološkim postajama Hidrološka postaja Vodotok Raspoloživi

niz protoka Godišnji protok (m3s-1)

Maksimalni Srednji MinimalniJankolovica Glavni kanal 1997.-2005. 10.8 0.579 0.005Burski most Jablanski kanal 1997.-2009. 0.56 0.119 0Vrana Lateralni kanal 1997.-2009.* 9.01 0.740 0.002Oporićev most niz. Izvor Pećina 1997.-2010. 4.97 0.184 0Vrana Izvor Škorobić 1997.-2010. 4.91 0.107 0

* ( bez 2006. i 2007.)

Za potrebe procjene hidroloških elemenata EPP provedene su i detaljnije analize učestalosti i trajnosti pojava srednjih dnevnih protoka s analiziranih postaja na Vranskom polju, a na osnovu kojih su određivane karakteristične protoke 80 i 95% trajanja. Te su analize provedene na način da su analizirani svi raspoloživi podaci srednjih dnevnih protoka iz razdoblja 1997.-2010. iz kojih su određene protoke spomenutih trajanja kao karakteristične vrijednosti cjelokupnog analiziranog niza. No, radi usporedbe za svaku su postaju pojedinačno analizirane i najvodnija i najsušnija godina, za koje su također izdvajane protoke spomenutih trajanja. Primjer provedenih obrada trajnosti dan je na Slici 4. gdje su prikazane krivulje trajnosti za hidrološku postaju Burski most na Jablanskom kanalu. Sumarni rezultati provedenih obrada učestalosti i trajnosti pojava srednjih dnevnih protoka dani su u Tablici 2.

Tablica 2. Sumarni rezultati provedenih obrada učestalosti i trajnosti pojava srednjih dnevnih protoka

Postaja Vodotok Razdoblje obrade Q80% Q95%1 Burski most Jablanski kanal 1997.-2009. 0.063 0.048

1998. 0.122 0.0892007. 0.041 0.014

2 Jankolovica Glavni kanal 1997.-2005. 0.065 0.0192004. 0.030 0.0132002. 0.039 0.030

3 Vrana Lateralni kanal1997.-2009.

(bez 2006.-2007.)0.067 0.010

1998. 0.390 0.0272008. 0.029 0.017

4 Oporićev most nizv. Pećina 1997.-2009. 0 05 Vrana Škorobić 1997.-2009. 0 0



196 197

Tablica 4. Hidrološka procjena EPP za površinske vodotoke Vranskog polja na profilima hidroloških postaja po različitim kriterijima

≥ 50 (1/s) (1/s) (1/s) (1/s) (1/s) (1/s) QE predloženo(1/s)

Burski most – Jablanski kanal 124 78 17 36 99 13 124

Jankolovica – Glavni kanal 130 18 7 44 137 13 137

Vrana - Lateralni kanal 138 7 4 16 41 13 138

Oporićev most nizv. – Pećina 50 0 0 0 0 0 50

Vrana – Škorobić 50 0 0 0 3 0 50

4. ZaključciEkološki prihvatljiv protok (EPP) ili biološki minimum kako se je tijekom dosadašnjeg dugotrajnijeg razdoblja nastojanja zaštite površinskih vodnih sustava od prekomjernog korištenja nazivao, vrlo je važan element upravljanja vodnim resursima. U danom radu, na primjeru Vranskog jezera kod Biograda, odnosno njegovog neposrednog sliva u Vranskom polju putem čijih vodotoka se jezero neposredno prihranjuje površinskim vodama, prikazane su metodološke postavke određivanja EPP u površinskim vodotocima, specifičnosti prostora Vranskog jezera i Vranskog polja, kao i sami rezultati hidrološke provedene procjene EPP.Dana hidrološka procjena EPP ima karakter samo prve iteracije, nakon čega trebaju slijediti hidrauličko - biološka sagledavanja. Dodatni razlog tome su i slabo definirani konsumpcijski odnosi na postojećim hidrološkim postajama upravo pri situacijama pojava malih voda. Vransko jezero je vrlo osjetljiv prirodan sustav krškog vodonosnika koji je u dinamičkoj ravnoteži s morem i svako daljnje neposredno korištenje voda u njegovu slivu, a posebno Vranskom polju, zadire u ravnotežu tog sustava. Zbog toga je potrebno kvantificirati i preispitati i utjecaj postojećega korištenja, kako bi se pronašla zadovoljavajuća rješenja za razvoj navodnjavanja u mjeri kojoj bi se osigurala primjerena održivost ekosustava Vranskog jezera.


Tablica 3. Prikaz karakterističnih vrijednosti malih voda (1997.-2009.)

QMIN SR (m3s-1) QMINSR MJ 95% (m3s-1)

Burski most 0.036 0.099

Jankolovica 0.044 0.137

Vrana-Lateralni 0.016 0.065

Oporićev most 0 0

Vrana-Škorobić 0 0.003

Na temelju dane metodologije kao i danih ulaznih podataka, provedene su procjene hidroloških pokazatelja vrijednosti EPP (Tablica 4.) po različitim, prethodno spomenutim kriterijima. Pri tome su dobiveni vrlo različiti rezultati, pri čemu, izuzev na primjeru Glavnog kanala u profilu Jankolovica, najveće vrijednosti daje Mattheyeva formula vezana uz 80%-tno trajanje srednjih dnevnih protoka. Iako se radi o Mattheyevom kriteriju vezanom za vodotoke strmih obala, obzirom da se radi o reguliranim kanalima, kao i okolnosti da pri danim hidrološkim procjenama vrijednosti EPP nisu uzimane u obzir i količine voda zahvaćene u okviru postojećeg režima korištenja voda za vodoopskrbu i navodnjavanje, uvrštenje i spomenutog kriterija, te odabir predložene vrijednosti EPP kao maksimalne vrijednosti rezultata njihove ocjene po različitim kriterijima, može se na danoj razini razmatranja smatrati prihvatljivim. Činjenica da se radi o zaštiti vodnih resursa koji neposredno utječu u Vransko jezero koje je zbog svojih prirodnih vrijednosti zaštićeno kao park prirode, a već i pri postojećem stanju i režimu korištenja voda, zbog posebne osjetljivosti toga sustava, ima problema s osiguranjem stabilnosti režima dotoka i otjecanja iz toga sustava dodatno argumentira potrebu osiguranja EPP.Uz navedene hidrološke pokazatelje vrijednosti EPP za pojedine profile vodotoka Vranskog polja koji prihranjuju Vransko jezero, provedena je i procjena maksimalno dopuštenih količina zahvata voda iz njihova sliva. Na temelju podatka o ukupnim prosječnim dotocima analiziranih profila u razdoblju 1997.-2010. od 1.72 m3s-1, te preporuke da se maksimalno koristi do 30% raspoloživih dotoka, proizlazi da bi prihvatljivo ukupno godišnje korištenje voda na analiziranom prostoru iznosilo oko 16.3 mil m3. Radi se o količinama koje su nominalno znatne, ali se odnose na raspoloživost voda u donjim dijelovima sliva Vranskog jezera gdje ne postoji mogućnosti za njihovo akumuliranje. Dio voda za ambiciozne planove razvoja navodnjavanja i golf igrališta mogao bi se osigurati zadržavanjem voda u gornjim horizontima sliva Vranskog jezera gdje je također nužno respektirati EPP u otvorenim vodotocima. Iako je dio potrebnih količina za spomenuta navodnjavanja planiran osiguranjem vode iz podzemlja i tu su prisutna ograničenja obzirom na hidrološku povezanost površinskih i podzemnih voda analiziranog prostora.



198 199

Mišetić, S., Mrakovčić, M. 2003: Uzroci eutrofikacije Vranskog jezera i mogućnosti njenog usporavanja. U: Zborniku radova Hidrološka stabilizacija i očuvanje biološke raznolikosti slivnog područja Parka prirode “Vransko jezero”. Park prirode Vransko jezero, Biograd, 22-27.

Mišetić, S., Pavlin, Ž. 2004: Pristup definiranju ekološki prihvatljivog protoka (EPP) u Republici Hrvatskoj. Zbornik radova seminara Velike i male vode. Društvo građevinskih inženjera Zagreb i Hrvatsko hidrološko društvo, Zagreb, 1. i 2. 04.2004., 205-221.

Mrakovčić, M., Kerovec, M., Mišetić, S. 2003: Biološka raznolikost i problemi očuvanja biocenoza Vranskog jezera. U: Zborniku radova Hidrološka stabilizacija i očuvanje biološke raznolikosti slivnog područja Parka prirode “Vransko jezero”. Park prirode Vransko jezero, Biograd, 36-39.

Mrakovčić, M. i sur. 2006: Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske, Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.

Perennou, C., Sadoul, N., Pineau, O., Johnson, A.R., Hafner, H. 1996: Management of nest sites for colonial waterbirds. Conservation of Mediterranean Wetlands. Medwet.

Pintur, G. 2003: Prijedlog projekta za unaprjeđenje zaštite i očuvanja bioraznolikosti našsirem području Parka prirode Vransko jezero. U: Zborniku radova Hidrološka stabilizacija i očuvanje biološke raznolikosti slivnog područja Parka prirode “Vransko jezero”. Park prirode Vransko jezero, Biograd, 3-7.Plan upravljanja Parkom prirode Vransko jezero i područjem Jasen 2010: PP Vransko jezero, Biograd na Moru.

Poulin, B., Lefebvre, G., Mauchamp, A. 2002: Habitat requirements of passerines and reedbed management in southern France. Biological Conservation 107: 315-325.

Radović, D. i sur. 2003: Crvena knjiga ugroženih ptica Hrvatske, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, Zagreb.

Romić, D., Tomić, F., Katuša, Ž., Paić, I., Petošić, D. 2009: Obnova, razvoj i izgradnja sustava navodnjavanja u Zadarskoj županiji. U: Zborniku radova Okruglog stola Aktualni trenutak odvodnje i navodnjavanja u Hrvatskoj, HDON i HHD, Rijeka, 75-92.

Rubinić, J., Katalinić, A., Švonja, M., Gabrić, I., Bušelić, G., Ćuže, M., Horvat, B. 2009: Salinization of Vrana Lake in Dalmatia Within the Context of Anthropogenic Influences and Climate Changes (Situation in 2008). // Sustainbility of the karst environments – Dinaric karst and other karst regions (ed. Bonacci O), UNESCO IHP-VII, Paris, 171-178.

Scheffer, M. 2001: Ecology of shallow lakes. Kluwer Academic Publishers, Dordrecht 3300, Netherlands.

Topić, J., Vukelić, J. 2009: Priručnik za određivanje kopnenih staništa u Hrvatskoj prema Direktivi o staništima EU, Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.

Žugaj,R. 2000: Hidrologija. Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 407 str.

http://www.mzopu.hr/doc/PPZHR2010/13-Zadar/13-zadar-11-namjena.jpg (pristupljeno u srpnju, 2011).


Literatura

Agronomski fakultet Zagreb 2006: Plan navodnjavanja za područje Zadarske županije (voditelj projekta Romić, D.), Zagreb, nepublicirano.

Bonacci, O. 2003: Ekohidrologija vodnih resursa i otvorenih korita. Građ.-arh. fakultet Split / IGH Zagreb, 487 str.

Bonacci, O., Roje-Bonacci, T. 1997a: Hidrološki vid određivanja biološkog minimuma rijeke Žrnovnice. Hrvatske vode 5/19, 161-174.

Bonacci, O., Roje-Bonacci, T. 1997b: Hidrološki vid određivanja minimuma rijeke Jadro. Hrvatske vode 5/21, 339-349.

Državni zavod za zaštitu prirode 2010: Ornitološki rezervat Vransko jezero s dijelom Jasena – Obrazloženje uz izmjenu granica Ornitološkog rezervata Vransko jezero. Zagreb, nepublicirano.

Đorđević, B., Milanović, T. 2000: Određivanje garantovanih ekoloških protoka. Vodoprivreda 32/183-185, 26-33.

Fritz, F. 1984: Postanak i starost Vranskog jezera kod Biograda na moru. Geološki vjesnik 37: 231-243.

Građevinski fakultet Rijeka 2009: Hidrološka istraživanja na području PP Vransko jezero u kontekstu procjene mogućnosti zaštite jezera od zaslanjenja (nos. zad. Rubinić J). Rijeka, nepublicirano.

Jørgensen, S.E., Bendoricchio, G. 2001: Fundamentals of ecological modelling. Amsterdam: Elsevier Science Ltd.

Katalinić, A., Rubinić, J., Bušelić, G. 2007: Hydrology of two coastal karst cryptodepressions in Croatia: Vrana lake vs Vrana lake. Proc. of the 12th World Lake Conference Taal 2007, Jaipur, Ministry of Environment & Forests Government of India, pp 732-743.

Katalinić, A., Zwicker, G., Brozinčević, A., Peroš-Pucar, D., Rubinić, J. 2008: Relation between hydrological characteristics and anthropogenic influence in the context of lake protection – case studies of Plitvice Lakes and Vrana Lake in Dalmatia (Croatia) // Balwois, 2008 / Morell, M. ; Popovska, C., Stojov, V, Kostofski, G., Dimitrov, D., Drobot, R., Radic, Z., Selenica, A. (ur.). Skopje : Balkan Institute for Water and Envinronment, 326-327.

Kralj, J. 2010: Stručna ornitološka studija za potrebe izgradnje zapornice, Zavod za ornitologiju HAZU, Zagreb.

Kusler, J. 2004: Common questions: wetland conservation and protection of migratory birds. Association of State Wetland Managers.

Mesleard, F., Perennou, C. 1996: Aquatic emergent vegetation. Ecology and management. Conservation of Mediterranean Wetlands. Medwet.

Mišetić, S. 1995: Pristup određivanju minimalnih količina vode za potrebe biološkog minimuma. Zbornik radova Okruglog stola Hrvatskog hidrološkog društva «Uloga hidrologije u strukturi gospodarstva Hrvatske», Zagreb, 20.04.1995., 99-103.



201ČOVJEK I KRŠ II 2012: 201-209

OVERVIEW OF HYDROGEOLOGICAL, GEOCHEMICAL AND MINERALOGICAL INVESTIGATIONS OF KARSTIC AQUIFERS OF THE BIOKOVO MT, CROATIA // PREGLED HIDROGEOLOŠKIH, GEOKEMIJSKIH I MINERALOŠKIH ISTRAŽIVANJA KRŠKOG PODZEMNOG SUSTAVA PLANINE BIOKOVO, HRVATSKA

Overview of hydrogeological, geochemical and mineralogical investigations of karstic aquifers of the Biokovo mt, Croatia

Natalija Matić1, Stanislav Frančišković-Bilinski2* and Halka Bilinski2

1Hrvatske Vode, IPA unit, Ulica grada Vukovara 220, 10000 Zagreb, Croatia, E-mail: [email protected] «Ruđer Bošković», Division for marine and environmental research, POB 180, 10002 Zagreb, Croatia, E-mail: [email protected] *Corresponding author, E-mail: [email protected]; Phone: +385 1 4561081; Fax: +385 1 4680242

AbstractThree gravity springs which are included in the regional water supply system (Grebice, Podgorski Vrutak and Izbitac) from the slopes of the Biokovo Mt, Adriatic coast of Croatia were investigated. The aim of this paper is to give an overview of recent hydrogeological, geochemical and mineralogical investigations of watershed. The significance of performed study is particularly because such complex approach, combining several methods, is according to our knowledge used for the first time in the world karst systems to study springs. The applied combination of hydrogeological, geochemical and mineralogical methods was proved to be very useful for investigations of karstic aquifers. Hydrogeological investigations were performed during two seasons with dye tracing, using Na-fluoresceine which was poured into two pits, observing springs at distances of 1.82 – 8.8 km. Apparent velocities were 0.21 – 0.51 cms-1. Dye tracing was first time partially effective and second time ineffective, what could be due to immanent ore mineralization, which presents a natural barrier and was discovered by geochemical and mineralogical methods. Concentrations of 17 dissolved and total trace elements in spring waters were extremely low, more than 3 orders of magnitude less than allowed by the Croatian directives for the first category of groundwater and drinking water. The mass fractions of 60 elements were determined in spring sediments. From all determined elements in sediments lead had anomalous values and highest concentration was 5440 mgkg-1, which may indicate ore mineralization. Mineralogical analysis discovered and confirmed significant presence of unexpected mineral ramdohrite bismuthian, lead sulphide Ag4Pb6(Sb, Bi)11S24 what could explain extreme Pb concentrations measured in sediment samples of Izbitac and Podgorski Vrutak springs.

Keywords: karstic springs; dye tracing; trace elements; sediments; mineralogy

Pregled hidrogeoloških, geokemijskih i mineraloških istraživanja krškog podzemnog sustava planine Biokovo, Hrvatska

Natalija Matić1, Stanislav Frančišković-Bilinski2 i Halka Bilinski2

1Hrvatske Vode, IPA jedinica, Zagreb, Hrvatska,2Institut «Ruđer Bošković», Zavod za istraživanje mora i okoliša, Zagreb, Hrvatska,

202 203

hinterland, where a longitudinal valley with Dinaric direction of stretching NW-SE. Most of the Grebice, Podgorski Vrutak and Izbitac spring’s catchments area are composed of Mesozoic carbonate sedimentary rocks and minor part of Eocene Age flysch deposits, as well as some various types of Quaternary sediments Fig. 1. Flysch deposits are extended along the coastline and play a crucial role in forming the Grebice, Podgorski Vrutak and Izbitac springs, as these separate the permeable, freshwater saturated carbonate rock from the sea (Matić et al., 2011). The hinterland of the springs is traversed by major faults moving the regional Dinaricum structural unit over the Adriaticum unit (Herak, 1986, 1991). Relations between minimal and maximal discharge of springs Grebice (377 m a.s.l.) and Podgorski Vrutak (384 m a.s.l.) are typical for karsts conditions. The spring Izbitac (20 m a.s.l.) show untypical behavior for the karst springs. Ratio between minimum and maximal discharge was 1:4.4 and this spring have not karst features. This theory confirmed extremely low recession coefficient of base flow (α =0,009). The reason could be some natural barrier in the hinterland which is slowing and limiting groundwater flow (Matić et al., 2011). The Biokovo area belongs to one of the seismically active zones in Croatia (I=VIII-IX° MCS) (Kuk et al., 2000). According to Köppen climate classification, larger area belongs to temperate warm pluvial climate (C class climate), while parts above 1200 – 1500 m a.s.l. are belonging to snow-forest climate (D class).

Figure 1: Hydrogeological map of studied area



SažetakIstraživana su tri gravitacijska izvora (Grebice, Podgorski Vrutak i Izbitac), koji su smješteni na padinama Biokova uz Jadransku obalu Hrvatske, te su uključeni u regionalni vodoopskrbni sustav. Cilj ovog rada je dati pregled nedavnih hidrogeoloških, geokemijskih i mineraloških istraživanja ovog slivnog područja. Važnost provedenih istraživanja je posebno u tome što je ovako kompleksan pristup koji kombinira više metoda, prema našim saznanjima korišten prvi puta u svijetu za istraživanje izvora u krškim područjima. Primijenjena kombinacija hidrogeoloških, geokemijskih i mineraloških metoda pokazala se kao jako korisna za istraživanje krških vodonosnika. Hidrogeološka istraživanja provedena su tijekom dvije sezone, koristeći tehniku trasiranja podzemne vode uz pomoć Na-fluoresceina, koji je uliven u dvije jame, opažajući izvore na udaljenosti od 1.82 – 8.8 km. Dobivene prividne brzine bile su 0.21 – 0.51 cms-1. Trasiranje je prvi puta bilo djelomično efikasno, a drugi puta bezuspješno, što može biti posljedica prisutnog orudnjenja, koje predstavlja prirodnu barijeru, a otkriveno je geokemijskim i mineraloškim metodama. Koncentracije 17 otopljenih i ukupnih elemenata u izvorskim vodama su izuzetno niske, više od 3 reda veličine niže od dozvoljenih koncentracija prema hrvatskim direktivama za prvu kategoriju podzemne i pitke vode. Maseni udjeli 60 elemenata utvrđeni su u izvorskim sedimentima. Od svih određivanih elemenata u sedimentima olovo je imalo anomalne vrijednosti, a najviša koncentracija iznosila je 5440 mgkg-1, što može ukazivati na orudnjenje. Mineraloška analiza otkrila je i potvrdila značajnu prisutnost neočekivanog minerala bizmutovog ramdohrita olovnog sulfida, Ag4Pb6(Sb, Bi)11S24, što može objasniti ekstremne koncentracije olova izmjerene u uzorcima sedimenata iz izvora Izbitac i Podgorski Vrutak.

Ključne riječi: krški izvori; trasiranje; elementi u tragovima; sedimenti, mineralogij

IntroductionThe aim of this paper is to give an overview of recent hydrogeological, geochemical and mineralogical investigations of the Biokovo Mt watershed, presenting one of the most typical karstic areas of the world. It is a part of the Dinaric Mt. which is the «locus typicus» of karst. The significance of this study is particularly because such complex approach, combining several methods, is according to our knowledge used for the first time in the world karst systems to study springs. There is a long tradition of using hydrogeological and geochemical methods like tracer technique which is a tool for solving problems associated with resources and management of groundwater and pollutants in water. The best results were obtained with natural tracers for example particles and isotopes in the cases when dye tracing were ineffective technique. The results of the dye tracing are being used to identify groundwater flow direction and flow velocity. Also, the results of natural particles and stable isotopes tracer techniques are being used to identify recharge area, age of groundwater and to follow the fate of certain substances in soil and water (Matić et al., 2011). Reports about water supply of this area were provided by Štambuk-Giljanović (2002), Čakarun et al. (1990) and Kuhta et al. (2009).

Geographic position, climate and geological setting of the Biokovo MtBiokovo Mt is situated in South Eastern part of Europe. Investigated area in the Southern part of Biokovo Mt is confined by triangle, which is closed by settlements of Podgora, Gornje Igrane and Igrane (Fig. 1). Biokovo Mt is dividing coastal zone from the



204 205

Determination of physico-chemical parameters in waterPhysico-chemical parameters are measured in three captured springs (Grebice, Podgorski Vrutak and Izbitac). The electrolytic conductivity of water (EC), the amount of total dissolved salts in the water (TDS), water pH and temperature were measured by field instruments LF 340-A and pH 340-A Company WTW Germany (Matić et al., 2011). The electrolytic conductivity (EC) has almost same values at Grebice and Podgorski Vrutak springs (251 and 254.5 µScm-1 respectively), while at Izbitac mean EC value is significantly higher (362.5 µScm-1). Total dissolved solids (TDS) also have very comparable values at Grebice and Podgorski Vrutak springs (178.5 and 181 mgL-1 respectively), while at Izbitac mean TDS is also significantly higher (257.5 mgL-1). Behavior of pH is different than of first two parameters: at Grebice mean pH value is highest (7.725), while Podgorski Vrutak and Izbitac springs have somehow lower values (7.445 and 7.43 respectively). The values of pH water show mildly alkaline properties. Temperature is almost the same at Grebice and Podgorski Vrutak springs (12.25 and 12.2 ºC respectively), while Izbitac spring has significantly higher temperature (14.95 ºC). All those temperatures are higher than those characteristic for typical karstic springs. Investigations have also shown mutually different annual temperature of water which is stable and uniform for each spring Podgorski Vrutak and Izbitac. Temperature fluctuations of water on the spring Podgorski Vrutak is between 12.11 to 12.28 °C and for the spring Izbitac is between 14.9 i 15 °C what is a evidence of thermal stability in the aquifer. The spring Grebice have shown seasonal and current fluctuations temperature of groundwater between 11.92 do 12.65 °C (ΔT= 0.73). All those indicators of total mineralization of groundwater (Sontheimer et al., 1980) are indicating relatively long maintaining time of water under the surface and is expressed through mean conductivity values of 251 μScm-1 at Grebice and 254.5 μScm-1 at Podgorski Vrutak spring. It is groundwater with low amount of minerals (Matthess, 1990). At Izbitac is determined relatively long maintaining time of water in the underground and is expressed through mean values of conductivity of 362.5 μScm-

1. It is also groundwater with low amount of minerals (Matthess, 1990). Observed value agrees well with the values of the temperature of groundwater. Piper triplot showing Ca-HCO3 type of water. Groundwater at the spring Izbitac has somehow higher amount of sodium, potassium and chloride. During the dry period the amount of sodium and potassium reaches 25 %meqL-1 (31 mgL-1) and of chloride almost 30 %meqL-1 (29.3 mgL-1) (Matić et al., 2011).

Determination of elements in waterConcentrations of seventeen total and dissolved metals (Fe, Al, Zn, Mn, Ni, Cu, Cr, Co, Cd, Pb, As, Mo, Se, V, Sb, Ba and Sr) in surface water samples were measured using inductively coupled plasma-mass spectrometry (ICP-MS, Elan 9000, Perkin Elmer, USA), with solution of 10 µgL-1 Mg, Rh, In, Pb, U, Ba and Ce, as internal standard. All concentrations of measured elements are extremely low, some of them below or very close to detection limit (Matić et al., 2011). Generally, metal concentrations were found to be below annual average values (AA) specified by environmental quality standards (EQS) for dissolved metals (CEC, 2006; Crane et al., 2007), and represents the acceptable metal levels in the river water. One of the most toxic trace metals, cadmium was found to be at very low concentrations, below detection limit of 0.003 µgL-1. Pb concentrations of both total and dissolved fractions were below detection limit (0.002 µgL-1). Biokovo area is full of karst material and as such contaminants from disposed waste are easily reachable to groundwater, hence to spring waters.


Hydrogeological tracingAt the time of the first dye tracing on 27th March 2008 3.12 kg Na-fluoresceine with 1.5 kg NaOH were injected into the Mala Marija Pit (1.260 m a.s.l.). The monitoring of the observed springs lasted for 30 days. Also, at the time of the second dye tracing on 4th June 2010 5.0 kg Na-fluoresceine with 2.0 kg NaOH were injected into the Saranač Pit (725 m a.s.l.). The monitoring of the observed springs lasted for 45 days. Larger quantity of dye Na-fluoresceine was used because the results of first dye tracing with Na-fluoresceine in this area was less successful which were indicate larger adsorption processes during the transport of the tracer (Matić et al., 2011). Water samples were measured using Perkin Elmer LS 55 Luminescence Spectrometer (USA) at the Croatian Geological Survey, Zagreb and limit of quantification was 0.0001 mgL-1.The Na-fluoresceine was injected in the Mala Marija Pit and dye was observed in two of those springs: Orašje (concentration 0.0024 mgL-1, max concentration 0.0086 mgL-1) and in Grebice (concentration 0.0010 mgL-1, max concentration 0.0156 mgL-1). According to calculations the recovery of injected tracer was 0.12 % and available discharge of the Grebice spring was 5 Ls-1. Apparent velocity for the spring Orašje was 0.21 cms-1 and for the spring Grebice was 0.51 cms-1. It was interesting that apparent velocities were under the calculated values reported by Jones (1977) and Milanović (1979). Dye tracing data of 43 tracing tests from West Virginia, the United States show median groundwater apparent velocities of 0.82 cms-1, while 50% of the tests show values between 0.49 and 3.07 cms-1 (Jones, 1977). In the classic Dinaric karst of Herzegovina dye tracing data of 281 tracing tests groundwater apparent velocities are between 1 and 2 cms-1, while 25% of the results show values greater than 6 cms-1 (Milanović, 1979). At the second dye tracing no one grab samples had a Na-fluoresceine in concentration >0.0001 mgL-1. A negative dye tracing in the Grintovec massif (Kamnik Alps) obtained by Audra (1997) is comparable with those dye tracing on the Biokovo Mt. It is nevertheless acceptable to admit that the Veliki Podi area does not belong to the Kamniška Bistrica catchment area. Also, it is not acceptable to admit that the investigation area of the southern part of the Biokovo Mt (Saranač area) does not belong to the Grebice, Podgorski Vrutak, submarine spring Klokun or Izbitac springs catchment area. First and second dye tracing with Na-fluoresceine show that dye tracing with Na-fluoresceine in this area was less or completely inefficiently. In the area of first dye tracing the karst groundwater flows were in highly localized conduits, while in the area of the second dye tracing it was in more disperse flow system. Because of dispersive nature of the karst aquifer travel times can vary substantially even in the same karst aquifer. According to the presented results it is obvious that dye tracing experiments should be successfully and less successfully used in simultaneous investigations of hydrokarst systems. Represented results from the first and second dye tracing indicate larger adsorption processes during the transport of the tracer. The possible adsorption was to be seen in connection with some type of natural mineralization, in this case relative high lead concentration in sediment (Matić et al., 2011). The Na-fluoresceine should not be the chosen tracer because of possible strong sorption properties or nonconservative behavior due to adsorption onto ore or mineralisation deposits. In this case it is necessary to use larger amounts of Na-fluoresceine approximately two to three times more (Aley and Fletcher, 1976) and possible more because for the second dye tracing it is used double amount than it was necessary for the karstified aquifers. Mather et al. (1969), Merritt and Angerman (1972) also have reported much less success or unsuccessful using Na-fluoresceine when used to study old mine workings. Sorption of dye in ores is in contrast to their behavior in karstified limestone aquifers (Smart and Laidlaw, 1977).



206 207

interesting to mention that highest concentrations of Mn from the Kupa River drainage basin are found in the area influenced by strong Middle Triassic volcanism characterized by ophiolite belt, while concentrations in the carbonate part of this drainage basin are significantly lower. So, this could lead to conclusion that in the deeper layers of Biokovo Mt some Triassic or even Paleozoic magmatic or metamorphic rocks might be present, what would explain elevated concentrations of many metals in sediments.

Determination of mineralogical composition of sedimentsMineralogical composition of sediments (fraction <63 μm) was determined by X-ray diffractometer Philips, X-Pert MPD. Crystalline phases were identified using a Powder Diffraction File (1997) and computer program X’Pert High score 2002, Philips. Semi quantitative mineralogical composition was determined as described in Boldrin et al. (1992).Presented sediment samples are complex mixtures of minerals, with dominant calcite in each sample, what was expected for a typical karstic region, such as Biokovo Mt, where limestone rocks prevail. Quartz is second abundant mineral. In sediments of Izbitac and Podgorski Vrutak springs there is approximately the same amount of quartz (about 70% of calcite amount), while Grebice spring sediment has significantly lower amount of quartz (about 38% of calcite amount). This indicates presence of some non-carbonate rock formations in the drainage area of Izbitac and Podgorski Vrutak springs, while Grebice spring is predominantly under carbonate influence. Among feldspars, plagioclases were confirmed in all three studied sediments. Pogorski Vrutak is richest with plagioclases (almost 15% of calcite amount), while in Grebice they are least abundant, what supports its carbonate predominance. From clay-mica group of minerals illite-montmorillonite was confirmed in all studied sediment samples, but is much more abundant in Izbitac and Podgorski Vrutak springs than in Grebice spring. Similar situation is with muscovite, belonging to the same mineral group. Presence of clay-mica group of minerals could indicate existing of shales and other argillaceous rocks in drainage areas of Izbitac and Podgorski vrutak springs. A significant finding of semi-quantitative mineralogical analysis is presence of strontianite, a rare carbonate mineral from aragonite group. It is present in sediment samples of Izbitac and Podgorski Vrutak springs in significant amounts (6-7% of calcite amount), while in Grebice spring it was not determined. In waters of Biokovo Mt increased levels of Sr at some locations were found and discovery of strontianite mineral could explain its origin as natural. Also, semi-quantitative mineralogical analysis discovered and confirmed significant presence of unexpected mineral ramdohrite bismuthian, lead sulfide Ag4Pb6(Sb, Bi)11S24 what could explain extreme Pb concentrations measured in sediment samples of Izbitac and Podgorski Vrutak springs. In Grebice spring it was not determined. Discovery of Ramdohrite bismuthian mineral could explain its origin as natural as a result of ore mineralization. Mineral goethite was also confirmed by semi-quantitative mineralogical analysis in sediment samples of Izbitac and Podgorski Vrutak springs and in the Grebice spring it was not determined. Celestite, strontium sulfate is often associated with strontianite and it has the same structure as barite. In waters of Biokovo Mt springs also higher concentrations of Ba were determined, which could be of natural origin, due to mineralogy of the region (Matić et al., 2011).


Determination of elements in sedimentsDetermination of major elements in stream sediments (fraction <63 μm) was performed in commercial laboratory ACTLABS, Ontario, Canada, using FUS-XRF method and equipment for irradiation beam (WDS, XRF, ARL 8410) and program 4C. Multielemental analysis was performed using ICP-MS (Inductively Coupled Plasma Mass Spectroscopy) with program «Ultratrace 2». Lead (Pb) is found to be most interesting among investigated elements. Its concentrations are extremely high (highest value of 5440 ppm is measured in Izbitac spring). At other two investigated springs concentrations are also significantly high. According to sediment quality criteria (British Columbia, Canada legislative), all three springs regarding Pb concentrations in sediments belong to heavily contaminated sediments which could cause significant toxic effects (>250 ppm). Lead concentrations found by us are comparable to those obtained by Pavlowsky et al. (2010) in «The Old Lead Belt», a historic Pb-Zn mining district within St. Francois County in Southeast Missouri, which was a leading producer of lead worldwide from 1869 to 1972. In the most contaminated areas of this region concentrations of Pb they found were >5000 ppm (comparable to concentration measured by us in Izbitac spring), while they treated all sediments with concentrations >400 as contaminated. Although such Pb concentrations in sediments pose a potential health risk, elevated concentrations of Pb luckily have not been found in spring waters. As Biokovo Mt is composed mostly of carbonate rocks, prevailing water type is slightly alkaline. Because of that heavy metals from the sediments have not been released and dissolved in liquid phase, but it deserves further research and possible monitoring. It is assumed that lead in sediments is of natural origin, as a result of ore mineralization (Matić et al., 2011). Zinc (Zn) concentration is also highest in Izbitac spring (116 ppm), what according to USA federal criteria belongs to moderately contaminated sediments (90-200 ppm). Spring Podgorski Vrutak (110 ppm) belongs also to the same category, while third observed spring Grebice in Gornja Podgora (86.7 ppm) is slightly below the limit value for moderately contaminated sediments. All those values are comparable to those measured in mostly karstic Kupa River drainage basin (also from Dinaric part of Croatia), where mean value for Zn in sediments is 61 ppm, while highest concentration measured in this drainage basin is 229 ppm (Frančišković-Bilinski, 2007). It is assumed that zinc in sediments is also of natural origin, as a result of ore mineralization and its behavior is similar to that of lead (Matić et al., 2011). Copper (Cu) concentrations are equal in Izbitac and Podgorski Vrutak springs (38.2 ppm), while in Grebice spring is slightly lower (34.3 ppm). Concentrations in first two springs are slightly above those causing moderately toxic effects (USA standards), while concentration in Grebice spring could cause minimal toxic effects. All values from Biokovo Mt springs are higher than highest measured value in karstic cluster of sediments from Kupa River drainage basin (33 ppm), reported by Frančišković-Bilinski (2007). Nickel (Ni) has highest concentration at Izbitac spring (134 ppm), slightly lower at Podgorski Vrutak (124 ppm), while the lowest concentration is measured at Grebice spring (67.1 ppm). Concentrations obtained at two first springs could cause significant toxic effects according to standards of British Columbia, Canada (75 ppm), while concentration at the third spring is slightly lower than this concentration. But, all those Ni concentrations are significantly higher than maximal concentration from karstic cluster of sediments from Kupa River drainage basin (57 ppm), reported by Frančišković-Bilinski (2007).From other studied elements Mn concentrations will be discussed, as the highest concentration of Mn in Biokovo Mt sediments is higher than mean value for the whole Kupa River drainage basin (617 ppm), reported by Frančišković-Bilinski (2007). It is



208 209

Frančišković-Bilinski, S., 2007: An assessment of multielemental composition in stream sediments of Kupa River drainage basin, Croatia for evaluating sediment quality guidelines. Fresenius Environmental Bulletin (1018-4619) 16 (2007), 5, pp. 561-575.Herak, M., 1986: A new concept of geotectonics of the Dinarides [In Croatian]. Acta geol., 16/1, (Prir. istraz. 53), Jugosl. akad. znan. umjetn., Zagreb, pp. 1-42.

Herak, M., 1991: Dinarides. Mobilistic view of the genesis and structure [In Croatian]. Acta geol, No. 63, Hrvat. akad. znan. umjetn., Zagreb, 21/2, pp. 35-115.

Jones, W.K., 1977: Karst hydrology atlas of West Virginia. Special Publication 4, Karst Waters Institute, Charles Town, West Virginia, pp. 111.

Kuk, V., Prelogović, E., Dragičević, I., 2000: Seismotectonically Active Zones in the Dinarides. Geologia Croatica, Zagreb, 53/2, pp. 295-303.

Kuhta, M., Brkić, Ž., Trutin, M., Matić, N., Munda, B., 2009: Hydrogeological investigations for determination of zones of sanitary protection for public water supply of Makarska coast [In Croatian]. Arch. Geoaqua, Zagreb.

Mather, J.D., Gray, D.A., Jenkins, D.G., 1969: The use of tracers to investigate the relationship between mining subsidence and groundwater occurrence at Aberfan, South Wales. Journal of Hydrology, 9, pp. 136-154.

Matić, N., Maldini, K., Cuculić, V., Frančišković-Bilinski, S., 2011: Investigations of karstic springs of the Biokovo Mt from the Dinaric karst of Croatia. Chemie der Erde - Geochemistry - Interdisciplinary Journal for Chemical Problems of the Geosciences and Geoecology, Elsevier B.V., Radarweg 29, 1043 NX Amsterdam, The Netherlands.

Matthess, G., 1990: Lehrbuch der Hydrogeologie Band 2 – Die Beschaffenheit des Grundwassers, Gebrüder Bornträger Berlin Stuttgart.

Merritt, G.L., Angerman, T.W., 1972: The use of ionic tracers in determining the subsurface flow of mine drainage: a case study. 4th Symposium on Coal Mine Drainage Research (Pittsburgh), pp. 340-343.

Milanović, P., 1979: Karst hydrogeology and methods of investigations [in Serbo-Croatian]. HE Trebišnjica, Institut za korištenje i zaštitu voda na kršu (Institute for the use and protection of water in karst), Trebinje, pp. 302.

Pavlowsky, R.T., Lecce, S.A., Martin, D., Owen, M., Womble, P.J., 2010: Floodplain storage of mining sediment in the Big River, Old Lead Belt, SE Missouri. North-Central Section (44th Annual) and South-Central Section (44th Annual) Joint Meeting, 2010, Geological Society of America Abstracts with Programs, 42/2, pp. 44.

Smart, P.L., Laidlaw, I.M.S., 1977: An evaluation of some fluorescent dyes for water tracing. Water Resources Research, 13, pp. 15-33.

Sontheimer, H., Spindler, P., Rohmann, U., 1980: Wasserchemie für Ingenieure, ZfGW-verlag, Frankfurt.

Štambuk-Giljanović, N., 2002: Waters of Cetina River and their watershed [in Croatian]. Sveučilišna knjižnica u Splitu (University library in Split).


ConclusionsIn the present paper is given a brief report about first complex hydrogeological, geochemical and mineralogical investigations of Biokovo Mt springs. Such complex approach applied in investigation of springs from the Biokovo Mt is used for the first time in the world karst systems. Results of different way of tracing techniques were partly unexpected, although dye tracing experiments have been successfully and less successfully used in simultaneous investigations of hydrokarst systems. While physico-chemical parameters in spring’s waters show that groundwater contains low amount of minerals and trace elements in spring waters were extremely low, some of them below or very close to detection limit, strontium and barium concentrations are significantly higher, due to mineralogical composition of surrounding area. Elemental composition of sediments showed extremely high concentrations of lead. A significant finding of semi-quantitative mineralogical analysis is presence of strontianite, ramdohrite bismuthian and goethite in some sediment samples. It is assumed that lead in sediments is of natural origin, as a result of ore mineralization. Indicators of mineralization in the groundwater and sediments samples indicate possible Pb-Zn ore-associations. The high lead concentrations may be indicative of hypogenic karst development. If so, hypogenic karst aquifers commonly have cavernous porosity 10 times greater than epigenic karst aquifers. This would slow groundwater movement through an aquifer of hypogenic origin, especially if it has not been substantially modified by epigenic over-printing. Those findings are very significant, as Biokovo Mt is a typical karstic area and possible existence of underlying magmatites and ores were not known before and deserves more complex investigations in the future.

References

Aley, T., Fletcher M.W., 1976: The water tracers cookbook. Missouri Speleology, 16, pp. 1-32.

Audra, P., 1997: A negative dye tracing in the Grintovec massif (Kamnik Alps). Tracer hydrology 97 edited by A. Kranjc. Balkema, Rotterdam, Brookfield. Proceedings of the 7th international symposium on water tracing Portoroţ, Slovenia, pp. 203-204.Boldrin, A., Juračić, M., Menagazzo, V., Rabitti, S., Rampazzo, G., 1992. Sedimentation of riverborne material in a shallow shelf sea: Adige River, Adriatic Sea. Marine Geology, 103, pp. 473-48.

CEC (Commission of the European Communities), 2006: Proposal for a Directive of the European Parliament and of the Council on environmental quality standards in the field of water policy and amending Directive 2000/60/EC. No. 2006/0129 (COD).

Crane, M., Kwok, K.W.H., Wells, C., Whitehouse, P., Lui, G.C.S., 2007: Use of field data to support European Water Framework Directive quality standards for dissolved metals. Environmental Science & Technology, 41, pp. 5014-5021.

Čakarun, I., Kuhta, M., Mraz, V., 1990: Proposal of sanitary protection zone of springs „Baška Voda“, Vrutak-Makarska, Grebice and Vrutak Podgorski [in Croatian]. Fond str.dok. HGI-a, Zagreb.



211ČOVJEK I KRŠ II 2012: 211-220

ANALYSIS OF THE CHEMICAL AND PHYSICAL PROPERTIES OF THE INFLOWING WATER INSIDE A CAVE IN RELATION TO METEOROLOGICAL PARAMETERS-EXAMPLE CAVE NEVIDNA VODA, BIH // ANALIZA FIZIKALNO-KEMIJSKIH PARAMETARA TEKUĆE VODE UNUTAR JAME U ODNOSU NA VANJSKE METEOROLOŠKE PODATKE - PRIMJER JAME NEVIDNA VODA, BIH

Analiza fizikalno-kemijskih parametara tekuće vode unutar jame u odnosu na vanjske meteorološke podatke –primjer jame Nevidna voda, BiH

Ivo Andrić, Ivana ŽeljkovićFakultet Građevinarstva, Arhitekture i GeodezijeSveučilište u Splitu, Matice hrvatske 15, 21 000 SplitE-mail: [email protected], E-mail: [email protected]

SažetakOvaj rad analizira hidrodinamički odgovor sustava unutar duboke krške jame izazvan odgovarajućim kišnim događajem. U tu svrhu prikupljeni su mjerenja kemijsko fizikalnih parametara vode na dubini od 395 m s vremenskim korakom od 10h unutar jame Nevidna voda te su uspostavljeni višestruki linearni regresijski modeli između mjerenih parametara unutar i izvan speleološkog objekta. Jama Nevidna voda je trenutno najdublja otkrivena jama u Bosni i Hercegovini (653 m), nalazi se na dinarskom masivu i svojim položajem presijeca pravce toka podzemnih voda unutar hidrogeološkog sliva rijeke Cetine. Promatrani speleološki objekt je hidrološki aktivan tokom cijele godine. Na dnu jame se nalazi jezero čija dubina na mjestima prelazi i 20 m. Unutar jezera su zapažene potopljene sige što upućuje na velike oscilacije razine vode. Kako bi se dobio bolji uvid u kompleksni hidrodinamički sustav unutar jame uspoređena je pouzdanost višestrukih linearnih regresijskih modela s oscilacijama vanjskih meteoroloških parametara.

Ključne riječi: hidrologija krša, jama, višestruki linearni regresijski model, Nevidna voda

Analysis of the chemical and physical properties of the inflowing water inside a cave in relation to meteorological parameters–example cave Nevidna voda, BiH

AbstractThis work analyses hydrodinamical response of the karst system inside the deep cave triggered by corresponding rainfall event. The measurements were obtained at the depth of 395 m in a time step of 10 h inside the cave Nevidna Voda and multiple linear regression models were determined that associated signal from the data logger inside the cave and meteorological parameters measured outside the cave. The cave Nevidna voda is up to date the deepest cave in Bosnia and Herzegovina (653 m). It is located in the Dinara Mountain and with its location intersects the pathways of water underground flow inside the hydrological catchment of river Cetina. The studied cave is hydrologicaly active during the whole year. At the bottom of the cave, the lake with depth over 20 m is to be found. The flooded speleothemes are the evidence of significant water level oscillations. In order to obtain a better understanding of the complex hydrodinamical

212 213

SO PK Split - Split, SO HPD Imber - Omiš, SO PD Profunda - Selca, Brač, HBSD - Zagreb, SD Špiljar - Split, SO HPD Željezničar - Zagreb, SO PD Dubovac – Karlovac te PD Cincar – Livno.Prema utvrđenim podzemnim vezama hidrološkog sliva rijeke Cetine (Magdalenić, 1970) i s geografskom položaju jame Nevidna voda, može se reći za promatrani speleološki objekt da je na glavnom pravcu toka podzemnih voda između ponora u Livanjskom polju (Veliki ponor, Bristov ponor, Opaki ponor i Kameni ponor) i izvora sa zapadne strane Dinare koji u značajnoj mjeri prehranjuju Cetinu (Rumin vrilo i Mali Rumin). Na Slici 1. su ucrtane glavne utvrđene podzemne veze voda, kao i položaj jame Nevidna voda te korespondirajuće kišomjerne i meteorološke stanice.

Slika 1: Situacija na kojoj je prikazana jama Nevidna voda s ucrtanim dominantnim podzemnim tokovima i grani-com sliva rijeke Cetine [Magdalenić 1970] te položajima meteorološke i kišomjerne stanice

Položaj mjernog uređaja koji je korišten tijekom istraživanja, bio je na dubini od 395 m u nezasićenoj zoni vodonosnika (Slika 2.). Pretpostavlja se da je zasićena zona izravno u vezi s razinom otkrivenog jezera na dnu jame (653 m). Ispod površine jezera uočene potopljene sige te se zbog toga može se smatrati da razina jezera znatno oscilira kako formiranje i nastajanje siga ispod vode nije moguće. Razina vode na mjestu mjerenja u jami je izravno ovisila o protoku generiranom površinskim tokom iznad ulaza objekta te provođenjem istog glavnim kanalom kao i infiltracijom i perkolacijom kroz samu matricu krša.


system within the cave, the reliability of multiple linear regression models was compared to the oscillations of the meteorological parameters.

Key words: Karst hydrology, cave, multiple linear regression models, Neidna voda

UvodKrš je moguće definirati kao teren glavninom pokriven vapnencima i dolomitima čija je topografija formirana pretežno topivim stijenama. Zbog toga se na njoj javljaju ponikve, zatvorene depresije, špilje, razvijeni podzemni otvoreni krški sustavi itd (Field, 2002). Karbonatne stijene su podložne otapanjem uslijed interakcije s vodom te su izvrgnute brojnim geomorfološkim procesima, a osobito raznim vrstama erozije i rastrošbe. U krškim terenima, podzemna voda i površinska voda sačinjavaju jedinstveni dinamički sustav. Krški vodonosnici su izrazito složene strukture te ih je stoga teško definirati. Velika heterogenost krških vodonosnika otežava određivanje smjerova i brzina tečenja podzemne vode u kršu te je često i nemoguć zadatak za hidrologe i hidrogeologe. Hidraulička provodljivost unutar krškog vodonosnika je izrazito anizotropna, a činjenica da u kršu istovremeno postoji turbolentno tečenje kroz veće krške provodnike kao i sporo laminarno tečenje kroz sitne pukotine krške matrice (Bonacci 2004) predstavlja izazov kod izučavanja istog. Vodotoci u kršu pobuđuju veliki interes kod znanstvenika i zauzimaju značajan prostor u literaturi o kršu (npr: Hess et al 1989, Yuan 1991, Bonacci 1999, Cavalera i Gilli, 2009, Bonacci i Andrić, 2010.).U Dinarskom kršu se duboke jame kao podzemni krški oblik učestalo pojavljuju na nadmorskim visinama većim od 1000 m n.m. Vertikalni kanali služe kao provodnici površinskog otjecanja, ali ujedno i presijecaju podzemne tokove vode u krškom vodonosniku te se mogu smatrati svojevrsnim prirodnim pjezometrima. Dinamika hidrološkog sustava pojedine jame je izravno vezana za oborinu kao glavni izvor prehranjivanja vodonosnika kroz nezasićenu zonu istog. Nadalje, topljenje snijega je također mehanizam unosa tvari, kao i pronosa temperature kroz vodu nezasićene zone. Osciliranja razine zasićenog područja vodonosnika su podložne jakim oscilacijama. Razina podzemne vode se mijenja brzinom i do preko 1m/h, a oscilacije mogu biti i preko 100 m (Bonacci i Roje-Bonacci, 2000). Jama Nevidna voda se nalazi u Bosni i Hercegovini na istočnoj strani Dinare uz granicu Republike Hrvatske (Slika 1.). Ulaz jame se nalazi na nadmorskoj visini od 1231 m n.m, a ukupna dubina iznosi 653 m. Hidrološka aktivnost predmetnog speleološkog objekta je prisutna tijekom cijele godine. Jama je se nalazi u slojevima gornje krede s prijelazom u dolomite i breče u dubljim slojevima. Čitav teren karakterizira nekolicina velikih i jakih rasjeda. Rasjedi se najčešće pružaju u pravcu SI - JZ, odnosno S - J te uzdužni, paralelni rasjedi s osima SZ – JI.Znanstvena hidrološka istraživanje jame Nevidna voda se provode od 2008. godine. U sklopu istih postavili su se mjerni uređaji za kontinuirano mjerenje osnovnih kemijskih i fizičkih parametara vode. Kontinuirano mjerenje temperature vode, električne vodljivosti i hidrostatskog tlaka se provodilo kroz cijelu hidrološku godinu od 13.8.2008. do 5.9.2009. Speleološka istraživanja su otpočela 2005. godine te dovršena 2008. godine. U njima je sudjelovalo više speleoloških društava i klubova iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine: SO HPD Mosor - Split, SO PDS Velebit - Zagreb, SO HPK Mihovil - Šibenik




214 215

Višestruki linearni regresijski modelKonstruiran je višestruki linearni regresijski model za simuliranje električne vodljivosti vode i temperature vode unutar jame. Varijable unutar modela predstavljaju srednje dnevne temperature zraka, dnevne oborine te u slučaju modela za simuliranje električne vodljivost dodatnu varijablu temperaturu vode. Tablica 1. prikazuje shemu uspostavljenih modela gdje zvjezdica označava vanjske meteorološke parametre.

Slika 3: Srednje dnevne temperature na stanici Sinj, dnevne oborine na stanici Gornji Bitelić te dnevna temperatu-ra vode, električna vodljivost i relativna razina unutar jame Nevidna voda

Na Slici 2. prikazan je uzdužni profil jame Nevidna voda, tlocrt te lokacija mjernog instrumenta. Jama ima dva ulaza dimenzija 20 x 30 i 30 x 50 m. Ujedno su ulazi i najniža točka lokalnog orografskog sliva. Na dubini od 250 metara počinje stalni tok vode, a za vrijeme izraženih oborina prisutan je kroz cijeli objekt. Perspektiva daljnjeg speleološkog istraživanja postoji no za to je potrebno provođenje ronjenja u cilju istraživanja potopljenih kanala.

Slika 2: Uzdužni pro-fil jame Nevidna voda, tlocrt i lokacija mjernog instrumenta. Topografski snimili: Domagoj Lau-šić, Marin Glušević, Luka Mudronja,Goran Rnjak, Inga Patarčić, Teo Barišić, Ivica Radić; mjerili: Goran Rnjak, Marko Babić, Da-vor Cvitanić, Katja Milišić, Luka Mudronja, Ana Bak-šić, Vedrana Jerić-Miloš, Loris Redovniković, Ivo Andrić, Ivančica Zovko; nacrt izradili: Domagoj La-ušić, Goran Rnjak

MetodologijaPrikupljeni podaciZa potrebe istraživanja prikupljeni su dnevne srednje temperature na stanici Sinj udaljenoj 18 km zračne linije od predmetnog speleološkog objekta u razdoblju od 13.8.2008. do 5.9.2009. godine kao i dnevne visine oborina na stanici Gornji Bitelić udaljenoj 8 km (slika 1.). Podaci o hidrostatskom tlaku, električnoj vodljivosti vode i temperaturi su prikupljani u vremenskom periodu od 10 h (τ = 10h), te su prilagođeni korespondirajućoj vremenskoj skali snimljenog signala s meteorološke i kišomjerne stanice. Na Slici 3. su grafički prikazani svi prikupljeni podaci koji su podvrgnuti analizi.




216 217

Tablica 3. Prikaz intervala povjerenja za pripadajuće višestruke linearne regresijske modele (1), (2), (3) i (4).

0,00096 0,001397 -0,001063 -0,00069 -0,000484 -0,000148 0,014049 0,0241290,012184 0,020292 0,145916 0,174817 0,215487 0,222652 2,975795 3,140128

-0,000776 -0,000433 0,01969 0,028299 0,001269 0,001709 0,013949 0,021640,156577 0,18225

(1) (2) (3) (4)

Dobivena linearna kombinacija vektorskih parametara i varijabli modela se može prikazati sljedećim izrazom:

4332211 axaxaxay +++=

(3)

Na osnovu dobivenih modela grafički je moguće usporediti simulirane i stvarne vrijednosti. U ovom radu uzeti su na daljnje razmatranje modeli za električnu vodljivost vode - EC (1) i temperaturu vode – Tv (4). Na Slici 4. su uspoređeni stvarni mjereni podaci sa simuliranim. Uočljiva su područja gdje simulirani podaci jako dobro opisuju stvarne, ali i područja gdje za model nije moguće dovoljno dobro opisati realno stanje.

Za potrebu ocjenjivanja modela potrebno je izračunati razliku između modela i stvarnih podataka (reziduale) te provjeriti njihovu prisutnost unutar prethodno dobivenih intervala povjerenja.

Slika 4: Grafički prikaz simuliranih i stvarnih (mjerenih) vrijednosti za višestruke linearne regresijske modele EC (1) i Tv (4)

Tablica 1. Shema uspostavljenih linearni regresijskih modelaza EC (električnu vodljivost vode) i Tv (temperaturu vode u jami). Varijable unutar modela su: P (kiša)i Tz (temperatura zraka). Zvjezdica označava vanjske meteorološke parametre.

y1 x1 x2 x3

(1) EC Tv P* Tz*(2) EC Tv P*(3) EC Tz* P*(4) Tv Tz* P*

Višestruki linearni regresijski model u matričnom obliku je definiran sljedećim izrazom:

ε+= TaXY(1)

gdje je „a“ nepoznati vektorski parametar. Kako bi se usporedila pouzdanost višestrukih linearnih regresijskih modela s oscilacijama vanjskih meteoroloških parametara potrebno je odrediti intervale povjerenja koje definira pouzdanost β =0,95. Nepoznati vektorski parametar „a“ se može dobiti sljedećim izrazom:

1)(ˆ −== XXyaa T

(2)

Na osnovu prethodnih izraza (1) i (2) moguće je uspostaviti višestruke linearne regresijske modele koji predstavljaju linearnu kombinaciju varijabli modela i vektorskih parametara.

RezultatiU Tablici 2. su prikazani vektorski parametri a za pripadajuće kombinacije modela (1), (2), (3) i (4) prema prikazu iz Tablice 1. Nadalje, Tablica 3. prikazuje pripadajuće intervale povjerenja za svaku kombinaciju pojedinačno.

Tablica 2. Prikaz vektorskih parametara za pripadajuće višestruke linearne regresijske modele (1), (2), (3) i (4).

a1 a2 a3 a4

(1) 0,001179 0,016238 -0,000605 0,169414

(2) 0,023995 -0,000877 0,160366

(3) 0,001489 -0,000316 0,21907

(4) 0,017794 0,019089 3,057962




218 219

ZaključakJama Nevidna voda je klasičan primjer toka vode krškim kanalima i krškom sustavom pukotina kroz nezasićenu zonu. Podaci o zasićenoj zoni unutar jame nažalost nisu raspoloživi, ali provedena terenska mjerenja temperature vode unutar jame tijekom speleoloških istraživanja na različitim dubinama govore o kompleksnosti istraživanog krškog sustava kao i mehanizama pronosa topline unutar istog. Tako se tijekom speleoloških istraživanja u kolovozu 2008. godine na dubinama od 180, 395, 443 i 653 m izmjerile temperature vode od 2,9; 4,3; 4,6 i 8,4°C. Prosječna temperatura vode na mjestu kontinuiranog mjerenja je 3,38°C, a prosječna električna vodljivost iznosi 0,238 mS/cm. Električna vodljivost vode izravno ovisi o ukupnim otopljenim tvarima (TDS) kao i temperaturi vode. Kako s porastom temperature vode raste i električna vodljivost iste, mjerenja se automatski standardiziraju na temperaturu od 20°C.Kod krških vodonosnika raspodjela frekvencija električne vodljivosti je u pravilu višemodalna sa širokim rasponom vrijednosti koje može poprimiti za razliku od nekrških vodonosnika gdje je ona unimodalna s uskim rasponom vrijednosti (Ford, Williams 2007). Slika 6. daje grafički histogram izmjerenih vrijednosti električne vodljivosti u jami Nevidna voda. Fizikalno i kemijsko djelovanje tekuće vode na karbonatne stijene krša izravno utječe na vrijednost TDS, dakle i električne vodljivosti, tako da se i u ovom slučaju može reći kako turbulentan tok kroz glavni kanal jame uslijed velikih oborina povećava EC što se vidi i na Slici 3. Višestruki linearni regresijski modeli su u stanju simulirati mjerene vrijednosti unutar jame, no kod velikih kiša i naglih promjena u fizikalnom i kemijskom režimu vode, nastaju velike razlike između simuliranih podataka i realnog stanja.Ovaj rad još jednom pokazuje ovisnost hidrodinamičkog ponašanja speleološkog objekta u odnosu na režim toka. U slučaju laminarnog režima koji se odvija kroz male pukotine krške matrice, promjene unutar mjerenih parametara su male te se jako dobro mogu simulirati višestrukim linearnim regresijskim modelima. Kod turbulentnog režima toka, koji se odvija kroz glavni kanal jame, dolazi do naglih i značajnih temperaturnih

Slika 6: Krivulja učestalosti mjerenih podataka električne vodljivosti vode za period mjerenja od 13.8.2008. do 5.9.2009. godine unutar jame Nevidna voda

Na Slici 5. su grafički prikazane razlike između simuliranih vrijednosti dobivenih višestrukim linearnim regresijskim modelima za električnu vodljivost i temperaturu vode (EC (1) i Tv (4)) i stvarnim mjerenim vrijednostima kroz promatranu hidrološku godinu. Područja gdje ostaci prelaze intervale određene pouzdanošću β = 0,95 su označene crnim površinama te su uspoređene s glavnim ulaznim veličinama u sustav, oborinama i vanjskoj temperaturi.

Model EC (1) u 17 slučajeva (4,37 %), a model Tv (4) u 31 slučaj (7,97 %) ne ispunjava zadanu pouzdanost. Nepouzdanost se u većini slučajeva snažno poklapa s izrazitim kišnim događajima. Kod simuliranih vrijednosti temperature vode unutar jame nepouzdanost modela se može uočiti tokom travnja iako značajnije količine oborina nisu zabilježene u navedenom razdoblju. Razlog k tome može biti svakako različiti mehanizam pronosa temperature u vodi koji se aktivira u tom razdoblju, a veže se za otapanje snijega.

Nadalje, potrebno je naglasiti kako u svim promatranim slučajevima nagle promjene praćenih parametara, linearni višestruki regresijski model nije u stanju opisati te u tim slučajevima nastaju velike pogreške. Razdoblja s kišnim događajima manjeg intenziteta, samim time relativno i s malim promjenama unutar fizikalnog i kemijskog režima vode unutar jame, isti model dobro opisuje realno stanje na terenu.

Slika 5: Grafički prikaz reziduala za višestruke linearne regresijske modele EC (1) i Tv (4) te izravna usporedba nepo-uzdanosti s ulaznim oborinama i vanjskom temperaturom




220 221

TYPOLOGY AND CLASSIFICATION OF SURFACE WATERS IN THE KARST AREA OF THE FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA BASED ON THE WFD // TIPIZACIJA I KLASIFIKACIJA POVRŠINSKIH VODA PREMA ODV U KRŠKIM PODRUČJIMA FBIH

Tipizacija i klasifikacija površinskih voda prema ODV u krškim područjima FBiH

dr. Admir Ćerića, Simone Milanolob, Vildan Mulagićc

a) Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu, Stjepana Tomića 1, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, tel./fax. +387-33-212-466, E-mail: [email protected]) Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu, Stjepana Tomića 1, 71000 Sa-rajevo, Bosna i Hercegovina, tel./fax. +387-33-212-466, E-mail: [email protected]) Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu, Stjepana Tomića 1, 71000 Sa-rajevo, Bosna i Hercegovina, tel./fax. +387-33-212-466, E-mail: [email protected]

SažetakOkvirna direktiva o vodama 2000/60/EC je ključni instrument Europske unije kojim se uspostavlja okvir za djelovanje na području politike voda na teritoriju EU. ODV sadrži niz zahtjeva uz stroga vremenska ograničenja, a sve u cilju postizanja općeg cilja – dobrog stanja voda do 2015. godine. Okvirna direktiva o vodama i Zakon o vodama u FBiH su predvidjeli da se upravljanje vodama vrši temeljem planova upravljanja koji se pripre-maju za područje riječnog sliva (bazena), kao osnovne jedinice za upravljanje vodama.Sukladno dodatku II ODV, sve površinske vode na riječnom bazenu potrebno je izdijeliti na vodna tijela, na kojima se provodi proces karakterizacije, odnosno određivanja nji-hovih značajki. Vodno tijelo površinskih voda označava cjelovit i značajan dio (element) površinske vode, na kojem se moraju primijeniti ciljevi zaštite okoliša iz ODV i ZOV. Odre-đivanju vodnih tijela površinskih voda prethodi određivanje tipova površinskih voda na razmatranom slivnom području, u ovisnosti od uvjeta za nastanak, razvoj i opstanak svih vrsta flore i faune. To znači da se za implementaciju ODV sve površinske vode moraju klasificirati u tipove sličnih karakteristika u ovisnosti od geografskih, geoloških, morfo-loških, fizičkih i drugih činilaca koji utječu na funkcioniranje i strukturu bioloških zajedni-ca. Osnovni cilj tipizacije je određivanje referentnih uvjeta ekološkog i kemijskog stanja voda te sustava klasifikacije površinskih voda za svaki od identificiranih tipova.U FBiH je primjena ODV otpočela stupanjem na snagu Zakona o vodama 2008. godine, ali još uvijek nije načinjen niti jedan plan upravljanja vodama sukladno ODV. U ovom radu prezentira se metodologija tipizacije i klasifikacije površinskih voda u krškim po-dručjima FBiH koja su zbog izrazite okršenosti uglavnom bezvodna i sa izrazito slabo ra-zvijenom hidrografskom mrežom. Istraživanje je sprovedeno u riječnom bazenu Cetine i Krke na području FBiH, u kojem razvijen sustav tipizacije i klasifikacije voda prilagođen lokalnim uvjetima slivnog područja.

Ključne riječi: tipizacija, klasifikacija, ODV, površinske vode, krš


promjena vode kao i promjena električne vodljivosti. U takvim okolnostima uspostavljeni modeli nisu u stanju dovoljno dobro simulirati izmjerene vrijednosti.Hidrološka istraživanja unutar speleoloških objekata su sve učestalija i od velikog interesa unutar znanstvene zajednice. Razvojem tehnologije, prvenstveno načina mjerenja i bilježenja podataka u porastu su i područja istraživanja. Šire se na razne speleološke objekte i pridonose boljem razumijevanju jedinstvenog hidrološkog sustava krša.

Literatura

Bonacci, O. (1987.): Karst hydrology with special references to the Dinaric karst, Springer Verlag, Berlin, Germany.

Bonacci, O. (1999.): Water circulation in karst and determination of catchment areas: example of the River Zrmanja. Hydrological Sciences Journal 44(3), 373-386.

Bonacci, O., Roje-Bonacci, T. (2000):Interpretation of groundwater evel monitoring results in karst aquifes: examples from the Dinaric karst. Hydrol Proc 14 (14): 2423-2438.

Bonacci, O. (2004.): Hazards caused by natural and anthropogenic changes of catchment area in karst. Natural Hazards and Earth System Sciences 4: 655-661.

Bonacci, O., Andrić, I. (2008.a): Sinking karst rivers hydrology: case of the Lika and Gacka (Croatia). Acta Carsologica 37(2-3), 185-196.

Bonacci, O., Andrić, I. (2010): Impact of an inter-basin water transfer and reservoir operation on a karst open streamflow hydrology regime: an example from the Dinaric karst (Croatia). Hydrological Processes 24, 3852-3863.

Daoxian, Y. (1991.): Karst of China. Geological Publishing House, Beijing. China.

Garbrecht, J., Fernandez, G. P. (1994.): Visualization of trends and fluctuations in climatic records. Water Resources Bulletin 30(2), 341 -357.

Field, M. S. (2002.): A lexicon of cave and karst terminology with special reference to environmental karst hydrology. USEPA, Washington, DC, USA.

Ford, D. C., Williams P. (2007.): Karst Hydrogeology & Geomorphology. John Wiley & Sons Ltd. Chichester, England.

Newland D.E. (1984): An introduction to random vibrations and spectral analysis. Longman Inc., New York, USA.

Prelovšek, M., Turk, J., Gabrovšek, F. (2008.): Hydrodynamic aspect of caves. International Journal of Speleology 37(1), 11-26.

Roglić, J. (1974.): Prilog hrvatskoj krškoj terminologiji. Krš Jugoslavije 9/1, 1 -72.

Trauth M. T. (2010): MATLAB® Recipes for Earth Sciences. Springer Verlag, Berlin Heidelberg, Germany.



222 223

cilja – dobrog stanja voda do 2015. godine. Ona ujedno propisuje i novi koncept uprav-ljanja vodama u smislu održivog i integriranog upravljanja vodama uz sudjelovanje svih relevantnih strana. Ključni zahtjev ODV je upravljati riječnim bazenom kao „cjelinom“.Okvirna direktiva o vodama i Zakon o vodama u FBiH su predvidjeli da se upravljanje vo-dama vrši temeljem planova upravljanja koji se pripremaju za područje riječnog bazena, kao osnovne jedinice za upravljanje vodama. Prema ODV predviđeno je da se planovi upravljanja vodama u zemljama članicama EU izrade i stupe na snagu najkasnije 9 godi-na od dana stupanja na snagu ODV, tj. do kraja 2009. godine. ODV dalje predviđa da se u planskim ciklusima od šest godina vrši upravljanje vodama, a na kraju svakog planskog ciklusa priprema se i usvaja revidirani i dopunjeni plan upravljanja za svaki riječni bazen. Slična obveza upravljanja vodama u šestogodišnjim ciklusima postoji i prema Zakonu o vodama u FBiH, pri čemu su pomjereni vremenski rokovi izrade prvih planova upravlja-nja.Sukladno dodatku II ODV, sve površinske vode na riječnom bazenu potrebno je izdije-liti na vodna tijela, na kojima se provodi proces karakterizacije, odnosno određivanja njihovih značajki. Vodno tijelo površinskih voda (TPoV) označava cjelovit i značajan dio (element) površinske vode, na kojem se moraju primijeniti ciljevi zaštite okoliša iz ODV i ZOV. Osnovni cilj identificiranja vodnih tijela je da se omogući jasno definiranje stanja površinskih voda i to stanje uporedi sa postavljenim ciljevima zaštite okoliša. Određi-vanju vodnih tijela površinskih voda prethodi određivanje tipova površinskih voda na razmatranom slivnom području, u ovisnosti od uvjeta za nastanak, razvoj i opstanak svih vrsta flore i faune. To znači da se za implementaciju ODV sve površinske vode moraju klasificirati u tipove sličnih karakteristika u ovisnosti od geografskih, geoloških, morfo-loških, fizičkih i drugih činilaca koji utječu na funkcioniranje i strukturu bioloških zajedni-ca. Osnovni cilj tipizacije je određivanje referentnih uvjeta ekološkog i kemijskog stanja voda te sustava klasifikacije površinskih voda za svaki od identificiranih tipova.U FBiH je primjena ODV otpočela stupanjem na snagu Zakona o vodama 2008. godine, ali još uvijek nije načinjen niti jedan plan upravljanja vodama sukladno ODV. Pristup koji je elaboriran u vodičima za implementaciju ODV (npr. EC, 2003; EC, 2003a) prilagođen je za slivove (vodna područja) sa izraženim površinskim oticanjem i razvijenom hidrograf-skom mrežom. Dosljedna primjena principa odnosno odredbi iz dodatka II ODV jako je složena za implementaciju u krškim slivovima, osobito na terenima na kojima se javlja veliki broj povremenih vodotoka i gdje je zbog površinske okršenosti hidrografska mre-ža nerazvijena pa je veoma teško odrediti orografske slivove vodotoka. Izdvajanje tipova u kršu se dodatno usložnjava zbog morfologije terena karakterizirane prije svega krškim poljima. Naime, zbog sličnosti morfoloških uvjeta u različitim krškim poljima javlja se i sličnost tipova vodotoka bez obzira što bi prema ODV bilo potrebno izdvojiti različite tipove zbog uvjeta poput veličine sliva, nadmorske visine ili geološke podloge. Ovo su samo neki od problema koje je potrebno riješiti kod određivanja tipova vodotoka do-sljedno po uputama iz dodatka II ODV.U ovom radu prezentira se metodologija tipizacije površinskih voda u krškim područjima FBiH koja su zbog izrazite okršenosti uglavnom bezvodna i sa izrazito slabo razvijenom hidrografskom mrežom. Istraživanje je sprovedeno u riječnom bazenu Cetine i Krke na području FBiH, u kojem je razvijen sustav tipizacije voda prilagođen lokalnim uvjetima slivnog područja.


Typology and classification of surface waters in the karst area of the Federation of Bosnia and Herzegovina based on the WFD

Abstract Water Framework Directive 2000/60/EC is the key instrument of the European Union establishing background for actions in the field of water policy on EU territory. WFD contains a number of requirements with strict implementation schedule, all in order to achieve the common goal - good water status by the year 2015. Water Framework Direc-tive and the Water Law in the Federation foresee that water management is established on the basis of management plans being developed at river basin level (watershed), as the basic unit for water management.In accordance with Annex II of the WFD, all surface water in the river basin has to be divided into water bodies, on which is then implemented the process of characteriza-tion and evaluation of their features. A surface water body is a complete and significant part (element) of the surface water where the environmental objectives of the WFD and Water Law have to be applied. Before determination of the surface water bodies, deter-mination of the type of surface waters in the catchment area under consideration should be done, taking into consideration the conditions for the emergence, development and survival of all species of flora and fauna. This means that for the implementation of the WFD, all surface water bodies must be sorted into types with similar characteristics de-pending on the geographic, geological, morphological, physical and other factors that affect the functioning and structure of biological communities. The main objective of this division is to determine the reference conditions for ecological and chemical water status and to define a surface water classification system for each of the identified types.In FB&H the implementation of the WFD started with the enforcement of the Water Law in 2008 but up to now, no management plans have yet been created. This paper presents a methodology for typology of water bodies and then classification of the surface water in karst areas. These streams are, due to exceptional karstification, mostly dry with very weakly developed hydrographic network. The study was conducted in the river basin Cetina and Krka in FB&H, where the system for typology and classification of water was adapted according to the local conditions of the catchment area.

Key words: typology, classification, WFD, surface waters, karst

1. UvodUpravljanje vodama na području FBiH provodi se temeljem Zakona o vodama Federa-cije BiH (ZOV), koji je usvojen i stupio na snagu 2006. godine („Službene novine FBiH“, broj 70/06; FBiH, 2006). Sukladno članku 224. primjena ZOV otpočela je nakon formira-nja Agencija za vodna područja, odnosno od 01.01.2008. godine. Stupanjem na snagu ovog Zakona o vodama uspostavljen je okvir za upravljanje vodama sukladno pravnim zahtjevima Europske unije, te principima prvenstveno postavljenim u Okvirnoj direktivi o vodama (ODV) ali i drugim propisima EU.Okvirna direktiva o vodama 2000/60/EC (EC, 2000) je ključni instrument Europske unije (EU) kojim se uspostavlja okvir za djelovanje na području politike voda na teritoriju EU. ODV sadrži niz zahtjeva uz stroga vremenska ograničenja, a sve u cilju postizanja općeg




224 225

Područje istraživanja predstavlja veoma složen prostor u geološkom smislu, sačinjen prvenstveno od sedimenata Mezozoika i Kenozoika (u manjem obujmu zastupljeni ma-gmatiti i metamorfiti), sa također zastupljenim veoma složenim tektonskim odnosima koji u znatnom obujmu utječu na cjelokupne hidrogeološke odnose unutar predmet-nog područja. Unutar sliva Krke i Cetine u prostoru teritorija BiH kao najstarije tvorevine zastupljeni su sedimenti Trijasa (T). Jura (J) je zastupljena na cjelokupnom prostoru sliva Krke i Cetine, u regularnom superpozicijskom odnosu prema naslagama gornjeg Trijasa. Kreda (K) je najzastupljeniji kronostratigrafski član predmetnog prostora, razvrstan u više skupina (zona), kako donjekrednih, tako i gornjekrednih neraščlanjenih litoloških cjelina. Ovi sedimenti pretežno su pozicionirani u neposrednom okruženju Neogenog Basena (Livanjsko polje), s naglašenijim akcentom na njegovo južno područje. Paleogen (Pg) je izražen najznačajnijom zastupljenošću na području listova OGK Sinj, Livno i Imotski. Neogen (N) se javlja kao pratilac Paleogena u normalnom superpozicijskom odnosu, a predstavljen je najmarkantnijim geološkim formacijama u prostoru Livanjskog, Duvanj-skog i Glamočkog polja. Kao i Paleogen, karakterizira ga litološka raznovrsnost, ovisno o zastupljenosti dominantne epohe unutar istraživanog prostora. Kvartar je zastupljen u dolinskim prostorima površinskih vodotoka, na strmo nagnutim padinama (pretežno kninskog pa i glamočkog područja), kao i na širokom prostoru zastupljenom mirnije izra-ženom sedimentacijom (Livanjsko polje, Glamočko polje, Sinjsko polje, prostor oko Ceti-ne prema jezeru Peruča, Kupreško polje, Buško Blato i dr.).Hidrogeološka karakterizacija slivnog područja izvršena je prema vodopropusnosti stije-na, prema kojoj se stijene dijele na slijedeće skupine:- Dobro vodopropusne stijene sastavljene od razlomljenih i okršenih krečnjaka (Mezozojski sedimenti – T2

1, J2, J31,2, K 1

1-3, K 21, K2

2, K22+3 i Eocen – E1,2), kao i sedimenata

međuzrnske poroznosti (Q);- Umjereno propusne stijene. Srednji Trijas (ladinik-T2

2), srednji do gornji Trijas (T2,3) i gornji Trijas (T3), te mlađe naslage gornje Jure (J3

2,3), imaju preovlađujuća svojstva hidrogeološke izolator sredine. Donjekredne naslage (K1) imaju bolje kolektorske značajke samo u području viših horizonata, što je uvjetovano snažnom rasjednom tektonikom. Srednjekredni (K1,2) dolomiti, dolomitični krečnjaci, krečnjaci i breče također pokazuju osrednju vodopropusnost. Promina naslage (E,Ol) predstavljaju srednje razvijen hidrogeološki kolektor pukotinske poroznosti.- Slabopropusne do nepropusne stijene zastupljene su u terenima donjeg Trijasa (sajs i kampil), srednjeg Trijasa (ladinik), Paleogenih sedimenata (Paleocen-Eocen i Eocen – E2,3), Neogena (Miocen – M i Pliocen – Pl) te Kvartara (barski sedimenti – b).

2.2. Metodologija tipizacije površinskih vodaU cilju provođenja karakterizacije prema ODV, površinske vode se klasificiraju u slijedeće četiri kategorije (EC, 2000): (i) rijeke, (ii) jezera, (iii) prijelazne vode, i (iv) priobalne vode.Na istražnom području nema prijelaznih i priobalnih voda, već se mogu registrirati samo dvije kategorije površinskih voda: rijeke i jezera. U ovom radu prikazani su rezultati tipi-zacije površinskih voda u kategoriji rijeka tj. vodotoka.Pri istraživanju nisu razmatrane sve rijeke na riječnom bazenu Cetine i Krke na području FBiH, jer se na ovom području nalazi i jedan broj malih rijeka (vodotoka) koji ne mogu biti obuhvaćeni karakterizacijom. Okvirnom direktivom o vodama nije izričito određeno koja je granica veličine vodotoka za koja se ne vrši tipiziranje. Međutim, uobičajeno se usvaja da se razmatraju samo vodotoci slivnog područja većeg od 10 km2, dok se u kate-


2. Metodologija2.1. Opis istražnog područjaCjelokupno slivno područje rijeka Cetine i Krke obuhvata dio kopnenog teritorija dvije države: Republike Hrvatske (RH) i Bosne i Hercegovine (BiH). Sliv je geografski lociran na području jugozapadne Hercegovine u BiH i prostora središnje Dalmacije u RH (slika 1). Međunarodna državna granica između ove dvije države je i granica koja sliv dijeli na dio koji pripada RH i dio koji pripada BiH.Izvori obje rijeke se nalaze na području Republike Hrvatske i cijelim svojim tokom se na-laze na teritoriju RH, ali se dio njihovog slivnog područja nalazi na teritoriji BiH, odnosno u entitetu Federacija BiH.

Slika 1: Geografski položaj sliva Cetine i Krke

Sliv Cetine i Krke pripada regiji Zapadne Bosne, odnosno području bosansko-hercego-vačkog visokog krša. U regionalno-geomorfološkom pogledu ovo područje je dio Di-narskog gorskog sustava i to morfostrukturne cjeline Vanjskih Dinarida. S obzirom na dominantna morfološka i morfostrukturna obilježja ovog područja, u geomorfološkom smislu mogu se izdvojiti dvije velike cjeline: planinsko područje i zavale polja u kršu. Od-nosi ovih dviju velikih reljefnih cjelina vrlo su važni za kretanje površinskih i podzemnih voda. Pojava površinskih voda vezana je uglavnom za polja, a hidrografska veza između samih polja je podzemnog karaktera.



226 227

Slika 2: Karta ekoregija prema ODV

Slika 3: Karta subekoregija na području BiH


goriji jezera u obzir uzimaju samo jezera veličine vodnoga lica većeg od 0,5 km2. Navede-ni kriteriji korišteni su i u ovome istraživanju.Prema Okvirnoj direktivi o vodama, vodno tijelo je jedinstvena pod-jedinica riječnog sliva za koju se utvrđuje dostizanje ekoloških ciljeva postavljenih Direktivom. Stoga je glavni cilj identifikacije vodnih tijela da se omogući tačno opisivanje stanja i njegovo upoređivanje sa ekološkim ciljevima (EC, 2003).Kako je prethodno rečeno, određivanju vodnih tijela površinskih voda prethodi određi-vanje tipova površinskih voda. Cilj određivanja tipova rijeka i drugih kategorija površin-skih voda je uvođenje tzv. „tip specifičnog sustava ocjenjivanja stanja površinskih voda“, koji podrazumijeva da se uspostavljaju različite vrijednosti klasa vode za različite tipove površinskih voda. Razvoj sustava tipologija utječe na sve naredne operativne aspekte provođenja ODV, uključujući monitoring, ocjenu stanja i izvještavanje (EC, 2003b).Okvirna direktiva o vodama predviđa tipizaciju površinskih voda u ovisnosti od okolin-skih varijabli koje određuju različite tipove površinskih voda sa različitim uvjetima za na-stanak, razvoj i opstanak svih vrsta flore i faune u njima. Dodatak II ODV utvrđuje način određivanja tipova površinskih voda za sve kategorije površinskih voda u ovisnosti od različitih abiotičkih i biotičkih pokazatelja koji se koriste za tipizaciju. U tom smislu, razli-kuju se dva osnovna sustava klasifikacije, i to: sustav „A“ i sustav „B“.U sustavu klasifikacije „A“ određivanje tipova površinskih voda vrši se temeljem abiotič-kih parametara koji opisuju bitne značajke slivnog područja (npr. veličinu sliva, geološku podlogu, nadmorsku visinu i sl.) ili tijela površinske vode za koju se određuje tip (npr. dubina vode). U dodatku II.1.2 ODV prikazani su obvezni i dopunski (opcijski, neobvezni) parametri koji se koriste za određivanje tipova za svaku od kategorija površinskih voda. Kod sustava „B“ se osim abiotičkih koriste i odabrani biotički parametri koji omogućuju bolje definiranje i razgraničavanje tipova.Za određivanje tipova rijeka u ovom istraživanju je usvojen sustav klasifikacije „B“, po kojem se koriste zahtijevani abiotički parametri tipologije prema sustavu „A“ (veličina slivnog područja, nadmorska visina i geološka podloga) i odabrani dopunski abiotički i biotički parametri. U ovom istraživanju kao dopunski biotički parametar usvojena je kru-pnoća supstrata u koritu vodotoka. S obzirom da se na istražnom području nalazi veliki broj povremenih vodotoka u kojima se javljaju značajno drugačiji ekološki uvjeti nego u stalnim vodotocima, u istraživanju je usvojeno da je jedan od čimbenika koji određuje tip vodotoka i pojavnost odnosno stalnost tog vodotoka. Za tipizaciju vodotoka je korišten i kriterij položaja vodotoka u odnosu na ekoregije i pod-ekoregije (sub-ekoregije).

3. Rezultati i diskusijaPrema karti ekoregija, koja je data u dodatku XI ODV (slika 2), istražno područje se nalazi unutar ekoregije 5 (Dinarski Zapadni Balkan). Unutar svake ekoregije može se izvršiti po-djela područja na ekološko-vegetacijske subekoregije, temeljem čega se vrši definiranje biološki relevantnih tipova površinskih voda. Na temelju provedene preliminarne deline-acije subekoregija, istražno područje se nalazi unutar dvije subekoregije: Kontinentalni Dinaridi i Submediteranski Dinaridi (slika 3).Veličina slivnog područja je povezana sa količinom otjecanja odnosno protoka u vodo-toku, pa je stoga u Okvirnoj direktivi o vodama odabrana kao abiotički parametar koji određuje tip vodotoka. Prema ODV (dodatak II.1.2.1) utvrđena su četiri tipa vodotoka prema veličini slivnog područja, i to: mali (10-100 km2), srednji (100-1.000 km2), veliki (1.000-10.000 km2) i veoma veliki vodotoci (> 10.000 km2). S obzirom na veličinu slivnih područja u BiH, uobičajeno se uvodi i jedna dodatna klasa, određena veličinom sliva od



228 229

4.000 km2. Za razmatrane vodotoke veličine preko 10 km2 određene su slivne površine, a rezultati su prikazani na slici 4.Nadmorska visina višeznačno utječe na različite abiotičke i biotičke procese u vodo-tocima te stoga predstavlja važan čimbenik pri određivanju tipova vodotoka. Između ostaloga, nadmorska visina je u direktnoj svezi sa temperaturama zraka i vode, režimom padavina, hidrauličkim uvjetima toka vode, uvjetima otapanja kiseonika i sl. što su sve značajni činioci koji određuju ekološke uvjete u nekom vodotoku. Sukladno dodatku II.1.2.1 ODV, utvrđene su tri obvezne klase vodotoka u ovisnosti od nadmorske visine, a granične vrijednosti nadmorskih visina su: < 200 m.n.m., 200-800 m.n.m. i > 800 m.n.m. S obzirom na raščlanjenost reljefa u BiH, uobičajeno se uvode dopunski razredi za vodoto-ke na nadmorskim visinama 200-800 m.n.m., odijeljeni nadmorskom visinom 500 m.n.m. Temeljem navedenih kriterija određena su područja na slivu Cetine i Krke koja se nalaze unutar datih visinskih opsega, a rezultati su prikazani na slici 5.Okvirnom direktivom o vodama predviđeno je da se tipovi vodotoka određuju i u ovi-snosti od geološke podloge preko koje protječu, jer geološka podloga u velikoj mjeri određuje kemizam voda (tvrdoća, pH, sadržaj pojedinih minerala, te različitih neorgan-skih i organskih tvari) i time ekološke uvjete za akvatične vrste. Sukladno ODV tipizacija vodotoka vrši se preko tri obvezna tipa geološke podloge: karbonatne, silikatne i organ-ske. U grupu karbonatnih stijena spadaju krečnjačke i dolomitne stijene, pod silikatnim podlogama se smatraju geološki supstrati izgrađeni od magmatskih ili drugih nekarbo-natnih stijena, dok su organske podloge one kod kojih su površinske naslage izgrađene uglavnom od treseta (Furse i ostali, 2006). Identificirani tipovi geoloških podloga prika-zani su na slici 6.Veličina čestica supstrata u koritu vodotoka je dopunski abiotički parametar koji opisuje uvjete u koritu vodotoka koji utječu na sastav i rasprostranjenost flore i faune dna, kao

Slika 6: Područja prema geološkoj podlozi


Slika 4: Područja unutar klasa prema veličini sliva

Slika 5: Područja unutar klasa prema nadmorskoj visini



230 231

Slika 9: Mogući tipovi rijeka prema usvojenim parametrima tipizacije

ključne pokazatelje ekološkog statusa vode. Usvojena je klasifikacija supstrata u kori-tu vodotoka koja sadrži slijedeće tri kategorije: fini supstrat (dominira frakcija 0,125 – 2 mm), srednje krupni supstrat (2 – 64 mm), krupni supstrat (64 – 256 mm). Rezultati koji su prikazani na slici 7 pokazuju da je u koritu vodotoka najzastupljeniji fini i srednje krupni supstrat, dok krupnog supstrata uglavnom ima samo na nekoliko dionica vodotoka na većim nadmorskim visinama (na primjer u slivu Krke).Na slivnom području se zbog osobenosti geološke podloge javljaju dva tipa vodotoka prema stalnosti (pojavnosti) tih vodnih tokova, i to: stalni vodotoci (S), kod kojih se teče-nje u koritu odvija tijekom cijele godine, i povremeni vodotoci (P), kod kojih se tečenje u koritu odvija povremeno (slika 8).Temeljem utvrđenih klasa vodotoka prema odabranim parametrima za tipologiju mogu se odrediti tipova rijeka istražnom području. S obzirom na broj usvojenih parametara za tipizaciju i broj mogućih klasa unutar svakog parametra (2 subekoregije, 4 klase pre-ma nadmorskoj visini, 5 klasa prema veličini slivnog područja, 3 klase prema geološkoj


Slika 7: Klasifikacija vodotoka prema veličini supstrata u koritu vodotoka

Slika 8: Klasifikacija vodotoka prema stalnosti (pojavnosti)



232 233

Slika 12: Rijeka Plovuća (Livanjsko polje) Slika 13: Rijeka Korana (Grahovsko polje)

Slika 14: Usvojeni tipovi rijeka na istražnom području


podlozi, 3 klase prema veličini supstrata u koritu vodotoka, 2 klase prema stalnosti-po-javnosti vodotoka), na istražnom području je teorijski moguće da se pojavi čak 720 tipo-va vodotoka. Ukoliko bi se dosljedno primijenila navedena metodologija, na istražnom području bi se moglo izdvojiti 17 tipova rijeka (slika 9).Razmatranjem bioloških, morfoloških i kemijskih značajki voda u izdvojenim tipovima, utvrđeno je da navedena tipizacija rijeka ne odgovara uvjetima na terenu. Naime, zaklju-čeno je da je izdvojeno znatno više tipova rijeka prema navedenim parametrima tipiza-cije nego što se može uočiti na temelju bioloških i drugih značajki vodotoka.Tako na primjer povremeni vodotok Vrba u Glamočkom polju (slika 10) ima slična obi-lježja kao i povremeni vodotok Milač u Kupreškom polju nizvodno od grada Kupresa (slika 11), premda prema ovoj tipologiji pripadaju različitim tipovima (Planinski vrlo mali vodotok na organskoj podlozi sa finim supstratom i Planinski mali vodotok na karbonat-noj podlozi sa finim supstratom, respektivno). Uočeno je da razlika u veličini sliva i tipu geološke podloge nije imala odlučujući utjecaj na biološka i morfološka obilježja ova dva vodotoka. Zapravo, može se reći da je oblikovanje geomorfoloških značajki ova dva krška polja, koje su uvjetovali litološka građa i tektonski odnosi na ovom području, ključ-no utjecali na biološke i druge značajke vodotoka. Mala vertikalna raščlanjenost reljefa

Slika 10: Rijeka Vrba (Glamočko polje) Slika 11: Rijeka Milač nizvodno od Kupresa (Kupreško polje)

uvjetovala je dominaciju akumulacijskih procesa u poljima, tako da je sediment u koritu dominantno mulj sa fitalom sa obje strane korita dok su vodotoci okruženi sa livadskim zajednicama (slike 10 i 11). Na temelju utvrđenih obilježja ova dva vodotoka, opravdano ih je klasificirati u isti tip.Također i povremeni vodotoci u Livanjskom polju (Ždralovački kanal, Jaruga, Plovuća) imaju slična obilježja kao i povremeni vodotoci u Duvanjskom (Drina, Ostrožac, Jaz) i Grahovskom polju (Korana), osobito temeljem bioloških značajki prisutne vegetacije (slike 12 i 13). Prema tipizaciji prikazanoj na slici 9 navedeni vodotoci nalaze se u nekoli-ko tipova (npr. Brdsko-planinski mali vodotok na silikatnoj podlozi sa finim supstratom, Brdsko-planinski mali vodotok na organskoj podlozi sa finim supstratom, Planinski vrlo mali vodotok na organskoj podlozi sa finim supstratom, i sl.). U ovom slučaju, razlike u nadmorskoj visini između Livanjskog (oko 700 m.n.m.) i Duvanjskog polja (860 do 890 m.n.m.), veličina sliva vodotoka i vrsta geološke podloge nisu činioci koji su odlučujuće utjecali na biološke i morfološke razlike između navedenih vodotoka. Ključna odlika ovih vodotoka je njihov povremeni karakter i mala vertikalna raščlanjenost reljefa, usljed čega vodotoci imaju sličan tip sedimenta i vegetacije (slike 12 i 13).



234 235

binirani sustav tipizacije koji će samo dijelom biti temeljen na odredbama iz dodatka II ODV. U ovakvom pristupu parametri poput veličine sliva, nadmorske visine i geološke podloge ne moraju biti čimbenici koji uvode razlike između pojedinih tipova vodotoka. Ukoliko se ne primijeni ovaj pristup, na riječnom bazenu će biti izdvojen preveliki broj tipova vodotoka i vodnih tijela, što će rezultirati složenijim i skupljim operativnim aspek-tima provođenja ODV.

Literatura

EC (2000). Directive of the European Parliament and of the Council 2000/60/EC estab-lishing a framework for Community action in the field of water policy. OJ L 327.

EC (2003). Common implementation strategy for the water framework directive (2000/60/EC): Guidance Document No. 2, Identification of Water Bodies. Office for Of-ficial Publications of the European Communities, Luxembourg.

EC (2003a). Common implementation strategy for the water framework directive (2000/60/EC): Guidance Document No. 4, Identification and Designation of Heavily Mod-ified and Artificial Water Bodies. Office for Official Publications of the European Commu-nities, Luxembourg.

EC (2003b). Common implementation strategy for the water framework directive (2000/60/EC): Guidance Document No. 7, Monitoring under the Water Framework Direc-tive. Office for Official Publications of the European Communities, Luxembourg.

FBiH (2006). Zakon o vodama. „Službene novine FBiH“, br. 70/06.

Furse M. T., Hering D., Brabec K., Buffagni A., Sandin L., Verdonschot P. F.M. (2006). The ecological status of European rivers: Evaluation and intercalibration of assessment methods. Springer, Dordrecht, The Netherlands.


Prethodni primjeri pokazuju da se prethodno prikazani sustav tipizacije temeljen na pa-rametrima propisanim Okvirnom direktivom o vodama i usvojenim dopunskim biotičkim parametrima na prostoru Dinarskog krša ne može dosljedno primijeniti zbog lokalnih uvjeta određenih litološkim i tektonskim značajkama prostora. S obzirom na navedeno, provedena je dodatna analiza bioloških, morfoloških i kemijskih značajki voda na istraž-nom području, temeljem čega je usvojen sustav tipizacije sa 8 tipova vodotoka (slika 14).Od ukupne dužine vodotoka sa slivom većim od 10 km2, koja iznosi 349,0 km (tablica 1), 173,8 km čine povremeni vodotoci koji su najzastupljeniji na riječnom bazenu (49,8%). Pored toga, nešto značajnija zastupljenost je vodotoka planinskih krških polja (tip FBiH_R20, zastupljenost 14,0%), vodotoka nizinskih i brdskih krških polja – FBiH_R21 (13,4%), te vodotoka krških polja u Kontinentalnim Dinaridima – FBiH_R15 (9,4%) i malih planin-skih vodotoka s krupnim i srednje krupnim supstratom dna – FBiH_R9 (9,2%). Ostali tipo-vi su slabo zastupljeni na istražnom području.

Tablica 1. Zastupljenost tipova vodotoka na istražnom području

TIP VODOTOKA ZASTUPLJENOST TIPOVA

Opis i naziv Kod Dužina vodotoka (km)

Procentualni udio (%)

Mali planinski vodotoci s krupnim i srednje krupnim supstratom dna FBiH_R9 9,7 9,2

Vodotoci krških polja FBiH_R15 32,8 9,4

Mali planinski vodotoci s krupnim i srednje krupnim supstratom dna FBiH_R16 7,6 2,2

Mali i srednje veliki nizinski i brdski vodotoci s krupnim i srednje krupnim supstratom dna FBiH_R17 7,2 2,1

Vodotoci planinskih krških polja FBiH_R20 48,7 14,0

Vodotoci nizinskih i brdskih krških polja FBiH_R21 46,8 13,4

Povremeni vodotoci FBiH_R22 173,8 49,8

Vještački vodotoci FBiH_R23 22,4 9,2

Ukupno tipizirani vodotoci – 349,0 100,00

Ukupno netipizirani vodotoci (sliv < 10 km2) – 1.395,4 –

Ukupno vodotoci u riječnom bazenu – 1.744,4 –

4. ZaključciDosljedna primjena uvjeta iz dodatka II Okvirne direktive o vodama kod određivanja ti-pova vodotoka na krškim područjima rezultira izdvajanjem većeg broja tipova nego što se može uočiti na temelju bioloških i drugih značajki vodotoka. Tipovi vodotoka utvrđeni prema ODV se zapravo razlikuju na krškim područjima samo uvjetno po nekim fizičko-morfološkim parametrima, ali ta različitost ne rezultira formiranjem različitih bioloških zajednica koje su ključna odrednica pri određivanju tipova vodotoka.Kod utvrđivanja tipova vodotoka u krškim područjima potrebno je stoga primijeniti kom-



III. BIOLOGIJA // III BIOLOGY

Čvorci se spremaju na selidbu, Buško blato (BiH). Snimio I. Lučić

239ČOVJEK I KRŠ III 2012: 239-248

VASCULAR FLORA AND VEGETATION OF THE PITS IN CENTRAL DALMATIA, CROATIA //VASKULARNA FLORA I VEGETACIJA JAMA NA PODRUČJU SREDNJE DALMACIJE, HRVATSKA

Vaskularna flora i vegetacija jama na području srednje Dalmacije, Hrvatska

mr. Dalibor Vladović2, Tonći Rađa1 i mr. Nediljko Ževrnja2

1 Speleološko društvo „Špiljar“, Varaždinska 53, 21000 Split, Hrvatska2 Prirodoslovni muzej i zoo, Kolombatovićevo šetalište 2, 21000 Split, Hrvatska E-mail: [email protected]

SažetakU ovom radu prikazani su rezultati florističkih i vegetacijskih istraživanja speleoloških objekata u srednjoj Dalmaciji: Dujina jama (tankouslojeni vapnenci s tanjim lećama dolomita-turon), Golemova jama (slabouslojeni bioakumulirani vapnenci s tanjim lećama dolomita – senon) i Velika Golubinka na Kuku (vapnenci s lećama i prislojcima dolomita; breče cenoman-turon). Inventarizirana je vaskularna flora na prostorima oko ulaza u jame, te u pukotinama stijena na različitim dubinama od ulaza. Zabilježene biljke podvrgnute su taksonomskoj analizi i analizi životnih oblika.

Ključne riječi: Hrvatska, Dalmacija, jame, flora i vegetacija

Vascular flora and vegetation of the pits in central Dalmatia, Croatia

AbstractIn this study are presented the results the results of floristic and vegetation research on speleological objects in the Middle Dalmatia: the pit ‘’Dujina jama“ (thinly layered limestone with thin lenses of dolomite - Turone), pit ‘’Golemova jama’’ (weakly stratified bioaccumulated limestone with thin lenses of dolomite - Senonian) and pit „Velika Golubinka na Kuku“ (with limestone lenses and layers of dolomite, breccia - Cenomanian Turone). The flora of vascular plants at the area around the entrance of the pits, and in the cracks of rocks at the different depths of the entrance. The recorded plant species were conducted to the taxonomical and the life-form analysis.

Keywords: Croatia, Dalmatia, pits, flora and vegetation

UvodFlora i vegetacija jama kod nas, ali i općenito, slabo je istraživana poradi težine ovakvog terenskog istraživanja. Uspoređujući dostupne radove koji se bave ovom temom (Buzjak 2001; Buzjak & Vrbek 2001; Buzjak et al. 2010; Fiedler & Buzjak 1998; Castelo 2011; Ivancich 1926; Lorenzoni & Paiero 1965; Poldini & Toselli 1979; Polli 1987, 1990, 1995, 1996a, 1996b, 1997, 1999a, 1999b, 2001a, 2001b, 2004; Polli & Guidi 1996; Polli & Polli 1989; Polli & Sguazzin 1998; Sguazzin & Polli 2001, 2011) uočili smo da u radovima nisu zastupljeni rezultati iz fitocenologije. Vegetacija pukotina stijena sjeverne hemisfere obuhvaćena je razredom Asplenietea rupestris (H. Meier) Br.-Bl. 1943. (Horvatić, 1963b). Vegetacija pukotina u karbonatnim stijenama mediteranskog i kontinentalnog područja od nizina do planina (Topić i Vukelić, 2009) pripada redovim Potentilletalia caulescentis

240 241

carpinifoliae (As. Ostryo-Quercetum pubescentis /Horvat 1950/ Trinajstić 1979) jadranske provincije mediteranske regije.Nazivlje vrsta koje su pronađene oko otvora i na liticama jama usklađeno je s Flora Croatica Database (FCD) Nikolić 2000. Vrste su u radu poredane abecednim redom, a nakon latinskog naziva stavljena je oznaka životnog oblika (prema Pignati 1982).

P (Phanerophyta)Ch (Chamaephyta)H (Hemicryptophyta)G (Geophyta)T (Terophyta)

U radu će se izvšititi analiza flornih elemenata, a biti će napravljen pojedinačni i ukupni spektar životnih oblika. Za svaku vrstu na kraju nalazi se oznaka pripadnosti flornom elementu prema Horvatić (1963b), Horvatić, Ilijanić i Gospodarić-Marković (1967-1968):

Slika 3: jama Velika Golubinka na Kuku

1. Mediteranski florni elementa. Općemediteranske biljkeb. Istočnomediteranske biljkec. Ilirskomediteranske biljkei. Ilirskojužnoeuropske biljkeii. Ilirskojadranske biljke1. Ilirskojadranske endemične biljke2. Ilirskoapeninske biljked. Mediteranskoatlantske biljkee. Europskomediteranske biljke2. Biljke ilirskobalkanskog flornog elementaa. Ilirskobalkanske endemične biljke3. Biljke južnoeuropskog flornog elementaa. Južnoeuropskomediteranske biljkeb. Južnoeuropskopontske biljke4. Biljke srednjoeuropskog flornog elementa5. Biljke europskog flornog elementa6. Biljke cirkumholarktičke rasprostranjenosti7. Biljke široke rasprostranjenosti

U rezultatima rada izvršiti će se analiza flornih elemenata za pojedinu jama, ali i za ukupno područje istraživanja. Vegetacijske snimke napravljene su prema metodi ciriškomonpelješke fitocenološke škole (Braun-Blanquet 1964) na površini od 5 m2.Za svaku jamu izvršeno je mjerenje temperature i relativne vlage zraka na ulazu i na položaju najdublje zabilježene vaskularne flore. Mjerenje je izvršeno s Oregon Scientific elektronskim termo-higrometrom model THG312.


ČOVJEK I KRŠ III 2012: 239-248

Br.-Bl. 1926. i Centaureo-Campanuletalia (Asplenietalia glandulosi p.p.). Dujina jama nalazi se u eumediteranskoj zoni, Golemova jama u submediteranskoj zoni, a jama Velika Golubinka na Kuku u montanom pojasu submediteranske zone, mediteranske regije.

Materijal i metodeDujina jama (predio Jamine, Vinišće pokraj Marine) nalazi se 78 m nad morem ima dva otvora, a dubine je 80 m. Koordinate: GPS GARMIN GPSmap76CSx, +/- 4 m5586. 570 4816.725 N 43 29.392 E 16 03.943Dujina jama (sl. 1) u geološkom pogledu (Marinčić i dr., 1971) nalazi se u području tankouslojenih vapnenaca s tanjim lećama dolomita-turon. U vegetacijskom smislu (Horvatić, 1963a) nalazi se u srednjem prijelaznom rajonu srednjeg područja istočnojadranske eumediteranske zone jadranske provincije mediteranske regije (as. Pistacio-Juniperetum phoeniceae Trinajstić 1987).

Slika 1: Dujina jama Slika 2: Golemova jama

Golemova jama (područje Konjsko u blizini Klisa) nalazi se na 328 m nadmorske visine, a 90 m je duboka. Koordinate: GPS GARMIN GPSmap76CSx, +/- 4 m6379. 651 4829. 368N 43 35 937 E 16 30 265Golemova jama (sl. 2) u geološkom pogledu (Marinčić i dr., 1971) nalazi se u području slabouslojenih bioakumuliranih vapnenaca s tanjim lećama dolomita-senon. Hidrogeološki povremeni je ponor za vode iz okolnog područja. U vegetacijskom smislu (Horvatić, 1963a) nalazi se u istočno jadranskoj submediteranskoj zoni jadranske provincije mediteranske regije Carpinetum orientalis croaticum (As. Querco-Carpinetum orientalis Horvatić 1939).Jama Velika Golubinka na Kuku (planina Svilaja) nalazi se 958 m nadmorske visine i ima dva otvora, a dubine je 21,8 m. Koordinate: GPS GARMIN GPSmap76CSx, +/- 4 m5618. 393 4847.265N 43 45 619 E 16 27 942U geološkom pogledu (Ivanović i dr., 1977) jama Velika Golubinka na Kuku (sl. 3) nalazi se u području vapnenaca s lećama i prislojcima dolomita; breče cenoman-turon. U vegetacijskom smislu (Horvatić, 1963a) nalazi se u istočnojadranskom mediteranskomontanom pojasu listopadne vegetacije zajednice Seslerio-Ostryetum



242 243

Tablica 1. Analiza vrsta vaskularnih biljaka po sistematskim skupinama

Family Genus SpeciesPteridophyta 2 2 4Spermatophyta

Gymnospermae 2 2 2Angiospermae

Magnoliopsida 23 39 43Liliopsida 5 6 6

Total 32 49 55

U tablici 2 nalazi se abecedni popis vrsta vaskularnih biljaka koje su zabilježene za otvore i litice istraživanih jama.

Tablica 2. Lista registriranih vrsta prema lokalitetu: Dujina jama (D), Golemova jama (G), jama Velika Golubinka na Kuku (Go)

D G GoAcer obtusatum Waldst. et Kit. ex Willd. +Acinos arvensis (Lam.) Dandy +Aethionema saxatile (L.) R. Br. + +Agrimonia eupatoria L. +Asparagus acutifolius L. +Asplenium ceterach L. + + +Asplenium ruta-muraria L. +Asplenium trichomanes L. + + +Arum italicum Mill. +Brachypodium retusum (Pers.) P.Beauv. +Campanula pyramidalis L. +Campanula sibirica L. +Carex divulsa Stokes +Celtis australis L. +Convolvulus cantabrica L. +Corydalis ochroleuca Koch + +Dianthus sylvestris Wulfen in Jacq. ssp. tergestinus (Reichenbach) Hayek +Edraianthus tenuifolius (Waldst. et Kit.) A. DC. +Ephedra fragilis Desf. ssp. campylopoda (C. A. Mayer) Ascherson et Graebner +Fraxinus ornus L. +Fumana procumbens (Dunal) Gren. et Godr. +Galium corrudifolium Vill. + +Genista sylvestris Scop. ssp. dalmatica (Bartl.) H. Lindb. +Geranium purpureum Vill. + + +Hedera helix L. +Helianthemum canum (L.) Baumg. +Juniperus oxycedrus L. ssp. macrocarpa (Sm.) Ball + + +Medicago prostrata Jacq. +Micromeria juliana (L.) Benth. ex Rchb. +Ornithogalum narbonense L. +Orobanche minor Sm. +Ostrya carpinifolia Scop. +Paliurus spina-christi Mill. +Parietaria officinalis L. + +Paronychia kapela (Hacq.) A. Kerner +


Rezultati i diskusijaDujina jama nalazi se u eumediteranskoj zoni, Golemova jama u submediteranskoj zoni, a jama Velika Golubinka na Kuku Golubinka u montanom pojasu submediteranske zone, mediteranske regije.Dujina jama, predio Jaminena nadmorskoj visini od 79 m (Vinišće, Marina, Trogir) ima dva otvora, a dubine je 80 m. Mjerenje je obavljeno 9. 6. 2011. godine u 10 sati. Na ulazu temperatura zraka je 25,7o C, a relativna vlaga 42 %. Na 6,5 m dubine od otvora je granica vaskularne vegetacije (Corydalis ochroleuca Koch) i temperatura je 15,9 o C, a relativna vlaga zraka 47 %.Golemova jama (Konjsko, Klis) nalazi se na 328 m/nadmorske visine, a dubine je 130 m. Mjerenje je obavljeno 10. 6. 2011. godine u 10 sati. Na ulazu temperatura zraka je 18,4o C, a relativna vlaga 47 %. Na 11,8 m dubine od otvora je granica vaskularne vegetacije (Rubus heteromorphus Ripart ex Genev.) i temperatura je 10,2o C, a relativna vlaga zraka 67 %.Jama Velika Golubinka na Kuku (planina Svilaja) nalazi se na 958 m/nadmorske visine, a dubina je 21,8 m. Mjerenje je obavljeno 15. 6. 2011. godine u 10 sati. Na ulazu temperatura zraka je 28,4o C, a relativna vlaga 41 %. Na dnu jame odnosno na 21,8 m dubine od otvora je granica vaskularne vegetacije (Asplenium trichomanes L.) i temperatura je 10,6o C, a relativna vlaga zraka 46 %.Usporedni podaci za temperature na ulazu i na granici vaskularne vegetacije prikazani su na slici 4, a za relativnu vlagu zraka na slici 5.

Slika 4: Usporedni podaci za temperaturu (°C)

Slika 5: Usporedni podaci za relativnu vlagu zraka

Iz slike 4 vidi se da je temperatura zraka u Golemovoj jami na ulazu znatno niža od drugih, a to se može obrazložiti položajem otvora koji se nalazi u kraškoj vrtači, pod stijenom i obrastao je šumskom vegetacijom. Iz istog razloga na slici 5 za Golemovu jamu može se objasniti i veća relativna vlažnost zraka u odnosu na druge dvije istraživane jame. Jama Golubinka na ulazu ima najveću temperaturu jer se nalazi u travnjačkoj vegetaciji, otvori jame su veliki i direktno izloženi Sunčevim zrakama. Svjetlost dopire do samog dna jame. Ukupno je u istraživanju registrirano 55 različitih vrsta vaskularnih biljaka oko otvora i na liticama jama. Za Dujinu jamu zabilježeno je 17, za Golemovu jamu 21 i za Veliku Golubinku na Kuku 37 različitih vrsta vaskularnih biljaka. Iz navedenog je vidljivo da se broj vrsta vaskularnih biljaka oko otvora i na liticama jama povećava s visinom. Od 55 zabilježenih vrsta vaskularnih biljaka oko otvora i na liticama jama (tab. 1) najzastupljenija je skupina Magnoliopsida s 23 porodice, 39 rodova i 43 vrste.


ČOVJEK I KRŠ III 2012: 239-248 ČOVJEK I KRŠ III 2012: 239-248

244 245

udio otpada na biljke južnoeuropskog flornog elementa (10 vrsta ili 47,6% unutar kojeg je zabilježeno 8 vrsta južnoeuropsko-mediteranskih biljaka i 2 vrste južnoeuropsko-pontskih biljaka). Slijede ga: mediteranski florni element sa 7 vrsta (33,3%), biljke široke rasprostranjenosti s dvije vrste (9,5%), a biljke europskog flornog elementa i biljke cirkumholarktičke rasprostranjenosti zastupljene su s jednom vrstom (4,8%)Podjednaki udio biljaka prema pripadnosti flornom elementu koje su zabilježene na otvoru i liticama jame Velike Golubinke na Kuku imaju biljke: mediteranskog flornog elementa (15 vrsta, 41%) i južnoeuropskog flornog elementa (južnoeuropsko-mediteranske biljke - 12 vrsta i 3 vrste južnoeuropsko-pontskih biljaka). Ovdje treba istaknuti da je u okviru mediteranskog flornog elementa zabilježeno 6 vrsta ilirsko-jadranskih endemičnih biljaka. Nadalje zabilježene su 3 vrste biljaka širokog rasprostranjenja (8,2%), a biljke: cirkumholarktičke rasprostranjenosti, europskog flornog elementa i srednjoeuropskog flornog elementa zastupljene su s po jednom vrstom (2,7%).Ukupno je za istraživana područja registrirano 55 vrsta vaskularnih biljka, a udio biljaka prema pripadnosti flornom elementu (sl. 6) pokazuje da se istraživana područja nalaze unutar mediteranske regije. Osim biljaka mediteranskog flornog elementa ovo potvrđuje i veliki broj južnoeuropsko-mediteranskih biljaka (18 vrsta) u okviru južnoeuropskog flornog elemnta.

Slika 7: Prikaz zastupljenosti pojedinih flornih elemenata na istraživa-nim područjima (1- mediteranski florni element, 2- južnoeuropski florni element, 3- biljke široke rasprostranjenosti, 4- europski florni element, 5- biljke cirkumholarktičke rasprostranjenosti, 6- ilirsko-balkanski florni element i 7- srednjoeuropski florni element)

U vegetacijskom istraživanju uzeli smo okomite plohe litica jama od 5m2 koje su na dubini od 5 m od otvora jama, a izložene su sjevernoj ekspoziciji. Ovakva orijentacija, veličina plohe i dubina uzete su da se smanji udio biljaka iz okolne vegetacije koje dospijevaju na litice jama. Iz rezultata koji se nalaze u tablici 3 jasno je da vegetacija litica jama pripada razredu Asplenietea rupestris (H. Meier) Br.-Bl. 1943., tj. redu Potentilletalia caulescentis Br.-Bl. 1926. Broj vrsta vaskularnih biljaka koje se nalaze u fitocenološkim snimkama je malen ponajprije poradi smanjene količine svijetla. Ono što nije jasno vidljivo iz fitocenološke tablice su karakteristične vrste asocijacije koja naseljava litice jama. Mišljenja smo da njih treba tražiti u okviru skupine Briophyta, koja je najzastupljenija na liticama jama. Poradi toga javila se potreba za sustavnijim i opsežnijim istraživanje vegetacije litica jama koje će osim mediteranske regije, obuhvatiti kod nas i sve pojaseve Eurosibirsko-sjevernoameričke regije u koje treba uključiti i briologe čije istraživanje bi rasvijetlilo ovaj fitocenološki problem.


Petrorhagia saxifraga (L.) Link + +Plantago holosteum Scop. +Polypodium cambricum L. +Prunus mahaleb L. + +Quercus ilex L. + +Quercus pubescens Willd. + +Rhamnus intermedius Steud. et Hohst. +Rubus heteromorphus Ripart ex Genev. + +Salvia officinalis L. +Satureja montana L. + +Sedum acre L. +Sedum hispanicum L. +Sedum ochroleucum Chaix + +Silene vulgaris (Moench) Garcke ssp. angustifolia Hayek +Tamus communis L. + +Thesium divaricatum Jan. ex Mert. et Koch +Thymus longicaulis C. Presl +Trifolium campestre Schreber +Ulmus minor Miller +Vicia ochroleuca Ten. ssp. dinara (K. Malý) Rohlena +

17 21 37

Udio Hemicryptophyta u vaskularnim biljkama koje su zabilježene na otvoru i liticama Dujine jame je 47%, Chamaephyta je 23,6%, Phanerophyta 17,6%, Geophyta i Terophyta je po 5,9%. Udio Hemicryptophyta u vaskularnim biljkama koje su zabilježene na otvoru i liticama Golemove jame je 28,5%, Chamaephyta je 4,8%, Phanerophyta 47,6%, Geophyta 14,3% i Terophyta je 4,8%. Udio Hemicryptophyta u vaskularnim biljkama koje su zabilježene na otvoru i liticama jame Velike Golubinke na Kuku je 40,5%, Chamaephyta je 24,3%, Phanerophyta 18,9%, Geophyta 2,8% i Terophyta je 13,5%.Navedeni životni spektri vaskularnih biljaka koje su zabilježene za istraživane jame odudaraju od uobičajenog životnog spektra za Mediteransko područje (Horvat, 1949), što se da objasniti mikroklimatskim životnim uvjetima.Ukupno je za istraživana područja registrirano 55 vrsta vaskularnih biljka, a njihov ukupni spektar životnih oblika (sl. 6) odudara od karakterističnog životnog spektra za Mediteransko područje, premda se svi istraživani lokaliteti nalaze unutar mediteranske regije.

Slika 6: Životni spektar vaskularnih biljaka istraživanih jama

Podjednaki udio biljaka prema pripadnosti flornom elementu koje su zabilježene na otvoru i liticama Dujine imaju biljke: mediteranskog flornog elementa (8 vrsta, 47%) i južnoeuropskog flornog elementa (južnoeuropsko-mediteranske biljke - 8 vrsta, 47%). Samo jedna vrsta spada u biljke široke rasprostranjenosti (6%). Prema pripadnosti flornom elementu od biljnih vrsta koje su zabilježene na otvoru i liticama Golemove jame najveći



246 247

Fiedler, S. & Buzjak, S., 1998: Speleobotanička istraživanja otoka Cresa. Prirodoslovna istraživanja riječkog područja, Prirodoslovna biblioteka 1, 387-395.

Horvat, I., 1949: Nauka o biljnim zajednicama. Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb.

Horvatić, S., 1963: Biljnogeografski položaj i raščlanjenje našeg Primorja u svjetlu suvremenih fitocenoloških istraživanja. Acta Bot. Vol. XXII, 27-75.

Horvatić, S., 1963b: Vegetacijska karta otoka Paga s općim pregledom vegetacijskih jedinica hrvatskog primorja. Prirodoslovna istraživanja 33, Acta Biologica IV, Zagreb p.11 – 145.

Horvatić, S., Ilijanić LJ., Marković–Gospodarić LJ., 1967 – 1968: Biljni pokrov okolineSenja. Senjski zbornik 3, 298 – 322, Senj.

Ivancich A., 1926: La Flora cavernicola. In: Duemila Grotte. Ed. T.C.I., Milano 1926: 35-46.

Ivanović, A., V. Sikirica, S. Marković i K. Sakač 1977: Osnovna geološka karta SFRJ, 1:100 000, List Drniš K 33-9. Institut za geološka istraživanja Zagreb, Savezni geološki zavod Beograd.

Lorenzoni G. G., P. Paiero, 1965: Considerazio ni floristiche su alcune stazioni cavernicole delle Prealpi Friulane Orientali. Mondo Sotterraneo, Num. Unico, Tip. Del Bianco, Udine: 31-52.

Marinčić, S., N. Magaš i I. Borović 1971: Osnovna geološka karta SFRJ, 1:100 000, List Split, K 33-21. Institut za geološka istraživanja Zagreb, Savezni geološki zavod Beograd.

Nikolić, T. ed. 2000: Flora Croatica baza podataka. On-Line (http://hirc.botanic.hr/fcd). Botanički zavod, Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu.

Pignatti, S., 1982: Flora d’ Italia, 1–3. Edizioni Agricole, Bologna.

Poldini L., E. Toselli, 1979: Osservazioni ecoclimatiche e floristiche in alcune cavità carsiche. Atti del IV Conv. di Spel. del Friuli-Ven. Giulia, Pordenone, nov. 1979: 229-242.

Polli E., 1987: Particolare sviluppo di Phyllitis scolopendrium (L,) Newm. in un baratro (3763 VG) nel Carso triestino. Atti e Mem. Comm. Gr. “E. Boegan”, Vol. 25: 103-1 12.

Polli, E., 1990: Dryopteris dilatata in un baratro del Carso triestino. Progressione 23, Anno XIII, N. 1-giugno 1990: 15-16

Polli E., 1995: La Lingua di Cervo (Phyllitis scolopendrium [L.] Newm.) sul Carso triestino. Progressione 33, 18 (2): 38-43.

Polli E., 1996a: Aspetti vegetazionali della grotta del Monte Napoleone (1048/ 4286 VG) - Progressione 35: 42-49.


Tablica 3. Fitocenološke snimke na liticama jama

Asocijacija ?

Nalazište Dujina jama Golemova jama velika Golubinka na Kuku

Nadmorska visinaIzloženostNagibVeličina plohe u m2

Datum:

78N

90o

59.6.2011.

328N

90o

510.6.2011.

958N

90o

515.6.2011.

Floristički sastav:Karakteristične vrste razreda Asplenietea rupestris (H. Meier) Br.-Bl. 1943.Asplenium ceterach L.Asplenium trichomanes L.

Karakteristične vrste reda Potentilletalia caulescentis Br.-Bl. 1926.Corydalis ochroleuca KochAsplenium ruta-muraria L.

Najstalnije pratilice:Parietaria officinalis L.Hedera helix L.Polypodium cambricum L.

Karakteristične vrste asocijacije:MarchantiophytaBriophyta

1.2+.1

+.1.

2.1..

+.13.3

+.1+.1

+.1.

1.1.1.1

.

.2.3

2.2+.1

. +.1

.

.+.1

.2.3

Literatura

Buzjak, S., 2001: Ekološka i floristička obilježja ulaznih dijelova jama i spilja u kršu Hrvatske, Doktorska disertacija. Biološki odsjek, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb, pp. 162.

Braun-Blanquet, J., 1964: Pflanzensoziologie. Wien-New York.

Buzjak, S. & M. Vrbek, 2001: Speleobotanical research into three caves on the island of Rab (Croatia). Nat. Croat. Vol. 10, No 3, 185-196.

Buzjak, S., N. Kletečki, B. Mitić & T. Vujnović, 2010: Flora at some pit and cave entrances of Žumberak, Croatia. Nat. Croat. Vol. 19, No 1, 165-177.

Castelo, M., 2011: Le briofite dell’area presso la Grotta Ercole (31-6VG, Carso triestino). Atti e Mem. Comm. Gr. “E. Boegan”, Vol. 43: 85-101, Trieste.



248 249ČOVJEK I KRŠ III 2012: 249-259

THE REPRODUCTIVE CYCLE OF THE „LIVING FOSSIL“ CONGERIA KUSCERI (BIVALVES:DREISSENIDAE) FROM THE PIT „JAMA U PREDOLCU“ (METKOVIĆ,CROATIA) // REPRODUKTIVNI CIKLUS VRSTE CONGERIA KUSCERI (BIVALVIA: DREISSENIDAE) IZ JAME U PREDOLCU (METKOVIĆ, HRVATSKA)

Reproduktivni ciklus vrste Congeria kusceri (bivalvia: dreissenidae) iz jame u Predolcu (Metković, Hrvatska)

Sanja Puljas, PhD Student; AsistentPrirodoslovno-matematički fakultet Split, Biološki odsjek, Teslina 12/III, 21000Split, Hrvatska; Tel.: +385 21 385 133, Fax: +385 21 385 431E-mail: [email protected]

SažetakReproduktivni ciklus fosilne vrste Congeria kusceri, Bole 1962 proučavan je tijekom perioda od godinu dana. Jedinke dužine od 4 do 17 mm uzorkovane su mjesečno iz Jame u Predolcu kraj Metkovića u Hrvatskoj, od siječnja do prosinca 2009 godine. Sve jedinke analizirane su upotrebom standardnih histoloških tehnika. Od ukupno 280 jedinki, 127 (45.35%) su bile ženke, 143(51.07%) mužjaci, 6(2.14%) dvospolci, dok kod 4 jedinke (1.42%) nije bila moguća determinacija spola. Populacija ima jednogodišnji reproduktivni ciklus. Period mriještenja kod oba spola traje od svibnja do prosinca. U prosincu oba spola su u fazi poslije mriještenja i oporavka. Oogeneza i spermatogeneza počinju ubrzo nakon kraja reproduktivnog ciklusa, u siječnju. Spolno zrele ženke zabilježene su kod dužine od 6 do 17 mm, a spolno zreli mužjaci kod dužine od 5 do 15,4 mm. Budući da period mriještenja započinje u svibnju kada je temperatura vode porasla sa 13.0°C na 17.5°C, porast temperature vode smatra se okidačem za razmnožavanje.

Ključne riječi: školjkaši; Congeria kusceri; reprodukcija; Hrvatska

The Reproductive Cycle of the „living fossil“ Congeria kusceri (bivalves:dreissenidae) from the Pit „Jama u Predolcu“ (Metković, Croatia)

Abstract The reproductive cycle of the „living fossil“ Congeria kusceri, Bole 1962 was studied over a period of one year. Individuals ranging from 4 to 17 mm were sampled monthly from the pit „Jama u Predolcu“ near Metković, Croatia, from January to December 2009. All individuals were analyzed using standard histological tehniques. From 280 mussels, 127 (45,35%) were females, 143 (51,07%) were males, 6 (2,14%) were hermaphrodites and 4 (1,42%) had undifferentiated sex. Results indicate that this population are characterised by a single annual reproduction period. Females and males had spawning period from May to December. From December both sex appeared in post-spawning recovery stage. Oogenesis started soon after the end of the reproductive period, in January, same as a spermatogenesis. The female specimens are sexually mature at a length of 6-17mm, and males are mature at a length of 5-15,4mm. Since the spawning period occurred from May when water temperature increased from 13 to17.5 degrees, increasing water temperature can be the primary environmental factor in triggering the timing of reproduction.

Keywords: Bivalves; Congeria kusceri; Reproduction; Croatia

Polli E., 1996b: Aspetti vegetazionali del poz zo d’ingresso. In: La Grotta delle Torri di Slivia sul Carso triestino. Federaz. Spel. Triest., Spring Ediz., Trieste 1996: 21-30.

Polli E., 1997: Distribuzione delle Filicales nelle cavità del Carso triestino. Atti e Mem. Comm. Grotte “E. Boegan”, Trieste, Vol. 34: 101-117.

Polli E., 1999a: Storia delle ricerche speleobotaniche sul Carso classico. Atti e Mem. Comm. Gr. ‘E.Boegan”. Vol. 36. Trieste: 27-42.

Polli E., 1999b: Polypodium cambricum ssp. serrulatum sul Carso triestino. Progressione 41, Anno XXII, N. 2 (Dic 1999): 44-49.

Polli E., 2001a: Asplenium adiantum-nigrum L. all’imboccatura delle cavità del Carso triestino. Contributo alla conoscenza delle felci negli ambienti cavernicoli dell’altipiano carsico. Progressione 44: 36-43.

Polli E., 2001b: Ricerche speieobotaniche sui Carso tniestino e classico: il punto sulle attuali conoscenze . Atti Bora 2000, Incontro Internaz. di Spel., Trieste, Baia di Sistians, 1/5 Nov. 2000, Federaz. Spel. Trie stine: 41-56.

Polli E., 2004: Filicales negli ipogei del Carso triestino: ulteriori 24 cavità. Atti e Mem. Comm. Gr. “E. Boegan”, Vol. 39: 33-50.

Polli, E., P. Guidi, 1996: Variazioni vegetazionali in un sessantennio (1935-1995) nella dolina della Grotte Ercole. 6 VG (Carso triestino). Atti e Mem. Comm. Gr. “E. Boegan”, Vol. 33, Trieste: 55-69.

Polli E., S. Polli, 1989: Stratificazione microclimatica e vegetazionale in un tipico baratro (Caverna a NW di Fernetti 4203 VG) del Carso triestino. Atti e Mem. Comm. Grotte “E. Boegan”, Trieste, Vol. 28: 39-49.

Polli E., F. Sguazzin, 1998: Aspetti vegetazionali della Grotta Gigante (2 VG): le piante Vascolari ed il componente briologico Atti e Mem. Comm. Grotte “E. Boegan”, Vol. 35: 63-80.

Sguazzin F., E. Polli, 2001: Flora vascolare e briologica delle Grotte Foran di Landri (11/46) e Foran dea Aganis (122/48). Contributo alla speleo flora del Friuli-Venezia Giulia. Gortania, Atti Mus. Friul. Stor. Nat., 23: 93-112.

Sguazzin, F. & E. Polli, 2011: Briofite nell’antro di Casali Neri (Grotta sul Monte San Michele, 326/450 VG). Atti e Mem. Comm. Gr. “E. Boegan”, Vol. 43: 103-115, Trieste.

Topić, J. i J. Vukelić 2009: Priručnik za određivanje kopnenih staništa u Hrvatskoj prema Direktivi o staništima EU. Državni zavod za zaštitu prirode, Zagreb.



250 251

tkivo odvojeno od ljuštura. Ljušture su osušene i zadržane zbog istraživanja starosti školjkaša. Mekana tkiva su fiksirana u 4% formalinu, dehidrirana u seriji etanola rastuće koncentracije, izvršeno je natapanje tkiva u ksilolu, te su jedinke uklopljene u parafinske blokove. Svaka jedinka je izrezana na kliznom mikrotomu debljinom rezova od 7-10 mikrometara. Serijski rezovi su postavljeni na predmetna stakalca i bojani tehnikom kombiniranog bojanja hemalaunom i eozinom. Svako stakalce pregledano je pod Zeiss AxioVision mikroskopom. Preparati su slikani pomoću kamere AxioCamera MRc5.Mikroskopskim proučavanjem preparata određen je spol svake jedinke. Prema Mortonu i sur. (1998) za gonadu svake jedinke određen je jedan od slijedećih razvojnih stadija: (I), pojava gametogonija; (II), sazrijevanje gameta; (III), „napredno“sazrijevanje gameta; (IV), zreli stadij; (V), stadij poslije mriještenja (Tablica 1. i Slika 3.).

Slika 2: Jama u Predolcu kraj Metkovića (nacrt)



UvodVrsta Congeria kusceri Bole, 1962 jedini je poznati podzemni školjkaš. Pripada superfamiliji Dreissenidea u koju spada jedina porodica Dreissenidae. U porodicu Dreissenidae ubrajaju se još dva roda; slatkovodna Dreissena i morski Mytilopsis (Nutall, 1990).Do otkrića se smatralo da je rod Congeria izumro prije 5 miliona godina, u vrijeme kada je i Mytilopsis nestao iz Europe. Ovaj događaj podudara se otvaranjem Paratethys mora i Messinianskom krizom saliniteta (Morton, 1992). Kochansky-Devide i Slišković (1978) su opisali oko 30 fosilnih vrsta rada Congeria iz miocenskih naslaga s područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine.Congeria kusceri je endem i tercijarni relikt čija rasprostranjenost uključuje podzemne vode dinarskog krša Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prema Komerički i sur. (2011) poznata su 32 lokaliteta u sve tri države, ali su u većini lokaliteta pronađene samo ljušture školjkaša. Kongerija je trokutasta oblika i živi bisusnim nitima pričvršćena za stijene jame. Kao vrsta je zaštićena Zakonom o zaštiti prirode Hrvatske (NN 70/05,NN 139/08), te ima IUCN kategoriju CR (kritično ugrožena) u Crvenoj knjizi špiljske faune Hrvatske.Dosadašnja istraživanja uključivala su podatke o rasprostranjenosti (Bole, 1962; Jalžić, 1998; Jalžić, 2001; Bilandžija i sur., 2010; Komerički i sur., 2011), morfološki i anatomski opis vrste (Morton i sur., 1998), te filogenetsku analizu unutar porodice Dreissenidae kao i genetičku varijabilnost različitih populacija ove vrste (Stepien i sur., 2001; Bilandžija i sur., 2010). Mnogi aspekti temeljne biologije potrebni za razumijevanje populacijske dinamike vrste, još nisu dobro poznati. Veći broj istraživanja životnog ciklusa, baziranih na histološkim i populacijskim podacima, biti će od velike pomoći kod objašnjavanja reproduktivne strategije vrste, kao i za uspoređivanje biologije vrste Congeria kusceri sa biologijom njenih sestrinskih rodova Mytilopsis i Dreissena. Ovo istraživanje je dio izrade doktorske disertacije. Utvrđivanje populacijske dinamike vrste, objašnjavanje reproduktivnog ciklusa, te uspoređivanje ciklusa sa uvjetima u staništu glavni su ciljevi ovog dijela istraživanja.

Materijal i metode

Slika 1: Položaj Jame u Predolcu kraj Metkovića

Budući da je vrsta Congeria kusceri zaštićena Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05,NN 139/08), Ministarstvo kulture Republike Hrvatske dozvolilo je sakupljanje 280 školjkaša iz Jame u Predolcu kraj Metkovića (Slika 1.). Školjkaši žive u podzemnom jezeru koje je smješteno 10 metara ispod ulaza u jamu. Dimenzije jezera su oko 10x15 metara, a dubina mu varira od 8-10 metara (Slika 2.).Uzorci su sakupljani mjesečno od siječnja do prosinca 2009. Od siječnja do kolovoza uzorkovano je 240 živih jedinki (30 za svaki mjesec), dok je od rujna do prosinca sakupljeno 40 jedinki (10 za svaki mjesec). Uzorci su na terenu fiksirani u 4% formalinu i doneseni u laboratorij. U laboratoriju su za svaku jedinku izmjerene dužina (od umba do prednjeg ruba školjkaša), visina ( po dorzo-ventralnoj osi) i širina (bočno kroz ljušture). Mjerenja su izvršena pomičnim mjerilom s preciznošću od 0.1mm. Svaka je jedinka pažljivo otvorena, te je mekano

METKOVIĆ



252 253

Slika 3: Različiti razvoj-ni stadiji gonada kod ženki kongerije: (A), po-java oogonija; (B), sazri-jevanje; (C), „napredno“ sazrijevanje; (D), zreli stadij; (E), stadij poslije mri-ještenja; te kod mužjaka (F), pojava spermatogo-nija; (G) sazrijevanje; (H), „napredno“sazrijevanje; (I), zreli stadij; (J), stadij poslije mriještenja. Imo-nezrele oocite, Mo-zrele oocite, Do-degenerativne oocite, Em-prazan prostor, Spg-spermatogonije, Spc-spermatozoidi, Ms-zreli spermatozoidi. Scale bar 100μm.

A A

C

Mo

Em

Spg

Ms

Spc

Em

Do

D

E F

G H

I J


Tablica 1. Opis reproduktivnih stadija vrste Congeria kuscerispol

stadij Ženke Mužjaci

Stadij I-pojava gametogonija

-Zaostale oocite se reapsorbiraju.-Razvijaju se folikuli i acinusi u gonadama, te se u njima pojavljuju oogonije. -Ponekad je teško odrediti spol. Folikuli su kolabrirani.

-U ovom stadiju zaostali spermatozoidi pomažu u određivanju spola.-Ponekad je teško odrediti spol. Folikuli su kolabrirani.-Spermatogonije, primarni spermatociti se pojavljuju na zidovima acinusa.

Stadij II- sazrijevanje

gameta

-Acinusi u gonadama rastu, te se u njima stvaraju oogonije i nezrele oocite (promjeri oocita 30-70μ,m promjeri jezgri ≤20-30μm).

-Primarni i sekundarni spermatociti se pojavljuju na zidovima acinusa.

Stadij III-„napredno“ sazrijevanje

gameta

-Zidovi acinusa puni su pričvršćenih nezrelih oocita (promjeri oocita 70 – 90μm,, promjeri jezgri 20 – 40μm).-Pojavljuju se zrele slobodne oocite (promjeri oocita ≥100μm, promjeri jezgri ≥50μm).

-Dominiraju sekundarne spermatocite.-Zreli spermatozoidi zauzimaju manje od jedne trečine acinusa.-Zreli spermatozoidi se ponekad organiziraju u formaciju „rozete“.

Stadij IV-zreli stadij

-Udio slobodnih zrelih oocita sličan je udjelu pričvršćenih nezrelih oocita).-Pojavljuju se prazne zone u acinusima kao posljedica ispuštanja gameta.

-Zreli spermatozoidi zauzimaju više od dvije trečine acinusa.-Zreli spermatozoidi su organizirani u formaciju „vrtloga“-Zreli spermatoziodi se pojavljuju u unutrašnjim prostorima poluškrga.

Stadij V-stadij poslije

mriještenja

-Zidovi acinusa su prekinuti.-Opažaju se potpuno prazne zone u acinusima kao i neizmriještene zrele oocite. -Tkivo gonade je puno hemocita (reapsorpcija gameta).

-Zidovi acinusa su prekinuti.-U lumenima acinusa su prisutni zaostali zreli spermatozoidi.-Tkivo gonade je puno hemocita (reapsorpcija gameta).

Promjeri oocita sa vidljivom jezgrom mjereni su za svaku ženku, unutar vidnog polja pod povećanjem mikroskopa od 100 puta. Trajanje perioda mrijesta određeno je na temelju podataka dobivenih analizom razvojnih stadija gonada.



254 255

2 4 6 8 10 12 14 16 18

length category (mm )

0

10

20

30

40

50

60

70

80

90

No.

of o

bs.

Od 280 sakupljenih jedinki, 127 (45.35%) su bile ženke, 143 (51.07%) mužjaci, 6 (2.14%) dvospolci dok kod 4 jedinke (1.42%) nije bilo moguće utvrditi spol. Odnos ženki i mužjaka iznosio je 1Ž:1.12M (N=270). Dužine ženki (5.30-17.00 mm) i mužjaka (4.00-15.40 mm) su slične, ali rezultati neparametarskog statističkog Mann-Whitney U testa pokazali su da je razlika statistički značajna (p=<0.0001). Ženke (N=127, X=11.06±3.04) su statistički značajno veće od mužjaka (N=143, X=9.38±2.83). Mužjaci dominiraju kod manjih dužina, dok kod većih dužina dominiraju ženke (Slika 5.).

length (mm)

No

of o

bs

gender: f

2 4 6 8 10 12 14 16 18 200

5

10

15

20

25

30

35

40

gender: m

2 4 6 8 10 12 14 16 18 20

Slika 4: Dužinska struktura populacije kongerije u Jami u Predolcu kod Metkovića (2009 godina)

Slika 5: Dužinska struktura ženki i mužjaka kongerije u Jami u Predolcu kod Metkovića (2009 godina)


Prilikom svakog mjesečnog uzorkovanja mjereni su slijedeći fizikalno-kemijski parametri: temperatura vode, pH, količina otopljenog kisika, količina otopljenog ugljik (IV)-oksida, alkalitet, karbonatna tvrdoća vode i otopljene soli. (Tablica 2.).Naknadno je istražena povezanost reproduktivnog ciklusa školjkaša sa promjenom temperature vode.

Tablica 2. Izmjereni fizikalno-kemijski parametri u Jami u Predolcu kod Metkovića (2009 godina)

TEMP.ºC pH O2

(mg/l)CO2

(mg/l)HARDNESS

dºH

January 13 7 7,57 2,33 14,80

February 12,5 7 7,44 1,40 11,92

March 13 7 9,70 2,00 13,95

April 13 7 4,60 1,10 16,20

May 17,5 7 6,80 0,50 11,40

June 15 7 8,30 0,40 14,90

July 18 7 8,45 0,5 11,80

August 16,5 7 7,25 0,7 11,50

September 17 7 1,30 1,5 14,70

October 14 7 11,65 4,2 15,00

November 14 7 8,15 2,8 15,30

December 13 7 8,40 3,6 15,00

RezultatiDužine ljuštura kongerije sakupljene tijekom 2009 variraju od 4.00 do 17.00 mm sa srednjom vrijednošću (± S.D) od 10.08±3.04. U populaciji dominiraju jedinke s rasponom dužine od 6 do 8 mm (Slika 4. i Tablica 3.).

Tablica 3. Frekvencije dužinskih raspona kongerije u Jami u Predolcu kod Metkovića (2009 godina)Frequency table: length (N=280)K-S d=,09976, p<,01

Size classes (mm)

N % of allCases

2,0<x<=4,04,0<x<=6,06,0<x<=8,08,0<x<=10,0

10,0<x<=12,012,0<x<=14,014,0<x<=16,016,0<x<=18,0

2 0,7142925 8,9285769 24,6428654 19,2857147 16,7857152 18,5714326 9,285715 1,78571



256 257

U siječnju je 56.25% mužjaka i 25.00% ženki bilo u početnom stadiju sazrijevanja gonada, što podrazumijeva da oogeneza i spermatogeneza počinju ubrzo nakon završetka reproduktivnog ciklusa. U narednim mjesecima udio gonada koje su bile u početnom stadiju sazrijevanja narastao je u veljači na 58.33% za mužjake, te u ožujku na 66.67% za ženke. Od travnja 64.71% ženki i 38.46% mužjaka bilo je u stadiju sazrijevanja.Prve zrele ženke i mužjaci zabilježeni su u svibnju. Od lipnja mali udio mužjaka bio je u stadiju poslije mriještenja (15%), dok je u istom mjesecu 40% ženki bilo izmriješteno. Postotak zrelih jedinki kod oba spola dosegnuo je maksimum u rujnu. U narednim mjesecima udio izmriještenih mužjaka narastao je na 50% u prosincu, dok je u istom mjesecu udio izmriještenih ženki bio 25%.Seksualno zrele ženke zabilježene su kod raspona dužina od 6.0-17.0 mm, a seksualno zreli mužjaci kod raspona dužina od 5.0-15.4 mm. Kod najmanjih uzorkovanih mužjaka (<5 mm dužine) zabilježene su gonade u stadijima sazrijeva, koje nisu bile u zrelom stadiju niti u periodu intenzivnog mrijesta.Za oba spola period mriještenja započeo je u svibnju kada je temperature vode narasla sa 13°C na 17.5°C. U decembru se temperatura vode spustila na 13°C, što je zaustavilo period mriještenja. (Slika 7.).

janfeb

marchapril

mayjune

julyaug

sepocto

novdec

Month

12

13

14

15

16

17

18

19

Tem

pera

ture

Pojava dvospolaca zabilježena je u siječnju. Poslije veljače, a do rujna dvospolci nisu zabilježeni, dok se od rujna do decembra ponovo pojavljuju u uzorku. Takve jedinke imaju raspon dužina od 7.2-11.0 mm, što odgovara srednjem rasponu dužina cijele populacije. Kod svih dvospolaca reproduktivni stadij kod ženskog dijela gonade uvijek je za jedan stadij manji nego kod muškog dijela gonade. Ove činjenice pretpostavljaju da je kod ovakvih jedinki možda u pitanju promjena spola od ženki prema mužjacima (barem kod nekih dvospolaca).

RaspravaU populaciji vrste Congeria kusceri iz Jame u Predolcu kod Metkovića dominiraju jedinke mlađe od sedam godina. Naime, prema Mortonu i sur. (1998) školjkaši s rasponom dužine od 6 do 8mm stari su između 5 i 6 godina. Ovi navodi kao i činjenica da je u ljetu 2003 provedena akcija čišćenja u Jami u Predolcu od strane speleološkog društva Špiljar-Split, prilikom koje je izvađen velik broj jedinki kongerije, pretpostavljaju da je nakon 2003 uslijedio visok potencijal mrijesta ove vrste.

Slika 7: Temperatura vode u Jami u Predolcu kod Metkovića (2009 godina)


Raspon dužina kod dvospolaca varira od 7.2-11.0 mm, sa srednjom vrijednošću (± S.D) od 8.7±1.39.Na osnovi jednogodišnjeg istraživanja, zabilježen je jedan reproduktivni period. Period mrijesta za oba spola počinje u svibnju i završava u studenom (Slika 6.).

Slika 6: Frekvencije razvojnih stadija gonada kod ženki i mužjaka vrste Congeria kusceri



258 259

Komerički, A., Bilandžija, H., Jalžić, B., 2011.: New localities and the first population size estimate of highly endangered Dinaric cave clam, Congeria kusceri, Bole 1962. In: 19th International Karstological School–Karst Underground Protection, June 20-25, 2011, Postojna/Slovenia, Abstract book, pp. 46.

Lucy, F., 2006.: Early life stages of Dreissena polymorpha (zebra mussel): the importance of long-term datasets in invasion ecology. Aquatic Invasions 1(3), 171-182.

Morton, B., 1989.: Life-history characteristics and sexual strategy of Mytilopsis sallei (Bivalvia: Dreissenacea), introduced in Hong Kong. J.Zool., Lond. 219, 469-485.

Morton, B., 1991.: Do the Bivalvia demonstrate environment-specific sexual strategies? A Hong Kong model. J.Zool., Lond. 223, 131-142.

Morton, B. S., Velkovrh, F., Sket, B., 1998.: Biology and anatomy of the “living fossil” Congeria kusceri (Bivalvia: Dreissenidae) from subterranean rivers and caves in the Dinaric karst of the former Yugoslavia. J.Zool., Lond. 245, 147–174.

Nuttall, C. P., 1990.: Review of the Caenozoic heterodont bivalve superfamily Dreissenacea. Palaeontology, 33, 707–737.

Stepien, C. A., Morton, B., Dabrowska, K. A., Guarnera, R. A., Radja, T., Radja, B., 2001.: Genetic diversity and evolutionary relationships of the troglodytic ‘living fossil’ Congeria kusceri (Bivalvia: Dreissenidae). Mol, Ecol, 10, 1873–1879.

Verween, A., Vincx, M., Degraer, S., 2010.: Mytilopsis leucophaeata: The brackish water equivalent of Dreissena polymorpha? A review. In van der Velde, G., Rajagopal, S., & A. bij de Vaate (eds.), The Zebra Mussel in Europe pp. 29-44. Backhuys Publishers, Leiden Margraf Publishers, Weikersheim, Vienna. 536 pp.


Kongerija pokazuje razdvojenost spola sa manjim udjelom dvospolaca (2.14%). U populaciji dominiraju mužjaci u omjeru 51.07%M : 45.35%Ž. Prema Mortonu (1989) ovakva je situacija tipična za mnoge morske školjkaše koji obitavaju u plitkim morima. To potvđuje pretpostavku Mortona i sur. (1998) da su pretci kongerije bili morski školjkaši. Kod većine slatkovodnih školjkaša (Hong Kong model), u populacijama je više ženki nego mužjaka (Morton, 1991). Mužjaci dominiraju kod manjih dužina, dok kod većih dužina dominiraju ženke. Ovo za sobom povlači činjenicu da je u podzemnom staništu energetski mnogo povoljnije ulaganje u manje mužjake koji proizvode veći broj spermalnih stanica nego ulaganje u starije ženke koje proizvode velike i energetski „skupe“ jajne stanice. Ovu pretpostavku potvđuje činjenica da je u ukupnom uzorku pronađen mali broj dvospolaca (2.14%), te postoji mogućnost ponavljanja dvospolnosti kod jedinki srednje dužine i starosti.Vrste iz porodice Dreissenidae se raznmožavaju sekvencionalno (Borcherding, 1991), a sezonska varijabilnost u razvojnim stadijima gonada upućuje na činjenicu da odrasle jedinke nose zrele gamete jako dugo. Rezultati ovog istraživanja potvrđuju tu tvrdnju.Za vrijeme jednogodišnjeg istraživanja, uočen je jedan reproduktivni period, koji kod ženki i mužjaka započinje u svibnju i završava u studenom. Ženke se brže razvijaju od mužjaka. Sazrijevanje gonada dostiže vrhunac u kasnu zimu, što za sobom povlači prvo mriještenje tijekom svibnja. Promjene temperature vode tijekom perioda istraživanja više utječu na razvoj gameta kod ženki, što upućuje na različitost u razvojnim ciklusima ženki i mužjaka. Porast temperature vode tijekom proljetnih mjeseci, smatra se primarnim okidačem razmnožavanja kod vrsta iz porodice Dreissenidae (Lucy, 2006). Mriještenje kongerije započinje kada temperatura vode prijeđe 13.0°C, što potvrđuje da je i kod ove vrste porast temperature glavni okidač razmnožavanja. Congeria kusceri je dobar primjer konzervacijske biologije podzemnih beskralješnjaka. Smatra se da će naredna istraživanja pomoći u razumijevanju biologije ove zanimljive vrste. Literatura

Bilandžija, H., Podnar, M., Jalžić, B., Patarčić, I., Tvrtković, N., Ćetković, H., 2010.: Phylogeny and phylogeography of the cave bivalve Congeria kusceri, with an outline for its endangerment in Croatia. In: Moškrič A., Trontelj, P. (eds.). 20th Intern. Conf. on Subterranean Biology, Abstract book, Postojna: organizing committee, pp. 56–57.

Bole, J., 1962.: Congeria kuščeri sp. n. (Bivalvia, Dreissenidae). Biološki vestnik, 10, 55–61.

Borcherding, J. (1991): The annual reproductive cycle of the freshwater mussel Dreissena polymorpha Pallas in lakes. Oecologia 87: 208-218.

Jalžić, B., 1998.: The stygobiont bivalve Congeria kusceri Bole, 1962 (Bivalvia, Dreissenidae) in Croatia. Natura Croatica 7(4), 341–347.

Jalžić, B., 2001.: The first finding of a live stygobiont bivalve Congeria in the Lika region, Croatia. Natura Croatica 10(3), 213–220.

Kochansky-Devidé, V., Sliškovic, T., 1978.: Miocenske kongerije Hrvatske, Bosne i Hercegovine. Palaeontologia Jugoslavica, 19, 1–98.



IV. TURIZAM, KULTURA // IV TOURISM, CULTURE

Mandina gradina, Duvanjsko polje (BiH). Snimio I. Lučić

263

KARSTOLOGICAL AND FOUR OTHER BETTER KNOWN PUBLIC IMAGES OF THE DINARIC KARST //KARSTOLOŠKA I ČETIRI POZNATIJE SLIKE DINARSKOG KRŠA

Karstološka i četiri poznatije slike Dinarskog krša

Ivo Lučić12

1Speleološka udruga Vjetrenica – Popovo polje, Ravno bb, 88370 Ravno, BIH,2 Fakultet društvenih znanosti dr. Milenka Brkića, Put za Podbrdo b.b.; BiH Bijakovići / Međugorje 88266E-mail: [email protected]

Sažetak Dinarski krš je, kao i svaka druga pejsažna pojava, kulturni konstrukt koji ovisi o mnogim povijesnim, vjerskim, obrazovnim i drugim iskustvima promatrača. Kao takav, on se ponekad bitno udaljava od karstološkog pojma Dinarskog krša, te je materijal koji tvori različite, ponekad i suprotstavljene slike toga područja. U radu se utvrđuju osnovna obilježja karstološke slike Dinarskog krša, izlažu osnovne postavke teorije krajolika i estetskih koncepata koji se nalaze u temelju vrednovanja prirode tijekom povijesti. Zatim se izdvajaju četiri najčešće i najdominantnije javne slike Dinarskog krša: hajdučka zemlja, kamena pustinja, zemlja grobova i jadranska turistička razglednica. Definiraju se njihova osnova obilježja, uvjeti nastanka i njihova aktualna javna uloga. Na kraju se daju naznake koje bi navedene slike iz djelatnih uloga prevele u ulogu kulturne baštine, a na njihovo mjesto afirmirale karstološku sliku Dinarskog krša.

Ključne riječi: Dinarski krš, percepcija, slike, karstologija

Karstological and four other better known public images of the Dinaric Karst

Ivo Lučić12

1Speleological Society Vjetrenica – Popovo polje, Ravno bb, 88370 Ravno, BIH,2 Faculty of Social Sciences dr Milenko Brkić, Put za Podbrdo b.b.; Bijakovići / Međugorje 88266; Bosnia and Herzegovina, E-mail: [email protected]

AbstractThe Dinaric karst is, like any other landscape phenomena, cultural construct that depends on many historical, religious, educational and other experiences of someone who observes it. As such, it is sometimes significantly departs from the karstological concept of the Dinaric karst, and that material builds different, sometimes mutually contradictory images of same area. The paper defines the basic characteristics of the karstological image of the Dinaric karst, setting out the basic theories of landscape and aesthetic concepts contained in the basis of valuation of nature during the history. The four most common and most dominant public image of the Dinaric karst has been separated after that: hajduk’s land, stony desert, the land of graves and the Adriatic tourist postcards. The basis of their characteristics has been defined, as terms of their origin and their current public role. At the end, author gives some indication how that cultural images could be changed from active role into the role of cultural heritage, and how instead of them affirmed karstological picture of the Dinaric karst.

Keywords: Dinaric Karst, perception, image, karstology

ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 263-272

264 265

Zašto govor u slikama?Zašto govorimo o i u slikama i kakva je njihova važnost i prikladnost za ovu znanstvenu analizu? Ukratko, zato što su slike kulturne kategorije, koje se mijenjaju kroz povijest, i zato što su iz slika nastali pojmovi krajolika i naslijedili njihovu osnovnu logiku.Naime, krajolici koje znamo uvelike su mentalna stvarnost (kulturni realitet), uvjetovana kolektivnim kategorijama koje su se prenosile kroz jezik, i čuvale iz generacije u generaciju kroz obrazovanje i oponašanje (Claval 2008). Krajolici su najprije vanjska realnost, koja se prima gledanjem, slušanjem i mirisanjem, a te osjećaje svijest sređuje u kategorije koje su socijalni konstrukt. Evo nekih elemenata koji utječu na sređivanje naših slika-krajolika. Najprije jezik: svaki jezik siječe stvarnost na različite kategorije. One najčešće slijede morfološke zakonitosti. U našim područjima izrazitog krša može se zapaziti najmanje desetak narodnih izraza za kamen (kamen, stijena, ljut, kuk, kogumina, mrkijenta, živac, pola, splaža; obzirom na upotrebu patosnica, prijeklopnica, podumijenta; na veličinu umetaljka, šakavac, škalja), ali, primjerice, za šumu vlada siromaštvo izraza. Zatim čovjek kategorizira prirodu s obzirom na stupanj njezine antropiziranosti na divljinu, ruralno i urbano područje. U Hercegovini je česta podjela krajolika na brdo i polje. Druge interpretativne kategorije se koriste u pogledu duhovnih vrijednosti kao što su sveto i profano; u pogledu pravnog položaja dijeli se na javno i privatno; u vezi načina javnog sudjelovanja na individualno i kolektivno; itd. Gledano u odnosu na psihička obilježja, krajolici izazivaju doživljaje sklada i ljepote, mira i tišine, opasnosti, straha i uzvišenosti; zatim ovisno o dnevnim i sezonskim ritmovima, itd (Claval 2008). Uloge slika u interpretaciji krajolika se može bolje razumjeti kada se pogledaju različiti modeli krajolika koje su ljudi izgradili u svojoj svijesti u skladu sa svojim kulturama: u najtradicionalnijim društvima ljudi doživljavaju okoliš kao djelo nadnaravnih sila ili bića, pa je krajolik svet; drugi je estetski model koji se pojavio u 14. stoljeću u Kini a u 15. i Europi, a koji se oslanja na estetske osjećaje koje široki horizont, duga perspektiva, boje, oblici i pokreti stvaraju u većini duša; treći se temelji na prirodoznanstvenim spoznajama o kretanju materije i energije koje čine svijet oko nas, koji postaje sistematičan pojavom evolucionizma; i četvrti nastaje krajem 19. stoljeća razvojem psihoanalize, koji zapaža da postoji duboka povezanost između okolišnih oblika i životnih iskustava ljudi (Claval 2008). Međutim, ne dijele nužno svi ljudi nekog područja isti imaginarni krajolik. Poljoprivrednici će vjerovati da nadnaravne sile utječu na klimatske opasnosti koje prijete njihovoj stoci ili usjevima; pripadnici srednje klase doživjet će prirodu izvan grada kao estetsku vrijednost, a mnogi od njih će znati objasniti fizičke, kemijske i biološke procese u obilježjima koje promatraju; zadnjih desetljeća rastući broj ljudi uvažava ekološka objašnjenja krajolika; dok su pjesnici otvoreniji psihoanalitičkim slikama (Claval 2008).Zapravo, svijest o krajolicima stoljećima je stjecana i njegovana preko umjetnosti, najprije kroz priče i pjevanja s naglašenim mitološkim sastavnicama, a zatim preko autorske umjetnosti, putopisa i renesansnog slikarstva. U tom pogledu više slijedimo zakonitosti umjetničkog izraza, nego prirodnih znanosti. Povjesničari estetike posebno važnim ističu razvoj tri estetske konceptualizacije, do kojih dolazi u slikarstvu tijekom 18. stoljeća: ljepota, uzvišenost i – slikovitost (Carlson 2007). One naglašavaju različite i nerijetko suprotstavljene aspekte prirode. Treba napomenuti da je estetika tada bila estetika prirode.Među njima, koncept slikovitosti postao je najznačajniji i najutjecajniji, te je za dugo odredio naše ukuse u doživljaju prirode. Slikovit doslovno znači „kao slika“ i teorija slikovitosti zastupa estetsko vrednovanje u kojem je prirodni svijet doživljen kao da


Uvod ili znanstvena slika kršaDinarski krš je jedno od najpoznatijih i najistraženijih krških područja u svijetu. Po krškim oblicima jedno od najrazvijenijih i po raznolikosti najbogatijih krških cjelina. U geološkom smislu to je prostor Jadranske i/ili Dinarske karbonatna platforme, za koje se ustalio naziv Vanjski Dinaridi. Obuhvaća dijelove Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Crne Gore u dužina od oko 700 km, širini 50-150 km, prosječne debljine platforme oko šest km, a najveća zabilježena dubina karbonatnih naslaga prelazi 15 km (vidi: Aljinović 1984). Područje manjih cjelina krša sjeveroistočno od karbonatna platforme naziva se Unutarnji Dinaridi, u kojima dominira nekrški reljef. Ona osim istočnih dijelova BiH, središnjih dijelova Slovenije i sjevernih dijelova Crne Gore, zahvaćaju i najzapadnije dijelove Srbije. Geografski pojam Dinarsko gorje ili geotektonski pojam Dinarida obuhvaća šire područje od Dinarskog krša, i poklapa se otprilike s Vanjskim i Unutarnjim Dinaridima zajedno.U Dinarskom kršu razvijeni su brojni krški oblici, od najmanjih do najvećih, kao što su: škrape, kamenice, dolovi, vrtače ili ponikve, jame, pećine, ponori, estavele, rijeke ponornice, izvori, vrulja, kukovi, glavice, humovi, vlâke, bogazi, drage, uvale, doline, slijepe doline, polja, zaravni, itd. Posebno obilježje su brojna i lijepo razvijena krška polja, koja se često terasasto nižu jedno ispod drugog, a povezuju ih rijeke ponornice, uvijek drugog imena.Pored krškog geodiverziteta, Dinarski krš je područje iznimnog biodiverziteta. Zemlje Dinarskog krša su, gledano po broju vaskularnih biljnih vrsta u odnosu na jedinici površine, najbogatije u Europi: prva je Slovenija sa 0,158 vaskularnih biljnih vrsta po četvornom kilometru, a slijede je Albanija (0,105) (Nikolić 2001), BiH 0,1001 i Hrvatska (0,075), dok je tadašnja Jugoslavija na devetom mjestu (0,0419) (Nikolić 2001). Također, po biološkoj raznolikosti se ističu neke faunističke skupine poput riba jadranskih rijeka, faune vodenih kukaca, i drugih. No, najveću posebnu raznolikost Dinarskog krša čini podzemna fauna. U vječitom mraku podzemnih šupljina životni prostor našlo je 1240 vrsta, među kojima je više od 450 vodenih i više od 790 kopnenih (Sket 2004). Dinaridi imaju najveći podzemni biodiverzitet u svijetu i najmanje dvostruko veći broj podzemnih vrsta od svjetskog prosjeka. Najveći broj podzemnih vrsta zabilježen je u Vjetrenici i u Postojni; u prvoj 101 vrsta (Ozimec i Lučić 2010), a u drugoj, prema publiciranim podacima, nešto manje. Gornji podaci rezultat su znanstvenih istraživanja Dinarskog krša koja su u modernom smislu počela sredinom 19. stoljeća, a krajem toga stoljeća nastaje i prva cjelovita monografija o kršu, Das Karstphänomen Jovana Cvijića, koju smatraju prvom krškom monografijom, a Cvijića rodonačelnika karstologije (Ford & Williams 1989, Ford 2007). Zahvaljujući tome, niz krških oblika Dinarskog krša ulazi u karstološku terminologiju: do-li na, hum, ka me ni ca, po lje, po nor, bogaz, a još neki izrazi koriste se u nešto smanjenom opsegu, kao npr. kras i jama. Međutim, rezultati karstoloških istraživanja nisu u tolikoj mjeri poznati izvan znanstvene zajednice i znanstvena slika Dinarskog krša ima ograničen domet. Ovaj članak nastoji orisati osnovne slike Dinarskog krša koje prevladavaju u općoj javnosti, upozoriti na njihovo razlikovanje od karstološke slike, kao i na potrebu njezina jačanja u javnosti. Da bi se preciznije odgovorilo koliko drugi znaju o kršu, trebalo bi sondirati javno mnijenje i mi nemamo namjeru ići u tom smjeru. Mi ćemo na temelju dojma o frekvenciji upotrebe nekih pojmova za širi prostor Dinarskog krša, izdvojiti četiri najčešće i najutjecajnije slike Dinarskog krša i nastojati dati njihova osnovana obilježja i funkcije. To su: a) Hajdučka zemlja, b) Kamena pustinja, c) Zemlja grobova i d) Jadranska turistička razglednica.

1 Prema: Redžić, 2009, u BiH su na 51 129 km2 državne površine zabilježene 5134 vaskularne biljne vrste.




266 267

koji je preko nje javno afirmiran, često u negativnom smislu. U njezinu temelju je dinarski kulturni areal, jedan od desetak kulturnih provincija jugoistočne Europe. Ona zahvaća trokutast prostor od istočnih padina jadranskih primorskih planina na zapadu, Save na sjeveru i zapadne Šumadije na istoku do Drima (Gavazzi 1987). Ne zahvaća Sloveniju koja spada u alpsku kulturnu provinciju, te veći dio Istre, priobalja i otoka, koji pripadaju mediteranskom kulturnom arealu. Tako, geoekološka cjelina Dinarskog krša podijeljena je na tri kulturna areala, pa zato Dinarski krš i ne postoji kao neka jedinstvena kulturna cjelina.

Kamena pustinja Slika Kamene pustinje je krajnja vizualna valorizacija reljefa golog krša, koji je, konačno i zaslužan da ga je oko znanstvenika zapazilo kao posebnu vrstu zemljine površine. U njezinu nastanku susrele su se dvije važne povijesne okolnosti. Prva je bez sumnje dolazak istraživača koji su se prvi put sreli s dramatičnim vizurama krškog reljefa. Domaća čeljad je imala nazive kojima je razlikovala taj najrazvijeniji dio krša – ljuti – ali su na njemu rođeni i odrasli, pa slika toga reljefa nije za njih bila nikakva neobičnost ni novost. Pisci su se susreli s potpuno ogoljelim krškim reljefom, s golim stijenjem, kojeg su kao takvog zabilježili i isticali u svojim zapažanjima i izvještajima. Prva definicija krša bila je uglavnom povezana s njegovom osebujnom površinom.Druga okolnost je stalno povećanje broja stanovnika koje je dovelo do prenapučenosti i egzistencijalne drame koja se vezivala za oskudnost i nedostatnost krajolika. Počiva na povijesnoj kontradikciji u čijem je temelju stalno poboljšanja uvjeta života. Naime, sve veća proizvodnja hrane, koja je posljedica uvođenja novih kultura i tehnika obrade tla, dovela je do stalnog rasta broja stanovnika i njihovih povećanih očekivanja. Ilustracija

Slika 2: Primjer „kamene pustinje”: suha vala Zavala – Slano, snimio Č, Kušević, prema Cvijić, 1929.


je podijeljen u umjetničke scene, koje idealno nalikuju umjetničkim djelima, posebno pejsažnom slikarstvu, u temi i sastavu.Teorija slikovitosti, kao i druge dvije kategorije koje smo spominjali, pripada konceptu bezinteresnog estetskog vrednovanja, koje zapovijeda poštovanje prirode i oduzima pravo promatraču na osobne interese i asocijacije. To je doprinijelo pojašnjenju podloge za iskustvo prirode kojim upravlja teorija slikovitosti, koja potiče ocjenjivača da vidi prirodu u skladu s novim postavkama umjetničkih slika i asocijacija. Ideja slikovitosti dodiruje se s raznim estetskim tradicijama, poput one koje vidi umjetnost kao zrcalo prirode. Krajem 18. stoljeća ideja slikovitosti dosegla je svoj vrhunac, kad su je popularizirali engleski književnici i kad je postala estetski ideal engleskim turistima (Carlson 2007).Najvažniji razvojni procesi u Dinarskom kršu, koji su složeni rezultati povijesnih, tradicijskih i modernizacijskih zbivanja, oblikovali su nekoliko tipskih slika toga prostora: slika hajdučke zemlje, slika kamene pustinje, slike zemlje grobova – i četvrta: turistička razglednica Jadrana. Skicirat ćemo u najnužnijem svaku od njih, uz obavezu njihova daljnjeg istraživanja i utvrđivanja.

Hajdučka zemlja Ova slika se veže se za unutrašnji, skroviti i zabačeni dio surovih dinarskih planina, koje su tokom povijesti bile sigurno utočište stočarima u politički i vojno turbulentnim vremenima, što je podrazumijevalo vlastitu reprodukciju, proizvodnju dobara i obranu teritorija. Dinarske planine tijekom povijesti su bile mjesto tri velika zbjega, za vrijeme osvajanja Rimljana, doseljavanja Slavena, i prodora Osmanlija, od kojih je posljednji imao posebno značenje, jer je kao njegova posljedica došlo do stapanja starobalkanskih i južnoslavenskih etničkih struktura, iz kojih se rodila dinarska sociokulturna paradigma (Šarić, 2007). Taj se kulturni profil temelji na posebnom tipu vjerovanja sa snažnim pretkršćanskim sadržajima, u kojima se svjetonazor izražavao mitovima, pjesmama, pričama i kroz kult predaka. Herojski kodeks čobana bio je glavna vrijednost, a nepokornost glavna vrlina. Zbog toga je fenomen hajduštva bio vrlo popularan, na njemu se razvila elita koja je stekla istaknuto mjesto u pučkoj memoriji i epskoj predaji. Identitet je bio fluidna kategorija, a tradicija pastirstva, četovanja i pljačke uklapana je u vojnokrajinske saveze, najprije Osmanlija, a potom Habsburgovaca i Mlečana (Šarić, 2007).Ideologije 19. i 20. stoljeća nadahnjivale su se slobodarskim kapitalom toga stanovništva, te oko lika hajduka oblikovale pojam zaštitnika nacionalne slobode. Taj se lik politički koristio sve do najnovijih vremena, i dijelom je upreden u ratna zbivanja s kraja 20. stoljeća, a neki istaknutiji politički lideri povezuju se s tom tradicijom.Ova slika nije nužno ovisna o krškoj površini tla, nego je više vezana za pojam dinarskog

Slika 1: Dizajn hotela Hajdučke vrleti u Parku prirode Blidinje dominantno utječe na percepciju cijelog kompleks zaštićene prirode (http://www.hajduckevrleti-blidinje.com/index.php/)


ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 263-272 ČOVJEK I KRŠ IV 2012: 263-272

268 269

Ova slika je toliko snažna i otporna čak i na prostore u kojima je znanstvena slika primarna, pa tako imamo nacionalne parkove i parkove prirode u kojima su grobovi jedno od najvažnijih obilježja. Jadranska turistička razglednica Sve negativnosti koje su kršu pripisale navedene slike trebala je na jednom njegovu sasvim određenom dijelu kompenzirati i idealizirati jedna nova slika – Jadranska turistička razglednica. Ona se temelji na vrednovanjima koja su se stoljećima razvijala po obalama Sredozemnog mora, na kojem je, konačno, i nastao pojam krajolika. Tijekom 19. stoljeća posjećuju ih slavni ljudi, o njima pišu književnici i slikaju ih umjetnici, te razvijaju sliku seoske idile Mediterana. Tako konzervirane slike krajolika 19. stoljeća počinju se tijekom 20. stoljeća nuditi kao mjesto iz snova. Kasnije će im se dodati komercijalni prizori plaža s palmama, osunčanim golišavim tijelima, itd. Litoralizacija na Jadranu snažnije nastupa nakon Drugog svjetskog rata. Prati ju izgradnja Jadranske magistrale, okretanje turizmu, uzimanje stranih zajmova i uključivanje u zapadnu robnu privredu. Iako razglednica podjednako duguje moru kao i kršu, druga sastavnica sve do danas ostaje ružno pače. No, najpoučnije je od svega da isti prostori koji su do jučer bili pojam kamene pustinje, sada postaju mjesto rajskog užitka koje privlači ljude s kraja globusa.

Slika 3: Pogled na Gatačko polje kod Avtovca, snimio Ivo Lučić


iz Popova polja pokazuje da se tijekom druge polovice 19. stoljeća broj stanovnika udvostručio, a u odnosu na 17. stoljeće učetverostručio, što je prešlo granicu nosivosti krajolika, dovelo do snažnih pritiska na okoliš, osjećaja egzistencijalne ugroženosti, iseljavanja i povratne informacije o pasivnom kraju. Treba znati da su naša krška polja u starijim izvorima predstavljala mjesta idealna za život. U njima su polugodišnje poplave obnavljale plodnost tla i ono nije ovisilo ni o kakvim tehnikama plodoreda, starijim paljevinama ili nešto novijim zamjenama upotrebe tla (Lučić, 2009). Dok je bilo manje stanovništva, ono je naseljavalo povoljnije uvjete – područja uz polja i doline rijeka, pašnjaci – imalo više vode i hrane i svega za svakodnevni život. Međutim, naziv Kamena pustinja ima važnu društvenu dimenziju, koja sugerira pasivnu zemlju, koja nije u stanju sebe prehraniti. Još između dva rata je upozoravano kako se ondje na radi tek o svojstvu podneblja, nego puno više o dominantnoj ekonomskoj politici (Gušić 1936). Koliko su samo, primjerice, ta područja između dva svjetska rata proizvela visokotarifne robe, poput duhana, ali je njihovih prihoda vraćeno premalo tome kraju. Zbog visoke cijenjenosti, ovdašnji duhan je imao odličnu cijenu na međunarodnom tržištu, ali mu je Prva Jugoslavija oborila cijenu dva do četiri puta u odnosu na austrijsko vrijeme, pa je broj sadilaca u Hercegovini bio pao s 25.000 na oko 6.000. Iznos koji bi zaradio proizvođač, ne bi bio dovoljan da podmiri dug na nametnute poreze (Gušić 1936), premda nitko nije urednije plaćao porez od sadioca duhana (Roje 1936, 216). Hajka na krš u pozadini je imala ideju o snažnoj industrijalizaciji i melioraciji tih područja koja je u razvojnoj politici dinarskih zemalja zenit doživjela nakon Drugog svjetskog rata, a i danas je to najsnažniji privredni pristup.

Zemlja grobovaSlika koju smo nazvali Zemlja grobova akumulira sve povijesne aspekte krajolika koji se izravno i neizravno vežu za grob kao jedan od najtrajnijih i najsnažnijih znakova u prostoru. Zbog političke prijemčivosti doživljaj ove slike je u novije vrijeme prečesto reduciran na krajolik kao stratište, što je jedna od najsnažnijih negativnih slika krša uopće. U najširem značenju sliku generira groblje od onoga uobičajenog počivališta naših mrtvih, djelatnog u nekom od naselja, preko kulturnih spomenika poput obrednih gomila, stećaka, lokaliteta s nazivom grob (greb) bez vidljiva materijalnog traga, lokaliteta tipa „svatovsko groblje“, mjesta prometnih nesreća koja su označena spomenicima, cvijećem (najčešće plastičnim) i svijećama, do mjêsta masovnih stradanja u ratu, prirodnih katastrofa ili rudarskih nesreća, provalija i jama masovnih grobnica... Dva ključna elementa osobito daju važnost ovoj slici: prvi, stari Slaveni su svoje mrtve ukapali pored ognjišta i ispod praga, te ih smatrali obaveznim dijelom zajednice živih. To se toliko ukorijenilo u kulturu Slavena da je jedan od najvažnijih godova dinarskih seljaka bila krsna slava – slavljenje mrtvih koji su potekli iz vlastite porodice. Drugi je modernizacija političke sfere koja snažno politizira suvremeni život i s lakoćom manipulira tradicionalnim pijetetom prema mrtvima, osobito u slučaju masovnih stradanja.Tako, u artikulaciji ovoga krajolika postoje znatne razlike, od osobnog pijeteta prema mjestu stradanja drage osobe, koja se obilježava osobnim činima iskazivanja žalosti, do dva pravca kolektivnog: jednog koje ima više mitsko i metafizičko značenje, i drugog, stradanje koje ima snažnu aktualnu političku dimenziju. Takve su gore spomenute masovne grobnice, nedvojbeno jedan od najsnažnijih crnih markera prostora, često povezivane s iracionalnim doživljajima podzemlja punog straha. Primjerice, na širem području Popova polja evidentirano je 13 jama masovnih grobnica iz Drugog svjetskog rata te na okolnim područjima još oko deset lokaliteta na kojima su stradali ljudi iz Popova (Lučić 2007).



270 271

Bibliografija

Aljinović, Bruno, 1984.: Najdublji seizmički horizonti sjeveroistočnog Jadrana : disertacija, Prirodoslovno-matematički fakultet – fizika, Zagreb, 265.

Carlson, Allen (2002).: Environmental aesthetics. In E. Craig (Ed.), Routledge Encyclopedia of Philosophy. London: Routledge. Retrieved November 28, 2007, from http://www.rep.routledge.com/article/M047SECT1.

Claval, Paul 2008.: The Idea of Landscape. PECSRL – The Permanent European Conference for the Study of the Rural Landscape. 23th Session – Landscapes, Indentities and Development. Lisabon and Óbidos, Portugal, 1st – 5th September 2008. (http://unjobs.org/authors/paul-claval veljača 2009).

Cvijić, Jovan 1929.: Dinarski karst / Karst Dinarique. Atlas Geografskog društva, sveska 1, Beograd, Državna štamparija Srba, Hrvata i Slovenaca.

Daoxian Y., 1988.: On the Karst Environmental System. Proceedings of the IAH 21st Congress, XXI (1): 30-46.

Ford, D., P. Williams, 1989.: Karst Geomorphology and Hydrology.- Unwin Hayman, p. 601, London.

Ford, D. 2007.: Jovan Cvijić and the founding of karst geomorphology. Environmental Geology, Vol. 51, No 5 / January, 2007.

Gavazzi, Milovan 1978.: Vrela i sudbine narodnih tradicija, Zagreb, 290. Gušić, Branimir 1936. Današnja Hercegovina. Nova Evropa Zagreb, 1936, XXIX broj 7.i 8., str. 202-207.

Lučić, Ivo 2007.: Shafts of life and shafts of death in Dinaric karst, Popovo polje case (Bosnia & Hercegovina), Brezna življenja in brezna smrti na Dinarskem krasu, primer Popovega polja (Bosna in Hercegovina). Acta Carsologica 36/2, 321-330, Postojna, 2007.

Lučić, Ivo 2009.: Povijest poznavanja Dinarskog krša na primjeru Popova polja (Pokušaj holističke interpretacije krša uz pomoć karstologije, povijesti okoliša i kulturnog krajolika). Disertacija, Univerza v Novi Gorici Fakulteta za podiplomski študij. Nova Gorica.

Novi Radio Bihać 2007.: La Farge uskoro počinje sa istraživanjem. http://www.noviradiobihac.com/modules.php?name=News&file=print&sid=1984 (2010).

Ozimec, R. & Lučić. I. 2010.: The Vjetrenica cave (Bosnia & Herzegovina) – one of the world’s most prominent biodiversity hotspots for cave-dwelling fauna. Subterranean Biology 2009 (2010), 7: 17-23.

Panoš, Vladimir 1995.: Karstology, an integrated system of sciences on karst. Acta carsologica, XXIV (1995), Ljubljana, 43-50.


Prijelazne slike i završne poukeNavedene slike su neka vrste idealnih tipova i u stvarnosti se nalaze u različitim omjerima, ali su njihovi dominantni naglasci. One nisu nastajale spontano, nego uvijek kao epifenomen razvoja društvenih prilika. U pravilu su rezultat modernizacije kojoj su pojedine tradicijske i pejsažne vrijednosti izlagane i pri tome dobijale neke druge dimenzije. Zanimljivi su razni prijelazni oblici tih slika, osobito onih područja koja po definiciji imaju znanstvene slike, kao nacionalni parkovi i parkovi prirode. Prva dva nacionalna parka u BiH, Sutjeska i Kozara, mjesta su masovnih stradanja ljudi, civila ili boraca tijekom Drugog svjetskog rata. To je bila presudna kvalifikacija za njihovo proglašenje. Razlozi za proglašenje Parka prirode Blidinje su iznimne prirodne vrijednost, ali je najsnažnija točka okupljanja posjetitelja grob navodne stradalnice Dive Grabovčeve na padinama Vran planine. Jedini novi nacionalni park, nastao od osamostaljivanja BiH, Una, prožet je politikom pasivne zemlje, koju nastoje „oplemeniti“ izgradnjom hidrocentrale Unac i rudnika gipsa. Glasnogovornik te politike, najprije gradonačelnik Bihaća a potom i premijer kantona, javno argumentira: NP Una da, ali ne da budemo gladni kruha (Novi Radio Bihać, 2007). I to u neposrednoj blizini NP Plitvičkih jezera koja godišnje posjeti više od milijun ljudi.Sve ovo upozorava na važnost afirmacije karstološke slike Dinarskog krša. Suvremena karstologija, nadahnuta holističkim pristupom (vidi: Panoš 1995) i ekološkom paradigmom (vidi: Daoxian 1988), nudi mogućnosti za to. Već je razrađeno niz metoda za cjelovitu evaluaciju krša, među kojima je vjerojatno najprimjenjivanija ona pri postupku za proglašenje kulturnog krajolika za Popis svjetske baštine UNESCO-a. Pored istraživačkog bavljenja kršem, karstolozi moraju koristiti svaku javnu priliku za promicanje znanstvene slike krša.

Slika 4: Jedna od najeksploatiranijih jadranskih razglednica: Dubrovnik, grad na hridi. Snimio Ivo Lučić



272 273

KARST ELEMENTS AND CONTEXTS OF THE MOST KNOWN APPARITIONS OF THE HOLY VIRGIN MARY //ELEMENTI KRŠA U KONTEKSTU NAJPOZNATIJIH MJESTA UKAZANJA SVETE DJEVICE MARIJE

Karst elements and contexts of the most known Apparitions of The Holy Virgin Mary

Ugo Sauro, retired professor of Physical Geography at the Department of Geography of Padua University, Italy; cooperant lecturer at the Karstology graduate programme at the University of Nova Gorica - Slovenia; private adress: Via Cengetti 1, 37021 Bosco Chiesanuova (VR) - Italy; E-mail: [email protected]

AbstractThe three most known apparitions of Holy Virgin Mary of the last two centuries have taken place in karst contexts and have had as backgrounds specific karst forms and/or landscapes.In particular, the apparitions of Lourdes in 1858 happened in a cave; the apparitions of Fatima in 1917 occurred in a closed depression; the earliest apparitions of Medjugorie during 1981 have taken place on a desertified slope.These events pose some questions: why such contexts and forms have been chosen? What could be the symbolic significance of such contexts and forms in relation with the messages of the Holy Virgin to the sighters?The cave of Lourdes, which was dry and suddenly became a spring-cave, could signify that the Virgin Mary, as Mother of Jesus, is a spring of grace for the humankind and that She aims to bring to the humankind her Son Jesus, who is living water; the doline of Fatima could be interpreted as the symbol of a fold, collecting the men as a herd, protecting them, pacifying them and inundating them of graces; the desertified slope of Medjugorie could mean that, even in a degraded world resulting from all the individual and collective sins, the grace of God, if accepted by the persons, may help to restore in the same time the human earths and the nature.Beside the problems of the understanding of such queries, there is the fact that in these special places millions of pilgrims come in contact with karst environments. So, perhaps, it could be worth to propose to the pilgrims some well studied forms of cultural and environmental tourism about the karst processes and landscapes.

Keywords: karst landscapes, apparitions of Holy Virgin Mary, karst features as symbols, karst cultural tourism

Elementi krša u kontekstu najpoznatijih mjesta ukazanja svete Djevice Marije

SažetakTri najpoznatija ukazanja Svete Djevice Marije koja su se dogodila u protekla dva stoljeća, odigrala su se među krškim oblicima i krajolicima.Ukazanja iz Lourdesa 1858. godine desila su se u špilji, ukazanja iz Fatime 1917. u jednoj dolini; prva ukazanja u Međugorju 1981. na stijenama sa razvijenim škrapama. Ovi događaji nameću pitanja: zašto su bili izabrani takvo okruženje i takvi krški oblici? Koja su simbolička značenja tih okruženja i oblika u vezi sa porukama Svete Djevice Marije vidiocima?


Redžić, Sulejman; Barudanović, Senka; Radević, Milenko (ed) 2009.: Bosnia and Herzegovina - Land of Diversity, Prvo izvješće Bosne i Hercegovine za Konvenciju o biološkoj raznolikosti - First national Report of Bosnia and Herzegovina for the Convention on biological Diversity, Federal Ministry of Environment and Tourism, 162. (http://www.cbd.int/doc/world/ba/ba-nr-01-en.pdf).

Roje, Marin 1936.: Stanje poljoprivrede u Hercegovini. Nova Evropa, Zagreb, 1936,XXIX broj 7. i 8., str. 212-219.

Sket, Boris 2004.: Dinaric Karst: Biospeleology. Encyclopedia of Karst and Caves Sceinces. London.

Šarić, Marko (2007).: Ekohistorijski osvrt na planine i morlački svijet u: Dalmatinska zagora. Nepoznata zemlja. (gl. ur. Vesna Kusin), Zagreb, 221-231.



274 275

these are: 1) the apparition of Lourdes, in 1858, in the french Pyrenees, 2) the apparition of Fatima, in 1917, in Portugal, 3) the apparitions of Medjugorje, starting since 1981, in the past Yugoslavia and more precisely in the present day Republic of Bosnia - Herzegovina.A common and curious aspect linking these events is that their backgrounds have been karst landscapes and that it is possible to perceive a strict relation of the messages of the Virgin Mary with some elements of such environments.

Figure 2: The cave of Lourdes with the niche where the Immaculate appeared.

Figure 3: An imitation of the cave of Lourdes real-ized by the Fanciscans of Chiampo, Veneto, Italy

A stimulating question is: why the Virgin Mary has chosen karst landscapes as the places of her apparitions?A possible answer is that her life has been strictly linked with sedimentary rocks environments and in particular with carbonate rocks. After the tradition She lived in Nazareth in a home consisting in two parts: one was a small grotto in calcarenite and the other was a small structure with walls made by stone extended from the entrance of the grotto (after the tradition now in the basilica of Loreto, Italy). The landscape of Nazareth is a typical fluviokarst. In Nazareth there is the so called “Spring of the Virgin Mary”: a small karst spring. Jesus during his public life walked mostly on sedimentary rocks, was crucified on a small limestone hill, just above a stone quarry, and was buried in a cave excavated in limestone.In this paper, firstly the three karst sceneries where the apparitions have taken place will be briefly outlined, with special reference to the most significant elements. After, the possible linkings between such elements and the messages will be discussed.


Špilja u Lourdesu, koja je bila suha a odjednom je postala izvor, mogla bi značiti da je Djevica Marija, kao Majka Isusova, izvor milosti za čovječanstvo i da Ona čini sve kako bi svim ljudima približila svog božanskog sina, koji je živa voda; Fatimska dolina mogla bi biti tumačena kao „tor“ u kojem Ona pokušava okupiti čovječanstvo kako bi ga zaštitila, izmirila i obasula milošću; stijene sa škrapama u Međugorju mogle bi značiti da, čak i u našem svijetu ogrezlom u grijehu čovječanstva, Božja milost, ako je ljudi prihvate, može pomoći da se istovremeno oporave i ljudska srca i priroda.S one strane problema razumijevanja ovih pitanja, ostaje činjenica da na ova tri mjesta milioni hodočasnika dolaze u dodir sa krškim okolišem. Stoga bi možda vrijedilo truda pružiti tim hodočasnicima neke vidove kulturnog i ambijentalnog turizma, koji bi se odnosio i na krške oblike.

Ključne riječi: krški krajolici, ukazanje Svete Djevice Marije, simbolički aspekti krša, didaktika krših pojava.

PremiseIn the twenty centuries of history of Christianity thousand of apparitions of the Virgin Mary have been recorded. Most of those have occurred in the life of Saints as expressions of their personal relations with the Heaven. Others have regarded simple persons, which have been chosen as messengers to bring special communications to the local, or to the regional communities.Anyway, in the last centuries some apparitions have gained a large fame as messages to all the men, as warnings to avoid calamities for the humankind and to find the best ways to restore the relations between man and Good and among all the nations and communities.In particular, during the last 160 years, the three main apparitions occurred in Europe have had a large resonance not only in our continent, but in a worldwide dimension;

Figure 1: A grotto of about the time of Jesus in the carbonate sediments of Nazareth




276 277

(Podbrdo) and on the hill of the Cross (Krizevac), are disseminated by many limestone outcrops sculptured by karren landforms. Such rocky relief has firstly evolved as covered karren, under a mantle of soil and clastic sediments (partly “loess like” silt), and has been uncovered by the human impacts related to the deforestation and the grazing. Such impacts have caused a progressive desertification of the landscape that is no more apt for agriculture and pasturage.

The messages and the possible significances of the dominant landscape elementsThe nucleus of the messages of Virgin Mary in the apparitions of Lourdes, of Fatima and of Medjugorie is essentially the same. The Madonna asks the sighters and the pilgrims for penitence and for prayers for the conversion of the sinners. The differences among these events are both in the pedagogy of the Virgin and in the environmental and historical contexts and signs. With regard to the pedagogy, the message of Lourdes is very simple: the Lady confirms, as a proof of her identity, to Bernadette her immaculateness since the conception (the dogma of the Immaculate Conception had been proclaimed in 1854 by the Pope Pius IX) and asks for penitence and prayers. In Fatima there is a more precise pedagogy of the three sighters (Lucia, Francesco and Giacinta) which are asked to pray the rosary, to offer sacrifices, as the abstinence and the acceptation of diseases, for the conversion of the “poor sinners”.In Medjugorie the pedagogy is more detailed, going on for a very long time, and operating still nowadays, and involving all the pilgrims. Father Jozo, the Franciscan who was parish of Medjugorie at the time of the first apparitions resumes it in five points called the “five stones”, the strategy suggested by Mary to hit and win Satan, which are:

Figure 5: The square of Fatima situated in a large and shallow closed depression (above)


The three apparitions placesThe present discussion is not based on a detailed knowledge of the geology and geomorphology of the three apparition places, but only on some preliminary observations partly based on remote sensing.In the Lourdes scenery the dominant element is a cavern opened in a rocky face at the base of a high slope in the pyrenean fluvial valley of the Gave river. The rocky face is the result of the lateral erosion of the river and the cavern has evolved by weathering and karst processes. The Lady appeared in a niche opened on the overhanging cliff just above the cavern’s main entrance, representing an old inactive spring conduit. Many models of such cave have been built in the world, as the one of Chiampo valley in the Monti Lessini.In the Fatima scenery the dominant element is a shallow closed depression elliptical in shape with a major axis about 600 m long and oriented NE-SW (an intermediate form between a shallow doline and an uvala, probably a kind of cover doline or of subsidence depression). The bowl is located inside a small plain, that is part of a nearly N-S elongated depression delimited to the east side by a system of hilly ridges with a fluviokarstic relief and to the west side by a surface characterized by a system of low relief hills and depressions. The latter could be a planation surface, perhaps interested by a phase of fluvial deposition (?) and after that by karst morphogenesis.A few more than one kilometer to the SSW of the bowl that hosts the main apparition place of the Virgin there is the so called “Loco de Anjo”, a small depression in a field of rounded karren, consisting in large “boules” of limestone, where some angels have appeared, preparing the sighters to the apparition of Mary.In the Medjugorie scenery the main elements are the rocky slopes of some hills rising on a nearly flat plateau, probably the relict surface of an old open polje evolved during late Neogene, uplifted, deformed by tectonics and dissected by the Neretva river, that has cut a gorge inside it. The rocky slopes, well represented in the hill of the apparition

Figure 4: The Fatima area seen in Google Earth with the apparition place in the center, the fluviokarstic relief on the rigth and the karstified planation surface to the left (below)



278 279

the sins both individuals and collective and that, for each person it is fundamental to convert and to put himself under the protection of the Mather, who aims to collect the humankind under her mantle, as a shepherd; here it is important to consider that all the three sighters were young shepherds and, so, the doline could represent a fold able to collect all the men as a herd, protecting them, pacifying them and inundating them of graces.The apparition of Medjugorie firstly occurred in 1981, exactly ten years before the starting of the war between the different republics of the past Yugoslavia, on a desertified slope, in a field of karren.The stone desert of Medjugorie could mean that, even in a degraded world resulting from the sins of the humankind, the grace of God, if accepted by the individuals, may help to restore in the same time the human hearts and the nature. One of the most significant message of the Virgin Mary, given January the 25th, 1991, a few months before the starting of the war in the past Yugoslavia says: “Dear Sons, today as never before I invite you to pray. Your prayer must be a prayer of peace. Satan is strong and aims to destroy not only the human lives but also the nature and the planet where you are living. Hence, dear Sons, prey to protect yourself, to get from God, through the prayer, the benediction of His Peace. God has send me to help you ...” In Medjugorie the Virgin Mary manifests herself as the Queen of Peace and confirms her imagine, as described in the Apocalypse, of “ Woman dressed of sun, with the moon under her foots and a crown of twelve stars on her head, in the travail of the childbirth, fighting against the infernal dragoon who is searching to kidnap the baby”. And the baby represents all the humankind.

Figure 8: Overview of the system of planation surfaces with hills rising above.


1) the prayer, and in particular the rosary, 2) the Eucharist, 3) the bible, 4) the abstinence, 5) the monthly confession.With regard to the environmental and historical contexts and signs, the apparition of Lourdes occurs in a delicate moment for the France, when the rationalism and modernism seems to prevail against the faith in Christ. A poor girl has been involved

Figure 6: The Medjugorje area seen in Google Earth with the system of planation surfaces uplifted and incised by the Neret-va valley (below)

Figure 7: The Loco do Anjo in Fatimawhere some angels have prepared the three children to the apparition of the Virgin (above)

in a contact with the Supernatural, in a personal relation with the Virgin Mary that is not explainable with the human reason. The main symbol of Lourdes is a dry cave, that through an intervention of the Lady becomes a spring-cave, expression of the fact that the Virgin Mary, as Mother of Jesus, constitutes a spring of grace for the humankind and is capable to bring her Son Jesus, who is the living water, to all the men. The apparitions of Fatima happened during the first world war in the context of a closed depression. The Madonna brings the message that the war is the consequence of all



280 281

Literature

Gams, I., Nicod, J., Sauro, M., Julian, E. & Anthony, U. 1993: Environmental change and Human Impacts on the Mediterranean karsts of France, Italy and the Dinaric Region. In P.W. Williams (ed.) Karst Terrains: Environmental Changes and Human Impacts. Catena Verlag, Cremlingen-Destedt, p. 59-98.

Laurentin R. & Sbalchiero P. 2010: Dictionnaire des “Apparitions” de la Vierge Marie, Fayard, Paris 2007.

Nicod, J. 2003: Les karsts dinariques – paysages et problèmes: Slovénie, Croatie, Bosnie-Herzégovine, Monténégro. Dela SAZU, 38.

Sauro U., 2007: Un naturalista a Medjugorie: il giardino che nasce dalle rocce. Eco di Medjugorie, 191.

William P. 2008: World Heritage Caves and Karst. A Thematic Study. A global review of karst World Heritage properties: present situation, future prospects and management requirements. IUCN (World Heritage Convention).


The karst places of pilgrimage as special places of environmental tourismFrom this presentation it is clear that the karst places of pilgrimage have a high potential for education and that their landscapes contain peculiar forms and aspects that may be assumed as symbols of both natural processes and expressions of human adventures and impacts. The large variability of such landscapes and the length and complexity of their history may stimulate the scientific research and the environmental didactic.In Medjugorie, it could be worth to project some initiatives aiming to the environmental education of the pilgrims, as a museum about the dinaric karst describing the characters and specificity of the different geo-ecosystems and forms, and, beside this, to organize didactic field-trips to explain the forms, processes, history and transformations of the natural and cultural landscapes.

Figure 9: The place of the apparition of the Virgin Mary on a slope of the Podboro characterized by a field of karren.



0

5

25

75

95

100

L Piplica PREQUEL

4. srpnja 2012. 21:00:32

0

5

25

75

95

100

L Piplica PREQUEL

4. srpnja 2012. 21:00:32

PrequelLuko Piplica

0

5

25

75

95

100

L Piplica PREQUEL

4. srpnja 2012. 21:00:32

S Izložbe fotografija PREQUEL - Luka Piplice 30. 6.-10.7. 2012.Umjetnička organizacija Studio let 777 - Dubrovnik

Luko Piplica rođen je u Dubrovniku 1969. godine. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Zagrebu 1994. godine. Izlagao je na nekoliko samostalnih izložbi (Dubrovnik, Marseille, Zagreb) te na više skupnih izložbi u Splitu, Budimpešti, Zagrebu, Dubrovniku...

Bijakovići - Sarajevo 2012

2011Čovjek i krš - M

an and karst Zbornik radova - Proceedings

M kan and arst

Z - Pbornik radova roceedings

Č kovjek i rš 20 11

SADRŽAJ - CONTENTźNadja Zupan Hajna, Andrej Mihevc, Petr Pruner, Pavel Bosák - Age of Dinaric

karst cave sediments in SW SloveniaźPetar Milanović - Hydrogeological properties of South Easter DinaridesźMićko Radulović - Hidrogeologija karsta Crne Gore i aktuelni problemi u

pogledu korištenja i zaštite vodaźBoris Sket - Jedan poučan primjer speleobiološke studije: Rod Sphaeromides

(Crustacea: Isopoda: Cirolanidae) kao interesantan naučni i društveni izazovźVlado Božić – Kronikeź Jasminko Mulaomerović – Speleoturizam: regija vs. Bosna i Hercegovina

MORFOLOGIJA - MORPHOLOGYźAlen Lepirica - Reljef planina Visokih Vanjskih Dinaridaź Jelena Ćalić - Karstne uvale u DinaridimaźOzana Alagić - Geomorfološke karakteristike općine KonjicźDenis Radoš, Sanja Lozić, Ante Šiljeg - Primjena GIS metoda u analizi

geomorfometrijskih značajki Duvanjskog poljaźSimone Milanolo, Vildan Mulagić, Jasminko Mulaomerović - B&H speleological

cadastre: past efforts, present situation and future perspectives

OKOLIŠ - ENVIROMENTźDavorin Marković - Dinarski krš – ugroze i načini zaštiteź Josip Rubinić, Maja Ćuže, Tomislava Bošnjak, Ana Katalinić - Hidrološki aspekti

procjene ekološki prihvatljivog protoka u površinskim pritocima Vranskog jezera u Dalmaciji

źNatalija Matić,Stanislav Frančišković-Bilinski, Halka Bilinski - Overview of hydrogeological, geochemical and mineralogical investigations of karstic aquifers of the Biokovo Mt, Croatia

ź Ivo Andrić, Ivana Željković - Analiza fizikalno-kemijskih parametara tekuće vode unutar jame u odnosu na vanjske meteorološke podatke – primjer jame Nevidna voda

źAdmir Ćerić, Simone Milanolo, Vildan Mujagić - Tipizacija i klasifikacija površinskih voda prema ODV u krškim područjima FBiH

BIOLOGIJA - BIOLOGYźDalibor Vladović, Tonči Rađa i Nediljko Ževrnja - Vaskularna flora i vegetacija

jama na području srednje DalmacijeźSanja Puljas - Reprodukcijski ciklus vrste Congeria kusceri (Bole, 1962) (Bivalvia:

Dreissenidae) iz Jame u Predolcu kod Metkovića (Hrvatska)

TURIZAM, KULTURA - TOURISM, CULTUREź Ivo Lučić - Karstološka i četiri druge poznatije javne slike Dinarskog kršaźUgo Sauro - Karst elements and contexts in the most known apparitions of The

Holy Virgin Mary

COBISS.BH-ID 19696646

Documents

Zbornik radova - Znanstveno-stručni skup "Čovjek i krš" 2011