Zbornik domoljubne poezije · Zbornik domoljubne poezije Bojni blaženika na nebesima Udruga veterana 4. gardijske brigade Hrvoje Pupić Vurilj, predsjednik Urednik Mate Buljubašić

1

Bojni blaženika na nebesimaUdruga veterana 4. gardijske brigade

Zbornikdomoljubne

poezije

2 3

Bojni blaženika na nebesima

Urednik

Mate Buljubašić

Split, 2021.

4 5

Zbornik domoljubne poezije

Bojni blaženika na nebesima

Udruga veterana 4. gardijske brigade

Hrvoje Pupić Vurilj, predsjednik

Urednik

Mate Buljubašić

Nakladnik

Naklada Protuđer

Velebitska 73

21000 Split

Za nakladnika

Dr. sc. Ilija Protuđer

Biblioteka

Lijepa književnost

Priprema teksta i korica

Dario Protuđer

CIP- katalogizacija i publikacijaSveučilišna knjižnica u Splitu

ISBN 978-953-7308-64-3

UVODNIK

Dragi blagopokojni subranitelji pripadnici 4. brigade,naše bojne blaženika na nebesima!

Već devetu godinu ruke hrvatskih pjesnika pletu za vas poetske vijen-ce zahvale, koje lebde na krilima srebrenog mjeseca kojega obasipaju domoljubne krijesnice slobodnoga hrvatskog neba.

Hvala pjesnicima iz plemena Kroatana koji su posvetili vama lijepe stihove, prinoseći ih kolopletom u cvijetnjak naše bojne blaženika.

Dragi naši branitelji, koji počivate u zajedništvu s Bogom, poslušajte pjesme kada odjeknu u rajskim dvorima začinjene molitvama, koje vam šaljemo sve ove godine.

Pjevamo o Domovini koju ste iznijeli na svojim plećima, odbacivši okove straha.

Prerano ste otišli, zagrlili vječnost i niste je slobodnu odnijeli u svojim očima.s

I zato poslušajte naše pjesme u tišini rajskih dvora, nošene daškom vjetra nebeskog, dok vas kitimo rukovetima slave, ponosa i tuge.

Ljubimo vas kao za života umivenih u mirise Domovine, milujemo suncem zlatim i srebrenom mjesečinom dok vam upućujemo stihove naše.

Večeras ćemo biti s vama u zajedničkoj pjesmi, suzi i molitvi koja vapi za pravednošću. Prikupljene domoljubne poglede pohranit ćemo u dušu zajedništva pod istim križem, dok okrećemo listove branitelj-skih duša pohranjenih u riznici ljubavi.

Hvala ti Gospodine da mogu pjevati glasom svojih prijatelja, koje si zaogrnuo vječnom šutnjom u vremenima dok su nam povijest raspu-hivali nemirni vjetrovi, i preobrazio ih u zvijezde što s hrvatskog neba sjaju.

Večeras će doći naši pjesnici i naši prijatelji, s ispletenim vijencima slave, prinoseći svoja srca koja će isplesti ustihovljene vijence ljubavi do neba.

6 7

Lijepo je okretati listove duše hrvatskih branitelja, kada zaustavimo vrijeme, uskladimo glasove pa neka nebesa prisluškuju.

Neka večeras anđeli otvore nebeske izloge da možemo opet ugledati našu bojnu blaženika na Božjim stražama koji s anđelima čuvaju raj-ske vrtove.

Ne ginu oči ko zrake u moru

Ne, oči nisu u grobu slijepe-

Vječito tamo čekaju zoru.

(Sully Prudhomme)

Počivajte spokojno u stanovima Gospodnjim koje ste za života zara-dili.

Živjet ćete vječno u srcu svoje Hrvatske koju ste nam podarili.

Split, travanj 2021.

Pukovnik Mate Buljubašić

Izabrane pjesme

(prema

abecednomu

redoslijedu)

8 9

Borislav Arapović

MLIJEČNI PUT * * * *za jasnih zimskih noći kad je crnina zemlje prekrita varavom bijelom maskom a svod nebeski prosut zvijezdama kao bojište razbacanim kacigama gasim svjetlo gledam u nebo zagledam se u mliječni put i vidim tamo svrstane fl otile brodova eskadrone konjanika i pukove hrvatskih pješaka kako jedre kako galopiraju kako stupaju iz smrti u smrt sa štitovima krvavim bez bijelih polja pod zastavama bojnim stobojnih boja * * * * * * * * *

10 11

Borislav Arapović

NA GROBU OCA MOG

Vidaku Arapoviću, poginulom u Bišini pokraj

Nevesinja 18. ožujka 1942.; pokopanom

u groblju Arapi na rodnim mu Slipčićima.

pod grobovima groblja s kapelom svetoga ilije

sjena miruje

pokoji ptić sleti

pa preplašen otprhne

šupljine

u njima gnijezda

hercegovačkih zmija

u društvu onih

za uskrsom vapećih

? čega se u snu svom još sjećaš

od tvog velikoga petka davne 1942

? crnine stegnuta oko vas kruga

? vampira s mrtvačkim glavama

? proloma gromova munja očaja

? brišućih stršljena čeličnih

? žene same i djece male

? urlanja pakla iz cijevi paklenih

? i cijevi svoje i svojega pada

a kad te grom uskrsne cijevi

probudi

na poziv i proziv

srest ćemo se

drščući

na pustom nam trobojnom hramu

gdje bio se kamen na kamenu

tad i tebi i nama

i olovu koje te prosiječe…

nek Bog se smiluje

siječanj 2001.

12 13

Danica Bartulović

DA MI JE

Gledamslušamu krvi vjetar se budiu srcu diže velika oluja

da mi je strgnuti s izdajicaljušture i zmijsku kožuuobraženost njihovuisprati sodom bikarbonom

licemjerjeoctom i lukšijomutrobu očistiti gorkom solju

u oči ubrizgatimlijeko mladih dojilja

bih li išta postiglabi li pod zemljomsretniji bili naši heroji

bi li im se duša razvedrila

Danica Bartulović

NIJE U REDU

Zastrašujući je prizorkad lav grabi plijenočnjacima razdire lovinu svojuno jesti morane umije saditi krumpire orati ni sijati pšenicu

janje se nasisa majčina mlijekaovca travu pase

ptiću je crvić hrananaizgled sve je posloženo po redu

dobrodošao je i vjetarkoji u brodsko jedro pušei oblak koji vodom zalijeva zemlju

ipak kad malo razmišlja semnogo toga čini se glupo i neurednoispada da svatko je nečiji plijenšto na to reći

i ja jedem ribu i svinjetinuneposredni sam ubojicau tom hranidbenom lancuzaista nešto nije u redu

a tek ljudski ubojicekoje tuđe otimaju i nedužne ubijajuzaista čovjek od jezene može k sebi doći

14 15

Danica Bartulović

PROLJETNA RASKOŠ

Ponekad proljetna javačini se prije san nego stvarnostživot se budina sva usta dišei pjevai cvjetaplodirastesvom postojanju raduje se

što bi rekli onikoji u proljeću života pokošeni su paliiz njih krv istekla jeza nas sebe su žrtvovaliza sveti ideal

zbog njih ustrajmoostajmo uspravni i budniunatoč boli koja nas gušiunatoč svim događajima ružnimprevarama i nepravdamaužima kojima nas sputavajuDomovinu srcem svojim obasjajmo

ideal slobode da zauvijek sjanikad ne poružni

Ivan Bitanga

HRVATSKI SAN

u grijehu zaboravaklečimo pred licem neosušene krvizemlja je puna kostiju što vape

pjevajte u žalosti veličajući darove slobodemakar ponekad zvone okovimapjevajteto je njihova jedina želja

zemlja je puna kostijuna tom mjestu će niknuti jablanod njega će napraviti građu za hrvatski domnjegovi baštinici bit će uzgoriti kao onimat će o nevremenu gdje skloniti glavu

pusti li tko suzu sumnjea uvijek se nađe neki slabić(bolje da ga nije)to će biti znak uzaludnosti najveće žrtvekoju rijetki prinosešto na bojnom polju ostavljaju krvav trag

pusti li tko suzu sumnje pred licem svjetlostizagrmjet će glas:imena ti ne nađoh u svojoj knjizija te ne poznajem

16 17

Ivan Bitanga

PJESNIK U HAGU

(2017. g.)

tugom otrovan

praljkon mi srce izvadili

Tumačenje: praljak = (manji komad drveta, lokalni imotski izraz)

Ivan Bradvica

OLUJA

O borbenoj Oluji

što u Hrvatu ponosom struji

nakon skoro devetsto ljeta

uskrsla je sloboda sveta.

Ova vrata vječnosti

otvaraju razvoj svih krjeposti.

Bili smo u bijedi

sad se klanjamo

svojoj pobjedi.

Hrvat se više nikog ne boji

u se i u Boga je uzdanica

a nebo granica.

18 19

Milan Bojkić

ONA JE U NAMA, BLIZU SRCA

Tuga se nametne ko nevidljiva mreža,sve je dublja i učestalijaNostalgija je snažno prisutnaNe blijede iz oka slikeNebeskog kraljolika.

Ulice grada nestaju ispod cipelaNoćima san snivamDani monotoni bivajuPjesme drugačije zvučeČujem nepoznate riječiKiše rijekama buče.

Ganga negdje odzvanjaZvuk kamena i mramoraMuka, krik, patnja``Hrvatska šutnja``Slobodarski poklič mog pukaPrepoznavanje, dozivanje, milovanjeTupi zvuk vokala, britki mač suglasnika.

Surova, kruta, suhaKamenita, ali je našaKo bura razorna i toplaKo ruke majke i maćeheBriše niz polje, kovitla nebom oblakePrenosi smetove, ugoni u kosti studenGura na brda grumenjeGusta je i pitka kao jutarnja magla.

I naša djeca su ovdjeJa se za njih bojimDa ne će prepoznati očeve stopeDjedove suze,Slavnu povijest,Ne tako davnu,

I jezik lipi, dični roda mogaNek nose u srcu Lijepu NašuKoja je u svima nama.

Ona je svitanje mlade zore,Naše plavo moreI Zastave su u nama, to smo miNeka se vijore cijelu vječnostNek žive boje u namaI naša sveta Himna.

Tko to smije zaboravitiSvetu sliku prošlosti,MolitvuI s usta da nestane krunica,``Oče naš, daj nam danas…I melodija divna Lijepe Naše Domovine.

Ne vidim sunca, ni mjesecaNa baušteli mi i domMoje misli su nasukani brodPomozi mi Bože, da dodirnem svodDa prošetam niz duvanjsku stranuI zagrljim nebo i plitku rijekuI u kavani zagangam``Rastavi nas, pobro dalečinaTebe Brišnik, mene Argentina!``

``Vraćam ti se Tomislavegrade,``Na drago široko poljeOpet sam tu medu svojimaDajte, da odmorim umornu dušuI ``zaspim`` na cvjetnim poljima.

Milan Bojkić, 10. veljače 2020., Basel

20 21

Bojkić Milan

TVOJ HRVATSKI JEZIK

Kako kaže Preradović, znani pjesnik

‘’po jeziku si sve što jesi’’,

bio kralj ili baštovan,

jezik je otisak tvoga prsta u mnoštvu.

Jezik te slika,

jezikom govoriš, moliš, voliš, maštaš…

Jezik je svjetionik na putu

i zrcalo tvoga uma,

piramida tvoje svijesti,

bez njega si lutalica u vremenu,

bez njega su ti zaprta sva vrata,

kod zdenca vode, kapi si žedan.

Prozor je tvoje duše,

zrcalo emocije i nutrine,

kao Biblija je sveto ime,

njega dišeš, živiš.

Diže te u zvijezde,

pronosi ti ime,

glas je tišine u svemiru,

slogovi su skulpture riječima,

od usta teku drugomu čovjeku,

brusi se i živi u vremenu,

zlatna je škrinja nas Hrvata,

ružo, cvjetaj na kamenu.

Preci ga baštinili i sačuvali za nas,

bio je krik i luča u plamenu,

‘’po jeziku si sve što jesi’’,

kaži riječ, znam tko si?

Bez jezika nisko padaš,

veneš u mrtvomu moru,

utopljenik si bez lađe,

stranac si u svome gradu,

gubitnik u vremenu,

lutalica si u labirintu sna.

Basel, 10. ožujka 2021.

22 23

Tonći Borovac

HRVATSKI OBZOR

Zar nije važan odabir sjećanja iz škrinjice optočene pleterom

koji raste u kolovrat pjesme

a zid

zidovi su zaustavljači vremena

kroz Očenaš i ZdravoMariju

pred umornim hrvatskim vitezovima koji htjedoše pretrčati

tu mliječnu čokoladnu (što li već) stazu

ne bi li dakako vratili dašak prošlih vremena.

Vjerojatno ne znate materijalizirati planirane nakupine treseta

u kvadraturi noći koja iscjeljuje priču o

viteštvu potjeri iscrpljivanju nespavanju i pobjedi.

A tamo ostade grad očerupan i nijem

plastičnom sukrvicom navlažen pod zatamnjenim zviježđem i

čavlima

ponuđenim u halapljivoj seansi dijaboličnog obroka.

U bisagama neba

naramci proključalog sutona.

Ukoričuju skraćeno obrazloženje kao krik nad nedoumicama

ispisanih podataka promaknuća i fi ktivnih artiljerijskih dnevnika koji

njeguju sunovrat u žuto okno šizofrenog pražnjenja.

Rastemo li ravnomjerno otopljeni u krvožilnom sustavu?

Paveri sjeverca usitnjuju pejzaž iz beskonačnosti prozora

sve kako bi dotaknuo zvono na preslici ranjene crkve

i utihnulu molitvu

upućenu onima koji je čuvaju u vječnosti.

Ne čuje se tutanj žetve jer mlin vremena mrvi zakonitost neba

na rubu

otvorenog bezdana

u kojem se ukorijenio izdah

i list kadulje.

Kapima usahloga slapa

treba razrijediti smjesu od papira maslinovog ulja i hrvatske zemlje.

Dobivenim blatom namazati obzor

čekajući tustog kroničara i poremećeni sustav nadzora

da izokrene povijesnu zbiljnost

pored živućih svjedoka.

A tamo ostade grad...

24 25

Tonći Borovac

HRVATSKA SAMOSVIJEST

Hrabro i trezveno okreni stranicu s excel tablicama

razrezanih u formate suptilnih naputaka

za odnose s javnošću

za strategije

za opće poslove

za nas.

Potpise uščuvaj i zadjeni ponad hrvatskog srca

napravi duboki rez iz kojeg će poteći blijedi kaučuk dnevne gluposti

kao hazarderski podsmjeh i

rock’n’roll vibracija u beskraju

žrtvovanih skrušenosti.

Velebitskim gudurama sjene hrvatskih bojovnika

zastiru vrijeskom uglazbljenu harmoniju

časti i

zgnječeno naraslo zlo iz vremena bitaka.

Zaboravljena neistražena područja straha

Premjestimo u zapećak zadimljenog ognjišta

posivjelom od čekanja

beskvasnog kruha u ljetu gospodnjem.

Hodati na rubu kalcifi ciranih slojeva sna uz

radoznali pogled u birokratski prostor hranidbenog lanca sivog spektra

znači samo jedno

Hrabro i trezveno zgužvajmo stranicu s excell tablicama

i pogrešnim podatcima.

26 27

Anita Brajković

IZNAD KNINA

Iznad Knina munja nebo para,

a Hrvatski stijeg ponosno se vije,

tko se srami i povijesti boji

bolje da ga na ovom svijetu nije.

Ustanimo braćo svi ko’ jedan

proslavimo slavnu obljetnicu,

svaki život neka bude vrijedan

položen za milu Trobojnicu.

Ne bojmo se sada u slobodi

jer ne prijeti nam nikakva neman

složni u miru kao i u ratu,

pravi je Hrvat

uvijek za dom spreman..

Neka zna dušman klet

da Hrvatu dom je svet,

a Oluja dugo će se pamtit

i na njen spomen stoljećima

s jednakim će ponosom

uvijek srce plamtit.

Bog nek’ im sudi

A Vama hvala

slobodni smo ljudi!!!

Mate Buljubašić

TRIDESETO MINU LJETO

Pod prisegom smo krenuli braniti Domovinu.

Bilo je to vrijeme kada su samo hrabri ugasili strahove.

koračali livadama bojnim,

vrijeme prisilnog branja tajnovitih pupoljaka.

Smrt je prerano zalegla po bojišnicama,

s kojih smo s tugom ispraćali naše mrtve prijatelje,

gledali su tako milo svoju domovinu,

koju nisu slobodnu odnijeli u svojim očima.

Ja sam njem zastao tamo između žutog lišća,

kroz kojeg je treperila velika tuga.

stabla su se razmahivala crninom,

sa preplašenim pticama koje su zaboravile pjevati.

Nas su ostavili na životu,

da našim prijateljima sagradimo

kamene utvrde tuge,

neka bude toplo njihovim snovima.

28 29

Svakodnevno ispraćamo naše suborce,

koji nas mladi prerano napuštaju, dijagnoza:

Srce prepuklo od tuge, jer nisu više mogli gledati

sramotu ponižene i popljuvane Domovine.

Gromoglasna šutnja se je nadvila na Hrvatske branitelje,

koje silnici kuju u zaborav.

Tuđinski vjetrovi su se raspuhali.

prokletstvo se je uvuklo u hrvatska pera.

Zemljo moja Hrvatska,

gledam te tako poniženu i tužnu,

što polako umireš

s dušama svojih ratnika.

Dozapovjednik prve SSS satnije 4. brigade.

Puk. Mate Buljubašić

Split, 28. ožujka 2021.

Danijela De Micheli Vitturi

Kristu K

ralju srdaca

Prodadoše sve što imasmo.

Što nam još osta?

Ono što se ne prodaje za novac,

već se predaje Bogu ili vragu.

Dušu još ovaj narod ima;

bolnu i zapuštenu.

Srce još ljubi zemlju i more

od Ovčare do Oštre,

Od Panonije do Istre .

Molim Tebe Isuse Kriste

Kralj budi mom narodu,

prije nego dođeš

suditi nebo i zemlju.

Kralj budi moga srca i

moje duše,

bez obzira

koji vjetar puše.

Kralj budi ove zemlje i mora.

Ne daj da san o sreći

nam otjera noćna mora.

Za vrijeme kiše

i dok je sunca

Svako nek srce

za tebe kuca.

U kraljevstvu mog srca

država sam ja,

a kralj si Ti.

Isuse Kralj budi mom narodu,

a država tvoja budimo mi.

30 31

Kralju moj i Bože moj

učini srca našapo srcu svome.Kruh svagdanjidaj nam danas.I neka naša ustakonačno jednomjednoglasno kliknuDođi kraljevstvo Tvoje,

Budi volja Tvoja,

a ne zlovolja moja.

Otjeraj od nas napast

i izbavi nas od zloga

i od svakog zla nas sačuvajKralju moj i Bože.

Nađan Dumanić

KRIŽ SVETOGA OCA BENEDIKTA(Crux sancti Patris Benedicti)

Mater, čaču ni upozna nije

Tega jutra i vrime je stalo

Platili su bidni ničigove grije

Priteklo je babi jedno dite malo

Gojila ga ponizno u viri

Nikome naškodit, moreš li pomozi

Nika’ naglit, ma uvik izmiri

Puno moreš sam, još višje u slozi

Vitar rata počeja je puvat

Slobodu neš nać’, ona se stvara

Ušćuvala si mene, sa’ ja iden tebe čuvat

U suzama zagrli ga i po’jubi stara

Ča san znala, ja te svitovala

Moli za nas i za oneg koji griši

U šudar mu ništo zamotala

Ka’ u prsi gropi stisnu, ovin ji odriši

32 33

Rašvila je brzo šudar, nije čeka

Timbar Sv Benedikta vezan na kurdilu

Po’jubi ga, oko vrata meka, kleka

Izmolija riči nade u rosnu murtilu

Sve pasalo ka’ ča uvik pasa

Pobijedili u sudbinskom boju

Svaki čovik nidir naša spasa

On još nosi meda’jicu svoju

S dicon dura, triba da’je stići

Ma jopet da’jina da ti bude bliža

Slidite i vi ove svete riči

Oca Benedikta sa njegova križa

Crux sancta sit mihi lux

Neka mi križ bude svića

Non draco sit mihi dux

Neka mi zmaj laži ne priča*

*U originalu prema zapisu s križa na medaljonu:

Crux sancta sit mihi lux - Neka mi križ bude svijetlo

Non draco sit mihi dux - Neka mi zmaj ne bude vođa

Nađan Dumanić

U ZALOG

Stoljećima tu su pradjedova dvori

Slatke smokve, grožđe, pjesma grdelina

Hladna voda iz stijene žubori

Himna cvrčka, miris mora, ružmarina

A pod zemljom crnom, tisuće ih spava

Svatko od nas tu je nekog svoga dao

Makove u polju sakrila je trava

Trag od duge nad njima je stao

Ispaćena, izmučena ponosita zemlja ova

Čuvaj sinko krv našu i sime

Da prkose vjetru gnijezda sokolova

Čuvaj ćerce od Hrvatske ime

Jer kroz vašu upornost i volju

Množit će se i ljubav i nada

Unucima mojim dajte zemlju bolju

Ovjenčanu i protkanu junaštvom brigada.

34 35

Melani Glavinić

IZVAN PROTOKOLA

Tišinu bih umjesto bubnjeva i truba,tišinu umjesto govora ovih i onih,i rasprave čiji će gdje sjesti nakon himne.Pusti mi tišinu umjesto njih glasnihu tandemu s hitovima i reprizom scenarija ljudi u fensi odijelima.

Neka puste tebe ispred svih.

Neka ti dopuste objasniti nam kakav je znoj od straha, kako miriše kad život izmiče životu?Nikad više im ne bi palo na pamet upitati čega se sjećaš iz tih godina.

Nitko ne bi njuškao po tvojim pričama,brojio koliko si metaka opalio, na karti tražio gdje si glavu čuvao,i jedino ti tada priznavali da si se Bogu molio.

I oni bi tražili samo tišinu.

Ništa ne bi pitali, ogrnuli bi se dnevnikom tvoje mladosti, u udžbenike uvrstili tvoje neprospavane noći od kiše metala i ljudskih glasova.Tada bi možda po prvi put skrušeno održali minut šutnje. Puni, pravi.

Tišinu bih umjesto fl oskula obećanja što ostanu samo na video traci,tišinu umjesto govora onih koji nikada nisu osjetili miris baruta,tišinu umjesto naguranih, ogladnjelih medija o pričama koje će prodati samo taj dan,tišinu umjesto bata olaštenih cipela kojima je to samo raspored, protokol i moranje.

Tišinu umjesto svegašto nježno ne previja ožiljke,ne čuva um od pomračenja i ne jača krila za živjeti u miru.

Tišinu, umjesto protokola.

36 37

Melani Glavinić

TEBI, JUNAČE S IMENOM I PREZIMENOM

Tebi, koji si sada tko zna gdje, pokriven zemljom koju si opjevao.

Oni kažu da te traže. Rekla bih ti, čak obećala da ćemo te pronaći, ali bojim se da jezik ugrizem, jer svjedok sam pokvarenih godina.

Tebi koji spavaš u kući koju kredit, porez ovaj i onaj guše, koji ne znaš odakle bi počeo upirati prstom. Znaš točno što su ti obećali, a sada pate od amnezije.

Tebi kojeg su samo tako poslali u prijevremenu mirovinu,bez da su pogledali tvoje godište, snagu i tvoju sposobnost. Oni su za tebe odlučili da si odjednom star?

Tebi koji u nepravdi i boli napraviš glupost i kasnije se ne ničeg ne sjećaš. Pa kažu ‘nije bio dobar u zadnje vrijeme’, a zapravo svi prešute kako ti je nesretna skraćenica na pdošla naplatiti ratu. I opet će, začaran je to krug.

Tebi koji si zadnji put cijelu noć prespavao prije dvadeset i nešto i od tada se budiš u isti sat.

Tisuću, milijun puta samo tebi, junače s imenom i prezimenom, koji škiljiš iz prikrajka i prebireš dnevnike i memoare, u bobu znaš gdje si bio i tko ti je glavu čuvao, tko ti je s lijeva i desna do ramena stajao.

Tebi i tvojim junacima koji u tišini slavite rođendane, godišnjice, uslišane molitve i pobjede.

Tebi koji sve pamtiš, ali mudro, mudro ništa ne zboriš.

(Ovo je za tebe. Hvala ti.)

Doris Grgurin

NEMAM TVOJU SLIKU

NISAM DISALA, NISAM TREPTALA, NISAM KLECALA, NISAM DRHTALA.

NISAM.

KAD SU PROČITALI TVOJE IME I DAN KAD SAM TE RODILA.

JESAM ZNALA SAMO TO, DA NEMAM TVOJU SLIKU,

KOJU ĆE VEĆ SUTRA TRAŽITI NAŠA DICA IZ ULICE.

VEĆ SUTRA ĆE DOTRČATI I TRAŽITI TVOJU SLIKU ZA GRAFIT.

A JA JE NEMAM!

SINE.

IZGORJELA JE.

SVE SU IZGORJELE.

ŠTO ĆU? MORAM IM JE SUTRA DATI.

IZVUĆI ĆU JE IZ SVOG SRCA.

NACRTAT ĆE NAŠA DICA TVOJE LICE,

PORED LICA NAŠE DICE KOJA SU S TOBOM.

MILO MATERINO!

NACRTAT ĆE NAŠA DICA TVOJE LICE.

LIPO ONA TO RADE.

38 39

ZNAŠ, SINE, NOVE BITKE, DRUKČIJE OD TVOJE,

TA NAŠA DICA DANAS VODE.

NA ŽALOST, ZA NAS RAT NIKADA NIJE ZAVRŠEN.

A JA, TVOJA MATER, ČEKAM DAN,

KAD ĆU TI ZAGLADITI NEMIRNI UVOJAK.

Marija Grgurović Banovac

RATNIK

Sklopio je ratnik oči

utonuo u dubok san

sa smiješkom na usnama

dok stijeg viori se trobojan.

Sklopio je ratnik oči

sa smiješkom na usnama

crna zemlja sad ga pokriva

hladna i blatna, ali njegova.

40 41


****

Domovina je jedna

Država mnogo

Govorio si nekad

Ljubav se živi

U snove vjeruje

Tuđe poštuje

A svoje voli ponajviše.


PAUK

Pauk jedan mali

Plete mrežu svoju

Mukotrpno i vrijedno

Stvara je s ljubavlju

Jer što rađa ljubav

Vječno živjet će

Domovinu svoju kao dar

Djeci svojoj pružit će.

42 43

Elvira Katić

MOJA BOL

Otišao si u podne

Nasmijan, razigran

Samodopadan u traper odijelu

Neopterećen smrtima koje su se tih dana

Događale sa svakim novim svanućem

U podne je sunce bilo visoko

Nasmijano i razigrano, poput tebe

Ne sluteći poraz

No, toga se podneva svjetlo ugasilo

Nebo smračilo, sunce rastužilo

Od tada do danas brojim godine

Početke i svršetke

Još ćutim to podne u žilama

Snajperski hitac, smrtonosni

Strepnju, bol ćutim

Kao da je bilo jučer ili

Kao da će se tek dogoditi

Podne je uronilo u ponoć

Bol natočila sve nepropusne posude

Mojih nadanja i prelila ih

Slutila sam rušilačku oluju koja će

Pomesti rujansku sparinu

Ali uragan praznine – ne

Smrt – ne!

A, nisam tražila puno

Tek dostupne snove

Nisam tražila niti suze

Znala sam da usahli cvijet opominje

Kako su ljepote prolazne

Priželjkivala sam plodnost punine naših dana

No, u smrt se obukao taj dan točno u podne

Omeđio mi snove, zgusnuo snagu

Omeđio želju težnjama, probudio kišne oblake

I danas – svaki put kad zazvoni podne

Spotaknem se o zvon praznine koja me proždire

Zaglušuje mi ostatak dana, zamuti pogled

Moja je bol bolji dio moga života

Zapravo, tišina moje boli

Tišina noći

Jer, u noći i tišini prihvaćam svoje granice

44 45

Elvira Katić

SPAVAJ

Trebao ti je duži san!

Jučer sam, na godišnjicu našega vjenčanja,

iz ormara za cipele odstranila tvoje vojničke čizme.

Nakupile se prašine,

skorile od tridesetogodišnjeg čekanja,

promijenile oblik i boju.

Spakirala sam još jedan od tvojih „suvenira“,

a na mjesto pete umetnula dugo čuvanu suhu ružu.

Voljela sam tvoje bukete za naše godišnjice,

i tvoje čizme, vojničke.

Omotala sam ih zgužvanim papirom sa zadnjeg buketa

i na duže čuvanje spremila u ormar uspomena.

A, ormar se po potrebi uvijek može otvoriti,

ruža zamirisati više neće,

čizme obuti više nećeš!

Treba ti duži san!

Spavaj!

Miljenka Koštro

RANO OTRGNUTOM CVIJETU

Pod zemljom mrtav sniva

Majčin rano otrgnuti cvijet

Ubiše ga neki nepoznati ljudi

Dođoše sa istoka

S petokrakom na čelu

Smrknuta lica, bez duše i imena

Lomili su kotače našega svitanja

Bodljikavom žicom splićali

Ljestve prema nebu

Ali, uzalud im trud

Laž im je počela zaudarati barutom

Ali, agresija ih dođe glave

A majka svoga sina, junaka

Pamti s osmjehom na njegovu nevinom licu

Hrabar je bio

Hrabro se za trobojnicu borio

Njegova sjena još uvijek

Ukaže se majci pred očima

46 47

I zapjeva joj odu radosti

A ona u rukama drži

Lijepu hrvatsku trobojnicu i krunicu

I gleda je kako se na povjetarcu leluja

Dok za svoju djecu i Domovinu moli

Dobrog Stvoritelja i Otkupitelja

A majčin rano otrgnuti cvijet

Šuti glasno i

Cvijeta duhom u rajskim vrtovima

Miljenka Koštro

LIJEPA NAŠA DOMOVINA

Lijepa naša Domovino

U tebi cvijeće je raslo

Cvijeće grobove kitilo

Nebu odletješe duše

Nevinih anđela

Majke su pokušavale

Zaboravom obrisati suze

I bol u grudima, ali…

Ugušeni krik vakumom probija

Jeku raspetih jedara

Uzalud je škola čekala

Svoje učenike

Neke nikad nije dočekala

Jer njihove snove progutaše

Sivi oblaci dima

Orlando još uvijek

Uspravan stražari

I čeka da u lijepoj našoj Domovini

Pravi život zaživi

Kako bi mogao uživati

Umirovljeničke dane

Vodotoranj obukao novo ruho

48 49

A rane ispod njega

Još peku i bole

O prošlosti zbore

Kninskom tvrđavom

Trobojnice vijore

Šahovnicom pozdravljaju vrijeme i prolaznike

Da ih ovozemaljsko ne umori

Škabrnja ne zaboravlja vrijeme agresije

Dok zida most prema vječnosti

Kako se ne bismo spotakli

O kamen sadašnjosti

Lijepa naša Domovina

Sanja neka nevinija jutra

Opijena proljetnim cvatnjama

Bez upitnika nad glavom

Tu smo svoji na svome

Stojimo pod zastavom Tvojom

Ponosimo se

Crvenom, plavom i bijelom bojom

Nenad Kuščević

RANJENA LJEPOTICA

Zelenila paleta cijela, dok oko seže,

pogled i um mi veže,

sad pašnjaci, livade puste,

sad šume grabove guste.

Ljepota od Boga, dana nam na dar,

o, da čovjeka negdje ima bar!

Ni stoke nema, ni čuvara njena,

livada, planina, spava ko djevica snena.

Poneka kuća, sablasno prazna,

svjedočanstva nosi nam razna,

kuće bez krova i vrata,

svjedoci su, domovinskog rata.

Vlak juri, naginje se, stenje,

sad spušta, sad penje,

slika još uvijek ista,

a prošli smo milja trista.

Pusta zemlja je naša,

puna raka, praznih salaša,

križeva krajputaša,

momaka starih, samotnih snaša.

Sa nebeskog svoda, kiša suza nas prati,

suza heroja, život što za dom blagostanja i sreće, su dati.

50 51

Blaženici naši pred prijestoljem Svevišnjeg, za narod svoj mole,

za dom ljubavi i sreće, kakav svi ljudi vole.

Uzalud nam sve ljepote,

prirodne divote,

more nebeski plavo,

rijeke što krivudaju il“teku pravo.

Bez ljudi što voljeti je znaju,

život i dušu što joj daju,

domovina je, kao zvijezda bez sjaja,

ko nebo bez raja.

Putovanje vlakom, od istoka do juga Hrvatske, 2021.

Nenad Kuščević

RATNI DRUGOVI

Velebit,Maslenicu,Oluju,zajedno su prošli,iz krajeva raznih, u obranu domaje došli.Ručak dijelili, njih su dvoje,braneći ognjište svoje,o životu ljepšem snili,iz čuturice iste, mutnu vodu pili.Gruvanje topova, muzika za ručak im bila,štektanje mitraljeza, uspavanka njina.Za vitezove pale, suze su lili,domovinu jednakosti, pravde snili.Krvlju heroja zalivenu,izboriše, slobodnu domovinu svoju.U slobodnoj zemlji putem svojim,krenu svatko,misleć:“Sad je lako“.Dvadesetak ljeta,kao san prođe,vrijeme neko novo, dođe.Na vratima vile bijele, Pero stoji,čašu hladne vode, moli.Polako, klizna otvaraju se vrata,Pero ugleda, svog druga iz rata.Žeđ nestane u trenu,okrenu se Pero, svom šatoru krenu.

Split, 11. kolovoza 2014.

52 53

Frano Livajić

ČUVAJ SVOJE

Ratna zbilja nije najavljena došla

kao vjetar kroz pustinju, u naletu prošla.

Kroz ravnicu, sve do naših gora

put zelenih polja, sve do Sinjeg mora.

Ostavila nama, jedno pitanje za sobom

što je čovjek kad ga zovu robom.

Može li se zemlja, nekom drugom dati

kako tuđu njivu, svojom njivom zvati.

Imat svoje veliko je, makar bilo malo

od davnina tu je, nije s neba palo.

Vrijeme svako nosi, nove izazove,

a iskustvo uči – i na oprez zove.

Već se neka globo, agresija sprema

čuvat treba ono, bez čega nas nema.

Frano Livajić

POD ORAHOM

Sve je pusto ispred kuće moje

već odavno zarasla je trava,

oleandri suhi k’o siročad stoje

pod orahom hladovina spava.

Ima netko – noćima samuje

i nada se da ću opet doći,

mati moja još me očekuje

skoro ću joj u zagrljaj poći.

Moj će Šargo osjetiti mene

k’o prijatelj prijatelja spazit,

bez pogleda i bez drage žene

morati ću kap ljubavi tražit.

Ne znam kako kad je slika njena

u očima mojim – u koraku sjena.

54 55

Fabijan Lovrić

BOJNI BLAŽENIKA NA NEBESIMA

Rasplamsaj srce moje Gospode

neka bude s njima u nebu

jer to je bojna

koja je

nosila slobodu umjesto barjaka,

more u očima,

slobodu u grudima,

odlučnost na čelu.

Grješni ste

jer to niste vidjeli,

odlučnost puta

na kojem se životi gube

držeći prst na arteriji,

prekinutoj neprijateljskom minom,

a život u grlu,

pred očima

i suhim usnama

najmiliji

tamo,

gdje su prijatelji

bojne blaženika na nebesima.

Knin, 10. ožujka 2021.

Srijeda, 15: 05 sati.

Zdravko Luburić

PJEVA I PJEVA SLAVONSKA ZEMLJA MRTVOM DRAGOVOLJCU

Kuća do kuće u fi nu mirisu lipina praha

Blago puni treptaje, podneblje od zlata

I mirisu kao skrivena ljubav što se na svjetlo poliježe

Nošen pjev ševa s lastavičina crna traka.

U oku blista zelen mir, kao san koji pjeva

Iz ražarenih orgulja jednog svečanog skrleta

I rujno slaže šaputave slape jablanova

Što iz hrama vjetrića govore mrtvom Dragovoljcu

Pod nježnim stadom vrela daha.

Tu se proteže cesta ravna, ravna i neobrubljena,

Pred vrelinom žege zvoni od žarkih sunčevih zraka

Mirno bacajući poglede u zalutale bijele i žute leptire

Što sa ravnih polja dolijeću u plaštu gorućeg slapa.

Tu i tamo užurbani seljanin glasno koraca

Pun podnevne dubine, teške od bujne i sjajne topline

I nešto kao da priča u bunilu pod potkrovljem

56 57

Žute i plave i žarne nebeske vedrine.

Tamo na polju ravnu puna šuma zeleno golica

Sočne travke bijelim dahom, san podnevni sniva

U dug, veoma dug let pun bijelih i žutih leptira

Iznad kojih ševa pjeva,

Pjeva slavonskoj zemlji i mrtvom Dragovoljcu

Dragim pojem, sva žarna milovanja pojem dira.

Zdravko Luburić

BOJNIKOVA ŠUTNJA

Bojnikova šutnja čuje daljinu i ogleda se i gleda, gleda,

K dalekoj čežnji koja prati lagane lijeske klasja,

Visoko, visoko iznad suncokreta, k potajnoj nasladi neba,

Pogled ukočen slijedi iz zbunjenog, dalekog Njegovog smješka.

Nešto se razlijeva i guši smjelost daha strahuje

Za zavičajem gdje prosjači njegova mrtva tuga

Zagrljena prozračnim ognjem dalekog juga

Što u srce curi, u blistave oči; oči pepelne čuva.

Ali dubina puna tajni odiše kao skrušena tamburica

Od svih poruka koje snažno pogledima tonu

U krutu daljinu pomućene sjene i žuta obličja

Oproštena od mnogih drhtaja čuvanih u šapatu

Vukovarskih zatvorenih zjenica.

58 59

Ante Matić

SUSRET NA BOJIŠTU

Iz koje ste brigade

braćo

Četvrta gardijaka

Riječi drhte u tišini

i odjekuju u planini

pujnoj noći i samoće

Braćo moja

koliko slobode grli

kolijevka sunca

ispod krvava podnebesja

Ante Matić

EPITAF NA BRATOVU GROBU

Brate moj, pjeva li sloboda

Kao što smo mi pjevali njoj

60 61

Ante Matić

MOLITVA ZA MOJU BRAĆU

Snivajte mi u kamenu zagrljeni

Ruke u ledini i oči u tmini

Ništa vas ne može da zamijeni

Sred nepreglednog ljudinjaka

U strašnoj javi i raspukloj tišini

Molitva moja narasla do krika!

Stjepan Medvidović

KRV KOJA SVIJETLI

Pok. Josipu Joviću

Smijeh u naručju, zebnja u srcu, strah u kostima, neizvjesnost u očima.Plitvice.Ti, gorštak. Sin kamena i majke vile.Krv tvoja mladenačka, orlovska, lavovska, škinu na Plitvicama po snijegu.Crvena i topla skače.Pomiješala se s vodama ličkim.Probudi cijelu Liku.Uskrsava, nošena Gackom u more, zapali otoke i Istru.Digne se munja vrhovima Velebita iBiokova, odleti do juga Hrvatske.Zapali jug i Hercegovinu.Nakvasala kao kruh majke vite, uzleti u pećine i tunele, zamuti izvor Vrljike.Cijela Imotska krajina na nogama.Nošena munjom stiže u Savu.Probudi uskovitlanu Slavoniju.Vraća se vodama znanim i neznanim, nabrekla, vruća, prkosna i ljuta.Ohladi se polako u Bušku jezeru među šaranima.Spusti se u kamenar Aržana, ispod kamena hladna, skupa s tijelom nađe svoj mir.

62 63

Keti Mijolović

SVETA DOLINA

Sva je ljubav tu ostala,na kamenu bijelom,kojega sam grijalasvojim golim tijelom.

Dok je more grliloi mene i žalo,sokol se nadkrilionad dolinom plavom.

Svom sam dušom upijalasol i buru slanu,vodu vrulja,boćatu,pila sam za hranu.

Kolačić bih s dračepojela u letu,miris smilja ubralak’o svetinju svetu.

K’o koza sam skakalas kamena na kamen,na magarcu jašiti,za mene je znamen.

Odakle sam,pitaju ...Iz doline svete,gdje mi radost dade vilakad sam bila dijete.

Keti Mijolović

PLOČA BEZ IMENA

Kada kreneš prema jugu,stani na planini,pusti pogled neka pucapo plavoj dolini!

Viditi ćeš u usiku

moje more sinje

i sokola nad njin krili

nebu u visine.

Tada kreni priko krša,

sikavca i smilja,

pa ćeš doći do Slivnice,

sela moga milja.

Tu počiva otac moj,

dida mi i baka,

na ploči mi imena nema,

al’ ćeš znati,tu je tvoja majka.

Pomiriši tada ružu

što raste kraj groba

i znaj,’ćeri mila,

sad je tvoje doba!

64 65

Branka Mlinar

TRUBLJA NEBESNIKA

Blagovijesna Božja zublja,molitvena, glasna trublja,srce mi je mirom takla,dušu suncem obasjala,ime tvoje pozlatila,u njedrima zažarilaplamen radosti.

Za sva jutra nježna, zornau tropletu dragih boja,praskozorja stihotvorna,za sve dane i sva ljubljau pleteru domoljublja,za sva moja snažna htijenja,za sve noći i sva bdijenja,ti mi snagu daješ lijepa zemljo, Hrvatska!

Ti si život, ponos, sreća,vječno svjetlo bijelih svijeća,skladni cvrkut sretnih ptica,stijeg slobode, povjesnica,zvonki zapis u srcima...Blagovijesna Božja zublja,na oltaru mojih ljublja,svijetli istinom!Nebesnika glasna trublja,pod bedemom mojih ljublja, zvoni pobjedom!

Na uzdarju mojih darja,u kolijevci snoviđenja,ja prepoznah od rođenjaishodište stihovanja,srebrn vrutak i čeznućapoetskoga sebedarja,svjetionik hrabrosti.

U molitvi skrušenojzrcali se znamen tvoj,cvatu riječi uzvišeneza sve naše branitelje.Svijetli lice pobjednice,nasmijano, zavičajno,obranjeno, slobodno,sretno lice domovinsko,preslik srca hrvatskog!

Živim radost uskrsnuća,u ljepoti tvog svanućadah ljubavi osjećam.Kao temelj otkupljenja, na Golgoti križ spasenja, što ga za nas, dragovoljno,nosi ruka Kristova,toliko te volimlijepa zemljo, Hrvatska!

66 67

Životnu mi snagu daješDomovino, predivna!

Najveće su tvoje blagoljudi vjerni i pošteni,od zla svakog čuvat spremnisvu ljepotu bogomdanu,ime tvoje, riječ hrvatsku.

U punini vremenanebo pjesmom odzvanja,pozdravlja nas Božja trublja,koračnica domoljubna,njezin odjek nema krajana obzorju sebedarja.

Mirko Perak

KORACI ANĐELA 4. GARDIJSKE BRIGADE

U ovom ćeš znaku pobijeditiU ovom je znaku slobodaU ovom su znaku koraci

U ovom znaku žive Anđeli

Jer

Pobjeda sunce slobode rađaU kojoj s nebeskih visinaU istini prekaljenih bojovnikaOd Kruševa do Južnog potezaOdjekuju zavjetni koraci

Po kamenjaruLivadama šumama moru Naša buraMiluje lica svojih sinova Pokazuje put DomovinePopločan ljubavljuKada Hrvat daje sve

A gorjelo je nebo i zemljaToga dana u PodrašniciKod Mrkonjić GradaAndrija je odmah ustaoNebu dobacio beretkuI krenuo putem onih kojiNavik žive I ostavio

68 69

Od toplih ruku i brižnih dodiraIsprepletenu mrežu PaukovaŽive tragove povijestiTihe a tako snažne i sigurneKorake Anđela 4. gardijske brigadeKoji nas u stopu i danas prate

Mirko Perak

MIRNO SPAVAJ

Ostao si vjeran Zemlji pradjedovaPostao vječno dio njeZato mirno spavajDragi bojovniče Anđeli su tuČuvaju te u sjaju Nebeske slaveČuvaju ti dušuSrce ponosno

Na kamenom križuZlatna slova govoreNeprestano dišuTu u miru počivaU tišini sanakNa jastuku DomovineJedan junak snivaU nama živi Živi bojovnik 4. gardijske brigade

Jedan čovjekJedna ženaJedno dijeteJedno mnoštvoSvakog danaCvijeće donoseMole se

70 71

Josip Pirić

IMOTSKA BOJNA

Lipi momci imotski, s krunicom na grudima, hrabro brane svoju zemlju, na ponos i diku svojim ljudima.

Imali ste duge kose i lude pank frizure i mi smo vam govorili da ste ni za što, da ste za gitare, motore i cure.

Imotska bojno, imotski rode, boriš se hrabro do konačne slobode.

Imotska bojno, sinovi s krša, vaša šahovnica svuda zaleprša.

Lipi momci imotski, s krunicom na grudima, hrabro brane svoju zemlju,

na ponos i diku svojim ljudima.

Hubert Plećaš

JUNAK IZ DUGI NJIVA

JUNAK SVOJE SNOVE SNIJESLAVNE BITKE BIJE.

NAD MOĆNIM NEPRIJATELJEMNE BOJI SE I NE KRIJE.

BOGU SE KLANJA I MOLIDA PRITRPI VELIKE RANE

VELIKE BOLI, SVE TO PRIŽIVIJER HRVATSKU SVOJU VOLI.

JUNAČKI BITKU ZA BITKOMU POBJEDE SLAVNE NIŽE

POMALO OBRUČ SE STEŽEI KNINU SMO SVE BLIŽE.

SVE TO JUNAČKO SRCE DOŽIVI,OSLOBOĐENJE KNINA I KRAJINE PROŽIVI.

NAJBOLJIM VOJNIKOM ZASLUŽNO ZVATI SE DOŽIVI.

DOĐE MIR, ZASJA SLOBODA, DUGE NJIVEPONOSNO SU MJESTO NJEGOVA RODA

ODJEDNOM JUNAČKO SRCE STADEZAVIJE OBITELJ, SUBORCE, U TUGU I JADE.

CILI VRGORAC I OKOLICA DOSTOJNO,KAKO DOLIKUJE, ISPRATE SVOG JUNAKA

UZ POČASTI PRVOG RATNIKA IZ BOJADAVOR JOVIĆ-IME JE SLAVNOG HEROJA.

72 73

Hubert Plećaš

ZAPLAKALA MAJKA

TRI JE SINA MAJKA U OBRANU SLALASVA TRI PUTA ZAPLAKALA.

PRVI PUT KAD IH U RAT ŠALJE,DRUGI PUT KAD SINA ZA HRVATSKU DAJE.

U BESANIM NOĆIMA MOLILA SE BOGUZAHVALJIVALA, AL U SEBI STREPILAU RUJNU 92. SUDBINA JOJ SINA UZE

OPET ZAPLAKALA MAJKA UZ BOL I SUZE.

SAHRANILA OBITELJ VITEZA SVOGNOĆIMA SANJALA MAJKA SINA SVOG

DA JAŠI PONOSNO SA KONJOM BIJELIMI GOVORI MAJKI GLASOM SMJELIM.

NE PLAČI MAJKO, PONOSNA BUDITVOJ SIN SRITAN SE BUDI.

MOJE JE SADA CILO NEBO PLAVOZA HRVATSKU JA SAM ŽIVOT DAO.

UZ TEBE SU MOJA SESTRA, MOJA BRAĆAUZ MENE JE SADA MOJ ĆAĆA.

U SLOBODI SE MAJKO SADA BUDINE PLAČI VIŠE, ŽIVI DUGO, HRABRA BUDI.

ŽIVI MAJKO ZA UNUČAD SVOJUPRIČAJ IM PRIČE O SVOM HEROJU.

DA ŽIVOT NIJE UZALUD DATHRVATSKA NAŠA ZA NJIH VJEČNOĆE CVAT.

Vera Primorac

ZALOGAJ PLAČA ZALOGAJ BOLI

U izbjeglištvu , 92.Kamen po kamenDrača po dračaKorak po korakGorak po gorakZalogaj plačaA drača k’o dračaKamen po kamenGorak pa gorakZalogaj boliA bol se vraćaU zalogaj plača

Kamen i dračaMore mi vraćaKorake plačaVečernja zvonaZdravo MarijoZnamenKamenPlačIAmen

74 75

Vera Primorac

SVOJE SUNCE NA ČISTOM DLANU

Ne želim biti

Ni regionalist

Ni internacionalist

Ni globalist

Niti želim ići

U njihov zajednički tor

Ja samo hoću

Svoj hod

Svoj kod

Svoj bol

Svoj komadić Svoje zemlje

I svoje sunce na dlanu

I nije me briga

Ni za jednu stranu

Niti za njihove uspone i padove

Jer dobro mi je poznata

I jedna i druga taktika

Ja samo želim Ja samo hoću

Svoj bol Svoj hod

Svoje mijene

Svoj komadić Svoje zemlje

I Svoje sunce

Na Čistom dlanu

Ilija Protuđer

SANJALI SU SLOBODU

Sanjali su pa onda ostvarili svoju Hrvatsku, ali na najgori mogući način, u borbi, u krvi, strahu i zebnji za svoje najbliže, koji su ostali na nezaštićenim ognjištima, od dalekosežnih granata, raketa... Hrvatski branitelji nisu se bojali za sebe, iako im je život visio o koncu.

Išli su hrabro i uvijek naprijed, i to je bio veliki udarac za neprijatelja, koji je nekoliko puta bio brojniji i naoružaniji, te kao napadači bili su u tuđemu žitu,dok su branitelji čuvali sve što imaju.

Svaki rat pa i naš Domovinski, daje suze, očaj, bol i tugu, ali i krv i smrt i sva zlakoja nikome ne želim.

Nažalost, Hrvati su sve to proživjeli,mnogi kažu, vrijedilo je, jer bez svega toga nema ni slobode ni države, ali, jedno je jamačno, sad imaju slobodu i državu!

76 77

Pejo Šimić

DJETINJSTVO I ZAVIČAJ

Prognaniče, kad su zli ljudi u svojoj obijestiUspjeli da ti zavičaj i djetinjstvo ukradu,Uzalud ćeš ga tražiti po kugli zemaljskoj,Nigdje ga nećeš naći, ali ne gubi nadu.

Kad te bolesni umovi protjeraju iz zavičaja,Da bi mu zatrli tragove življenjaTemeljito ga ognjem mržnje spale i sruše.Ne boj se. Zavičaj će ostati vječno skrivenDuboko, duboko, u toplini tvoga srca i duše.

Zato duboko vjeruj u Božju providnost!Nema takvoga mraka kojem se ne nazire kraj,Niti postoji takav pakaoIz kojeg barem jedan puteljak ne vodi u raj!

Živi u čvrstoj vjeri i nadiDa ćeš se kad-tad svojem iskonu vratit.A pred licem SvevišnjegNema računa koji se neće naplatit.

Pejo Šimić

PROBUDI SE DOMOVINO

Je li ovo san i l’ gorka java?Mržnja sikti, politika bjesni.Svatko sebi postao je svrha.Samo treba podijeliti fotelje,I proglasiti narodno veselje.

Gubitnici, čim se maknu s trona,Odmah ratne začuju se trube.Na ulici pravila se kroje.Svi u jedno hvataju se kolo.Nema više zakona ni suda,Jučer vladar - danas dvorska luda.

Jednostavno shvatiti ne mogu,Čemu ovo ispiranje mozga.Lijevo, desno i iz samog centraSvakodnevno isti poklič zvoni.Vožd urliče: „ Ili mi - ili oni“!

Zemljo moja, iz sna se probudi!Zora sviće, daj otvori oči!Farizeji, jednako te ljube,Kad te muzu - i kada te gube.

78 79

Nikola Šimić Tonin

RIJEKO KRKO

rijeko Krko bistra plemenitarijeko Krko hladna znamenitarijeko Krkorijeko kralja Zvonimirau kraljevskom si gradu Kninusvoj izvor sakrila preko poljapreko dolapreko stina pradidova

kroz selakroz gradovena put si se dugi moru zaputila teci rijekoteci Krkotečeš stoljećimarijeko našarijeko znamenitaBog te dragi dade Hrvatima pričaj Krkopričaj rijekopričaj kud god budeš teklapričaj svojim valovimao Olujio Slobode stijeguteci rijekoteci vodo,teci Krkostoljećima život daješ svimarijeko Krko srce u grudima

Žarko Špina

D O M O V I N O

O Tebi su pisme, najlipše, napisane,

najlipše priče, što su, ikad ispričane.

Zbog tebe, života bezbroj poklonjeno,

krvi, znoja i suza, za tebe je proliveno!

Pa, tko si i što si ti, mila Domovino?

Kakve radosti i kakve tuge skrivaš?

Svak, ko te ima, drukčije osica tebe,

al sigurno svima, ti najdraža si tema!

Kolaš, damarim mojim, ko rujno vino,

svakim života trenom, slađa mi bivaš.

Kad tebi loše iđe, i meni srce zebe,

bez tebe mila, ni mog života nema!

Je si li ti mater, što kraj ognjišća čeka,

il ćaća, sestre i braća, il ono dite malo,

ili si moj krš, Zavelim, il polje ti ravno,

il grebi predaka, što kamenkriži ih kite?

O, sve si to ti lipoto moja bajna!!!

Sva tvoja polja, vrvovi vrli, postelja meka,

tvoj žestac kamen, do kog mi uvik stalo.

vući tvoji, vile i ajduci, i znamenje slavno,

vrisak, kovilje, i sve lipote u srcu skrite!

O, sve si to ti, moja zvizdo sjajna!!!

Od pustih lipota, ti načinjena si cila,

al najdražom mi te čine, ipak ljudi,

obitelj i prijatelji, nacija hrvatska mila,

sto svako jutro, s “Ujme Oca” se budi!

80 81

Mijo Tokić

LIBERTAS JE NAŠA ZASTAVA

HRVATSKOM GENERALU SLOBODANU PRALJKU GENERALU POBJEDNIČKE VOJSKE

Tvoj krik do neba

Tvoj govor

Svjetliji od munje

Jači od groma

Ne znam jesu li čule gluhe uši svijeta

Znam da su ga vidjele i slijepe oči

I zvoni

I zvoni ko jeka

U pustoš svijeta

U hrvatsko srce

opet je zariven nepravde nož

i boli

( Ništa kao nepravda ne boli )

U našem srcu ,

zalud vam je,

I dalje zvoni

I dalje kuca

Pravda Sloboda

Pravda Sloboda

LIBERTAS je naša zastava

Slobodane i ti si naša zastava

Maja Tomas

LIPA MOJA DOMOVINO

Lipa moja domovino

Zelena i modra

Ravna i brdovita

Niska i visoka

Mlada i stara

U nidrima

Nosiš jubav

Na kostima

Nosiš brime

Ti sve moreš

Ti sve jesi

Otac i mater

Si mi

Tebe volin

Bez iznimke

S tobon dišen

Do zadnjega.

82 83

Slavko Vranjković

1. HRVATSKA NEBESKA BOJNA

Slike svetih na samostanskim zidovima vise, nebeski uzori svetošću obilježeni, uramljeni godinama i daljinom.“Budi”, rekoše, “bogolik kaoFranjo u ekstazi na platnu Francesca Berbieria,zanesen kao Agnezaljepolika na slici Jusepea de Ribera.Ugledaj se u hrabrost i učenostRaphaelove djevice Katarine Aleksandijske“.“Neka ti budu životni uzori”, rekoše:“Terezija mala s nebom u očima,Alojzije s ljiljanom bijelim iMarija iz Magdale s križem u zagrljaju,sveti Antun iz Padove s Isusom u naručju;zvjezdane ogrlice Kristove” Zaslužili su da ih častimo azaboravili su da volim ovu zemlju,mučenika, ratnika i svjedoka vjere izraslih u našoj krvii da s mukom tražim nebo.Kroz prozore duše, ponekad i mrak uz svjetlo ulazi pamodrina neba posivi u kajanju i naporuda budem njima sličani to što nisam da budem, da jesam.Unatoč njima,u Martirologiju hrvatskom ,uz sve uzore, privlače me braća i sestre po vjeri i krvi, nebeska hrvatska bojna:Nikola Šibenčaninod ponosnog roda Tavelića, Leopold ispovjedniks grobom u Padovi, a srcem na hrvatskoj obali,Marcus Crisinus Croata križevačkivjeran Crkvi, papi i domovini,blaženi Gracije, Jakov i Ozana, mučenice Drinske,

2.

Stepinčevi zatvorski supatnici, svećenici, domoljubi, hrvatski ratnici i braniteljiubijeni, bezimeni i s imenom, kamenim grobom obilježeni ikostiju razasutih duž križnog puta:u hudim jamama vrletnim. Ne ostaviše ništa osim slobode i znamena od boli.

Krvava trobojnica na vjetru.

Molim krunicu žalosnu . Nabrajam mjesta po Hrvatskoj,Bosni i Hercegovini : od Vukovara do Škabrnje, Srebrenice i drugih mjesta. Prebirem zrna krvlju obilježena.Izgovaram ime do imena, ime do imena nevinih i ubijenih

„za Krst časni i slobodu zlatnu,“plamene putokaze u bespuću do Izvora.Od uvira rijekom su postali.Nisu nam ih, ponekad, znali dati za uzore.Unatoč svemu, mnogi, na krvavoj hrvatskoj oranicinisu vidjeli zemlju.

84 85

Mladen Vuković

NOĆNA HVARSKA PROCESIJA ZA KRIŽEN

(upisana na UNESCO-vu spomeničku baštinu 2009.)

Zavjetna noćna procesija već pet stoljeća,

A u smjeru kazaljke na satu tiho, milo,

Kroz šest hvarskih brdskih mjestašaca nas podsjećamo

Raspelo Križića kada je prokrvarilo.

I Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj, Vrboska

Žive sveti hod dvadesetpet kilometara,

Evanđeoski pjevaju pri svjetlima voska oba,

Nošenih kandelira, torci, ferala stara.

Kantaduri pučkim osmercom složni ko konci

Ridaju Gospin plač dok ne svane zore zublja,

Ispred križonoša bos ili u kalcetama.

Spomenik Kuzma Kovačić spravi u bronci.

Tunike bratimske razbude sjećanja dublja,

A na svoj red valja počekati godinama!

Mladen Vuković

I KAVICA I VIC UZ IKAVICU

I kad brecne smrtna ura

Meni ćeš na usni biti,

Ostrašćeni miris bûra

Tvoju rič mi ne da skriti.

Slatka je mlič zavičajna

Kotrlja se međ’ venama

A kad je duša očajna

Ikavica sja u nama!

Komin, kruv piva u lugu

A lipo bilo mliko vre

Varenika vonja tugu

I kavica je na toli

Cukar se gušta, ili ne,

A materin jezik voli.

86 87

Sandra Vukušić

PREDAT ĆU TI SRCE SVOJE

Kada nisam znala ni tko sam,

znala sam da si moja.

Kada su me suze života žarile,

tvoje rijeke ruku su ih blažile.

Kada su me strahovi svijeta vrebali,

tvoji Ratnici svijetla sokolili su me.

Kad sam pokleknula pod teretom življenja

more ljubavi tvoje dizalo me.

Kad sam se u grohotu smijeha gušila,

radovala si se sa mnom mojoj radosti.

I tako, prema zadnjem koraku,

ispunjena snagom ljepote tvoje ljubavi,

hodam.

I idem, zapnem, padam i padnem, i tresnem,

ali spokojno hodim životnim putem

do u zadnji suton stapanja.

Pa kad kraju dohodim, suncu nadomak,

u zadnjem iskoraku predat ću ti srce svoje

da u tebi nastavi voljeti, Domovino!

Sandra Vukušić

SOL NAŠEGA MORA

(posvećeno Andriji Matijašu Pauku i njegovoj 4.gardijskoj brigadi)

Sinovi i kćeri sunca,

donijeli ste nam svjetlost slobode,

nama ste dali sve što ste mogli dati,

u rovovima,

na čukama,

dok ste umirali,

da smo Vas bar mogli ugrijati.

Teško je udisati zemaljski zrak

dok sjećanja gore.

Dvadeset i pet puta Zemlja Sunce obiđe,

a i dalje nariče Dinara: „Nedostaje gromada!“,

dok srce Domovine sjetno šapće:

„Najmiliji među vama nije više s nama!“

Kročio je s vama stamen, nosili ga ideali, uznosile ga zvijezde,

kročili ste skupa kako nikada prije ni jedan čovjek nije

niti će kročiti ispod ovog nebeskog svoda!

Stajali ste uznosito vi najveći među nama,

88 89

stajali ste zajedno kako nikada prije nitko nije niti će

stajati uz obale Branimirovog mora!

Vi ste najveći od najvećih,

zbog vas je ime i stijeg kojeg nosimo.

Najčasniji zemaljski ste porod,

lučonoše slobode ste svoga naroda.

Naša ste jedna i jedina, nepobjediva, slobodonosna

4. gardijska brigada.

Vi - kamen živac i sol našeg mora!

Dugopolje, 24. svibnja 2020.

Janja Zorić

VUKOVAR... VUKOVAR... VUKOVAR

Suze se pretočileu cvjetove.Cvjetovi grle bijele križeve.Sjećanja žive u cvjetovimaljubeći bijele križeve.

cvjetovi, suze, sjećanja... Vukovar...

Jauke, boli, vrištanja...sada skrivaju cvjetoviljubeći bijele križeve.

cvjetovi, tuga, jauci... Vukovar...

Kolana ljudi prolazi.Nose u ruci cvjetoveda ljube bijele križeve.Tupi udarci đonovavraćaju bolna sjećanja.

Vukovar... Vukovar... Vukovar…

90 91

Ivan Župa

VAŠ JA

vremešni klaun suznalacvaše potajne žalobnosti

on zna za samotnost slobodnihsluša vaš smijehpoput lijepe daleke pjesme

veliki zaljubljenik stvarnosti iluzijene može zaboraviti konačnost

briše suze pjesnikâ koji nisu s ovog svijetadaruje smiješak svakom prolazniku

ljubi snena čelârazapinje ponad njih dugeblijedi u trenuopet otvara oči

ogoljen na nekom otokuraširenih rukuusred ledena mora vaše samodostatnosti

palucavi leptiri nastanjuju vaš svijetismijavajte me

dajte da budem klaunobucite menevrapca u kolibrija haljeostavite me samog u mojoj hrpi valovasamog s bijelim konjimakonji umiju letjeti

tratinčice se smiješejutrom na mojoj hrvatskoj zemljina mom nepoznatom grobune zaboravi mene brateja sam bio i jesamhrvatski bojovnikbio i jesamspremanza Hrvatsku slobodnu Domovinu

92 93

S A D R Ž A J

Borislav Arapović MLIJEČNI PUT .................................................. 9Borislav Arapović NA GROBU OCA MOG ................................... 10Danica Bartulović DA MI JE .......................................................... 12Danica Bartulović NIJE U REDU ................................................... 13Ivan Bitanga HRVATSKI SAN ....................................................... 15Ivan Bitanga PJESNIK U HAGU ................................................... 16Ivan Bradvica OLUJA ..................................................................... 17Milan Bojkić ONA JE U NAMA, BLIZU SRCA ........................... 18Bojkić Milan TVOJ HRVATSKI JEZIK ......................................... 20Tonći Borovac HRVATSKI OBZOR ............................................... 22Tonći Borovac HRVATSKA SAMOSVIJEST ................................ 24Anita Brajković IZNAD KNINA .................................................... 26Mate Buljubašić TRIDESETO MINU LJETO ................................ 27Danijela De Micheli Vitturi ............................................................. 29Nađan Dumanić KRIŽ SVETOGA OCA BENEDIKTA ................. 31Nađan Dumanić U ZALOG ............................................................ 33Melani Glavinić IZVAN PROTOKOLA ......................................... 34Melani Glavinić TEBI, JUNAČE S IMENOM I PREZIMENOM . 36Doris Grgurin NEMAM TVOJU SLIKU ........................................ 37Marija Grgurović Banovac RATNIK .............................................. 39Marija Grgurović Banovac **** ..................................................... 40Marija Grgurović Banovac PAUK .................................................. 41Elvira Katić MOJA BOL ................................................................. 42Elvira Katić SPAVAJ ....................................................................... 44Miljenka Koštro RANO OTRGNUTOM CVIJETU ....................... 45Miljenka Koštro LIJEPA NAŠA DOMOVINA ............................... 47Nenad Kuščević RANJENA LJEPOTICA ...................................... 49Nenad Kuščević RATNI DRUGOVI .............................................. 51Frano Livajić ČUVAJ SVOJE ......................................................... 52Frano Livajić POD ORAHOM ....................................................... 53Fabijan Lovrić BOJNI BLAŽENIKA NA NEBESIMA ................. 54Zdravko Luburić PJEVA I PJEVA SLAVONSKA ZEMLJA MRTVOM DRAGOVOLJCU ............................. 55

Zdravko Luburić BOJNIKOVA ŠUTNJA ....................................... 57Ante Matić SUSRET NA BOJIŠTU ............................................... 58Ante Matić EPITAF NA BRATOVU GROBU ............................... 59Ante Matić MOLITVA ZA MOJU BRAĆU ................................... 60Stjepan Medvidović KRV KOJA SVIJETLI ................................... 61Keti Mijolović SVETA DOLINA .................................................... 62Keti Mijolović PLOČA BEZ IMENA ............................................. 63Branka Mlinar TRUBLJA NEBESNIKA ........................................ 64Mirko Perak KORACI ANĐELA 4. GARDIJSKE BRIGADE ...... 67Mirko Perak MIRNO SPAVAJ ........................................................ 69Josip Pirić IMOTSKA BOJNA ....................................................... 70Hubert Plećaš JUNAK IZ DUGI NJIVA ......................................... 71Hubert Plećaš ZAPLAKALA MAJKA ........................................... 72Vera Primorac ZALOGAJ PLAČA ZALOGAJ BOLI ................. 73Vera Primorac SVOJE SUNCE NA ČISTOM DLANU ............ 74Ilija Protuđer SANJALI SU SLOBODU ........................................ 75Pejo Šimić DJETINJSTVO I ZAVIČAJ ......................................... 76Pejo Šimić PROBUDI SE DOMOVINO ........................................ 77Nikola Šimić Tonin RIJEKO KRKO .............................................. 78Žarko Špina D O M O V I N O ....................................................... 79Mijo Tokić LIBERTAS JE NAŠA ZASTAVA ................................. 80Maja Tomas LIPA MOJA DOMOVINO ......................................... 81Slavko Vranjković 1. HRVATSKA NEBESKA BOJNA ................. 82Mladen Vuković NOĆNA HVARSKA PROCESIJA ZA KRIŽEN 84Mladen Vuković I KAVICA I VIC UZ IKAVICU .......................... 85Sandra Vukušić PREDAT ĆU TI SRCE SVOJE ............................ 86Sandra Vukušić SOL NAŠEGA MORA .......................................... 87Janja Zorić VUKOVAR... VUKOVAR... VUKOVAR .................... 89Ivan Župa VAŠ JA ........................................................................... 90

94

Naklada ProtuđerVelebitska 73Split 21000

Tel.: 021/572 555Mob.: 098/26 59 26

e-mail: [email protected]

Documents

Zbornik domoljubne poezije · Zbornik domoljubne poezije Bojni blaženika na nebesima Udruga veterana 4. gardijske brigade Hrvoje Pupić Vurilj, predsjednik Urednik Mate Buljubašić