Upload
nasledje
View
259
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
1/24
Zavetanja
Stevana Nemanje
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
2/24
(iz knjige Zavetanje Stefana Nemanje,
pisca Mileta Media)
Iako je ovo jako uspena filozofska fikcija
na staru i omiljenu temu, autor knjige je
uspeo neto to se retko dogaa.
Nadahnuem i autentinom besedom onsvoje itaoce vraca u prolost, na poznatu
kao i sigurnu pocetnu taku.
Re Stevana Nemanje (Stefana Nemanje
oca Simeona (1166-1196) izgovorene
na samrtnikoj postelji, koje je zapisao
njegov najmlai sin Rastko, Sveti Sava.
Sve skupa, zabeleeno je 11 Zavetanja.
Ovde prikazujemo samo tri - jer su direktno vezana za nasledni jezik,
knjigu i pesmu. Ostala zavetanja se mogu procitati na;Projekat Rastkoodakle je tekst i preuzet.
Zavetanja Velikog upana srpskog Stefana Nemanjesvom sinu Svetom Savi
1. ZAVJETANJE ZEMLJE
Narod koji nema svoju zemlju ne moe se nazvati narodom.
Narod ini zemlja, edo moje milo.Narod nije jato ptica ni stado koje se seli s juga na sjever i sa
sjevera na jug, pa sleti na zemlju da se nazoblje zrnja ili se
zaustavi samo da se napase i napije vode.
Sveti Sava i Sveti Simeon
http://www.rastko.rs/knjizevnost/umetnicka/mmedic/mmedic-zavestanja.htmlhttp://www.rastko.rs/knjizevnost/umetnicka/mmedic/mmedic-zavestanja.html7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
3/24
Ljudske horde koje se jo uvijek tako kreu kroz prostranstva
nisu narod. One postaju narod tek onda kada se zaustave i
zaposjednu polja i ume, rijeke i jezera, mora i obale.
Srbijom i sad prohode narodi s jednoga kraja svijeta na drugi.
Avari i Huni, Peenezi i Kumani, i s njima itavi dijelovi drugihnaroda protutnjali su ovim zemljama kao strane bujice. Ali,
edo moje, te bujice nikada nisu postale rijeke. Iza njih su
ostajali samo tragovi razaranja.
Raali su se na jednom kraju svijeta, a umirali na drugom kraju
svijeta. Oni nikada sa istog izvora nisu vodu pili. Nikada nisu
zanoili gdje su danjivali. Nikada nisu zimovali gdje su ljetovali.
Od zemlje u koju su zalazili njihovi su bili samo putevi. Polja iume, rijeke i planine, sela i gradovi pripadali su onima koji su
na njima ivjeli prije njihovog dolaska i onima koji su preivjeli
poslije njihovog odlaska.
edo moje, te horde postaju narod kad se na istoj zemlji ponu
raati i umirati i kad na istoj zemlji ponu sijati i saditi pa brati i
njeti, a ne samo sa tue zemlje tue plodove otimati.
Zapii to edo moje, za pamenje ovome narodu kojemu su u
sudbini i krvi putevi i seobe.
Zapii, sine moj, zemlja, kao i ena, pripada onome ko u nju
sjeme ostavlja, oplodi je i kome raa. I zapii, edo moje ovako:
zemlja se ne moe, kao ena, oteti i ponijeti sa sobom na put.
Ako hoe da zemlja ostane tvoja, mora na njoj biti i ostati.
Narodi koji za
u u neku zemlju da je opljakaju, popale i razru
enisu njeni gospodari. Mi smo davno uli u ove zemlje da ih
nastanimo, obradimo i zagospodarimo njima.
edo moje, stotine godina smo ve tu, a jo se u nama nije
smirio lutalaki nagon. Ima nas svuda. Kipi i preliva se ovaj
narod i otie na sve strane kao mlado vino.
Jo nas ne dri zemlja niti mi znamo drati nju.
Bojim se ponekada, edo moje, rasuemo se u druge, vrste i
stojee narode, razliemo se kao voda niz planinu u tue rijeke i
nestati u njima kao da nas nikada nije bilo.
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
4/24
Nikada se ne odvajajte od zemlje i nikada ne odvajajte zemlju.
Okupite sve nae zemlje i okupite se svi u zemlji.
Ne otkidajte se od zemlje i ne otkidajte zemlju ni sebi ni
drugome.
Ako narod ima majku, onda mu je majka zemlja na kojoj ivi.
Ona nas uvijek iznova raa i hrani. Zemlja je vjena rodilja
naroda.
uvajte je i ljubite, edo moje. Ljubite joj ne samo polja i
planine, i rijeke i more njeno, nego svaku njenu stopu i svaku
grudu. Morate znati, edo moje milo, da je u toj grudi to moe
da stane na dlan sva zemlja. Zato uzmite svoju zemlju nadlanove i ne isputajte je nikada i ni za ta iz svojih ruku, jer ste
sa tom grudom zemlje u ruci narod, a bez te grude, praznih
aka, samo skitnice meu narodima.
2. ZAVJETANJE KRVI
I zapamti, edo moje, krv i krv ini narod.
Krv je vjena.
Krv novoroenog djeteta stara je hiljade godina. Djetece je
mlado, a krv u njemu je ona stara krv koja je proticala u ilama
njegovih predaka jo prije hiljade godina.
Ljudi se raaju pa nestaju, a krv ostaje. Ona se pretae izjednoga u drugoga ovjeka.
I moja krv, edo moje milo, tee u tvojim ilama. I da ti nisi
naumio ii kroz ivot i vrijeme ne tjelesnim i krvnim strujama,
nego na duhovnim krilima, i tvoja bi krv potekla u tvojoj djeci. Ali
ti ima svoja velja duhovna eda i ona e tebe nositi u duboke
vijekove i daleka vremena.
edo moje milo, kao to velika rijeka tee kroz klisure u polja,tako kroz vremena tee krv i pretae se iz narataja u narataj i
iz vijeka u vijek.
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
5/24
ta je onda ovjek nego mali sud u kome se vjena i sveta krv
prenosi s pokoljenja na pokoljenje.
Zato krv ne pripada ovjeku nego narodu. I ne lije se nikad za
jednoga nego za narod. I zato doe vrijeme kad se ne pita ko si i
kakav si, nego ije si krvi: ili srpske ili ugarske, ili grke iliavarske. U to strano vrijeme kad zamuknu svi jezici, krv
progovori jezikom svih predaka. I ne pita se ko si i kakav si,
nego ije si krvi sobom zaitio.
eda moja, po krvi mojoj i duhu mojemu, neka u vama nikada ne
bude mrzosti na tuu krv, nekmoli na krv bratsku. Krv
elovjeeska je sveta i u svima nama tee iz jednog istonika.
Svima nam je od Boga dana i praoca naega Adama.
Niiju krv ne prolivajte zato to je iz tuega plemena ili naroda.
Ali, edo moje, ljuto branite krv svoju ibo u njoj jest krv predaka
naih.
Nikome ne dajte da lije nau krv zato to je srpska.
Mirom na rat idite i ratom mir inite.
Ljubavlju na ljubav idite, ali krvlju krv srpsku branite.
3. ZAVJETANJE GROBOVA I KOSTIJU
Grobovi, edo moje, grobovi i kosti ine narod.
Oni koji ne znaju za svoje grobove i kosti nikada nee postatinarod. Oni su sliniji vukovima i lisicama, koji ne znaju za svoja
groblja.
A groblja su, edo moje, tiha seoca u kojima jo uvijek borave
pod zemljom nai pokojnici. Grobovi su tihe postelje u kojima
zauvijek spavaju, u miru neprobudnom, tijela naih predaka.
Narod ne ine samo oni ivi na zemlji, to po njoj hode i tvore,
nego i svi mrtvi, svaki na broju koji u njoj poiva. Jer bez onogapod zemljom, edo moje milo, onoga najneznatnijeg i
bezimenog, ne bi bilo ovoga na zemlji, sada znatnog i imenitog.
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
6/24
Ni njivu ne ini jedna ljetina, pa ni narod ne ini jedan narataj.
Livadu ne ini jedan otkos, niti moe unititi jedna kosidba. to
je za livadu jedan otkos, to je za narod jedna bitka ili morija.
Narod nie u talasima i pada u otkosima smrti kao trava, ali opetprorasta sve gue zemlju i buja u novim naratajima.
Zapamti, edo moje, naa groblja su najsvjetliji biljezi naeg
naroda i najsvetiji graninici nae domovine.
Ako ti niko iv ne moe kazati dokle dopire tvoja zemlja i tvoja
batina, potrai kosti i grobove, i mrtvi e ti istinu kazati.
4. ZAVJETANJE NEBA I ZVIJEZDA
Ima neto to se na zemlji ne moe, a ovjek i narod ne mogu
bez toga, ili ako mogu, edo moje, to nisu ljudi niti je to narod.
Ima neto, edo moje, to se na njivi ne moe uzorati, u
kovanici iskovati, u
umi razlistati, ni u snu sniti, ni jezikomizrei, ni milju dosei, ni maem ubiti, ni u prii ispriati.
Ima neto to se na zemlji nikako ne moe.
Ali svaki ovjek nad svojom glavom ima svoje nebo, i svaki
narod nad sobom ima svoje nebo. Tamo im je sve to im nije na
zemlji.
Tamo im je, edo moje, ba ono to na njivi ne raste, to se ukovanici ne kuje, u umi ne lista, u vatri ne gori, u snu ne sniva,
jezikom ne izgovara, milju ne dosie, maem ne ubija, priom
ne pria.
Zaista, tamo im je sve to nije na zemlji. Tamo je sve to mogue.
Ali, edo moje, ne zna to svako i ne vide to svi.
Moe to samo prorok i tajnovidac, neboznanac i zvjezdoznanac,
visokovidac, dubokovidac i dalekovidac.
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
7/24
I moe to nebogledac i nebotvorac, nebotea i nebohodac, i jo
neboslov i neboslovac, pa neboljub i neboljubac, i opet
neboplovni neboplovac i neborodni neborodac. Jo tu dou svi
drugi neboljubni i neboletni, nebodarni i neboprimni, nebozvani i
nebojavni, i svi oni duhovnjaci i udaci, i junaci i mudraci, i
ludaci, muenici i sretnici, nebotvorni arobnjaci, KOJI ZNAJU IUMIJU DA UZNESU ZEMLjU DO NEBA, VOZNESUT ZEMLjU
DO NEBES, I KOJI IMAJU MOI DA SPUSTE NEBO NA
ZEMLjU.
To su ljudi koji znaju da otvaraju nebo.
Gore je, edo moje, sve to ovdje nemamo. Gore je sve to
ekamo.
I zapamti, edo moje, da je ovjekovo tijelo na zemlji, a njegova
dua vije se nebom. Tako i tijelo naroda boravi na zemlji, a dua
naroda obitava na nebu.
Samo narod koji nema duu nema ni svoga neba. Nebo nije
prazno. Bezdan. Kome je nebo prazno, taj nema due.
Zato ti kaem, edo moje milo, nema naroda dok ne zadobije
svoje carstvo na zemlji, CARSTVIE ZEMALjSKOE, i nema
naroda ako ne zadobije svoje nebo i svoje carstvo nebesko,
CARSTVIE NEBESKOE.
Ima ljudi koji pripadaju samo zemlji. Ti zemljanici odlaze u
zemlju.
A pojave se ljudi, ili se rode, koji odmah ZNAJU TVORITI
NEBESKE STVARI NA ZEMLjI I ZEMALjSKE STVARI UZDIZATIDO NEBA. Oni pripadaju nebu. Ti nebesnici i zvjezdari odlaze u
nebo i meu zvijezde. Koliko ih je tamo, treba pogledati u vedru
no kad nebo ozvjezda.
Vie ih je tamo nego na zemlji.
Vie ih je u zemlji nego na zemlji.
Zato ti kaem, edo moje milo, ne ine narod samo oni to ivena zemlji, nego i oni u zemlji i oni u nebu.
Narod uvijek ivi izmeu svojih grobova i nebesa svojih.
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
8/24
5. ZAVJETANJE JEZIKA
uvajte, edo moje milo, jezik kao zemlju. Rije se moe izgubiti
kao grad, kao zemlja, kao dua. A ta je narod izgubi li jezik,
zemlju, duu?
Ne uzimajte tuu rije u svoja usta. Uzme li tuu rije, znaj da
je nisi osvojio, nego si sebe potuio. Bolje ti je izgubiti najvei i
najtvri grad svoje zemlje, nego najmanju i najneznatniju rije
svoga jezika.
Zemlje i drave ne osvajaju se samo maevima nego i jezicima.
Znaj da te je neprijatelj onoliko osvojio i pokorio koliko ti je rijei
potrao i svojih poturio.
Narod koji izgubi svoje rijei prestaje biti narod.
Postoji, edo moje, bolest koja napada jezik kao zaraza tijelo.
Pamtim ja takve zaraze i morije jezika. Biva to najee na
rubovima naroda, na dodirima jednog naroda sa drugim, tamo
gdje se jezik jednog naroda tare o jezik drugog naroda.
Dva naroda, milo moje, mogu se biti i mogu se miriti. Dva jezikanikada se pomiriti ne mogu. Dva naroda mogu ivjeti u najveem
miru i ljubavi, ali njihovi jezici mogu samo ratovati. Kad god se
dva jezika susretnu i izmijeaju, oni su kao dvije vojske u bici na
ivot i smrt. Dok se god u toj bici uje jedan i drugi jezik, borba
je ravnopravna, kad poinje da se bolje i vie uje jedan od njih,
taj e prevladati. Najposlije se uje samo jedan. Bitka je
zavrena. Nestao je jedan jezik, nestao je jedan narod.
Znaj, edo moje, da ta bitka izmeu jezika ne traje dan-dva, kaobitka meu vojskama, niti godinu-dvije, kao rat meu narodima,
nego vijek ili dva, a to je za jezik isto tako mala mjera vremena
kao za ovjeka tren ili dva. Zato je edo moje bolje izgubiti sve
bitke i ratove nego izgubiti jezik. Poslije izgubljenog jezika nema
naroda.
ovjek naui svoj jezik za godinu dana. Ne zaboravlja ga dok je
iv. Narod ga ne zaboravlja dok postoji. Tui jezik ovjek naui
isto za godinu dana. Toliko mu je potrebno da se odree svogajezika i prihvati tui. edo moje milo, to je ta zaraza i pogibija
jezika, kad jedan po jedan ovjek poinje da se odrie svoga
jezika i prihvati tui, bilo to mu je to volja bilo da to mora.
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
9/24
I ja sam, edo moje, u mojim vojnama upotrebljavao jezik kao
najopasnije oruje. Putao sam i ja zaraze i morije na njihove
jezike ispred mojih polkova. Za vrijeme opsada i dugo poslije
toga slao sam obane, seljane, zanatlije i skitnice da preplave
njihove gradove i sela kao sluge, robovi, trgovci, razbojnici,
bludnici i bludnice. Moji polkovodci i polkovi dolazili su na napolaosvojene zemlje i gradove. Vie sam krajeva osvojio jezikom
nego maem.
uvajte se, edo moje, inojezinika. Dou neprimjetno, ne zna
kad i kako. Klanjaju ti se i sklanjaju ti se na svakom koraku. I
zato to ne znaju tvoj jezik ulaguju ti se i umiljavaju kako to rade
psi. Nikad im ne zna ta ti misle, niti moe znati, jer obino
ute. Oni prvi koji dolaze da izvide kako je, dojave drugima, i eto
ti ih, preko noi domile u neprekidnim redovima kao mravi kadnau hranu. Jednoga dana tako osvane opkoljen gomilom
inojezinika sa svih strana.
Tada doznaje kasno da nisu mutavi i da imaju jezik i pjesme, i
svoja kola i obiaje. Postaju sve buniji i zagluniji. Sada vie ne
mole niti prose, nego trae i otimaju. A ti ostaje na svome, ali u
tuoj zemlji. Nema ti druge nego da ih tjera ili da bjei, to ti
se ini mogunijim.
Na zemlju koju tako osvoje inojezinici ne treba slati vojsku.
Njihova vojska tu dolazi da uzme ono to je jezik osvojio.
Jezik je edo moje, tvri od svakog bedema. Kada ti neprijatelj
provali sve bedeme i tvrave, ti ne oajavaj, nego gledaj i sluaj
ta je sa jezikom. Ako je jezik ostao nedirnut, ne boj se. Poalji
uhode i trgovce neka duboko zau po selima i gradovima i neka
sluaju. Tamo gdje odzvanja na
a rije
, gdje se jo
glagolja igdje se jo, kao stari zlatnik, obre naa rije, znaj, edo moje,
da je to jo naa drava bez obzira ko u njoj vlada. Carevi se
smjenjuju, drave propadaju, a jezik i narod su ti koji ostaju, pa
e se tako osvojeni dio zemlje i naroda opet kad-tad vratiti svojoj
jezikoj matici i svome matinom narodu.
Zapamti, edo moje, da svako osvajanje i otcjepljenje nije toliko
opasno za narod koliko je tetno za narataj. To moe tetiti
samo jednom narataju, a ne narodu. Narod je, edo moje,trajniji od narataja i od svake drave. Kad-tad narod e se
spojiti kao voda im puknu brane koje ga razdvajaju. A jezik,
edo moje, jezik je ta voda, uvijek ista s obje strane brane, koja
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
10/24
e kao tiha i mona sila koja bregove roni opet spojiti narod u
jedno otaastvo i jednu dravu.
6. ZAVJETANJE CRKAVA
Kad ovjek zida kuu ne zida je za sebe, nego za svoju djecu i
unuad. Tako nastaje porodica i domainstvo.
Kad vladar zida crkvu, ne zida je za sebe, ni za svoje sinove, ni
unuad, nego za narod koji e je kroz vjekove pohoditi. Tako se
stvara drava.
Kua je ono to ostaje poslije ovjeka.
Crkva je ono to ostaje poslije vladara.
Kua ostaje djeci, crkva narodu.
A crkva je edo moje, velika korablja, laa koja plovi prema
dubokim i dalekim nama neznanim vremenima i ljudima. U koji
god vijek doplovi, dove
e i nas i pokazati nas naim jo
neroenim potomcima.
Sretan sam i miran, edo moje to je sada moja Studenica,
zaplovila prema vjekovima.
U optem potopu vremena samo su takve korablje, poput Nojeve
lae, kadre da nas spase najveeg od svih ponora, od zaborava.
A mi emo, edo moje, koji sagradismo crkve, biti u njima
vremeplovci na tim velikim korabljama.
Az Nemanja sin Zavide i az Stefan upan velji i az Simeon
monah plaem i alim za onim divnim ljudima iji smo potomci a
koji nisu mogli na svojim tronim graevinama doploviti do naih
dana. Njihove kolibe i bajte bile su tronije od njih samih i nisu ih
mogle donijeti do naih dana. Njihove divovske likove naziremo
samo kroz nejasne obrise prie i pjesme.
A mi smo uzidani u svoje crkve tvrde grae, kadre da odolestranim udarima vremena. Sve sam kamen i mramor, najtvre
to postoji na svijetu. Uzidali smo sebe u svoje crkve, ispisali
svoju vjeru i ivopisali svoje likove u njima.
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
11/24
Nai daleki potomci prepoznae nas u Studenici Znae ko smo i
kakvi smo. I, edo moje, bie ponosni to nas imaju, pouzdano
znam da hoe. Ponosie se to su pleme nemanjiko.
edo moje, kad sam naumio da gradim Studenicu, imao si samo
osam ljeta. Pitao sam protomajstora koliko mu je potrebno ljetada sagradi crkvu.
Sedam odgovorio je kratko.
Mnogo je, protomajstore!
Ako ti je gradim najmanje sedam ljeta, trajae ti najmanje
sedam vjekova.
A za koliko je, protomajstore, ljudi mogu razruiti?
Ljudi za sedam dana, vrijeme za sedam vjekova, veliki
upane. Ali ni poslije sedam dana, ni poslije sedam vjekova
Studenica ti nee nestati jer u je graditi tako da bude
velianstvena i prelijepa. Nagledao sam se, veliki upane,
mnogo ljepih i velianstvenijih ruevina nego to su graevine
koje su tek zavrene.
Eto, edo moje, gradite za danas, gradite za sutra, ali gradite i
za vjekove. Kad se gradi za narod, onda to to se gradi mora biti
trajno i jako kao sam narod.
7. ZAVJETANJE DRAVE
Drava i narod nisu isto.
Narod je stariji od drave. On je stariji od svega.
Narod je trajniji od drave. Postoji prije drave i ostaje poslije
nje.
Jedan narod moe biti u vie drava, i jedna drava moe imati
vie naroda.
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
12/24
A sada, uj me, edo moje, dobro me uj. Jedan narod, jedna
drava, to je moj naum bio i ostaje, i ja vam ga predajem u
zavjet svima, od sada pa dovijeka.
Srbi jo nemaju svoju dravu, nego su se rasuli po drugim, tuim
dravama.
Slaveni su svojim mnotvom pritisli zemlju od sjevernih do junih
mora. Mogli su biti najvee carstvo na zemlji i najvei narod pod
nebom. Ali oni su bili i ostali jo uvijek samo mnotvo u tuim
dravama.
Svako se nae pleme bije da stvori svoju dravu. Veliki slavenski
narod rasitnio se u male narode i jo manje dravice. A mala
drava na svijetu je isto to i mala riba u moru i slui da je velikaproguta.
ta su velike drave nego velike ribe koje su se nagutale malih.
Srbija je, edo moje, bila premala drava u ustima velike
Vizantije. Uvijek je virila iz utrobe velikih drava. im nas je koja
od tih grabljivica ispustila ili smo se sami iskoprcali, odmah nas
je druga zgrabila.
A najvea nam je nevolja bila to bi svako na svom brijegu i
svako u svojoj dolini od svoga vlastelinstva hotio praviti svoje
carstvo.
A ja sam, edo moje, uz sve to odluio da stvorim dravu svih
Srba, i stvorio sam je. Nisam stvorio ni kraljevstvo, ni carstvo. To
vama ostavljam. Ima nas Srba dovoljno i za kraljevstvo i za
carstvo. Ja sam stvorio velikuupaniju pred kojom su sezaustavljala i uzmicala velika i mala carstva i kraljevstva.
U mojoj dravi ne moe vie svako selo sanjati da postane
carevina. Sada, edo moje, imamo svoju dravicu, potvrenu
vlastitom silom i zlatopeatnim carskim i kraljevskim poveljama.
uvajte je, irite i jaajte. Imate gdje da je irite i imate s kim da
je jaate. Svuda oko vas, u tuim dravama, ive nai istokrvni i
istojezini suplemenici.
Nas Srba vie je izvan drave nego to nas je u naoj dravi. To
znai, edo moje, da je ova moja drava, samo poetak, naalo.
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
13/24
To je kao kad pone poroaj pa se pomoli samo djetinja glavica.
edo moje, pokrenu se iskonski naponi i trudovi u eni, i pojavi
se glavica, pa dio po dio tijela. Tako se raa ovjek.
RODAETSJA ELOVEK!
Pokrenu se iskonski nagoni mnogih narataja i plemena iste krvi
i jezika i ponu se okupljati u jednoj dravi. Tako se raa narod.
NAROD RODAETSJA!
Blii se kraj, edo moje, ivota mojega, a ja mogu objaviti
najradosniju vijest: raa se veliko edo moje Srbija!
RODAETSJA SERBIJA!
8. ZAVJETANJE VLASTI
Kad sam se rodio, imao sam sve, a dobio ime Nemanja, onaj koji
nita nema...
U Srbiji je,edo moje, bolje biti prosjak nego car.
Svuda je to tako. Umre car, doe drugi, njega ubije trei, treega
svrgne etvrti, dok petoga ne svrgne esti i tako ide redom dok
je careva i carstva.
Najgore je kad nema ni carstva ni cara, ni kraljevstva ni kralja, ni
vlasti ni vladara, nego samo pust i rasputen narod, kakav je
na, spreman da svakoga olako prihvati za cara i gospodara i da
ga jo lake zbaci i odree ga se kao gubavca.
Prosjaku se to ne deava.
Ja sam, edo moje, imao sreu i nesreu da vladam Srbijom.
Najvie to sam mogao postii to je da budem veliki upan,
megaloiupanos, a to je esto bilo, u sutini, biti samo veliki sluga
velikih careva.
Tui carevi i kraljevi ne dadoe nam da osnujemo svojekraljevstvo i carstvo. Najvea milost careva poinjala je i
zavravala se time da meni, velikom upanu, daju da vladam
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
14/24
ovim narodom, s kojim oni sami ne mogu izii na kraj, jer nas
nikada ne mogu ni pokoriti ni priznati nas za sebi ravne.
Treba im neko ko e umjesto njih da se bake sa ovim pustim i
vrletnim narodom, da im kupi vojsku za ratove, ubire poreze i da
ih kao veliki neprobojni ivi zid uva od drugih naroda nagranicama carstva.
Dok to inimo, dobri smo, moemo biti i veliki upani. Pomislimo
li na sebe i svoju dravu, eto ih sa velikom vojskom da nas
kazne i pokau nam ko je gospodar a ko sluga u naoj roenoj
zemlji.
A kada krenu u pohod na Srbiju, vie raunaju na nae
vojskovoe nego na svoje. A kada krenu u pohod na Srbiju, vieraunaju na nae vojskovoe nego na svoje. Ispred svoje vojske
alju glasnike da objave kako e car sruiti velikog upana, a na
njegovo mjesto postaviti onoga vojskovou srpskog ili kneza koji
mu najvie pomogne.
Srpski polkovi prelaze tada, jedan po jedan, na stranu carevu, a
veliki upan bjei sa malo pristalica u najdublje ume i peine, ili
trai zatitu kojeg drugog cara.
Srpskog vladara ne prizna niko, ni car ni kralj, ni papa ni
patrijarh, ni tuinac ni brat, pa ni posljednji opanar. U Dioklitiji
je bio ba jedan ubogi opanar Bla. Ni taj siromani opanar
nije me priznavao. Dojadilo opanaru ilo i oputa pa se odmetne
u ume i na drumove i nakupi dosta druine, sve istih kao on.
Naumio Bla opanar da se okruni i zavlada ne samo umom i
drumom nego i cijelom dravom.
edo moje, kad to naumi opanar, kako nee knez i vojvoda. Na
kraju sve je ostajalo kako je i bilo, samo je ilo ostalo bez
opanara, kneevine bez knezova, a vojske bez svojih vojvoda.
Bog i svi sveci su mi pomagali.
edo moje, ta je drugo naa istorija nego neprekidno
postavljanje i svrgavanje vladara, bezbroj pokuaja da se
uspostavi vlast i drava.
Kad sam se rodio, imao sam sve, a dobio ime Nemanja, onaj koji
nita nema. Drugo mi je ime Stefan, onaj koji nosi vijenac,
Stefanos, ovjenani, a na moju glavu nije pao ni vijenac ni
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
15/24
kruna. Sada sam Simeon monah, a od sveg imanja ostalo mi
ovo oronulo tijelo, a od vlasti gola dua. Sad ovo tijelo predajem
zemlji po kojoj je hodilo, a duu svoju grijenu preputam tebi,
edo moje, da je molitvama svojim oisti od grijehova pred
sudijom nebeskim.
9. ZAVJETANJE KNJIGE I PISMA
Narod koji nema svoje knjige i svoga pisma, svojih knjigopisaca i
svojih knjigoljubaca ne moe se nazvati narodom.
Izgovori, edo moje, nau najveu rije, izgovori SRB, pa mi reci
koliko ti u uima traje. Tren. Izgovorena rije traje dok se
izgovara, pa nestaje kao dah iz grudi koji ju je proizveo.
Samo napisana rije ostaje.
Reci AZ, BUKI, VJEDI, GLAGOL, i sve e te rijei odletjeti kao
ptice u jatu im ih izgovori. A napii ih na kamenu, drvetu, na
koi jelenjoj ili na tronome listu papirusa i uvijek e ih nai tu
gdje si ih ostavio.
Napisana rije traje due od usta koja su je izgovorila, i grla iz
kojeg je doviknuta, i uiju koje su je ule. Traje vjeno. Kad je za
hiljadu godina pronau nijemu na papiru ili koi, prozborie. I ja
sam, sine moj, vidio i atio knjige starostavne, pisane prije
hiljadu godina. I sam ita knjige izale iz glava koje su davno
postale prah ili, su se odavno pretvorile u uplje lobanje.
Od nas e, edo moje, ostati ono to bude zapisano u knjizi.
Sada pipamo po mraku prolosti i traimo u dalekoj istoriji neto
o nama Srbima i ne nalazimo nikakvog traga ni glasa o nama.
Kao da nas nije bilo. A bili smo i tada. Jer da nismo bili tada, ne
bi nas bilo ni sada. I mi Srbi smo Adamova djeca. Bilo nas je, ali
nismo zapisani. Samo zapisani narodi ulaze u istoriju.
Kaem ti, milo moje, govorenje je razgovor sa trenom. Pisanje je
razgovor sa vijekovima, i mi moramo zapoeti na velikirazgovor sa naim potomcima u vijeke vjekova, VO VJEKI
VJEKOV, sine moj.
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
16/24
Slovo je udno sjeme. Pismena su najbolje zrnje sjemeno
svakoga naroda. Klija sa papira poslije hiljadu godina i
rascvjetava se u glas i rije, u sliku i priu, u misao i uvstvo, i u
davne srca otkucaje.
edo moje milo, ono to narod ne moe maem ni plugom,moe knjigom i pisalom. Pisalo od suve trske ili od lakoga pera
ostavlja dublje brazde od rala i motike.
Glagoljati znai prolaziti, a pisati znai ostajati.
Narod koji nema svoje knjigopisce i knjigovijedce nema svoje
povijesti u prolosti ni ivota u budunosti. Mi smo ponekad
bivali zapisivani tuom rukom u tuim knjigama i tuim pismom.
A pero u tuoj ruci, sine, opasnije je od maa. Postaemo narodkad se svojom rukom zapiemo u svojim knjigama i svojim
jezikom i pismom.
Dobar knjievnik vie vrijedi nego tri ljute vojvode i tri velika
grada. Dobar vojvoda moe osvojiti svaki grad, a drugi ga moe
preoteti. Knjigu niko ne moe pokoriti, a mnoge zemlje i gradove
sauvala je knjiga meu svojim tvrdim koricama.
edo moje, ruka ti je vina i vjeta peru i hartiji. Bog te je
obdario i odredio da nas ti prvi itko zapie u knjige. Zapii nas
u knjigu naroda na ovome svijetu da se zauvijek zna da smo bili,
da jesmo i da e nas biti.
10. ZAVJETANJE PJESME I SVIRKE
I pjesma, edo moje, pjesma i svirka ine narod.
Svaka ptica svojim glasom pjeva. I svaki narod ima svoj glas i
svoju pjesmu po kojoj se poznaje.
Kad sretne stranca, ne pitaj nikada ko je i odakle je. Pusti ga
da zapjeva ili zasvira i sve e ti se samo kazati. Odmah e
znati da li je Bugarin ili Grk, da li je doao iz ravne Ungarije ili iz
prekomorskih zemalja. Ako mu jezik ne moe razaznati,njegovo pjevanje i sviranje uvijek e razumjeti. Gusle i diple,
trube i tambure, svirale i citre govore sve jezike svijeta.
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
17/24
Ali kao to ptica nikad ne iznevjeri svoj pjev, tako ni nijedan
narod ne moe pjevati tuim glasom i tuu pjesmu. ta bi, edo
moje, bilo da slavuj zagrake, a lastavica zapupurie? Ne bi to
bilo prirodno niti Bogu ugodno. Neka uvijek orao klike, uk
ue, a svaki narod neka pjeva svoju pjesmu svojim glasom.
Nije zlo, edo moje, uti i znati tuu pjesmu. Zlo je zaboraviti i
ne znati svoju. Teko onome ko svoju pjesmu ne pjeva.
udo je pjesma, sine moj.
U malenoj svirali, ne veoj od djetinjega prstia, moe ponijeti
cijelu Srbiju. Nai polkovi, karavani i brodovi nosili su je od
Hispanije do Persije. U sred Carigrada, kad god sam htio
doznati ima li kojeg Srbina na Bazaru, slao sam svirca da izmale svirale pusti nau svirku. I, gle uda, ona je privlaila
svakoga Srbina koji se tu u tuini zatekao. Prepoznali su svoju
pjesmu u vaarskoj vrevi i prilazili joj kao omaijani.
KRILA BOG NE DADE ELOVJEKU NO ANGELU. Umjesto krila
Bog je ovjeku dao pjesmu da na njoj LETJETI MOET JAKO
ANGEL. Ako je ita u ovjeku aneosko i boansko, onda je to
pjesma.
Pjesma je bestjelesna kao i dua ovjekova. U pjesmi dua
narodna obitava.
Tijelo ovjekovo zemlji tei, a dua i pjesma nebu u visine.
Pjesma se uzdie iznad TJELESNAGO SOSTAVA
ELOVJEESKAGO.
Sveto se obi
nom rije
ju i pri
om ne mo
e iskazati, staje upjesmu i svirku. Zato se pjevanje i sviranje nikada ne moe
rijeima ispriati. Pjesmu moe samo uti i osjetiti onim svojim
duhovnim estima iz kojih je i sama pjesma sastavljena.
Poput proljetnog vjetra pjesma leti visoko nad zemljom i lebdi
nad vodama. Ona je krilati duh i dua ovjekova i narodna.
Nevidljivo treperenje pjesme prolazi kroz sve zidove i bedeme.
Tvrave za nju ne postoje. Prolazi kroz kljuaonice dveri i okanazatvorenih. Sluao sam pjesmu kako nevidljiva izlazi iz tvrdih
tamnica pored budnih straara. I sam sam je esto iz tamnice
putao u slobodu.
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
18/24
edo moje, Srbija je tamo dokle god dopire naa pjesma i
svirka. I zapamti da je ta vazduasta struja pjesme iz svirale
najtvra granica naroda i drave. Tvrave i gradovi od kamena
osvajaju se i rue i lako zarastaju u trave i bunje, kue i dvorci
se pretvaraju u pepeo. Jedina nerazruiva granica i tvrava
narodna je pjesma i svirka. uje je, a ne vidi je. Postoji, anevidljiva je. Neopipljiva je kao due. Maevima je ne moe
isjei, strijelom je ne moe pogoditi, kopljima je ne moe
probosti. Oganj je ne moe sagoriti, voda je ne moe potopiti.
Zato ljubite, edo moje, svoju pjesmu i svirku kao duu svoju. I
pazite dobro da vam pred kuom nikad ne zasvira tua pjesma i
zaigra tue kolo.
11. ZAVJETANJE IMENA SRPSKIH
uvajte, edo moje, srpska imena. I po njima se na narod
poznaje meu drugim narodima. Imena naih otaca i matera,
nae brae i sestara i naa roena imena, Rastko sine, sveta su
koliko i ova svetaka koja sada nosimo.
Svetenici tui, i grki i latinski, rado bi nam tuinska imena
ponadijevali. Rado bi nam zatrijeli svako ime srpsko i svako
sjeme srpsko.
A ta bi bilo kad bi ba svi Srbi sebi sveta imena ponadijevali?
Bojim se da onda vie ne bi bilo Srba. A vjera naa nije da uniti
Srbe, Srbiju i sve to je srpsko, nego da ih ukrijepi. Prelijepa su
srpska imena.
Uzmi edo moje, bilo kakvo srpsko ime. Uzmi, evo, Dobraina.
Pa ta fali naemu Dobrainu? Ima u tom imenu, u Dobrainu,
mnogo dobra i neto vie od dobra, jer da nije tako, bio bi prosto
Dobro. Tako i nae ime Dobrilo, ne znai samo da je dobar nego
i da druge dobri i prodobrava. ta bi mi, edo moje bez naeg
Dobre i Dobraa, Dobraina i Dobree, Dobrice i Dobrihne,
Dobrila i Dobromila, Dobrimira i Dobrinka, Dobrie i Dobrivoja,
Dobroja i Dobroje, Dobrohvala i Dobroljuba, Dobromira iDobronje, Dobroslava i Dobrote? Narod koji ima toliko dobrote u
svojim imenima moe biti samo Boiji narod. Imenima svojim oni
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
19/24
uvaju dobrotu, ude za njom i pronose je svijetom. Ne smijemo
im oduzimati tu dobrotu, u duu ih dirati. U imenima je dua
narodna.
Ne kaem ja, edo moje, da ne valja i naem narodu davati
sveta imena. Valja, ali ne svima i ne silom. Polako i pomalo, kaoto se kvasac i so u hljeb mee da hljeb nabuja i bude ukusniji.
Ni hljeb u kojemu je previe soli i kvasca nije za jelo.
Mi smo, edo moje, otpoeli veliku vojnu za vjeru i za Srbiju. A u
toj vojni mi ne smijemo dobiti vjeru i izgubiti Srbiju.
Boe, ta inimo? Oduzimamo ovome narodu njegovu staru
vjeru, unitavamo njihova svetilita i stare bogove. Zabranjujemo
njihove stare obrede i obiaje. Duu mu prevremo. Evo sadpoeli smo da mu imena zamjenjujemo tuim iako svetim
imenima. Boe, hoe li ita ostati od ovoga naroda? Hoe li ga
biti kad sve posvravamo to smo naumili? Hoemo li iza sebe
ostaviti samo pusto i ruevine? A ruiti moramo, ruiti i
unitavati da bismo mogli stvarati. O Boe, daj nam da to vie
stvorimo, a da to manje unitimo i sruimo.
Ne dirajmo im u imena. Nevina su im i prelijepa. Dodajmo im
pokoje sveto ime i bie dosta i Bogu i narodu. Zato da im
dajemo tua i nevoljena imena, za koja oni ne znaju ko ih je i
zato nosio. Ne oduzimajmo im ono to im je najmilije i
najljepe, to im je ljubav smiljala i u imena stavljala. U tim
imenima im je tajna ivota, ljubavi i sree. Smislili su najljepa
imena na svijetu, prelijepa zvukom i bogata smislom. Bilo bi
odve tuno kad u ovoj zemlji ne bi vie bilo Drislava, Vojislava
i Vladimira. Ko bi nam dravu stvarao, dravu branio i dravom
vladao?
taemo dobiti kad nam proste
obanice i sebarkepostanu Anastazije, Teodore, Simonide, Veronike i Magdalene ili
neke druge svetice i carice? Hoe li biti bolje od naih Milica,
Danica, Cvijeta ili Tankosava? Koliko radovanja ima u Radojki i
Radovanu, miline u Milinki i Milunu, slave u Slavni i Slavoljubu,
tiine u Tijani i Tihomiru? Bujne li kose u Kosari, milja li u Miljani
i Miljanu, mirisa u Ljubici i Miomiru, due u Duanu i Duici.
Zlatko i Zlata zlatom nas pozlauju, Srebrenka nas srebrom
srebrila. Ko bi nas branio da nemamo toliko Branislava. Ko bi od
nas zlo odgonio da nam nije Zlogonje. Bilje ne bi se zvalo biljemda nije Biljane. Za blagost ne bismo znali da nije Blaa, Blagoja i
Blaenke. Ko bi nam njenost uvao da nije Grube, Grubie i
Grubana. Mir nam ne bi imao ko ljubiti da nam nije Miroljuba i
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
20/24
Miroslava. Najljepa pjesmarica mogla bi se ispjevati od naih
imena, u nisku bi se kao biseri mogla ovako nizati naa imena!
A ta mi inimo?
Zato dobro zapamti, edo moje milo: nikada neemo biti vei
hristjani ako manje budemo Srbi.
Ja se divim silnoj moi naega naroda da sve uini slinim sebi,
da sve posrbi. Vidi li ta se deava: mi bismo da pohrianimo
Srbe, a oni posrbe hrianstvo. Ni jedan narod na svijetu nije
samo primio i dobio hrianstvo. Svaki narod i daje neto
hrianstvu. I srpski narod ima ta da daje hrianstvu. A kad
mu dade, hrianstvo vie ne moe da mu bude tue, nego
njegovo. I to mu vie daje, i to vie od njega kroz svoju duu
prima, to ovaj narod sve vie postaje hrianski. Ja vie volimposrbljenog hrianina nego hristijaniziranog Srbina, jer je na
svijetu mnogo hriana, a jedan je Srbin. Mnogi bi sa istoka i sa
zapada da nas kroz hrianstvo posvoje i unite, a na nama je,
edo moje, da u hrianstvu opstanemo i svoji ostanemo. U tom
je smisao nae vjere.
Naa vjera jeste hrianska, nae hrianstvo je pravoslavno, a
nae pravoslavlje je srpsko. Tako je i tako e se zvati. To je moja
vjera i moje VJERUJU.Rastko
http://www.rastko.rs/knjizevnost/umetnicka/mmedic/mmedic-zavestanja.htmlhttp://www.rastko.rs/knjizevnost/umetnicka/mmedic/mmedic-zavestanja.htmlhttp://www.rastko.rs/knjizevnost/umetnicka/mmedic/mmedic-zavestanja.htmlhttp://www.rastko.rs/knjizevnost/umetnicka/mmedic/mmedic-zavestanja.htmlhttp://www.rastko.rs/knjizevnost/umetnicka/mmedic/mmedic-zavestanja.html7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
21/24
"ZAVJETANJA STEFANA NEMANJE", STVARNOST I (ILI) MIT
SVETAKA VISINA ILI INOK SMRTNI
Jedanaest "Zavjetanja Stefana Nemanje" sredinom
devedesetih potreslo je Srbiju od iskonskih dubina doiskonskih visina. "Zavjetanja zemlje, krvi, grobova i kostiju,neba i zvijezda, jezika, crkava, drave, vlasti, knjige i pisma,
pjesme i svirke, imena srpskih". Taj glas proao je krozsamo srce opkoljenog naroda i jo uvek dramatinoodzvanja u njemu. Ime pisca malo je kouo bio je to glas
samog Stefana Nemanje. I sve se, opet, potvrdilo. Tradicijajeiva sakralna nit i sila duha koja moe progovoriti u
svakoj epohi, kroz svakoga od nas. To se nepogreivoprepoznaje, ta jednostavna i delotvorna re najedanput
raspruje sve natruhe vremena, zablude i izneveravanja,ima obnoviteljsku mo. A prave knjige oduvek biraju svoje
pisce
Sredinom devedesetih godina prologa vijeka, Srbijom se proirila
jedna zanimljiva pria. Neki srpski pjesnici su kae pria
posjetili Hilandar. U razgovoru sa svetogorskim monasima uli su da
je otac Simeon (zamonaeni Stefan Nemanja) svoje posljednjezemne dane na Svetoj gori provodio sa svojim sinom Rastkom
(buduim svetim Savom). uli su i da je tih dana otac sinu govorio u
pero svoja zavjetanja, zavjetanja koja ostavlja i sinu svome i rodu
svome. Rastko je sluao oca i sve paljivo zapisivao...
uvi da su ti zapisi sauvani i da se nalaze upravo tu, u hilandarskoj
riznici, manastirski gosti su se najeili od uzbuenja. Poeljeli su da
ih vide. Monasi su zapise zavjetanja Stefana Nemanje iznijeli na
vidjelo, pjesnici su ih oduevljeno iitali i prepisali. Te prepise su,kao neprocjenjivo blago, ponijeli sa sobom...
KNJIGA KROZ PISCA
Zavjetanja Stefana Nemanje kruila su Beogradom, a potom i irom
Srbije u poetku od ruke do ruke i od usta do usta, a kasnije na
sve mogue naine. Predstavljanje mnogih knjiga poinjalo je ili
zavravalo dijelovima Zavje
tanja jezika ili Zavje
tanja knjige i pisma.Vrsni glumci, naroito Gojko anti i Ljuba Tadi, nadahnuto su
izgovarali te rijei. Zavjetanja su se, u obliku monodrame, mogla uti
na valovima Radio Beograda. Snimane su TV emisije, itave serije
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
22/24
emisija u kojima su u cijelosti itana sva Zavjetanja, njih 11
(Zavjetanja zemlje, krvi, grobova i kostiju, neba i zvijezda, jezika,
crkava, drave, vlasti, knjige i pisma, pjesme i svirke, imena srpskih).
Internet je omoguio da se zavjetne rijei Stefana Nemanje brzo
prenesu irom svijeta, a pojavilo se i izdanje na CD-u...
Dobrica Eri je, dok je bio urednik u Nolitu, objavio "Zavetanje
jezika" u obliku pergamentnog svitka, a poleinu svake objavljene
Nolitove knjige tog vremena ukrasio je istim zapisom (sa potpisom: Iz
Hilandarske povelje). Ljubivoje Rumovi , odgovaraju i na
novinarsko pitanje Miloa Jeftia, pozvao se na Nemanjina
Zavjetanja, izgovorio Zavjetanje jezika u cijelosti, "onako kako ga je
Nemanja izrekao Svetom Savi", i zakljuio: "ta bih ja, inok smrtni,
imao da dodam ovom svetakom Zavetanju? Ovo je proroka
beseda, ovo bi trebalo svima nama, Srbima, piscima posebno, da
bude zakletva! Nisam naiao u drugim jezicima na slian amanet."
Tekla je godina za godinom... i Srbi irom svijeta su Zavjetanja
Stefana Nemanje prihvatali kao neto svoje, kao neto to im
pripada, to je njima i za njih napisano, kao istinsko zavjetanje
Nemanjino...
Svih tih godina u Beogradu je skromno i tiho ivio jedan ovjek koji se
knjigama i jezikom bavio itav ivot. Svih tih godina u izlozima
knjiara stajala je jedna knjiga na kojoj je pisalo: Zavjetanja StefanaNemanje, Mile Medi. Malo ko je obraao panju na potpisano ime.
Ko ga je i zapazio, najee je pomiljao da se radi o prireivau
Nemanjinih zavjetnih rijei. Mnogi su, imajui knjigu u rukama,
uspijevali pronai potpisnika da bi ga pitali odakle mu prepis, kako se
moe doi do izvornika, predlagali da se objavi i fototipsko izdanje...
"ZNA LI TI TA SI NAPISAO"
Malo kome je Mile Medi uspijevao objasniti da "izvorni rukopis" ne
postoji, da Stefan Nemanja nije za sobom ostavio Zavjetanja, da je
pria o pjesnicima koji su sa Svete gore donijeli prepis izmiljena, da
je Zavjetanja Stefana Nemanje napisao on sam, kao autorsko
knjievno djelo. Da ga je tako i objavio. Ukazivao je na injenicu da je
knjiga od svog prvog izdanja jasno potpisana, da je u TV emisijama
jasno izreeno ime autora, da je u nekim emisijama i sam gostovao i
o tome govorio... Uzalud. Knjiga se, od samog poetka, otela od
svoga tvorca i zapoela svoj vlastiti, neobini, samostalni ivot.
Ljudi su se opirali saznanju da je ono to su ve prihvatili kao stari
Nemanjin zavjet pisao njihov savremenik, ovjek kojega mogu vidjeti,
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
23/24
sresti, dodirnuti, sa kojim mogu neposredno razgovarati. Osjeali su
se udno, kao da im neka nevidljiva sila otima neto njihovo, neto
to su ve prihvatili kao vlastito predako naslijee. Sutinu tog
osjeanja jasno je iskazao Dobrica Eri, na svoj prostoduan i iskren
nain. Kada je saznao pravu istinu, rekao je Mediu: "Svaka tebi ast,
ali ja ta zavetanja i dalje doivljavam prvo kao Nemanjina, pa onda
kao svoja vlastita ti moe tek na tree mesto."
Bilo je i onih koji su pisca optuivali za grubi falsifikat, za namjernu
podvalu itaocima, za podmetanje vlastitih rijei Stefanu Nemanji.
injenica da je Mile Medi potpisao svoju knjigu i da je tako
potpisana objavljivana od samog poetka, od prvog izdanja, kao da
nita nije znaila. Bilo je i onih koji su, saznavi da je to autorski rad,
Mediu postavljali uveno pitanje koje je Dostojevskom postavio
"strani" Visarion Bjelinski kada je Fjodor sa strepnjom doao kod
njega da ga pita nije li moda proitao njegov rukopis: "Znate li Vi taste napisali?"
Zaista, ta je to Mile Medi napisao? Napisao je knjigu koja nije
dobila ni jednu jedinu zvaninu nagradu (neke druge njegove knjige
jesu). Napisao je knjigu na ije su se dijelove lanovi i predsjednici
raznih knjievnih irija rado i esto pozivali u mnogim prilikama, koje
su hvalili... sve dok nisu saznali da je pisac iv i da je tu, meu njima.
Napisao je knjigu tako da su rijei koje u njoj izgovara Stefan
Nemanja masovno prihvaene kao izvorne, stare osam stotinagodina. Napisao je knjigu oko koje se od samog poetka, isprela
legenda... Napisao je knjigu kojoj je pripala najvea mogua nagrada
mnogobrojni itaoci je rado itaju, prepriavaju, pamte i uvaju.
Napisao je knjigu koja ivi svoj samostalni, udesni, nepredvidljivi
ivot jo za ivota pisca. Malo li je?
Radomir Mili, Koreni - jun 2006.
7/28/2019 Zavestanja Stefana Nemanje
24/24