Gehlen: ovjek Uvod 1. ovjek kao poseban problem ovjek je ivo bie koje mora zauzeti stav o sebi, a i prema onima njemu slinima jer e njihovo razmatranje sebe ovisiti o tome kako ih mi doivljavamo i za to sebe drimo prva formula izvodi ovjeka iz boga, a druga iz majmuna- zajedniko im je to da ovjek ne moe biti shvaen iz sebe samog, moe se samo opisati kategorijama izvan ljudskog ovjek je na izvjestan nain nedovreno bie, tj. stavljeno pred sebe, pred zadatke koji su mu pukim opstojanjem dani, a nisu rijeeni donosi NIeztscheovu misao da je ovjek neustanovljena ivotinja i kae da se to moe shvatiti tako da ne postoji nikakva ustanovljenost onog to ovjek ustvari jest i bit ovjeka je na neki nain nedovrena on nudi samo elementarnu antropologiju on odbija bioloki stav jer u ovjeku prebiva cjelovit nacrt prirode koji inae nije prije iskuan, zato svako neposredno izvoenje ovjeka iz ivotinje treba moi odgovoriti na ta pitanja- najee se kod takvih teorija zapostavlja unutarnja strana ovjeka- jezik, mata, volja, spoznaja, moral biologijsko razmatranje ne smije se odnositi samo na somatsko- antropobiologijsko postavljanje pitanja sastoji se u pitanju o uvjetima egzistencije ovjeka- pred kakvim zadatcima stoji takvo bie koje eli odrati svoj ivot ovjek nije dovren, nego mu je priroda prepustila da se odnosi prema samome sebi iz ivotne nunosti zalae se za metodu cjeline prouavanja ovjeka

-

2. opovrgavanje sheme stupnjevanja iz instinktivnog ponaanja proizlazi inteligentno ponaanje naviknuto ponaanje pripada svakom ivom biu koje svoje ponaanje lagano mijenja na osnovi prijanjih iskustava na svrhovit i ivotu koristan nain- ivotinja izvjeba uspjene pokrete provjeravanja, izgrauje se navika i asocijativno pamenje je takoer ukljueno u tu sposobnost samo ovjek bez pokuaja provodi smisleno ponaanje naspram novih situacija koje nisu tipine ni za vrstu ni za jedinku- inteligentno ponaanje Scheler je rekao da je novi princip koji ovjeka ini ovjekom suprotstavljen svakom ivotu uope, da stoji izvan svega to bismo mogli nazvati duh- bit duha je njegova egzistencijalna odrijeenost i odvojivost od prinude i zavisnosti od organskog- takvo duhovno bie nije vie vezano za nagone, nego je slobodno prema okolini Samo ovjek moe sebe uiniti predmetom vlastite spoznaje Schelerov nauk sadrava jo jednu predrasudu- stupanjsku shemu iji se odjeljci nazivaju instinkt, navika, praktina inteligencija i ljudska inteligencija- to je zavaravajui poredak na koji se ne moemo osloniti jer postoje samo dvije

-

-

1

-

-

mogunosti- ili postoji kontinuiran prijelaz od ivotinje do ovjeka pa bi se ovjek definirao pukim obogaenjem; ili ono bitno ljudsko treba traiti u nekom posebnom ustroju samo inteligencije, u nekoj posebnoj kvaliteti duh, ali tada bi se ovjek denaturirao Treba pokazati da je razlika u strukturalnim zakonima koji vladaju svim ovjekovim funkcijama od tjelesnih do duhovnih- tada se razlika vie ne bi mogla postavljati samo u duhu, nego i u fizikim nainima kretanja 1. formula: OVJEK JE DJELATNO BIE- bie koje zauzima stav, nije utvreno, raspolae- takva definicija ne moe se pojaviti u okvirima stupanjske sheme ovjek je fiziki ustrojen na taj nain da je sposoban za ivot samo kao djelatno- to je izgradbeni zakon svih ljudskih procesa od somatskih do duhovnih Odbacuje Schelerovu shemu po kojoj u prirodi postoje nia instinktivna bia, vie ivotinje s navikama i pamenje, jo vie s praktinom inteligencijom, a ovjek to sve sjedinjuje i izdie se sa svojim duhom- dvije pogreke Gehlen prepoznajerazvoj ide po Scheleru od instinkta do ljudskog duha; i stupnjevanje se pokazuje od niih ivotinja prema viim i ovjeku Pravi instinkti su kretnje, vrlo upeatljive figure kretanja vrlo posebne vrste koje se odvijaju na osnovi priroenog automatizma i ovise o unutarnjim engodenim procesima proizvodnje podraaja. Instinktivne kretnje- priroene i vrsno specifine figure ponaanja- papagaj u izolaciji zamilja enku i ponaa se kao da je ona tamo, te kretnje izvodi Zakljuuje da izmeu inteligentnog i instinktivnog ponaanja ne postoji razlika u stupnju nego tendencija uzajamnog iskljuivanja 2. ovjek se ne moe shvaati samo po stupnju razliit od ivotinje- stupanjska shema je neodriva jer postoje razlike u uenju i izmeu ivotinja koje su sline Kod ovjeka se moe odvojiti slobodna djelatnost od pritiska neposrednih biolokih potreba, dok ono to je ivotinja nauila, moe se pojaviti tek kad nastupi definirana situacija koja za to daje signal

3. prvi pojam ovjeka ivotinje pokazuju jaku regionalnu vezanost za odreene okolie instinkt je specifian, vrsno tipian oblik kretanja koji je pripremljen za jednako tako vrsno tipina dogaanja u okoliu ovjek je djelatno bie; nije utvren on je za samoga sebe zadaa on je bie koje zauzima stav inove njegova zauzimanja stava prema vani zovemo djelovanjima- on zauzima stav prema samome sebi i ini neto od sebe- to nije luksuz koji bi mogao izostati nego nedovrenost pripada njegovim fizikim uvjetima, on je bie discipline egzistencijalni uvjeti neutvrenog bia: samodiscipliniranje, odgoj, discipliniranje kao dolaenje-u-formu i ostajanje-u-formi ovjek je preputen samome sebi pa je i on rizino bie, s konstitucionalnim izgledima da se unesrei ovjek promilja- upuen je na ono to je udaljeno i nije prisutno u prostoru i vremenu, on ivi za budunost, a ne sadanjost

2

-

Schiller je zakljuio da priroda navodi odredbu i sama je provodi, no ovjeku daje samo odredbu, a njezino ispunjenje preputa njemu, samo ovjek moe posegnuti u krug nunosti- in kojim se to postie- djelovanje - Odbija tezu ovjeka kao bia duha jer ta definicija ne moe omoguiti da se vidi povezanost tog tjelesnog ustroja s onim to se obino podrazumijeva pod umom ili duhom - Morfoloki je ovjek, suprotno svim viim sisavcima, odreen prvenstveno manjcima koji se u biolokom smislu mogu odrediti kao neprilagoenosti, kao primitivizam, nespecijaliziranosti, kao negativno- u prirodnim uvjetima- davno bi bio istrijebljen - ovjek, morfoloki gledano, gotovo nema nikakvu specijalizaciju- sastoji se od niza nespecijaliziranosti koji se s razvojnobiolokog gledita gledaju kako primitivizmi- taj manjak nadoknauje svojom radnom sposobnou ili darom za djelovanje- rukama i inteligencijom- zato je uspravljen, obazriv i ima slobodne ruke - Okoli veine ivotinja nezamjenjivi je milje kojemu je prilagoena graa organa ivotinje- specijalizirana graa organa i okoli- pojmovi koji se uzajamno pretpostavljaju - ovjek je otvoren prema svijetu- znai, on je lien ivotinjske prilagoenosti nekom segmentarnom miljeu - Otvorenost prema svijetu ili oslobaanje od okolia omoguuju- fizika nespecijaliziranost, lienost organskih sredstava, manjak pravih instinkata - Kod ivotinja odgovaraju specijaliziranost organa, repertoar instinkata i vezanost za okoli - Time odbacuje tezu da je razlika izmeu ovjeka i ivotinje u stupnju razvoja ili je razlika u duhu, sada ima organski manjkavo bie koje je zato otvoreno prema svijetu- tj. nije prirodno sposobno za ivot ni u jednom segmentarnom miljeu - ovjek je sposoban za ivot pa uvjeti za rjeenje moraju leati u njemu - Bioloko razmatranje ovjeka sastoji se u odgovoru na pitanje: kako je to bie sposobno za ivot - Otvorenost prema svijetu ve je naelno optereenje- on podlijee nesvrhovitom mnotvu dojmova koji utjeu na njega i koje nekako mora svladati - ovjek se mora iz vlastitih sredstava i vlastitim djelovanjem rasteretiti, tj. vlastitim djelovanjem pretvoriti manjkave uvjete egzistencije u anse za odranje svojega ivota - Princip rastereenja (za koji on sam kae da je doao do njega i da je on bitan za daljnje razmatranje ovjeka) klju je za razumijevanje strukturalnog zakona u izgradnji svih ljudskih postignua- sve manjke svoje konstitucije koji u prirodnim uvjetima predstavljaju optereenje njegove sposobnosti za ivot, ovjek samostalno i djelatno pretvara u sredstva svoje egzistencije na emu i poiva ovjekova odredba za djelovanje - inovi u kojima ovjek provodi zadau da uini svoj ivot moguim: 1. produktivni- svladavaju optereenost manjkom- rastereenje 2. sredstva koje je izvukao iz sebe samog i koja su potpuno nove vrste ako se usporede sa ivotinjama - u svim djelatnostima dogaa se dvoje:

3

1. on djelatno svladava zbilju tako to je mijenja u ono to slui njegovu ivotu jer jednostavno nema prirodnih, po sebi prilagoenih egzistencijalnih uvjeta iznad njega 2. on iz sebe izvlai vrlo sloenu hijerarhiju postignua- u samome sebi utvruje strukturalni poredak sposobnosti koji je u njemu sadran samo po mogunosti i kojega on iz sebe mora disciplinirati posve vlastitim djelovanjem i protiv unutarnjih optereenja - ovjek tek vlastitim djelovanjem u suoavanju sa svijetom razvija ukupnost ljudskih sposobnosti - ovjek nije sposoban za ivot ni u kojoj prirodnoj i samonikloj sferi prirode- mora nadoknaditi nedostatak sredstava koja su mu organski uskraena, i to se dogaa time to svijet djelatno prerauje u ono to slui njegovu ivotu- mora se sam brinuti za zatitu, za hranu, zatitu od klimatskih uvjeta, podizati svoju dugo nerazvijenu djecu i zbog toga mu je potrebna suradnja i razumijevanje - ovjek je usmjeren na preoblikovanje i svladavanje prirode, i zato na mogunost iskustva svijeta - on je djelatno bie jer je nespecijaliziran i lien prirodno prilagoenog okolia - kultura- ukupnost prirode koju je on preradio u ono to slui njegovu ivotu - kulturni svijet je ovjekov svijet - ovjek ne moe opstati u dekontaminiranoj prirodi i ne postoji prirodni ovjek u strogom smislu - ba na onom mjestu gdje ivotinjama stoji okoli, kod ovjeka stoji svijet kulture, tj. odsjeak prirode koji je on svladao i pretvorio u pomagala za ivot - kultura- ukupnost prirodnih uvjeta koje je ovjek djelatno, radom svladao, promijenio, iskoristio, ukljuujui i rastereene vjetine i umijea koji postaju mogui tek na toj osnovi - svladavanje obilja dojmova- rastereenje- smanjivanje neposrednog kontakta sa svijetom, ovjek ureuje dojmove - opaajni svijet je polje iskustvenih naznaka koje nam simboliziraju narav i upotrebljivost predmeta - ovjek je postavljen pred mnotvo dojmova i mora doi do rastereenja, tj. do aktivne djelatnosti u odnosu na svijet koji osjetilno prodire, a koja se sastoji u djelatnostima bez neposrednog ispunjenja koje su komunikativne, ophode se, uvlae u iskustvo i otpravljaju- svijet se prolazi u komunikativnim kretanjima i akcijama koji su slobodni od potreba, njegovo se obilje uvlai u iskustvo, spoznaje se i naputa- i taj proces kao rezultat ima opaajni svijet koji nam je dan - u djetinjstvu vlastito djelovanje sastoji se u kretanjima u kojima se sve vidljive stvari oko njega postupno uvlae u iskustvo- kretanja ruke djeluju zajedno sa svim osjetilima, osobito s okom- stvari se redom ukljuuju, obrauju naputaju, no obogauju se tijekom tog postupka simbolikom visokog stupnja, tako da ih je konano oko samo osjetilo bez napora- u njima se na kraju vidi upotrebna vrijednost- taj postupak je postupak rastereenja- ovjek gleda oko sebe, a vidi simboliku vrijednost stvari - orijentirati se znai- reducirati poplavu dojmova na odreena izdana sredita, dobiti ih u ruke, rasteretiti se pritiska neposrednog obilja dojmova - ovjek ima velik raspon kretnji- to je jer je njegov raspon kretnji nespecijaliziran

4

-

dugogodinja nedovrenost motorikog aparata djeteta opet je optereenje, usporedi li se sa ivotinjom- ovjekove kretnje nisu razvijene jer sadravaju beskonano mnogo moguih varijacija koje ovjek tek treba razviti u ophoenju s predmetima koji ga okruuju - raspon kretanja ima u odnosu na ivotinjski dvije znaajke: ovjek je bie s neprirodnim egzistencijalnim uvjetima i trebaju mu kretnje koje moraju biti promjenjive u skladu s proizvoljnim okolnostima- za to su potrebne kontrolirane varijacije u kretanju koje se discipliniraju iz poetne nedovrenosti - ta dva dostignua mogu se opisati: 1. je dano jedno nezatieno bie preplavljeno podraajima i nesposobno za kretanje- dvostruko optereenje- komunikativnim akcijama lienim udnje svladava se svijet, te se iz poetne nedovrenosti kretanja razvija mnotvo kretanja - orijentiranje u svijetu i voenje djelovanja- prvi su nosei zakoni ovjekova ivota - dalje- ovjek je osjetljive za stvari- sve kretnje se dodatno osjeaju osjetilima vida i opipa - ovjek moe sam promatrati svoje kretnje- visok stupanj rastereenja - ovjek pri roenju ima mozak triput vei od mozga antropoida i veu tjelesnu masu - vrsno specifino uspravno dranje tijela i vrsno tipine komunikacije dosee nakon godinu dana- on tek tada to dosee, a pravi sisavac te sposobnosti specifine za njegovu vrstu ima im se rodi - da bi se dijete rodilo odmah s tim sposobnostima, trudnoa bi trebala trajati 21 mjesec 5. djelovanje i jezik ovjekova postignua se sastoje u ovjekovoj djelatno rijeenoj zadai da se u svijetu orijentira tako da mu on postane raspoloiv i padne u ruke- to je postignue produktivnog rastereenja, ovjek njime probija ovisnost o neposrednosti, oko sebe je stvorio prazan prostor jednog neutraliziranog svijeta kojim vlada- kod ovjeka su kontaktna mjesta sa situacijom sada senzoriki i motoriki svedena na minimum i to njegovim vlastitim postignuem, a u taj sklop razvoja utkan je jezik ovjek u svojoj nedovrenosti razvija umijee djelovanja- razvija umijee djelovanja, nastaje zaliha promjenjivog umijea koje se moe upotrijebiti kada se pojavi mogunost ljudski zakon senzorsko-motorikog ponaanja nastavlja se u jeziku, jezik ini razumljivom posebnost ljudske inteligencije ovjek zbog svojih morfolokih svojstava prerauje elementarna optereenja u sredstva za odranje ivota- djeluje na opaajni svijet kako bi se u njemu mogao orijentirati jezik preuzima smjer tih senzomotorikih procesa i razvija ga do savrenstva i time je naen prijelaz u miljenje jezik nastavlja zakonitost postignua- simboli se razvijaju u komunikativnom ophoenju po zakonima njegove same biti, a simbole neogranienog svijeta postavila je ovjekova djelatnost ophoenja glas treba promatrati kao kretnju, i to kao kretnju koja se povratno osjea

-

5

-

-

1. 2. 3.

4. 5. -

im se te kretnje kao komunikacijske kretnje u odnosu na viene stvari u jednom specifinom kretanju usmjere na jednu stvar- visok stupanj rastereenja- intencija da u glasovnim akcijama komunikativno usmjeravamo na stvari- vitalna osnova misli intendiranje u glasovnim kretnjama neposredno ve samo stvara simbol, uveni glas koji, ophodei se sa stvarima, prima od nje samog sebe i razabire stvar- ta vrsta komunikacije je stvaralaka jer umnoava realno osjetan sadraj svijeta, najnenapornija je i najrastereenija osjetna punina svijeta time to se djelatno umnoava, ujedno se i saima u vrlo odreenim lakim simbolima remek-djelo ovjekova postignua- maksimum orijentacije i simboliziranja s najolakanijim raspolaganjem onime opaenim, to se rijeima neusporedivo uvlai u samoosjeaj vlastite djelatnosti jezikom je omogueno: uspijeva se zgusnuti i uiniti preglednom udaljenost koja je uskraena neposrednoj komunikacijskoj kretnji mogue je ponaanje koje ne mijenja praktino svoje predmete, nego ih ostavlja netaknutima- jedina komunikacija koja ne uzrokuje nikakve realne promjene glasovne kretnje su proizvoljno raspoloive i reprodutibilne- glasovni simbol moe se razdvojiti od same stvari- to je osnova predoavanja- zato je mogue neogranieno, neovisno o danim situacijama usmjeravati na stanja i zbilje koji nisu dani; kroz jezik ovjek dobiva pregled nad prolou i budunou i nad onim to je odsutno- ovjek je usmjeren na budue i odsutno svaki se apsekt i koordinacija kretanja mogu intendirati u rijeima zajedno sa stanjima koja su upletena ovjek jezikom postaje slobodan i od svojega vlastitog doivljajnog svijeta, te sposoban djelovati iz svijeta drugih jezik okuplja i povezuje itav strukturalni poredak ljudskog osjetilnog i motorikog ivota u njihovoj neusporedivoj posebnoj strukturi- u njemu se dovrava napredovanje u smjeru rastereenja, u njemu je vrhunac iskustvenih procesa komunikacije

6. djelovanje i porivi ovjek mora spoznavati da bi bio djelatan, a mora biti djelatan da bi mogao ivjeti potrebe i porivi ovjeka funkcioniraju u smjeru djelovanja, spoznavanja, predvianja - ljudske potrebe se moraju uiniti trajnima- nagon gladi mora prijei u potrebu da se hranu trai na odreenom mjestu- potrebe moraju rasti iz djelovanja, sadravati jednoznane okolnosti - osobitost ovjekova porivnog ivota: 1. svjesnost 2. zakoivost i odgodivost potreba i interesa 3. mora se moi orijentirati

6

1. 2. 3. 4. 5. 6.

izmeu elementarnih potreba i vanjskog ispunjenja, ukljuen je itav sistem orijentiranja u svijetu i djelovanja- itava se drutvena sveza umee izmeu pojedinevih potreba i njihovih ispunjenja djelovanje je neovisno o porivima, tj. mogu se otkopati jedno od drugoga i pokae se hijat sposobnost da se porivi zadre za sebe, da se racionalno ponaanje varira neovisno o njima, razotkriva neku unutranjost, i taj je hijat vitalna osnova fenomena due odnos potreba i objekta ispunjenja zbog toga svega je olabljen i zbog toga se ovjek orijentira po iskustvu u obinom govoru duom zovemo prvo sloj poriva, svjesnih potreba i orijentiranih interesa koji se javljaju u slikama i predodbama porivi se mogu zakoiti i zadrati ime se otvara hijat izmeu njih i djelovanja oni se razvijaju tek u izgradnji iskustva oni mogu biti zaposjednuti slikama, fantazmama, sadrajnim sjeanjima- zadrani, oni s tim slikama postaju svjesni kao odreene potrebe i interesi oni su plastini i promjenjivi, mogu pratiti promjene iskustava i okolnosti, rasti za djelovanjima zbog toga nema otre granice izmeu elementarnih potreba i uvjetnih interesa na zakoenim potrebama mogu rasti vie potrebe koje kao trajni interesi nose kretanje u budunost i u odnosu na izmjenjive potrebe sadanjosti ostaju unutra, oni su uvijek subjektivni korelati objektivnih institucija

7. suviak poriva i voenje Scheler govori o biu ija je nagonska nezadovoljenost uvijek vea od njegove zadovoljenosti- suviak poriva Konstitucionalni suviak poriva moe se shvatiti kao unutarnja strana jednog nespecijaliziranog bia, bia lienog organskih sredstava Instinkti ivotinja instinkti su njihovih organa kojima su prilagoeni okoliu i slijede ritmove u prirodi ovjek mora izdrati izmjenu unutarnjih i vanjskih uvjeta te dolazi do razvoja trajnih poriva Porivna energija skrojena je za postignua koja se ne mogu predvidjeti i ponekad su izvanredna Prinuda formiranja pod kojom zbog suvika poriva stoji ovjekov unutarnji ivot, sama je razvoj poriva djelatnog, promiljajueg i drutvenog bia Prinuda poriva, pod kojom zbog suvika poriva stoji ovjekov unutarnji ivot, sama je uvjet razvoja poriva djelatnog, promiljajueg i drutvenog bia, ovjekovi svjesni, orijentirani interesi probijaju se protiv drugih koji su bili jednako mogui, utvruju se uz koenje tih drugih...

Ta prinuda formiranja see duboko pa ak i organski minimalni nagoni-glad i seksualnost, nadovezuju se na zakone viih interesa ovjek koji zbog patolokih razloga ne uspijeva postii formiranje potreba, pod velikim je pritiskom suvika poriva i dovodi se do samounitenja

7

-

-

to formiranje porivnih snaga u djelatnost ak je i uvjet i vegetativnog poretkaovjekove vegetativne funkcije usklaene su u tom smislu redukcija instinkta ne znai dinamiko slabljenje, nego oslobaanje poriva od organa i okolia redukcija fizikog rizika, do koje je dolo prilagoavanjem okoliu i specijaliziranjem, nije put razvoja ovjekove kulture koja se ini kao konzervativno dranje za naene sigurnosti, nego prije u kulminiranjima energije koja se rizikom podraava ovjek je bie discipline- ovjek je djelatno bie i mora razviti zakonitost vladanja porivima i interesima

8. zakon rastereenja uloga svijesti svijest se mora definirati kao jedna faza djelovanja ovjekovo je miljenje i spoznavanje, uvjetovano jezikom, okrenuto prema van, poinje opaanjem i iz istraivanja strukture njegovih postignua i proizlazi da se radi o sjedinjavanju aktivnosti opaanja i djelovanja u jedno umijee u posebno visoko razvijenim drutvenim uvjetima, strana djelovanja moe se reducirati na simboliku ovjeka njegovi bioloki uvjeti tjeraju da se oslobodi od puke sadanjosti, ovjek mora svoja iskustva provoditi sam kako bi mu postala raspoloiva- ovjeku su izgraena simbolika polja gledanja, govorenja, predoavanja na kojima se moe ponaati po naznakama, rastereena su i motorika podruja sposobni smo s najmanjim utrokom energije sezati u prolost i budunost princip rastereenja- ovjek svojim vlastitim djelovanjem iz svojih elementarnih optereenja stvara anse za odranje ivota, tako to se njegova motorika, senzorska i intelektualna postignua meusobno potiu sve dok ne postane mogue promiljeno voenje djelovanja to rastereenje je ve u strukturama njegova senzomotorikog ivota- oko ne vidi zamjeuje detalje, nego vidi cjelinu djeluje i na neizravnost ovjekova ponaanja- izmeu djelovanja i cilja umeu se posredni lanovi- gledano izvana, to ponaanje karakterizira neposrednost, a gledano iznutra planirano i predviajue ponaanje navika rastereuje- habitualizirano ponaanje koje izmie intervenciji svijesti, otporno na kritiku i imunom na prigovore, postaje osnovom za jedno vie, na njemu rastue varijabilno ponaanje- tko izvrsno govori strani jezik, moe usmjeriti pozornost na suptilnosti, a ne obraati pozornost na to vremena sve vie ovjekove funkcije razvijaju se tako da se formira stabilna osnovna navika koja rastereuje i predaje prema gore energiju potrebnu za motivaciju Hartmann tvrdi da su jae kategorije niih slojeva, vie kategorije ovisne su o niim, duevni ivot pretpostavlja organski- vie kategorije su slabije, ali su u odnosu na nie slobodne, sadravaju uvijek neki kategorijalni novum Svijest nastaje polazei od opaanja, u smislu upravljanja i doziranja ponaanja u odnosu na udaljene izvore podraaja

-

-

-

8

-

Svijest i zakoeni ivotni proces su povezani, Hartmann kae da se svijest ne moe razumjeti samo iz koenja neposrednih reakcija, ali moe iz raznovrsnih stvaralakih postignua koja uskau u prazninu koja nastaje Svijest je okrenuta prema vanjskom pa e svi procesi i dogaaji samog ivota biti besvjesni- ne znamo kako diemo i probavljamo Svijest je okrenuta vani, isprva je pomagala usavravanju organskog procesa, ali nije ga sposobna spoznati i to joj nije ni funkcija

9- ivotinja i okoli. Hereder kao prethodnik Schopenhauer je razvio shemu razmatranja usklaenosti ivotinjske organizacije i okolia Svaka ivotinja ima svoj vlastiti svijet za ije svladavanje ima vrsno specifini okoli Struktura neke ivotinje mora se istraivati u povezanosti s njezinim okoliemsvijet ivotinja nije na svijet, i obrnuto- do toga doao Uexkull- nedostatak teorije je to je odmah to prenio na ovjeka- pa kae da je uma za pjesnika- razlikuje ljude prema dvama svjetovima- opaajnom i djelatnom Greka je to se brka instinktivna figura ponaanja kod ivotinja sa steenim specijaliziranim ponaanjem koja kod ovjeka odgovara kulturnoj sferi Kako ovjek s obzirom na svoju otvorenost prema svijetu, plastinost i nestabilnost, redukciju instinkta, postie pravilno ponaanje koje u odreenim situacijama ipak moe ukazati na stanovitu sigurnost- institucije Ljudske grupe se odravaju institucijama- samo unutar nekog stabilno institucionaliziranog kulturnog sistema moe doi do visoko razvijenih stavova Tamo gdje se kod ivotinja nalazi okoli, kod ovjeka se nalazi kulturna sfera sa svojim vlastitim problemima i tvorbama Okoli=ukupnost uvjeta sadranih u itavom kompleksu nekog okruenja, a koji nekom odreenom organizmu doputa da se odri uz pomo svoje specifine organizacije ovjek se ne prilagoava okoliu instinktom i organski, nego intelektualnim djelovanjem ovjek ivi u raznim dijelovima svijeta to pokazuje da moe iz zateenih okolnosti stvoriti svoju kulturnu sferu ovjek je po naravi kulturno bie Kultura je ukupnost sredstava pomou kojih neko odreeno drutvo odrava se Klimatske prilagodbe nisu dane ljudskom rodu, nego su sekundarne Herderovo razlikovanje ovjeka i ivotinja: ovjek je daleko iza ivotinje u pogledu snage i sigurnosti instinkta Svaka ivotinja ima svoj krug od roenja i tu umire- to je manja ta sfera, to je sigurnije i dovrenije umijee ivotinja, a to je sfera vea i to je vie njihova pozornost usmjerena na razne predmete, to njihova osjetilnost slabi i dijeli se Definira ovjeka kao bie manjka, nema nagone, nema okoli, ima rasprene udnje, podijeljenu pozornost, tupa osjetila

-

9

I. -

Razlika izmeu ovjeka i ivotinja nije u stupnjevima ili poveanju snage, nego u razliitom smjeru razvoja snage Kod ovjeka imamo razum, a kod .umjetnika sposobnost, kod .sloboda, kod .instinkt DIO POSEBAN MORFOLOKI POLOAJ OVJEKA 10. primitivizam organa

nedostaju mu visoka specijaliziranost organa okoliu.- tu nespecijaliziranost naziva primitivizmima - primitivzmi mogu biti ontogenski-embrionalno, ili filogenetski- arhajsko - pojam prmitivno=nespecijalizirano - specijalizirano= gubitak obilja mogunosti koje su sadrane u nekom nespecijaliziranom organu u korist visokog razvoja nekih od tih mogunosti na raun drugih - izgubljene funkcije se vie ne mogu stei- specijalizirani organizmi se ne mogu razviti u nespecijalizirane - tako ovjek nikako ne moe biti razvijen od ivotinje- veliki majmuni su visoko specijalizirani pa nemogue da je ovjek nastao od njega - dvije vrste nauka o ovjekovu razvoju: 1. promatra ovjeka kao visokoarhajsko bie koje od najranijih vremena izbjegava put specijaliziranju b) ili ga izvodi iz nekog ivotinjskog plemena 2. klasina razvojna teorija- ovjeka linearno izvodi od specijliziranih tipova majmuna ovjekove nespecijaliziranosti: 1. glava- ivotinje- njuka razvijena prema naprijed na raun smanjenog modanog dijela koji se povlai - lubanja antropida embrionalno i u stadiju mladosti nalik je ovjekovoj, a tek kasnije se razvija u impozantnu njuku odraslog velikog majmuna - za zrele embrije svih majmuna tipian je oblik lubanje koji u odnosu na druge sisavce ima znatno vei modani i relativno krai eljusni dio DOVRI 11. Bolkova i srodne teorije ovjekova zasvoenost lubanje, uvueno zubalo, slobodna ruka i stajno stopalo usko su povezani i tvore ono to se zove uspravljanje Bolk zadrava podrijetlo ovjeka od antropoida uz jednu dodatnu hipotezu u kojoj se ovjekov posebni poloaj ipak ponovno upadljivo pojavljuje- ali njegova vanost je ta to naglaava da je nuno da se sam ovjek uini ishoditem postavljanja pitanja Razlikuje primarne i konzekutivne znaajke- konzekutivna znaajka je ovjekovo uspravljanje pa kae da postajanje ovjekom nije bilo pripremljeno time to se tijelo uspravilo, nego se tijelo uspravilo jer se oovjeila forma

-

10

1. 2. 3. 4. 5. 6. -

-

-

-

Primitivne znaajke- one koje utemeljuju istinski ovjekov poloaj: ortognatizam- smjetenost zubala ispod mozga nedlakavost gubitak pigmenta u koi, kosi i oima oblik uha epikantus srednji poloaj foramena magnuma, velika teina mozga, trajnost avova lubanje, graa ake i stopala, oblik zdjelice, ventralno usmjeren poloaj spolnog proreza kod enke to su fetalna stanja ili odnosi koji su postali trajnima- kod drugih vrsta su prolazni, a kod ovjeka trajni bitan je fetalni karakter formi kod ovjeka- faktori koji su uvjetovali nastanak ovjeka ne mogu biti vanjski nego moraju biti unutarnji- on je rezultat preoblikovanja usmjerenog na odreen nain na koje se kao na isti uzorak moraju svesti sva tipino ljudska svojstva, a on tim uzorkom vidi ovjekovo openito produavanje ili retardiranje razvoja ovjekov nenormalno spor rast prvo treba objasniti zakon retardiranja Bolk vjeruje da je ovjekovo postajanje usporeno, a prethodni oblici dananjeg ovjeka razvijali su se brim tempom Takve retardacije koje su produile svaku fazu ljudskog ivota, sadrane su u nekoj vrlo sepcifinoj osobitosti endokrinog sustava- i fizioloki rast je pod vlau unutarnjeg luenja Retardacije- mlijeni zubi kod majmuna probijaju odmah nakon roenja, kod ovjeka- mlijeni zubi na kraju druge godine, slijedi stanka do 6.i pojavljuju se trajni kutnjaci Zatim kod ena- enska germa je gotova kad je djevojica stara 4ili 5 godina, a onda nastupa stanka- retardacija ovdje nije zakoila rast, nego sazrijevanje elemenata koji su po sebi ve spremni sazrijeti, odgodila je za stariju dob- oko 12, ali tada jo nije spolno zrela, nego negdje s 18 godina Fetaliziranje forme nuno je posljedica retardiranja njezina postanka Kako je usporavanje razvoja moglo biti kauzalni moment za nastanak specifinih somatskih svojstava- pojedini organski sistemi relativno neovisno se odnose prema utjecaju retardacije, ali moe se dogoditi, premda je organizam kao cjelina dospio do krajnje toke razvoja, neko svojstvo moe ne dosegnuti normalan razvojni stupanj, fiksira se za neko nepotpuno stanje i usporavanjem dolazi do fetalnog karaktera- progresivna retardacija vodi preko infantilizma i fetalizacije do otpadanja neke znaajke Posljedica nekog retardacijskog djelovanja je da tijelo u sve veem stupnju dobiva fetalni karakter tako to mladenaka stanja postaju trajnima- sve specifino ljudske tjelesne znaajke fetalna su stanja koja su postala trajnima- Bolk govori o dlakamaali ne javlja se smanjena dlakavost tek kod ovjeka- nii majmuni su ve kao fetusi dlakavi, giboni- raaju se s golim trbuhom, atropoidi- raaju se s dlakom na glavi, a dva mjeseca nakon roenja podlakavi cijelo tijelo, hominidi- ovjek nema nikakvu vrstu specijalizacije to se tie koe- nema zatitu od hladnoe, obrane, napad, opip- ovjekova koa je najmanje specijalizirana, tj. posvuda je osjetilna povrina

11

1. 2. 3. 4. 5.

6. 7.

-

Oblik zdjelice je zadravanje fetalnog toka tjelesne osi i stao je na nekom stadiju embrionalnog razvoja Bolk sve tipino ljudske nespecijaliziranosti izvodi iz jednog principa, principa retardacije na osnovi toga istog principa postaju razumljive i neke druge ovjekove osobitostiusporavanje razvojnog tempa- pubertet unutarnji razlog je ovjekova postanka- endokrina djelovanja ovjekov poseban poloaj ne znai njegovu neusporedivost s ivotinjama u bilo kojim pojedinanim znaajkama teoriju potkrepljuju patoloke pojave kod ovjeka koje se javljaju kad se poremeti normalno djelovanje hormona- pa moe doi do toga da otpadnu retardacijska koenja s posljedicom da se svojstva koja su bila potisnuta ili da se usporene funkcije ubrzaju neki znanstvenici su uoili da su neke rasne znaajke posljedica razliite hormonalne ravnotee uz pomo Bolkove teorije moe se odrati porijeklo ovjeka od atropoida, i to izravnom linijom, samo uz dodatnu hipotezu koja objanjava ovjekov poseban poloaj nekim njemu svojstvenim biolokom zakonom- slinost mladih antropoida i ovjeka koja kasnije nestaje, znai da je kod antropoida na djelu stanovit proces fetaliziranja ili stupanj retardacije, ali majmun svoje fetalne karakteristike ima poslije roenja, ali vrlo brzo ih gubi, dok ih ovjek zadrava Dubois uvodi pojam kefalizacije- odnos veliine velikog mozga prema tjelesnoj veliini- kod primitivnih sisavac- 1, antopoidi 16, a ovjek 64 puta vei- morala se promijeniti proizvodnja hormona kad je dolo do takvog rasta Enorman rast mozga nije posljedica borbe za opstanak, nego je izazvana izravnim unutarnjim uzorcima Tek postanjem ovjeka poela je borba za opstanak

Schindewolf- uvodi pojam proterogeneze- kod majmuna osnovni biogenetiki zakon ide u suprotnom smjeru od ljudskog- kod ovjeka se razvoj odvija progresivnoprelaenje mladenakih znaajki na stadije starosti, a kod majmuna se mladenake znaajke regresivno razgrauju- ograniavaju se na ranije stadije Po toj teoriji ovjekovi pretci bili su jo majmunolikiji U emu se slau Bolk i Schindewolf 1. zadravanje fetalnih znaajki temeljna je injenica ovjekove lubanje 2. ovjek je potomak primata, no u odnosu na njih odlikuje se posebnom zakonitou 3. ta se zakonitost pojavljuje u dodatnoj hipotezi- kod Bolka se zove retardacija, a kod S. Proterogeneza 4. prvi stupanj te posebne zakonitost postoji ve u ranim formama primata, odnosno antropoida 5. ali kod njih se ne zadrava, nego se prerasta S. zamjera Bolku da tvrdi da je ovjek stao na razvojnom stupnju fetusa primataGehlen brani Bolka da je to tako samo saeo - pojava domestikacije ovjeka- Fischer je primijetio ovjekove morfoloke slinosti s njegovim domaim ivotinjama- domestikacija- svojevrsno utjecanje na uvjete prehrane i razmnoavanja- Europljani i ivotinje imaju albinizam

12

-

Nakon svega Gehlen ostaje uz Bolka 12. pitanje o porijeklu

-

ovjekova nespecijaliziranost mora biti temelj svake teorije o porijeklu Weinert kae da je ovjek nastao od antopoida- da ga je elja za spoznajom navela da prijee granice svoga prazaviaja- ali postignua inteligencije ovjekolikih majmuna dri se unutar granica njihova interesa za hranu i igru - Moderna teorija napustila je izvoenje ovjekova podrijetla iz mutacije i selekcije, uzima u obzir hipoteze koje naglaavaju ovjekov poseban poloaj i njegovu nespecijaliziranost - Tri sheme rjeenja: 1. tvrdi se podrijetlo ovjeka iz vlastite linije 1.a. ovjek ima vlastiti razvojni niz koji see i dalje od sisavac- pa i do primitivnih sisavaca 1.b. ovjek i antropoidi razvijaju se usporedno i imaju jednog zajednikog pretka 2. podrijetlo vue od relativno nespecijaliziranog antropoida, ali se mora navesti dodatna hipoteza koja bi isticala ovjekov poseban poloaj- Bolk i Schindewolf- on uzima u obzir ove teorije - preci se trebaju traiti u smjeru australopiteka II. DIO OPAANJE, KRETANJE, JEZIK 13. elementarni kruni procesi u ophoenju ovjek mora sam proizvoditi uvjete za odranje svoga ivota ovjekov svijet je beskonano polje iznenaenja u kojem se prvo mora orijentirati, to se dogaa praktino- u kretanjima kojima se otvara, prisvaja, koja djeluju zajedno s osjetilima vida i opipa, a te kretnje naziva komunikativnima, rezultat tih kretnji je samodjelatna izgradnja naznaenog i ovladanog vidnog svijeta proces rastereivanja- djelatno preraivanje polja iznenaenja u raspoloiv i zgusnutim naznakama pregledan svijet dojmova i uspjeha koji se mogu oekivati samovoljne kombinacije kretanja za nas su neiscrpne- to se temelji na ovjekovoj uspravnosti, pokretljivosti glave, kria, zglobovima, i da je gola koa osjetilna su svijet se savladava radnjama koje su slobodne od udnje i komunikativne, a u iskustvo se uvlai njihovo otvoreno mnotvo plastinost ljudskih kretnji ivotno je nuna- ona je sposobnost prilagoavanja beskonano mnogim injenicama i njihovoj predviajuoj upotrebi spoznaja i djelovanje ne mogu se odvojiti, a ni orijentiranje u svijetu i voenje djelovanja na dijete im se rodi, podraaji djeluju kao smetnja pa im odgovara reakcijama neugode- priroda pomae provizorno fiziolokim iskljuivanjem mnotva podraaja i prije nego se uspostavi odnos prema njima

-

13

-

-

-

-

-

dojene u drugom mjesecu naui podnijeti podraaj akustiki, bez neugode, a trei korak je ravnodunost- prvo je puno negativnih podraaja, pa neutralnih, a kasnije dio neutralnih prelazi u pozitivne jer je dijete razvilo sposobnost za preradu kretanje se mora, da bi bilo svjesno i upotrebljivo, senzorski povratno osjetiti, mora zadobiti neki otueni samoosjeaj (dijete se objektivno odnosi prema svojim kretnjama-ovjekova motorika mora u sebi shvatiti samoosjeaj vlastite djelatnosti)- dijete padne iz kolijevke, udari se, plae, prestane plakati i onda udara glavom o kolijevku opaajni svijet se sada otkriva i doivljava samo naim kretanjem u njemu kretnja noge proizvodi osjeaj na tabanu pa postaje podraaj za nastavljanje kretnje govorno-sluni sistem- osnovna znaajka- dvostruka danost glasa- dijete se prema glasu odnosi aktivno jer ga je proizveo, ali i pasivno jer proizvod nae djelatnosti pada nam u uho- sposobnost otuene vlastite djelatnosti upadljiva- kao i opipni sistem ake dijete u doba neartikuliranog govora vjeba svoje uho i jezinu motoriku, slua i ponovno oponaa glasove koji nastaju, uz odstupanja koja neizbjeno nastaju- to pripada najvanijim dijelovima samoosjeajne vlastite djelatnosti koja se smaa razvija i isprobava svoje mogunosti takva kretnja nije refleks, nije instinktivna, nego je inteligentna razlika izmeu ovjeka i ivotinja ucrtava se ve u strukturama motorikog ivotato su mnogi kritizirali, ali Gehlen brani baldwin utvrdio da dijete u 26.mjesecu rukom crta predloke i slike koje vidi- oblik kretanja ruke optiki kontrolira preko slika i predloka- pogled na sliku radi kontrole rastereuje se- funkcija rastereenog pogleda vodi niz kretnji- tu se radi o senzomotorikim procesima iji su srednji lanovi otpali automatiziranjem, krajnji je stadij da otpada i predloak pa predodba oblika vodi reprodukciju pokreta objektivnost svijeta stvari dolazi do danosti samo u odnosu prema toj reflektiranoj strukturi kretanja senzomotoriki kruni procesi- ophoenje s nekim dijelom svijeta ujedno je i podraaj za nastavljanje, u kojima kretanje dobiva vlastitu teinu, ali krug se moe prekinuti kad pone otuivanje, tj. da subjektivnost osjeta opipa postane datou proces moe ii i u suprotnom smjeru- kretanje se moe odvijati prema osjetu u krunim procesima sudjeluju glava i udovi koji su posebno gipki, a naroito se kretnje odvijaju putem ake, oka i jezika koji su neovisni jedni o drugima pa se moraju suoavati unutarnji organi nalaze se u uzajamnoj ovisnosti i nehotimini su time to su vanjski organi neovisni jedan o drugome, mogu i raditi jedan protiv drugog- naporno je uskladiti kretnju ake i oka- kada aka mora dosegnuti predmet koji oko gleda dijete opaa svoje kretnje zajedno sa svojim uspjesima, asocira ih i ubudue predoava uspjeh i provodi odgovarajuu kretnju samo na podruju kretanja ake i jezika naa vlastita djelatnost je posve elementarno stvaralaka

14. nastavak- PRVI KORIJEN JEZIKA

14

-

isto komunikativni, jo nemisaoni otvoreni ivot glasa glasovna kretnja pripada meu one koje same proizvode podraaje za nastavljanje dijete vodi neartikulirane razgovore sa sobom, zvukove koje proizvodi, ujedno i uje, da bi ih opet ponovno izgovorio- na taj nain on vjeba svoju artikulaciju - glas odzvanja iz svijeta i nije mu vano je li on proizveo taj glas ili netko drugitako prvo postoji podraaj da se ponavlja ono to se uje, sve do posve razgovijetnog nastojanja da se glas koji je uo shvati za motiv neke kretnje koja je vodila do njega i reproducirala ga - sluanje, ponavljanje, sluanje, variranje glasova- taj proces se zove ivotom glasasastoji se u osjetilnoj komunikaciji sa samoizgradnjom jezine sposobnosti - taj proces ima paralelu samo na podruju opipnog ophoenja- put jezika za slijepe i gluhonijeme - svi sadraji svijeta kojih se jezik tie, uvlae se u svijest intimne vlastite raspoloivosti- jezikom se stvarima ne lijepe znakovi, nego se one uvlae u nae ophoenje, postaju intimne i sudionici naeg ivota - motorika mata - svaka kretnja, ukoliko se komunicira, ukoliko razvije sadraje ophoenja sa svijetom i time se preuzme, u samom poetku sadrava anticipacije oekivanja - ve je i u glasu dano oekivanje ponovnog uvenja - inteligencija- anticipacija oekivanja uspjeha, odgovora i neuspjeha svakog usmjerenog kretanja - velika je greka ako se intencija pretpostavlja tek na duevnom ili ak duhovnom polju - vitalna osnova misli- intencija neega koja se moe izraziti i usmjeriti u glasu i pritom je slobodno raspoloiva - imaju li ivotinje jezik-upozoravaju li na neku odreenu opasnost zovom- moda i imaju intenciju opasnosti, ali nemaju jezik jer jezik ima tri svojstva: 1. u glasu usmjereno oekivanje ispunjenja u drugim glasovima 2. vrsto pridruivanje glasovnih oblika stvarima 3. neovisnost raspoloivosti pravog jezika o sadanjem sadraju situacije - nijedna ivotinja nee reproducirati taj zov kada nema opasnosti, zato ne raspolae slobodnim glasanjem, nego joj je ono nametnuto - Dewey- teza o epizodnom karakteru svijesti, Gehlen je odbacuje - ovjek nema ivota bez svijesti, nego samo ivot koji je postao besvjestan kao to su navike koje su postale osnova rastereenja - Dewey govori da je tlo naeg pravog ivota svakodnevnica, ali Gehlen kae da je budunost, i to kronino jer budunost odreuje svakodnevno ponaanje vie negoli navike - Djelovanje samo proizvodi podraaj za daljnji razvoj i kod plesa, jezika, hodanja...ta su postignua slobodna i samo-dostatna, ona se udaljuju od povoda ili nastaju u veoj neovisnosti o polaznoj situaciji - Struktura komunikativnog ponaanja od najveeg je znaenja i uvjet je svake stvarnosnosti ponaanja- mala djeca oko sebe stvaraju posebna podruja navika u djelovanju ija su sredita odreene stvari, tek kada neka stvar u okoliu postane samosvrhom djelovanja, dolazi do otkria njezinih vlastitih svojstava

15

1. 2. 1. 2. 3. 4. 5. -

Uvjet svake objetivnosti ili primjerenosti kretanja stvarima, jest da se stvari izdvoje iz okolia Dva su uvjeta u kojima kod djelovanja dolazi do promjene: da se kretnje zakoe i tada se pokuavaju probiti protiv otpora da se pokupi neki sluajan uspjeh te se ponavljanjem primjenjuje i kod ivotinja se cijelo ponaanje mijenja u jednakom smjeru, u smislu koncentriranja na neku odreenu zadau, i tu moemo uvesti pojam volje o voljnim djelovanjima moe se govoriti kada se djelovanjem upravlja polazei od nekog uspjeha koji se ima pred oima kao motiv, ali i tu postoje prijelazni oblici svi motoriki, duhovni, emocionalni i dr. procesi imaju kvalitetu voljnog postignua ako odgovaraju sljedeim okolnostima: smjer aktivnosti mora se odreivati uspjehom uspjeh je anticipiran, prethodno zamiljen ili se ponavlja postignua se odvijaju neutralno i neovisno o ukupnim sadrajima sada dane podraajne situacije ono se odvija po nekom izoliranom, osamostaljenom motivu ono svladava i koenja tako da se pojaava, kree zaobilaznim putevima volja- apstrakcija dobivena iz injenice da se odnosi izmeu naih djelovanja te odgovora i reakcija stvari mogu odvojiti, te sami postati predmet nekog interesa ovjek volje nalazi ispunjenje u djelovanju te u pozitivnoj, potvrenoj reakciji stvari na njegovo djelovanje, a ne u kvaliteti situacije koje on izaziva da ispunjavaju neke druge porive u njemu

15. granice postignua ivotinja psihologija viih ivotinja gleda razliku izmeu ovjekove i ivotinjske inteligencije kao kvantitativnu, a ne kvalitativnu takvo gledanje je samo opravdano s toga da je najbolje da se prvo vidi to ivotinja moe da bi se povukle paralele s ovjekom Gehlen tvrdi da postoji kvalitativna razlika u postignuima Granice postignua antropoida nisu uvjetovane samo niom razinom njihove inteligencije, nego i specifinom strukturom njihova poriva, njihovom posebnom opremljenou osjetilima i ukupnou njihovih senzomotorikih sposobnosti- te su granice konstitucionalno utemeljene i kvalitativne- to znai da postupno poveanje njihove inteligencije bez promjene konstitucije ne bi znailo prijelaz na ovjeka Do znaajnih dostignua impanzi uvijek je dolazilo samo kad se radilo o konkretnim nagonskim ciljevima, uvijek u neposrednoj vezi s nekom podraajnom situacijom koja se izvana nametala- oni ue samo pod pritiskom nagona U pokusima se pokazalo da ivotinje optiki upravljaju svojim ponaanjem, ali brzo dolaze do svojih granica- kad slau kutije da dou do vieg cilja, statiki je to nesigurno, jedan je majmun izvukao kutiju ispod sebe da bi je stavio na svoju gornju

-

16

-

-

-

-

Struktura vidnog polja impanzi razlikuje se od strukture vidnog polja ovjekaimpanze su optike ivotinje, no predmeti njihova gledanja ne mogu imati statike vrijednosti u smislu mase, teine, vrstoe, nedostaje im karakteriziranje okomice kao gravitacijske linije Optika struktura ovjekovih predmeta ovisi o suradnji vida i opipa- dijete nikad nee uzeti krpu da mu poslui kao tap jer osjea njezinu vrstou, kod majmuna nema primarne suradnje oka i ruke u samosvrnom odnosu Neovisnost suradnje oka, jezika i ruke o elementarnim organskim potrebama Granica postignua impanzi lei ondje gdje bi se oni morali suprotstaviti nagonskom impulsu koji ih jedini odreuje- majmuni ne znaju prijei preprekujedan je otvarao vrata ormara u kojem se nalazi jabuka, ali kad je stavljena cjepanica, nije znao prepoznati prepreku Njima je gotovo nemogue suprotstaviti se neposrednom smjeru poriva ivotinja ne osamostaljuje svoje djelovanje, oni pokuavaju bez smisla, odustaju od upotrebljivih metoda rjeavanja zbog sluajnih neuspjeha- odmah isprobavaju bez razmiljanja dok ovjek krene isprobavati tek kad ga iznevjere njegove anticipacije impanzama nedostaje struktura komunikativnog i osamljenog djelovanja ivotinje nemaju nikakvu predmetnu sliku situacije rastereenu od pobuda koja bi im doputala da ostave neku nerjeivu zadau i krenu traiti objektivno odgovarajua pomagala ivotinje se ilavo dre u prostornoj blizini svoga cilja, ne naputaju prostoriju kako bi izvan nje nale neko pomagalo Iskonska i trajna ravnodunost ivotinja prema onome to u danom trenutku ne podrauje njihove budne nagone, onome to ne pripada njihovu vrsno specifinom okoliu, moe se objasniti monotonijom i nedarovitou njihova osjetilnog i motorikog ivota- nju treba razlikovati od ovjekove steene ravnodunosti koja nastaje nakon to je usvojio sve pojedinosti iskustvenog svijeta, a to pretpostavlja prethodnu preradu u jeziku Razlika izmeu ovjeka i ivotinja ne postoji tek na planu inteligencije, nego i prije- na anatomskoj, senzomotorikoj i na razini fiziologije osjetila Za ovjeka su karakteristina senzomotorika kretanja sjedinjena s osjetima vida i opipa, to su kruni procesi, tj. ona sama proizvode podraaj za svoje nastajanje, dogaaju se bez udnje, nemaju neposrednu vrijednost zadovoljenja nagona, ona su komunikativna, tj. odvijaju se u otuenom samoosjeaju

16. optiki likovi i simboli ve ni kukci nemaju raspreno opaanje kompleksa nego se kod njih iz takvih opaanja cjeline izoliraju zaokruene skupine podraaja pregnantno- saeto- u naem opaanju likova- kut od 93 stupnja vidimo kao pravi...svi pregnantni signali su malo vjerojatni, i upadljivi svi likovi imaju dva vana svojstva koja su dana ve na podruju osjetilakonstantnost- zorna postojanost oblika kao istoga u razliitim podraajnim okolnostima

17

-

-

-

i transponibilnost- zorna odvojivost od osjetilnog materijala na kojemu se on pojavljuje i njegova prenosivost kao istoga na neki drugi ta dva svojstva omoguuju da se sline stvari vide kao sluajevi iste vrste u konstantnost lika ugraeni su i jo usporedni zakoni- konstantnost veliine i bojene moe se utvrditi postoje li oni kod ivotinja konstantnost veliine- prividna veliina stvari pri prostornoj udaljenosti ne smanjuje se u onoj mjeri kako bi to odgovaralo geometrijskim zakonima odraavanja na mrenici konstantnost boje- u promjenama boje i rasvjete boja lika ipak ustraje na vlastitoj boji i svjetlini to sve vodi podudaranju s realnou u kojoj jednostavno postoje stvarno postojani predmeti Lorenz je prepoznao sistem koji je suprotstavljen opaanju oblika- sistem kompleksnih kvaliteta- vezivanje ponaanja na zorno mnotvo uvjeta koji ulaze u neki kompleks tako da svaka primjena jednog od uvjeta remeti cjelokupni kompleks Vezivanje ponaanja za kompleksne kvalitete je steeno i ne moemo ga vie razlikovati od navika To je vezivanje za ono to ostaje jednako ili to se redovito vraa, za vjerojatno Lorenz naglaava kako su ivotinje osjetljive i na najmanje promjene na uvrijeenim mjestima pa tako izbjegavaju zamke, dok mnogi to tumae njihovom pameu Kompleksne kvalitete nisu transponibilne nego individualne, dok opaanje oblika je transponibilno Za svako uenje, pa i dresuru presudno je da se iz cjelokupne kompleksne kvalitete izdvoje neki dijelovi kao oblici u odnosu na koje se ostalo povlai kao pozadinadresiranje psa- iz cjelokupne situacije izdvaja se jedina pregnatna- neka rije ili gesta po kojoj se ivotinja usmjerava, zanemarujui pozadinu, tkao da se zbog transponibilnosti oblika isto ponaanje moe odvijati i na drugaijim pozadinama, u drugim situacijama- to je ujedno rastereenje Rastereenje- kompleksna kvaliteta cijele situacije povlai se kao pozadina i time sve sluajne promjene koje su remetile, jedan jedini lik se izvlai kao signal na koji ve slijedi svrhovita reakcija u odnosu na ono to se obino iz te situacije razvija Pozadina se tada moe mijenjati, nije bitna za ponaanje Neki su uvjetovane reflekse htjeli primijeniti na ljude- Watson kae da sve dok ne moramo kihnuti na spomen rijei papar, sistem je nepotpun Optiki likovi koji se izdvajaju iz pozadine su zorno apsolutni- relativna svojstva tog predmeta su samostalna i apsolutna ivotinje prema pojedinanim organizmima ili predmetima razvijaju sposobnost prepoznavanja- divlja patka moe prepoznati zov majke, zarobljena ivotinja prepoznaje svoga uvara Zorna individualna objektivnost koju posjeduju sve stvari ovjekova iskustva, ne pripada sadrajima okolia ak ni najviih ivotinja ovjekov opaajni svijet ne moe biti kaotian pa i malo dijete brzo stvori neka ralambena sredita Samo je kod ovjeka opaajni svijet samostalno razvijen o

18

-

Mali ovjek mora se nauiti vladati svojim udovima, njegov motoriki ivot strukturiran je komunikativno, a ne unaprijed prilagoeno, on treba skupljati svoja iskustva, spremati ih kao motoriki inteligenciju- potrebni su mu priroena nedovrena plastinost i dugo doba vjebanja - ovjek mora uspostaviti red u poplavu podraaja u osjetilima, ali i razviti i svoju motoriku palstinost s udovima - ovjek mora otkriti svijet u njegovoj neobinoj, instinktima ne pripremljeno punini, prisvojiti ga i preraditi jer je otvoren prema svijetu, druga zadaa mu je da samog sebe dovri jer je nedovren, samog sebe treba prisvojiti i razviti niz funkcija kojima vlada- te se dvije zadae rjeavaju samo jedna kroz drugu - Plastinost znai da iz lepeze mogunosti koja jo ne funkcionira, treba samodjelatnou napraviti izbor i izgraditi promjenjivu hijarahiju vodstva - ovjek ne ivi nego vodi svoj ivot - Djelatni poriv prema van, uvijek je i ovladavanje prema unutra- u toj formi ovjek ulazi u institucije u kojim se nae individualne potrebe stapaju s opim - Osjetilno iskustvo stvari vanjskog svijeta izrasta iz praktikog ophoenja s njima koje se, rastereeno od neposredno instinktivnih momenata i predprilagodbi- to je komunikacijski karakter iskustva 1. nae vlastite kretnje, napi opipni i jezini doivljaji moraju se povratno osjeati, imaju dvostruku vrijednost koja omoguava njihovo tumaenje kako prema pasivnom, tako prema aktivnom, ali i prema subjektivnom i objektivnom polu 2. zakon-svako utvrivanje zbilje odvija se u sjecitu dvaju posve heterogenih osjetila- na malim udaljenostima funkcioniraju osjetilo opipa i vida, a na velikim osjetilo vida i jezik, na ijem se sjecitu uspostavlja otuena intimnost - to treba vrijediti kao zbilja, mora ispunjavati dva uvjeta- mora biti utvreno na dvama heterogenim putovima, te se mora povratno odravati u naem osjeanju samih sebe - ivotinje se orijentiraju samo optiki u svojem okoliu pa ne mogu imati objektivne stvari, iako mogu biti oblikovane pregnatno i ak individualizirane- taj zakon je pronaao Hartmann - Schopenhauer- voljni in i djelovanje tijela jedno su te isto, samo dano na dva potpuno razliita naina - U izoliranom iskustvu opipa ili pukom ivotu glasa imamo princip dvaju putova u obliku uzajamnog potvrivanja kojim se kretnje reflektiraju kao osjeti, a osjeti izazivaju kretnje - Struktura - naeg vidnog polja posve je simbolika- u optikom sistemu postoje stanoviti automatizmi koji se usporeuju s instinktom jer i opaanje slijedi krute, stereotipne vlastite zakonitosti - Mi se u osjetilnom svijetu orijentiramo po nekim optikim ili akustikim ili taktilnim simbolima, po minimalnim karakterima- u biolokom smislu je to svrhovito jer nas poteuje toga da se uputamo u moguu potpunu izdanost stvari - Na je osjetilni svijet simbolian to znai da su i naznake dovoljne za naznaivanje realnih predmetnih masa- svrha je u rastereivanju-. Rastereenje omoguava pogled nad itavim poljem naznaka

19

-

-

-

-

Nijedna ivotinja nema ovjekovu motoriki plastinost, suradnju ruke i oka, neogranienu otvorenost prema svijetu ivotinja ne postie ono to postie ovjek, a to je da svoje kretnje gradi i razvija u suoavanju sa samim stvarima, da stvari pritom ukljuuje u svoje aktivnosti, te napreduje prema proraenom i otpravljujuem poznanstvu s njima- sve se to kod ovjeka dogaa neovisno, tj. ne u slubi neposrednih fizikih potreba, nego u rastereenim, komunikativnim i u samima sebi doivljenim krunim procesima Struktura ponaanja u kojoj postoji objektivno iskustvo nadreena je ivotinjskoj, a to nije mislee ponaanje Iskustvo o pojavama zbilje imamo samo tako to se s njima praktiki suoavamo, i tako to ih provlaimo kroz mnotvo svojih osjetila Stvari nemamo same nego kao asimilirane i prisvojene ivotinje nemaju oko sebe objektivne stvari jer njima nedostaje cijela struktura ovjekova osjetilnog i motorikog ivota Stvari su u poznatom, ali odloenom svijetu- stvari su poznate, one su se iskusile, ali su stavljene na raspolaganje, tj. kad se nae djelovanje povue od njih, ne ostaju stajati kao potencijalno upotrebljive i njima vlada samo nae oko- time stvari imaju presudno ljudski karakter steene neutralnosti- to je karakter intimnosti svijeta u kojemu treba razlikovati tri strane poznatosti, mogunosti neutraliziranja i ovjekova rastereenja- on to oznaava izrazom raspoloivost stvari Svako simboliko postignue, prije svega jezik, ima kvalitetu rastereivanjaotpravljanje napornijih i prethodnih postignua tek naznaujuima, te injenja raspoloivima prvih za neizravnije i slobodnije kontekste- pogled nas poteuje od opipavanja, a rije i od pogleda Zbiljska objektivnost zbiljskih stvari korelat je zbiljskog djelovanja ili volje, zorna objektivnost istih stvari u svijesti korelat je mogueg djelovanja ili volje, a nipoto pukog miljenja ili zrenja Subjektivnost utopija i sanjarenja je korelat djelovanja ili volje koji nisu mogui Poriv koji se zove volja, nalazi svoje ispunjenje u reakciji zbiljskih stvari na namjere samog aktivnog djelovanja Volja je poriv koji se odnosi na mogunost razvoja objektivnih uspjeha u promjenjivom svijetu objekata Sve objektivne danosti zorne su i nisu samo tu u fenomenu, nisu samo intimne i odloene, nego su i potencijalni motivi nekog uspjeha koji se moe razviti na njima samima Objektivne stvari zorno posjeduju egzistencijalnu vrijednost- mogu biti vrijednost koja ispunjava neku potrebu koja jo nije aktualna

17. motorika i osjetna mata - dosadanja istraivanja zapravo pobijaju teze koje potjeu od Kanta da su ralamba i oblikovanje naeg opaanja djelo razuma- nije se onda znalo toliko o fiziologiji osjeta, psihologiji ivotinja i teorije jezika - Palagyjevo otkrie motorike mate- nakon razlikovanja osjeta i kretanja postale su u svojoj izvornosti razgovijetne i dvije vrste mate - mata onoga tko gleda, posve je optika

20

-

Sposobnost za sport sastoji se u dobrom funkcioniranju motorike mate, njome se moemo uivjeti u neko kretanje, a da ga ne provodimo - Motorika i osjetna mata najee su usko stopljene-npr. Kad netko jede limun, u nama se stvara osjet koji je gotovo jednak zbiljskom - Proizvod procesa vjebe je dvostruk: 1. sama brzina voenja kretnje 2. prostor za igru virtualnih, jednako moguih, zamiljenih kretnji - mata je nerastvorivi prafenomen u smislu sposobnosti da se sebe, odnosno sebe i stvari s kojima se tvori komunikativni sistem, stavlja u druge poloaje od onih koje mi sami i te stvari imamo u realnosti - ta sposobnost je bitna jer omoguuje da ovjek mijenja ono to zatjee - mata uspostavlja jedinstvo naeg motorikog i osjetnog ivota - mata povezuje naa razliita osjetila - punjenje predmeta gledanja opipnim simbolima naposljetku mora biti postignue mate - svi fenomeni svijesti se moraju razumjeti polazei od djelovanja - spoznaja je faza djelovanja, moe biti motiv ili posljedica djelovanja, uvijek je povezana s djelovanjem - Schopenhauer je prvi postavio djelovanje u sredite filozofije- svaki in volje uvijek je i kretnja tijela 18. simbolika kretanja najvii rezultat zamrene suradnje opipnog i vizualnog opaanja je to da vizualno opaanje preuzima iskustva opipnog- posljedica: 1. naa ruka se rastereuje od stjecanja iskustva - im malo dijete naui uspravno hodati, njegove ruke su rastereene od zadae pokretanja tijela - simbolika struktura kretanja usporedna je sa strukturom opaanja- na poetku bavljenja sportom problem predstavljaju dranje na okupu neobine motorike kompozicije - spretne kretnje su simbolike kretnje koje su raspoloive i upotrebljive polazei od stanovitih plodnih momenata koji reprezentiraju itav niz kretanja time to su meufaze automatizirane ili pojednostavljene - motorika mata preduvjet je takvih rastereenih i spretnih provedba - uvjebana kretnja prolazi stanovit raspon varijacija, ali i daljnje mogunosti koje se mogu virtualno unaprijed skicirati kao motorika mata - motorika mata uvijek je i osjetna mata, ivi u slikama uspjeha, oekivanjima 19. dva korijena jezika - poetak jezika moe se razmatrati samo unutar sistema oko-ruka - danas je gotovo sva filozofija intelektualistika jer prilazi jeziku polazei od spoznavanja, tumaenja, simboliziranja - uvijek se predvia motorika strana koju jezik ima - jezini izrazi su kretnje poput svih drugih i svakako se mogu transformirati u druge vrste kretanja

21

1. korijen jezika- ivot glasa- to je isto komuniativni proces u samoosjeaj djelatnosti, vraeni glas je ujedno i poticaj samoosjeaja vlastite djelatnosti da se on ponovi - postignue saopavanja je funkcija koju jezik kasnije preuzima, potjee od te elementarne komunikacije u kojoj ivot glasa nije nipoto jedini koji sudjeluje - taj karakter elementarne, jo nemisaone komunikacije sad se pojavljuje u jednom drugom korijenu jezika koji se moe opisati izrazom OTVORENOST 2. otvorenost- tipina ljudska osobina, nikad se ne oslobaa pritiska okolnosti i u svaku sadanjost uvlai teret svojih potreba i instinkta, nije rastereena ni od svijeta, ni od sebe - otvaranje prema van osnova je svih kretanja due - prva grupa pojava unutarnje otvorenost- slobodno raspoloiv predodbeni ivot - druga grupa- otvorena struktura naeg porivnog ivota - te dvije grupe tvore duu - osnovni fenomen svakog izraza je otvorenost, samodoivljenost unutranjosti koja sebe smau shvaa samo ako se ujedno shvaa kao kretanje - ovjekov porivni ivot otkopan je od djelovanja, izmeu poriva i djelovanja postoji hijat, ovjekov porivni ivot otvoren je prema svijetu jer nije instinktivan i slijepo siguran u cilj - time je on dan ovjeku samom, ovjek se sam prema sebi odnosi komunikativno - u drugom korijenu jezika radi se o glasovnoj ivotnosti izraavanja djeteta u odnosu na dojmove koji utjeu, ona se moe prosuivati samo kao izraajna kretnja 20. prepoznavanje. Trei korijen jezika iz drugog izrasta trei- iz izraajno ivotnog obraanja stvarima izrasta glasovna kretnja koja naznauje prepoznavanje na odreene dojmove uvijek se oblikuju odreene kretnje prepoznavanje ima jednu prvu vrlo kratku mehaniku fazu: automatizirano, vrsto pridruivanje nekog nastupajueg dojma na poetku nekog kretanja, koje je samo izraz i rezultat ranijih iskustava i komunikacija i ima jednu bogatiju, ivlju fazu: sjeanja ispunjavaju dojam, djelovanje se u svojoj provedbi bavi onim prepoznatim koje se na neki nain uplee u nau aktivnost i pritom otpravlja cijeli taj proces tvori prepoznavanje- sve od naviknutog svladavanja djelovanjima, preko djelovanja cjelokupne motorike, do otpravljanja i kod ovjeka prepoznavanje naelno ostaje u takvim motorikim putanja, ali reakcija vie nije reakcija cijelog tijela, nego dolazi pod vodstvo glasovnih kretnjito je tipino ljudski doivljaj rastereenja glasovne kretnje su najinteligentnije, najbogatije, imaju najvie uspjeha, u njima se skuplja itav niz postignua kod prepoznavanja ne moe biti jo rije o pravim misaonim procesima, radi se samo o glasovnim izraavanjima o onom to se prepoznaje rastereujue postignue jezika zapoinje prepoznavanjem- prepoznavanje ne ukljuuje vie cijeli motoriki krug

22

-

-

1. 2. 3. 4. -

uvjet sve teorije jezika- u jeziku je mogua aktivnost koja nita ne mijenja u faktikom svijetu stvari jezik ima vrijednost reakcije koja rastereuje cjelokupnu motoriku: glasom se ve odgovorilo na stvari, a samo djelovanje se suzdrava uvijek se prvo radi o cjelokupnoj motorici- mata je prvo stvar cjelokupne motorike, i izraavanje i saopavanje- cjelokupno ponaanje najvie aktivnosti sve vie potom smjenjuje jezik, dok na kraju ne nosi cjelokupno izraavanje i saopavanje zagonetka jezika se stoga nalazi u mnotvu integracija koje su u njemu sadrane i mogue reakcija na dojmove opaanja povlai se na puki sistem glasovne motorike jezinu kretnju karakterizira njezina dvostranost- povezane su motorika i senzorska strana- kretnja proizvodi neki dojam, neki sluni osjet- na vizualne dojmove mogue je odgovoriti jezinim kretnjama intencija je svako usmjeravanje sebe prema vanjskim dojmovima- ako se ta intencija odvija u jezinim kretnjama- onda imamo vitalnu osnovu misli- miljenje se izvorno uope ne moe odvojiti od govorenja i znai intenciju koja se u jezinom glasu odnosi na neku stvar osobitost intencije koja se odvija u jeziku, sastoji se samo u tome da je ovdje simbol glas-samostvoren, i u tome da ta kretnja smjenjuje druge kretnje, dakle dostajeintencija i otpravljanje ovdje se poklapaju takva intencija postoji samo u zajednici- u glasu je pretpostavljena komunikacija nazivanje pojedinanih stvari koje nastupa tijekom druge godine, mora imati ove posljedice: veliki napredak na putu intimiziranja svijeta- poznanstvo i otpravljanje, neutraliziranje stvari; vlastito rastereenje intimiziranje svijeta odvija se ovako: proces samootuenog osjeaja- posljedica je uveni glas-ponovljen-vraeni glas komunikacija s drugima ostaje objektivna, dobiva sjecite koje pada u vanjski svijet, tako svaki budui interes postaje javan nai interesi i potrebe postaju razgovijetni sami sebi, postaju intencionalni, mogu se rasprostrijeti u svijetu i sami prepoznati kvaliteta miljenja isprava je identina s intencijom na stvar koja se odvija u jezinom glasu kategorija djelovanja i komunikacije moraju se razmatrati na pozadini zajednice

21. teorija igre. etvrti korijen jezika igra nije ozbiljna, ali ipak tu ivi neka tajna ozbiljnost s obzirom na to da igra ima stanoviti smisao bioloke vrste- tu se dogaaju vjeba, kolovanje Spencer govori o suviku snage koja se prazni u igri U igri se grade dva postignua- kolovanje kretanja i igra kretanja- npr. Djeca vjebaju sve vrste kretanja-epaju, na petama hodaju... Ovdje se pojavljuje komunikacija sa samim sobom- vlastito kretanje mora postaviti neku zadau, svako postignue koje se probije i koje je sad spretno, koje je oslobodilo motoriku matu, otvara nove perspektive

23

-

-

-

Drugo je poznanstvo sa stvarima- u komunikaciji prema van stvari se uvlae u vlastita kretanja i na njima vrimo otkrie Pravi karakter igre treba traiti na strani mate i rastereenih interesa mate Rije je o interesima koji su lieni potrebe i pripadaju mati Nestabilnost je bitan sadraj igre- dra igre sastoji se u interesima koji nastaju trenutno, na neko vrijeme dok traje ophoenje, i pogreno je za motiv igre uzimati samo ozbiljne interese-vjebanje kretanja... Samo kod ovjeka postoje prolazni, matalaki i nestabilni interesi ophoenjamlado ivotinje kada se igra, zapravo sudjeluju posebni instinkti-tako da zapravo vjeba lovljenje... Kretnja se mora vratiti igrau- glavno je da se u nekom takvom procesu ophoenjarazvio i samome sebi postao shvatljiv neki odreeni interes- porivni ivot otvoren je prema svijetu i ugoda u igri ugoda je u samorazvijanju promjenjivih poriva posve promjenjive sadrajnosti i odreenosti: bez potreba Igra je oblik u kojem se porivni ivot koji je otvoren prema svijetu, sam dokuuje u svojem odnosu prema svijetu, te u komunikativnoj ivotnosti doivljava kako u njemu samom raste mnotvo potreba koje ga tvore i izmjenjuju se Spencer- igru ne tvori puka funkcionalna ugoda kretnji, nego samoiskustvo osnovnih svojstava ovjekove porivne strukture koja je izobilna, plastina, otvorena prema svijetu, komunikativna i zbog toga svega potrebno joj je discipliniranje Za racionalno ponaanje je nuno da pojedinac stekne neki objektivan i osoban stav prema samom sebi, da postane objekt za samog sebe- on ne dobiva iskustvo o samom sebi izravno ili neposredno, ne time to postaje subjekt za samog sebe, nego ako postane prvo objekt za samog sebe, ba kao to su drugi objekti njegova iskustva- a postaje objekt za samog sebe tako to pretpostavlja stav drugih pojedinaca prema samom sebi unutar nekog drutvenog okolia Grupna igra-game- niz odgovora drugih koji su organizirani tako da stav jednoga izaziva stavove drugih, a ta organizacija dovodi se u oblik pravila igre- djeca imaju velik interes za pravila igre i ona im predstavljaju uitak 4. KORIJEN JEZIKA-POZIV Glasovi koji prethode ispunjenju neke djetetove elje, moraju dobiti smisao pozivavie se ne oglaava samo tupi nagon, nego intencija na ispunjenje u glasu anticipira ispunjenje I ovdje se osjea vrijednost dvostranosti glasa- dijete u svojem monom glasu doivljava osjeaj aktivnosti i mogunosti poveanja napora- dijete je u glasu uspostavilo komunikaciju s vanjskim svijetom na vitalno najvanijem mjestu I poziv pokazuje strukturu voljnog djelovanja- neto se ini da bi se uspjeloizvorno samo akfektivno, ali uspjeno vritanje postaje namjerno- tu je bitno povratno djelovanje prema unutra- ovjekov porivni ivot mora se orijentirati jer je otvoren prema svijetu Djetetove fizioloke potrebe prvo se javljaju kao kaos unutarnjih i vanjskih neugodnih podraaja, a pozivom se vri vaan korak prema preciziranju tih potreba: u glasu se izraava neka doivljajna cjelina- npr. Glad U oekivanju ispunjenja ona postaje svjesna u nekom stupnju, glas postaje vodee sredstvo odreenog i usmjerenog doivljavanja

-

24

-

Na porivni ivot se prema svijetu doslovno odreuje, on dobiva sadrajni smjer U vrlo elementarnom sluaju poziva radi se o izdvajanju i preciziranju neke potrebe u njezinu orijentiranju po nekom vanjskom ispunjenju pod vodstvom poziva, u kojem se potreba probija kao radnja i time zahvaa samu sebe - Orijentiranje ivota udnje samo je ovjekova zadaa koja slijedi iz nedostataka instinkta, to je sve skupa mogue samo uz pomo jezika - Duevni ivot sastoji se u stvaranju: 1. unutarnjeg svijeta 2. u stvaranju jednog raspoloivog unutarnjeg svijeta - ovjekov suviak poriva mora biti organiziran u smjerovima, to postaje mogue samo na osnovu iskustva i tumaenja doivljajnih situacija - svladavanje vanjskog svijeta ujedno je izdvajanje i karakteriziranje jednog unutarnjeg jer ovjekov unutarnji svijet ima dvije pretpostavke: suviak poriva koji treba svladati i otvoreno svjetsku sferu koju treba svldati- unutarnji ivot nastaje iz njihova uzajamnog suprotstavljanja 22. proirivanje iskustva nae opaanje je na svojem fiziolokom podruju sklono saimati svoje sadraje u cjeline, ali ve i tu postoji suprotna tendencija da se oni unutar njih ponovno rastave - ralamba opaajnog polja na simbolike naglaske unutar neutraliziranih meupolja, doputa pregled i senzomotoriko zahvaanje odnosa - apstraktnost simbola doputa i proirenje naih djelovanja, pravo iskustvo- ako netko eli alicu, a nema je, uzet e vazu ili posudu jer mu je vano da je zaobljeno i uplje, druga svojstva tih stvari postaju indiferentna - stvari koje se opaaju sjedinjavaju se u stanovite sklopove ili odnose- sklonost podraaja da se prikljue drugima i uu u putanju drugih djelovanja, ali moe se i govoriti o sklonosti djelovanja da se ire te uvlae u sebe i druge podraaje - senzorski dojam A asociran je s nekim drugim B kad ulazi u djelovanje koje je usmjereno prema B- to se djelovanje d B proirilo na A - ako ne volimo nekog Petra i pri spomenu na to ime javlja nam se neugodan dojamona se naa odbojna reakcija s klase neugodni ljudi proirila na klasu ljudi koji se zovu Petar - tu je bitno iskustvo koje se ne sastoji samo u identificiranju inae razliitih injenica pod nekim aspektom ili u irenju naeg ponaanja na razliite stvari pod istim aspektom, ali bitan moment je i oekivanje- uzeti A za B znai na B oekivati iste poskjedice koje djelovanje uraunava kod A - ako A ispunjava to oekivanje: proirili smo iskustvo, o ako A ne ispunjava to oekivanje: tada nam to daje novo, isprva razoarajue iskustvo, koje postaje neki novi problem- tada se B eli postaviti za C- taj problem se svladava tako da se mora traiti neki aspekt pod kojim on ulazi meu ve skupljena iskustva - pod pojmom kauzalnosti skrivaju se dva razliita iskustva: 1. iskustvo ako-onda 2. ukidanje svake sluajnosti

25

-figure iskustva. 1. tip: uvjetovani refleks i uenje iz sluajnog uspjeha i pogreke. Preuzimanje sluajnih uspjeha i usmjerena upotreba djelovanja po njima 2. uzimanje A za B- opaanje se obazire samo na neke odlikovane znaajke i simbole, djelovanje se iri time to se postupa s A kao s B 3. mogui su neuspjesi i neoekivana nova iskustva koja sad postaju problem- nuna je izmjena aspekta na njima kako bi se prikljuili na nova iskustva 4. daljnji oblik tih iskustava je sljedei- pronalaenje predmeta pod jednim zadranim aspektom- izbor prikladnog 5. rjei je sluaj kada samo iskustvo postane motiv- radi se o tome da se samo ponaanje stvari pod odreenim, zadranim aspektima, osobito njihovo promjenjivo ponaanje u promjenjivim uvjetima, uini predmetom ureenog iskustva- to je eksperiment- on je ita teorijska praksa- namjetanje pretpostavki, aspekata i djelovanja kako bi se istrailo ponaanje stvari prema okolnostima koje su i same opet izabrane i uspostavljene - to je naposljetku i proces mate- proces uivljavanja jednoga u drugo i suuivljavanja odgovarajuih oekivanja - nae znanstveno iskustvo s jedne strane pojednostavljuje nae znanje, a s druge ga beskonano obogauje- postavim li A za B- pojednostavljujem raznovrsnost iskustva, ali upravo su posljedice koje su izazvane tek tim pojednostavljenjem novi materijal iskustva, on se opet pojednostavnjuje, prikljuuje se na ve poznato 23. vie iskustvo kretanja 1. 2. 3. 4. 5. stvari koje nas okruuju, bogate su naznakama i pozivaju nas na odreena djelovanja to bolje vladamo nekim podrujem situacija, to se vie opaanje povlai pred odreenim sljedovima oekivanja naa djelovanja imaju svoju motoriku matu i matu koja se odnosi na oekivanja bavi se izmjenom poetnog smjera kretanja i djelovanja- takvo neto je mogue ako su same kretnje razvijene vlastitom djelatnou- tj. mogue je samo kod ljudi spretna kretnja ima svoje vorita- tj. plodne faze od kojih se polazi da bi se njome upravljalo, stjeu se iskustva o tome kako promjene itavog sastavljenog kretanja ovise o blagim promjenama u naglaavanju tih vorita mi smo u stanju poeti s kretnjama u pojedinanim fazama cjeline, ponekad ak i u zavrnoj fazi, te ih u svakoj fazi moemo prekinuti svaku poetnu fazu neke kretnje moemo kombinirati sa zavrnom fazom neke druge svako se kretanje moe zaustavit na bilo kojem mjestu cijelog plana, te se na njemu moe zapoeti neki novi, drugaiji niz kretnji svako kretanje se moe zaustaviti u bilo kojoj fazi i ta se faza moe upotrijebiti kao poetna toka istog kretanja poetak kretanja moe se po volji transponirati kretanja se ne dogaaju u praznom prostoru, nego na stvarima i u ophoenju s njima u cjelovitim situacijama, svaka izmjena stavova i svaka varijacija motorikog uloga, odraavaju se na ponaanju stvari

26

-

ono to je ovdje unaprijed dano je svrha i plan kretanja, a u njega se zatim ukljuuju stvari u skladu s aspektima koja tek dobivaju u okviru nakane u sistemu ovjekovog opaajnog i motorikog ivota sadran je jezik

24. glasovne geste. Peti korijen jezika Stenzel pod glasovnom gestom podrazumijeva- eksklamacije, kao to su stenjanje, uzdisanje- predjezini uzvici koji tvore akustiki analogon izraajno ispunjenih gesta Preciziranju uspjeha djelovanja i opaanja pridrueno je jednako takvo preciziranje glasovnomotorike popratne glazbe Klju za samoizmiljene rijei kojima djeca poprauju svoje radnje, nalazimo u tome to odreene djelatnosti suodreuju neku isprva afektnu pratnju Iz glasovne geste moe nastati neka rije, ali rije sa situacijskom vrijednou Noire je doao do bitnog zakljuka- da je jezini glas svojem nastanku izraz povienog osjeaja zajednitva koji prati zajedniku djelatnost- Noire smatra da su praljudi u zajednikim djelatnostima imali pratee glasove koji su stjecali odreeni akcijski smisao time to se zajedniko razumijevanje prikljuivalo na takvu zajedniku djelatnost, a sekundarno znaenje takvih akcijskih rijei premjetalo se na proizvode te djelatnosti, tj. umjesto djelatnosti imenovali su se rezultati- oznaka djelovanja prela je na objekt- problem je to on kree od odraslog ovjeka, ali ima predodbu o praktinim i komunikativno-motorikim korijenima jezika i nasluuje veliku vanost suradnje ruke, opaanja, jezika Rijei kojima se Gehlen bavi, to su rijei neodreenog znaenja, imaju situacijsku vrijednost koja nije odreena, ali je promjenjiva Jezik nikad ne bi doao do reenice kao spoja pojedinanih oznaka u ukupnost neke situacijske oznake kad u njegovu korijenu ne bi ve leala svladavanja situacija i radnji Dada, off- tako neke rijei koje mogu djetetu znaiti vie stvari

-

25.planirana djelatnost - ovjek razvija svoju motoriku matu u kojoj postoje kratice, anticipiranje u usmjeravanju- simbolika u provedbi kretanja, time postaje mogue neko promjenjivo ponaanje unutar istih okolnosti, jednako kao isto ponaanje unutar razliitih okolnosti- u te je procese uklopljen jezik Jezik je sam motoriko zbivanje u sklopu kretanja i osjetilni sadraj okolnosti i situacija Misao- intencija na neto koja se odvija u jezinom glasu - simbol koji prolaze intencija i usmjeravanje na stvar, dvostran- on je poput sam stvari opaena tvar,a s druge strane samoraspoloiv i proizveden- ukoliko se intencija odvija kroz jezine glasove, ona se odvija kroz samoproizvedene simbole, i to usmjeravanje naziva se miljenjem, pri emu su govorenje i miljenje isprava identini - ovjekove kretnje nalik su jeziku jer su povratno osjeajne kretnje, 2. komunikativne su, 3. simbolike i promjenjive, pa jezini glas moe stupiti na njihovo mjesto

27

1. 2. 3. 4.

njegova uloga se ne ograniava na ono to se spazilo, nego jezini glas moe stupiti na mjesto kretnje, zamijeniti je ili poeti jezini glas stjee osjet i kretnju, intencija u njemu moe biti punovrijedna i dostatna aktivnost ophoenja za ovjekov ivot najvanije je kontrolirano i upravljano djelovanje, a uvjeti su : motorika komunikacija- povratno osjeane kretnje promjenjivost kretnji, izmjena aspekata u njima jezino oznaavanje objektivnog, stvari, njihovih svojstava u jeziku i na njegovoj vlastitoj razini postie se slobodno i proizvoljno raspoloivo kombiniranje veza izmeu stvari

26. ponavljanje osnova jezika ljudsko dijete otvoreno je u velikom stupnju podraajima jer ovjekov opaajni svijet nije poput ivotinjskog suen na malobrojne nagonski vane sadraje - ovjek ima zadau svladavanja tog otvorenog svijeta- mora aktivno djelovati prema svijetu koji osjetilno nadire - ta aktivna djelatnost sastoji se u komunikativnim i otpravljujuim djelatnostima bez vrijednosti zadovoljanja neposrednog nagona, iji se rezultat naziva iskustvom - komunikativne radnje su one u kojima se ne pojavljuje vitalna korist, nego ivotnost ophoenja, obogaivanje umijea, rastereenje od unutarnjeg i vanjskog pritiska podraaja - djetetov motoriki aparat je nedovren- rije je o plastinosti procesa kretanja koji sadrava neiscrpno bogatstvo kombinacija koje se moraju razviti vlastitim naporom, samodjelatno i povratno se osjeajui- to se dogaa u ophoenju sa samim stvarimaa - figure kretanja mogue su samo u uzajamnom djelovanju s jezikom - postoji vie korijena jezika- svaki je specifino ljudski, ali to ne znai duhovan- ti korijeni nisu intelektualne, nego vitalne senzomotorike radnje od kojih svaka ima svoje posebno postignue - vano je da ni komunikacije ni simbolika postignua ni reflektirana, ni intencije ne pripadaju samo jeziku, sve su to karakteri cjelokupnih specifino ljudskih opaajnih i motorikih postignua - korijeni jezika: 1. ivot glasa- kretnja se osjetilno vraa, i u toj svjesnosti ona je poticaj za nastavljanje same sebe; dijete ophodi sa samim sobom time to se njegova unutarnja djelatnost uivljava u ono vanjsko, a da se ne uskrauje subjektivnost 2. glasovno izraavanje na vizualne dojmove- na vizualne dojmove odgovara nespecifinim izraajnim kretnjama, meu kojima su glasovnomotorike- obraanje vienome u istoj radosti zbog njega- stvara se veza izmeu vienog svijeta i glasa 3. poziv- djetetove potrebe i neugode uvijek se rjeavaju izvana, i zadovoljenje koje slijedi kriku, oekuje se u pozivu, tj. do krikova dolazi s intencijom rjeavanja. Pod vodstvom glasa uspostavlja se povezanost potrebe, glasa i ispunjenja- sve ovjekove potrebe i porivi moraju se orijentirati na svijetu i postati jezikovni

28

4. glasovna gesta- glas kao povlatena motorika faza- popratna glazba- odreeni djeji glasovi imaju vrijednost da se u njima intendira i postavlja precizan slijed radnji- ovaj korijen jezika vidio je Noire 5. glas prepoznavanja- Herder- na ponovljene dojmove odgovara se u komunikacijskim kretnjama meu kojima glasovne kretnje dobivaju prednost jer omoguuju da se i samo vieni daljinski podraaji uvuku u samoosjeaj aktivnog sudjelovanja te se na njih odgovori u odreenim radnjama na koje se nadovezuju mase sjeanja 27. elementi samog jezika ti korijeni su predintelektualni, ali lee unutar strukturalnog poretka posebnih ljudskih postignua kao sistema produktivnih rastereenja u kojemu ovjek na jednoj strani dobiva promjenjivu, ali sigurnu motoriku pokretnost, dok na drugoj svijet dobiva karakter steene neutralnosti, on je poznat i intiman, ali i odloen i sagledan jezik- orue apstraktne, tj. neslikovne i potpuno situacijski rastereene svijesti jezik izrasta iz podloge osjetilnog i motorikog ivota u njemu se dovrava rastereenje od onoga sada i ovdje i od reakcije na sluajno dano, u njemu se dovrava sporazumijevanje izmeu ljudi u smjeru zajednike djelatnosti Glas ima dva svojstva: moe se po volji ponavljati on je kretnja koja je uvena i sastavni je dio opaajnog svijeta zametak misli je ondje gdje se u nekoj rastereenoj i nepotrebitoj kretnji istodobno usmjerava na neku stvar i u istoj kretnji ophoenja razabiremo- ovjek doivljava i postaje svjestan sebe u djelovanju koje je usmjereno na stvar u radnji glasa se isto tako usmjeravamo na stvar, i u toj radnji ovjek postaje svjestan sebe, i shvatio je kako je to najrastereeniji i najmanje naporan nain na koji si moe samopostavljenim simbolima svijet uiniti intimnim i raspoloivim sada je mogue aktivno ponaanje koje ne mijenja praktino glas kao rije potpuno nas rastereuje od neposredne sadanjosti stvari, omoguava beskonanu slobodu time to je ovjek imenovao stvari, on je ve djelovao, on moe zadrati djelovanje i njime raspolagati u rijei su sjedinjene sljedee stvari: intencija kroz neki samopostavljen, osjetan simbol na neku stvar komunikativno samodoivljavanje u doivljavanju i razabiranju stvari samo to ponaanje ve je radnja, na to nije vezan nikakav prijelaz u djelovanje rije- osobit i uvjetovan in koji sadrava itavu ljudsku osjetilnu i motoriku strukturu, a misao je u njoj dosegnuti oblik svijesti koja je neodvojiva od rijei i upravo sama rije svijest o vienom i uvenom pripada i ivotinjama, ali njima nedostaje samousmjeravanje i djelovanje motorika mata uivljava se u predmet i mi doivljavamo svoje kretanja, stvari poinju upuivati jedna na drugu i povezuju se u sljedove, a ti su sljedovi svojstva

1. 2. 1. 2. 3. -

29

-

-

koja su uvijek ponovljiva i ujedno upute za kretanje- objektivnost, tj. u stvari odreen slijed podataka, ispostavlja se u procesu komunikacije sam jezik je kretnja ophoenja u kojoj se uivljavamo u stvar i to uivljavanje povratno primamo od stvari predikat glagolske reenice je iskaz reeninog subjekta- glagolska reenica poiva na pretvaranju djelovanja u govor, ona znai subjektiviranje objektivnog glagol je najvie subjektivan i zbog toga ima najveu snagu objektivnosti misao glagolom naputa svoje unutarnje stanite i prelazi u zbilju rije, kao puko imenovanje zatvorena je u unutranjosti i subjektivna- imenovanje stvari je radnja vezana za vidljivo postojanje same stvari, ona se ne uzdie iznad sadanjosti aktualnog, i tako je pojedinana rije koju dijete upotrijebi samo znak da je ono primijetilo neku stvar- ostaje uinkovita u subjektivnom u najjednostavnijoj glagolskoj reenici- npr. Udara munja- iskaz u sudu o nekom predmetu, pridaje tom predmetu djelovanje izvanjski, kao svojstvo

28. prvotni motivi napredovanja jezika kad se u rijei intendira neka stvar, ona se misli u samoj sebi, izdvojena od svijeta i utvrena, te zapravo tek time postaje za nau svijest neko ono samo nasuprot nama kad je neka stvar dobila neki odreeni aspekt, onda to oslobaa aspekte koji se nisu mislili veina rijei ima isprava neto promjenjivo i neprecizno te im se ogranie na neko odreeno znaenje, one ostavljaju praznine koje se sada moraju ispuniti novim izrazima daljnji su zakoni izgradnje jezika u injenici neverbalnog smisla- u svakom jeziku postoji malen broj formalnih modela koji mora prihvatiti beskonano mnogo misaonih veza, koja prinuuje da se dvosmislenost prevlada jezinom i formalnom kreativnou jezik je meusvijet koji lei izmeu svijesti i svijeta ukoliko je rije htjela izraziti samu stvar, ona biva baena na samu sebe, tj. reflektirana je rije ne zadrava misao, nego je odmah odzvanjajui, oslobaa za novo vezivanje misao je intencija na stvar koja se odvija u rijei, ali time to misao rijei nailazi na otpor u stvari, ona pada natrag na samu sebe i shvaa da rije koja odzvanja nije je iscrpila, pa se proizvodi u nekoj drugoj rijei u struji govora rije i pojam se ne mogu razlikovati samo se u refleksji misao kao neiscrpljena odmie od rijei razlika izmeu rijei i pojma razlika je refleksije, ali ne i razlika neposredne intencije rije se razlae na jednu glasovnu stranu- ime, i sadrajnu-pojam imenovanje-odnos rijei prema stvari znaenje polazi od imena i znai pojam ukoliko on ulazi u glasovni dio, obrnuti odnos zove se oznaavanje nekog pojma nekim imenom odnos pojma i rijei kljuan jeza razumijevanje razvoja jezika rije je zbiljska radnja, ona se povratno prima u sebe, kao i opip

-

30

-

u jeziku se pojavljuju daljinske intencije liene udnje i odvijaju se u jednostavnim komunikativnim kretnjama nastavljanje rastereenja predstavlja unutarnji razvojni zakon samog jezika

29. povratni uinci: predodba predodbe su proizvodi jezika sjeanja koja su kod nas pasivno ugraena, kroz motorike kretnje postaju mobilnima i biraju se tako da se u smjeru naih radnji povaljuju kao fantazme oekivanja - svako stanje organizma mora se utisnuti na neki nesvjestan nain- pasivan nain - organizam u sebi pohranjuje ve prola stanja kako bi se sa slinim situacijama mogao suoavati ve prilagoen i spreman - sposobnost sjeanja postaje savrenija to je vea ansa da bude pogoena neoekivanim i iznenaujuim situacijama - aktivna mata zadire u budunost i kao materijal svojih oekivanja ima samo ukupnost onoga to je ve imala u iskustvu, i zato voenje nae egzistencije u budunost uvijek se dogaa s nedostatnim sredstvima jer je ta budunost, umjesto da bude ponavljanje prolosti, puna jedne beskonanosti dogaaja koji se ne mogu oekivati i injenica koje se ne mogu izmjeriti- kod ovjeka je nuan proces uzajamnog usklaivanja sjeanja, novog iskustva i oekivanja - dogaaji razaraju naa oekivanja i mi moramo stalno rastvarati i razbijati sjeanja i navike koji se samo da nas vezuju za prolost, nego nas i ine nespremnima tititi od neproraunjive budunosti - materijal predodaba jesu sjeanja, ali ih jezik ini pokretnima i raspoloivima - predodbe kao i rijei mogu se proizvesti u bilo kojem trenutku, tako da nisu vezane za neki odreeni trenutak - s jezikom sjeanja postaju predodbama, i to senzorskim fantazmama, a ne motorikim koje ostaju nejezine - jezik omoguuje svojevoljnu raspoloivost fantazmi sjeanja koje time sudjeluju u intenciji misli - misao se otvara rijeju, artikuliranje neke misli- intencija je na neku stvar putme odreenog glasa - tri osnovna filozofska rjeenja problema miljenja: 1. platonovsko rjeenje: reflektirani, od rijei odvojeni pojam zbog svoje se naizgledne bezvremenosti uzdie kao posebna, via zbilja 2. idealistiko rjeenje: miljenje je ujedno i in i predmet, ono je svoj vlastiti svijet, i zbilja nestaje u njemu 3. instrumentalno rjeenje: miljenje je sredstvo za rastereenje i bitno je povezano s djelovanjem - sposobnost sjeanja ima smisla samo kod pokrenutih bia koja mogu nailaziti na uvijek nove okolnosti - nikakvo sjeanje na vanjski svijet nije mogue ako nije pridrueno na svijest o vlastitoj djelatnosti

31

-

za ovjekovo oslobaanje od neposredne sadanjosti za njegovu predviajuu egzistenciju bitne su predodbe kao fantazme sjeanja koje aktivnou jezika postaju proizvoljno raspoloive, ponovljive i intencionalne

30. povratni uinci: poravnavanje unutarnjeg i vanjskog svijeta jezik dovodi unutarnje i vanjsko na jednu razinu jezik brie razliku izmeu zbilje i predodbe za bie koje djeluje u budunosti razlika izmeu predoenih i zbiljskih situacija mora biti privremeno ukidiva i cijela struktura naeg iskustva djeluje u smjeru da se realnost sve vie prekriva predodbama i potvrenim fantazmama jezik omoguava da se izraeni aspekt sauva neovisno o promjenama situacija, ali i vlastite unutranjosti, ali i neovisno o sadanjem stanju danoga- ako nekom damo neku stvar i kaemo da je to crveno, onda je utvren nain na koji e se on prema tome postaviti unutarnji ivot je isto antropoloki izraz i oznaava isto to i injenica otvorenost prema svijetu- naime, tu injenicu doivljava samo bie koje je otvoreno prema svijetu svijest nije antropoloki pojam, nego je iri i znai proces pretvorbe na mjestima kontakta nekog organizma sa svijetom, te je kod ivotinja smjetena u opaanju, a kod ovjeka koji je otvoren prema svijet, to podruje kontakta see neusporedivo dublje u organizam, i tako se svi porivni procesi u nama odvijaju zaposjednuti slikama vanjskog svijeta urastanje vanjskog svijeta u nas, djelo je jezika Herder- ne postoji nijedno stanje u ovjekovoj dui koje se ne bi moglo izraziti rijeima Poravnavanje unutarnjeg i vanjskog svijeta znai da unutarnji svijet u cjelini interpretiramo po vanjskom, a vanjski po unutarnjem, a pri tome je jezik sredite Unutarnji vanjski svijet prelazi u vanjski unutarnji svijet Plessner govori o biti ivotinje, biljke i ovjeka- ivotinja ivi iz svoje sredine, ali ona ne ivi kao sredite, ona tvori sistem koji se povratno odnosi sam na sebe, ali ona samu sebe ne doivljava-....

-

-

31. bezglasno miljenje misao je intencija koja se odvija u jezinom glasu no ono to se misli ne mora izlaziti- u tom se znaenju govorenje i miljenje razilaze unutarnje miljenje znai potenciranje neizravnog odnosa spram svijeta, neko koenje neposrednog motorikog ophoenja sa stvarima neka vrsta okreta natrag ili zaepljenja sloja poriva pretpostavka je tog pounutrenja miljenje je redukcija osjetilnosti, u miljenju se tok intencija uglavnom oslobaa od zornog materijala predoavanja i sjeanja, kao i od zvunog materijala verbalnih predloaka postoji bezjezino, ali zato zorno podrano miljenje, a s druge strane neko nezorno, no noeno jezinim pomagalima

32

32. problemi podrijetla jezika u samom jeziku se nastavlja rastereenje od neposrednosti sadanje situacije koje je u osnovi svakom jeziku - u samom jeziku nastavlja se ovjekova sloboda u smislu promjenjivih, skraenih stavova koji postaju neizravni- to se dogaa kroz gubitak vrijednosti koje neposredno oznauju, njihova zornog demonstrativnog sadraja, procesom isputanja ime se omoguava da rijei ponu upuivati jedne na druge- to je dosegnuto najvie na flekcijskom stupnju jezika, ali taj proces isputanja ide dalje to vidimo time to zahvaa i fleksiju- pa jezici postaju manje flektivni - pitanje o podrijetlu jezika ne moemo postaviti tako da se pitamo kako su praljudi izmislili jezik jer je pitanje starosti jezika isto kao i pitanje starosti ovjeka - jezik pripada ovjekovim bitnim znaajkama- to je tvrdnja o iskonskosti jezika - djeca da su izolirana od odraslih, razvila bi svoj jezik, odrasli mu samo skrauju put - da bi dijete preuzelo neku rije koju mu govore odrasli, nune su pretpostavke koje su ve vrlo ljudske, uvjeti: 1.ve postojea visoko simbolika struktura opaajnog svijeta, i razvijeno umijee da se u artikuliranim minimalnim kretnjama prikljuuje na tim simbolima i provode se komunikativna ophoenja 2. cjelovit pregled situacije stvoren tim simbolikim opaanjem 3. intencije, tj. sposobnost samousmjeravanja simbolima prema nekoj cjelini 4. zaustavljanje cijelog organizma- uvjetovano dugim otezanjem razvoja poriva 5. karakter intimnosti svijeta 6. otvorenost, tj. nestabilan i prema svijetu otvoren suviak poriva i kretnje 7. sposobnost preuzimanja i upotrebljavanja uspjeha takvih komunikativnih kretnji svake vrste 8. ivot glasa 9. prepoznavanje na podruju glasovne motorike u minimalnim kretnjama 10. glasovne geste, preciziranje glasovnih pratnji uz radnje odnosno intencija na posljedice djelovanja polazei od glasovne osnove 11. glas kao poziv i utiraka radnja to su postignua koja trebaju biti dana ako bi jezik trebali voditi odrasli izvrsni jezikoslovci vezuju podrijetlo jezika iz zajednitvo pa Noire kae da je jezini znak u svome nastanku izraz povienog osjeaja zajednitva koji prati zajedniku djelatnost- glasovi koji prate radnje, iz zajednikog su sudjelovanja u tim djelovanjima dobili odreeni smisao radnje Vossler- ako se npr. Mar upotrebljavalo prilikom obrade kamena, i jednom netko kae mar prije nego pone obraivati i na taj nain pozove druge na obradu kamena, to je jezik S time se slae i Ammann i Jespersen Zgruavanje svih korijena jezika- sporazumijevanje o nekoj djelatnosti koja se treba zajedniki obaviti. Takve glasovne geste morale su biti indiferentne na razliku izmeu radnje i predmeta

-

33

33. vii razvoj jezika u reenici se prikazuje neki proces odnosno utvruje se neka injenica rije i reenica su jednako iskonski, ali se ne smije previdjeti razlika- kod djece postoje rijei koje izraavaju elje ili afekte-poziv, te one koje imaju v