Čovjek s fotografije

http://www.jackpotcitycasino.com/?s=wgs15169&a=bfpadid70111&mid=79833

Čovjek s fotografije

2

Patty bi se često znala pitati što je njezin otac vidio u tom Fargu, gradu u

Sjevernoj Dakoti, kad je mogao živjeti gdje je htio i kako je htio. Ona je, istina,

ovdje rođena, ovdje je završila i školu, ali jedva je čekala da odavde odseli. Nije

znala želi li to zbog roditeljskog tutorstva koje joj je sve više išlo na živce ili zbog

grada koji joj je bio, kako bi joj majka znala reći, pretijesan. A uopće nije bio

malen.

Ništa joj se ovdje nije više sviđalo, pa čak ni klima koja joj je odjednom

postala prehladna.

Nekad se kao dijete radovala snijegu koji bi cijelu okolinu pretvorio u

bajku, ali sad je ni to nije više privlačilo.

Znala bi reći da joj je to hladnoća činila i srce hladnim. I nije se, u krajnjoj

liniji, ni čudila toliko ocu koji je po cijele dane lutao šumom, koliko majci koja je

sama doma bila i samo čitala.

Čak kad ju je jednom pitala zar doista nije imala želju da se zaposli,

iznenađena je bila kad joj je odgovorila:

- Moj život je vezan uz tvoga oca. Ono što njega usrećuje, usrećuje i mene.

I to je bilo sve. No, činilo joj se da ona ipak nije do kraja zadovoljna svojim

statusom. Ali, nije željela čačkati po tome bojeći da je ne povrijedi.

Jer, ma što mislila, mama je zasigurno silno voljela oca kad je napustila

velegrad i došla u ovu selendru zbog njega.

Nerijetko bi znala sa svojom najboljom prijateljicom Lizom popričati o

svemu što bi je mučilo, ali i tu bi, u zadnje vrijeme, naišla na nerazumijevanje:

- Ma ti zbilja pretjeruješ.

- Ako me i ti ne razumiješ, onda ovdje doista više nikoga nemam.

- Patty, ja te ponekad doista ne mogu razumjeti. Možda je to zato što sam ja

odabrala drugačiji način života, što sam ja zadovoljna s onim kako živim. Ali, daj

prestani mučiti i sebe i svoje tim ispraznim pričama. Kad diplomiraš, odluči što ćeš,

a dotad - šuti. Mislim da bi ti tvoja majka morala biti najbolji primjer kako se

ponaša netko tko voli.

- Lako je tebi - bilo je sve što bi joj Patty odgovorila, jer je Lizi, po njezinu

mišljenju, doista bilo lako. Završila je školu, zaljubila se i Petera i samo čekala da

on diplomira i da se vrati u Fargo. Onda je slijedila, kako to već ide, ženidba,

preseljenje u vlastitu kuću i, dabome, djeca. Mnogo djece.

1000 € BONUS

http://www.spinpalace.com/eu/?s=wgs15169%26a=bfpadid70111%26mid=4911


3

A Patty je bila izgubljena. Na jednom bi započela razgovor s roditeljima

kako se, kad diplomira neće vratiti ovamo živjeti, i tad bi takvi razgovori najčešće

završavali svađom ili očevim dizanjem od stola da do svađe ne dođe.

Majka bi je, donekle, i ponekad, i razumjela, ali otac je bio najčešće

neumoljiv. Vjerojatno mu je bilo preko glave tog njezinog umjetničkog okruženja i

maštanja kako ga je on nazivao. A ako išta od svega toga nije mogao razumjeti,

onda je to bilo to glupo blicanje fotografskim aparatom u čemu nije vidio ništa

drugo do igranja.

Ma kad bi mu netko i rekao kako mu je kći izvrsna fotografkinja, samo što

se nije naljutio. Kao da je to nešto značajno, i kao da je itko ozbiljan do toga držao,

barem ne onaj do čijeg je njemu mišljenja stalo.

Ponekad mu je došlo da joj kaže da zna jednu budalu koji se predstavljao

umjetnikom, a on je bio - nečovjek.

Ali, u zadnji bi se čas suzdržao jer se nije, kako je još uvijek mislio, htio

spustiti na njegov nivo. A on sebe, jasno, držao umjetnikom, a njega seljakom. No,

pokazalo se, na kraju, tko je tko.

- Tata, ali zašto bih ja morala trunuti ovdje? - obično bi tom ili nekom

sličnom rečenicom počimala razgovor.

- Ako vjeruješ da ovdje truneš - nije ni on baš birao riječi, iako je kćer

obožavao -onda te žalim. Za mene je trunjenje, kako ga ti zoveš, taj život koji si ti,

nadam se samo u mašti, odabrala. Tko zna koga imitiraš. Neku propalicu koja ti se

svidjela tko zna, opet, iz kojih razloga. Ali, ne bih volio, ma što ti mislila, da se

razočaraš.

Ja ne poznam mnogo takvih s kojima se družiš, ali i jedan kojega znam

dovoljno mi je da zaključim tko su ti ljudi, i još važnije, kakvi su. Iza taštine koje

imaju u izobilju, ništa drugo u njih nema.

- Nemoj me žaliti, nego me koji put poslušaj. Mislim da pažljivije slušaš,

da bi me i razumio.

- Kad bih znao da ću te razumjeti, možda i bih.

- Tata, ja želim živjeti svoj život, želim odabrati ono što je za mene

najbolje, želim se družiti s kim želim i koliko želim, želim se odijevati onako kako

to čine sve djevojke moje generacije, želim...

- Sve što govoriš, gluposti su. Lako je iz ove perspektive tako nešto

sanjariti. Vidio bih te da nemaš za kruh, kako bi na stvari gledala. Lako je iz

sigurnosti doma tako nešto bulazniti.

Kad je ovo čula, znala je da više nema smisla ni riječ izustiti. Bila je

sigurna da će odsad sve manje dolaziti kući, nastojat će biti prema njima korektna,

ali neće dopustiti da joj se toliko i na taj način upleću u život. Konačno do diplome

i tako nema još mnogo.



4

Tih nekoliko mjeseci morat će ne samo prionuti uz knjigu, nego i

razmišljati o poslu, pa i svemu onome što iza toga slijedi.

Možda ne bi bilo loše da već sad malo prolunja po agencijamai vidi ima li

ikakve nade da već sad počne surađivati s nekom od njih.

No, morat se se riješiti i prezimena. Jer, mada bi joj ono moglo i pomoći,

ipak je sve željela postići sama. Znala je da bi otac bio nesretan kad bi čuo bilo što

što bi on smatrao da nije dostojno nje i njihova imidža u sredini u kojoj oni ipak

nešto predstavljaju.

Nije joj sve to bilo lako, ali što je u životu lako, pogotovo kad krećeš

ispočetka.

Jedino što joj je bilo sad lakše, bila je ta čvrsta odluka da će svojim životom

upravljati sama i to na način kako ona misli da treba.

Bolno, ali jedino moguće.

Na završnu izložbu koja je trebala pokazati tko je najtalentiraniji u klasi,

dolazili su i oni koji se nisu baš previše razumjeli u umjetnost, ali snobova je svuda

bilo, i ne samo to. Oni su, kako bi rekao njihov dekan, profesor Waddell, nužni.

Jer, bez njih sve bi bilo dosadno i sterilno, uz smijeh bi im govorio.

Patty ga je slušala, ali samo onaj tko ju je dobro poznavao, shvatio je da je

u mislima negdje daleko. Waddellu to nije promaknulo.

Ta mu se djevojaka od prvog trenutka svidjela, tim prije što je znao čija je,

i s kakvim se sve problemima sreće u vlastitoj kući. I kad su izlazili iz

predavaonice, zazvao ju je:

- Kolegice, imate li malo vremena? Trebao bih vas.

Kako nije mislila da se njoj obraća, krenula je dalje čak se i ne osvrćući na

poziv. A onda je ponovno čula taj glas, ali čula je i svoje ime:

- Kolegice Thum, htio bih s vama malo porazgovoriti. Imate li vremena?

- Oprostite, profesore, malo sam se zamislila, pa nisam ni obraćala

pozornost na ono što se zbiva oko mene.

- Osjetio sam to. Zato vas i zovem.

- Nešto nije u redu? Nešto s mojim fotografijama? Znam da sam mogla i

bolje, ali, tako se to obično zbiva. Nikad nisi siguran što je ono pravo...- nastavljala

je kao navijena, jer je, vjerojatno, bila zatečena što je ovaj čovjek zove na razgovor.

- Zašto odmah takav pesimizam? I da vas odmah smirim, mislim da su

sjajne. Čak i najbolje, da odmah budem jasan. Kad bi se mene pitalo, ja znam tko bi

bio pobjednik ove izložbe.

Nije mogla vjerovati ovom što čuje, ali možda se to on samo šali, možda je

primijetio kako je zamišljena pa je nastoji ohrabriti, jer, sigurno je i do njega doprlo

1000 € BONUS



5

da nema podršku roditelja. Stoga mu je malo opreznije, pazeći da ne kaže nešto što

bi ga moglo povrijediti, odgovorila:

- To što ste rekli, svakog bi studenta, premalo je reći obradovalo, nego

usrećilo...

- Svakog osim vas, to ste željeli reći -prekinuo ju je u pola rečenice. - Pitam

se zašto ne i vas?

- Mislim da me tješite, s obzirom da znate, što imam doma.

- Znam, ali vas ipak ne tješim. Jer, s takvim se stvarima nije za igrati, a vi

znate da ja nikom ne dajem lažne nade. Nikom, a pogotovo ne bih davao vama jer

znam što bi to značilo u vašem slučaju.

- Što?

- Pa, možda bi vaš otac jedva dočekao da s time prekinete, ali ipak mu ne bi

bilo pravo da vas kritika sasiječe.

Jer, ma što vi mislili o njemu, nemojte mu zamjeriti da misli o našoj

profesiji ono što misli.

-Ali, kako?

- Pa, jednostavno. Ni ja ne mislim o njegovoj mnogo bolje. Konačno,

mnogi od vaših kolega su upravo ono što on misli o tom našem zanatu.

- Zanatu?

- Pa, i tako se može na nj gledati.

- Sad vas uopće ne razumijem.

- Patty, nisu svi u vašoj klasi umjetnici. Mnogi će se raspršiti po

kojekakvim redakcijama i biti paparazzi. I to je dobro. Ali, tek jedno ili dvoje bit će

ono što bi trebali biti - umjetnici. Ja sam siguran da ste to vi. I sve što treba, treba

vašeg oca urazumiti, ako hoćete trebate ga usrećiti.

- Čime, profesore?

- Spoznajom da ste vi ta velika umjetnica i da taj poziv koji ste odabrali

nije, kako bi on znao reći - za smetlište.

- Mislim da mu to ništa ne bi značilo, možda bi čak izazvalo suprotan efekt.

- Pregrubi ste prema njemu.

- Možda...

Opet nije završila misao, ali sad je nije prekidao. Znao je što proživljava,

ali isto je tako znao da će je to kad-tad proći. No, da joj je lako, nije, i to je znao.

Htio ju je odmah upitati hoće li njezini doći na izložbu, ali radije bi volio da mu to

ona sama kaže.

Sreća je tako postupio, jer je ona nastavila:

- Kažete da sam pregruba, ali kako biste nazvali ono što mi je rekao kad

sam mu rekla da dođe na izložbu?

- Ne znam što je rekao?



6

- Imam pametnijeg posla nego da buljim u fotografije ljudi koje ne

poznam, a i da poznam, sigurno ne bi bih oni koji su mi simpatični.

- I to je bilo sve?

- Zar treba još nešto reći? Zar me treba još ne neki drugi način uvrijediti?

- Patty, jeste li razmišljali kako je to što je rekao doista istina?

- Ali, profesore?

- Patty, jeste li vi ikad pitali njega kako ga može ispunjavati taj posao koji

on radi? A radi ga sigurno dobro, i koliko moja spoznaja seže, radi ga najbolje u

državi.

- Zar je izvlačenje balvana iz šume neki posao? - sad ga je već iznervirano

upitala.

- Prvo, sad ga vrijeđate, baš onako kako kažete da vrijeđa on vas. Jer, on ne

izvlači te balvane. To rade drugi, a on samo određuje, i to perfekcionistički, koje

stablo treba srušiti da ne propadne, koliko ja znam.

Drugo, svu tu šumu koju je kupio, kupio je da je spasi a ne, kako to čine

drugi, da je uništi. On naređuje sječu po strogo znanstvenim principima. A, što je

time stekao i bogatstvo, to je savršeno. I mislim da biste na to trebali biti ponosni.

Njegova je sreća, kako kaže jedan moj poznanik, što uza se ima ženu kakvu je samo

mogao poželjeti. Ne znam nikoga, što se toga tiče, sretnijeg od njega. Moja je žena

sjajna, ja je veoma volim, mislim da i ona mene, ali nisam siguran da bi išla za

mnom na kraj svijeta kako je učinila vaša majka.

- Vi doista mislite da se ona žrtvovala za nj?

- Ja to ne bih nazvao tako. Žrtva je kad nešto činite jer morate. A ona nije

morala ići za njim. Ona je to htjela. A to je velika razlika.

- Profesore, otkud vam sve te informacije? Oprostite što to pitam, ali

iznenadili ste me. Nisam mogla ni pretpostaviti da o svojim studentima razmišljate

i na taj način.

- Poznavao sam vaše roditelje još iz studentskih dana - počeo je odjednom.

- Ali, nisu mi ništa rekli? Znaju li i oni vas? Bože, što neću sve doznati?

- Nisu, jer se vaš otac toga zasigurno i ne želi sjećati. A ni meni nije ugodno

kad se toga sjetim.

Patty je ostala bez riječi. Iako je bila silno znatiželjna, znala je da mora

čekati, čekati da joj ovaj čovjek kaže što se to nekad među njima dogodilo. A

zasigurno je nešto što ne neugodno i jednima i drugima.

On je tek trenutak zašutio, da bi potom počeo:

- Ja sam bio zaljubljen u vašu majku. Činilo se da sam i ja njoj na neki

način simpatičan. Barem sam si tako umišljao.

- I? - nije izdržala da odmah ne upita.

- Ona je, kad sam je upoznao s vašim ocem, isti mi tren rekla:

- On će biti moj muž.

1000 € BONUS



7

- Poludio sam od ljubomore. Ali, činilo se ne zbog nje nego zbog taštine što

jedna takva cura može meni, budućem velikom umjetniku, pretpostaviti jednog

tamo -šumara, lugara, kako smo mi ih mi nazivali.

I činio sam sve da ih rastavim, ali nije mi, kako vidite, uspjelo. Više uopće

nije bila u pitanju ljubav prema njoj, nego želja da njega omalovažim.

Taština je od mene napravila budalu, nepromišljenu budalu. I, što da vam

dalje kažem. Ja sam ostao to što jesam, dobar pedagog, ali nisam bio onoliko

inventivan koliko sam mislio da jesam. Bolje sam podučavao nego što sam sam

stvarao, više sam odgojio dobrih umjetnika nego sam to ikad sam postao.

- Odmah ste, kad sam se upisala na studij znali tko sam, odnosno čija sam?

- Nisam. Sve dok vas nisam prepoznao kako umjetnicu. Tad sam se počeo

zanimati i drugačije za vas. No, pitao sam se od koga ste naslijedili talent. Nisam

mogao vjerovati da je to od ikoga od roditelja. A, nečiji geni su ipak u vama

proradili.

- I bili ste razočarani?

- Ni govora. Bio sam sretan.

- Zna li moj otac gdje ste i što radite?

- Jasno da zna. Ali kako mi to nije rekao? Kako mi je to mogao prešutjeti?

Zašto barem nije pokušao blateći vas omrznuti mi taj studij?

- Pokazalo se opet daje on bolji čovjek nego ga i vi doživljavate. Nije vas

htio razočarati, nije vam htio reći da ti vaši profesori nisu ono čime se prikazuju.

Jer, istini za volju, ja nisam postigao u svojoj struci ono što je on u svojoj. Ne znam

je li njegov otpor prema ovome što ste vi odabrali za životni poziv, rezultat moga

ponašanja prema njemu, ali sklon sam vjerovati da jeste. I ako je tako, ne smijemo

mu zamjeriti ništa. Jer, tko zna kako bih seja ponašao da sam na njegovom mjestu.

A i da sam sebi ne lažem - bio bih grozan. Eto, to je to. A sad, što mislite bi li oni

ipak mogli doći?

- Sad kad ste vi ovo ispričali, ne znam. Možda. Možda bi i mogli, ali toliko

nenametljivo da ih nećemo ni primijetiti. A i, što mi je još vjerojatnije, mogli bi

doći tek drugi dan da vide u miru to što smo izložili.

- Pa, možda mi je to čak i razložnije -rekla je Patty i time je, barem je ona

zaključila, ovaj razgovor bio završen.

Kad se već spremala izići iz sobe, na njezino iznenađenje, on ju je upitao:

- Patty, moram vas pitati još nešto, iako se baš time i ne ponosim:

- Pitajte, profesore.

- Jeste li u vezi s Timothyjem Scottom?

- Pa - odgovorila je spremno - moglo bi se to i tako nazvati. Ne sviđa vam

se?

- Nekako mi nalikuje na mene kad sam bio njegovih godina.



8

-To znači da sve oko sebe podjecnjuje, da drži da su samo umjetnici

Bogom dani?

- Pa, tako nekako.

- Ali, što to znači danas? Ili da budem preciznija, što to znači za mene?

- Samo upozorenje da se znate vladati, i da znate procijeniti ono što vam

bude govorio. Jer, on bi mogao sve oko sebe vrijeđati, pa čak i one do kojih vama je

stalo.

- Ako mislite da bih dopustila da vrijeđa moje roditelje, pogotovo oca,

spriječit ću to u korijenu. O njemu mogu govoriti, negativno, samo ja.

- Drago mi je da je tako, jer, ne bih volio da se...

- Da se ponovi nešto što se davno vama zbilo.

- Baš tako.

Izišla je iz dekanove sobe zbunjena. Nije znala ni kamo da krene ni s kim

da porazgovori. Osjetila je neki čudan nemir u sebi, pitajući se zašto joj roditelji

nisu ništa ni natuknuli da znaju Waddella. Pitala se jesu li i sami htjeli zaboraviti što

im je činio, ili su nju htjeli poštedjeti bilo kakvih utjecaja za koje bi ih ona

okrivljivala da su joj podastrli.

Ako je prije neki dan još i mislila da će ih još jednom pozvati na izložbu,

sad je zaključila da to i ne bi imalo smisla. Čak što više, neće im nikad dati do

znanja da zna što se zbivalo u njihovoj mladosti jer nije željela otvarati tko zna

kakve sve ne rane.

Patty je noć probdjela. Ono što je čula od svoga profesora, nije je ostavilo

ravnodušnom. Gotovo da ju je smlavilo. Možda da je to prije znala, možda bi

razumjela i oca i znala zašto misli o umjetnicima to što misli. No, pitala se i sad

zašto čovjek takve stvari dozna slučajno, i najčešće kasno.

Nije očekivala da će roditelji doći na izložbu, ali bila je zato uvjerena da će

doći Sidney, dragi dobri dečko iz susjedstva - kako bi sam sebe nazivao kad bi im

dolazilo u posjet, ili nju, najčešće slučajno, posjetio kad bi došao u Chicago.

Sidney je bio veterinar koji je uživao u svom pozivu, specijalizirao se za

pse, i nije mu nadaleko bilo ravnoga. On je, za razliku od mnogih, oduvijek znao

što će biti, i mnogi su se čudili kako je i u tome imao podršku roditelja.

Malo je tko to očekivao od dvoje glumaca koji su bili toliko zaokupljeni

tim svojim poslom da nisu imali vremena ni za vlastito dijete a kamoli za pse.

Bio je Sidney uvijek, barem su joj tako govorili, pomalo zaljubljen u nju,

ali nije joj to nikada ni na koji način pokazao.

Jest da su uvijek bili zajedno, ali ona je to doživljavala kako izraz posebnog

prijateljstva koje je vezivalo i njihove obitelji.

1000 € BONUS



9

Samo jednom je pomislila kako je čudno da on nema stalne djevojke, i kad

gaje nešto slično upitala, a već je bila na studiju u Chicagu, on joj je odgovorio:

- Zašto te to čudi?

- Pa, kako i ne bi kad bi mnoge djevojke bile sretne tek da ih pogledaš, a ti

uopće ne reagiraš ni na koju. Čak sam čula da si prekinuo i s Mijom. A s njom sam

mislila da je ozbiljno.

- Patty, neću biti s curom samo da budem i da se pokažem nekim frajerom

koji može osvojiti bilo koju djevojku koju poželi. Kad ne mogu onu koju doista

želim, ne treba mi nijedna.

Tad joj se učinilo da ju je nekako čudno gledao, vidjela je u njegovim

očima neki čudan bljesak, ali nije se usudila ništa pitati da ne dobije odgovor koji bi

je ražalostio.

No, i ona se zamislila pitajući se kakav je, zapravo, njihov odnos. Ali bilo

je to tada i nikad više.

Kad ga je prije izvjesnog vremena pozvala na izložbu, činilo se da se malo

nećkao, odnosno da je bio čak i iznenađen, jer je odmah upitao:

- Neću li ti ondje biti opterećenje?

- Ma, što je vama svima? - ljutito je reagirala.

- Kome svima?

- Svima vama iz Farga.

- Još si nekog pozvala? - malo je blaže nastavio.

- Pa moje roditelje. -I neće doći?

- Znaš ti moga oca, ali prema onom što sam ovdje saznala, a to ću ti reći

kad dođeš, čak se i ne čudim što neće.

- A mama?

- Ma kamo bi ona bez njega? Oni su kao sijamski bliznaci. To mi je

ponekad i smiješno.

- Ja na to drugačije gledam.

- Kako?

- Pa, recimo, da mi se brak tvojih roditelja čini uzornim.

- I tebi?

- Zar još netko i tu dijeli moje mišljene?

- Oh, da. Iznenadio bi se da čuješ.

- Pa daj reci.

- Moj profesor, moj mentor.

- Pozna ih?

- Saznala sam da da.

- Oni su ti to prešutjeli?

Umjesto da izravno odgovori, tek je rekla:

- Imali su za to razloga.



10

- Čudi me.

- Zašto?

- Pa mislio sam da između vas nema tajni.

- Nema kad je običan život u pitanju.

- Patty, život je samo jedan. No, da ne filozofiram i ne pogađam što je

posrijedi, zaključujem da su te htjeli nečega poštedjeti. Pogotovo otac.

Svi znamo što mu ti značiš. Ali, sad sam se i ja razbrbljao. Obećajem da ću

doći makar unajmio avion samo zbog toga. Ma što tko mislio, ali ti to zaslužuješ.

- Hvala ti, Sidney. Uvijek sam znala da si mi pravi prijatelj.

- Opet ću te morati ispraviti.

- Zašto sad?

- Nema pravih ili krivih prijatelja. Ili jesi ili to nisi. No, još bih te nešto

morao upitati, mada mi i ne moraš odgovoriti.

- Nema toga što bih pred tobom zatajila.

- Jesi li još u vezi s Timothyjem?

- Jesam. A zašto te to zanima?

- Pa, ne znam može li on shvatiti naš odnos, i bojim se da se na taj dan ne

ražalostiš.

- Može, jer su mi puna usta tebe. Oduvijek, i ne samo pred njim.

- Onda je ili bedast - izletjelo mu je - ih me drži potpuno bezopasnim

seljakom koji mu nije i ne može biti konkurencija.

Znala je daje tomu tako, ali nije ga htjela povrijediti, pa je to prešutjela, no

on inzistirao na odgovoru.

- Što je od toga istina?

- Ništa, ili možda su iskrice svega pomalo. Timothy je malo

preambiciozan, malo otkačen, on misli da su samo umjetnici ljudi vrijedni štovanja,

ali nije zločest. Barem se meni tako ne čini.

- Dečko bez mane?

- Pa, svatko ima neku.

- Koja je njegova?

- Ali, zašto me to ispituješ?

- Pa, recimo, kad se sretnemo da znam s kim imam posla. Ako me, ne daj

bože uvrijedi, da znam reagirati.

- Neće te uvrijediti, ali kad bi se to i desilo, ja znam da ti ne bi ostao dužan.

I to je ono što kod tebe cijenim. Nećeš prvi početi, ali ako te netko takne, opeče se i

više no što bi se nadao.

- Nisam znao da me tako doživljavaš?

- Oh, ti toliko toga o meni ne znaš, iako samo odrastali zajedno - rekla je,

ali osjetila je da ne želi više razgovarati.

I samo je na kraju upitala:

1000 € BONUS



11

- Koliko ćeš moći ostati?

- Vikend.

- Sjajno!

- Jesi li što zamislila?

- Pa, napravit ćemo ja i moja kolegica domjenak u njezinoj kući. Pozvat

ćemo onamo samo najbliže prijatelje. Ni ona ne voli neke velike spektakle, iako se

mnogi čude tome.

- Njih stotinjak? - našalio se, ali je ona odmah odgovorila:

- Tek dvadesetak, i mojih i njezinih.

- Dobro, raduje me da upoznam ljude s kojima se družiš kad ti ja ne pušem

iza vrata.

I kad je spustila slušalicu, osjetila je olakšanje. Dobro je da će barem on

doći jer to će joj biti veza s kućom. I čak je bila zadovoljna što neće biti roditelja.

Kad bi došli, ona bi bila opterećena s njima i Waddellom, i ne bi znala što

ni kako da se ponaša. Ovako, bila je sigurna da će majka natjerati oca da dođu

vidjeti tu izložbu, ali kad nikoga ne bude, kad se budu mogli posvetiti onome zašto

su došli.

Sve je bilo spremno, samo se još nije mogla odlučiti što odjenuti.

Nije se htjela ni s čim isticati, jer nije ni dosad. Rijetki su znali da je ona

bogata cura, da bi mogla ne samo kupiti kuću ovdje u Chicagu, nego živjeti na

visokoj nozi. A ona je stanovala s još dvije kolegice u jednom stanu koji i nije bio

velik, i često je, da one i ne znaju, znala platiti neke od računa koji su joj se učinili

previsokim.

Tek nekako pri kraju studija, otkrilo se odakle dolazi i što sve ima.

Jedino joj je Franka rekla da joj se čini kako je otada Timothy prema njoj

drugačiji.

Iznenadila se, ali nije željela to uopće komentirati, jer njoj se činilo da to

nije tako.

No, još se sjećala kako ga je opisala pred Sidneyem, i malo se začudila

kako je poprilično objektivno govorila o njemu.

Pitala se bi li ijedna zaljubljena cura tako nešto izjavila o njemu kao što je

ona malo prije rekla Sidneyu.

No, danas joj je analiza bilo dosta, stoga se na brzinu odjenula i krenula u

dučane.

Sve što je imala u ormarima, bilo je nešto u čemu se nije željela pojavljivati

nigdje, a najmanje na otvorenju izložbe. Ondje su i onako najvažnije - fotografije.



12

Prešla je cijeli grad, sve što je vidjela, nije joj se svidjelo. I onda kad je već

pomislila da će ipak odjenuti nešto iz onoga što ima, ugledala je jedan komplet koji

uopće nije bio skup, ali je bio predivan.

Bile su to hlače i tunika boje pokošene trave, ali uz njezinu kosu i oči to bi

moglo biti baš dobro.

I čim je ušla u dućan i prodavačici pokazala na nj, ova je rekla:

- I prije no što ga probate, znam da će vam sjajno pristajati. I što je još

važnije, dobili smo samo taj jedni primjerak. Samo mi recite za koju vam priliku

treba?

- Za otvorenje izložbe.

- Vi ste samo posjetiteljica ili i izlagačica?

- Je li to važno? -I te kako.

- Pa, hoće li ovo biti dobro za izlagačicu?

- Hoće, jer vidim da vam cilj da svoje fotografije upotpunite. Osobnošću.

Ako hoćete, možete probati, ali i ne morate.

Dvojila je tek čas, a onda je ipak rekla da bi probala.

I doista je ova prodavačica imala pravo. Pred njom je stajala mlada žena,

elegantna, ali ne i upadna, žena koja je zračila nekom prikrivenom ljepotom koja se

i nije vidjela na prvi pogled. Patty se nasmijala kad joj se obratila:

- Vi kao da želite sakriti ono što druge žene tako rado ističu - rekla je, a

Patty se činilo daje i ona takva. Možda je to i dobro, ali može biti i loše.

- Znam da je tako, ali nema tu pomoći. Uvijek sam željela živjeti po nekim

svojim pravilima, iako mi je za to često nedostajalo hrabrosti.

- Ja bih prije rekla da ste vi to i uspjeli, iako nikad nismo zadovoljni s onim

što smo postigli jer mislimo da smo mogli i bolje.

- Bože, kako ste me pročitali - rekla je ispisujući ček za haljinu.

- Ništa nisam vas pročitala, nego sam samo okarakterizirala sebe. Nemate

pojma koliko smo slične.

- Je li vam teško živjeti i tako razmišljati? - odjednom je upitala Patty.

- Ponekad, ah kad sve saberem, mislim da je to lakše nego neprestance

glumatati i predstavljati se onakvom kakva, zapravo, nisam. I što da vam kažem da

me pogrešno ne shvatite. Ja sam. konačno, starija od vas, pa i iskusnija, i zato vam

i mogu reći da ostanite takva kakva ste. Jer, to ste vi. No, sad bi bilo dosta prodika,

1000 € BONUS



13

zar ne? - rekla je ova simpatična žena. I sigurno bi joj još nešto rekla da nije taj čas

u radnju ušla jedna veoma zgodna djevojaka koja je već s vrata upitala:

- Imate li nešto u čemu bih zabljesnula sve koji će se naći ondje gdje i ja?

- Ovisi o tome kamo idete, i s kim ćete tu večer biti. A vi biste to mogli i da

se manje izazovno odjenete - rekla je čak malo podrugljivo prodavačica, ali ova

došljakinja, shvativši ovo kao veliki kompliment, to uopće nije uočila. Odmah je,

međutim, počela priču:

- Idem na otvorenje izložbe mladih umjetnika koji su upravo diplomirali.

Ovo je bilo dovoljno da i Patty naćuli uši, ali i da se prodavačica zamisli.

Patty je nestrpljivo čekala što će joj ponuditi, i praveći se da još nešto želi kupiti,

stala je sa strane.

- Koju boju želite?

- Pa, najizazovnija je crvena.

- To je istina, ali pitanje je kako vam pristaje.

- Pa, nisam crnka, ali i plavušama bi mogla biti dobra - nije se dala ova

cura.

- To je istina, i imate sreću. Imam baš dva modela koja bi vam mogla po

broju odgovarati. Samo morat ćete pričekati u skladištu su.

- Čekat ću jer sam obišla cijeli grad i ništa nisam našla, ništa od onoga što

sam ja zamislila. A znam da je ova večer veoma važna za mene.

- Dečko je u pitanju?

- Pa, to još nije, ali mogao bi biti.

- Oh, ako je tako, onda se doista morate urediti. Samo i tu treba biti oprezan

- rekla je prodavačica i nestala iza jednog zastora.

Očito je otišla u skladište, pomislila je Patty znatiželjna što će dalje čuti.

Imala je neki čudan osjećaj daje ova žena vezana uz nekog tko izlaže, ali sve dok je

nije čula kako govori, nije to dovodila u vezu s Timothyjem.

Najmanje je očekivala da će se, kad je prodavačica otišla, obratiti njoj.

- Vidim da vi imate ukusa prema odjeći koju nosite. Recite, bih li ipak

trebala odjenuti neku drugu boju?

- Ne bih vam mogla reći koju boju da odaberete, ali ja sudim po sebi. Ja se

obučem u ono, kad mi je to nešto važno, u čemu se najbolje i najsigurnije osjećam.

A pretpostavljam da se i vi želite osjećati tu večer sigurno.

- I to, ali još više zavodljivo.

- Pa, ja bih rekla da jedno ide uz drugo.

- Ne uvijek - rekla je ova cura više za sebe nego Patty.

Patty je ostala još dok nije došla prodavačica, a onda je imala namjeru

krenuti, ali na mig prodavačice je zastala.

Noseći haljine crvene kao krv, Patty se upitala neće li ova cura ipak od njih

odustati, ali kad je čula njezin usklik, snebila se:



14

- Pa ovo je sjajno! I bez da probam, kupujem obje.

Uzalud je prodavačica rekla da bi ipak trebala probati, ona se nije ni

trenutka pokolebala. Dapače. Platila je visok iznos bez da bi trepnula okom, a na

izlasku je čak i rekla, očito nesvjesna da je izgovorila ime čovjeka za kojeg to sve

čini:

- Timothy Scott će poludjeti kad me vidi. Neće me moći ne uočiti kao što to

inače čini. A ona njegova časna sestra sigurno će biti u kakvoj radnoj kuti. Istina,

čula sam daje i to njezina poza, ali baš me briga. Neka samo pozira. Sa mnom se ne

može usporediti. Pogotovo ne kad ovo odjenem.

Prodavačica je vidjela promjene na licu njezine prve mušterije, ali još nije

znala što je. Možda tek pozna dečka kojeg je ova spomenula, možda joj je i

prijatelj, jer sigurno nije dečko. Da jest, reagirala bi drugačije, sigurno bi se na bilo

koji način odala. Stoga je i ona, makar je se sve to i nije ticalo, oprezno rekla.

- Žao mi je ove djevojke.

- Zašto?

- Pa, napravit će od sebe budalu.

- A, tko zna.

- Ma, recite mi, kako se nekom može svidjeti ovako vulgarna?

- Ukusi su različiti, gospođo, a muškarci znaju biti kao djeca.

- Ne znam, ali ja nije uvijek tako. No, što se to nas tiče.

- Pa, biste li se iznenadili kad bih vam rekla da me se i tiče.

- Bih - brzo je rekla, ali i nastavila - ne znam kako.

- Dečko kojeg je spomenula, moj je momak.

Umjesto da to prokomentira, da se i začudi, ona je tek rekla:

- Kako je svijet malen.

- Da, ali što da radim?

- A zar biste nešto trebali zato što ste čuli neku curu kako blebeće bez veze.

Osim da, možda, malo otvorite oči, ako vam je stalo do tog dečka. Jer, konačno,

ona će tek krenuti u njegovo osvajanje, kako sam shvatila. No, sad kad tako priča-

mo, mogu li vas i ja nešto pitati.

- Pitajte.

- Jeste li dugo u vezi?

- Pa i jesmo. Ah, i sami znate da to ništa ne mora značiti.

- To znam, ali vi ga sigurno poznate. Znate što je u stanju učiniti, a što nije.

- Kad me sad pitate, više i nisam sigurna ni za koga, pa ni za njega. Nisam

sigurna ni za sebe.

- Vjerujem vam, ali bih vas još nešto pitala. Želite li izgledati na izložbi

tako kako ste si zamislili zbog sebe, ljudi koji će ondje biti, zbog fotografija, ili

zbog toga momka?

1000 € BONUS



15

- Sad mi se čini, ali i kad sam stala pred izlogom, da ne želim zasjeniti ono

što sam radila. Meni su najvažnije fotografije. Ali moram biti poštena, mislim da je

to najvažnije i mom momku. I on živi za njih.

- Možda i da, ah muškarci za sve imaju neke posebne pretince. Oni su u

stanju ono što mi često nismo. Spojiti ugodno s korisnim. Ne želim vas plašiti, jer

mi se čini da mi to i ne bi uspjelo, čak kad bih i željela, ali nemojte se dati

zavaravati.

- Hvala vam na savjetu, ali neću. Imam ja još toliko toga u glavi da ću

morati poslije ove izložbe mnogo toga raščistiti. Nastala je prije izvjesnog vremena

neka zbrka u meni. No, kažu da se to svakom dogodi, prije ili kasnije.

I kad je to izgovorila, Patty je polako kretala prema izlazu, ali je već kad je

držala za kvaku, rekla ovoj ženi:

- Hvala vam na savjetu. Potvrdih ste mi ono što sam sumnjala daje tako.

- Oh, nemate pojma kako mi je to drago. Ali i ja bih vas nešto zamolila.

Dođite mi reći kako'je prošla izložba.

- A kako bi bilo da se to sami osvjedočite? - rekla je, i na njezino

iznenađenje, ova je to žena prihvatila.

Čim se našla na ulici, Patty je uhvatilo neko čudno raspoloženje. Iako je

mislila da Timothyju može vjerovati, iako je bila sigurna da on i nije neki lovac na

suknje, sad se pitala koliko je to baš tako.

Nije joj se poslije toga razgovora išlo doma, nego je krenula još malo

prošvrljati gradom da vidi ne bi li našla i kakvu prikladnu torbicu za taj komplet.

I samo što je stala pred jednim dućanom, unutra je vidjela djevojku koja je

malo prije kupila one haljine.

Krenula je dalje jer joj je i njezinog brbljanja za danas bilo dosta. Konačno,

zašto bi morala imati i novu torbicu kad se ionako neće vidjeti.

I okrenula se i krenula prema svom stanu.

Iako je Timothy htio doći po Patty kako bi zajedno otišli na izložbu, ona

mu to nije dopustila. Nije imala baš pravi razlog za to, tek je nešto promrmljala, a i

on je, vidjela je to, ostao iznenađen.

- Znaš kakvi su ljudi. Bolje da svatko dođe sam. Nećemo im dati materijala

za ogovaranje.

- Ne razumijem te. Pa kakve to ima veze? Ne moramo se, valjda, od nekoga

skrivati. Možda od tvojih? Oni, svakako očekuju da se njihova kći druži s princem.

Zasigurno sa mnom nisu zadovoljni - nije posustajao iznerviran što gaje odbila.



16

- Timothy, moji nisu ne nezadovoljni tobom, oni su nezadovoljni sa mnom

zato što sam odabrala poziv koji jesam. Oni misle da je naš posao gubitak vremena.

- Onda bi bilo bolje da se doista večeras i ne pojavljuju, jer ću s njima

odmah doći u konflikt.

Da nije neprestance pred očima imala onu djevojku iz butika, možda bi sve

drugačije ispalo, ovako je naprosto željela da on jedno vrijeme bude sam da vidi

kako će se ponašati kad nje nema uza nj. Znala je da to što čini i nije u redu, no,

nešto je u njoj bilo jače od svega i nije je čak bilo ni briga što je Timothy bio istinski

ljut zbog toga što gaje odbila.

Ali, zaključila bi, ako se ljuti i odljutit će se, samo će mu trebati vremena.

Kao i za sve, uostalom.

Kad se konačno sredila, i kad je već zaključavala stan, prepao ju je glas koji

je čula:

- A kako si mislila da ću pronaći tu galeriju? Znači, htjela si se, kao i

uvijek, poigrati se mnome.

Bila je dovoljna tek prva riječ pa da shvati tko je došao, da ključ ostavi u

bravi i da se Sidneyu baci u zagrljaj.

- Bože, ipak si došao!

- Pa zar bih i smio propustiti ovakav događaj? Kažu znalci, a ja im

vjerujem, da je nova fotografska zvijezda rođena.

- Sidney, ti se rugaš, ali možda ću baš ja večeras pobrati sve lovorike.

- Ne rugam se i nema tu možda. Ti si moj favorit, i ne samo večeras. Ali,

usput da ti kažem i da izgledaš predivno. Kako je sretan taj Timothy. A gdje je

zbilja on? Kako te mogao pustiti samu?

- Nije me pustio.

- Nego?

- Htjela sam onamo doći sama.

- Ali, zašto?

- Možda će i tebi to izgledati smiješno, ali ovo je za svakog od nas poseban

dan. I svatko mora taj dan, ih da budem preciznija, tu večer biti samo svoj. Ja želim

svima koji onamo dođu zbog mene, biti na raspolaganju, bez ograde da moram

paziti kako se ponašam prema bilo kome, pa čak i prema njemu.

Sidney se zamislio, i uskočio joj u pola rečenice:

- Znaš da o meni ne moraš voditi brigu. Oslobađam te toga.

- Ti si nešto drugo, Sidney.

- Ja ti ga dođem kao stric? - upitao je, njoj se činilo sjetno.

Kad je to shvatila, prišla mu je, uhvatila ga pod ruku i povela nazad u stan.

Kad su došli u dnevnu sobu, on je pogled bacio uokolo i više za sebe nego za nju

prokomentirao:

1000 € BONUS



17

- Ovdje sigurno nikad nije bio tvoj otac. A, možda ga je trebalo dovesti jer

bi tek tad shvatio kako živiš, i kako možeš živjeti. Ali, mnogo je toga sad i meni

jasnije. Ti hoćeš promijeniti svoj život. To je i dobro, pogotovo ako nisi bila

zadovoljna s prijašnjim, ali nijedna krajnost nije dobra. Ti si ipak živjela drugačije.

- Jesam, ali četiri godine živim ovdje, dijelim stan s kolegicama i ništa mi

ne nedostaje.

- Znači od povratka u Fargo nema ništa?

- Nema, Sidney. Iako i ja znam za onu - nikad ne reci nikad. Ja želim

stvarati, ja se želim afirmirati kao ličnost, kao umjetnica, kako netko tko živi za

ovo, ali i od toga živi.

- Imamo toliko toga da si kažemo, ali kako bi bilo da se i ja ipak spremim

jer ne bi bilo dobro da baš zakasniš. Pokaži mi gdje ti je kupaonica, samo ću se

umiti i preodjenuti i za to mi treba tek desetak minuta. I molim te idemo taksijem.

Kad je Sidney otišao u kupaonicu, Patty se tako nekako čudno osjećala.

Pitala se kako ona jedino prema tom čovjeku može biti iskrena, kako to da nikad

nije na njega ljuta, i što je još važnije, kako to da joj on baš nikad ništa nije odbio.

Pa, konačno, i ovaj put ovamo nije bio tek nešto za što je trebalo koji sat. Ovamo

doći značilo je izgubiti barem dva dana, ako ne i više.

Misleći tako o njemu i na nj, oblila ju je blagost i neko posebno osjećanje.

On je bio tu, on je njezin, i bilo bi grozno da večeras nije došao.

Kad ga je ugledala kako izlazi iz kupaonice, u odijelu koje je bilo kao

saliveno, i koje mu je besprijekorno pristajalo, samo što nije zazviždala.

- Izgledaš kao Apolon! Mislim da će cure koje se nađu na izložbi poludjeti

za tobom. I meni ćeš dati na značenju.

-Tebi?

- Pa, zašto ne?

- Ali, Patty, pa ti imaš Timothyja.

- Oh, tko zna čiji će on na kraju biti. Ništa ljepše njegovu uhu nije bilo čuti

nego to stoje sad izrekla, ali znao je da se ne smije previše nadati, znao je da on ipak

ne pripada svijetu u kojem ona živi i što je još gore - kojem se ona divi.

Sve što je u tom trenutku želio, bilo je da ovu večer uspije sakriti svoje

osjećaje, da se pretvara kao i dosad daje ona njegova mala dobra susjeda o kojoj se

mora brinuti sad kad uz nju nema nikoga njezinog.

Čini se da ga je tako predstavila i tom svom dečku, jer da je on na njegovu

mjestu, sigurno ne bi tako mirno gledao na njihovo druženje. Jedino ako taj nije

toliko siguran i u sebe i u njihovu vezu da ne brine. Malo je vjerojatno da bi bilo i

ono treće - da mu do nje nije stalo.

Kad ga je uhvatila pod ruku i kad su krenuh iz stana, on se toliko zamislio

da ga je ona uštinula i drmajući upitala:

- Dajem dolar za misao:



18

- Oh, malo je.

- Koliko to onda vrijedi?

- Svega što imam.

- Znači, nešto se desilo otkad me nema doma? Neka ti se ipak prišuljala u

srce?

- Odavno je ondje.

Da to nije izrekao ozbiljno, pomislila bi svašta. Najprije da se zeza, ali sad

je i ona nekako čudno reagirala. Pomislila je kako se baš i ne bi najbolje osjećala da

se on doista veže za nekoga tko bi ga sasvim udaljio od nje, kako bi se osjećala kao

djevojčica kojoj je netko uzeo lutku koja je dotad bila samo njezina, ali iako ih ima

mnogo, baš ta mora biti tu kad god je se ona poželi.

I da nisu žurili na otvorenje, da im nije taksi došao taj tren, ne bi ni ona

stala u pitanjima.

U taksiju su zašutjeli. Prvi put otkad se druže, to im se desilo. No, nijedno,

očito, nije imalo volje za razgovor.

Ali, za razliku od nje, Sidney je bio na drugi način zamišljen. Bojao se

susreta s tim Timothyjem. Bit će najgore, a ni to nije isključeno, ako ga taj bude

omalovažavao, ako mu bude morao vratiti na način koji neće biti primjeren

trenutku. Iako je znao da će sve učiniti da do toga ne dođe, bojao se, ne sebe nego

toga čovjeka.

Pogotovo sad kad je čuo ovo što je rekla Patty - jer, što je to značilo ako ne

slabljene veze za koju je on mislio da je neraskidiva, i baš zato nije ništa poduzimao

kad mu se činilo da za to ima i priliku i razloga.

Samo koju sekundu prije no što je taksi stao, Sidney ju je mislio pitati je li

se nešto između nje i Timothyja dogodilo ozbiljnije, kad ga je ona povukla za rukav

i rekla da su stigli.

No, usput je i dodala:

- Imam tremu. Strahovitu.

- Zašto, pobogu?

- Pa, sad više nisam sigurna jesam li odabrala najbolje fotografije.

- Ma, jesi, a to što te obuzima strah, normalno je. Da samo znaš što sam ja

sve proživljavao kad su preda mnom stajali neki zadaci i to kad ih je trebalo pred

nekim prezentirati. Radije bih pristao na tko za što nego se producirati.

- Budi negdje u mojoj blizini ako mi pozli.

- Ma, ako ti je tako lakše, držat ću te stalno za ruku. No, ja sam uvjeren da

nemaš razloga za toliki strah.

- Da me nije sram, dopustila bih ti da me vodiš kao curicu.

Opet joj je htio reći što bi na to rekao Timothy, ali se i opet suzdržao jer

najmanje što joj je sad trebalo, bilo je spominjanje njegova imena.

1000 € BONUS



19

Kad su ušli u dvoranu, ona je već bila puna. Vidio je da se ona ogledava

okolo vjerojatno tražeći Timothyja, ali kako je pratio njezin pogled, vidio je da se

zaustavio na čovjeku podosta starijem i tad je shvatio da to nije on.

- Tražiš svoga profesora?

- Kako znaš? - upitala ga je, ali odsutno.

- Pa, pratio sam tvoj pogled. Hoćeš li da mu priđemo?

- Ne bi ti bilo teško?

- Zašto? Večeras i tako činim sve što želiš. Ali samo večeras - rekao je i ona

je tada, vjerojatno i nesvjesna gdje su, i da ih promatra tko zna sve tko ne, popela se

na prste i poljubila ga.

Vjerovala je da to niti tko vidi, niti je ikoga briga što radi, ali kad je čula

pljesak koji je dopirao odnekud, malo se stresla, pa i pocrvenjela. Čak ni Sidneyu

nije bilo svejedno, ali ne zbog sebe nego zbog nje. Znao je da ona večeras mora biti

mirna, da se mora pokazati u svijetlu kakvom se od nje očekuje.

No, samo što su mislili krenuti prema profesoru, on je prilazio k njima. I u

hodu joj počeo komplimentirati:

- Je li vam itko rekao da biste večeras mogli pravo u Hollywood?

- I da jest, ne bih mu vjerovala - odgovorila je smiješeći se, ali bilo joj je

malo i neugodno. Ovako nešto nije očekivala od njega.

- Znači, mislite da ja ili lažem ili se šalim?

- Pa, ne znam što da vam kažem, ali malo ste me iznenadili.

- Vjerujem da jesam, ali i vi ste mene.

- Odjećom?

- Patty, kaže se da odjeća ne čini čovjeka, ali ga ipak....

- Stavlja među ljude - dodao je Sidney kao da želi i na taj način skrenuti

pozornost i na sebe, kao da im želi reći da je i on tu.

I tek je tad Patty reagirala i predstavila ga profesoru.

- Profesore, ne znam ni sama kako da vam predstavim ovog čovjeka.

- Pa, onako kako ga doživljavate, što za nj osjećate, što vam znači u životu,

ili što bi mogao značiti - i on je pozorno gledao u Sidneya misleći kako je ovaj

momak predivan, nešto što bi baš trebalo ovoj dobroj i dragoj curi.

Ona se zacrvenjela kad je čula što joj profesor govori, ali sad se prvi

snašao, i kao i uvijek izvukao je iz te situacije Sidney, predstavljajući se, zapravo,

sam.

- Ništa od toga što ste naveli, profesore, nisam. Ali sam i više od toga - ja

sam njezina "Kartica za sve". Kud ona okom, tu ja skokom. Samo, neću dugo. Kad

shvatim da si je konačno našla nekoga tko će to raditi umjesto mene, odoh ja. Ja

sam Sidney Moffat. Odrastali samo zajedno, i uvijek sam je morao kao nešto stariji

čuvati, i uvijek me živcirala i pravila mi je neprilike. I sad sam morao sam ovamo



20

doći jer kako bi to moglo proći bez mene. Kao, uostalom, ništa što se nje tiče. Samo

sve ima svoj kraj.

Profesor je pružajući ruku ovom dečku rekao nešto što je Sidneya

obradovalo, ali i taj mu se čovjek isti tren učinio saveznikom.

- Nikada to neće prestati. Trajat će na, ovaj ili onaj način, cijeli život. I ja u

tome ne vidim ništa loše. Dapače. Razmislite malo.

- Oh, vidim da si i profesora osvojio, ali pazi se. Nema komplota protiv

mene.

- Nisam siguran da profesor nema pravo, i doista moram napregnuti svoje

vijuge i vidjeti kako dalje.

Najava voditelja da počinje program otvorenja izložbe primorala je

Waddeila da ih ostavi, a i oni su se primaknuli podiju da čuju što će on reći.

Bio je kratak i jasan. Pozdrvaljajući ih sve istakao je kako je ova generacija bila

sjajna, ah i završio s napomenom da će se za neke od njih još čuti. Neću pretjerati

ako kažem da će jedna među ovima zasjati doista kao zvijezda.

- To si ti - čula je Sidneya kako joj šapuće.

- Ma ne bulazni. Treba tek saslušati što kaže žiri.

- Ma ne budi bedasta. I žiri ima oči.

- Pa, kako to možeš reći kad nisi vidio druge radove.

- Vidio sam tvoje, i to je najljepše što se može napraviti. Drugi me i tako ne

zanimaju.

I samo što je profesor završio, voditelj je najavio predsjednika žirija.

U dvorani je nastao muk. Činilo se da se čuje muha u zraku, ali i on je

svojim teatralnim glasom tomu pridonio.

Počeo je od Poncija do Pilata, da bi se na kraju tek osvrnuo na rezultate

glasovanja članova žirija. Ali, i tu je počeo od trećeg mjesta, kao da se izabire miss.

Kad je nije prozvao ni kao treću, ni kao drugu, mislila je da je gotovo.

Sigurno je prvi Timothy, pomislila je. Tek je uhvatila Sidneya pod ruku i

on je osjetio kako se ona trese kao šiba na vodi. Da nisu bili tu gdje jesu, da nije

toliko svijeta bilo oko njih, i konačno da ovo nije bila njezina večer, uzeo bi je u

naručje i iznio je van. Ovako se počeo zajedno s njom drhtati i čekati što će biti. Bio

je siguran da je ona najbolja, ali znao je iz iskustva da najbolji i ne moraju uvijek

doživjeti to priznanje. Tko zna kakve igre mogu sve biti u pitanju.

I tad se odjednom prolomio glas predsjednika:

- Najbolja je, tako je žiri jednoglasno odlučio, Patty Thum.

Sve što je dalje pričao, zašto su jednoglasno odlučili se za nju, čini se da

nitko više nije slušao, da nikome to i nije bilo važno, nikome osim samoj Patty.

I kad je to Sidney primijetio, sad je on ju uhvatio pod ruku i samo rekao:

- Objašnjenje ćeš dobiti i napismeno. Ne drži se tako kako se držiš.

- Ali, kako da se držim?

1000 € BONUS



21

- Pa, kao da si to i očekivala, kao daje to i normalno. Tako im i reci kad se

budeš zahvaljivala.

- Zar to moram?

- Pa nego što nego da moraš. Zar te jedna seljačina tomu mora podučiti?

- Sidney, neću sad raspravljati o tome, ali ja o tebi ne mislim tako.

I dobro da joj je to rekao jer si je u glavi počela smišljati što reći i kome se,

zapravo, obratiti. No, kako ju je voditelj odmah prozvao, uputila se prema

pozornici sad već kao netko tko drži sve konce u rukama.

Iako je znala da su sve oči uprte u nju, uopće nije na to obraćala pozornost.

Ovu snagu koju je dobila, dao joj je Sidney, čovjek koji je uvijek bio uz nju kad

gaje trebala, i ne samo to, koji je i svoje vrijeme podredio uvijek njoj.

Uzimajući mikrofon u ruke, tek joj je malo ruka zadrhtala. Ali brzo je

odagnala strah. Sigurno je počela.

- Bila bih neiskrena kad ne bi rekla da sam se ovoj nagradi nadala. Ali ne

zato što mislim da sam najbolja, nego zato što sam odabrala svoje najbolje radove.

Jednostavno sam ciljano išla pred publiku. No, ne mogu prešutjeti i ne reći

da mi je u tome pomogao i profesor Waddell, i ne samo pomogao pri izboru, nego

mi je cijelo školovanje bio pri ruci.

Pa, kad bi se ova nagrada s nekim mogla dijeliti, ne znam koliko bi pripalo

meni a koliko njemu.

Na kraju se još jednom zahvalila svima, pa i žiriju, i kad je silazila s

pozornice, čuo se gromoglasan pljesak.

Prvi joj je poletio u zagrljaj Sidney, ljubeći je pred svima ne misleći kakav

će tko dojam steći.

Voditelj je čekao da se atmosfera malo smiri, a potom je otvorio izložbu.

Tek kad su krenuli prema eksponatima, Sidney je upitao Patty:

- Gdje ti je Timothy?

- Vjerojatno negdje bjesni.

- Zašto?

- Pa nije dobio nagradu.

- Ali, dobila si je ti?

- To nije isto.

- Patty, ako te voli, ako misli s tobom ozbiljno, kako onda...

- Sidney, svijet u kojem se ja krećem, nije svijet Farga, a Timothy nije ti.

- Ali, pobogu, pa on ti je dečko, nije, valjda, ljubomoran što nije on na

postolju umjesto tebe.

- On bi bio zadovoljan da je on prvi, a ja druga. Ja bih to nazvala muškom

umjetničkom taštinom.

- I ti tako misliš?

- Kako?



22

- Pa, ti bi isto bila ljuta daje on ispred tebe?

- Vjerojatno. Ne čudi se. Rekla sam ti već daje svijet umjetnika poseban

svijet.

Nisu vidjeli kad se našao pokraj njih, ali primijetili su ga tek kad se obratio

Patty:

- Čestitam, golubice. Zadovoljna si, sigurno - rekao je to glasom koji je bio

sve prije nego veseo.

- Jesam, ali zar se ti ne raduješ mojoj sreći?

Tek tad je pogledao prema Sidney u i podrugljivo rekao:

- Vidim da si dovela publiku za radovanje.

- Dobro vidite, gospodine. Samo ću vas još dopuniti - uz nju su i ljudi koji

je vole. Ali, što ja to pričam nekom tko to ne razumije.

Trenutke tišine koja je nagovještavala buru prekinuo je profesor obraćajući

se Timothyju govoreći mu kako je mislio da će on biti drugi.

Sidney je pomislio kako je ovom čovjeku drago što nije tako. I postao mu

je zbog toga još simpatičniji.

Patty je već drugu godinu radila kao samostalna fotografkinja.

Nije se mogla potužiti da nije imala posla, i to i ozbiljnog, ali nije to bilo

ono što ju je činilo odveć sretnom. Sve je voljela raditi, svakom se poslu radovala,

osim onom koji se najviše tražio - da bude paparazzo.

A da bi mogla živjeti, da bi mogla i izlaziti, jer, shvatila je da se i tako

poslovi nalaze, trebala je i to raditi.

Sa svojima je stvorila svojevrstan kompromis - otac je uopće nije pitao

kako joj je i što radi, a majka i kad bi, ona bi joj odgovorila:

- Mama, ja sam sa svojim životom zadovoljna. Nisam više dijete i ne brini.

Ako mi se desi da ne budem mogla sama, potražit ću pomoć najprije od vas. Istina,

znam i što bi to značilo, ah kad ne bih imala drugog izvora prihoda, kad bi sve

presušilo, morala bih pristati i na taj.

No, mama kao i svaka mama. Počela bi s kuknjavom, bilo bi tu i plača, ali

Patty je bila neumoljiva. Iznenadio ju je, međutim otac. Bio bi presretan kad bi

došla, ali nikad nijednom riječi nije spominjao posao jer on za njega jednostavno i

nije postojao.

No, i život piše svoje priče. I one nam, ponekad, izgledaju bajkovito. Kad

je jednom bila doma, došao ga je tražiti neki važan poslovni partner i inzistirao je,

zbog posla, da se baš taj dan moraju sresti. Kako je on bio tko zna gdje u šumi,

1000 € BONUS



23

valjalo ga je ići potražiti. Majka je bila očajna jer nije znala kako do njega doći, a

nije imala koga poslati po nj. Nije joj uopće padalo na pamet da bi to mogla učiniti

Patty. I kad se ova ponudila, bila je iznenađena. Mislila je da ona nema pojma ni

kamo da krene ni gdje bi ga mogla naći.

- Mama, pa ti kao da zaboravljaš da sam ja s njim često išla u šumu. Znam

svaki puteljak sve tamo do onog Petersluga. Otići ću ja - bila je odrješita Patty.

- Ali, po ovakvom vremenu? Sama u šumi? To ne dolazi u obzir!

- S džipom i dosta benzina ništa mi se ne može desiti. A imam i mobitel.

- Ima ga i tata, ali očito signali do tamo i ne dopiru. Pristajem ali ako netko

ipak ide s tobom.

- Najbolje će biti ako već dođem u kakvu gužvu, da budem sama i da

brinem o sebi a ne i o još nekome.

- Ako je tako, idi, ali mi se javljaj češće. I pokušaj tatu nazvati sa svake

točke s koje misliš da bi ga mogla dobiti.

- Budi bez brige, mama.

Krenula je za nekoliko minuta, sretna što će otići onamo gdje je nekad bila

toliko sretna.

Već prvi kilometri činili su je uzbuđenom. Samo onaj tko je volio i

poznavao šumu, mogao bi je razumjeti. Njezino fotografsko oko hvatalo je svaki

detalj koji joj se učinilo lijepim. A takvih je ovdje bilo toliko da bi najradije stala i

fotografirala do besvijesti.

No, znala je koji joj je zadatak i samo što bi malo zastala, zbog grižnje

savjesti brzo bi još većom brzinom nastavljala dalje.

I onda je ugledala prizor za koji je bila sigurna da je fotografija godine.

Jedan je čovjek, kojem se jedva razaznavalo lice, dizao je stablo koje je očito palo

na nekoga i prignječilo ga. Isti je tren dohvatila aparat i počela blicati.

Tek kad je došla sasvim blizu, vidjela je i tko je to - i bila iznenađena. On je

još nije uopće uočio jer je bio toliko zaokupljen spašavanjem laneta.

Ona mu se, pak, nije htjela javljati jer bi tada zasigurno njegov se izraz lica

promijenio.

Učinila je to tek kad se okrenuo i kad joj je bilo jasno da od fotografiranja

više nema ništa.

No, doživjela je prvi put od Sidneya nešto čemu se nikad ne bi nadala. Bio

je grub.

- Zar ti nemaš drugog posla nego da po ovakvom vremenu lutaš sama

šumom? Ovo ti nije Chicago. Ovdje, istina, nema gangstera, ali ni priroda nije

nježnija prema onom tko je ne poštuje.

- Sidney, što je tebi?

- Ništa, ali me ljuti kad netko tko se drži pametnim, pravi ovakve gluposti.

Ipak, tvoj tata ima pravo što je digao ruke od tebe.



24

- Možda on i ima, ali nemaš ti pravo sa mnom tako razgovarati i tako se

prema meni odnositi. Nije više imala živaca s njim uopće raspravljati i brzo je ušla

u kola i krenula dalje.

Čim je otišla, bilo mu je krivo što je tako reagirao, ali on se za nju doista

uplašio.

Bio je jedan od onih ljudi koji kad voli, voli bez zadrške, a isto tako i brine.

Čudio se što ju je nagnalo da krene u šumu jer ona inače nije bila takva.

Bila je, kako bi znao reći, svojevoljna, ali nikad ludo i nikad nije bila

nerazborita, a ovo je bilo baš to. Dvojio je što da čini, ali još ga je više mučilo zašto

to čini. Prema onom kamo je krenula, bilo je očito da ide još dublje u šumu. I čim je

izvukao lane ispod stabla, stavio ga je u svoj džip i krenuo je za njom. No, prije je

nazvao njezinu kuću da vidi znaju li oni kamo se uputila.

Imao je sreću i javila se majka.

- Sigurno trebaš Patty? - odmah ga je upitala.

- Nije doma? - i on je imao spreman odgovor.

- Ma, moga muža traži poslovni partner i kako nije bilo nikoga da ga

pošaljem po nj, a mobitel ne daje nikakve signale, to je ona odlučila otići potražiti

ga.

- Po ovakvom vremenu i to u šumu? -nije mogao zadržati svoje

iznenađenje ali i gnjev.

- A što sam mogla. Zar je ti ne znaš, Sidney? Kad ona nešto naumi, onda će

to biti tako. Isti je otac.

- Nije - rekao je, ali ona nije znala što to sad znači. No, sad se i ona bila

uplašila, pa je skoro rekla Sidneyu da ide za njom, ali nije trebala. Njezin anđeo

čuvar, kako ga je ona nazivala, ju je preduhitrio i rekao:

- Idem za njom. U slučaju da se nijedno ne javimo, javite gorskoj službi.

Neće nam se ništa desiti, jedino možemo ostati zatrpani.

Uspjela mu je jedino još reći:

- Hvala, Sidney.

On više nije imao volje za razgovorom. Sad je pred njim bio drugi zadatak.

Tu malu budalicu naći, izgrditi je još jače, i privesti je kući. Da, baš privesti jer

drugo nije ni zalužila.

Nije dugo vozio, možda kakvih pet-šest kilometara kad je ugledao njezin

džip. Nije znao je li stala namjerno ili ne može dalje. No, onda je vidio stablo koje

je isprepriječilo na cesti. Očito je to bio razlog što stoji.

Malo nježnije nego malo prije, prišao joj je i bez riječi počeo dizati stablo.

No, nije ni on mogao sam. Svaka mala pomaže, zaključio je i samo joj rekao:

- Pokušaj koliko možeš prihvatiti ga u gornjem dijelu.

Učinila je bez riječi tako, ali stablo se nije ni pomaknulo. Onda je on otišao

u svoj auto i donio autodizalicu. Sad je bilo lakše. Uspjeli su ga maknuti tek toliko

1000 € BONUS



25

da su mogli proći, no kad je ona krenula prema svom autu, on joj je rekao da ga

ostavi da će s njegovim.

- Zašto?

- Zato što ovakvih prepreka, a možda i gorih, može biti na svakih nekoliko

kilometara.

- Postoji li mogućnost da onamo i ne stignemo?

- Postoji, ali imamo još jednu.

- Koju?

- Kad uhvatimo signal, možemo javiti ocu da se uputi kući.

- Kako znaš da njega tražim?

- Pa, pitao sam tvoju majku.

- Nisi joj, valjda, rekao da sam u opasnosti?

- Ne budali. To ne bih nikad učinio. Ako se već ja brinem, ne trebaju i oni.

A osim toga, neka žive u iluziji da imaju pametnu kćer.

I tek ga je sad pogledala kao nekad i opet je zaključila, po tko zna koji put,

da se on doista nađe uz nju kad joj je najpotrebniji. Kako nikad nije štedjela riječi

kad nekoga treba pohvaliti, kad nekome treba reći ono što zaslužuje, nije ni ovaj

put:

- Dokle ćeš ti biti moja dobra vila, Sidney?

- Dok ne nađeš nekoga drugoga - odgovorio joj je i ona je znala da je to sve.

No, odjednom joj je, a čak se nije tome ni čudila, iskrsnuo pred očima lik

Timothyja.

Pitala se kako bi on reagirao da se našao uz nju i da su zapali u teškoće u

koje jesu. Najvjerojatnije bi uzeo aparat i fotografirao, a i kad bi mu toga bilo dosta,

ljutio bi se, psovao, pa čak i nju optuživao zbog nepromišljenosti, iako bi se na taj

pothvat najvjerojatnije zajedno odlučili. Da, baš bi se tako desilo. Možda bi se

poslije i smijali svemu tome, ali žuč koju bi Timothy prolio, najviše gorčine sasuo

bi na nju.

Pitala se kako bi to funkcioniralo u životu. No, iz takvih razmišljanja

trgnuo ju je Sidney naglo pokrenuvši auto. Bila je sad sigurna da nije sjela u njegov,

da bi se veoma brzo našla u sličnoj situaciji u kojoj je bila malo prije. Što su dalje

ulazili u šumu, bilo je sve teže voziti po njoj. Samo netko tko je bio spretan, mogao

je izbjeći sve ove zamke koje su bile pred njima. A nitko to ne bi mogao do ovoga

čovjeka pokraj nje.

Kako je on šutio, očito usredotočen samo na vožnju, ona je pomno

analizirala njegov portret.

Bilo je na njemu toliko toga zanimljivoga da je poželjela da ova vožnja

stane kako bi mogla uhvatiti ovaj trenutak koji joj se činio slikarski antologijskim.

No, nije se usudila ništa reći jer se bojala njegove reakcije koja bi i bila

opravdana. Ne može si on dopustiti ludost koja je njoj tako svojstvena.



26

Iako u situaciji koja je bila neizvjesna, nije joj se samo to motalo glavom.

Osjetila je totalnu zbrku. Više nije znala ni što želi, ni koga voli, ni voli li ona

uopće.

I tako joj je u zadnje vrijeme Timothy sve više išao na živce, sve su se više

svađali, a pogotovo ga nije razumjela kad je počela shvaćati kako on silno želi da

upozna njezine roditelje.

Pitala se čemu i zašto, osim ako to nije zbog, kako je jednom i rekao

Steven, njezin kolega u klasi, želja da im oni budu mecene.

Tek se nasmijala na tu izjavu, jer je samo ona znala kako bi njezin otac na

to reagirao. Nekad bi mu i zamjerila, ali poslije Waddellova priznanja je bila

sigurna da ima pravo. Još nije bila sigurna da i njemu i majci kaže što zna, ali sve je

bliže bila spoznaji da će morati.

Kako su u vožnji već i poodmakli, nije se iznenadila kad je Sidney na

trenutak stao i tek joj rekao:

- Odavde bih morao dobiti vezu s tvojim ocem.

I doista poslije tek poziva ili dva, on se javio. Isti je tren dao telefon Patty.

Bojeći se da se ne prekine, ona mu je na brzinu rekla:

- Moraš hitno doma. Došao je tvoj partner Newton zbog nekog novog

ugovora. No, on te ne može čekati.

- Gdje ste? - upitao je da bi zatim i ne čekajući odgovor rekao da će

helikopterom doma i da će biti prije njih. I ona i Sidney su znah da se on jer se boji

da ih ne zamete negdje u šumi, ali oboje su se pravili ludima. No, Patty je imala

potrebu da mu ipak kaže:

- Pa ja i ne znam točno locirati mjesto, ali znam da sam ovdje nekad davno

s tobom dolazila.

- Onda ja znam gdje ste. Nedaleko odatle si i pala i razbila koljeno, čini mi

se da ti je tad bilo jedva deset godina.

- Bože, tata, pa ja sam to i zaboravila. Kakvo ti pamćenje imaš!

- Pamtim jedino ono što je vezano uz tebe - rekao je, ali dalje joj nije dao

mogućnost prekinuo vezu ili se signal sam od sebe izgubio. No, sad to i nije bilo

važno. Bilo je važno ono što je čula - njezin otac joj je priznao da i dalje samo o njoj

misli, daje voli bez obzira na ono što mu ona uporno čini - ne želi živjeti onako

kako on misli da treba već kako ona želi.

Teško bi bilo reći kako se osjećala u tim trenucima, ali zasigurno su joj dali

misliti.

A kad čovjek počne misliti, onda na kraju i neke stvari shvati i prihvati

drugačije nego su mu se činile, možda, u početku.

Još je neko vrijeme držala mobitel ruci, i tko zna koliko bi tako ostala daje

nije prekinuo Sidney. I to samo upitom:

- Onda?

1000 € BONUS



27

- Nešto sam se zamislila.

- Vidim.

- Ma, znaš, što sam starija, sve više mislim daje otac imao pravo.

Iako je bio iznenađen onim što čuje, nije se dao navesti na tanak led, nego

je sasvim nezainteresirano, što je i ona uočila, rekao:

- Da, godine ipak nose svoje.

- Starim?

- Pa, zasigurno se ni ti ne pomlađuješ, ili, možda, ipak da - rekao je sad već

malo nježnije.

- Možda to i nije samo rezultat godina, možda sam neke druge stvari u tom

svijetu shvatila.

- Sigurno ima nešto i u tome - potvrdio joj je, ali opet ne onako kako je to

ona od njega očekivala. A to je moglo značiti samo jedno - ni njihov odnos nije kao

prije, i on je počeo živjeti svoj život na način kako to čine svi koje je poznavala i s

kojima se družila u zadnje vrijeme - svako je brinuo samo za sebe, a družio se samo

onda kad mu je to bilo tko zna iz kojeg razloga potrebno.

Ta spoznaja ju je rastužila, ali daje malo bolje promislila, ne bi trebala. Jer,

ma što ona mislila, ma kako doživljavala tu njegovu preobrazbu, čudno je da se ona

nije desila i ranije.

- Njezine ne baš uobičajene odgovore, čak i tonom različite od onih na koje

je naviknuo, Sidney je pokušao protumačiti na sasvim drugi način.

- Mora da je doživjela neko razočaranje s tim Timothyjem i sad je takva

kakva je.

Ali u tim sije trenucima zadao zadatak - sve će joj pomoći, i dalje će biti

ono što joj je bio i dosad, osim što joj neće biti rame za plakanje. Jer, ma koliko daje

voli, mora shvatiti da ga ona tek doživljava kao prijatelja koji će uvijek biti uz nju

ma što joj se desilo. I bit će, osim kad je u pitanju taj praznoglavi Timothy.

Iako je na njega oduvijek gledao na sličan način kao i njezin otac, ipak sve

dok ga nije upoznao na onoj izložbi, vjerovao je da je na nj ljubomoran i da sigurno

nije takav kakvim ga on doživljava. Ali, bilo mu je dovoljna jedna rečenica pa da

shvati da je i gori no što je mislio da jest.

Ali, ono što ga je posebno iznenadilo, bio je i njihov odnos. Nije mu se

činilo da su ludi jedno za drugim. Pitao se tada što njih drži toliko dugo zajedno,

čak je jedno vrijeme i vjerovao da to neće biti dugog vijeka, ali eto, od izložbe je

prošlo dvije godine, a oni su još skupa.

Očito je to nešto što on ne razumije, ali bilo mu je teško vjerovati da je i

Patty baš sve jasno. Što mu je bilo da ju je ovdje, daleko od svijeta, ali i bez razloga,

upitao za nj, nije ničim mogao protumačiti do nepromišljenošću koju nije mogao

kontrolirati:

- Patty, kako to da još nisi ovamo dovela Timothyija?



28

Šutjela je tek trenutak, da bi spremno, spremnije no što je mislio,

odgovorila:

- Pa ti znaš što moji misle o njemu.

- Ne znam.

- Ali, zar ti tata nikad ništa nije rekao?

- Nije.

- Kako to?

- Pa, vjerojatno je mislio da me se to ne tiče.

I sad je i ona pitala nešto njega što se nije nadao.

- A tiče te se?

Pogledao ju je začuđenim pogledom, koji joj nije ništa govorio sve dok nije

progovorio.

- Patty, ti znaš kakvi su naši odnosi. Mnogima se čine čudnima, a pomalo

se takvima čine i meni. No, bez obzira na sve, svi mi imamo pravo na svoj izbor, pa

ma što onaj drugi o njemu mislio.

- A ti o mome ne misliš najbolje? - prekinula ga je nestrpljivo, pa i ljutito.

I kad je očekivala da će to zanijekati, opet se iznenadila njegovom

iskrenošću:

- Ne mislim.

- Imaš li za to i konkretan razlog?

- Ono što je to za mene, ne mora biti i sigurno neće i za tebe.

- Svejedno bih ga voljela čuti.

- Patty, meni se najmanje priča o tome čovjeku. On mi ni na koji način nije

zanimljiv. Dapače, iritira me čak o njemu i riječ izustiti. Ali, molim te, to ne znači

da ti ne želim svako dobro, da bih bio sretan kad bi ti bila s njim, ili zbog njega,

nesretna. Ali kad ne mogu s tobom zbog njega podijeliti sreću, bolje je da o njemu i

ne govorimo, zar ne?

Nije mu ništa odgovorila, tek je kimnula glavom, ali njemu je i to bilo

dosta.

Bez riječi više, okrenuo je spretno svoj auto i brzinom većom nego je ikad

vozio po ovakvim putovima i vremenu, krenuo prema mjestu gdje su ostavili njezin

džip.

Ijedno i drugo je željelo ostati samo.

Sidney više nije znao što da čini. Pokušavao je sve, ali to je isto kao da nije

napravio ništa, jer ništa i nije postigao.

1000 € BONUS



29

Ma koliko se trudio oko Patty, ma koliko joj pokazivao na razne načine da

mu je do nje stalo, ona ili to nije primjećivala ili joj se činilo normalnim da bude

tako.

Jer, tako je bilo oduvijek. Kad je što trebalo, zvao se Sidney, kad je bila u

bilo kakvoj situaciji iz koje baš i nije bilo lako izići, tu je bio Sidney. A kad bi on

započimao kakvu vezu, odnekud bi izbanula ona i veza bi se brzo prekidala.

Kad je ona otišla na studij, čak je mislio da je to dobro jer će i daljina učiniti

svoje, ali brzo je uvidio da ni to neće pomoći.

I onda kad je počela s tim Timothyjem, mislio je da je ipak svemu kraj.

Barem što se tiče bilo kakvih njegovih izgleda kod njega, ali opet se prevario.

One rijetke trenutke koje bi provela s njim, vratili bi sve nazad.

Svi su se pitali kako se on već ne ženi, kako to da još nema stalne djevojke

koja bi ga opčinila i odvela pred oltar. On je uvijek na upite zašto se ne želi, spretno

izbjegavao odgovor, najčešće samo uz jadan komentar -još nisam našao pravu. Ali,

tražim je.

Njemu se činilo da on sve to dobro skriva, sve dok mu jedan dan nije John

otvoreno rekao:

- Sidney, dokle ćeš ti toj curi dopustiti da radi iz tebe to što radi? A osim

toga, ona i nije baš nešto. Ti si za nju premija.

Pravio se ludim i tek je upitao:

- Na koga i što misliš?

- Ne budali. Misliš da sam slijep. Pa ona te vuče godinama za nos i ti to

trpiš. Da sam na tvom mjestu, ja bih promijenio taktiku. Ili bih, što bi bilo još

jednostavnije, poslao je k vragu.

- Lako je to reći - izletjelo mu je, ali kad je to izrekao, bilo mu je lakše.

John kao da je tek tad shvatio koliko mu je teško, kako je dirnuo u osinje

gnijezdo i kako će morati na bilo koji način mu pomoći, pa poslužiti se i onim što

nije baš moralno da ga izvuče iz situacije u koju se on sve više zapetljava.

Jer, nije mogao vjerovati da Patty baš ništa ne primjećuje. Iako nije mogao

reći da i njemu nije bila draga, ipak nije mogao progutati to što čini Sidneyu. Kad je

s Doris razgovarao o njoj, ona je bila sasvim drugačijeg mišljenja. Malo se na nju i

naljutio jer mu se činilo da drži njezinu stranu.

- John, što je tebi? Pa ta djevojaka je sasvim u redu.

On je za sve kriv - još je jednom analizirao što mu je govorila.

- Ali, kako?

- Pa on se godinama tako ponaša, on joj je kao brat, on se tako prikazuje, a

ne kao netko tko je za njom lud. On je jednostavno izgubio kompas kad je ona u

pitanju. Kad bi se on promijenio, kad bi joj na bilo koji način pokazao da on nije

ono što ona misli da jest, sve bi brzo došlo na vidjelo. No, jedno je sigurno - ona ga

voli. Samo, ni sama nije svjesna kakva je to ljubav.



30

On je uvijek tu, kad zatreba, trči k njemu, a ja znam kako bih se ja osjećala

da imam tako nekoga uza se. On bi mi bio rezerva na svaki način. I molim te ne

krivi je, iako ne kažem da mu ne treba pomoći.

- Taj razgovor ga je još više uvjerio da mora nešto poduzeti.

Dvojio je samo jedno - da h da mu kaže što smjera ili da sve čini potajno.

Ovo drago mu se, zasad, činilo boljim. Kako je pripremao proslavu svog

rođendana, ali i zaruke koje su trebale biti iznenađenje za sve, jer s Doris je bio tek

nešto više od pola godine, činilo mu se da će to biti prilika da i njih dvoje ili ukrste

mačeve ili raščiste račune.

Kad su se u subotu našli u teretani, onako usput gaje upitao:

- Gdje si drugu subotu?

- Zašto?

- Trebat ću te.

- Nećeš me valjda upregnuti da izvlačim trupce iz šume?

- To, ne ali odlučio sam se za nešto revolucionarno.

- Neka i to čujem. Ako je tako, onda sam doma, iako sam mislio ići u New

York.

- Pošto?

- Neki je kongres veterinara.

- Važno ti je?

- Zašto to pitaš?

- Pa ako je tako, ja ću slavlje prebaciti neku drugu subotu.

- Bože, pa rođendana ti je. Trideseta? Eh, nema prebacivanja. Jasno je da

ću doći. Ali, da nije još što?

- Zaručit ću se s Doris.

Bio je iznenađen, ali John ga je jedno vrijeme pustio da vidi kako će ovaj

reagirati, no kako nije puštao ni glasa, on ja nastavio:

- Ne odobravaš to? Misliš da brzam? Samo reci, jer i ja tebi kažem sve.

- Pa, ne znam što da ti kažem. Ja sam najmanje pozvan da tu nekome

dijelim savjete. Ja godinama pokušavam ono što je tebi uspjelo u pola godine. I

koje ja onda imam pravo da išta kažem?

- Sidney, imaš. Jer, ma što ja mislio, i ti si čovjek vrijedan divljenja kad je

tako nešto u pitanju.

- U čemu i zbog čega?

- Zbog postojanosti. No, mislim...

- Znam što misliš, jer ni ja nisam daleko od toga. I zato neka ta tvoja

proslava zaruka bude i neki moj početak. Zato, bilo bi dobro da nekoga pozoveš i

zbog mene.

- Koga? Samo reci!

- Miriam.

1000 € BONUS



31

John je bio iznenađen ovim što čuje, jer Miriam mu je bila zadnja cura koju

bi njemu namijenio, ali ako on misli da njome isprovocira Patty, onda je to nešto

drugo. No, on nije želio nikakvu provokaciju već početak veze koja bi ga, konačno,

usrećila. Znao je da ništa ne smije proturječiti jer konačno možda i on ima pravo.

- Dobro, kako ti kažeš, tako ću i učiniti. Samo, moram ti još nešto reći.

- Ne muči se, jer mi se to čini normalnim. Samo, nemoj je pozvati samu.

- Ali, kako?

- Pa, možda je to neka moja taktika.

- Ti znaš što će Pattyni misliti ako ga na mala vrata dovedem ovamo.

- Znam, ali ne možemo se svi ponašati onako kako bi oni željeli.

- I to je istina, samo moram se pomiriti s tim da su mi vrata te kuće zauvijek

zatvorena.

- Ništa nećeš izgubiti.

- Znam, ali ne volim takve situacije. Znaš, uvijek sam te želio nešto pitati,

ali ni sam ne znam zašto nisam.

- Zar ima i toga?

- Kako na tebe gledaju Pattyni?

- Dobro.

- Što to znači?

- Pa, ja bih rekao da me, možda, čak i priželjkuju kao zeta, ali i da su

shvatili da od toga nema ništa.

- I pomirili se time?

- Gotovo da je tako.

- Tebi u zadnje vrijeme svašta pada na pamet.

- Baš tako. No, to ti je tako kad imaš prijatelja koji je blentav.

Na ovo su se obojica nasmijala, ali svatko je mislio svoje.

Patty je iznenadio Johnov poziv. Nije imala pojma da je njegova i Dorisina

veza tako ozbiljna. Malo se čak i zamislila. Jer, ako ju je on iznenadio, mogao bi i

Sidney. I činilo joj se da je malo na tu pomisao zadrhtala.

Nije ga mogla zamisliti s bilo kim, barem ne s nekim s kime bi dijelio -

život. No, brzo je zaključila kako ona nema pravo na taj način o njemu razmišljati

jer on ju je zadužio kao nitko. I odjednom je bila toliko zaokupljena njime i

njihovim odnosom da joj je kroz glavu počelo protjecati sve ono što su zajedno

doživljavali i proživljavah.

Posebno se zadržala na momentu kad ga je ugledala na vratima svoga stana

kad je imala onu završnu diplomsku izložbu.

On joj je, mada tada nije o tome tako razmišljala, dao posebnu sigurnost.

Da nije bilo njega, ni sama ne zna kako bi se osjećala i bi li uopće bila onoliko

sretna koliko je bila. Dobri, dragi, Sidney, zaključila je.



32

Samo, bila je svjesna još nečega - kad bi se on oženio, ili samo najavio tako

nešto, ne bi joj bilo svejedno. Jednom joj je Timothy rekao da mu on nije

simpatičan. To je čak nije ni iznenadilo jer je znala da je on imao ono što je

Timothyju nedostajalo - briga za druge i davanje drugima više nego sebi.

No, kad se sjetila Timothyja, još ju je nešto mučilo. Njegovo dolazak u

Fargo. Morala bi ga tada upoznati sa svojima jer to bi bio red. Ali, kako, kako to

izvesti? Onda joj je opet na pamet pao Sidney. On uvijek ima rješenje za sve.

I sad će joj zasigurno pomoći. Ali, nekako je u dubini duše poželjela da on

iz bilo kojih razloga taj odlazak odbije, iako je bila sigurna da on to jedva čeka. I

tako je u zadnje vrijeme svaki dan gnjavi pitanjem kad će konačno upoznati

njezine.

I te se dvojbe morala riješiti što prije, stoga ga je isti tren nazvala.

Činilo joj se da ga je probudila.

- Još spavaš? - počela je umjesto pozdrava.

- Pa, da je i tako, što je u tome loše? Razvijao sam fotografije do kasno u

noć. Je li se nešto desilo kad tako rano zoveš?

- Jest.

- Nešto ružno?

- Ne misli samo na ružne stvari, pogotovo kad dolaze od mene.

- Pozvani smo u zaruke.

- Kome?

- Johnu.

- S kim se zaručuje?

- Pa s Doris.

- Bedast je.

- Zašto?

- Pa tu curu jedva da pozna.

- Mislim da griješiš, ali to je tvoje pravo, i ne griješiš samo u tome.

- Što sad ovo znači?

- Ništa posebno, i ništa novo - nastavljala je i dalje kao da želi izazvati neki

sukob, ili čak se posvaditi s njim, a sve u želji da odustane od odlaska u Fargo. Ali,

i on je bio svjestan daje došlo njegovih pet minuta pa je sasvim pomirljivo rekao:

- Šalim se, ali takve me stvari uvijek raduju. No, ono žuči što sam prolio, to

je zato - odgovorio je - što sam ljubomoran na sve koji se na taj način vežu.

- Tko tebi brani da učiniš isto? - pustila je probni balon i ona. Jer, ma što

prije pokušavala da ga privoli na tako nešto, nije joj uspijevalo, a sad kad je on to

htio, ona je odugovlačila.

1000 € BONUS



33

- Učinio bih odmah kad bi ti pristala.

- Nekad sam to željela, to znaš.

- Pa, sad ću ti tu želju s radošću ispuniti.

- Ali, sad mi se čini kako si imao pravo.

- Zašto?

- Pa to je preozbiljno da bismo se tek tako odlučili.

- Nemam pravo više ništa reći jer imaš pravo. Alija sam sad siguran u jedno

- bez tebe mi nema života.

Uplašila se ovog što je čula, i zato to nije komentirala.

Tek su se dogovorili da će u Fargo krenuti u petak ujutro.

- Ima li ondje kakav pristojan hotel? -upitao ju je.

- Bože, pa jasno da ima, ali i kad ne bi bio, smjestila bih te negdje.

Još su popričali što da im poklone, i zaključili da će to biti jedna njezina

fotografija koju je snimila kad je zadnji put bila ondje - njih dvoje kako plešu na

nekoj svečanosti u povodu Dana općine.

Kad je spustila slušalicu, Patty se ozbiljno zamislila. Njezina i

Timothyjeva veza nije ni izdaleka ono što je nekad bila. On joj se činio, što je

vrijeme odmicalo, nekako sve daljim. Da više nije njime zanesena kao nekad,

osjećala je to i više to nije imalo smisla ni pred sobom skrivati.

Možda sve i nije tako kako joj se čini, zaključila je na kraju, jer slušala je

priče o tome kako svaka veza poslije izvjesnog vremena ima kriza. Ah, kako je

imala još posla, krenula je prema laboratoriju. Morat će tu fotografiju doista

pripremiti da bude nešto posebno. Uostalom, i John je nešto posebno. On je bio

najbolji Sidneyev prijatelj, a to joj je tako mnogo značilo.

Timothy je jutros bjo točniji nego ikada. Valjda je i on imao tremu prije

odlaska u Fargo. Iznenadila se kad ga je vidjela i prije nego što su se dogovorili da

dođe. Ali, još joj nešto nije išlo u glavu. Bio je sasvim pristojno građanski obučen,

što je poprilično odskakalo od njega.

Čak joj se učinilo da je to neki drugi njoj nepoznat čovjek.

Stranac.

Zgrozila se na to, ali i isti tren upitala je li to dobro što ga onamo vodi. Jer,

to je značilo samo jedno, za ljude iz njezine sredine - ozbiljnost veze i ženidba.

Timothy je primijetio njezinu zamišljenost i reagirao je munjevito:

- Ti nisi zadovoljna što idem?

- Zašto?

- Koga se ili čega bojiš?

- Mojih.

- Pa, znamo što misle o nama. Nije to ništa novo.

- Nije, ali sve je to bilo daleko od njih.

- Jednom mora biti i bliže.



34

- Znam, ali možda ćeš imati i neugodnosti.

- Ako ih i bude, znam se braniti.

- Ne bih voljela nikakve konflikte zbog Johna i Doris.

- Ne brini. Znam se i ja povući kad treba.

Malo ju je utješio tom svojom pomirljivošću, ali nije od ovoga očekivala

ništa dobra. Samo ju je tješilo ono što ju je uvijek u takvim situacijama smirivalo.

Ako do nečega i dođe, ondje će biti Sidney. I pri toj pomisli je živnula.

Prvi dojam koji je Fargo ostavio na Timothyja, bio je pozitivan. Ulice

prekrivene snijegom, grad sav već u predbožićnom raspoloženju okićen tisućama

svjetiljki, kao daje bio spremljen baš za njihov dolazak. Pa i hotel je bio tako

ugodan kao da je došao kući. Sve je to značilo dobar početak, zaključivao je

Timothy. Samo još da i ta večer prođe, pomislio je, a nema razloga da i to ne bude

onako kako je zamislio.

Rekli su da će po njega poslati kola i da će doći sam jer Patty mora pomoći

Doris da se spremi. I opet je bio gotov prije vremena jer je znao što za ove ljude

znači točnost.

Vozač je također bio na vrijeme pred hotelom, i krenuli su u minutu kako je

dogovoreno.

Ugođaj Johnove kuće odavao je da ondje živi sretan čovjek. Timothy je

prvi put pozavidio nekom na ovako sređenom građanskom životu, onakvom kakav

je on još donedavno gotovo prezirao.

A onda je ugledao Patty i Doris.

Ne zna se koja je bila ljepša.

Tek letimično pogledao Doris, da bi svoj pogled zadržao na Patty. Ona je

večeras bila kraljica. No, slijedeći njezin pogled, iznenadio se kad je vidio na kome

se on zaustavio. Ili si je sugerirao ili je iz njega najednom izbila ljubomora, ali on je

bio usmjeren prema onom seljaku kojeg je upoznao prije dvije godine i kojeg je ona

tako često spominjala.

Smirilo ga je samo to što je on bio u društvu zgodne cure. I činilo se da nije

prema njoj bio indiferentan.

Tad je Patty spazila i Timothyja. Kao prava domaćica krenula je prema

njemu s najčarobnijim smiješkom koji mu je ikad uputila. I učinila je još nešto stoje

njemu bilo čudno - bila je preglasna u svojem iskazivanju ljubavi prema njemu.

Kao da je nekom htjela dokazati da s njima sve u redu.

1000 € BONUS



35

No, nemalo se iznenadila jer samo što se našla pokraj Timothyja, ondje se stvorio i

Sidney u društvu svoje pratilje. I kao da se znaju godinama, kao da su prijatelji, pri-

stupio Timothyju pružajući mu ruku i govoreći:

- Konačno da i vas vidimo ovdje. Pa, dobro nam došli i još se bolje osjećali.

- Hvala vam, Sidney. Lijepo je čuti tako nešto u sredini u kojoj ti se još

donedavno činilo da nisi baš dobro došao.

- To vam se samo tako čini. Onoga koga k nama dovede naša miljenica,

toga mi prihvaćamo kao da je naš. Pa, konačno, vi ćete vjerojatno uskoro i biti naš -

nastavljao je kao navijen Sidney, da bi tek na kraju, uz mnogo isprike, predstavio

djevojku pokraj sebe. I to najprije Timothyju.

- Miriam, ovo je Pattyn zaručnik. Miriam je uz smiješak pružila

Timothyju ruku i poluglasno upitala:

- Ipak ste uspjeli među ovima ostati živi? Iz vlastitog iskustva znam da to

nije lako. Ja sam odavde, ali, vjerujete, trebalo mi je vremena da me prihvate. I

nisam sigurna da su to svi. Patty se učinilo da je gledala u nju, ali pokušala je

izdržati njezin pogled.

- Pa, izgleda da jesam, ali nije lako.

- Bit će bolje - rekla je Miriam i kako je u tom trenu netko zazvao Sidneya,

ona ga je uhvatila pod ruku i njih su dvoje krenuli prema tom čovjeku.

Timothy je bio zadovoljan, i više od toga, ali u Patty je sve kiptjelo. Ovo

više nije ono na što je ona naviknula. Svi gledaju svoja posla, svatko je zaokupljen

nekim svom, samo je ona ostala sama, sama kako se nikad nije osjećala. Ovo je

izdaja, zaključila je gledajući prema Sidneyu koji je baš tada nešto povjerljivo, a

mora i zabavno, šaputao Miriam. Nikad prije ne bi ni pomislila da se takva cura

može svidjeti Sidneyu, ali, očito je da ga nije poznala što se konačno sad i pokazalo.

I mada je Timothy bio zadovoljan pri-jamom, ona je bila i više nego

nesretna. Onaj koji joj je uvijek bio pri ruci, onaj uz kojeg je pretpostavljala da mu

je sve, ostavio ju je bez imalo grižnje savjesti.

Doris je sa strane gledala svoju gošću i pomislila kako je ipak John imao

pravo. Treba je dovesti pred zid, mora i ona početi misliti drugačije, mora postati

svjesna da se svijet ipak ne okreće samo oko nje. A pogotovo ne Sidney.

Bila je sigurna da su se osjećaji u njoj uskomešali i da će ona postati

svjesna uz koga joj je mjesto. Samo, samo ako tad za to bude spreman i Sidney.



36

Chicago je bio prekrasan grad. Netko je jednom napisao za nj, da iako

klimatski u Americi ima toplijih, njegovu toplinu nitko ne može dostići.

I doista je bilo tako. Iako je bio ogroman, nisi se u njemu osjećao ni

osamljenim, ni strancem.

Jednostavno je taj grad, čak i u svojoj grandioznosti, bio građen po mjeri

čovjeka. Tako se donedavno ovdje osjećala i Patty. No, u zadnje je vrijeme postala

čangrizava.

Počela se u njemu osjećati nelagodno, tražila je razloge, i jasno nalazila, u

svemu što joj se ovdje ih nije sviđalo ili joj je išlo na živce. Odjednom su joj

smetale zakrčene ulice, premalo parkirališta, ni klima joj više nije odgovarala, ali i

ljudi su joj bili sve nesimpatičniji. Stalno je govorila da bi bilo najbolje iz njega

nekamo otići, jer, ovdje više nema života.

Toliko je s tim glupostima davila ljude, baš kao nekad kako je govorila za

Frago, da joj je čak i uvijek mirna i skromna Margareth rekla:

- Pa ako ti se ne sviđa, idi iz njega. Da sam na tvom mjestu, ne bih se

mučila. Konačno, koliko sam čula, ti imaš izbor. Možda si zato toliko i mrzovoljna.

Da ovisiš o ovom poslu, da nemaš drugog izlaza, ne bi imala ni vremena ni snage

ponašati se i gunđati koliko gunđaš. I reći ću ti još nešto, iako me se to i ne tiče.

Čudi me da Timothy ima toliko strpljenja s tobom. Čast i ljubavi, ali sve ima svoje

granice. Znam da je nekad bilo drugačije, ali u životu je uvijek tako. Svima osim

tebi. Ali, izgleda, da ni pred Bogom nismo svi jednaki.

Iznenadilo ju je to što je čula, ali nije imala ni snage ni želje da joj se

suprotstavi, tek je izrekla jednu jedinu rečenicu, i ne brinući hoće li je ova

razumjeti:

- Svatko, Margareth, zna svoje. Možda bi sve bilo drugačije da ona opet

nije priređivala tu izložbu, opet se tješila, ah nije bila bedasta da nije znala otkud

proistječe sva ta nervoza. Jer, bez lažne skromnosti znala je da je cijenjena kao

fotografkinja, znala je da od toga može živjeti, znala je da su joj, konačno, sva vrata

otvorena i da bi je svaki imalo bolji časopis primio, sretan što im se uopće pružila

takva mogućnost.

Možda bi netko pomislio da sve to proistječe iz njezinog odnosa s

roditeljima, pa iako ju je i to mučilo, nije bio jedini razlog njezinu nezadovoljstvu.

1000 € BONUS



37

Mnogima se činilo nevjerojatnim da otac može biti toliko tvrdoglav i ne popuštati,

kako se ono kaže ni za dlaku, kad je taj njezin posao u pitanju.

Doduše, nije se on prema njoj promijenio. I dalje ju je obožavao, ali o poslu

koji je radila nikad se u njihovoj kući nije razgovaralo. Tek kad bi pročitao u

novinama kakvu pozitivnu kritiku, znao bi ženi reći:

- Šteta kad je toliko hvale da nije za nešto drugo. Jer, vjerujem da bi ona sve

radila ovako dobro.

Ova izložba imat će sasvim drugačiji karakter od one prve kad je skupno

izlagala i koja joj je otvorila vrata u svijet. Ono je bila početnička koja je dala

naslutiti da je zvijezda rođena, ali ova bi morala pokazati je li se zvijezda održala ili

je tek bljesnula.

Samo, sad je znala da će na njoj biti sama - bez onoga na koga se uvijek

mogla osloniti, bez onoga koji je kad bi samo mignula okom, stvorio se uz nju i

ispunjavao sve njezine zahtjeve, pa i misli kako bi joj jednom rekla majka.

Pozvat će ga opet, ali ako i dođe, neće to više biti ono što je bilo nekad.

Uostalom, to je vidjela na Johnovim zarukama.

Pred njom je stajao stranac koji je samo izgledom, ali čak ni time, ostao

onakav kakvog ga je i pamtila i voljela.

Sve ju je to toliko počelo mučiti da se pitala što da radi, da li da ionako

rijetke posjete kući još više prorijedi. Mada su roditelji, pogotovo majka, već

primjećivali, ali i pitali se zašto je tomu tako. Na majčin zadnji upit što to znači,

odgovorila je:

- Pa znaš da radim i da nemam vremena.

- Znam da radiš, ali isto tako primjećujem da te nešto muči. Znam da to nije

posao. Ima li ipak nešto što ja ne znam?

- Mama, ponekad se čovjek osjeća loše, iako za to i nema pravog razloga.

- Patty, sve je razlog što nas čini nezadovoljnim da ne kažem nesretnim.

Ako mi ne možeš reći, riješi to sama.

- Kako? - izletjelo joj je.

- Ne znam jer ne znam o čemu se radi. Je li taj Timothy u pitanju?

- On najmanje - odgovorila je, što majci još ništa nije značilo. Čula je,

dapače, da taj momak i nije tako loš, da se čak na tim zarukama ponašao bolje nego

je itko od njega očekivao.

Mnogi su tada zaključili, barem je do nje to došlo, da ta veza i nije tako

čvrsta kako su ona i njezin muž mislili. Čula je da je taj dečko cijelu večer oblijetao

oko nje, a ona se durila i bila neraspoložena tko zna zbog čega. I sad kad se ona već

pomirila s tim da joj on čak i bude zet, čini joj se da od toga neće biti ništa.



38

Nije tugovala, ali bojala se nečeg drugog. Ako je tako, znači da je netko

drugi u pitanju. A taj drugi može biti gori od ovoga. I ne samo to. Tko zna je li

slobodan, voli je ih je li od nje napravio, ili ako nije, hoće li napraviti budalu.

Kako je malo odlazila u Chicago, a i s kćeri uopće nije pričala o njezinim

ljubavima, sad su i njoj najcrnje misli dolazile u glavu.

I pod tim dojmom, ali više u želji da joj barem nekako pomogne, ohrabrila

se i upitala je:

- Bi li imala što protiv da dođem k tebe dok pripremaš tu izložbu? Znam da

je to posao, zna da niti jedeš niti kuhaš, a tko zna i kakav ti je stan.

Iznenadila se tomu, ali je spremno rekla:

- Ne bih. Dapače. Samo, što će reći tata? Kako će on bez tebe?

- A što bi rekao? I on bi došao kad bi ga zamolila. Ti znaš koliko te on voli.

- Unatoč svemu?

- Patty, unatoč čemu?

- Pa, ti znaš što on misli o poslu kojim se bavim, ali i o ljudima s kojima se

družim?

- Kakve to ima veze? On je tvoj otac, njega ne zanima posao koji radiš, ali

kad bi ga zatražila pomoć, sigurno te ne bi odbio. Jedino što ti ne bi dao, to je novac

za te, kako on kaže, običe slike. Sve drugo, ma i ono što bi malo tko učinio za svoje

dijete, on bi, i to s radošću. I da dalje ne brbljam, dolazim k tebi drugi tjedan. Znam

da si u gužvi, znam da ne stigneš ninašta, ali obećavam ti da ti neću smetati.

- Dobro, mama - rekla je zamišljeno, malo smirenije, ali ova to nije tako

doživjela.

Sidney je od tih Johnovih zaruka bio u užasnom stanju. Ma koliko to želio

prikriti, nije mu to baš uspijevalo. No, malo je tko znao zašto je to tako. John i

Miriam su imali grižnju savjesti jer im se činilo da i oni snose dio krivnje zbog toga.

Oni su ga ne neki način nagovorili da se ponaša tako kako se ponaša, i što je rezultat

toga - Patty uopče ili rijetko dolazi u Fargo, ali još se manje i javlja.

John jednu subotu, baš kad su bili na tenisu, nije mogao izdržati da ga ne

upita:

- Znam da si nesretan, znam da nije ispalo onako kako sam mislio da hoće,

ali imaš li predodžbu što ti je dalje činiti?

- Nemam, i to je ono najgore. No, sad sam si natovario i Miriam na glavu,

što je dodatna težina u svemu tome. Ne znam kako da je se riješim.

- Lako.

- Tebi je, John, sve lako iz tvoje perspektive. Ali, sa mnom je to ipak malo

teže.

- Svakom se čini da su njegove boljke najteže.

- Moje meni doista jesu. Godinama volim curu koja me gleda kao brata,

godinama se borim protiv te ljubavi, a godinama podržavam ono što sam davno

1000 € BONUS



39

trebao prekinuti - reći joj što prema njoj osjećam, pa kud puklo da puklo. Doveo

sam se u stanje u koje ne bi nijedna budala. Ali a nisam takav, vjerojatno ne bih bio

ja.

John je znao da sve što Sidney kaže, nije daleko od istine, ali bolje je i daje

spozna, nego da se muči. No, njemu je svejedno nešto u svemu tome čudno. Na

zarukama se i Patty ponašala drugačije nogo inače. Bio je siguran, a i sad je, da je

njezina veza i toga Timothyja u raspadu. Miriam je čak rekla da se njoj čini da je

ona ljubomorna na Sidneya odnosno na Miriam. Ako je tako, a sigurno jest, možda

to nije samo ljubomora što je izgubila kontrolu nad prijateljem, možda je to

spoznaja da ga voli, i to je otkrila sad kad je kasno.

To mu se činilo prelijepim da bi bilo istinito, ali ništa nije nemoguće kad je

ljubav u pitanju, zaključio je, i da bi nastavio razgovor s njim o tome, upitao ga je,

Sidneyu se činilo malo veselije:

- Jesi lije nazvao otkad je otišla? -Ne.

- A jesi li to inače činio?

- Jesam.

- Pa zašto nisi i sada?

- Prekipjelo mi je, dojadilo mi je, pa i ja imam pravo izgubiti živce...

- I onda si odlučio da se radije mučiš, nego da budeš uz nju, barem i

telefonom?

- Ali što joj reći?

- Bilo što. Koji put i brbljanje pomogne. Ono čak i najviše. Znaš, ne znam

jesi li primijetio - počeo je oprezno John - ali Patty na našim zarukama nije bila ona

stara.

- Kako to misliš?

- Pa hodala je kućom kao izgubljena.

Čak mi je toga Timothyja u jednom trenutku bilo žao. Nije za nj uopće

marila, što je trebala, ako ni zbog čega drugog, a ono što je naš gost. A i njezini su

tako čudni. Bio bi red da su ga pozvali barem na kavu. Tako se ne ponašaju pristojni

ljudi. Ti znaš da ja silno cijenim njezina oca, poslovno kao jednog od najuspješnijih

i najmoralnijih ljudi kad je u pitanju posao, ali što je previše, previše je. Koji put mi

se čini da to njegovo isticanje kako je voli, kako mu je sve na svijetu, najprije

zadovoljavanje vlastite taštine, a tek onda iskazivanje ljubavi.

- Pa eto ti razloga zašto je bila takva kakva je. Nju ipak ljute njezini.

- Nije, Sidney, samo to. Meni se svašta mota po glavi.

- Brineš za mene, i to je to. Ne kombiniraj nespojivo. Ta moja ljubav nema

izgleda, i time se moram pomiriti. Što prije to bolje. Imam čak i neka rješenja koja

sam dosad odgađao, ali vidim da mi je to jedini izlaz.

- Mogu li ih i ja znati?

- Možeš.



40

- Pa da čujem.

- Otići ću na specijalizaciju u Francusku. Ondje je osnovan institut za pse.

Mislim da mi je to najbolje rješenje za sve.

John je tek koju sekundu šutio, da bi u strahu da to ovaj ne učini i prije no

što se neke stvari razjasne, brzo rekao:

- To nije rješenje, to je tek jedan od izlaza, ali neka to bude krajnji. Sve

mogu razumjeti osim da bježiš. Jer, niti bi te takvoga volio, a još manje podržavao.

Radije časno izgubi, nego se sramotno izgubi...

- Ne znam, doista John, ne znam što mi je činiti. Poslušao bih i crnog vraga

da mi da neki razboritiji prijedlog.

- Shvaćam, ali, možda ću reći nešto što će ti se činiti smiješnim - poslije

kiše ipak zasja sunce.

- Lijepo si to rekao, i lijepo je to čuti, ali dosta iluzija. One su od mene i

učinile ovo što sam danas. Ništa još nisam odlučio, sve je u fazi razmišljanja, a to i

nije baš najbolje stanje. No, imaš i ti u nečem pravo. Ma kakve odluke da donesem,

one ne smiju biti brzoplete, jer ako je izgubim, a to je najvjerojatnije, moram

nastaviti živjeti. A živjet ću u početku morati negdje gdje "njezina noga nije stupila,

i gdje me ništa neće podsjećati na nju". Nadam se da znaš otkud je ta rečenica?

- Ne znam, jer ja nisam ti, ali to me i ne zanima. Mene zanimaš ti. Ali, sad

me i brineš. Kako bi bilo sutra uvečer ideš sa mnom i Doris u kino?

- Dobro, samo moram naći neku izliku za Miriam.

- Pa, nađi, počni konačno i ti malo lagati.

- Zar si zaboravio da lažem cijeli život?

- Ne druge, lažeš samo sebi. A to je velika razlika.

Kad je Pattyna majka došla u Chicago, imala je što vidjeti. Stan joj je

nalikovao na bojno polje.

Po cijelom je stanju bila razbacana roba, tanjuri nisu tko zna otkad bili

oprani, a robe što za pranje što za glačanje bilo je posvuda.

No, ono što je nju brinulo, nekad uredna i vrijedna Patty kao da to nije

primjećivala. Ipak, ni ona nije ništa govorila.

Spremala je malo-pomalo koliko je mogla i stigla, i tek za dan-dva moglo

bi se reći da je sve uspjela nekako unormaliti. Ah, ni tad Patty nije reagirala.

Ona više uopće, zaključila je majka, nije primjećivala ništa oko sebe. Ona

je bila u nekom svom svijetu opterećena tko zna čime ili kime.

Mislila je čak kako bi bilo dobro da nazove Sidneya i da ga pita zna li on

što se to s njom zbiva, ali primijetila je da je i on u zadnje vrijeme nekako se od nje

ohladio.

Možda ga je i nesvjesno nečim uvrijedila, zaključila je i odlučila da će s

Patty i o njemu malo popričati. Jer, ako je ikoga voljela, onda je to bio on. A to se

moglo reći i za njega. Jer, sjetila se njegova oduševljena kad se vratio s njezine prve

1000 € BONUS



41

izložbe. Gotovo da je smekšao i njezina muža pričama kako je Patty uspjela, ali i

izgrdio njih dvoje što nisu bili ondje.

I kako čovjeku kad je u muci svašta pada na pamet, i ona je u jednom času

pomislila kako je šteta, prava šteta, što se njih dvoje nisu gledali i na neki drugačiji

način.

I ona i muž su jedno vrijeme mislili da je Sidney čak i zaljubljen za njihovu

kćer, ali spoznaja da nije tako, ražalostila ih je..

I kad su konačno od nje čuli da se spetljao, da baš je tako rekla s nekom

Miriam, znali su da sve što su maštali, bila je samo njihova pusta želja.

No, nije znala zašto je s takvom gorčinom govorila o toj djevojci. Je li to

bila ljubomora što više Sidney neće biti usredotočen samo na nju, ili je i nešto

drugo.

Opet fantaziram, zaključila je i krenula prema Pattynom malom atelijeru

koji se nalazio tik uz stan.

Iako joj je ona rekla da ondje ništa ne dira, mislila je kako je i ondje ako

ništa drugo, a ono toliko prašine da će dobiti alergiju ili čak neku plućnu bolest.

No, iznenadila se. Ovdje je sve blistalo. Sve je bilo na svome mjestu, samo

je na stolu bilo nekoliko fotografija poredanih uredno, jedna iza druge.

Prilazila je s nekim strahom stolu, tko zna zbog čega. A kad je prišla sasvim blizu,

ponestalo joj je zraka. Gledao ju je, tko zna iz kakvog sve ne kuta, nitko drugi do

Sidney.

Bile su to fotografije koje su govorile, "same za sebe i same o sebi", kako je

pročitala jednu kritiku koju je netko napisao za jednu od njezinih skupnih izložaba.

Nije znala što da o svemu tome misli, ah neki instinkt joj je govorio da ovdje nisu -

čista posla.

Znala je da njih dvoje veže i djetinjstvo i mladost, ah trenuci koje je

prepoznala na ovim fotografijama, govorili su samo za sebe.

Sad je bila sigurna u jedno - njezina je kći zaljubljena u Sidneya, ali kasno

je to otkrila, prekasno je spoznala ono što ju je na poseban način cijeli život.

Nije znala što da radi, dvojila je da li da kaže što je otkrila ih da i dalje šuti.

Nije čak ni mužu htjela ništa reći, iako je bila sigurna da bi ga to radovalo.

Jer, to bi moglo značiti samo jedno - njezin povratak kući. Jer, i to je bila

sigurna, ma kako je Sidney volio, ne bi pristao živjeti nigdje no u Fargu.

I kad je već htjela izići iz sobe jer se bojala da Patty ne naiđe i ne shvati ono

što bi i djetetu bilo jasno da je vidio te fotografije, ugledala, je još jednu mapu na

podu.



42

Iako je to više i nije zanimalo, ipak ju je otvorila. I ondje je ugledala

nekoliko portreta još nekoga muškarca. Iako ga nikad nije vidjela uživo već samo

na nekim fotografijama, znala je daje to Timothy. Ali, ono što je vidjela, iako laik,

nije govorilo ništa.

Sve je to bilo prazno, baš kao što je i ona prazna kad je u pitanju njihova

veza, zaključila je majka.

Da je situacija bila jasnija, i ona bi bila sretnija. Ovako su pred njom bili

novi problemi i još veće brige.

Ali, ona ne bi bila ono što jest, majka, kad bi sve samo tako pustila.

Nekome mora reći što je otkrila, nekoga mora pitati za savjet.

I instinktivno je okrenula Johnov broj. Ali, tako je to obično. Kad nekoga

trebaš, nema ga.

Nije znala što da dalje radi. Pomislila je i na muža, ali ipak ga nije htjela

uzbunjivati. Možda bi trebala nazvati Johna u ambulantu.

I samo što je tražila broj, začula je Pattyne korake. Brzo je izletjela iz

atelijera jer je znala da ne bi mogla prešutjeti što je otkrila, ovako kad je ondje ne

zatekne, možda i uspije.

Kad je čula kako je zaziva, stvorila se pokraj nje u trenu. Čak je smogla

snage da se i našali.

- Nered sam dovela do reda.

- Pa, zato si i došla - odgovorila joj je Patty ne manje veselo. I što ćeš sad?

- Sad je na redu kuhinja.

- Zašto?

- Pa, po onim ostacima hrane koje sam našla, ti danima ne jedeš kako treba.

- Mama - počela je Patty tužno - koliko možeš ostati?

- Koliko treba, dijete. Ali, reci, je li se nešto dogodilo jer ti me inače ne bi

ostavljala, kako bi mi nekad znala reći da te gnjavim koječim.

- Prekinut ću vezu s Timothyjem.

- Ne voliš ga više?

- Ne, ali to, sad mi se tako čini, i nije bila ljubav. Mi smo jedno drugo u

određenim trenucima trebali, i umjetnički smo se, kako bi to čak i on nekada znao

reći, razumjeli. I to je to.

- I što sad? Zaljubila si se u nekog drugog?

- Odavno, a da to i nisam znala. Majci je ovo bilo dovoljno.

1000 € BONUS



43

Rijetki su oni ljudi koji mogu raskid veze prihvatiti razborito, koji su

odmah svjesni daje nešto gotovo i ma što poduzimali, da to čine uzalud. Nitko nije

očekivao da će se Timothy ponašati tako kako jest.

Mnogi koji su ga poznavali, pitali su se voli li on doista toliko Patty ili je u

pitanju muška povrijeđena taština koji nije mogao podnijeti da bude - ostavljen.

No, bilo je i onih koji su zlobno primjećivah da on, čovjek skromnog

materijalnog podrijetla, vidi u toj vezi i dobar izvor prihoda, jer posao kojim se bavi

poprilično je nesiguran kad je novac u pitanju. A on na nj, više nego na bilo što, naj-

više je bio osjetljiv.

Iako mu Patty nije rekla ni grubo ni naglo da bi bilo najbolje da prekinu,

iako je i sam mogao zaključiti da je veza gotova, iako je takvo stanje trajalo već

dulje, iznenadila ju je njegova reakcija.

- Mora da si našla nekoga drugoga - odmah je počeo s napadom.

- Nisam, ali i da jesam, ništa to ne bi značilo, osim što bi tebi bila

povrijeđena taština. Shvati, Timothy, da je tako najbolje. Oboje smo još mladi, pred

oboma je život, i svatko još ima vremena da ga uredi onako kako želi.

- Sad si još i bezobrazna.

- Timothy, mislim da se naša ljubav istrošila, ili da se nismo istovremeno

voljeli istim intenzitetom. Sjećam se...

- Ma ničega se ti ne sjećaš - nastavljao je sve grublje - jer da se sjećaš, ne bi

se ponašala tako kako se ponašaš.

- A kako se to ponašam? - i ona je polako počela gubiti živce.

- Onako kako to tvoj tatica želi. I kad ga već spominjem, samo da znaš da

mu nikad neću zaboraviti poniženje koje mi je priredio u Fargu. Moji bi i tvoga psa

primili u kuću, a kamoli ne bi prijatelja. Kad na to pomislim, možda je i bolje da

prekinemo. Jer, ja ne bih mogao trpjeti ta poniženja cijeli život.

- Slažem se s tobom. Nemoj misliti da sam i ja bila zadovoljna njihovim

ponašanjem, ali ja tu ništa nisam mogla. Konačno, i oni imaju pravo na svoje

stavove. Ali, isto tako mi nisu ni riječi rekli što sam s tobom jer su znali da je to

uzaludno.

No, ja ih nisam mogla prisiliti da se ponašaju drugačije. I ono što je

najvažnije, nitko ne može odgovarati za tuđe ponašanje - odmah je prihvatila to što

je rekao misleći kako je konačno shvatio da je tako i najbolje, da bi on već nakon

nekoliko minuta opet počeo priču kako je on voli, kako voli i ona njega i daje to

trenutačno stanje koje će proći, kako svi parovi to prolaze.

Videći da mora biti jasna, da to treba prekinuti, pa ako ne ide drugačije,

onda i grubo, rekla je gledajući ga u oči:



44

- Timothy, ja sam te prestala voljeti, barem onako kako se vole ih se trebaju

voljeti oni koji misle ostati cijeli život zajedno. Ja prema tebi osjećam jednu drugu

vrst ljubavi, rekla bih gotovo prijateljsku. I nemoj, molim te dopustiti, da se to

pretvori u nešto drugo. Ja to ne želim.

Pogledao ju je izrazom lica koji dotad nije uočila.

Činilo joj se da je pred njom neki drugi njoj nepoznat čovjek koji želi samo

jedno - povrijediti je i nanijeti joj zlo. Uplašila se toga pogleda, još svjesnija da je

dobro učinila što je rekla daje svemu kraj.

Kad je čula što joj je sve sasuo u lice, nije mogla vjerovati da je tako nešto

u stanju taj čovjek izgovoriti, ali i još nešto - da ga je uopće mogla voljeti.

Ako ga je uopće, i to joj je u tim trenucima padalo na pamet, voljela.

Sve je još nekako bilo u redu dok nije spomenuo Sidneya i to na način koji

bi uvrijedio svakog poštenog čovjeka. Izgovorio je za nj toliko gadosti da ju je to

zaprepastilo. No, kako je i sama bila u situaciji u kojoj je bila kad je Sidney u

pitanju, ipak se svladala da mu ne kaže ono što je on, vjerojatno, predosjećao i zato

je strelicu ljubomore i uperio u nj. Izletjelo joj je pa kad je vrijeđanje Sidneya

dosegnulo vrhunac, ipak se nije mogla suzdržati da ne kaže:

- Kad bi me on barem volio kako ti kažeš, bila bih sretna. Ali, on, na žalost,

voli neku drugu.

Ostao je zaprepašten tim njezinim priznanjem, toliko da je izletio iz

atelijera.

Bilo joj je lakše kad je ostala sama, ali veoma,veoma teško zbog priznanja

kojeg je izrekla prvi put naglas.

Kako se otvorenje izložbe bližilo, tako je ona bila sve mirnija. Konačno,

svi oni koji su vidjeli eksponate, uvjeravali su je da je to nešto dosad neviđeno.

Kako je izlagala najviše portrete i pejzaže, to je Frago bio u prvom planu.

Ali, i ne samo to - izložbu su nosili Sidneyevi portreti i to toliko da bi i slijepac

vidio što oni govore.

Nitko joj to nije se usudio reći do njezina profesora.

Kad je i on bacio posljednji pogled na nju, smogao je snage daje upita:

- Zna li ovaj čovjek da je centralna ličnost vaše izložbe, Patty?

Pogledala gaje pocrvenjevši, ali nije imala snage da mu išta odgovori. No,

on je, videći kako stvari stoje, nastavio:

- Pozovite ga na izložbu.

- Ne mogu.

- Zašto?

1000 € BONUS



45

- Pa, u vezi je.

- Što onda?

- Ali, profesore, i sami ste primijetili što sam ja tim portretima kazala.

- Zašto to ne bi vidio i on? - bio je uporan i profesor, znajući da s njom

mora ići do kraja.

- Nemam za to snage.

- Skupite je. Možda je to najvažniji trenutak u vašem životu. To ne smijete

propustiti. Naša je snaga u našim slikama. Ja sam uvijek tvrdio da samo onaj tko

naše fotografije razumije, razumije i nas. Ili da budem još jasniji.

Onaj tko naše fotografije voli, voli i nas. Ili, da budem još jasniji - objekti

na našim fotografijama, naše su ljubavi. Koliko ih volimo, to jedino na njima ne

možemo sakriti. Ove fotografije govore ono što vi osjećate - vi toga čovjeka volite.

A osim toga, taj mi se momak svidio još na vašoj prvoj izložbi.

- Sjećate li ga se?

- Nikad nisam zaboravio izraz njegova lica kad je čuo odluku žirija. Nikad

dotad nisam vidio nekoga tko bi se radovao tuđem uspjehu kako što se on radovao

vašem. Ja sam to tada uočio, ali činilo mi se da ste vi to smatrali normalnim. Niste

tada prepoznali ono što ste morali.

- Sad je za to kasno.

- Nikad nije za ljubav kasno. Jer, ako vas je volio onako kako ja mislim da

jest, voli vas i dalje.

- A njegova veza?

- Jeste li kada čuli da se ljudi u nekim vezama tješe, pokušavaju zaboraviti

ono što sigurno ne mogu.

I opet je naglas izrekla nešto je mislila da nikad neće. No, čini se da je ovaj

čovjek presudan za nju, jer je čvrsto izgovorila:

- Dobro, pozvat ću ga. Ali, bojim se...

- Čega?

- Da ne dođe.

- Patty, i to je za ljude. Ja se čak i ne bih čudio da tako postupi.

- Ali, kako?

- Teško mi je to objasniti, ali, možda se i on sad s vama malo igra.

- On nije takav...

- I on je samo čovjek. I on ima granicu izdržljivosti. I on ima pravo na ono

što ste vi sve ovo vrijeme tako obilato koristili...

- Voljela sam ga.

- Patty, ne ljutite se na mene što ću sad ovo izreći, ali moram. Voljeli ste

najviše sebe. A on vam je uvijek bio tu, uvijek kad je trebalo da potvrdite da vi nad

njim vladate. Usuđujem se reći da nikad niste duboko prodrli u njegovu dušu...

- Ali, nije tako.



46

- Možda nije do kraja. Možda ja i nemam pravo. Možda je to i ne

razumijem, jer ti me njegovi portreti razuvjeravaju u moju prvotnu tvrdnju. No, da

je sve to zamršeno, jest. A samo vi to možete dovesti u red. I učinite to doista što

prije, dok ne bude, kako vi kažete, kasno.

- Nazvat ću ga još danas.

- Što ćete reći zašto niste prije?

- Pa, ono što ste rekli meni.

- Ali, kako?

- Toliko ste me toga danas ispitali da ne znam govorim li i ja više razborito,

ali...

Nasmijala se jer je znala da je i previše ovoga čovjeka zaokupirala. I kad

mu je to i rekla, samo je odmahnuo rukom.

Nikad mu neće, pomislila je, zaboraviti kako joj je pomogao, kako joj je

rekao ono što joj nitko dosad nije. Da, Sidney je bio uz nju i onda kad se osjećala

samom, kad je sama, zapravo, i bila. Njegova nazočnost uvijek joj je davala neku

sigurnost. Ako ga sad ne bude bilo, neće se osjećati onako kako se osjećala inače.

Nitko joj do njega neće toliko nedostajati.

I kad se rastala s profesorom, nazvala ga je.

Bila je šokirana kad je čula nepoznat glas. Nije joj trebalo dugo i da ga

prepozna. Bila je to Miriam.

Ljubazna do iznemoglosti, kako je znao reći Timothy, ali još više

prijetvorno, rekla je čim je i ona prepoznala nju:

- Oh, tako mi je drago da te čujem. Znaš, moram s nekim podijeliti sreću.

Baš dobro da si to ti, jer ti ćeš me i najbolje razumjeti.

- Koju? - brzopleto ju je upitala, bojeći se da ova najavljuje svoje i

Sidneyevo vjenčanje.

- Zar ti Sidney nije ništa rekao? - i dalje ju je svjesno držala u neizvjesnosti.

- Ne znam na što misliš, ali toliko sam bila zauzeta u zadnje vrijeme da

imam grižnju savjesti da ga nisam previše ni zivkala.

Zastala je čekajući sa strahom što će ova reći. Odahnula je kad ju je čula:

- Sidney i ja spremamo se u Europu.

- Pa to je sjajno! On je uvijek želio vidjeti Francusku - lažnom srećom

htjela je prikriti razočaranje.

- Da, i meni je tako često o tome govorio.

- A kad biste išli i na koliko vremena? - nije svoju znatiželju uspjela

zatomiti ni dalje Patty.

- Vjerojatno na godinu dana. Znaš, on bi to iskoristio i za specijalizaciju.

- A što bi ti radila? - sad je bila već i zajedljiva Patty.

- Što i svaka žena uz čovjeka kakav je on - odgovorila je, što je Patty

natjeralo krv u lice.

1000 € BONUS



47

Sreća, pomislila je, što je ne može vidjeti. Odjednom je poželjela i ona na

neki način joj napakostiti, pa je uspjela odglumiti čak i veselost, ali i baciti svoju

žaoku.

- Znaš, tako bih se radovala kad biste vas dvoje došli na otvorenje moje

izložbe. Kažu, hajde da se i ja malo pohvalim, da će to biti događaj u Chicagu.

Tim više što je na mnogo fotografija Sidney i Fargo. Oni su i tako moja

preokupacija, i mislim da sam i jedno i drugo uspjela dočarati sjajno. Vjerujem da

će se i Sidney iznenaditi.

- A kada je ta izložba? - sad se već nije mogla više kontrolirati i hladnije je

upitala, ali znala je ne samo da neće na nju doći nego mu neće ni reći za ovaj poziv.

No, po glavi joj se motalo da će nešto morati izmisliti, i to veoma brzo, čak i bolest,

da bi ga odvratila od nje.

- U subotu - dobila je odgovor.

- Oh, zašto nisi ranije javila - tražeći već opravdanje za nedolazak, rekla je

to, kao daje to bilo presudno.

- Trebala sam, ali danas ću, sutra ću, i tako je vrijeme prošlo. - Prenesi mu

poruku i reci da bi mi bilo drago da oboje dođete.

Nije više imala ni volje ni snage s ovom djevojkom razgovarati. Kad je

spustila slušalicu, sjela je, pitajući se kakva je ona to budala bila.

Ljubav joj je bila pred nosom, nuđena na pladnju, a ona je u svojoj

zanesenosti glupostima, nije je ni primjećivala.

I prvi put otkad je krenula u te umjetničke vode, upitala se, bi li ostavila

fotografiju zbog ljubavi, i prvi put je bila sigurna da bi. Samo zbog Sidneya. Ali,

sad bi to bilo uzalud.

Chicago ne pamti da je ikad bilo toliko ljudi na jednoj ovakvoj izložbi. Iako

je bila već poznata, iako nije čak ni prvi put izlagala, nije znala čime je izazvala

ovakvu i ovoliku pozornost.

Vrhunac se zbio kad je ugledala čak i gradonačelnika. Tomu se ipak

najmanje nadala. No, kad je vidjela da je u društvu s profesorom, znala je i otkud

vjetar puše. Taj je čovjek i to za nju učinio.

Samo trenutak prije samog otvorenja, ugledala je svoje roditelje. Da se nije

bila naslonjena na stup, sigurno bi pala. Ali i ne samo zbog toga.

Isti tren kad ih je vidio, profesor je s gradonačelnikom krenuo prema njima.

Uplašila se da otac ne napravi kakav incident, pa je zastala, iako je bila i

ona krenula prema njima.

No, ono što je mogla vidjeti, nije bilo ništa što bi je trebalo zabrinuti. Čak

joj se činilo da vode neki sasvim ugodan razgovor, jer je otac pomno slušao

gradonačelnika.

Ustreptala je kad je čula voditelja kako najavljuje direktora galerije.

U sali je nastala grobna tišina.



48

Samo je napola čula što direktor govori, jer je bila potpuno odsutna.

Pogledom je tražila onoga koga, očito, nije bilo.

Iako se bojala da neće doći, do zadnjeg čas mu se nadala. I u njoj je,

odjednom, pojavio neki bunt, neki prkos, nešto što ni sam nije mogla ocijeniti stoje.

Ah zadnjim se snagama suzdržavala da ne eksplodira. Tek je na kraju čula kako

direktor govori:

- Patty je fotografkinja portreta. Blago onom koga ona uslika. Ali ne samo

zbog fotografije koja će sigurno biti sjajna, nego i zbog objekta koga fotografira.

Jer, taj mora da joj nešto posebno znači. Uostalom, govoreći kroz te portrete,

govori, zapravo, o svom odnosu prema njima.

Nitko kao njezina majka i profesor do kraja nije razumio što to znači. I,

začudo, oboje su pogledom tražili Sidneya, i oboje bili nesretni zbog toga što ga

nema.

Profesor je bio čak i sigurniji nego majka da će on kad-tad doći ovamo. A

kad dođe, i budali bi bilo jasno što ona osjeća prema njemu. Ako se ne pojavi, i on

će morati tražiti načina da ga ovamo dovede, pa čak ako bude trebalo i - privede.

Patty se trgnula tek kad je čula aplauz, a onda i svoje ime.

Voditelj ju je pozvao da i sama kaže nekoliko riječi.

Bila je zbunjena, no uspjela je promucati nekoliko riječi. Ljudi su to

protumačili silnom uzbuđenošću, jer ono što su tek letimično vidjeli, govorilo je o

silnom trudu, ali i o još većem talentu ove djevojke.

A ona je tek rekla:

- Ne znam što da vam kažem, osim da sve što vidite, nastalo je u trenucima

posebne inspiracije. Dabome, fotografirala sam ljude koji mi nešto u životu znače.

Molim vas da ne budete prekritični, jer ja još učim, ili kako kaže moj dragi

profesor, još se razvijam. Kažu da se to kod umjetnika događa cijeli život. Možda je

čar ovoga poziva i u tome. Ostajemo uvijek djeca - iskrena, ali i ljubomorna.

Opet se dvoranom prolomio pljesak, a i ljudi su joj sad počeli prilaziti.

Svatko joj je želio čestitati, svatko je želio nešto reći.

I onda je pred sobom ugledala oca. Bio je ozbiljan, ali na neki njoj dosad

neprepoznatljiv način. Nije znala što da mu kaže, jer ovo što je došao, govorilo je

više o njemu nego ijedna riječ. Ali, ma kako se suzdržala, ni ona nije izdržala.

Počela je tako snažno plakati da se i on zbunio. No, ni njegovo srce nije

bilo od kamena. Shvatio je kako se ponašao, što joj je činio samo zato što nije htjela

raditi ono što si je on utuvio u glavu. I nije mogla vjerovati da to govori on:

- Patty, imala si oca budalu. Nikad si neću moći oprostiti što sam se

ponašao tako glupo. Oprosti mi. Kad ljudi kažu da je ovo sjajno, onda tako, valjda,

i jest. I moram reći da mi se najboljim čine Sidneyevi portreti. Šteta što ga nema.

Ali čim se vratim, reći ću mu da ovo mora vidjeti. Konačno, sve ovo vrijeme jedino

si u njemu i imala podršku.

1000 € BONUS



49

Ovo je bio znak da mu majka nije ništa rekla. Bila je sretna zbog toga, jer

tko zna kako bio on to sad tumačio.

A možda čak nije ni loše da baš on kaže Sidney u ono što svi ovdje

ogovore.

Ipak čovjek, ma kako to želio, ne može gospodariti svojim osjećajima, bio

je sve uvjereniji Sidney. A imao je za to i razloga.

Nekoliko je puta pokušao dobiti na telefon Patty, ah ona se uopće nije

javljala, iako je bio siguran da je po broju znala tko je zove.

Tumačio je to njezinom spoznajom da on ima djevojku i da ga ne treba više

gnjaviti. Dobra djevojka iz susjedstva imala je srca za nj, samo ne onako kako je on

to želio. Voljela ga je na način koji ga je još više razdirao - jer takvu ljubav nije

želio.

No, osjećaji su jedno, a stvaran život je nešto sasvim drago, postao je toga

sve svjesniji, kao i činjenice ne samo da je treba izbjegavati nego da i sam sa sobom

treba raščistiti.

A raščistiti je značilo samo jedno - izgubiti se odavde što prije i na što dulje

vrijeme. Još će danas poslije posla nazvati francusku ambasadu i reći da prihvaća

specijalizaciju.

To kao da ga je malo smirilo, ali znao je da neće trajati dugo.

I kad završio posao, zamolio je Stellu, svoju tajnicu, da mu skuha čaj, a

potom je mislio kući.

Stelli, kad je on u pitanju, ništa nije moglo promaknuti. Pratila je njegov

život iz dana u dan, nesretna što on nikako "da se skrasi", kako bi znala u rijetkim

trenucima odmora govoriti. Bio je uvjeren da ona zna koga on voli i zašto je takav

kakav je. Ali, iako je ponekad imao potrebu čak da joj se i povjeri, u zadnji bi čas

odustajao.

Danas ju je mislio zamoliti da ona nazove Patty i pita je, onako usput, stoje

kod nje novoga, zašto se ne javlja i zašto sve manje dolazi doma. Neće joj čak ni

reći zašto, konačno, ona to i tako zna.

I kad mu je donosila čaj, imala je u ruci i neki ženski časopis koji mu je, bez

riječi, ostavila uz šalicu.

Znao je da ona ništa ne radi slučajno, i samo što ga je otvorio, na sredini je

ugledao Pattynu fotografiju, a potom u uglu i svoju, a ispod nje naslov: Tko je

momak s portreta?



50

Ruke mu su drhtale, u glavi mu se počelo komešati, slova su mu počela

titrati i da nije sjedio, zasigurno bi se teško održao na nogama. Nekako je uspio

tekst pročitati do kraja. Iz novina je saznao kakva je budala bio. Insinuacije koje je

ondje pročitao, a odnosile su se na tu izložbu, govorile su samo jedno Ta je

djevojka bila okupirana njime i više nego je mogao i sanjati.

Nije mogao vjerovati da je imala izložbu i da ga nije pozvala. Možda je i to

nešto značilo, pitao se u tim trenucima. I onda je učinio jedino moguće - nazvao je

njezine.

Javila se majka. Njemu se činilo suzdržanije nego inače s njim je

razgovarala. Tek je odgovarala na pitanja. No, on je znao da nema što izgubiti, pa je

bio izravan:

- Recite, postoji li neki razlog zašto me nije Patty pozvala na izložbu?

- Kako nije?

- Pa, ja s njom nisam razgovarao, a kako me i zadnje vrijeme i inače manje

zove, nisam ni ja nju htio smetati.

- Zvala te, Sidney. Nije te bilo doma, pa je poruku ostavila tvojoj djevojci.

Sve mu je bilo jasno.

No, sad nije imao ni volje, ni želje, a ni vremena da raspravlja s Miriam o

tome. Nije čak ni pred Pattynom majkom komentirao ništa. Tek je jedva čekao da

završi razgovor i da krene onamo kamo je trebao odavno.

Ali, najprije će na izložbu, sam će se uvjeriti u ono što novinska piskarala o

tome pišu. On će najbolje znati koje je to trenutke iz njihova života ona

ovjekovječila.

Tajnici je rekao da mu rezervira prvi avion za Chicaga.

Otići će kući i tek se preodjenuti.

Zaboravio je na Europu i na ono što je još jutros mislio. Sad mu je bila na

pameti samo ta izložba koja će mu, kako je pisao taj novinar, reći više od riječi.

Nije pamtio da se ikad osjećao ovako kao sada. Nije bio inače nerealan

čovjek, ali sad mu je mašta radila kao nikad nikome. Vidio je i nevidljivo, čuo je i

ono što drugi nisu ni u snu.

S velikim strahom, ali i znatiželjom, ulazio je u izložbeni prostor.

Kustosica je bila iznenađena kad ga je ugledala. Shvatio je i zašto. Prepoznala ga je.

On je, tek je pristojno pozdravivši, krenuo u razgledanje.

Zastao je pred svakom fotografijom i prisjećao se svakog trenutka koji je

stajao pred njim ovjekovječen. Ali pri svakoj slici i on je doživljavao, još jednom,

ono što je i ona. Sad je u to bio i siguran. Znači, ona je nosila tu svoju ljubav u sebi

i ne znajući što je to. A kad je otkrila, činilo joj se da je kasno. Pogotovo kad nije

1000 € BONUS



51

došao na izložbu. U jednom je trenutku sjeo, kustosici se činilo da mu nije dobro pa

mu je prišla i upitala ga treba li mu što.

- Recite, kad autorica dolazi ovamo?

- Već je trebala biti ovdje - rekla je, ali valjda je i ona bila toliko znatiželjna

da nije mogla da ga ne upita:

- Kako to da niste bili na otvorenju?

- Nisam znao - odgovorio je, ali i nastavio - no, možda i bolje da u miru

razgledam sve ovo.

I kad mu je ona još nešto htjela reći, zašutjela je jer je u tom trenutku Patty

ulazila u dvoranu.

Odmah ga je spazila, prišla mu na prstima i rukom zatvorila oči.

Nije ništa govorio, tek joj je lagano skinuo ruke s očiju i ne okrećući se

uopće, počeo ih ljubiti.

Nije bila iznenađena. Majka joj je javila da mu Miriam uopće nije prenijela

poruku. Bilo joj je sve jasno. Ali, nema toga, znala je, što pravu ljubav može

uništiti.

Na kraju je ona prva progovorila, upitavši ga:

- Jesi li iznenađen?

- Jesam, ali i sretan sam. Mislio sam da nikad nećeš shvatiti gdje ti je

mjesto, i s kim. I, jasno ti je da se stvarati može i u Fargu. Konačno, najbolje što si

napravila, napravila si ondje. Idemo kući. Ondje će nam biti najljepše.

- Odmah?

- Ima li ijedan razlog da čekamo? A osim toga, ja sam se načekao.

Znala je da ima pravo, znala je da je sve ovo vrijeme živjela u zabludi, ali,

možda je tako i bolje.

Dok ne upoznaš neki dragi život, ne znaš cijeniti onaj koji bi trebala.

A ona je znala i kakav život želi i s kim ga želi podijeliti.

kraj

Glorij@

http://casino.rubyfortune.com/rfc/22420-rfc.aspx?s=wgs15169&a=bfpadid70111&mid=80464


Documents

Čovjek s fotografije