VII. POGLAVLJE

PAVLOVSKE POSLANICE

Naslov ovog poglavlja obuhvaca zjfcdrku novozavjetnih p,Q-koje je,,px£$ag%,,pfjpi$alafP&yl(i i koje .se obi£np .na?i-

iuIinum. Ovim ne Zelimo redi da su sve poslaniceo jeemo ovdje obraditi Pavlove u strogom smislu rijeSi.

Tako ovdje imaju mjesta ne samo pastoralne poslanice i Ef,o kojima se sumnja da li potje5u od Pavla, nego i Heb, zakoju je sigurno da je nije napisao Apostol. Grupirati oveposlanice i oznaCiti ih zajedniSkim naslovom opravdano je nesamo prikladnoscu nego i izravnim ili neizravnim pavlov-skim obiljezjem ovih spisa.

! 1. NOVOZAVJETNE POSLANICE1

1) PISMO IPOSLAN1CA

SaCuvani su i poznati mnogi spisi poslaniCne knjizevnostiiz doba antike. Dijele se na dvije vrste:,'l)]Pismo^u strogomsmislu rijeCi, koja su nastala u posebnoj zgodi, napisana odre-denoj osobi ili grupj osoba i namijenjena samo tim ditaocima;

/zjT^ojIggjce^rasprave u obliku pisma, upudene Sirokom kruguTftalaca ili jednostavno bilo kojem Sitaocu. Pavlovski su spisiprava pisma jer je svakome povod posebn£ zgoda i svako je

odredenoj grupi naslovnika. Sva su ona, osim Flm,

1 Vidi A. WIKENHAUSER —J.SCHMID: Einleitwig in dansNeue Testament, Freiburg, Herder 1973, str. 380—386; J. CAMBIER1»Paul (Vie et Doctrine de saint)*, DBS, VII, str. 329—341.

247

sluzbena a ne privatna pisma, Vecina ih je upuceno pojedinojzajedriici ill grupi crkaya (Gal, Ef). Tri su upucena 'nosTocTniacrkvene sluloe i'preko njih Crkvi kojoj su oni bili na celu(1,2 Tim; Tit). Ova pisma sadrze razlicite vidove misionarskogdjelovanja kao sto je poufiavanje, ucvrscivanje, opominjanjevjernilca, "Tspravljanje krivog shvacanja u crkvama, pobijanjelaznih ucitelja. To su spisi apostola i pomocna sredstva rije-gbveTaposiblske sluzbe. On u njima govori auktoritatiyno.

Bruge su novozavjetne poslanice blize obliku teoloSke ra-sprave (Heb) ill homilije (1,2 Pt; 1 Iv) ili nagovora (Jak). Upo-zorili smo na razliku izmedu poslanice i pisma.te ostajemosvjesni te razlike. Ipak cemo i dalje oznaSavati novozavjetnespise na koje ovdje mislimo tradicionalnim nazivom »posla-nice«.

2) POSLANICNE FORMULE

jff^,. Vecina grckih i latinskih pisama imaju slijedece formula:i lugraescj^ u nomina-

nvu, ime primatelja u dativu i ppzdrav, a sve to u jednoj re-cenici. TTpr.: »Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu —pozdrav« (Dj 23,26). Dj 15,23 sadrze jos jedan takav^jjrimjeri to su jedina dva primjera u cijelom Novom zavjetu.{2)jZavr-snjijflzdrav: erroso, vale ili koja druga sli6na formulaT'Ovo je

""Blone samo obicaj nego je vazilo kao ovjera pisma. Moglo jeto biti nesto slicno nasem danasnjem potpisu. U slucaju da jepismo bilo diktirano, poSiljac je vlastitom rukom dodao zavrSnipozdrav (usp. 2 jSol 3,17; Gal 6,11).

Novozavjetni spisi nisu priredeni strogo prema grCkimobicajima. Naslov paylpvskih poslanica kao i 1,2 Pt, 2 Iv, Jdsastoji se od dviju re£nica. Prya spominje pisca i primatelja,ali redovno obuhvaca rieke fTfiile i nazive, a ponekad i pouke(Rim, Gal, Tit), .gruga je blagoslov izrazen u obliku zelje.Ovakav naslov u obllkTTdviju reCenica nalazi se i kod zidovskihpisama. Pavao u osam svojih poslanica spominje imena jedno-ga ili vise suradnika kao supoSiljafia (1,2 Sol; Gal; 1,2 Kor;Fil; Kol; Flm). Ovo se rijetko dogada u svjetovnim pismima.Pavao se ne pridrSava ni pravila grCkih pisama po kojemunaslov mora biti u tre6em lieu (npr. Gal 1,1; usp. 1,2 Iv). Pavaoredovito pofcinje glavni dio poslanice zahvalom Bogu (npr. 1Sol, Kol), prema obiCaju kojeg su se pridr^avali Zidovi u

248

svojim govorima. Tu Apostol, bez sumnje, slijedi svoj ustaljerlinacin iz propovijedanja. U ovom zahvaljivanju Apostol uvje-rava naslovnike da se za njih moll (npr. Rim, Fil). Glavni dioposlanice redovno zavrsava osobnim vijestima (Rim 15,25 si;1 Kor 16,5) i pozdravima. ZavrSna formula nikada nije errosoili Ito slidno, nego blagoslov: »milost Gospodina nasega IsusaKrista s vama« (ili sto slicno). Apostol je mnogo toga preuzeood sredine u kojoj zivi, ali je dosta izvoran §to se ticSe posla-niSnih formula.

3) PAVLOV JEZ1K I STIL

Paylov jezik pokazuje u kakvoj je sredini nikao i kakvo jeobra^qvanje imao. Bio je 2idov dijaspore, roden u Tarzu, po-znatom kulturnom sredigtu i na njega je utjecala grckakultura. To se npr. vidi na upotrebi dijatribe* (usp~T~TOrn"3,1-19.27-31; 2 Kor 6,4-10), u idejama preuzetim iz stpicizma,kao sto je odlazak odijeljene duse u bozanski svijet (2 Kor5,6-8); kozmicka »plerpma« u Kol i Ef; u izvjesnim formulama(1 Kor 8,6; Rim 11,36; Ef 4,6). Buduci da je Pavao bio farizejte od djetinjstva govorio aramejski i bio uSenik Gamalijela,kod njega je ocita i pretezna zidovska bastina. On se bez po-teSkoca sluzi grCkim jezikom, kao drugim materinskim jezi-kom, ali ponekad izgleda da misli aramejski. Kod njega setakoder opaza utjecaj jezika Septuaginte.

Pavlov je stil izrazit: »Mozda slavna izreka le style estI'homme meme nije ni u kojem slucaju ispravnija od PavlovasluCaja, jer su i njegov stil i govorniCka okretnost obiljezeniljubavlju prema Kristu i odusevljenjem za propovijedanjeevandelja«.J Ovi utjecaji pomazu da razumijemo ne samosjajne zna^ajke njegova djela nego i nedostatke Pavla kaopisca. Rijecl su mu Cesto uzmanjkale pred bujicom ljubavi i \u poruke (usp. 1 Kor 9,15). Cesto puta dobivamo dojam

da je neki odlomak bio napisan ili diktiran u jednom dahu(vidi Gal i 2 Kor). Pavlova sloSena liCnost odraSava se u mno-gim svijetlim i tamnim obiljezj'ima njegovih spisa.

! Vidi str. 16 ovog prijevoda.» CAMBIER, art. cit., str. 341.

249

4) KRONOLOSKI RED NASTAJANJA POSLANICAPavlovske poslanice, kao i druge novozavjetne spise, mo-

zemo datirati samo priblizno. Popis koji donosimo prireden jeu skladu s kronologijom Pavlova zivota, koju smo postavili napocetku.4

GODINA

51.

56.

57.

57/58.

61--63.

65;

67.

67.

MJESTO PISANJA

Korint

Efez

Efez

Makedonija

Korint

Rim

Makedonija

Rim

Rim

POSLANICA

1,2 Solun janima

Filipljanima

Galacanima1 Korincanima2 Korincanima

Riml janima

(Filipljanima)KolosanimaEfezanimaFilemonu

1 TimotejuTitu

2 Timoteju

Hebrejima

«* 2. PRVA I DRUGA SOLUNJANIMA

1) PRVA SOLUNJANIMASOLUNSKA CRKVA — Grad Solun bio je srediste

rimske provincije Makedonije. Po povlastici cara Augusta bioje slobodni grad. Kao pomorska luka i postaja na velikoj cestiVia Egnatia, koja je iz DraCa vodila u Bizant, Solun je bio va-zno trgovadko sredi§te, a stanovnis'tvo mu je bilo kozmopo-

Vidi str. 65—73 ovog prijevoda.

250

litsko. Imao je demokratsko ustrojstvo i nosioci vlasti u-njemnzvali su se »politaxsi« (Dj 17,8).

iPavao je prvi put pohodio jSolun u toku svoga drugog mi-sionarskog putovanja, vjerojatno godine 50. Pratio ga je Sil-van. Oba su se misionara najprije obratila 2idovima propovi-jedajuci u sinagogi kroz tri susljedne subote. Njihovo se pro-poyijedanje svidjelo mnogim »bogobojaznima« (pogani koji supristajali uz sinagogu) i nekim utjecajnim zenama. OgorCenisu Zidovi spretno prilagodili svoju taktiku politiSkoj situacijite oslanjajudi se na osjecaje naroda pobunili rulju protiv pro-povjednika. Braca su nagovorila Pavla i Silvana da nocu po-bjegnu u Bereju, mali grad koji je lezao nekoliko kilometarazapadno od Soluna. O5ito je da je Crkva u Solunu bila pre-tezno sastavljena od obracenih pogana.

Nije lako odrediti koliko je Pavao boravio u Solunu. Iz-vje§taj u Djelima apostolskim ostavlja dojam da to nije mo-glo trajati dugo. Moglo je biti dva ill tri mjeseca, jedva neStoviSe.

SVRHA I SADR2AJ — Pavao nije ostao dugo u Berejinego je brzo produzio prema Ateni. Uskoro su mu se imalipridruziti Silvan i Timotej, koji su ostali iza njega. Pavao jebio zabrinut za Crkvu u Solunu, koja je tako brzo bila prepu-Stena samoj sebi. Kad su mu se pridru2ila i dvojica ucenika,on je Timoteja poslao natrag u Solun (1 Sol 3,1-2). Timotej sevratio Apostolu s ohrabrujucim izvjeStajem, ali je Pavao sadabio u Korintu (51. godina). On je odmah izrazio svoj osjecajolakSanja u poslanici, ali kako je bio pastir, iskoristio je tuzgodu da upozori na neka zastranjenja i dadne pouke.

Nakon uobiCajenog naslova (1,1-2) slijedi dugaSka zahvala(1,3-10) za ocite plodove obradenja koje je darovao Duh. Zatimse naglaSava cjelovitost i nesebi6nost Apostolova propovije-danja i 2ivota (2,1-12). Obracenici su prihvatili njegovu po-ruku kao rijeC Bo2ju (2,13-16). Odlazak 2,17-3,13 izrazava Pa-ylove osje6aje nakon odlaska iz Soluna i opisuje korake kojeje poduzeo da bi ostao u dodiru sa Solunjanima. Zeli ih opetvidjeti (2,17-20), poslao je Timoteja (3,1-5), raduje se ohrabru-jucem izvjegtaju koji je donio njegov izaslanik (3,6-10), usrdnose moli za njegov napredak ubuduce (3,11-13).

Drugi dio poslanice, prema Pavlovu ustaljenom obicaju.sadrii osobne podatke i nagovor vjernicima da 5ive po krScan-

251

skom moralu. NaglaSava vaznost cistoce i bratske ljubavi tepotice na osobno zalaganje za vlastite duznosti i rad (4,1-12).Ocito aludirajuci na neki problem solunske zajednice, upucujerijeci ohrabrenja s obzirom na sudbinu pokojne brace. Oni sus Gospodinom i bit ce svjedoci njegova dolaska (4,13-18). Bu-duci da ce Gospodin doci neocekivano, oni koji su jos zivi tre-baju biti budni (5,1-11). KonaSno iznosi savjete o razlicitimpitanjima zajedniclcog zivota (5,12-22) i zakljucuje molitvom(5,23-24). Poslanica zavrSava tipiSno pavlovski (5,25-28).

PLAN

NASLOV (1,1-2)

UVODNA ZAHVALA (1,3-10)

APOSTOL I SOLUNJANI (2-3)

1) Pavlovo propcvijedanje i drzanje2) Reakcija vjernika3) Briga koja je slijedila4) Pavlova molitva za vjernike

2,1-122,13-162,17-3,103,11-13

POUKA I NAGOVOR (4,1-5,24)

1) Cistoca i ljubav 4,1-122) Zivi i mrtvi o paruziji 4,13-183) Budnost u oCekivanju Dana Gospodnjeg 5,1-114) Razlicite preporuke 5,12-225) ZavrSna molitva 5,23-24

ZAKLJUCAK (5,25-28)

2) DRUGA SOLUNJANIMA,SVRHA I SADR2AJ — Bez sumnje je glavni Pavlov

razlog pisanja Druge poslanice Solunjanima zelja da ispravi'izvjesna kriva gledista o paruziji koja su nastala'u Crkvi uSolunu. Ponekad se naglaSava da su ta glediSta mogla nastatiiz krivog tumaCnja Prve Solunjanima (osobito 4,13-18). Nije,mectutim, lako uvidjeti kako su Pavlove rijeCi mogle biti krivoprotumaCene. Spominjanje »nekog toboze naSeg pisma« (2 Sol2,2) valja u sadasnjem kontekstu razumjeti kao pretpostav-Ijeno pismo, iako u njemu neki komentatori vide aluziju na1 Sol. Postojao je za ovu poslanicu Jos' jedan razlog povezan s

252

ovim. Neki Solunjani nisu vise radili (2 Sol 3,11-12), vjero-jatno stoga sto uslijed vjere u skom paruziju nisu uvidali po-trebu rada. Apostol obraduje oba problema na izravan i otvo-ren nafiin.

2 Sol pofiinje naslovom (1,1-2), nakon kojeg slijedi zahvalaza vjeru i vjernost Solunjana (1,3-4). Zatim slijedi tvrdnja oBozjem nagradivanju na koncu (1,5-10) i molitva za vjernike(1,11-12). Poslanica nakon toga prelazi na pitanje paruzije iznakova koji ce joj prethoditi (2,1-12): Dan Gospodnji jbs nijedoSao, a prije toga ima se zbiti veliki otpad i doci »Bezako-nik« (Antikrist). Gospodin Isus pobijedit 6e sve svoje protiv-nike. Apostol ponovo zahvaljuje Bogu za 'krscanski poziv So-lunjana te ih potide da ustraju u svom zvanju (2,13-15). i u tuse svrhu moli (2,16-17). Trazi da se vjernici za njega mole teizrazava svoje povjerenje u njih (3,1-5). To zvufci kao zavrse-tak, ali Pavao naglo prelazi ha drugu stvar koja mu je vjero-jatno taj £as iskrsla u svijesti (3,11). Braca ne smiju zivjeti udangubi, nego trebaju raditi po primjeru samog Apostola(3,6-15). Ovaj spis zavrsava uobiSajenim pozdravom (3,16) iblagoslovom koji Pavao dodaje vlastitom rukom, potvrdujucitako da je poslanica od njega (3,17-18).

PLAN

NASLOV (1,1-2)

UVODNO ZAHVALJIVANJE (1,3-4)

1) Bozja nagrada2) Molitva za vjernike3) Paruzija i njezini znakovi4) Poticaj na ustrajnost5) Opomena protiv lijenosti

1,5-101,11-122,1-122,13-3,53,6-15

ZAKLJUCAK (3,16-18)

AUTENTlCNQST5 — ^Pavjovg auktorstvo^ Prve_§p_lu-njinima jedva je itko kada dovodio u'pltanje pa^ o tome nijepotrebno govoriti. To, medutim, nije slufiaj s Drugpm Solu-

^njanima. Prije svega, o<5ito je da je ova poslanica po tonu bez-lifcnija. Jos vise upada u oci odnos dviju poslanica. Cini se da

5 Vidi A. WIKENHAUSER—J. SCHMID, op. cit, str. 406—409.

253

druga znatno ovisi od prve. To se vidi po fazama i temama.Donosimo pregled tekstova koji u torn smislu nisu iscrpni:

2 Sol

1,31,51,72,16-173,83,163,18

1 Sol

1,2-32,123,133,11-122,95,235,28

Ako su novi problem! trazili slanje Druge Solunjanima,6ini se da je razmak od barem dva ill tri mjeseca bio potrebanza Drugu Solunjanima. Stoga nije vjerojatno da se Pavaomogao tako tocno prisjecati fraza iz Prve Solunjanima. Ako jeupotrebljavao Prvu Solunjanima, cudno je 5to je izricito nespominje. Ve6 smo spomenuli da 2 Sol 2,2 vjerojatno ne valjatumafiiti u torn smislu. S druge strane, svi se slazu da je DrugsSolunjanima po jeziku i stilu pavlovska. Tako, unatoc spome-nutim poteskocama, vedina istrazivaca prihvaca Pavlovo auk-torstvo ovog spisa. Nije li uloga tajnika vaina Cmjenica (2 Sol3,17) koja rjesava te pote§koce?'

Stoga se Sini da su obje poslanice Solunjanima nastale uKorintu godine 51. u razmaku od nekoliko mjeseci.

3) ESHATOLOGIJA PRVE I DRUGE SOLUNJANIMA1

Eshatologija nije jedina tema fcoju obraduju dvije posla-nice Solunjanima, ali ona zauzima vazno mjesto i zasluzujeposebnu obradu. Tekstovi koji govore o paruziji predstavljajuocite pote§ko6e. Stoga je potrebno objaSnjenje. Uslijed po-stavljene svrhe u ovom dijelu i nuznih granica ograniclt 6emose na glavne teme ovih poslanica. Moguce nam je samo na-tuknuti o velikom doktrinalnom bogatstvu ovih spisa.

• Vidi str. 309 ovog prijevoda.7 Pridrzavam se rezultata istraaivanja iz djela B. RIGAUX'

Saint Pawl: Les Epitres aux Thessaloniciens, Paris, 1956, str.195—280.

254

Eshatologiju Prve i Druge Solunjanima treba promatratiu duhu uobicajenog znacenja samog izraza. To je nada u bo-zanski zahvat koji donosi korjenitu promjenu u ljudski zivotte u odnose izmectu Boga i ljudi. Ovdje se naglaSavaju dvijesredisnje teme: paruzija, poCetak razdoblja u kojem ce se vjer-nici sjediniti s Gospodinom, zatim znakovi koji ce prethoditiKristovu ponovnom dolasku.

U uvodnom dijelu Prve Solunjanima, prije izridite najavepredmeta, paruzija se spominje pet puta (1,10; 2,12.16.19; 3,13).Tema o paruziji izriclto se pojavljuje u 1 Sol 4,13-5,11. Solu-njani vjeruju u skori Gospodinov dolazak i zaloste se sto nji-hovi pokojnici nece biti kod toga prisutni. Da li su oni u lo-§ijem polozaju od zivih? Pavao odgovara da oni koji su umrliu Kristu nece biti liSeni sudjelovanja u slavi paruzije. Mrtvice uskrsnuti a oni koji budu zivi u doba paruzije nece imatiprednosti nad mrtvima (1 Sol 4,16-18). Valja uociti da je prvokr§6anstvo naglasavalo paruziju te je u izrazavanju o tomebilo ovisno o starozavjetnim prorocima i o zidovskoj apoka-liptici. Izrazi i slike kojima se sluzi krscanska eshatologijaovdje i drugdje u Novom zavjetu dobrim su dijelom preuzetiiz starozavjetnog opisa Dana Jahvina."

Apostol je, zivo ocekujuci Gospodinov drugi dolazak, sebesvrstao medu one koji ce tada biti na zivotu. Da li je vjerovao

. i naufiavao da je paruzija stvarno blizu? On dopusta da ne znasam dan paruzije (1 Sol 5,1-3). Medutim, on potifie vjernike dabudu budni i da u potpunosti prozivljavaju krscanski zivot(1 Sol 5,6-11), kao §to kasnije kori one koji su, predvidajuciskori svrsetak, smatrali da vi§e nema smisla raditi (2 Sol3,6-13). Pavao je s krscanima prvog vremena dijelio zajednidkunadu i odekivanje Gospodinova povratka. Ali ta nada i o6e-kivanje je jedna stvar, a tvrdnja da ce uskoro nastupiti paru-zija druga stvar. Pavao nije proglasio da ce se Gospodin uskoropovratiti.

. Glavni predmet Druge Solunjanima jest objaSnjenje daDan Gospodnji jos nije dosao. Ta misao prisutna je vec od po-cetka. U Prvoj je poslanici Pavao preSao od pitanja o sudbinipokojnika na pitanje o Gospodinovu dolasku. U ovoj poslaniciprogonstva su povod za razmisljanje o sudu i nagradi. Paruzijase zbiva istodobno sa sudom Bozjim nad nevjernicima i ula-

8 Vidi str. 470—472 ovog prijevoda.

255

skom pravednika u Kraljevstvo (2 Sol 1,5). Gospodin Isus oci-tovat ce se <kao onaj koji dolazi s neba sa svojim mocnim an-delima, »u ognju zarkom i osvetiti se onima koji ne poznajuBoga i ne pokoravaju se evandelju* (2 Sol 1,8). Zadesit ce ihvjecna propast koja ce se sastojati od udaljenosti od Boga injegove slave (2 (Sol 1,9), dok ce sveti imati udio u slavi onogDana (2 Sol 1,10-12).

Prije ocitovanja Gospodina Isusa treba se zbiti dvoje:otpad i n as tup »Bezakonika«, a oboje ce biti djelo Sotone (2Sol 2,1-12). Bezakonik je vec na djelu, ali potajno, jer ga netkoili nesto zadrzava i prikriva njegovo djelovanje. KrSdanin je iu ovakvom stanju pozvan na spasenje (2 Sol 2,13) i uzivanjeslave naseg Gospodina Isusa Krista (2 Sol 2,14).

Postavljajuci »otpad« kao znak paruzije Pavao slijedi zi-dovsku predaju koja je u vjerskorn otpadu gledala znak svr-Setka.' Otpad iz Druge Solunjanima imao je opcenito i neodre-deno znacenje. To je oznaka zavrSetka, ali nije poblize rastu-macena. Cini se da prema apostolu otpad ima biti povezan snastupom Bezakonika, jer, posto je spomenuo Bezakonika, on

* se vise ne vra6a na temu o otpadu. Na kraju tog odlomka onprikazuje osudene kao one koje je Antikrist zaveo svojim za-vodnickim znakovima i Cudesima. To su otpadnici, koji su seodvratili od poziva na ljubav i istinii po kojem su se moglispasiti.

U 2 Sol 2,1-12 Pavao govori o »Bezakoniku«, zapreci kojaga »zadrzava« i o »otajstvu bezakonja*. Dobro je imati na umuda je ovaj odlomak apokaliptifian te da se u razvijanju teme obezakonju nadahnjuje starozavjetnim paralelnim tekstovima(Dn 11,36; Iz 14,13-14; Bz 28,2; Iz 11,4). Ispitajmo svaki od ovatri elementa po redu.

Pavao tako opisuje Bezakonika ili Antikrista da ostavljadojam da je rijec o pojedincu koji de se pojaviti o svr§etkuvremena. Nastup tog pojedinca je znak. Pavao, naime, doka-zuje da to §to se Antikrist joS nije pojavio jest dokaz da DanGospodnji nije jo§ dogao. 2 Sol 2,8-9 usko povezuje paruzijuAntikrista i paruziju Krista. Apostol ne objasnjava tko je tajpojedinac i govori neodredenim izrazima. On gleda svijet ilizapravo ljudski rod kao popriSte borbe izmedu Sotone i Go-

* Usp. Knjiga jubilejd, 23,14-23; Cetvrta Ezdrina, 5,1-2; IQpHab,II, 1-6; VIII, 10.

256

spodina; Antikrist je predstavnik Sotone kao sto je Krist Bozjiposlanik. Iz zidovske i krscanske predaje preuzeo je sliku po-sljednjih dogadaja i dodao joj neke svoje elemente.

Pavao kaze da »otajstvo bezakonja« vec djeluje (2 Sol2,7). Drugim rijefiima, opafina je na djelu misteriozno ili po-tajno. Otajstvo bezakonja nije istovjetno s Antikristom, iakoje s njime povezano. Ova je razlika odita u 2 Sol 2,7-8. Ima-juci na umu neprekidno djelovanje otajstva bezakonja i spo-minjanje djelovanja Sotone u 2 Sol 2,9, Cini se da je najisprav-nije razumjeti otajstvo bezakonja kao »zlobni ,Sotonin plan daobezvrijedi u Sto vecoj mjeri Kristovo otkupiteljsko djelo«.ir'

Djelovanje Sotone je ograniteno a time i oCitovanje So-tonina predstavnika. Tko' ili sto ih sprecava u njihovu djelo-vanju? Odito je da je to neka ve£ prisutna sila, i to dobrotvornasila. Vile nije moguce zakljufiiti. Neki su oci smatrali da je toRimsko Carstvo ili rimski car. Mnogi egzegete slijede ovo mi-Sljenje, ali je ono egzegetsko nagadanje a ne sigurni podatakpredaje.

Sve u svemu, Sini se da Pavao ima na umu dva znaka:_otgad i Bezakonika. Oni ce prethoditi paruziji. U meduvre-menu Sotona vec djeluje, ali je njegovo djelovanje prikriveno,jer ga neka osoba ili neSto zadrzava u tajnovitosti. Stoga senjegov predstavnik — Bezakonik, Antikrist — zasada ne mozeoSitovati. Njegov dan nece doci sve dok postoji prepreka. Pa-vao uvjerava Solunjane da Dan Gospodnji nije doSao. Znak daon nije doSao jest sto nema otpada i covjeka bezakonja. Pa-vao ne govori niSta poblize niti Sto tumaci. Valja nam jedno-stavno priznati da je njegov tekst nejasan >kao i mnogi apoka-lipticki tekstovi. Sigurno je bolje otvoreno priznati tu 6inje-nicu nego se utjecati tumacenjima koja su nagadanja.

Zakljudak: dvije poslanice Solunjanima jasno nauCavajuIsusov povratak i oSitovanje na svrsetku ovog vremena. Okol-nosti i opis njegova dolaska tako su predodeni da je tesko raz-likovati izmedu slike i stvarnosti. Posljednje razdoblje vre-mena, koje prethodi paruziji, bit ce obiljezeno pojaCanim dje-lovanjem Sotone, koje ce se ofiitovati u otpadu i pojavi Anti-krista. Pavao govori neodredenim izrazima o apostaziji te An-

10 P. H. FURFEY: »The Mystery of Lawlessness", Catholic Bi-blical Quarterly, S. (1946), 189.

17 Uvod u Ntxvi zavjet — Spomen iqpunjenja257

tikrista predstavlja kao pojedinca koji nije dovoljno poblizeoznacen, all te znakove on promatra kao stvarne, bez obzirana to Sto su pojedinosti nejasne. Apostolova se eshatologijau isto vrijeme ne zaustavlja samo na paruziji. On iznosi vaznunauku o uskrsnucu mrtvih: Isus, Krist i Gospodin, uskrsnuo jepa ce svi koji umiru u Kristu uskrsnuti da vjefino zive s njime.

3. VELIKE POSLANICE

1) POSLANICA GALACANIMACRKVA GALACANA — Galacani su bill keltski narod

(Galatai = Keltai) koji je u IV stoljecu pr. Kr. iselio iz Galijeu Malu Aziju te se smjestio na podrufcju oko starog grada An-cire (danaSnja Ankara). Posljednji galacanski kralj, Aminta,umro je 25. god. pr. Kr. i oporukom ostavio svoje kraljevstvoRimljanima. Ono je nakon njegove smrti postalo rimska pro-vincija s glavnim gradom Ancirom. U Pavlovo vrijeme ta jeprovincija obuhvacala mnogo sire podruCje, u koje je spadalaPizidija, Frigija, Likaonija, Paflagonija, Izaurija, Pontus Ga-laticus, Pontus Polemonianus i Armenija. Premda nekolikorimskih pisaca Galicijom naziva Citavu provinciju »Galiciju«.cini se da se u svagdasnjem govoru I stoljeca posl. Kr. ovajnaziv davao samo podrucju nekadasnjega galacanskog kra-

Ijevstva.Kako sam naziv ima dva znaCenja (provincija Galicija i

njeno sjeverno podruCje, tj. bivse galacansko kraljevstvo),neki su iznijeli misljenje da su »Galacani« iz Pavlove posla-nice stanovnici Pizidije i Likaonije, koje je Pavao evangeli-zirao za vrijeme svog prvog misionarskog putovanja. Ovo jemisljenje poznato kao »teorija juzne Galacije«. U prilog tornmiSljenju navodi se da je Pavlov drugi pohod Jeruzalemu izGal 2,1-10 morao biti drugi pohod, spomenut u Dj 11,30; 12,25,a ne tredi, koji je opisan u Dj 15,2-30. Time bi bilo obja§njenozasto Poslanica Galacanima ne zna za apostolski dekret iz Dj

:i 15. Ova bi poslanica u stvari bila napisana prije Jeruzalem-i skog sabora. Razlozi koji bi ovo potkrepljivali bili bi slijedeci:

kad Pavao govori o Makedoniji, Ahaji i Aziji, misli na rimskeprovincije pod tim nazivom; on pretpostavlja da Galacani po-

znaju Barnabu, koji je bio njegov suradnik na prvom apo-stolskom putovanju; stara predaja nije znala za postojanjeCrkve u sjevernoj Galaciji.' - Ipak nijedan od ovih dokaza nije siguran. Vec smo vidje-li" da je Pavlov drugi pohod Jeruzalemu najvjerojatnije isto-vjetan s njegovim putem u Dj 15 te da je dekret iz Dj 15,19-20.23-29 mogao nastati poslije 49. god., tako da nije nikakavstvarni nedostatak niti protudokaz to sto poslanica Galaca-nima ne zna za ovaj dekret. Pavao nije dosljedan u spominja-nju rimskih provincija. Tako u Gal 1,21 spominje »Siriju«, aocito misli na podrucje Antiohije, jer je Judeja spadala u pro-vinciju Siriju. Ako spominje Barnabu, spominje i Petra, Ja-kova i Ivana, koje Galacani nisu mogli osobno poznavati. Sut-nja predaje dokaz je tome da Crkva u Galaciji nikada nijebila slavna.

Do XIX stoljeca prevladavalo je misljenje da je PoslanicaGalacanima upucena sjevernoj Galaciji. Za potkrepu ove teo-rije navodimo podrugljivi naziv »o bezumni Galacani* iz 3,1.Pavao je bio rodom iz Cilicije te je poznavao etnicke i nacio-nalne razlike unutar provincija na podrucju Male Azije. Stogaon ne bi ovim uvredljivim nazivom oslovio stanovnike Lika-onije i Pizidije (usp. Dj 14,11). Nadalje, evangeliziranje Gala-cije bilo je gotovo usputno, odvijalo se uslijed neke apostolovcbolesti (Gal 4,13). To se ne bi dobro uklapalo u brizno isplani-rani rad za vrijeme prvog misionarskog putovanja, Valja ta-koder uofiiti Sinjenicu da se Pavao u ovoj poslanici obracabivlim poganima (4,8; 5,2-3; 6,12-13), a u Crkvi juzne Gala-cije bilo je puno krscana koji su se obratili sa Sidovstva, kakose vidi iz prikaza prvog misionarskog putovanja.11

Stoga s pravom u Galacanima ne moramo gledati stanov-nike Pizidije i Likaoriije, nego stanovnike sjeverne Galacije,koju je Pavao pohodio na svom drugom i tredem misionar-skom putovanju. Ova je poslanica vjerojatno nastala za vri-jeme Apostolova boravka u Efezu (54-57). Vrlo je srodna sPoslanicom Rimljanima i stoga nije mogla nastati puno prijeove poslanice. /Svejedno, nije sigurno, da li je napisana prije

11 Vidi str. 230 ovog prijevoda." A. WIKENHAUSER—J. SCHMID, op. cit., str. 411—413; L.

CERFAUX, IB, str. 404—406, gdje su iznesena imena zastupnikadviju oprednih teorija.

259

258

ill poslije Prve Korincanima. Najvjerojatnije vrijeme je 57.godina. Pavlovo autorstvo ove poslanice nije nikada ozbiljnonijekano.

PLAN

NASLOV (1,1-5)

UKOR (1,6-10)

OSOBNA OBRANA (1,11-2,21)

PAVLOVO EVANDELJE (3,1-4,11)

POTICANJE (4,12-6,10)

POGOVOR (6,11-18)

POVOD I SADRZAJ — Svrha Poslanice Galacanimaocita je: pobiti zablude judaizanata koji su uznemirili vjeruGalacana nauCavajuci potrebu obdrzavanja Mojsijeva zakona,posebno pbrezanja. Ppzitiyna_ svrha jeopravdanje Pavlovaey&ndelja. Apostol dokazuje da je Zakon privremena ustanovste da je njegova zadaca prestala Kristovim dolaskom. Buducida je sada Krist jedini posrednik, obdrzavanje propisa Mojsi-jeva zakona ne koristi vise nista. Spomenuti su se judaizantipozivali na apostole i predstojnike Crkve, poput Petra i Ja-kova, koji su i sami obdrzavali Zakon. Nijekali su Pavlov apo-stolski ugled. Prema njima, on nije pravi apostol, jer se obra-tio nakon Isusova uskrsnuca. Uz to su tvrdili da se njegovoucenje razlikuje od nauke pravih apostola, jer je nijekao po-trebu Zakona pred Galacanima jedino stoga da bi ih lakSepridobio, a na drugom podrucju prilagodavao se zidovskimobicajima. Posljedica tih napada jest da su Galacani poSelisumnjati u Pavla i obdrzavati propise Zakona. Jos nisu poSlitako daleko da bi prihvacali obrezanje, ali je bila opasnost dai to ucine. Kad je Pavao za to saznao, napisao je poslanicu kojaodrazava njegovu pravednu srdibu i oCinsku brigu. PiSuciauktoritativno i strogo pokazao je da obdrzavanje Mojsijevazakona ne samo nije od sada nuzno nego nema nikakve vri-jednosti za spasenje.

' Naslov.ove poslanice (1,1-5) neobicno je sveCan. On isticedvije stvari: bozansko podrijetlo Pavlova apostolstva i spaso-

nosnu snagu Kristove zrtve. Apostolova srdzba razlog je dajedino ova medu njegovim poslanicama ne sadrzi uvodno za-hvaljivanje nego odmah pofiinje izrazom Cudenja zbog koleb-Ijivosti Galacana i ostrim prijekorom. Protivnici ga ne mogutuziti da pokuSava pridobiti naklonost ljudi (1,6-10). Zatimistice i opravdava svoj apostolski autoritet (1,11-2,21). KadPavao tvrdi da je svoje »evandelje« primio izravnom objavom(1,11-12), ne misli na sve svoje znanje o vjeri, nego na posebnunauku o opravdanju bez djela Zakona. Svoje evandelje nijemogao primiti od prve zajednice, jer je on, koji je nekoc biofanatifini sljedbenik Zakona (1,17-18), dosao u dodir s pred-stojnicima krscanske zajednice tek tri godine nakon svogobracenja (1,15-20). Nakon tog kratkog pohoda Jeruzaleraupropovijedao je daleko od tog grada u Siriji i Ciliciji (1,21-24).S druge strane, jeruzalemska je Crkva formalno odobrila nje-govo evandelje (2,1-10). Nadalje, otvoreno je branio to evan-delje slobode suprotstavivsi se i Petru u Antiohiji (2,11-21). Uodlomku 2,15-21 susrecemo jasno izlozenu njegovu nauku oopravdanju jedino po vjeri.

Slijedeci odsjek razvija tu nauku (3,1-4,11). Galacani tre-baju iz svog vlastitog iskustva znati da su primili Duha povjeri u Isusa a ne po djelima Zakona (Gal 3,1-5). Povijest Abra-hama potkrepljuje tu nauku (3,6-14), jer je on primio obecanjekoje ne ponistava Zakon Sto je nastao iza toga (3,15-18). Budu-ci da je Zakon bio samo nadziratelj ili skrbnik Bozjeg narodakoji je bio u stanju djetinjstva, njegova je uloga bila prolazna(3,19-24). KrScani su sada po vjeri u Krista pravi Abrahamovipotomci, bas'tinici obecanja, sinovi Bozji (3,25-4,7). Kako ondamogu Galacani pomi§ljati na povratafc starom naftnu zivota(4,8-11)?

Pavao se u 4,12-6,10 vraca svojoj djeci izrazima naklo-nosti, ukorima i praktifinim savjetima. Neka Apostolova bolestbila je povod obracenju Galacana i to je divni primjer kakoBog djeluje (4,12-20). Taj odlomak daje dragocjeni uvid uPavlov znafiaj. Stroge rijedi iz 1,6-10; 3,1-5 valja gledati usvjetlu ovih redaka. Nije dovoljno biti sin Abrahamov pa dabi netko baStinio obecanje: valja biti ne kao JiSmael nego kao"Izak, sin slobodne, a ne sin ropkinje (4,21-31). Prihvacajuciobrezanje Galacani bi ponovo postal! robovi i odrekli se Krista(5,1-12). S druge strane, kr§6anska sloboda nije razuzdanost pa

260 261

se plodovi Duha opiru djelima tijela (5,13-26). Krscanski poletne visi u praznom, nego trazi prakticnu ljubav (6,1-6) i sjetvudobrih djela, imajuci na umu zetvu koja ce doci (6,7-10). Pa-vao je poslanicu diktirao a na kraju preuzima pero te zaklju-cuje opomenom protiv judaizanata i priznanjem da je za njegaKrist srediste svega (6,11-18).

NAUKA" — Spomenuli smo da je jp>osebna svrha Galbraniti nauku o opravdanju po vjeri u Krista, bez djela Zako-na, sto jexu stvari Pavlovo evandelje. Ipak to riije sasvim novanauka, all je novo Pavlovo naglasavanje njezine vaznosti. Je-ruzalemski su poglavari mogli odobriti njegovo stajaliste, jersu i oni vjerovali da spasenje dolazi jedino od Krista. Pavaose takoder nije protivio fcinjenici da pokrsteni Zidovi Pale-stine i dalje obdrzavaju mojsijevske propise. Vidio je svejednou tome stalnu opasnost te je ustanovio da potpuna krScanskanauka trazi slobodu od Zakona u teoriji i praksi.

Ova temeljna nauka o otkupljenju po Kristovoj smrti iuskrsnucu provlaci se kroz cijelu poslanicu u razlicitim izra-ziftia (usp. 1 Kor 13,3-4). Krscanin je razapet s Kristom i stogamrtav Mojsijevu zakonu da bi imao udio u zivotu uskrslogKrista (Gal 2, 19). Krscanina prozima sam Kristov zivot jer jeu tijelu i vec za vrijeme zemaljskog zivota poduhovljen po vje-ri (Gal 2,21-22). Vjernici se sjedinjuju s Kristom ne samo vje-rom nego i krstenjem, jer krstenjem ulaze u dodir s Kristo-vom smrcu i uskrsnucem te sada zive zivotom onoga koji jeuskrsnuo. Kr§cani smo ne samo stoga sto pripadamo Kristunego i stoga Sto Jivimo po njemu. Pridruzeni Kristu, njimezaodjenuti, sacinjavamo jednog covjeka zajedno s njime tesmo pravo Abrahamovo potomstvo i bastinici Bozji (3,26-29).

lako je i 2idov bastinik obecanja, on je ipak samo rob, jerje pod Zakonom i jo£ maloljetan. Krscanin koji bi htio vr§itiobaveze Zakona upao bi u isto stanje (4,1-5,9). U punini vre-mena, kada je doSao Sin Bozji, roden od zene (4,4), oni kojisu pod Zakonom postali su punoljetni i priznati su sinovima,all jedino ako priznaju i prihvacaju Sina. Ova se misao jasnoprovlaci kroz cijelu poslanicu. Kad to ucine, Duh Bozji, po-slan u njihova srca, budi u njima svijest o njihovu novom, si-novskom stanju (4,6-7).

18 Vidi L. CERFAUX, IB, 411—416; A. VIARD: »Paul: Galate."(Epitres aux)«, DBS, VII, str. 211—224.

262

Pavao kao odgovor na napade protivnika zestoko branisvoje posebno poslanje apostola pogana. Njegov osobni pozivpostaje dokaz u prilog njegovoj glavnoj nauci. Prije obra-cenja bio je gorljivi Zidov (1,13-14) te je uvidio iz vlastitogiskustva da Zakon ne moze dati ono opravdanje koje je do-stupno jedino u Kristu (2,16). lako je bio svjestan svog po-sebnog zvanja (1,1.15) i neovisnosti o drugima (1,11-12), ipakje brdfcno nastojao uskladiti svoju temeljnu nauku s naukomdrugih apostola. Tako je nakon tri godine samoce pohodio Je-ruzalem, posebno zato da vidi Petra (1,18). U toku ta dvatjedna koja je proveo u Jeruzalemu Pavao je mogao dovoljnojasno pokazati Petru svoje znanje o Kristu i osvjedoCenje osvom poslanju. Susreo se takoder i s Jakovom, koji je bio pri-znat za vodu krscana zidovskog podrijetla, a judaizanti su sepozivali na Jakovljev ugled protiv Pavla. On je takoder upo-znao Pavlovo evandelje na izvorima te ga odobrio, kako supokazali kasniji dogadaji. Kada je Pavao 14 godina iza svogaobracenja ponovo bio u Jeruzalemu da javno obrazlozi svojeevandelje, »stupovi« Jakov, Kefa i Ivan odobrili su njegovouCenje i priznali njegovo posebno poslanje (Gal 2,1-10; Dj 15).Antiohijski incident (2,11-21) nije dokaz za potpuni sukobizmedu Apostola neobrezanih i Apostola obrezanih (2,7). Tajdogadaj jednostavno pokazuje da je Petrovo neodlu&io dria-nje, iako on toga nije morao biti svjestan, moglo potkopatinauku o slobodi i sigurno zbuniti vjernike. Radilo se o jednomprvaku i Pavao je ukorio Petra upravo stoga Sto je priznavaonjegov autoritet. Htio mu je reel da 6ovjek njegova ugleda ipolozaja ne smije postupati kao §to je on postupio.

Autobiografski odlomci u Gal otkrivaju Pavlovo uvjere-nje da je pozvan od Boga. To uvjerenje bilo mu je izvor snagei autoriteta te ga podiglo u misionarskom djelovanju. Bio jeapostol jednako kao i drugi. Kako je njegova i njihova zadacabila izgradivati krScansku Crkvu, zelio je raditi na svom pro-stornom podrufiju ne izdvojeno, nego u zajedniStvu i suradnjis drugima. Naglasavao je svoju nezavisnost ali i solidarnost sapostolskom grupom. Ipak je iznad svega bio Krist. On je biovrhovna pokretaSka snaga njegova djelovanja, njegova zi-vota. Kad je pisao Galacanima, Pavao je imao iza sebe mnogegodine apostolskog propovijedanja i trpljenja za Krista. Nosioje na svom tijelu znakove Isusa (6,17). Stoga se na poCetkupredstavlja kao Kristov rob (1,10).

263

2) PRVA KORINCANIMA

KORINTSKA CRKVA — Rimski konzul L. Mummijerazorio je slavni grad Korint 146. god. pr. Kr. Julije Cezarobnovio ga je 100 godina kasnije kao koloniju koja je dobilanaslov Colonia laus Julia Corinthus. Korint je ubrzo postaoglavni grad rimske provincije Ahaje i sjediSte prokonzula.Lezao je na uskoj prevlaci izmedu luke Kenhreje na istocnoji Lehaja na zapadnoj strani te bio vazna raskrsnica u saobra-caju izmedu Zapada i Istoka. Stanovnistvo mu je bilo veomarazliCito zbog njegova poloiaja i trgovadke vaznosti. Bio jepoznat po hramu Afrodite na vrhu Akrokorinta, strhiog brdakraj Korinta. Po torn hramu bio je poznat po seksualnoj ne-moralnosti, £ak i u Pavlovo doba (usp. Rim 1,26-32).

Pavao je prvi put pohodio Korint za vrijeme svoga drugogmisionarskog putovanja. Tu je osnovao mjesnu Crkvu i za-ustavio se kroz osamnaest mjeseci, od zime god 50. do Ijetagod. 52. Po svom obicaju podeo je propovijedati u sinagogisubotom. Kad su Silvan i Timotej stigli iz Makedonije, mo-gao se potpuno posvetiti propovijedanju, ali su ga brzo odba-cili ^Zidovi. Zatim je prelao u kucu poganina Justa, koji jespadao u krug »bogobojaznih«. Tokom slijedecih mjesecimnogi su se Korincani obratili i krstili. Korintska se Crkvapretezno sastojala od obracenih pogana, iako je bilo neSto 2i-dova (usp. Dj 18,8). Njezini su clanovi uglavnom potjecali izsiromaSnijih slojeva, iako ne iskljucivo (usp. 1 Kor 1,26-28;11, 22-32). Ubrzo nakon Pavlova odlaska iz Korinta sposobniAleksandrinac Apolon, koji je bio 2idov i prihvatio kr§can-stvo, doSao je iz Efeza te propovijedao s puno uspjeha (Dj18,24-28; 1 Kor 3,5-9).

PLAN POSLANICE

NASLOV (1,1-3)

ZAHVALJIVANJE (1,4-9)

STRANCARENJA I SABLAZNI U KORINTU (1,10-6,20)

1) SuparniSke skupine2) Slu5aj rodoskyrnuda3) KrScanske parnice pred

poganskim sudovima4) O bludnosti

1,10-4,215,1-13

6,1-116,12-20

264

RJESENJA POSTAVLJENIH PITANJA (7,1-11,1)

1) Brak i djevidanstvo2) Meso zrtvovano idolima

7,1-408,1—11,1

LITURGIJSKI SKUPOVI I KARIZME (11,2-14,40)

USKRSNUCE MRTVIH (15,1-58)

ZAKLJUCAK (16,1-18)

POZDRAV (16,19-24)

POVOD I SADRZAJ — Dok je Pavao boravio u Efezuza vrijeme svog treceg misionarskog putovanja (54-57), napi-sao je poslaniou Korincanima koja se nije saCuvala i mozemoje nazvati »pretkanonskom«. U njoj je obracenike opominjao»da se ne mije£aju s bludnicima* (1 Kor 9,1; usp. 5,8-13). NeStokasnije »Klojha ljudi« obavijestili su ga o suparniSkim stran-kama u korintskoj Crkvi (1 Kor, 12-17). Doznao je takoder,mozda iz istog izvora, da neki dovode u pitanje njegov apo-stolski autoritet (9,1-3). Javljeno mu je takoder da krScanisvoje razmirice iznose pred poganske sudove umjesto da sesami sporazume (6,1-8), a do6uo je i za sablazni u Crkvi (5,1;6,12-20). Uz to su Korincani u pismu upravljenom na Apostolapostavili^nejcoJika^pitmijaJ7,l). To su pismo vjerojatno doni-jeli kao izaslanici Stefanai^ Fortunat i Ahajik (16,17). U pita-njima se radilo o tome da li ima prednost brak ili djeviSanstvo(gl. 7), o blagovanju mesa 5rtvovanog idolima (gl. 8-10) i o ka-rizmama (12,1-14,40). Pavao je takoder duo za nerede na mo-litvenim sastancima, osobito za vrijeme slavljenja euharistije(gl. 11), te za sumnje u vezi s uskrsnucem mrtvih (gl. 15).Poslanica raspravlja o tim brojnim problemima.

Pavao u naslovu naglaSava svoje apostolsko zvanje i po-ziv Korindana na vjeru (1,1-3). U zahvaljivanju upozorava nabogatstvo koje su obracenici primili od Boga u Kristu (1,4-9).

Prvi dio poslanice (1,10-6,20) bavi se stranfiarstvom meduKorindanima. SuparniSke grupacije u krgcanskoj zajednici nesmiju postojati, jer Krist nije podijeljen (1,10-16). Tko su biliiljedbenici Pavla, Apolona, Kefe i Krista? Ako je Setvrtagrupa obuhvadala one koji su se kao sljedbenioi Krista sma-trali neovisnima o ikakvim ljudskim posrednicima, izlazilo bida su tri stranke dovodile u pitamje Pavlov autoritet dok je

26J

cetvrta prenaglasavala privrzenost njemu. Bozja mudrost kojase sastoji u ludosti kriza, a Pavao ju je navijestao, protivi seljudskoj mudrosti koja je dala povoda razdorima (1,17-2,5).Dun objavljuje pravu krscansku mudrost (2,6-16). Pavao na-dalje raskrinkava stranCarstvo i pokazuje pravu zadacu pro-povjednika (3,1-17). Obracenici trebaju odustati od ljudskemudrosti koja je dovela do strancarenja te uvidjeti da su jednou Kristu (3,18-23). Pavao ne prihvaca sudenje Korincana, odkojih neki umisljaju da su postali kraljevi. Njemu je jedinostalo do polaganja rafiuna pred Bogom (4,1-13). Zatim izne-nada mijenja ton te prelazi iz ironije u ocinsko opominjanje(4,14-21).

Odsjek 5,1-6,20 obraduje zloupotrebe u zajednici. Kormt-ska Crkva tolerira slufiaj rodoskvrnu6a, covjeka koji zivi sasvojom macehom. Pavao nareduje da se prestupnik izopci snadom da ce ga kazna opametiti (5,1-5). Opomenom da malekvasca ukvasa sve tijesto otpocinje tema o novoj Pashi (5,6-8).U pismu koje je pisao prije ovoga opomenuo ih je da se nedruze s nemoralnim ljudima (5,9-13). Ne dolikuje da se krscaniparnice pred poganskim sudovima. Sramota je vec to sto seuopce parnice. Nepravda iskljuduje iz Kraljevstva te se ne bismjela ni spominjati kod onih koji su oprani i posveceni u imeKristovo (6,1-11). Naglasavajuci slobodu od Mojsijeva zakonaPavao je svoje obracenike u6io da je »sve dopusteno«. Ovo neznaSi da krscanska sloboda dopuSta razuzdanost kako su nekimislili. Ne znaci, naime, da je bludnicenje dopuSteno, jer timese oskvrnjuje tijelo koje je hram Duha Svetoga (6,12-20).

U drugom dijelu poslanice Apostol odgovara na pitanjakoja su Korincani postavili u svom pismu (7,1-11,1). Na prvommjestu rije5 je o vrijednosti braka i celibata. Pavao pridajevecu vrijednost celibatu, all priznaje da je i brak debar te na-glasava medusobnu ovisnost partnera u brafinim pravima(7,1-9). Ponavlja Gospodinovu nauku sto se tifie rasprave(7,10-11) te donosi svoje osobno miSljenje o mjesovitim ze-nidbama (7,10-16). Asocijacijom ideja prelazi na poticaj vjer-nicima da ostanu u pozdvu koji im je Gospodin namijenio(7,17-24). Nakon te opce opomene prelazi na savjet o djevi-canstvu (7,25-38) i upute udovicama (7,39-40). Bitna nauka ci-jelog ovog odlomka sadrzi naielo da svatko treba ostati u zi-votnom stalezu u kojem ga je zatekao poziv na vjeru. Djevi-canstvo je savrSenije od braka i duhovno uzvi§enije. Brak je

266

preporucen onima koji se ne mogu opirati pozudi kao za^titai sigurnost. Za Pavlovo pozitivno ucenje o braku valja imaxina umu Ef 5,22-33."

Korintskoj zajednici posebni problem bilo je blagovanjemesa zrtvovanog idolima. U poganskom drustvu onog vremenaceste proslave i ceremonije uvijek su bile povezane sa kultnimzrtvama. Jedan dio zrtvovanih zivotinja bio je prikazan bogo-vima, svecenicima i darovateljima, dok je ostatak mesa bioponuden na sakralnoj gozbj ili prodan na trznici. To je krsca-nima zadavalo muke pa su se pitali smiju li sudjelovati na sa-kralnim gozbama? Smiju li kupovati meso zivotinje koja jebila zrtvovana idolima? Smiju li jesti takvo meso kod gozbena koju su pozvani? Cini se da je vecina Korin6ana smatralada smiju jesti takvo meso, jer su se osjecali monoteistima itvrdili da idoli ne postoje. Pavao je odobrio takvo stajaliste irazmigljanje (barem u nacelu, usp. 10,14-22), ali opominje daza praksu samo znanje nije dovoljno (8,1-11,1). On postavljaopce na£elo da krscanin koji je uznapredovao u vjeri i jasnopostavlja problem (8,1-6; 10,15.25.29-30) mora brizno izbjega-vati opasnost da sablazni bracu koja su jos uvijek P°d utje-cajem svoje poganske pozadine (8,7-13; 10,23-24.28-29).

Treci dio poslanice (11,2-14,40) sadrzi pouke o liturgijskimsastancima zajednice i o vaznosti duhovnih darova. U odlomku11,2-16 Pavao nauCava da se podredeni polozaj zene na krScan-skim liturgijskim sastancima temelji na redu stvaranja. Iza-zvala ga je 6injenica da su krsScanke u Korintu molile i prori-cale kod javnog bogosluzja otkrivene glave. »Usprotivio setorn obicaju, koji je bio protiv opce proSirenog poimanja u sta-rom svijetu. Prema tome poimanju zene dostojne postovanja ujavnosti su nastupale pokrivene kose, uSiju i 6ela, inace nisusmatrane dostojne p>oStovanja«." Pavlovi dokazi na ovom mje-stu su slabi. To on priznaje u retku 16. pa se poziva na usta-Ijeni obicaj u crkvama.

Razdor medu Korincanima podeo se oSitovati i kod slav-Ijenja Gospodinove vecere. Liturgijsko slavlje pretvorili su upriliku za druStveno nadmetanje. Prije slavljenja euharistijebio je redoyni obrok, ali su bogati nastojali otpoSeti s jelom

14 E. OSTY: Les Epitres de saint Paul aux Corinthiens (BJ),str, 38.

15 C. WILLIAMS, PCB, br. 838 a.

267

bez cekanja na siromasniju bracu. Prijetila je jos gora opa-snost da se ti gozbeni skupovi pretvore u priliku za prozdrlji-vost i pijanstvo. Ako hoce samo to, bolje bi im bilo jesti kodku6e (11,17-34).

U poglavljima 12-14 Pavao obraduje posljednje pitanjekoje su mu postavili Korincani, a ticalo se »karizmi« ili duhov-nih darova koje su imali neki clanovi zajednice. Svrha je tihdarova o&tovati prisutnost Duha te u sluCaju nedostatka pot-pune hijerarhije odrzavati red u crkvama. Njihova brojnost inesredenost podela je izazivati zbrku. Pavao stoga intervenirai objasnjava situaciju: svi ti darovi dolaze od istog Duha idani su na dobro zajednice. Njihova vrijednost vidi se pouslugama koje karizmati£ari cine. Vaznija je ljubav od darajezika (glossolalia) s kojim su se obdareni Korincani neurednoponosili. Bar ljubavi nadilazi sve druge karizme." Pavlov du-gacki odgovor obuhva6a vaznu nauku o tijelu Kristovu (12.12-30) i glasoviti himan bratskoj ljubavi (agape) koja se darivai trazi dobro drugih. Izvor joj je Bog, koji je prvi ljubio nas(1 Iv 4,19) i koji je dao svog Sina da nas gresnike pomiri sa'sobom. Uzor krscanske ljubavi treba biti ljubav Boga i njegovaSina."

Poglavlje 15 ne predstavlja odgovor na neko pitanje izpisma Korincana, ono sadrzi pouku o uskrsnucu mrtvih. Pavaoje cuo da su vjernici u Korintu, pod utjecajem gr5kog mislje-nja, skloni prekogrobni zivot zamisljati kao besmrtnost du§e,bez tijela. On naglasava temeljno znacenje Kristova uskrsnuca(15,1-11). Kristovo uskrsnuce jamstvo je uskrsnuca onih kojizive »u Kristu«. Ako Krist raije uskrsnuo, njegovo djelo nijeuspjelo i ne moze spasiti one koji u njega vjeruju. Krscanskizivot, koji zahtijeva toliko odricanje, bio bi ludost ako zavr-sava smrcu (15,12-19). O Kristovu drugom dolasku uskrsnutce oni koji pripadaju Kristu. Tada ce on, kojemu je sve pod-lozno, predati Kraljevstvo Ocu (15,20-28). Dokazi ad hominempotkrepljuju ovo izlaganje (19,29-34). Redak 29. odnosi se naobicaj Korincana koji su mozda primal! zastupnicko krstenjeza pokojne prijatelje i rodake. Pavao ovaj obifcaj ne preporu-cuje, all ga upotrebljava kao dokaz.

18 Vidi OSTY: op. cit., str. 52—53.17 Vidi str. 457—458 ovog prijevoda.

268

Odlomak 15,35-58 govori o nacinu uskrsnuca i naravi uskr-slog tijela. Poput isjemena koje trune da bi iz njega nikao novi fzivot uskrsnuce ce prouzrociti duboku promjenu tijela (15, \. Sije se fizicko tijelo koje je podlozno raspadljivosti kao

i sva stvorenja, to je tijelo prvog Adama. Uskrsnut ce duhovnotijelo, poput tijela posljednjeg Adama, oslobodeno od zakona \e materije, neraspadljivo,' besmrtno (15,45-49). Pavao ,

u 15,50-53 spominje opce uvjerenje da paruzija brzo dolazi teda ce o Gospodinovu dolasku mnogi biti zivi (usp. 1 Sol 4,13-17). Poglavlje zavrSava himnom zahvale za Kristovu po-bjedu nad smrcu (15,54-58).

Posljednje poglavlje izgleda kao dodatak. Pavao daje na-putke o kolekti za vjernike u Jeruzalemu (16,1-4). Zatim iz-nosi svoj plan o buducim putovanjima (16,5-9), preporucujeTimoteja Korinfianima (16,10-11), najavljuje da se Apolonnece vratiti u njihov grad (16,12). Poziva na vjeru, hrabrost iljubav (16,13), preporufcuje tri izaslanika (16,15-18) i pozdrav-Ija (16,19-20). Zakljucne rijeci napisao je sam Apostol (16,21-24).

Nijedna druga poslanica ne daje tako jasan uvid u zivotneke zajednice prvog kr§canstva i probleme s kojima su sesuocavali obracenici. U isto vrijeme ona nam pruza dragocjeniuvid u Pavlovu licnost, jer je Prva Korincanima pismo'covje-ka akcije koji zalazi izravno u srz problema, pismo poglavarakoji ostro pobija zabludu i daje tocne naputke, pismo ocakoji voli svoju djecu unatoc njihovim pogreskama i apostolacija je jedina briga pridobivati ljude za Krista.

NAUKA — l^Euharistija.1* U Prvoj Korincanima Pa-vao govori dvaput"o' euharistiji.^rvi put povodom poganskihsakralnih jjozbi, na koje pozivaju i krgcane (10,14-21), a drugiput kada 'iabranjuje zloporabe koje su se uvukle prilikomslavljenja Gospodnje vecere (11,23-32). U ovom posljednjemodlomku on opisuje bitni obred koji daje znafienje svetoj go-zbi kricanske zajednice. Rijeci ustanove (11,23-25) bez sumnjeodrazavaju liturgijski tekst s kojim je Pavao bio dobro upoznata koji je bio ustaljen u Antiohiji i crkvama §to ih je Apostolosnovao (usp. Lk 22,15-20). Zajedno sa sinopticima Pavao ucivjernike u Korintu da je Krist u noci, kada je bio predan, uzeo

18 Vidi M. E. BOISMARD: »L'Eucharistie selon saint Paul*Lumitre et Vie, 31 (1957), 93—106.

269

kruh te nad njim izgovorio rijeci: »Ovo je tijelo moje.« Zatimje uzeo casu vina te izgovorio rijeci koje mozemo ovako para-frazirati: »Vino sadrzano u ovoj ca§i moja je krv po kojoj sesklapa novi Savez.« Svaki put je dodao: »Ovo finite meni naspomen.«

Rijeci: »Ovo je tijelo moje« po sebi ne znace vise od rijeSi:»Ovaj kruh predstavlja moje tijelo.* Kontekst, medutim, po-kazuje da je Pavao razumio Isusove rije£i u vrlo doslovnomsmislu. On, naime, dodaje da ce^oni koji n_edostpjnp primajuGospodnji kruh i Gospodnju 5a§u »biti krivci tijela i krvi Go-spodnje« (11,27). Nadalje, prije uzimanja covjek se treba ispi-tati pa tek onda jesti kruh i piti casu tako da moze »razlikovatitijelo* (11,28-29). Pavlu su, drugim rijeSima, tijelo i krv Kri-stova stuornoj)risutni. Tu misao on je izrazio vec u 10. po-glavlju: »Casa blagoslovna koju blagoslivljamo, nije li zaje-dniStvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo, nije li zajedniStvotijela Kristova?« (10,16). On ide korak dalje te tvrdi da kr§6an-ska zajednica moze saSinjavati »tijelo Kristovo u Sirem smislu,upravo stoga sto ima udio na fizickom tijelu Kristovu: »Bu-•duci da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi, jer svi smodionici jednoga kruha« (10,17). Ukratko, Pavlu su kruh i vinonakon rijeci posvete pravo, fizifcko tijelo i krv Krista. On ne

,_ tumaci kako dolazi do ove promjene.Isus je rekao: »Ovo je tijelo moje — za vas«, a Pavao do-

daje: »Kad god jedete ovaj kruh i pijete casu, smrt Gospodnjunavjescujete, dok on ne dode« (11,24.26). Tako je slavljenjeVecere navijestanje Kristove smrti te prema tome otkupitelj-ska zrtva (»za vas«). Isus je takoder rekao: »Ova casa novi jeSavez u mojoj krvi« (11,25) i time se njegova skora smrt pri-kazuje kao zrtva, kao smrt zrtve koja je zape£atila sinajskiSavez (Iz 24,5-8). Njegova irtva ima uspostaviti novi Savez,koji je prorekao Jeremija (Jr 31,31-34). Zatim je dodao: »Ovocinite, kad god pijete, meni na spomen« (11,24-25). UCenici tre-ba ju obnavljati sto je on ufiinio i rekao, njegova djela i rijeSi.To nije cisto spominjanje, nego obnavljanje obreda po kojemse zrtva zivog Krista uprisutnjuje i ostvaruje u kruhu i vinu.Cin ucenika bit ce jednako stvaran i uspjesan kao i Kristovcin. Ponavljat ce se kretnje i rijeSi, all ce ostati nepromijenjenastvarnost, tj. zrtveno prinoSenje Kristova tijela i krvi, koje jeucinjeno jednom zauvijek. Tjikp £e Krist biti dosloyno, fizi2kisa svojima do svrsetka vremena, »dok on ne dode. »Ovaj po-

270

sljednji dio refienice jasno pokazuje da Pavao smatra da jeVecera koju krscani sada slave izravno usmjerena prema pa-ruziji. Rristovo tijelo prisutno na euharistijskom stolu tijelo jeuskrslog Krista, ono tijelo, preobrazeno Duhom, u kojem cese vratiti.

(^Tijelo Kristovo. Spomenuli smo da reci 10,16-17 poka-zuju~6zbUjnost Pavlova gledanja na euharistiju. Kontekst nedopuSta da u tijelu koje sacinjavaju krScani gledamo samometaforu koja izrazava njihovo zajedni§tvo u Kristu.

Sasvim je jasno da tijolo znaci prije svega individualno tijeloGospodina, koji je umro i uskrsnuo i kojim se krScani prifeScujuprimajuci euharistijski kruh. RijeC s6ma,mora imati isto znaienjeu r. 16 i 17. ZnaCajno je ispreplitahje jednog retka s drugim: pri-majuci u sebe sakramentalnim obredom tijelo Kristovo, krJcani »su«svi zajedno jedno jedino tijelo, najprije individualno, zatim takvotijelo koje obuhvada sva tjelesa onih Sto ih ona sebi pridruzuje.™

Euharistijskim iskustvom postajemo svjesni da smo Kri-stovo tijelo pa na§e sjedinjenje s Kristom treba razumjeti uvrlo realistiCkom smislu (usp. 6,15). Kad Pavao tvrdi da saci-njavamo jedno tijelo (12,12), ne misli metaforiSki i ne aludiraprvenstveno na grdku usporedbu o tijelu i udovima (12,14-26).Osobno Kristovo tijelo ujedinjuje mnoge udove tijela a to sutijelo vjernici postali krStenjem (12,13.27) i euharistijskim za-jedniStvom (10,17). Po individualnoni tijelu Isusa postize sejedinstvo ljudi koji su pozvani da se pridruze torn tijelu.10

Vrhunac teme o tijelu Kristovu nalazi se u 12,12-13.27:»Doista, kao Sto je tijelo jedno, te ima mnogo udova, a sviudovi tijela, iako mnogi, jedno su tijelo — tako i Krist. Ta ujednom Duhu svi smo u jedno tijelo krSteni... a vi ste tijeloKristovo, i, pojedinacno, udovi*. Na ovom stupnju Pavlova

. razmisljanja izraz/som^ znaSilo je Kristovo fizic'kq tijelo. Ueuharistiji je prisutno pfavo Kristovo^tijelo. SadaSnji izraz»misti6no tijelo Kristovo*, koji se primjenjuje na Crkvu, iz-

.vorno je oznadavao Gospodinovo euharistijsko tijelo. jSjedinje-nje s tijelom Kristovim znaCi sjedinjenje s euharistijskim tije-lom ili sjedinjenje koje se postize krStenjem u smrt Kristovu.Pavao je bio pod utjecajem helenistiCke slike o tijelu i udovima

117.'• P. BENOIT: Exegese et Thtologie, Paris, Cerf, 1961, II, str.

*• Vidi F. AMIOT, VTB, str. 166.

271

kao simbolu drustvenog reda, all u ovoj poslanici jo§ nemapojma o tijelu Kristovu u smislu Crkve, kako ce to biti u po-slanicama iz suzanjstva.

Zajednica krgcana, ukoliko sacinjavaju duhovni organizam, mi-sticno je poistovjecena s tijelom Kristovim. Ne smijemo prelazitigranice ove tvrdnje. Tko govori o mistiinom tijelu Krista ili kolek-tivnoj osobi koju bi sacinjavala Crkva, nelspravno prekoracuje gra-

"'/- nicu na planu teologije velikih poslanica sv. Pavla."

3) DRUG A KORINCANIMA

POVOD I VRIJEME NASTANKA — Ubrzo nakon pisa-nja Prve Korincanima nastala je neocekivana kriza koja jeiziskivala Pavlov kratfci i mucni pohod u Korint (2 Kor 1,23-2,1; 12,14; 13,1-2). Vratio se u Efez obecavsi da ce opet docii duze se zadrzati (2 Kor 1,15-16). Ubrzo je novi incident, ukojem je, izgleda, bio zanijekan Pavlov autoritet u osobi nje-gova izaslanika (2 Kor 2,5-10; 7,12) izazvao novu poslanicu, zakoju Pavao kaze da ju je pisao »uz mnoge suze« (2 Kor 2,3-4.9). Ona je imala spasonosan ucinak (2 Kor 7,8-13). Pavao jeu Makedoniji, ubrzo nakon odlaska iz Efeza (1 Kor 15,22; 2Kor 1,8-10; Dj 19,23-40), primio ohrabrujuce vijesti od Tita (2Kor 2,12-13; 7,5-16) te je iz Makedonije koncem 57. god. na-pisao Drugu Korincanima. Bilo je to Setvrti put da pi§e uKorint: »pretkanonsko pismo«, spomenuto u 1 Kor 5,9, PrvaKorincanima, poslanica pisana »uz mnoge suze« te DrugaKorincanima.

Druga Korincanima ne spominje probleme koji su obra-deni u Prvoj Korincanima. Stoga se cini da je 1 Kor bilauspjesna. Pavao je, dok je pisao 2 Kor, planirao pohoditi Ko-rint »treci put« (12,14; 13,1). Stvarno je stigao u taj grad god.57. te je u njemu proveo zimu (Dj 20,3). Pohod koji se odigraou meduvremenu (13,2) bio je kratak i mufian i za Korincanei za Pavla. Taj pohod nije urodio redom u Korintu. Strogaposlanica pisana »uz mnoge suze« spominje stanje u kojem jepostojao »uvreditelj« i »uvrijedeni« (7,12). Ne radi se o rodo-skvrnitelju iz 1 Kor 5,1-13, jer su prilike sasvim drugacije.

21 L. CERFAUX: La Th6ologie de I'Eglise suivant sant Paul,Paris, Cerf, 1965, str. 237.

272

Kao Ito smo spomenuli, cini se da je rijec o nekome koji jezabacio autoritet Apostolova izaslanika. NadoSli su misionarijudaizanti (usp. 11,22), koji su se gradili »nadapostolima«(11,5), a Pavao ih naziva »laznim apostolima« (11,13). Oni sunastojali potkopati Pavlov ugled i auktoritet. OptuSeni iz 7,12vrlo je vjerojatno jedan od tih »nadapostola«. Pavlova »stro-ga poslanica* imala je spasonosni ucinak pa on u 2 Kor dajeoduSka osjecaju olakSanja, iako se cini da su daljnji neredi uzajednici prouzrokovali o§tri ton poglavlja 10-13.

CJELOVITOST — Na pitanju auktorstva nije se po-trebno zadrzavati. Gotovo svi egzegete dopuStaju da jej^rjjguKorincanima napisao Pavao, iako valja dopustiti mogucnostkratke interpolacije. Jedinstvo ove poslanice drugo je pitanje.Da li je po srijedi jedna poslanica, koju je Apostol napisao kaotakvu, ili kombinacija dviju ili viSe poslanica? Predaja je bezoklijevanja smatrala ovu poslanicu cjelovitom i kod toga seoslanjala na tekstualnu cjelovitost u rukopisima. Mnogi da-naSnji istrazivaci smatraju, na temelju unutra§nje analize, daje ova poslanica sastavljena od vise razlicitih pisama. Paznjuprivlace tri odsjeka: 6,14-7,1; grada poglavlja 8-9; grada po-glavlja 10-13.

1. 6,14-7,1. Ovaj odlomak ostavlja dojam kao da je bioumetnut u sadasnji kontekst. Naglo prekida slijed misli iunosi neSto novo. Sadrzaj iz 7,2 predstavlja prirodni nastavaksadrzaja iz 6,13. Izneseno je miSljenje da je ovo odlomak»pretkanonske poslanice* (usp. 1 Kor 5,9-13), ali je ova tvrdnjaproizvoljna. Znacajnija je primjedba da ovaj odlomak poka-zuje usku srodnost s kumranskim spisima. Misao o svjetlu itami specififina je za kumranski dualizam. U naSem tekstupisac o§tro suprotstavlja pravednost i opacinu, svjetlo i tamu,Krista i Belijala. Ime »Belijal« cesto dolazi u sektaSkoj lite-raturi, all se nigdje drugdje ne nalazi u Novom zavjetu. TeSkoje zanijekati utjecaj kumranskih ideja i stvarno se Sini da jepo srijedi interpolacija. Mozda je ovaj odlomak napisao i umet-nuo neki esen koji je postao Pavlov ucenik." U svakom slucajuvalja dopustiti da je autentiSnost odlomka nesigurna.

2. Poglavlja 8-9. Ova dva poglavlja govore o ikolekti zajeruzalemsku Crkvu te izgleda da predstavljaju dva razliditapisma. U 9,1 Pavao ka5e: »A o posluiivanju svetih suviSno je

Vidi str. 324 ovog prijevoda.

18 Uvod u Novi zavjet — Spomen ispunjenja 273

pisati vam.« Ova refcenica stoji nakon cijelog poglavlja posve-cenog kolekti i stoga zaduduje. Nadalje, u 8,1-5 on nastoji po-taknuti Korindane na dareiljivost podsjecajudi ih na veliko-dusnost makedonskih crkava, dok u 9,1-6 priopdava Korinca-nima da se u Makedoniji hvalio njihovom revnoScu i veliko-du§no§cu. Dva puta potiCe na odaziv njegovoj molbi i svakiput navodi razli&te motive (8,7-15; 9,6-14). Na temelju toga£ini se da je opravdano deveto poglavlje smatrati pismom ilidijelom pisma koje je prvotao bilo upudeno crkvama Ahaje, ane Korintu. Ono je moralo biti umetnuto veoma rano iza po-glavlja 8, jer svi sa&uvani rukopisi donose ovo poglavlje kaosastavni dio Druge Korindanima.11

3. Poglavlja 19-13. Tko pazljivo procita cijelu poslanicu,iznenadit ce se nad oStrim tonom ovih posljednjih poglavlja.Nije u pitanju samo ton. Neki izrazi posljednjih Cetiriju po-glavlja ne mogu se lako spojiti s prethodnim dijelovima po-slanice (usp. 1,24 i 13,5; 7,4.14.16; 8,7 i 10,2; 11,3-4.20-21; 13,2-10). Po sebi je mogude da je Pavao pisao Korindanima strogoJcao 5to stoji u poglavljima 10-13, all je teSko razumjeti zaStoje poSeo i tako dugo ustrajao u blagom tonu. Bilo bi lakSerazumjeti da je podeo strogo a nastavio i zavrsio blago. Raspo-red kako sada stoji trazi neko objaSnjenje.

Neki smatraju da poglavlja 10-13 sadinjavaju dio izgu-bljenog »strogog pisma« pa su ona bila napisana prije poglav-lja 1-9. All iz spominjanja poslanice »pLsane uz mnoge suze«odekivali bismo zalosna predbacivanja i povrijedenu njeznost,a ne srdzbu i ogorienje, kakvo nalazimo u poglavljima 10-13.Ovdje se, osim toga, ne spominju »uvreditelj« i »uvrijedeni«niti ima traga incidentu koji je bio povod »strogoj poslanici*.Drugo rjesenje jest da je Pavao dobio lose vijesti dok jo5 nijebio zavrsio poslanicu (usp. 2 Sol 3,6-15) ili kad ju je ved biozavrsio, jer bi poglavlja 1-9 mogla stajati kao potpuna posla-nica uz dodatak zavrsnog pozdrava. Ova teorija kaze da jePavao dodao poglavlja 10-13 uznemiren i ogorCen najnovijimizvjeStajem. Tako bi neodekivani raspored poslanice bio oprav-dan prilikama u kojima je nastala."

Mozda ipak traiimo od Pavla hladnu logiku i akademskumetodologiju koja se ne uklapa u njegov semitski mentalitet

*» Vidi OSTY, op. cit, str. 78—79.*' Vidi ibid., str. 80—82.

274 .

i zivahni temperament, a ni u osobnu poslanicu kao Sto je 2Kor. Bududi da ne vidimo odgovora na probleme koji poka-zuju na cjelovitost ili manjak cjelovitosti u ovoj poslanici, uanalizi uzimamo poslanicu onakvu kakva je.

PLANNASLOV (1,1-2)

ZAriVALJIVANJE (1,3-11)

PAVLOVA APOLOGIJA (1,12-7,16)

1) Put u Korint2) Apostolski ministerij3) Poticaj i tjeSenje

1,12-2,173,1-6,106,11-7,16

KOLEKTA ZA JERUZALEMSKU CRKVU (8-9

POLEMICKA APOLOGIJA (10,1-13,10)

1) Odgovor na neke optuzbe2) Pavlov apostolat3) Treci pohod

1011,1-12,1812,19-13,10

ZAKLJUCAK (13,11-13)

SADR2AJ — Nakon naslova (1,1-2) Pavao zahvaljujeBogu za pomod u nevoljama njegove sluzbe i za izbavljenjeod velike opasnosti (1,3-11). U prvom dijelu poslanice tumaCisvoje dosadashje ponaSanje prema Korindanima (1,12-7,16).TumaCi zaSto je promijenio svoju namjeru o putovanju. Protivoptuzbe da se pretvara, izjavljuje da nije dovjek koji istovre-meno kaze »da« i »ne«. Nije doSao u Korint jer je zelio poSte-djeti vjernike. Dosta je bio jedan mu£ni pohod. Mjesto osobnogdolaska napisao je iz Makedonije strogu poslanicu, pisanu uz»mnoge suze«. Sada, kad je zajednica doliSno kaznila krivca,vrijeme je da mu se oprosti. Pavao je bio zabrinut za svojeKorindane i stoga je iz Troade poSao u Makedoniju da bi sesastao s Titom, koji mu je imao donijeti vijesti iz Korinta.Radosno zahvaljuje Bogu za primljene dobre vijesti (1,12-2,17).

Zatim prelazi na velidinu i zahtjevnost apostolskog mini-sterija (3,1-6,10). Pavao nije trebao nikakvu preporuku zasvoje vjernike ili od njih, kakvu su bez sumnje trazili njegoviprotivnici. Korintska zajednica je njegova preporuka, otvo-reno pismo koje svi mogu ditati. On je sluzitelj novog Saveza,

275

Saveza Duha, a ne slova. Novozavjetna sluzba slavnija je i uz-visenija od stare mojsijevske sluzbe. Tumac'edi slobodno Izl34,33-35 tvrdi da Zidovi ne vide da je Stari zavjet ispunjen.Trebaju se samo okrenuti Kristu i koprena de pasti. Zadaca jeapostola da propovijeda Isusa Krista kao Gospodina te priop-dava ljudima znanje o Bogu koje se ocituje u Kristu (3,1-4,6).

Istina je da su apostoli zemljane posude, ali se upravo potome pokazuje da u njima djeluje bozanska a ne ljudska sila.Pavla mogu tegobe njegova ministerija smrviti, ali preko njegaljudima postaje dostupan Kristov zivot i on se nada da deimati udjela na Isusovu uskrsnucu. Duhovni mu se zivot ob-navlja a patnje su mu predigra za sjedinjenje s Kristom (4,7-5,10). Vrhunac apologije je u odsjeku 5,11-6,10. Ne hvali seKorincanima, ali bi zelio da budu ponosni na njega i stoga jesvoje postupke naSiroko objasnio. PotiCe ga ljubav Kristova aon sa svoje strane navijesta umrlog i uskrslog Krista. Bog jeu Kristu svijet pomirio sa sobom. Njega je Bog »za nas uclniogrijehom« (5,21), tj. poslao je svoga Sina »u oblicju gresnogtijela« (Rim 8,3) da bi bio zrtva za grijeh. Umrvsi u svom tijelu,koje je osjetni znak gresnog svijeta, i uskrsnuvsi u novom ti-'jelu sam je Krist preSao iz tjelesnog u duhovni zivot, a s njimevirtualno i sve dovjecanstvo." Pavao se ponosi nevoljama kojeje pretrpio sluzeci Kristu. Zaklinje svoje vjernike da ne pri-maju uzalud Bozju milost.

Njezno pozivanje na ljubav (6,11-7,4) neodekivano je pre-kinuto opomenom da se ne druze s nevjernicima i da nemajuudio s Belijalom (6,14-7,1). Apostol izjavljuje da se sada sasvimsmirio, jer je Tit donio dobre vijesti. Uvida da je stroga po-slanica dala spasonosni plod i nada se da se moze osloniti nasvoje Korincane (7,5-16).

Poslanica zatim prelazi na pitanje kolekte za jeruzalem-sku Crkvu (pogl. 8-9). Pavao je smatrao vaznom kolektu za»svete« u Jeruzalemu (usp. Gal 2,10; 1 Kor 16,1-3; 2 Kor 8-9;Rim 15,25-27). Buduci da je krscanin Clan jednog tijela a zivotu Kristu je Jivot Bozjeg naroda, za Pavla je jedinstvo Crkveod bitne vainosti. On je svoju teologiju jedinstva osobito raz-vijao usred razlika izmedu judeokrscana i obracenih poganate pod utjecajem unutrasnje napetosti u korintskoj zajednici.

K Vidi L,. SABOURIN: R6demtion sacrificielle, Bruges, Descleede Brouwer, 1961, str. 445.

276

Zbog toga i zbog poitovanja prema Jeruzalemu, svetomgradunovoga Bozjeg naroda, kolekta je znacila mnogo vise negoliodredeno djelo ljubavi.

Mozda je najsretnija crta njegove karijere sto je uvidio tajsmisao kolekte. Po kolekti Jeruzalem je postajao religiozno sre-diSte a kricanske zajednice sastavljene od obradenih pogana timesu dobivale jedinstvo i usku vezu sa sredistem monoteizma i iistocemoralnog zivota."

Pavao pokazuje primjer crkava Makedonije, koje su, una-to£ svojim poteskodama i krajnjem siromaStvu, dobrovoljno ;

velikodusno dale za potrebu brace u Jeruzalemu. Tita poticeda dovrsi u Korintu poduzeti posao. Korintska Crkva, koja seu svemu istifie, treba se ponajviSe u ovom iskazati. Pavlov naj-viSi dokaz nije prijateljska velikodusnost, nego poni2enje utje-lovljenja, u kojem je Krist pokazao veliku ljubav, jer je Kri-stov primjer i nasljedovanje Krista jedini motiv koji je stvar-no vazan za krscanina. Od Korincana se ne ocekuje da sebeosiroma§e, nego da velikodu§no dadnu Sto mogu uStedjeti. OsimTita, Pavao salje jo§ dva izaslanika (od kojih je jedan vjero-jatno Luka — usp. 2 Kor 8,15-16) i Korincani trebaju srdadnoprimiti te izaslanike (pogl. 8).

Deveto poglavlje govori o istoj stvari kao i osmo. Vec smospomenuli da je ono vjerojatno bilo upuceno drugtm crkvama.a ne korintskoj. Pavao pokazuje primjer crkava Ahaje daMakedonce potafcne na velikodusnost (u 2 Kor 8,1-6 postupakje obrnut). Trazi se velikodu§nost, jer je milostinja sijanjesjemena, a postoji strogi razmjer izmedu sijanja i Jetve. Va-znije je kako tko daje, nego koliko daje. Valja davati slobodnoi radosno, bez obzira da li je dar velik ili malen: »Bog ljubivesela darovatelja* (9,7). Bog 6e se pobrinuti da velikoduSnidarovatelj ne trpi zbog svoje velikodusnosti. Takav 6e primitiduhovno bogatstvo i blagoslov u vremenitim dobrima da bi idalje mogao joS velikodusnije davati. Nije sve svrSeno mate-rijalnom pomodi onima koji su u nevolji. Dobro&nitelj deimati udio u molitvama onih koje je pomogao i bit de uzrokda pomognuti odaju slavu Bogu (pogl. 9.).

U zadmjem dijelu poslanice (pogl. 10-13) Pavao se opetvrada na osobnu apologiju, ali ovaj put u izrazitom polemi-

L. CERFAUX: op. cit., str. 200.

277

ckom tonu. Cini se da je Tit prilikom organiziranja kolekte uKorintu (8,6.17-18) otkrio da su apostolovi protivnici iznovapoceli napadati Pavla. Kad je primio vijesti o posljednjim do-gadajima, Pavao je brzo napisao poglavlja 10-13. Protivnici suga optuzili za slabost Sto navodno govori hrabro kad je daleko,a bojazljivo i nesigurno kad je. blizu. Uvjerava vjernike da jespreman poduzeti strogu akciju kad god je to potrebno. Nespada medu one koji sami sebi podizu slavu. Ne prelazi gra-nice svoga prava kada izvrsava vlast nad korintskom Crkvom,koju je sam osnovao. Gospodin ga je pozvao na apostolskusluzbu i to je dovoljno odobrenje i pohvala. Svaka samohvalabila bi ludost pokraj svega toga (pogl. 10).

Jedanaesto je poglavlje zagrizljivo i sarkastifino. Pavao senajprije ispricava §to se mora braniti tako da se sam hvali.Nazvali su ga >ludakom« pa trebaju podnijeti malo njegove»ludosti«. Poticaj na samoobranu dala mu je popustljivost Ko-rincana, koji su bili spremni prihvatiti neko druga£ije evan-delje. On nije nizi od »nadapostola«, samozvanih predstavnikaCrkve-matice, kojima su se Korindani priklonili. Ponosan jesto je u svom apostolskom djelovanju bio financijski neovisano vjernicima i u tome je drugaSiji od ostalih misionara. Prisi-Ijen je hvaliti se kako bi dokazao ispravnost svoga apostolstva(ll,l-21a). S protivnicima se ne moze nadmetati u nadutosti,ali im moze dokazati da nisu vi§i od njega Sto se tiCe rase(Hebreji), religije (Izraelci) i bastine (potomci Abrahamovi).Ako oni za sebe tvrde da su sluge Kristove, popis patnja kojeje podnio dokazuje da je on pravi Kristov sluiitelj (ll,21b-33).Hvaliti se videnjima nije u redu, ali je Pavao prisiljen pod-sjetiti na neobiCni dozivljaj koji je imao pred 14 godina:osjetio je da je prenesen u Bozju prisutnost. Ipak je i daljenosio na svom tijelu oCiti znak svoje ljudske slabosti, kako sene bi uzoholio ovim neobiCnim dozivljajem. Ne znamo sto jebio »trn u tijelu«, ali se po svoj prilici radilo o bolesti kojase cesto vracala. Nema razloga da to smatramo zestokom po-zudom (12,1-10). Opet je prisiljen da se opravdava (12,11-18).Boji se da £e morati postupiti strogo kad opet pohodi Korint,a sasvim je spreman tako nastupiti. Ipak se nada da £e segresnici popraviti, jer ne zeli gospodariti nad vjernicima. Kadse Korincani vladaju potpuno krscanski, tada su jaki, a u tornsluiaju apostol je slab, jer se ne mora pozivati na svoj apo-

278

stolski auktoritet protiv njih (12,19-13,10). U zakljuiku jos je-dnom poziva na kr§6anski zivot u radosti i jedinstvu (13,11-14).Zavrsna zelja ima trinitarni oblik i vjerojatno je liturgijskaformula.

4) POSLANICA RIMLJANIMA

CRKVA U RIMU — Nije jasno kako je poCelo krScan-stvo u Rimu, ali je sigurno da je Crkva poCela pultati korijenu Rim u prvim desetljedima svoga postojanja. Vrlo je vjero-jatno da utemeljenje Crkve u torn gradu nije^rezultat plani-ranog m'isionarenja, nego doseljavanja krscana u glavni gradCarstva. Prvi obradenici mogli su biti iz redova 2idova 1 pfo-zelita koji su sluSali Petrovu propovijed na Duhove (Dj 2).Nije vjerojatno da je sam Petar osnovao Crkvu u Rimu, jer se 2.Cini da je on prvi put doSao u Rim u desetljedu izraedu 50. i •60. godine.

Neki su tvrdili da je rimska krScanska zajednica po sastavubila pretezno judeokrScanska. Pavao se obraca 2idovima kojisu zadovoljni sami sa sobom (Rim 2,17-3,8), suprotstavlja vjerui Zakon (3,21-31), govori o »Abrahamu, ocu naSem po tijelu«(4,1), odgovara na prigovore protiv njegove nauke o neobave-zatnosti Zakona (6,l,-7,6), nasiroko raspravlja o sudbini Izraela(pogl. 9-11), konafino bi »slabi« iz 14,1-15,13 imali biti judeo-krScani. U svim ovim dokazima preteze dinjenica da jejglavnajauka poslanice Rimljanima: spasenje donosi vjera bezajelaZakona, a ne obrezanje i Zakon.

Kako god bili jaki ovi podaci, oni ustupaju pred dokazimada je Crkva u Rimu bila sastavljena pretezno od obracenihpogana. Pavao u predgovoru i pri zavrsetku izrazava zelju dapohodi Rim i istifie svoje poslanje apostola pogana. Rimskimvjernicima obrada se kao obracenicima s poganstva: primio jeod Krista poslanje da bude apostol medu narodima »medukojima ste i vi« (1,5-6). Do sada je bio sprijec'en da dode uRim, ali je zelio da i u Rimu ubere koji plod >kao i medudrugim narodima* (1,13). Obraca im se kao poganima«. »Varnapak, poganima, velim: ja kao apostol pogana sluzbu svoju pro-slavljam« (11,13). Ovi tekstovi o6ito govore da je Crkva uRimu vecim dijelom bila sastavljena od kr§6ana poganskog

279

podrijetla. Dokazi o judeokrscanskoj vecini ne uvjeravaju,nego pokazuju da je u Rimu bilo nesto krStenih Zidova."

POVOD I VRIJEME PISANJA — Pavao je dugo zeliopohoditi Rim. NavijeStao je Kristovo ime na Istoku te u Evropido Ilirika. Sada hoce propovijedati na Zapadu, posebno u Spa-njolskoj. Kanio je na putu za Spanjolsku proci kroz Rim. Kaoapostol pogana zelio je vise nego ikada uspostaviti vezu sCrkvom u Rimu, jer je njezin polozaj u glavnom gradu Carstvabio vazan za apostolat na koji se Pavao spremao. Nije zelibnadogradivati na temeljima koje su driigi postavili, ali jeuvidao jasno da putovi koji iz Rima vode na sve strane u orbisRomanus mogu postati brojni putovi misionarskog djelovanja.

svoj pohod.ji e^dTRimljanTprije~toga upoznaju glavne crte »njegova«

evandelja.Pavlu je stalo do toga da izlozi svoje evandelje, svoj na6in

prikazivanja Radosne vijesti, koja je Krist. Od Casa obra-cenja jasno je shvatio jedinstvenu ulogu Krista u spasenjuljudi. Za vrijeme djelovanja medu poganima iskristalizirao sePavlov stav prema zidovskom Zakonu i propisima. Suprotstav-Ijanje judeo-kr§cana dalje je produbilo u njemu smisao zasredisnju istinu o spasenju po vjeri u Krista. Pisuci PoslanicuGalacanima imao je priliku da postavi svoju tezu, ali u pole-mifckom ozradju. Sada je moze razviti mirnije i sredenije. Ipakova poslanica ne predstavlja sintezu njegove teologije, jer unjoj nedostaju mnogi vazni element! Pavlove nauke. Pavaokoristi priliku da izlozi ^tfinTU^koju je dugo mozgao: Bozjespasenje koje postaje dostupno propovijedanjem evandelja,najprije Zidovima a zatim poganima; spasenje koje je bozan-ska sila, svima potrebna i svima ponudena (1,1-2.16-17)."

Uza sve to Pavao ne gubi iz vida potrebu raspre i apolo-getike. Problem kako ga on vidi prakticne je naravi. Namadanas taj problem moze izgledati kao da ima jedino povijesnuvainost, ali iza okvira koji je uvjetovan Pavlovim vremenomkrije se pitanje od trajne vrijednosti.

Rasprava o odnosu krScanstva prema religiji iz koje je niklo nemoze nikada biti zastarjela, dokle god Stari zavjet ima ikakvuvaznost u krSdanskom bogosluiju ili pouCavanju, tj. dokle god

" Vidi A. WIKENHAUSER—J. SCHMID, op. cit., 450—452." Vidi J. CAMBIER, IB, 456—457.

280

krScanstvo ostaje povijesna religija. Nas danas ne zanima zidovskiZakon, ali legalisticko shvacanje religije nikako nije stvar pro-Slosti. U na$e doba, kao i u Pavlovo, ono izobliduje mentalitetkrS6anske zajednice te desto ostavlja kriv dojam o krSdanskoj reli-giji na one koji se za nju zanimaju."

Ova je poslanica u svojoj biti doktrinalno izlaganje ukojem Pavao razvija svoje shvacanje spasenja i kr§6anskogzivota. On u5i Rimljane da je evandelje kao integralno kr§can-stvo jedina djelotvorna spasonosna sila: »Evandelje je snagaBoija na spasenje svakom tko vjeruje — Zidovu, najprije, paGrku« (1,16).

Poslanica Rimljanima napisana je u Korintu potkraj tre-ceg misionarskog putovanja, zimi god. 57/58. Znak da je Korintmjesto pisanja je to 5to Pavao preporuCuje Febu, dakonisu izKenhreje, istocne korintske luke (16,1), a i cinjenica da sta-nuje kod Gaja, koji je vjerojatno isti onaj Gaj iz 1 Kor 1,14(Rim 16,23). Prema Djelima apostolskim 20,2-3 Pavao je izKorinta po5ao na svoj posljednji put u Jeruzalem (usp. Rim15,25).

JEDINSTVO POSLANICE — Pavlovo auktorstvo Rimopcenito je prihvaceno posvuda i od svih. »Poku5aji da se onoospori spadaju u pretjerane ispade kritike«.so S druge strane,postoji pitanje cjelovitosti ove poslanice. Osobito je pitanje dali poglavlja 15-16 izvorno spadaju u ovu poslanicu, ili barem4oksologija iz^>16,25-27?

Postoje dokazi da su u II i III stoljecu kolale tri recenzijeRim. To se vidi iz toga 5to doksologija u razlifiitim rukopisimane stoji uvijek na istom mjestu, a ona bi po svojoj naravitrebala stajati na kraju poslanice. U mnogim veoma starimrukopisima nalazimo je iza 16,23, a u brojnim kasnijim ruko-pisima iza 14,23, dok je na vaznom P4' iza 15,33. Uz to latinskisistem naslovljivanja poglavlja (capitula), koji je sigurno sta-riji od IV stoljeca, sasvim izostavlja poglavlja 15-16 te sa14,15-23. §to sadinjava capitulum 50, odmah prelazi na dokso-logiju, koja saCinjava capitulum 51. Stoga je u latinskom pri-jevodu za koji su priredena capitula nedostajalo Rim 15-16.

Najkradi oblik, koji zavrgava s 14,23 i prekida cjelinu §tose nastavlja sve do 15,13, prema Origenu potjefie od heretika

19 C. H. DODD: The Epistle of Paul to the Romans, London,Collins, Fontana Books,* 1959, str. 26.

30 T. W. MANSON, PCB, br. 815 a.

281

toooto

1 O i?r

;»f g&B.|^S£i|»sa*C" W ft* *-'• " O «* fD O H ** W T O03 S 3 » S " N 2 . « ' 3 l M ( « »3 HP^S^sr fB*Tft K* rt t__l .̂ « *£ W 1̂ KM tJ*

P

si!?!-2 S N< S c:S g. g ° "2 P cS! & ° S < Sn tn w H t

w o {

Pl^l§1

K<t>-

'I!w §

5- g o § a 3" ? &°S3gf!&g$g~Sa«l| ~"u TO P> B 8

a. a- "•2. 5glS0 0 °» o W

p > S - g•=•?;•I&&0 P> O*•£ ""

lit3 < 8

,? " » w [̂

« "' °* -0o c «-•• 2 o

It!3,!w g £S n .•< ° » < ,_,

H«&-lSg.&lSI^S*^TO SP "O•S-a.s»cfi^fl js^1sr'S-T'.s1< » ^ e"

c:-r- 3

£*S1g s»srO 0><HJO

S S'

H(0

a ftv oo .so"} 3•=:• «t S' e: <P 2. e:

g "a«°

w .

it !i;g$Hr - * ^ ° < ^ a ° * u»«̂ »-" !* cu EL CA 3 " .

W 53§

tos

ifffiSCI1:?B-ft&Sg-ll? |3g?i6r 1 1 - * »S.' la 5smi P

<2- ISs; IsB & i;i :;

<c

!-• t— » >-" <o co i—l-> V •-> -J to 09 tocn i-> o >-•"i-" *co

DRUGI DIO: BOZJA PRA1

' . (

h- <<«dr>5C

1

1SNI3

g1

1) Oslobodenje od grijeha, sia. Adam i Kristb. Jedinstvo s Kristom unc. Sloboda od grijeha ~d. Sloboda od Zakonae. Uloga Zakona

2> Zivljenje u Duhu3) Polozaj Izraela

a. Povlastice Izraelab. Boije vrhovniStvoc. Odgovornost Izraelad. Bog nije odbacio svogae. Himna bozanskom milo

IB a «&fi §' B

8. ~ M-

" s |G ow 3

^-«0«0»COCO- ;,W,0, 0,0,0,

i co H* co w cn to itk 10 —^co too co >-*°kj°* . V» K

$1>s

cji»^i

toM

CO

1

1) Sveopca prevlast grijeha2) Bojja pravda i vjera

a. Nauka o opravdanjub. Primjer Abrahama

witos5

jU CO CO >•»l-'io to*-11 f i-> 00en co if^ co

tO't.'V*

°

NAJAV

>

3/-•* .*!•»O»1

S

^

f>

a

iaS

SCO

ssio>1

M

a>

|3g

£

S"""̂

g1<^

"

POGOVOR (15,14-16,27)

1) Osobne vijesti2) Preporuka Febe3) Pozdravi4) ZakljuCna opomena5) Pozdrav Pavlovih suradnika

15,14-3316,1-216,3-1616,17-2016,21-23

DOKSOLOGIJA (16,24-27)

SADRZAJ — Naslov je neobicno svecan (1,1-7): Pavajiznosi svoju svjedodzbu mjesnoj Crkvi u kojoj je nepoznat inad kojom nema vlasti. Sluga je Isusa Krista, pozvan za apo-stola. Propovijeda poganima evandelje koje su proroci pro-rekli a Krist ispunio. On je potomak Davidov, all je sada sna-gom svoga uskrsnuca postavljen za Sina Bozjeg u snazi, poDuhu posvetitelju. Pavao Krista prikazuje u spasiteljskoj ulozi:Krist je uskrsli Gospodin i postao je »duh zivotvorni* (1 Kor15,45). U zahvali (1,8-15) priznaje da je Crkva u Rimu poznatapo dobru i izrazava svoju zarku zelju da propovijeda i medukrscanima. Reci 1,16-17 navijeStaju temu poslanice: evandelje(objava pravde Bozje), moc Boga koji spasava sve one kojiprihvacaju evandelje vjerom. Ono se najprije navije§ta 2ido-vima, koji na to imaju pravo zbog povijesne uloge kao narodBozji. Poslije toga nema razlike izmedu Zidova i ostalihnaroda.

Ocitovanje Bozje pravde iskazivanje je njegove srdzbeprotiv pogana i Zidova (1,18-3,20). Nadahnjujuci se staroza-vjetnim tekstom Mudr 13,1-9 Pavao izjavljuje da su poganitrebali priznati Stvoritelja preko promatranja Cudesnih Bozjihdjela. Oni to nisu ufiinili, nego su stvorenja Stovali kao bo-zanstvo. Bog kaznjava idolopoklonstvo izopafcenim moralom(usp. Mudr 14,22-31). Apostol iznosi svoj sud o poganskomsvijetu kao takvom, ne o pojedincima (1,18-32).

Zatim prelazi na Zidove (2,1-3,20). Zidovi vole suditi drugeljude, ali ni oni nece biti poStedeni ako postupaju kao pogani.Od j^iutrasnje^p_ravednosti kao obaveze ne oslobada ni Zakon, ,ni obrezanje, ni Pismo. ISidovi i pogani imaju izaci na Bozjisud te primiti nagradu ili kaznu za svoja djela. Pogani ne-maju pozitivnog Zakona, ali mogu slijediti zakon koji je upi-san u svakom ljudskom srcu. Pavao priznaje da Zidovu pri-

284

pada cast sto je pripadnik izabranog naroda, ali sama pripa-dnost torn narodu nije dovoljna za spasenje. 2idovi su se poka-zali nevjernima, ali ljudski nemar ne moze sprijeciti ispunje-nje Bozjih obecanja. Zakon je izvanjska norma ponasanja pau Bozjem planu nema uloge otpustanja grijeha. On, sto vise,produbljuje u greSniku svijest o grijesima.

Sve sto postoji na svijetu grijeh je i posljedica kazne zagrijeh, osim, dakako, evandelja. To je prvi stupanj Pavlovaargumentiranja. Nakon toga on se vraca temi koju je najaviou 1,17: »Pravednost se Bozja otkriva od vjere k vjeri* (3,21-4,25). Bozji plan prikazan je u 3,21-26. Pavao se sluzi s tri meta-fore, od kojih je prva uzeta iz sudskog postupka (opravdanje),druga iz ustanove ropstva (oslobodenje), a treca iz zrtvenogrituala (zadovoljstina po krvi): »Opravdani su besplatno... pootkupljenju u Kristu Isusu ... da krvlju svojom bude pomiri-liste* (3,24-25). Pavao prikazuje Bozji zahvat u covjeku, ametafore mu sluze za izrazavanje promjene koja je kod toganastupila. ^

On ovdje hoce razjasniti da nikakvim vlastitim naporom 60-vjek ne moze promijeniti svoj polozaj pred Bogom; bez nadnarav-nih sredstava krivac se ne moze osloboditi zatvora, rob ne moze po-stici slobodu a »neCist« ne moze postal! »6ist«. Bog je nezasluzenim [darom milosti omogucio da nastane ova promjena." '

Covjek se opravdava jedino^yjerom^a ne djelima Zakona.Pavao suprotstavlja dva oprecna postupka: jedan se sastojiu uvjerenju da se opravdanje stice podlaganjem djelovanjuBoga koji opravdava, a drugi uzalud nastoji steci milost podjelima (3,27-31).

Pavao zatim iznosi primjer Abrahama kao dokaz za svojunauku o opravdanju po vjeri (4,1-25). Abraham je prema zi-dovskoj predaji svojom postojanoscu u nevolji postao uzor op-ravdanja djelima. Apostol tvrdi da je Abrahama opravdalanjegova vjera te da je u liku Abrahama predskazano razdo-blje kr§6anske vjere i pravednosti. Abraham je prvi vjernik.Prema Postanku 15,6 on je bio opravdan i prije nego se obre-zao. Tek nakon toga naredeno je obrezanje kao zapefiacenjeopravdanja koje je primio vjerom. Obred do kojega je tolikostalo Zidovima i obracenicima sa zidovstva ne koristi niSta.

DODD, op. cit., str. 80.

285

Obecanja dana Abrahamu nisu dosla na njega po Zakonu nego»pravednoscu vjere*, tj. opravdanjem koje se sastoji u vjero-vanju, ill, sasvim jednostavno, zivom vjerom. Pavao tvrdi daje Abraham takoder otac pogana, a osobito krScana. Kao otacon je uzor krscana i svih koji se opravdavaju vjerom u Krista.Abraham je vjerovao Bogu i oslonio se na mo6 Boga, koji jemogao cudesno ozivjeti njegovo i Sarino tijelo. Tako je una-prijed i u slici dosegao predmet kr§6anske vjere. Opravdanjeje, naime, poSetak sudjelovanja na zivotu uskrslog Krista.

Time dolazimo do sredisnjeg dijela poslanice. Vidjeli smoda se ljudi opravdavaju besplatnim Bozjim darom (pogl. 1-4).U ovorh dijelu vidimo (pogl. 5-11) da krScanin, koji se oprav-dava vjerom, u ljubavi Bozjoj nalazi jamstvo za spasenje. Tojamstvo^on nalazi i u daru Duha. Krist nam je postigao prija-teljstvo s B^Sg^lft'.TSozjaTjubav^rema nama nosi obiljezje kojeje svojstvenb Bogu: dok smo joS bili greinici, Krist je za nasumro (5,1-11). Pavao dokazuje da je Krist preobilno nadokna-dio ono §to je izgubio prvi covjek svojim grijehom. Sa zano-som opisuje veliku suprotnost izmedu pustosi grijeha i BoJjemilosti koju ljudi dobivaju po Isusu Kristu. Zakon nije mogaootkloniti grijeh, nego je u&nio da ljudi budu joS svjesnijigrijeha (5,12-21).

Pavao uzima u obzir slijedeci prigavor^ne bi li bilo boljeostati u grijesima ako je spasenje sasvim Bozji dar te ako posebi ne moJemo niSta ufiiniti? Ustrajati u grijesima u tornsluSaju zna£ilo bi dati priliku da se jo§ viSe ofiituje milost(6,1). Pavao odgovara na taj prigovor tako Sto najprije poka-zuje kako krStenje kao sakramentalna inicijacija u krScanski

, zivot donosi umiranje i obnovu. KrStenje uranjanjem simbo-' • Ii5ki oznafiuje ufiinak sakramenta: krStenik se »sahranjuje« u' vodu i umire grijehu, ali uskoro izlazi iz vode, »uskr§ava«, da

) bi imao udio u novom zivotu u Kristu. Kr§canin, umro i uskr-snuo s Kristom, sada zivi u Duhu. lako krStenje u ljudimarazara grijeh, oni ipak mogu i dalje podlijegati grijehu dok suu svom »smrtnom« tijelu (6,1-14), dok »ovo raspadljivo neobuce neraspadljivost* (1 Kor 15,54). Zatim apostol oslobodenjeod grijeha prikazuje kao izbavljenje iz ropstva. Nitko ne mozesluziti dvojici gospodara. Opravdanje ukljuduje sluzenje Bogui nezasluzeni dar vjefinog zivota u Kristu (6,23-25). Krgcaninje Slobodan ne samo od grijeha nego i od Zakona. Pavaoovdje razvija dokaz pomocu propisa o braku. KrSdani su, pri-

236

druzivsi se Kristovoj smrti u krstenju, umrli Zakonu. Nakonstarog naSina vjerskog obdrzavanja nastupa novi zivot uDuhu (7,1-6).

"Apostol u odlomku 7,7-25 raspravlja o zadadi Zakona. Onje u sebi debar i syet, ali nije proizyeo u ljudima opravdanje.On je svjetlo koje rasvjetljuje Ijiidsku savjest, ali ne daje unu-trainju snagu i ne moze sprijefiti grijeh. Zakon je u izvje-snom smislu prilika za grijeh jer grijeh cini jasnijim a ljudekrivljima. Ovakav dokazni postupak temelji se na Pismu inadahnut je biblijskim opisom Adamova grijeha, koji je uzroksvakog grijeha (5,12-21).

Kad bismo Pavlov prikaz preveli rijeCima,~lixai.Jglasio bi ovako: »Ja sam nekoc zivio bez'zakdna? All;

dosla zapovijed, grijeh oziyje. Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapo-vijed dana za zivot bi mi na smrt. Doista, grijeh, uhvativii priliku,zapovijedu me zavede, njome me i ubi.« Ovaj odlomak pokazujedosta literarnih dodira s grCkim prijevodom Post 3, tako da se Cinida je Pavao imao na umu taj prijevod kad je redigirao Rim 7.13.54

Pavao svakako ne misli na Adama osobno nego ga uzimakao pralik fiovjefcanstva. Ono §to kaze moze se u izvjesnomsmislu primijeniti na svakog Covjeka. Ipak, to nije uzeto izapstraktnog umovanja ili iz osobnog iskustva, nego iz izvje-Staja o Abrahamu." Covjek je, prepuSten sam sebi, u beznad-nom polozaju: »Tko ce me istrgnuti iz ovoga tijela smrtono-snoga?« Ali Pavao zna da postoji oslobodenje i zahvaljujeBogu za to (7,24-25a). Redak 25b trebao bi biti prije retka 24po svom misaonom sadrzaju.

OcrtavSi nepovoljni poloiaj Covjeka u okovima grijeha ismrti, Pavao prikazuje krSdanma 'koji je vec opravdan i ispu-njen Duhom. Novi sustav Duha nadomjestio je sustax grijehai smrti. U torn sustavu vlada zakon Duha zivljenja u KristuIsusu (pogl. 8). Mojsijevski zakon kao izvamjska norma nijebio po£elo spasenja. Krist je, doSavSi na svijet »u obliCju gre-Snog tijela* i prinijevSi sebe samog kao zrtvu za grijeh, skrSiosilu grijeha i okove tijela. Od sada je covjek sjedinjen s Kri-

« Ibid., 124.» Vidi S. LYONNET u knjizi HUBY—LYONNET: Saint Paul:

Epitre aux Remains, Paris, Beauchesne,1 1957, str. 604; usp. M. J.LAGRANGE: Saint Paul: £pitre aux Romains, Paris, Gabalda, 1922,str. 168.

287

stom i poduhovljen. Tijelo je zbog grijeha odredeno za fizickusmrt i sluzi kao sredstvo duhovnog umiranja, ali duh ima zi-vot s Kristom. Tijelo ce ipak uskrsnuti i Duh Bozji vec stanujeu njemu (8,1-13; usp. 1 Kor 15,35-55). JECricani.su postali^sinoviBozji po tome sto Duh stanuje u njima Tsto imaju udio u bo-zanskom zivotu. Stoga se mogu Bogu obracati kao Ocu, istimintimnim nazivom kojim mu se obracao Isus (Rim 8,14-17; usp.Mk 14,36). Materijalni svijet, koji je stvoren za Sovjeka, ima

, udio u njegovu zivotu. Taj je svijet bio proklet zbog Covjekovagrijeha (Post 3,17) pa ce sudjelovati i u £ovjekovu otkuplje-nju. Dok gr£ka filozofija zeli duh osloboditi od materije kaoneceg zlog, kracanstvo oslobada i materiju.5*

Krscani zajedno s prirodom ocekuju konaCno otkupljenje.Tako spaserije ostaje predmet nade. Grijeh je zamaglio slikuBozju u covjeku. Krist, koji je slika Bozja, omogucuje fiovjekuda ponovno zadobije slicnost s Bogom, jer on i kricani saci-njavaju jednu Ocevu obitelj. Bog je svoje izabrane odredioza slavu i sve je podredio torn cilju (8,18-30). Pavao zavrSavahimnom o krscanskoj nadi koja je sigurnost u spasenju. Cinje-"hica otkupljenja i opravdanja, koje Bog dariva, jamci vjer-nicima da ce pobijediti usred nevolja sada§njeg zivota, jer ihnista ne moze odvojiti od Bozje ljubavi u Kristu Isusu, njiho-vu Gospodinu (8,31-39). »Beskorisno je raspravljati o takvojsigurnosti. Hi u nju ne vjerujete ili u njoj prepoznajete rijecBozju«.'7

Koje je mjestp^ Izraela, naroda obecanja, u sveopcem Bo-zjem planu spasenjaTTvrdokornost Zidova na prvi pogledotvoreno pobija sve Sto je Pavao rekao. Stoga on u stilu dija-tribe raspravlja o povijesnoj ulozi Izraela (pogl. 9-11). Najpri-je iznosi povlastice koje uiiva izraelski narod, kao izabraninarod: Izraelci su posinci Bozji, slava Boga, koji medu njimaprebiva, njima je dan savez s patrijarsima i Mojsijem, onistuju pravoga Boga, imaju Zakon, koji je izraz volje Bozje,cuvaju mesijanska obecanja, Krist se rodio u njihovu narodu(9,1-5).

Nakon tog kratkog uvoda Pavao razraduje problem na trirazine:

» Vidi BJ, str. 1502.87 DODD, op. cit., str. 160.

288

•~~A, 1) /Bog je apsolutni gospodar i Slobodan je izabrati koga

hocVda mu pokloni svoju naklonost i ucini ga sredstvom svo-jih planova. Sloboda Bozja u ostvarenju spasiteljskog planaosvijetljena je stalnom biblijskom temom da ne mora prvoro-denac biti bastinik obecanja. Tako je izabran Izak a ne Jis-mael. Covjek ne moze Boga pozivati na racun zbog njegovaslobodnog ocitovanja milosrda ili srdzbe. Na2in kako je postu-pio prema faraonu ili Izraelcima ne pori^e njegovu praved-nost. Bozje se milosrde ocituje i po tome Sto su obecanja kojaodbacuju 2idovi sada ponudena poganima, kao §to je Pismoprorgklo (9,6-29).

/zf^Pavao zatim naglaSava ljudsku odgovornost u miste-rijuzfdovske nevjere. Izrael se spotaknuo o Krista, koji muje postao kamen spoticanja, te je po§ao krivim putem. Nije sepodlozio Bozjem planu nego je trazeci samoopravdiariie po dje-lima Zakona promasio opravdanje koje je donio Krist. Spa-j jsenje se postize ispovijedanjem vjere u Gospodina Isusa!/(9,9-10). Evandelje je navijesteno, a Izraelci kao takvi ne pri-zivaju Gospodina jer su »narod nepokoran i buntovan*(9,3^40,21).

i 3) )Kona£no, iz Bozjeg slobodnog izbora i vjernosti izlazida Bog ne moze sasvim odbaciti Izraela. Nije sve izgubljeno,jer ce izabrani narod ipak dospjeti u svoju pravu bastinu, iakoje sada vecinom nevjeran. Neki su 2idovi postigli obecanje ioni su »Ostatak« o kojem su govorili proroci. Taj Ostatakjamstvo je buduce obnove. To sto su 2idovi sada odbaciliKrista otvorilo je put obracenju pogana. Ako su pogani gran-cice divlje masline koje su nakalemljene na deblo Izraela,kako ce lakse biti nakalamiti obracene Zidove! Obraceni po-gani trebaju uvidjeti da su po bozanskom milosrdu zadobili ba-stinu koja je trebala biti Izraelova. Na zalosnom primjeruIzraela trebaju nauciti da ce i oni biti odbaceni ako se pokazunevjernima. Izabrani narod nije odbacen. Apostol najavljujecbracenje Izraela (11,1-32). Promatrajuci konacni povrataksvog naroda Pavao prelazi u himan hvale velikom milosrduBozjem (11,33-36).

Zavrsivsi velike dogmatske teme u svojoj poslanici, Pa-vao prelazi na moraine zahtjeve krsdanskog zivota (12,1-15,13).Kricanin prinosi Bogu sebe samoga a ne zrtvene zivotinje kao§to to biva u zidovstvu i poganstvu (12,1-2). Karizme trebaupotrebljavati uredno, na zajednidku korist cijelog Tijela

19 Uvod u Novi zavjet — Spomen iapunjenja 289

V

(12,3-8). Ljubav prema braci i neprijateljima nafcelo je krscan-skog zivota (12,9-21). KrScani trebaju biti odani drzavi, jer jegradanska vlast bozanskog podrijetla, dakako, uz pretpo-stavku da je zakonita te da se brine za zajedniCko dobro(13,1-7). Ponovno naglasava Ijubav, koja je ispunjenje Zakona(13,8-10). Svijest o paruziji treba krscanina podsjecati da jedijete svjetla i da ima zivjeti u svjetlu (13,11-14).

Apostol u dugom odlomku 14,1-15,13 promatra jedan kon-kretni moralni problem (usp. 1 Kor 8-10). >Jaki« su oni kojimogu sve prosudivati u svjetlu krscanske slobode. »Slabi« sukrscani oni dija vjera nije dovoljno prosvijetljena te koji nisutako o svemu osvjedoSeni da bi mogli sigurne savjesti nastu-pati. Takav jedan smatra, drzeci se poganskog ili zidovskogobicaja, da se mora uzdrzavati od mesa ili obdrzavati odredenedane i blagdane. Pavao kaze da u krscanskoj zajednici imamjesta za »jake« i »slabe« (14,1-12). »Jaki« ipak moraju s Iju-

( bavlju voditi racuna o uznemirenoj savjesti slabih. Trebajunastojati da ne sablaznjavaju (14,13-23). jSvi se trebaju ugle-dati u Kristov primjer (15,1-13). Redak 15,13 ponavlja sredis-nje teme prvoga dijela poslanice i sacinjava zakljufiak, jer jeono sto slijedi u stvari pogovor.

Pavao ponovo tumacl zasto pise u Rim, Crkvi koju nijeosnovao (15,14-21). Uskoro planira putovati u Spanjolsku tena putu pohoditi Rim. Moli rimske krscane da se za njegamole (15,22-33). Preporucuje Febu, koja je vrlo vjerojatnoimala donijeti poslanicu (16,1-2), a zatim dodaje duga&ki nizosobnih pozdrava (16,3-16). Ti su pozdravi neoCekivano pre-kinuti opomenom protiv onih koji unose razdor i zadaju po-teskoce, a to su vjerojatno judaizanti (16,17-20). Zatim dolazepozdravi Pavlovih suradnika. Spomenut je Tercije, tajnik kojije napisao poslanicu (16,21-23). Na kraju je zavrsena dokso-logija (16,24-27).

NAUKA —( l.)Bozja pravda, vjera i JJaJcon^ Zelimo lirazumjeti Pavlovu~nauEu u Rim, moramo pogledati §to mislipod pravdom, vjerom i Zakonom.

_Bozja gravda (ili pravednost) o kojoj Pavao govori u 1,17i kroz citavu poslanicu nije kaznena pravda koja kaznjavagresnike. To se u Bibliji izrazava pojmom »srdzbe« Bozje. Tapravda nije ni disiributivna, pravda koja bi nagradivala ilikaznjavala ljud«T prema njihovim zaslugama, nego je to Bozja

koja spasava. Pavao je ovdje kao i posvuda pod utje-cajem Starog zavjeta, a Stari zavjet povezuje Bozju pravdu snjegovom vjernoScu obecanjima i s njegovom milosrdnom vo-Ijom da spasi svoj narod. Bog je pravedan jer unatod ljudskojnevjeri ostaje vjeran svojim obecanjima. Stoga je Pavlu»pravda« ne prvenstveno neko Bozje svojstvo, nego Bozjespasonosno djelovanje, izbavljanje covjeka ispod vlasti zla.Korisno je poblize ispitati u kojem smislu Pavao upotrebljavaovaj naziv i cime se mogao nadahnuti.

Grfcki glagol,,difcaipuTij poput hebrejskog sadhaq, u Sep-tuaginti ima juri'diSku nijansu te znaei »nekome uciniti prav-du«, »proglasiti nekoga nevinim.« Kad se difcotoun upotreb-ljava za opis Bozjeg djelovanja, onda poprima sire znacenje.Tako, na primjer, u Iz 45,25, gdje prema Septuagintinu tekstustoje paralelno izrazi »biti opravdan* i »biti proslavljen«, aznace »zadobiti spasenje« (dikaiousthai). Sto se tice Novog za-vjeta, mozemo navesti primjer Lk 18,14: »Kazem vam: ovajside opravdan kuci svojoj, a ne onaj.« To znaci da je cariniknasao milost pred Bogom.

Dikaiousthai u Bibliji nema prvenstveno sudsko-pravnismisao nego »soterioloski«. Pavao u ovom soterioloSkom smi-slu podrazumijeva glagoTe"»bpravdati« ili »biti opravdan« (usp.Rim 4,2; 5,1; 8,33-34). Tako se izreka iz Rim 1,17: »U Evande-Iju se otkriva pravednost Bozja« moze protumaciti: »U Evan-delju se ocituje spasenje Bozje«. Ukratko mozemo reci da upavlovskim spisima izraz dikaiosyne (tou) Theou znaci »spa-senje Bozje«, a difcatousthai »na6i milost kod Boga«.M

U biblijskom nafiinu govora xjera ne znadi prihvacanjeodredenog skupa istina niti pristajanje uz »misterije«. To jecin kojim se covjek povjerava Bogu i prihvaca ga kao izvorobjave. Vjera se temelji na Bozjoj istinitosti, na njegovoj vjer-nosti obedanjima i doraslosti da ih ispuni. Vjera nije prven-stveno umni pristanak, kao sto ponekad mislimo, nego obu-hvaca osobno predanje i posvetu cijelog bica Bogu. Za Pavlavjera je stav kojim Covjek priznaje svoju potpunu nedostat-nost, sasvim se oslanja na dostatnost Bozju te prihvaca objavupravde Bozje u Isusu Kristu.

58 J. JEREMIAS: The Central Message of the New Testament,New York, Scribner's, 1965, str. 51—55.

290 291

Pavao je sasvim razumio i uvazio istinu da Kristov dr>i»-zak donosi sasvim novo razdoblje Bozjeg postupanja premaIjudima. Nova bozanska ekonomija ne nastavlja staru po isiomplanu. Krscanstvo doduse ima korijen u zidovstvu, ali prelazina novu razinu stvarnosti, jer je Krist sve obnovio. Temeljnona.5elo da je Krist dostatan i da je jedino on potreban utjecaloje na Pavlovo vrednovanje^Zakgna., Uloga je Zakona bila pro-lazna iako je on sigurno od Boga, svet i duhovan, povlasticadana Izraelu. Zakon je bio razdoblje priprave i odgoja. On jepo sebi bio nesposoban da Ijudima donosi opravdanje. Pavaone samo da istice beskorisnost zidovskih kulturnih obaveza urazdoblju krscanstva, nego naglasava da s moralnog gledistaZakon omogucuje razlikovanje dobra i zla, ali ne daje sred-stva za cinjenje dobra (7,16 si). Zakon daje spoznaju o grijehu,ali ne daje moc izbjegavanja grijeha (3,20; 7,7). Moraine zapo-vijedi Zakona ne donose moc opravdanja. S druge strane,»Kristov zakon« (Gal 6,2) ispunjava obecanje o Savezu koji cebiti upisan u ljudska srca (2 Kor 3,3). Temelj svega Pavlovaumovanja jest cinjenica da nas je Krist spasio, dok Zakon ni-kada nikoga nije spasio. Smatrati Zakon i dalje obaveznimznacilo bi ne shvacati da ga je Bog dao jedino za vrijemeizmedu obecanja i ispunjenja obecanja.

f2jppravdanje vjeTom^ Spomenuli smo da je spasono-sna ^JravdV 6ozja cm Tcojim on Ijude opravdava u skladu sobecanjima koja je dao. Taj je cin u biti pozitivan jer vracaIjude njihovu Stvoritelju, osposobljava ih za bozansku bastinui cini ih djecom Bozjom. Zivot, smrt i uskrsnuce Isusa Kristasacinjavaju odlufni Bozji zahvat kojim je postignuto sve to.Krist je svojom smrcu oslobodio Ijude grijeha a uskrsnucemim dariva zivot u Duhu.

Pavao nasiroko raspravlja da se opravdanje ne moze po-stici obdrzavanjem Zakona. Zakon svjedodi pravednost kojase postize vjerom u Isusa (3,21) i podreden je toj pravednostikao sastav zakona sustavu milosti (6,14). Traziti jos uvijekopravdanje u Zakonu znaSilo bi drzati da je Krist uzaludumro (Gal 2,21). Zakon ne samo da nije potreban nego bi od-bacivao spasenje onaj koji se pouzdaje u Zakon. Kako se ondapostize spasenje? Pavlov je odgovor siguran: »Smatramo, za-ista, da se covjek opravdava vjerom bez djela Zakona« (3,28).

292

Istina je da se ova nauka o opravdanju izravno odnosi natemeljni pojam zidovstva i krscana judaizanata, po kojem semilost postize obdrzavanjem Bozjeg zakona, tj. »djelima Za-kona*. Sama Pavlova nauka izlazi izvan konteksta polemike.Opravdanje se ne moze postici djelima Zakona, ni bilo kakvimdjelima. Ne mozemo ga zasluziti, jer je opravdanje vjerom ustvari opravdanje jedino vjerom, ito znacl da Covjek nikakone moze postici bilo kakvo samoopravdanje. Opravdava nasmilost Bozja pa otpada svaka ljudska zasluga kad je u pita-nju opravdanje. Ipak valja reci da Bog daje svoju milost natemelju Covjekova zalaganja. »To nije moja zasluga, nego za-sluga Krista s kriza. Vjera nije zasluga nego je to radije rukakoja dohvaca djelo Kristovo i isprufa ga prema Bogu. Vjeraznacl: ovdje je zasluzeno djelo, Krist je umro za mene na krizu(Gal 3,20). Takva vjera je jedini put za postizavanje Bozjemilosti*."

Opravdanje je ocitovanje milosrda Bozjeg: »Bog pokazaljubav svoju prema nama ovako: dok jos bijasmo gresnici,Krist za nas umrije« (Rim 5,8). Opravdanje je opro§tenje kojepostizemo radi Krista. Ono nije samo negativno nego unapri-jed daruje zalog konaSnog Bozjeg spasenja. To je pofietak kre-tanja prema cilju, prema 5asu konafinog opravdanja. Posvece-nje treba u krscanskom zivotu razvijati klicu koja je usadenau fasu opravdanja. Taj dar moze se i izgubiti. Opravdanje traziod vjernika obavezu i ostavlja prostor za spasonosni strah inadu, ali je ta nada cvrsto utemeljena (5,8-9). Opravdanje nijesamo prikrivanje proslosti nego pravo oprostenje i predujampunog spasenja. To je novo stvaranje i novi zivot u Kristu.4"

Opravdanje biva podijeljeno u krstenju (usp.3,24-27; Rim 6,7; Tit 3,5-7). Ne protivi li se ovo

pojmu opravdanja vjerom? £tvar je u tome stp izraz »vjerom«ukljuduje i kr§tenje. »Pavlu je tako o6ita povezanost oprav-danja s krltenjem da ne smatra potrebnim nasiroko objaSnja-vati kako Bog u kr§tenju spasava onoga koji vjeruje u IsusaKrista«.'" Ne smijemo uzeti izdvojeno formulu »opravdanjevjerom*, nego je trebamo smatrat^ izrazom znaCenja jcrsriogcjbr^da. Ona nagla§ava da'se'rnilo'st Bozjau^rstenju sastoji uBofjem nezasluzenom opraStanju. Vjera i kr§tenje ne suprot-

" Ibid., str. 56.40 Vidi ibid., str. 64—66.

293

stavljaju se jedno drugom, nego su usko povezani. Nema krste-nja bez vjere, ne samo vjere koja bi bila unutrasnji pristanaknego vjere unutrasnje i izvanjske koja se ispovijeda u tokuprimanja krstenja (usp. 10, 8-10).

Stoga nije cudno sto se Pavao uvijek iznova, makar iusput, vraca na znacenje i ulogu krstenja u krscanskom zivo-tu.42 Kako to izrazava sam obred, krstenje je »ispiranje« gri-jeha te opravdanje i posvecenje govjeka greSnika (1 Kor 6,11).Krstenik biva krsten »u ime Gospodina Isusa Krista« (Rim6,11) i stoga pripada Kristu (Gal 3,29; 5,24; 1 Kor 15,23). Pre-doceno pojmovima obreda inicijacije u starozavjetnom naro-du Bozjem, krstenje je »obrezanje« kojim se svlaSi »putenotijelo* (Kol 2,11; usp. Rim 6,6). S pozitivnog glediSta, krstenjeje »oblacenje Krista* (Gal 3,27). Krstenik je tako u Krista obu-cen da od sada postoji »u Kristu« i postaje »novo stvorenje^(2 Kor 5,17). Dobiva u Kristu novu egzistenciju (Gal 3,28; Kol3,11), udio na zivotu uskrslog Gospodina (Rim 6,5.8; 8,11), jeipo sakramentalnom sjedinjenju s Kristom u krstenju vjernikbiva »razapet« i »sahranjen« s Kristom da bi s njime ustao nanovi zivot uskrsnulih (Gal 2,19-20; Rim 6,4-8; Kol 2,12-13.20;3,1; Ef 2,5-6). Temelj ovoj nauci je usporedba izmedu Adamai Krista (1 Kor 15,20-22.45-49; Rim 5,12-21). Krist je glava no-vog otkupljenog SovjeCanstva; on je »prvina uskrslih« (1 Ko*.15,20) i »prvorodenac medu mnogom bracom« (Rim 8,29). Onkrstenjem privlaci nove clanove. Buduci da svi krscani prolazckroz isti krsni dozivljaj i bivaju ispunjeni istim bozanskimDuhom, krgtenje je bitno usmjereno prema zajednici. Svi po-staju »jedan u Kristu* (Gal 3,28), svi postaju »tijelo Kristovo«(1 Kor 12,27; Rim 12,5).

Iz bogate krsne nauke Pavao izvlaci vazne moraine za-kljucke za krscanski zivot. Ispravno shvacanje krstenja isklju-cuje svako magijsko shvacanje ovog sakramenta i njegovihu&naka (1 Kor 10,1-13). Velikodusna milost Bozja ne smije sezloupotrebljavati (Rim 6). Valja se ustrajno boriti protiv gre-snih zelja i pozuda (Gal 5,24; Rim 6,12-14,19) i nastojati okoduhovne Cistoce krScanske zajednice (1 Kor 5,6-8). Da bi krste-nje postizavalo puni uclnak i znaSenje, ono trazi krepostan

41 Ibid. str. 69.41 Treba dati kratki prikaz Pavlove nauke o krStenju. Vidi R.

SCHNACKENBURG, BW, str. 1089—1092.

294

zivot na ovom svijetu u kojem ima zla (1 Sol 4,3-8; Fil2, 5-16;Kol 3,12-17; Ef 5,6-14).

^A^ocni^^rrjleh.*5 Nauka o istofcnom grijehu dobrim di-jelom razradivana je na temelju Rim 5,12-19 kao na izvoru.To je svakako bilo opravdano. Ipak se moramo pitati da li jeto prvenstveno bila Pavlova nakana i nije li on imao na umuneSto drugo? U cijelom ovom odlomku on nastoji pokazati daje Krist obilno nadoknadio i popravio grijeh prvog Covjeka iposljedice tog grijeha. U snaznom kontrastu on suprotstavljaKrista i Adama te pokazuje nadmoc Krista nad Adamom. Pa-vao prolazi od nepobitne £injenice grijeha te od toga da je usvijet usla smrt nakon Adamova grijeha kao kazna za grijeh(usp. Mudr 2,24) te zakljuCuje da je grijeh urastao u 5ovje£an-stvo radi prekrsaja koji se odigrao na podetku ljudskog roda.

To je, bez sumnje, nauka o istocnom grijehu. Ta naukaPavla zanima samo zato sto mu omogucuje da napravi uspo-redbu izmedu gresnog djela prvog Adama i Kristova djela.Krist je vise nego popravio ono sto je Adam pokvario te jesvojim djelom »posljednji Adam«, glava otkupljenog fcovje-cansta. U ovoj glavnoj Pavlovoj zelji treba traziti smisao Rim5,12-14. Valja prije svega upozoriti da danaSnji egzegete odba-cuju Vulgatin prijevod 5,12: »in quo omnes peccaverunt- ukojem, tj. u Adamu, svi sagrijesise«. GrCki izvorni izraz eph'onema toga smisla. On zapravo zna£i da »na sve ljude prijedesmrt time sto svi sagrijeiise* (prijevod DUD A—FUCAK, str.298), sto znafci da su ljudi svojim osobnim grijesima usvojili ipotvrdili 6injeni5no stanje koje je nastalo grijehom prvogfovjeka.

Apostol uvida jednu poteSkocu. Izlazilo bi da ljudi prijeMojsija nisu mogli sagrijesiti, jer nije bilo pozitivnog zakona,ciji bi prekr§aj donosio smrt. Pismo, medutim, pokazuje da jeto razdoblje bilo pravo razdoblje grijeha, kako to svjedoSedogadaji poput potopa i razorenja Sodome. To znaci da grijehkoji za sobom povlaCi smrt nije nuzno prijestup neke pozitivnezapovijedi, kao Sto je to bio Adamov prijestup.

Pavao nikako ne kani iznijeti sistematsku nauku o istoC-nom grijehu. On istice da u dovjecanstvu postoji kolektivni

43 Vidi A. M.DUBARLE: Le Ptehe originel dans I'EcritUre, Pa-ris, Cerf, 1958, str. 121—172; HUBY—LYONNET, op. cit., str.167—168.

295

pad, stanje grijeha koje za posljedicu ima smrt kao kaznu. Nebismo mogli sa sigurnoscu ustvrditi iz njihovih tekstova da ongovori o grijehu koji je prirastao uz cijeli ljudski rod i da seprenosi kao bastinjena Ijaga radanjem. O tome ne nalazimonista izri&to u poslanici Rimljanima.

Kao zakljuCak mozemo reci da Pavao naudava prenosenje gri-jeha od Adama na sve ljude a da kod toga ne objaSnjava kako seto todno dogada. Zadovoljava se preuzimanjem misli iz Postankaizvodeci jednostavno zakljucak da ba£tina prvog Covjeka obuhvadane samo smrt nego i grijeh. Stalo mu je ne do teorije o istocnomgrijehu nego do isticanja Spasiteljeve moci protiv grijeha. On poka-zuje da utjecaj jednoga na sudbinu svih spada na bit krscanskevjere i da se to slaze sa sadrzajem rijeCi Bozje. Nije osjecao-potrebuda istrazuje kako davolska napast kao sigurna Cinjenica djeluje naduh ili srce ljudi te ih poti6e na zlo.44

4. POSLANICE IZ SUZANJSTVA

U poslanice iz suzanjstva spadaju: JTilipljanima, jKolosa-jnma, Filempnu i Efezanima. Nazivamo ih »poslamcama iz su-zanjstva* jerlz njih doznajemo da se Pavao nalazi u zatvorudok ih pise (Fil 1,7.12-17; Kol 4,3.10.18; Flm 1.9-10.13. 23; Ef3,1; 4,1; 6,20). Druga Timoteju takoder je napisana iz zatvora(1,8.16; 2,9), ali nju ubrajamo medu pastoralne poslanice. IzDjela apostolskih znamo da je Pavao bio suzanj u Cezarejidvije godine: 58--60. god. (23,33-26-32) te da je ponovo bio uzatvoru u Rimu, po svoj prilici dvije godine 61—63. god.(28,16.30). Djela apostolska ipak ne daju prikaz svega Pavlovamisionarenja i malo govore o njegovu trogodisnjem boravkuu Efezu. Stoga su u posljednje vrijeme mnogi istrazivaSi izni-jeli misljenje da je Apostol morao biti u zatvoru i u Efezu.Ova se hipoteza izravnije odnosi na Fil, 'koja iz vise razlogastoji po strani u odnosu na ostale tri spomenute poslanice.

Jasno je da su Kol, Flm i Ef bile napisane otprilike u istovrijeme, a predaja ih pripisuje Pavlovu rimskom suzanjstvu.Prve dvije spominju povratak Onezima (Kol 4,9; Flm 12), kojije kao odbjegli rob lako mogao doci u Rim jer je Rim bioteznja svih putnika. Ove dvije poslanice spominju iste Pavlove

A. M. DUBARLE, op. cit., str. 167—168.

296

suradnike (Kol 4,10-14; Flm 23-24). Kol i Ef su sadrzajno i mi-saono vrlo srodne. Vrijeme rimskog suzanjstva, sto bi znaciloSetiri do Sest godina nakon pisanja velikih poslanica, dovoljnobi objasnjavalo produbljenu i razvijenu nauku u Kol i Ef. Pa-vao obecaje da ce uSkoro pohoditi Kolose (Flm 22), a to se neprotivi njegovoj namjeri da preko Rima pode u Spanjolsku(Rim 15,28). Planovi koje je bio stvorio pred nekoliko godina,bill su naruseni uhicenjem u Jeruzalemu te zatoienistvu uCezareji i Rimu. Sada bi pohod azijskih crkava za njega bilaprva briga. Tako nema ozbiljne poteSkoce za prihvacanje tra-dicionalnog misljenja da su Kol, Flm i Ef napisane u Rimu zavrijeme Pavlova prvog suzanjstva (61—63. god.).

1) POSLANICA FILIPLJANIMA

CRKV/A U FILIPIMA — Grad Filipe osnovao je otacAleksandra Velikog Filip Makedonski na mjestu nekadasnjeggrada Krenidesa. Godine 42. posl. Kr. Filipi su postali rimskavojna kolonija te su od cara Augusta dobili naslov Colonialulia Augusta Philippensis. Stanovnistvo ovog grada uglavnomse sastojalo od rimskih veterana a u gradu je uprava organi-zirana na rimski nacin (Dj 16,21). 2idova je bilo vrlo malo,jer nisu imali ni sinagoge (Dj 16,13). Pavao je prvi put po-hodio Filipe godine 50, na svom drugom misionarskom puto-vanju. Pratili su ga (Silvan, Timotej i Luka. Cini se da se prvazajednica osnovala i okupljala u ku6i Lidije, koja je bila ro-dom iz maloazijskog grada Tiatire te se uspjesno bavila trgo-vinom grimiza. Crkva u Filipima preteSno se sastojala odobrasenih pqgaiia, jer je Zidova u torn gradu bilo malo (usp.Dj 16,12-40; F'if2",l5-ltf; 3,3-4; 4,8-9). Pavao je ponovo pohodiograd na svom trecem misionarskom putovanju godine 57, aLuka je u meduvremenu vodio ovu zajednicu. Po treci put jedo§ao u Filipe na putu iz Korinta u Jeruzalem godine 58. tepoveo Luku sa sobom (Dj 20,1-6). Iz poslanice Fil vidimo daje Crkva ovog grada Pavlu bila posebno draga jer je Pavaopristao da od nje primi materijalnu pomoc iako je vrlo strogocuvao svoju neovisnost koja bi primanjem materijalne pomocibila ugrozena (Fil 4,16; 2 Kor 11,19).

CJELOVITOST —•^Aukjtorstvp^il-nije_u. pilariju. Unu-tra§nji dokazi tako su jaki da otklanjaju svaku sumnju. Otkako

297

je otpocelo proucavanje knjizevne strukture ove poslanice,nastale su ozbiljne sumnje protiv njezine cjelovitosti. Na po-cetku 3. poglavlja te kasnije u 4,10 vidimo prekid u tonu ipredmetu poslanice. Najpovoljnije objasnjenje ovoj rastrga-nosti jest hipoteza da Fil predstavlja nekoliko poslanica kojepotjecu od Pavla i koje su upucene Crkvi u Filipima.44''

Strucnjaci u posljednje vrijeme razlikuju _tri jppslanice,iako se ne slazu uvijek u opsegu i granicama pojedine od njih.Mozemo ih oznaciti ovako:

4 > poslanica A 4,10-20poslanica B 1,1-3,1 + 4,2-9

? poslanica C 3,2-4,1

Svi se slazu da je najprije nastala poslanica A a zatimdruge dvije, ali je nesigurno kada su one nastale i koji im jetocno bio opseg.

Osim prekida izmedu redaka 9 i 10 u poglavlju cetvrtom,razlozi koji pokazuju da je tekst oznacen kao poslanica A bioposebna poslanica ili dio neke poslanice jesu:

1) Smjestaj ovog teksta na kraju sadasnje poslanice. TuPavao zahvaljuje Filipljanima za njihovu velikodusnost u casunjegove nevolje. Njegova je zahvalnost tako duboka da za-cuduje zasto nije ovaj osjecaj izrazio prije u ovoj poslanici,dok nalazimo samo dvije aluzije u 1,5 i 2,30.

2) Pretpostaviti da je ovaj odsjek pripadao poslanici kojuje imao prenijeti Epafrodit na povratku u Filipe (2,25-30), zna-cilo bi da je Pavao propustio odmah zahvaliti Filipljanima teda nije iskoristio priliku da po glasnicima koji su mu donijelipomoc poSalje pisanu zahvalu. S obzirom na duboko prijatelj-stvo izmedu Pavla i Filipljana ta pretpostavka je nevjero-jatna. Stoga odsjek oznacen kao A treba smatrati poslanicomili dijelom poslanice koju je Pavao uputio odmah po primitkudarova.

Poslanica C smatra se posebnom poslanicom jer pruzadrugacije stanje nego poslanice A i B. Prema poslanicama A iB, iako naslucujemo da nije sve srviseno u Crkvi u Filipima,nema ni traga dojmu da je stvar tako ozbiljna kao sto izlazi,

"• Vidi J. MURPHY—O'CONNOR: »Paul: Philipiens (EpHreaux)«, DBS, VII, str. 1211—1233. U obradivanju Fil usko se pridrza-vam ove studije.

298

iz poslanice C. Pavlov stav prema protivnicima u 1,28 (tekstB) gotovo je velikodusan, a u 3,2.18-19 (tekst C) taj stav jetvrd i Pavao se sluzi izrazima koji su svjesno uvredljivi. Imai drugih znakova iz kojih se vidi da nije rijec o istim protiv-nicima.

U 1,28 Pavao potice Filipljane da se ne plase protivnika,iz cega mozemo naslutiti da ti protivnici prijete. Kad obra-cunava sa zidovskim protivnicima, Pavao se ne boji da ce nje-govi vjernici popustiti pod navalom zastrasivanja, nego togada bi mogli biti zavedeni iz prave vjere. Stoga je opravdanozakljuciti da Fil 1,28 aludira na progonstvo koje provode po-gani. Ovo se slaze s p>ovijesnim podacima o situaciji u Fili-pima, jer su izgleda tamosnji pogani bili veoma odani pogan-stvu. Spominjanje obrezanja u Fil 3,2 (tekst C) sigurno poka-zuje da je druga grupa protivnika bila zidovskog podrijetlate da je trazila obrezanje kao glavni zahtjev Zakona. Pavlovzestoki napad na njih pokazuje da su ovi protivnici podmuklosirili svoje spletke.

Svi ovi podaci pokazuju da su dijelovi Poslanice Filiplja-nima koje smo oznacili kao A i B znatno razliciti od odsjeka C.Stoga se 6ini da je Fil zbirka od tri poslanice, a zavrsetak Fil4,21-23 mogao je pripadati bilo kojoj od njih. Mozemo samonagadati kada su ove tri poslanice povezane u jednu. Mozdaonda kada su Filipljani htjeli Pavlove poslanice predati kojojdrugoj crkvi. Valja, medutim, priznati da se razlikovanje trijuposlanica temelji iskljucivo na unutraSnjoj kritici, jer tekstu-alna tradicija u sacuvanim rukopisima i citatima od starinezna za jednu, cjelovitu Poslanicu Filipljanima.

MJESTO I VRIJEME PISANJA — Iz same poslanicedoznajemo da je pisana u zatvoru (1,14.17). Do kraja XIX sto-Ijeca smatralo se sigurnim da je ona nastala za vrijeme Pav-lova prvog suzanjstva u Rimu (61—63. god.). Na to je poticalospominjanje »pretorija« (1,13) i »onih iz careva dvora* (4,22).Danas protiv ovog misljenja postoje ozbiljne poteSkoce. Prijenego na njih prijedemo, valja nesto razjasniti.

Tvrdnja da je ova poslanica nastala u Rimu ne oslanja sena povijesnu tradiciju koju bi posvjedocili oci nego na zaklju-cak koji se temelji na podacima Novog zavjeta. Sada uvidamoda ni »pretorij« ni »carevi ukucani* ne moraju nuzno znacitiRim. Naziv »pretorij« doslovno znaci »generalov §ator«, »stab

299

logora«. Iz ovoga osnovnog znacenja izvedeno je i drugo zna-cenje, koje se opaza u Novom zavjetu: »sluzbena rezidencijaupravitelja ili kneza« (Mk 15,16; Dj 23,35). Treba pretposta-viti da je i u Efezu bio pretorij, jer je taj grad bio sjedisteprokonzularne Azije. Natpisi pronadeni u Efezu svjedoce da jetamo bila stacionirana pretorska kohorta. Isto tako naziv »car-ski ukucani« primjenjivao se na osoblje koje je bilo zaposlenou sluzbi cara. Natpisi iskopani u Efezu govore da su tamo dje-lovali clanovi carskog dvora koji su zapravo bili drzavni 5i-novnici. Takvi pretorijanci i carevi ukucani postojali su i uCezareji.

Od pocetka XX stoljeca po£elo se iznositi misljenje da jeova poslanica mogla nastati u Cezareji, Efezu ili Rimu. Ceza-reja je nasla malo zastupnika, jer svi razlozi 'koji bi govoriliu prilog Cezareji jos vise vrijede za Efez. Mozemo se upustitiu ispitivanje razloga za Rim i Efez. Problem komplicira cinje-nica sto s pravom mozemo razlikovati u Fil tri poslanice i stogadopustiti mogucnost da nisu sve tri nastale u isto vrijeme i naistom mjestu.

•»Da je Pavao bio zatocen u Rimu, formalno svjedoce Dj

28,16.30. Nema izravnih dokaza za zatvor u Efezu. Ipak, Posla-nice Korincanima pokazuju da je Pavao bio zatvoren ceScenego sto to svjedoce Dj (2 Kor 11,23) te da je njegov ministriju Efezu bio daleko vise ometen progonstvom nego to pokazujuDj. Kratkoca prikaza o Pavlovu boravku u Efezu, koji je tra-jao gotovo tri godine, bila bi opravdana time Sto Luka tadanije bio s Pavlom, jer se on ne spominje u Fil, a »mi-odlomak«zavrsava u Filipima u toku prikazivanja drugog misionarskogputovanja (Dj 6,10-11), dok slijedeci »mi-odlomak« pofinjespominjanjem Pavlova pohoda Filipima na povratku u tokutreceg misionarskog putovanja (Dj 20,6). Stoga je moguce daje Pavao bio zatvoren u Efezu, iako to ne spominju Dj.

Prema Fil 1,13 Pavao je u zatvoru zato sto je sluziteljevandelja i ni zbog kojeg drugog razloga. Razlog njegova ta-mnovanja u Rimu bio je prekrSaj naredbe o neuvodenju stra-naca u hram (Dj 21,28; 24,6; 25,8). To je svakako bio izgovorza razornu mrznju protiv njegove odluke. S druge strane iz Fildoznajemo da bi Pavlovo zatocenistvo moglo zavrsiti smrtnomkaznom (1,20; 2,17.23), Sto bi bio dokaz da se nalazi u Rimu,jer je rimski gradanin mogao prizvati na carski sud ako je bio

300

zatvoren i suden u nekom gradu izvan Rima. Pavao se takoprizvao na carski sud prilikom sudenja u Cezareji (Dj 25,11-12).

Pavao je namjeravao sto prije poslati Timoteja u Filipe(Fil 2,19) a uskoro je i on imao doci (Fil 2,24; usp. 1,26). U ovomslucaju u precfaiosti je hipoteza o Efezu, jer znamo da je Pavaoza vrijeme boravka u Efezu kanio poci u Korint preko Ma-kedonije (1 Kor 16,5-9; Dj 19,21) te da je poslao Timoteja predsobom (Dj 19,22). Daljnji prilog za nastanak ove poslanice uEfezu jest to Sto ona pretpostavlja Seste pohode koji su kru-zili od Filipa do mjesta Pavlova zatoCenistva. U vrijeme pi-sanja poslanice poduzeta su barem Setiri nedavna putovanja:1. Filipljami su primili vijest da je Pavao zatvoren; 2. Epafro-dit je donio Pavlu darove; 3. Filipljani su primili vijest o Epa-froditovoj bolesti; 4. Epafrodit je doznao da su Filipljani zabri-nuti za njega. Pavao planira da u Filipe poSalje Timoteja iEpafrodita, a nada se da ce se Timotej brzo vratiti. Put odRima do Filipa trajao bi oko mjesec dana, dok bi razdaljinaizmedu Efeza i Filipa mogla biti prijedena za deset dana. Cestaputovanja bila bi razumljivija, ako je Efez mjesto Pavlovazatvora, all ovaj dokaz nije sasvim siguran. U prilog hipotezi0 Efezu iSao bi i podatak iz 4,10: »Uvelike se obradovah u Go-spodinu Sto ste napokon procvali te mislite na me; mislili ste1 prije, ali niste imali prigode.« Da se Pavao nalazio u Rimuu 6asu pisanja ovih rijeCi, one bi bile ili ironidne ili Saljive,jer je on vec dvaput proSao kroz Filipe te tamoSnjim krSca-nima dao mogucnost da mu iskazu paznju (Dj 20,2.6).

PokuSajmo sada ove podatke primijeniti na pojedine do-kumente od kojih je sastavljena ova poslanica. Poslanica Aima samo jedan podatak koji omogucuje da odredimo gdje jenastala, a to je dar Filipljana. Nacin kako Pavao izrife svojuzahvalnost, iskljufiuje vjerojatnost Rima kao mjesta pisanja,jer te cinjenice bolje odgovaraju efeskoj hipotezi. Stoga je po-slandca A mogla nastati za vrijeme Apostolova boravka u Efezu(54—57. god.), i to vjerojatno potkraj tog boravka. Podaci izposlanice B ne daju nikakve konkretne orijentacije. Ipak mo-zemo biti sigurni da je Epafroditov dar, opisan u tekstu B, istionaj dar koji je prikazan u tekstu A. Ovo povezuje B i A sobzirom na vrijeme i mjesto postanka. Ideje sadrzane u po-slanici C srodne su s idejama iz velikih Pavlovih poslanica, a

301

one su nastajale za vrijeme boravka u Efezu. Dobro je da sezaustavimo na nekim idejama ove poslanice kao cjeline.

Ako je Fil napisana u Efezu, sadrzavala bi neki odjekproblema Crkve u Korintu, kojima je Pavao bio zaokupljenu toku boravka u Efezu. Jedan od najtezih bile su stranke kojesu se medusobno napadale u korintskoj Crkvi (1 Kor 1,11-12).Mozda se ovaj problem odrazava u tome sto Pavao cesto po-ziva Filipljane na jedinstvo (usp. Fil 1,27-28; 2,1-5). On spo-minje razdoblje izmedu smrti i paruzije samo u Fil 1,23 i 2 Kor5,8. Ova dva odlomka izrazavaju jednako istancan i uravno-tezen stav prema buducnosti pa ih ne moze rastavljati velikovremensko razdoblje s obzirom na postanak. Njihova per-spektiva znatno se razlikuje od realizirane eshatologije Kol iEf.44" Specificno je za Fil da nau£ava apostolsku vrijednostkrscanskog zivota (2,14-16). Ovo je usko povezano s mislimaiz 1 Kor 10,32 i Rim 12,17. Zanimljiva je kultna metafora uFil 2,17, gdje Apostol svoju patnju prikazuje kao zrtvu kojase izlijeva svaki dan i neprestano dopunja zrtvu krscanskevjere. Slicna kultna metafora, preuzeta iz Starog zavjeta,svojstvena je velikim poslanicama: 2 Kor 2,14-17; Rim15,16-lT^Svi tekstovi koje smo ovdje razmatrali pripadaju po-slanicHB jte pokazuju misaonu srodnost s velikim poslanicamavise nego s poslanicama iz suzanjstva i opravdavaju vrijemepostanka u koje smo stavili ovu poslanicu.

Pri kraju poslanice C Pavao spominje Bozji grad (Fil 3,20),a najbliza paralela ovom tekstu jest misao o dva Jeruzalemau Gal 4,25-26. Druga dva odlomka iz Fil 3 podsjecaju na misliiz Gal i Rim. U Fil 3,9 suprotstavljena je pravda koja dolazi odBoga po vjeri u Krista pravdi koja dolazi po Zakonu. U Fil3,10-11 Pavao kaze da se zbog dara uskrsnuca isplatilo odrecipovlastica zidovstva. On ipak jos ne posjeduje taj dar te uvidada ga moze na kraju postici jedino ako radi i trpi u jedin-stvu s Kristom. Takvo stajaliste postoji u Rim a nema zamjet-Ijive vaznosti u Kol i Ef (usp. Rim 6,5; 7,14-15^ 8,17; Kol 2,12;Ef 2,6). Ove tri doktrinalne teme u poslanici; df^pokazuju da js )

4I<> Odlucni Bozji zahvat na podrucju ljudske povijesti vec sedogodio; u osobi Isusa i spasonosnom dogadaju njegove smrti iuskrsnuca pocelo je posljednje doba. Paruzija ce oznaciti kraj togdoba. Ova »realizirana eshatologija« posebno je prisutna u Kol, Ef icetvrtom evandelju.

302

| Poslanica Filipljanima morala nastati u vremenu pisanja veli-/ kih poslanica.

Zakljucujuci mozemo istaknuti da su sva tri dokumentaod kojih je sastavljena ova poslanica nastala priblizno u istovrijeme te da pokazuju znakove nastajanja u razdoblju pi-sanja velikih poslanica. Hipotezao nastanku u Efezu uvjerlji-vija je na temelju unutrasnje kritike, iako nema vanjskih do-kaza. Stoga je Fil mogla nastati 56—57. god., vjerojatno uEfezu.

PLAN — Donosimo plan poslanice u obliku u kojem jedo nas dosla, ali valja imati na umu kako je ona vjerojatnosastavljena od vi5e dokumenata. Stoga donosimo dva plana:

1. NASLOV (1,1-2)

ZAHVALJIVANJE I MOLITVA (1,3-11)

1) Pavlov polozaj2) Poticaj3) Apostolski sluzitelji4) Put kricanskog spasenja5) Mir u Crkvi6) Zahvala za primljene darove

1,12-261,27-2,182,19-3,13,21-4,14,2-94,10-20

ZAKLJUCNI POZDRAV (4,21-23)

2. POSLANICA A (4,10-20)

POSLANICA B (1,1-3,1 + 4,2-9)

POSLANICA C (3,2-4,1)

ZAKLJUCAK (4,21-23)

(SADR2AJ — Naslov je izrazen vrlo jednostavno(1,1-2). Iako Pavao pise sam, navodi u naslovu i Timoteja izfiiste pristojnosti te spominje »biskupe« (zapravo nadglednike)i dakone Crkve u Filipima. SpomenuvSi Filipljane, prelazi nazahvaljivanje poradi njih, radi Sara kojim su od pofietka pri-hvatili evandelje. Nada se da 6e Bog usavrsiti djelo koje jeApostol zapoceo. Razlog da svoje obracenike ljubi jest to Sto ion i oni imaju istu milost u obrani evandelja time §to trpe

303

zajedno s Apnstelom (1,29-30). Moli se da njihova ljubav ne-prestano raste, da budu ispunjeni krscanskom mudroscu iplodovima pravednosti (1,3-11).

Zatim Pavao .opisuje svoje tadasjnje stanje. Filipljani suse ocito razalostili sto je zatvoren, all ih on uvjerava da propo-vijedanje evandelja nije smanjeno. Cak je evandelje poraslo,jer sada za Kristovo ime zna cijela pretorijanska straza imnogi drugi, a braca propovijedaju s vecim pouzdanjem. Pro-povjednici se mogu razlikovati u motivima svoga djelovanja,all je vazno da se Krist navijesta. Pavao zeli sluziti Kristu:evandeljem ako bude osloboden; muSenis'tvom, ako bude osu-den. On bi osobno volio umrijeti da bi preSao u zivot s Kri-stom, all je radi dobra obracenika spreman i dalje zivjeti. Ustvari, uvjeren je da ce ga Bog-epet̂ k njima poslati (1,12-26).

Apostol zatim prelazi na poticanjey Filipljani trebaju osta-ti cvrsti u Duhu i pokazati-"se~BJedinjeni pred protivnicimaevandelja, koji ih nastoje slomiti progonstvom. Neka imajuna umu da je povlastica trpjeti za Krista. Jedinstvo se te-melji na poniznosti i brizi za druge. Primjer toga jest Kristovaponiznost i uzvisenje, sto je prikazano u jednom himnu prveCrkve (2,6-11). Trebaju postici spasenje koje je ispunjenjekrscanskog poziva i nezasluzeni dar Bozji. Pavao o§tro suprot-stavlja misterij milosti i ljudske slobodne volje u 2,12-13. Fi-lipljani trebaju biti svjetla u mraCnom svijetu pa ce bitiPavlov ponos i radost na dan paruzije. Njihova vjera je Boguugodna zrtva i Pavao se raduje makar i njegov zivot moraobiti zrtvovan kao popratna zrtva (1,27-2,18).

Cim dozna za ishod svoga zato5eni§tva (oslobodenje ilismrt), poslat ce Timoteja u Filipe te toplo preporuSuje svogavjernog »sina«. Pavao stvarno predosjeca da ce biti oslobodente da ce im doci ubrzo nakon Timoteja. U meduvremenu vracaim njihova izaslanika Epafrodita. On se teSko razbolio; tre-baju ga primiti s poStovanjem, jer je vrijedni sluzitelj Kristakoji je izlozio opasnosti svoj zivot sluzeci njima (2,19-3,1).

Pocetak slijededeg odsjeka (3,2-11) odnosi se na 2idove ilijudaizante. Nazivajuci ih »psima« Pavao im uzvraca uvredomkoju oni podrugljivo upravljaju poganima. On nije ni§tamanje 2idov od njih, jer je Hebrej od Hebreja, po sljedbi fa-rizej, besprijekorni obdrzavatelj Zakona. Sve ono §to oni sma-traju temeljem samoopravdanja on je zrtvovao za Krista i zaopravdanje koje dolazi od Boga s nadom u uskrsnuce. Nije

304

preuzetan. Kao trkac koji se priblizuje cilju, juri ociju uprtihu cilj i ne obazire se natrag, jer valja zadobiti nagradu. Sebepredlaze svojoj djeci kao primjer koji trebaju nasljedovati, jerjc svjestan da je on sam vjerni nasljedovatelj Krista (usp. 1Kor 11,1). »Neprijatelji kriza Kristova« (3,18) mogli bi bitikrS6ani koji ne iive dostojno svoga poziva, ali je vjerojatnijeda su to isti protivnici, Zidovi, koje je prije spominjao. Krsca-ni su kao sljedbenioi Krista gradani neba, gdje boravi Krist.On ce o paruziji svoje vjernike uvesti u sveopce Bozje kra-Ijevstvo (usp. 1 Kor 15,23-28). Pred ta&vom nadom samo jejedno vazno: »Cvrsto stojte u Gospodinu« (4,1).

Zahtijevajuci mir u Crkvi (4,2-9) Pavao upucuje prijekorEvodiji i Sintihi, dvjema zenama u krscanskoj zajednici u Fi-lipima. Cini se da je svaka od njih bila odviSe zabrinuta za svojpolozaj u zajednici i ljubomorna na protivnicu. Zatim pozivakrgcane da se vesele u Gospodinu. Rijecj^^^^ kljuCna je zaovu poslanicu (1,18.25; 2,2.17-18.28-29; 3,1; ^fA.W). Vjemicitrebaju odbaciti tjeskobu te zivjeti duhom molitve i zahvalji-

' vanja jpa 6e zadobiti mir Bozji. Tako ce njihov zivot i pred'IJudlma "bitT Castan te" ulijevati postovanje prema krgcanskojporuci spasenja.

Zatim Pavao zahvaljuje Filipljanima za velikodusni darkoji je od njih primio. Kod toga dolazi do izraiaja njegovapristojnost ali i zbunjenost. Istiie jedinstven odnos izmedunjega i Filipljana, jer od svih crkava dopustio je jedino njimada mu materijalno pomazu. Daje im do znanja da mu mate- jrijalne nevolje nisu teSke, ali svakako eijeni njihovu paznju. To ije jedan od najljudskijih odlomaka u Pavlovim spisima(4,10-20). Zakljufni pozdrav upucen je svim kr§canima u Fili-pima (»sveti«) od svih krgcana iz Efeza (ili Rima).

2elimo.li tri hipoteti6ke poslanice uzeti odvojeno, ovakobi izgledao. njihov'sadrzaj: f i

mjPoslanica A (4,10-20) poslana je nakon prijema darakoji^te donio Epafrodit. Ona izrazava Apostolovu zahvalnost.

/zMPoslanica B (1,1-3,1 4- 4,2-9) je uglavnom poziv na je-din^tvo i ustrajnost te na nepokolebljivo svjedocenje istine.Zajedno s Poslanicom Filemonu ona je najosobnija Pavlovaposlanica, jer odrazava njegovu duboku ljubav prema Filip-ljanima. Tu on izvjeStava o svome stanju i uvjerava Filipljane

" Vidi MURPHY—O'CONNOR, art. cit.

20 Uvod u Novi zavjet — Spomem Ispumjenja 305

o svojoj naklonosti (1,3-9). Govori kako je njegovo zatocenistvodjelovalo na mjesnu Crkvu (1,12-17) i kako se osjeca (1,18-26).U glavnom dijelu ove poslanice (1,27-2,18) stoji himan o Kri-stu, proslavljenom Sluzi, i taj je himan zaokruzen poticanjima(2,6-11). Pri kraju poslanice Pavao najavljuje planove za bu-ducnost (2,19-30). Prije nego zavrsi, upucuje jos jedan poziv najedinstvo posebnim pojedincima te navodi nekoliko opcih sa-vjeta (4,2-9).

i' 3) JPoslanica C (3,2-4,1) ostra je polemika protiv Zidova ilijudaizanata, ali obuhvaca i jedan ganutljivi odlomak duhovneautobiografije (3,7-10). Iz samog sadrzaja nije jasno kome jeova poslanica upucena, ali ako izvorno nije upucena Filiplja-nima, ne bi postojao dovoljan razlog da bude uklopljena ujednu cjelinu zajedno s poslanicama A i B.

KRISTOLOSKI HIMAN" — Danas svi egzegete pri-znaju da je Fil 2,6-11 himan Kristu. Po strukturi obuhvaca dvagotovo jednaka dijela, u prvome od njih Krist je subjekt(2,6-8), u drugome on je objekt razliCitih refienica (2,9-11).Svaki se dio sastoji od jedne cjelovite grfcke recenice. Ipakcemo vidjeti da je'priblizna jednakost dijelova postignuta do-datkom u drugom dijelu. Prema pravilima paralelizma himanse dijeli u tri kitice. Mozemo ga ovako prikazati:

1. r. 6 1. On, trajni lik Bozji,2. nije se kao plijena drzao svoje jednakosti s

Bogorn,r. 7 3. nego sam sebe »oplijeni«

4. uzevSi lik sluge,

2. 1. postavsi ljudima sllfcan,2. oblicjem covjeku nalik,

r. 8 3. ponizi sam sebe,4. posluSan do smrti,

(smrti na krizu).

" Vidi J. JEREMIAS: »Zu Phil 2,7 — Eauton Ekenosen*, NovumTestamentum 6 (1963), 182—188.

306

3. r. 9 1. Zato Bog njega preuzvisi2. i darova mu Ime, Ime nad svakim imenom,

r. 10 3. da se na Ime Isusovo prigne svako koljeno(nebesnika, •zemnika i podzemnika).

r. 11 4. I svaki ce jezik priznati: »Isus Krist jestGospodin« (na slavu Boga Oca).

Ova se podjela na kitice temelji na grckom izvorniku ukojem su prva i druga kitica slifine po strukturi, a svaka kiticapoclnje prijedlogom en, nakon kojega slijedi particip, doledrugi redak prvih dviju kitica ponavlja misao iz prvog po-mocu komparativne cestice. Treci redak sadrzikljufcne glagole_»oplijgni«; »ponizi«, kojima je u oba slucaja o5jelct~povratna

'zafnjenica ^sanrseBea. Cetvrti redak razvija misao izrazenu ukljudnom glagolu. Strukturalna slifinost pojacana je time stose u drugom retku strofe ponavlja po jedan izraz iz prvogretka (»s Bogom«, »covjeku«) i jos jedan u cetvrtom (morphe— lik; genomenos — postavsi). Ovakvom briznom strukturompostignut je dvostruki paralelizam: ponavljanje imenice Theos— Bog, predstavlja antiteticki paralelizam za ponavljanje pri-djevskog izraza »ljudski« (en ... anthropon; has anthropos).Drugi dio obiju kitica predstavlja sinonimni paralelizam.47

Treca je kitica sastavljena po istom nacelu. Prvi i drugi njenredak tvore sinonimni paralelizam, a takoder treci i Cetvrti.Jedinstvo kitice postignuto je time s>to njezina dva dijela od-govaraju jedan drugome, jer se »preuzvisi« odrazava u »po-nizi«, a »priznati« trazi kao dopunu »ime«.

Izvjesni elementi u sadasnjem gr6kom tekstu Fil 2,6-11remete ovu strukturu. Tri izraza koje smo stavili u zagradene uklapaju se u paralelizam koji otkrivamo u himnu. Zna-cajno je da se sve tri nalaze na kraju pojedinog retka u kitici.Cini se da ih je Pavao dodao u himan koji je preuzeo, jer vecinakomentatora smatra da se ovdje Pavao posluzio hrmnom kojije vec postojao. Oni upozoravaju da se ideje potpuno uklapaju,ali se svefiani ton ne uklapa u kontekst. Neki, medutim, sma-traju da je sam Pavao prije sastavio ovaj himan i ovdje gaugradio, dok drugi izriCito nije6u Pavlovo auktorstvo ovoghimna. Ako ga i nije Pavao sastavio, sama Sinjemica Sto ga je

« MURPHY—O'CONNOR, art. cit. (48) R. BEASLEY—MUR-RAY, PCB, 861 d.

307

preuzeo pokazuje da himan vrlo dobro izrazava Pavlovu mi-sao. Svakako su dodaci u himnu (»do smrti na krizu«; »nebe-snika, zemnika i podzemnika«; »na slavu Boga Oca«) izricitopavlovski. Vjerojatnije je da je umetnuo ove dodatke u vecpostojeci himan, nego da je remetio ravnotezu i paralelizamu himnu koji bi on sam napisao.

Himan je veoma vazan za kristologiju. To vise ako prihva-timo da je postojao prije nastajanja Pavlovih poslanica, jersadrzi vrlo staro svjedocanstvo o vjeri Crkve u bozansko po-stojanje Krista prije rodenja u vremenu. Istrazivaci se neslazu u svemu kad je rijec o tumacenju ovog himna. Izlazemoovdje sigurnu nauku himna.+ Subjekt je (»on«) Isus Krist iz Fil 2,5, povijesni Krist, kojije Bog i fcovjek. On je »tfajni lik Bozji« (morphe Theou). Rije£morphe izrazava bitno Bozje svojstvo i njome se hoce reel daje Krist od vjecnosti imao pravo na bozanske prerogative.Isus kao covjek nije se, medutim, ljubomorno drzao slave na,koju je imao pravo zbog svog bozanskog podrijetla. On se, na-protiv, »oplijenio« (heauton ekenosen) po utjelovljenju. »Rece-nicom koja slijedi rastumacena je bit njegova ponizenja (ke-nosis). Teolozi s pravom raspravljaju §to to sve znafci, all samizraz nema metafizicke pretenzije nego izrazava ponor poni-zenja do kojega je Krista dovelo odricanje«.49 Krist je utjelov-Ijenjem ostavio po strani ne svoju bozansku narav nego slavukoja mu je pripadala (usp. Iv 17,15), koja bi normalno zracilaiz njegove osobe, kao sto se to, na primjer, nacas pokazaloprilikom preobrazenja (usp. Mt 17,1-8). Odlucio je odstraniti jeod sebe da bi je opet primio kao nagradu za svoju zrtvu.»U6ovjeceni« Krist odabrao je put podloznosti i ponizne po-kornosti. Sigurno je ovaj odlomak nadahnut motivom o »31uziJahvinu« iz Izaije. • """""'

Isus nije samo pravi covjek. On je htio preuzeti i iskustvoljudske slabosti, osim iskustva grijesenja (Gal 4,4; Rim 8,3;Heb 2,17). Poput roba, sto je odlucio postati, bio je poslusando smrti, a dubina njegova snizenja izrazena je naglasavanjemnacina kako je umro, jer je smrt na krizu u ono vrijeme bilasmrt ljudi osudenih zbog zlofiina. Iz dubina ponizenja koje jesam odabrao, Bog je svoga Slugu po njegovu uskrsnucu i

uzasascu uzdigao do neslucenih visova. Ujedno mu je dodijelionaziv »Gospodin«.

Sigurno je promisljeno suprotstavljanje »Gospodina« i »Sluge«u ovom himnu. Po zavrsetku svog zemaljskog putovanja, koje jeslobodno prihvatio u skladu s voljom OCevom, Krist ponovo preuzi-ma puninu svoje bozanske slave, ali cijelim svojim bicem, ukljufiivsii svoju ljudskost. Odabrao je put do slave ne po slavi, nego po poni-zenju. To je parenetska pouka koju Pavao stavlja pred Filipljane.4'

2) POSLANICA KOLOSANIMA

CRKVA U KOLOSIMA — Grad Kolosi lezi u dolini ri-jeke Likosa, oko sto sezdeset kilometara istocno od Efeza. Ustarini su blizu Kolosa bili znaSajni gradova Laodiceja i Hije-rapolis. Postojala je tijesna veza izmedu tih triju susjednihgradova (Kol 4,15 si). Gotovo je sigurno da Pavao nije nikadapohodio ove gradove (usp. Kol 2,1) te da je o krscanskim zaje-dnicama u njima saznao samo iz fiuvenja (Kol 1,4.9). Znamoda je Pavlov ufcenik Epafra, koji je bio rodom iz Kolosa (4,12),evangelizirao svoj rodni grad (1,7) i Laodiceju (4,12). Krscanska zajednica u Kolosima bila je uglavnom sastavljena odpokrstenih pogana (1,21.27; 2,13). Znamo, medutim, da su uovim gradovima Frigije Zidovi bili brojni te da su ovdje kaoi drugdje pokusavali omesti rast crkava. Njihova je propa-ganda izazvala krizu: neka opasna zabluda bila se prosirilate je predstavljala prijetnju zajednici. Kad je Pavao saznao zastanje stvari, poslao je Tihika s pismom koje se odnosilo nataj problem (Kol 4,7-8.16).

AUKTORSTVO — Predaja jednodusno pripisuje KolPavlu. lako je kriticko istrazivanje XIX stoljeca ozbiljno do-velo u pitanje autenti^nost ove poslanice, u posljednje vrije-me nastaje odluCno kretanje u prilog Pavlova auktorstva, kojene prihvaca samo mali broj danasnjih struSnjaka. Dokazi pro-tiv Pavlova auktorstva temeljili su se na promatranju jezikai stila te na kristologiji ove poslanice. Kol sadrzi znatan brojrijeci koje ne dolaze drugdje kod Pavla. Ovo ipak ne znafcinista vise nego to da Apostol stoji pred novim problemom irazvija nove misli. Osim toga, Fil — kojoj nitko ne nijece

48 R. BEASLEY-MURRAY, PCB, 861 d. MURPHY—O'CONNOR, art. cit.

308 309

pavlovsko auktorstvo — pokazuje razmjerno poseban rjecnik.Stil Kol razlikuje se od ranijih poslanica. Manje je spontan irazvijeniji je. Ovo obiljezje moze se pravo rastumaciti: Kolje sigurno napisao tajnik (usp. 4,18) koji je, mozemo pretpo-staviti, bio ovlasten da postupa slobodno pri sastavljanju.™Nadalje, znatno razvijena nauka (u usporedbi s velikim posla-nicama) postaje jasna po tome sto ovu poslanicu mozemo da-tirati vjerojatno sest godina kasnije od velikih poslanica. Izonoga sto znamo o Pavlu, mozemo biti sigurni da se njegovteoloski razvoj nije zaustavio na godini 57.

PLAN

NASLOV (1,1-2)

ZAHVALA I MOLITVA (1,3-12)

KRISTOLOGIJA (1,13-23)

1) Prijelaz•2) Prvenstvo Kristovo

3i Izmirenje

1,13-141,15-201,21-23

POLEMICKI DID (1,24-3,2)

1) Pavao i Kolosani•1, Zabluda u Kolosima

1,24-2.52,6-3,4

PRAKTICNE OPOMENE 3,5-4,6

1) Opce opomene2) Posebne opomene

3,5-173,18-4,6

OSOBNE VIJESTI 4,7-17

ZAVRSNI POZDRAV 4,18

SADRZAJ — Naslov predstavlja Pavla kao »apostolaIsusa Krista* i spominje Timoteja (Kol 1,1-2). Apostol zahva-Ijuje Bogu za vjeru, nadu i ljubav vjernika i za stalni porastzajednice koju je osnovao Epafra. Moli da steknu razumijeva-nje koje ce im donijeti udio na bastini svetih (Kol 1,3-12).

50 Vidi str. 322 ovog prijevoda.

310

~Sveti« bi mozda moglo oznacavati andele (Job 5,1; Zah 14,5;Dn 4,10), kojima ce se izabrani pridruziti (Mt 22,30) u esha-toloskom svjetlu ili sjaju (Dn 12,3; Mt 13,43; Otk 22,5).Ovakvotumacenje potkrepljuju .kumranski spisi s kojima Kol 1,12 sipredstavlja upadljivu knjizevnu slicnost.51 Bog nas je oslobo-dio od vlasti tame i izveo nas u kraljevstvo svjetla, kraljevstvosvoga Sina, koji nam je pribavio otkupljenje (Kol 1,13 si). Kristdrzi prvenstvo u redu stvorenja i u redu spasenja (Kol 1,15-20).Kolosani, koji su nekoc bili neprijatelji Bozji, izmireni su sBogom po njegovu Sinu; trebaju sada stajati cvrsto u vjeri(Kol 1,21-23).

Zatvorenik Pavao trpi za svoje obracenike: sudjeluje upomiriteljskom djelu Bozjem u Kristu. Kao apostol pogana onje sluzitelj »misterija skrivenog od vjekova*, koji oznacujepoziv pogana na spasenje i nebesku slavu po sjedinjenju sKristom. Njegova se briga proteze na zajednice u Frigiji kojsnije nikada vidio. Moli da postignu pouzdanje i jedinstvo te dazadobiju razumijevanje koje je potrebno za poniranje u otaj-stvo Boga, kako ne bi bili zavedeni u zabludu (Kol 1,24-2,5).

Buduci da posjeduju Krista, moraju zivjeti u njemu a neslijediti Ijudsku mudrost koja bi ih ponovo htjela zarobiti (Kol2,6-8). On je prava glava Ijudi i andela, jedino se u njemu Bogobjavljuje. Krscanin je pridruzen njemu u njegovoj smrti i iuskrsnucu pa je u Kristu. Stoga je visi od nebeskih sila te se |ne smije njima nikada podloziti. Zakon je dovjeka uCinio svje- Isnim grijeha i podloznim osudi; taj dokumenat osude je '»umro«, obezvrijeden je zrtvenom Kristovom smrcu. Premazidovskoj predaji andeoske sile stajale su iza Zakona (usp. Dj17,53; Gal 3,19; Heb 2,2), koji im je posluzio kao sredstvo go-spodarenja nad ljudima. Sada se vidi njihova prava uloga:posredni6ka stvorenja podlozna Kristu, nadvladana njegovofnpobjedom (Kol 2,9-15). Prakticirati i prihvacati uvjerenje zi-dovskih laznih ucitelja znaCilo bi ponovo pasti pod utjecajnebeskih sila, jer asketski i kulturni pokreti o kojima se radiprenaglaSavaju materijalne elemente svijeta i time nebeskesile koje ih nadziru. KrScani su u Kristu umrli elementnim'duhovima i po tome su slobodni od ljudskih propisa i nauca-vanja (Kol 2,16-23). Buduci da ih je Krist uskrisio, oni se upravo

51 Vidi P. BENOIT: Les Spitres de Saint Paul aux Philippiens,a. Philemon, aux Colossiens, aux Ephesiens (BJ), str. 56.

311

zbog toga moraju Jos' vi§e okretati od zemaljskih stvari i tezitiza onim sto je gore. Njihov zivot u Kristu skriven je, all onje stvaran i o paruziji ce se oCitovati i bit ce slavan (Kol3,1-4).

Zatim slijedi moralni dio poslanice. Kolosani trebaju iz-bjegavati poganske poroke koji izazivaju bozansku srdzbu, jersu obukli novu narav onih koji su ponovno stvoreni u Kristu.Stoga trebaju prakticirati krscanske kreposti i biti utemeljeniu ljubavi. Trebao bi vladati mir i oni bi morali zivjeti u ozra-cju zahvaljivaoija cineci sve u ime Gospodina Isusa (Kol 3,5-17).Zatim slijede posebne upute (Kol 3,18-4,1), koje se odnose naobiteljski zivot te obuhvacaju odnos izmedu gospodara i robova(znacajan s obzirom na odbjeglog roba Onezima [Kol 4,19; usp.Flm]). Apostol ih zaklinje da stalno mole i preporucuje se umolitve vjernika (Kol 4,2-4). Trazi da budu mudri i uljudni usvome ponasanju prema nekrScanima (Kol 4,5 si).

Pavao salje Tihika i Onezima u Kolose. Prenosi pozdravesvojih suradnika. Moli Kolosane da pozdrave bracu u Laodicejirove dvije zajednice trebaju razmijeniti poslanice (Kol 4,7-17).Pavao ovjerava poslanicu dodajuci posljednje pozdrave (Kol4,18) vlastitom rukom.

ZABLUDA KOLOSANA — Pavao je napisao ovu po-slanicu zbog neke opasne zablude koja je prijetila unistenjemkrscanskoj zajednici u Kolosima. Buduci da je konkretno sta-nje njegovim Sitaocima bilo dobro poznato, Pavlovi podaci ozabludi su neodredeni i za nas nejasni. Danas se opcenitosmatra da se radilo o sinkretistickom pokretu zidovsko-gno-stickog obiljezja ili, zapravo, o prodoru ideja iz takve sredine.5*Ipak se moze ustvrditi da takvo shvacanje stanja ne stoji naSvrstom tlu. Navodna gnostidka ili predgnosticka narav idejaprotiv kojih se Pavao bori proizlazi iz tumac'enja nekih izrazaposlanice u duhu gnostickih spisa iz II st. Cini se da »zabludu«Kolo§ana treba traziti u drugom pravcu.53

» Vidi WIKENHAUSEK—SCHM1D, op. Cit., str. 467; L. CER-FAUX, IB, str. 495—96.

53 Benoit je reagirao protiv opdenito prihvacenog misljenja, ismatram s pravom. Dajem pregled njegova stajaliSta. Vidi BENOIT,op. cit. (BJ), str. 50—51; »Paul: Colossiens (Epitre aux)«, DBS VII,str. 159—63.

312

Sijaci nemira na prvom mjestu predlazu Kolosanirna svet-kovanje koje se odnosi na kalendar (Kol 2,16 b), uzdriavanjeod neCistih jela (Kol 2,16a.21-23) i obrezanje (Kol 2,11-13). Zi-dovsko obiljezje ovih obicaja je ocito. Pavao jasno daje doznanja da iza svega ovoga stoji zidovski Zakon (Kol 2,14) kojije sada zastario a bio je »sjena onoga sto dolazi« (Kol 2,7).Istina je da su druge oznake, kao pretjerani asketizam (Kol2,23) i obdrzavanje ljudske »filozofije«, rjede zastupane u pra-vovjernom zidovstvu, ali one mogu predstavljati ezotericnecrte neke posebne zidovske sljedbe.

»0toyanje andela* (Kol 2,18) predstavlja osjetljiviji pro-blem. Iz Pavlova nastojanja da nebeske sile smjesti pod gospod-stvo Kristovo (Kol 1,16; 2,10.15) jasno je da su agitatori uKolosima pokazivali pretjerano zanimanje za te sile. Ipak jepresmiono — as obzirom na zidovski monoteizam nevjerojatno— pretpostavljati pravi »kult« tih sila. Izgleda da je Pavao nataj naCin protumaCio zidovske propise o liturgiji i hrani. Zna-Sajno je da mjesto izraza »vrhovnistva« i »vlasti« stavlja izraz»andeli« (Kol 2,15) i tako prelazi od astralnih i kozmickih silahelenistickog svijeta na Cisto biblijsku nauku o andelima. Zi-dovski sinkretisti na koje je mislio umovali su o tim kozmic-kim bicima, a s druge strane naglasavali vaznost zidovskihpropisa. Ipak je sam Pavao (tako bar izgleda) spojio to umo-vanje i propise; postupio je u skladu sa stajalistem koje jeizrazeno u Gal 3,19; 4,8-10 a prema kojemu Mojsijev zakon,dobiven na Sinaju preko andela, vodi u podloznost »element-skim duhovima«, tj. materijalnim elementima svijeta i duho-vima koji njima upravljaju. Odatle izlazi da svodenje religijena materijalno obdrzavanje u stvari zna£i iskazivanje gtovanjaandelima koji upravljaju -kozmosom — ali je ovo zaklju£ivanjePavlovo.

Takoder nije sigurno da su sinkretisti Kristu pridavaliodredeno mjesto medu tim »andelima« unutar bozanske »ple-rome«. Pavao je i ovdje pokazao na logicQe posljedice njihovagledanja. .To gledanje je -krivo jer je Krist postao po krizui pobjedi nad smrcu jedini Gospodar novog svijeta. Sve suandeoske sile nuzno podlozne njemu. Apostolu je jedino staloda obrani apsolutno prvenstvo Kristovo, dok je -njegova zani-manje za »sile« drugorazredno. O njima govori samo zbogumovanja koje vodi u zabludu. On je siguran da sile ni na kojinafiin ne ugrozavaju ulogu i Cast Kristovu. Sto se tice ostaloga,

313

zadovoljava se da o tome govori neodredenim izrazima. Nemozemo sa sigurnoscu reel kako shvaca te nebeske duhove, dali kao dobre ill kao zle, andeoske ill vrazje.

Kao zakljucak mozemo uociti da opis zablude u Kolosima(kako stoji u poslanici) ne pokazuje specif icne elemente gnosti-cizma: ontoloski dualizam duha (dobra) i materije (zla) te ema-naciju eona iz bozanstva na materijalni svijet. Mozemo dodatida je uz pravovjerno zidovstvo postojalo i zidovstvo koje jevise ili manje bilo krivovjerno, osobito pocetkom nase ere. Po-znata nam je takva jedna sekta u samoj Palestini — esenstvo— koje je poslo dalje od Zakona u ritualnim propisima te po-kazivalo posebno zanimanje za andeosku hijerarhiju. Kumran-ska su otkrica bacila novo svjetlo na to pitanje. Nije iznadgranica vjerojatnosti da se u Maloj Aziji moglo naci sinkreti-sticko zidovstvo, osobito u Frigiji, koja je bila plodno tlo zatajne kultove i spekulaciju. Takva zidovska sredina bila jeprikladan teren za »kolosansku zabludu*.

3) POSLANICA FtLEMONU

Filemon je bio Kolosanin, kojega je obratio sam Pavao(Flm r. 9). Njegov rob Onezim pobjegao je, posto je od svoggospodara ukrao neke vrijedne stvari (r. 15.18), te je nekakodospio do Pavla u zatvoru (r. 10). Apostol ga je obratio. Pavaoga hoce poslati nazad gospodaru (vratit ce se s Tihikom — usp.Kol 4,9) pa ga opskrbljuje pismom koje ce predati Filemonu.

Uvodni pozdrav (r. 1-3), kao i u Kol, pokazuje da je Ti-motej Pavlov suradnik. Apija i Arhip su vjerojatno Filemonovazena i sin. Vidimo da je njihova kuca mjesto krscanskog okup-Ijanja. U zahvalnici (r. 4-7) Pavao velica Filemonovu ljubavi vjeru.

Glavni dio poslanice (8-21) pokazuje Pavla kao »starca isuznja Krista Isusa*. Tu se Pavao poziva na Filemonovu lju-bav u prilog Onezima, svoga duhovnog sina. U umetku, s osje-cajem za humor, izvodi igru rijeci iz imena »Onezim«, kojeznaci »koristan, probitacan«. Sa zaloscu salje tako dragog ikorisnog-ucenika. Samo ga osjecaj za pravdu nuka da se od-rekne svog duhovnog djeteta. Izgleda kao da zeli nagovijestitida bi Filemon trebao Onezima poslati natrag (r. 15). Pavaozakljucuje da je cijela zgoda bila providnosna: Filemon je iz-

314

gubio roba, ali sada dobiva brata (r. 15-16), sto je svakakosugestija da oslobodi roba. Zatim apostol, koji ovo pismo pisevlastitom rukom, podsjeca na svoje prijateljstvo s Filemonom,jer mu ovaj duguje vise negoli Onezimove usluge, buduci daje Pavao Filemona obratio. OSekuje da ce Filemon uciniti visenego sto on trazi. Time ponovno potice na oslobadanje robate odekuje da ga gospodar posalje nazad. U zaklju6ku (r. 22-25)Pavao izrice nadu da ce osobno uskoro pohoditi Filemona. 1ovdje nabraja pet suradnika iz Kol 4,10-14.

Poslanica Filemonu sa£injavala je od podetka sastavnidio zbirke Pavlovih poslanica. Neki su u antickoj Crkvi sum-njali u njezinu autenticnost, jer je kratka i predstavlja pri-vatno pismo. U proilom stoljecu neki su kritifcari smatrali daje Flm djelo nekog krivotvoritelja iz II st., 'koji je htio prireditipavlovska pravila o ropstvu. Obje tvrdnje su neopravdane.Samo onaj koji nema knjizevnog osjecaja moze ustrajati usumnji da li ovo dirljivo pismo potje^e od Pavla. Buduci da jeod Pavla, ne bez razloga gledamo u njemu vazan doktrinalnidoprinos. Ono pored nas iznosi temeljni stav prve Crkve pre-ma ropstvu. Prema drustvenom uredenju onog vremena uki-nuce ropstva bilo je nemoguce, ali je krscanskog rolja trebalosmatrati i tretirati kao brata a ne kao vlastitu imovinu. Pavaobi stoga zelio da Onezim bude osloboden (Flm 14-16.21). Tokomvremena evandeoski ce kvasac stvoriti takve odnose izmedugospodara i roba da ce robovlasnicki sistem nestati usljed za-starjelosti.

4) POSLANICA EFEZANIMA

NASLOVNICI — Efez, glavni grad provincije Azije, bioje prirodno srediste misionarskog djelovanja. Pavao je prviput pohodio taj grad potkraj 52. god. posl. Kr., na putu premaJeruzalemu, pri koncu drugog misionarskog putovanja (Dj 18,19-21). U nj je ponovo dosao za vrijeme svoga treceg putovanjate tamo ostao gotovo tri godine (Dj 19-20). Odatle je slao svojeu£enike u druge gradove Azije. Jasno je da nijednu od svojihcrkava nije mogao bolje poznavati od Crkve u Efezu. Imamo fli to na umu sasvim je nevjerojatno da je poslanica »Efeza- !nima« bila napisana stvarno za Crkvu u Efezu. (Mozda valja \i da nije mogla biti napisana jedino Efezanima, kako kaze

naslov, ali su i oni mogli biti ukljuSeni kao naslovnici zajedno

315

fa drugima). Ovo potvrduju unutrasnji dokazi, a ne moze sereci da ovo obaraju vanjski dokazi.

Kao prvo, ova je poslanica sasvim bezlicna, tako bezlicnada nije mogla biti napisana iskljucivo zajednici koju je Pavaoosnovao i u njoj zivio 3 godine. Iz Ef 1, 15 i 3, 2-3 mozemozakljuciti da nikada nije vidio one kojima pise. Obraca seobracenicima s poganstva (Ef 2,1 si. 11 si; 3,1; 4,17 si. 25 si; 5,3si), dak je u Crkvi u Efezu postojao jak zidovski element (Dj18,19 si; 19,8,13-17.34; 20-21). Za razliku od Kol i Flm, kojesu otprilike napisane u isto vrijeme, Poslanica Efezanima nemapozdrava od Pavlovih suradnika, iako su Efezani osobno po-znavali Timoteja i Aristarha (Dj 19,22.29; 1 Kor 4,17).

Ne mozemo se pozivati na naslov »Efezanima«, jer on nijesastavni dio niti originala niti kanona, iako je odraz tradicio-nalnih naslovnika. Stvarno vazna cinjenica jesu rijefci enEpheso u naslovu (Ef 1,1). Ove rijeci, iako postoje u velikojvecini grckih rukopisa, zacudo nedostaju u nekim vaznim ru-kopisima: P4', B, S, 424, 1730 te u svjedocanstvima Origena,Bazilija, a vjerojatno i kod Marciona i Tertulijana. Tako stanjeteksta nagovijesta da u originalu nije bilo spomenuto nijednomjesto kod uvodnog pozdrava koji bi glasio: »Svetima i vjer-nima u Kristu Isusu«. Naslov koji su sacuvali rukopisi glasi:»Svetima koji su (u Efezu) i vjernima u Kristu Isusu*. U ruko-pisima koji nisu sacuvali ime grada, rijeci »koji su« stoje iznadlinije. Izneseno je misljenje da je iza njih slijedio prazan pro-stor za umetanje jedne ili vise mjesnih crkava kojima su,seprimjerci imali poslati. Moguce je takoder da je umetanje ovihrijeci (zajedno s »u Efezu«) izvrseno prije nastajanja rukopisai otackih citata koji su do nas dosli. Ocito je da ne postojigotovo rjesenje i valja nam izabrati jednu od dviju hipo-teza:54^

1) Poslanica je u stvari bila napisana Crkvi u Laodiceji ibila bi poslanica koju spominje Kol 4,16. Za dokaz ovog mi-sljenja navodi se Marcion. Ipak time nije obrazlozen bezlicniton ove poslanice. Nije dosta reci da Pavao nije nikada poho-dio Laodiceju, jer nije pohodio ni Kolose, a Kol je ipak punaosobnog tona. Cini se takoder da Marcionov naslov »Laodice-janima« znaci samo slutnju koju je potkopao Tertulijan. Har-

54 Vidi WIKENHAUSER—SCHMIDT, op. cit., 482—486; P. BE-NOIT: »Paul: Ephesiens (Epitre aux)«, DBS str. 195—197.

316

nack je umetanje Efeza mjesto Laod ice je u naslovu rastuma-£io na temelju ukora Laodiceji u Otk 3,14 si. Ostroumna teo-rija, ali sumnjiva, osobito stoga sto je Laodiceja brzo steklaponoyni ugled.

> ( 2)}Poslanica je enciklicko ili okruzno pismo grupi crkavakoje su bile blizu jedna drugoj a Pavlu osobno nepoznate. Bu-duci da je Poslanica Efezanima srodna s Kol, morala je bitinapisana brzo nakon Kol i Tihik ju je odnio (Ef 6,21 si; usp.Kol 4,7 si). Prema tome, valja te crkve traziti u blizini Kolosa,sto bi svakako ukljucivalo Laodiceju i Hijerapolis. Kako je tobila okruzna poslanica, bio je ostavljen prazan prostor za imenaslovnika. Kasnije je, zbog povezanosti s Efezom, nazvana •Poslanicom Efezanima.

Cini se da se ove hipoteze medusobno ne iskljucuju te daod obadviju zajedno mozemo doci do teorije koja vise zadovo-Ijava. Ef je napisana kao okruzna poslanica, ali kad je pri-kupljena zbirka Pavlovih poslanica, rukopis ove poslaniceimao je u naslovu rijeci en Laodikeia; bio je to. u stvari, jedanprimjerak enciklicke poslanice. (U torn smislu moze se uzetida se Kol 4,16 odnosi na Ef). Kad je taj primjerak bio prepi-sivan, ime Laodicije ustuknulo je pred Efezom, koji je vaznijigrad i mjesto gdje je nastala zbirka Pavlovih poslanica. ^

Konadno, ako ne mozemo sa sigurnoscu pokazati naslov-nike Poslanice Efezanima, mozemo barem biti sigurni da onanije napisana^ iskljucivo Efezanima.

VRIJEME I POVOD — Oslonimo li se samo na Ef, nebi bilo Iako odrediti mjesto i vrijeme postanka ove poslanice,ali nam kod toga pomaze njezina srodnost s Kol. Vidimo daje Pavao zatvorenik (Ef 3,1; 4,1; Kol 4,3.10.18) te da isti glasnikTihik nosi obadvije poslanice naslovnicima (Ef 4,21; Kol 4,7;usp. Ef 6,22; Kol 4,8). U obje poslanice postoji slicnost stila, aosobito nauke. Nismo li spremni zanijekati Pavlovo auktorstvoEf te je smatrati djelom nekog plagijatora — drasticni korakkoji je jedva potreban — moramo priznati da su ove dvijeposlanice napisane u istom mjestu i otprilike u isto vrijeme.Vec smo prihvatili da su Kol, Flm i Ef napisane u Rimu zavrijeme Pavlova prvog suzanjstva (61—63. g. posl. Kr.) i vrlovjerojatno potkraj tog suzanjstva.

Prije smo vidjeli da je Poslanica Rimljanima slijedila na-kon Poslanice Galacanima te bila nadahnuta ovom. Ovdje se

317

susrecemo sa slicnom situacijom. Kad je Pavao saznao zakrizu u Crkvi u Kolosima, napisao je Kol, koja je raspravljala0 njihovu pitanju te — imajuci u vidu nastalu zabludu — pri-kazala Kristovo spasenje u kozmickom okviru. Nakon toga"')napisao je drugu poslanicu, koja potjece praktidno iz istog Svremena kao i Kol, gdje je mirnije i razvijenije izlozio misli Sna koje ga je potaknula polemika. Sada promatra Crkvu, ITijelo Kristovo, kako seze do granica novog svemira te raz-matra pitanje zajednistva 2idova i pogana, koje je bio naceou Poslanici Rimljanima. Ovu drugu poslanicu, namijenjenuvecem broju crkava i stoga namjerno bezlicnu po tonu, nosio )je Tihik. Vjerojatno je Kol 4,16 aluzija na nju. v.

U svakom slucaju, Poslanica Efezanima izgleda kao razvijenije I1 sistematskije izlaganje misli do kojih je Pavla dovela kriza uKolos;ma. On preuzima i ponovno razvija mnoge prijaSnje misli u ;novom svjetlu te ih divno iznosi. Kao sinteza prethodnih poslanica,posebno poslanica Rimljanima i Kolosanima. ona predstavlja naj- 'veci uspon Pavlove misli"'5.

PLAN-> . _ - , . - _ , - . , - - _......-.._.-.. - - - _

NASLOV (1,1 si)

DOGMATSKI DID:OTAJSTVO SPASENJA I CRKVE 1, 3-3,21

1) Bozanski plan spasenjaa. Zasnivanje planab. Ostvarenje plana

'2> Zajednistvo Zidova i pogana ujednom Tijelu

3) Ocitovanje otajstva4) Molitva i doksologija

1,3-2,101,3-141.15-202.11-22

3,1-133,14-21

MORALNI DIO (4,1-6,20)

1) Opca nacela2) Posebna primjena

a. Pojedinacno cudoredeb. DruStveni odnosic. Obiteljsko cudoreded. Duhovna borba

4,1-244,25-6,204.25-5,55,6-205,21-6,96,10-20

ZAKLJUCAK (6,21-24)

BENOIT, ondje, DBS, str. 198.

318

SADR2AJ — Naslov (Ef 1,1 si) vrlo je slican naslovuKol, samo sto nije spomenut Timotej i nije oznacena imenomni jedna crkva. Mjesto uobicajenogzahvaljivanjajedan himan(Ef 1,3-14) — koji izgleda kao krsni himan —"priEazuje DO-ianski plan spasenja. Taj plan razvijen je u sest stupnjeva:

'odabiranje, posinjenje, otkupljenje, ocitovanje, poziv Zidova ipoziv pogana. Uvodni redak himna (Ef 1,3) naziva ove stup-njeve mnogim »duhovnim blagoslovima«. Bozje odabiranje iza-branih cin je njegove ljubavi (izraz »u ljubavi* trebalo bistaviti u r. 4). Ovo odabiranje obavezuje izabrane da zivesveto i neporo&no (Ef 1,4). Izabranici po Kristu postaju sinoviBozji. Ovo bozansko posinovljenje, kao i drugi Bozji blago-slovi, izvire iz dobrote Bozje i zavrsava u velicanju slave Bo-zje od strane Bozjih stvorenja. U ovom planu sve dolazi odnjega i k njemu se vraca (Ef 1,5 si).

Otkupljenje se postize krvlju ljubljenog ,Sina, koja je pro-livena na krizu (Ef 1,7 si). Cetvrti blagoslov je ocitovanje »otaj-stva« sveopce nadmoci Kristove apostolima te po njima svimaljudima. U »punini vremena«, u mesijanskom vremenu, sve jestvorenje, svijet ljudi i svijet andela, podlozno Kristu (Ef 1,9si). Izabrani izraelski narod bio je izdvojen da bi u palomsvijetu ozivljavao iscekivanje Mesije i nadu u spasenje ponjemu (Ef 1,11 si). Sesti je stupanj poziv pogana na udio uspasenju koje je formalno bilo pridrzano Zidovima. To spa-senje postize se darom Duha Svetoga, kojega su davno obecaliproroci (Ef 1,13 si).56

Pavao zatim prelazi na ostvarenje Bozjeg plana (Ef 1,15-2,10). Najprije (u uvodnim recima 15 si) promatra velikumudrost i uspjesnu moc Bozjeg plana (Ef 1,17-19). Ta se modo&tuje u uskrsenju Krista, kojega je Bog postavio iznad svihandeoskih duhova i uCinio ga Glavom Crkve. Crkva je tijeloKristovo jer obuhvaca sve spasene koju su s njime sjedinjeni.Ona je Njegova punina jer neizravno obuhvaca cijeli novi svi-jet, jezgru spaSenog covjecanstva, svijet koji ima udio u sve-op6oj obnovi pod vodstvom Krista, Gospodina i Glave (Ef1,20-23).

Nekoc su predmet Bozje srdzbe bili ne samo pogani (Ef2,1 si) nego i 2idovi (Ef 2,3). Svi su oni bili podlozni Sotoni imrtvi zbog grijeha. Sada su svi oni po Bozjoj ljubavi ponovno

»« Vidi BENOIT, op. cit. (BJ) str. 85—88.

319

.ozivljeni i izmireni u Kristu. Krsteni je vjernik pridruzenumrlom i uskrslom Kristu tako stvarno i intimno da se mozereci da je sudjelovao na Kristovoj nebeskoj proslavi. PremaRim 6,3-11 ovo sudjelovanje u Kristovu uskrsnucu nesto jesto predstoji u buciucnosti, a ovdje se prikazuje kao stvarnostkoja se vec dogodila. To je bstvarena eshatologija, sto pfed-stavlja posebno obiljezje Poslanice "Etezamnia (271-6). Rijeci-ma koje sazimaju veliku tvrdnju Poslanice Rimljanima Pavaonaglasava apsolutnu darovanost spasenja (Ef 2,7-10). Prelazimona temu izmirenja Zidova i pogana medusobno i s Bogom (2,11-22). Neizmjerna milost Bozja doprla je, dakako, i do poga-na, koji su u Kristu postali bastinici obecanja sto ih je Bogdao svojem narodu te su tako ispunili Iz 57,19. Krist je razrusio»neprijateljsku pregradu razdvojnicu* (aluzija na ogradu kojaje razdvajala predvorje pogana od pravog hrama) okoncavsina krizu vladavinu mojsijevskog Zakona, koji je Zidove izdva-jao, i zamijenivsi ga sveopcim milosnim uredenjem. Sada suoba naroda udruzena u jedno Kristovo Tijelo, koje je Crkva.To je veliko otajstvo, obznanjeno Pavlu, i kojemu je on slu-£itelj. Stoga je on apostol pogana.

Pavao u Ef 3,1 zapocinje molitvu, ali zatim naglo prelazina dugi umetak (Ef 3,2-13), koji govori o njegovu pozivu i po-slanju (Ef 3,2-4.7 si), o ocitovanju otajstva (Ef 3,5.9 si) i osadrzaju toga otajstva (Ef 3,6.11 si). Vidimo da je po objaviapostol saznao za to otajstvo te da mu je Bog posebno povje-rio da propovijeda poganima. Proroci Starog zavjeta poznavalisu to otajstvo, ali nejasno, a ono je objavljeno krscanskimapostolima i prorocima. Za njega ne znaju 6ak ni nebeski du-hovi, a sada se o£ituje po Crkvi. Otajstyo je ovo: pogani susubastinici s pokrstenim Zidovima i clanovi istog Tijela. Zatimse nastavlja prekinuta molitva i zavrSava doksologijom (Ef3.14-21). Apostol moli za bolje razumijevanje otajstva u Crkvi,u stvari za dublje poznavanje Kristove ljubavi koja je izvortog otajstva. Moralni dio poslanice (Ef 4,1-6,20) prozet je svje-tlom uzvisene nauke koja je prethodno iznesena. Pavao prijesvega potice na jedinstvo (Ef 4,1-16). Nesloga medu krscanima(Ef 4,1-3) protivi se jedinstvu koje bi moralo izvirati iz jednogDuha, jednog Tijela, jednog Gospodina, jedne vjere i jednogkrstenja, jednog Oca svih (Ef 4,4-6). Nuzne podjele sluzbi (Ef4,7-11) imaju za cilj izgradivanje jednog Tijela u puninu Kri-sta (Ef 4,12 si). HeretiCka nauka (Ef 4,14) treba se suzbijati

320

Cvrstim povezivanjem s Kristom, Glavom, koja cijelo tijelopovezuje zajedno (Ef 4,15 si). Obracenici na krscanstvo pozvanisu da napuste svoj prijasnji naftn zivota te da zive novimzivotom u Kristu (Ef 4,17-24). Zatim slijedi niz poticaja napodrucju individualnog cudoreda, koje je usredotoceno naljubav (Ef 4,25-5,5). Poslije toga dolaze pravila za dru.stveneodnose: saobracanje s nekrscanima (Ef 5,6-17), i liturgijskizivot (Ef 5,18-20). Propisi o obiteljskom zivotu, (Ef 5,21-6,9)obuhvacaju veliCanstveni odlomak o krscanskom braku (Ef 5,22-23). ^>ri kraju se nalazi popis duhovnog oruzja koje valjanositi i upotrebljavati u borbi protiv Sotone i zlih duhova,'osobito ^noSno oruzje molitve/(Ef 6,10-20). Poslanica naglo za-vrsava prepofukom za TlRTka i zavrsnim pozdravom (Ef 6,21-24).

AUTENTICNOST — U prvim stoljecima krscaastva idalje sigurno se smatralo da Poslanica Efezanima potjede odPavla. Sumnje su nastale potkraj XVIII st., a u slijedecem sto-Ijecu prosireno je nijekanje Pavlova auktorstva, iako su rimo-katolicki stru5njaci i dalje branili to auktorstvo. Sada se cinjda neki ponovo zastupaju misljenje u prilog Pavlova auktor-stva. Ipak je veoma prosireno misljenje da je Poslanica Efe-zanima djelo nekog neposrednog Pavlova ucenika, koji je'zelio razviti .uCiteljeve misli u izrazitijem eklezioloSkom smje-ru. Strudnjaci se slazu da ovaj spis ne moze pojjecati od Pa-vla osobno zbog razvijene teologije, bujnog stila, neuobifajenogrje£nika i zafiudujuce srodnosti s drugim novozavjetnim po-slanicama opcenito, posebno s Poslanicom Kolosanima.

Prigovori protiv Pavlova auktorstva na temelju doktri-nalnog sadfzaja nisu neoborivi. Teme ili gledista koja su ovdjeiznesena povezana su s krizom u Kolosima te ne idu iznadgranica savrSeno vjerojatnog razvoja u Apostolovu razmislja-nju. Ipak se cini da neke ideje, neki izrifiaji misli pokazuju daje jos necija ruka, osim Pavlove, radila na toj poslanici.

PoteSkoce knjizevne naravi su ozbiljnije. Stil je usiljen irazbacan, postoje duge reSenice (Ef 1,3-14) koje sasvim oduda-raju od odlomaka kao sto je Rim 4,1-10. Valja, medutim, istak-nuti da Poslanica Kolosanima, koja se prihvaca kao autenticna,ima primjera istog stila (Kol 1,3-8.9-20), koji se mogu opaziti iu drugim poslanicama (Rim 3,21-26; 2 Kor 9,8-14). Preteznost

21 Uvod -u Novi zavjet — Spomen iapunjenja 321

ovakvog stila u Kol i Ef moze se rastumaciti gradom bvih'X, poslanica. Dakle, Pavao ima razlicite stilove i ova se pretpo-

stavka moze razborito podrzavati. U raspravljanju on je ziv,ostar, podsjeca na stoicku »dijatribu«. U dogmatskom izlaga-nju, posebno u Ef, Pavao preuzima kontemplativni, »liturgij-ski« stil, poput liturgijskih himana. Osim toga, ako prihvati-mo da je ovu poslanicu napisao neki u£enik pod njegovimvodstvom, all uz izvjesnu slobodu, tada se mogu razumjeti iobiljezja koja inaCe nisu svojstvena Pavlu.

Ipak je medu prigovorima protiv Pavlova auktorstva naj-ozbiljniji uvijek bio odnos Ef prema Kol. Usporedivanje tihdviju poslanica pokazuje brojne sliSnosti u stilu i rjecniku tesasvim posebne dodire. Ove sliSnosti i dodiri ostavljaju dojamda je Ef brizljiva i imitatorska prerada Kol. Pri tome se pone-gdje opaza velika nezgrapnost pa covjek oklijeva taj postupakpripisati Pavlu. Nije lako zamisliti Apostola kako marljivo ko-mada i sabire odlomke iz Kol. Pa ipak, njegov duh prozima

(^ Poslanicu Efezanima. Na temelju toga izgleda vrlo prihvatljiva<, hipoteza da je ova poslanica u sadasnjem obliku djelo nekogC tajnika koji je radio pod Pavlovim vodstvom.

/-r——' Knjizevna ovisnost Ef od Kol ne moze se zanijekati. Po-gledajmo npr. slijedece odlomke: 1) citati Ef 3,2 = Kol 1,25; Ef4,16 = Kol 2,19; Ef 4,22-24 = Kol 3,9-10; Ef 6,21-22 = Kol 3,7-8;2) sazimanje'dvaju (ili vile) odlomaka iz Kol u jedan u Ef:Kol 1,14 + 1,20 = Ef 1,7; Kol 1,25 + 1,20 f 1,12 = Ef 1,10-11; 3)umjetno upotrebljavanje izraza iz Kol u Ef: Ef 3,1-13 = Kol1,24-29.

Posljednji primjer najviSe osvjetljuje problem. U Kol 1,24-29 dolaze cetiri glavne ideje: Pavlove patnje, njegov poziv,ocitovanje bozanskog otajstva i sadrzaj tog otajstva. Ef 3,1-13ima iste misli, ali ih zeli ponoviti. Tako npr. Kol 1,15 nala-zimo jedanput u Ef 3,2 a drugi put u Ef 3,7. Ponekad je for-mula razlomljena tako da izrifiaj »pred vjekovima i pred na-raStajima* iz Kol 1,26 daje narastaje u Ef 3,5 i »pred vjeko-vima* u Ef 3,9. Ponekad je promijenjeno znaCenje rijeci. Tako

Y rijeS oifepnomia, koja u Kol 1,25 ima uobiCajeni pavlovski smi-sao isluzbe; upravljanja*, dobiva u paralelnom odlomku Ef3,2 znacenje »plana, odredbe« (usp. Ef 1,10; 3,9). Izridaj WSveti(hagioi) apostoli i proroci« iz Ef 3,5 nastao je spajanjem izraza

322

»sveti« (hagioi) iz Kol 1,26 s »apostolima i prorocima* (usp.Ef 2,20).

Cini se da je nemoguce pripisati samom Pavlu ovo ne-zgrapno oponaSanje. Naslucujemo revnost nekog ucenika. Je-dnako je nemoguce zanijekati pavlovski pecat poslanici kojaodiSe njegovim duhom i predstavlja krunu njegova prijasnjegrada.

Ne mozemo vidjeti drugog izlaza iz ovog cor-sokaka nego toda dopustimo znaCajno literarno doradivanje nekog uCenika koji jevrSio slu2bu tajnika. Poznato je da je Pavao upoSljavao takve po-magaie koji nisu uvijek bili jednostavni pisari. U slucaju PoslaniceEfezanima Apostol je vjerojatno izlozio svu nauku, a moida 6akizdiktirao neke odlomke, ali je nekom drugom prepustio konadnuredakciju koju je trebalo izvr5iti upotrebljavajuci Kol i prijagnjeposlanice, a one su morale biti dostupne Pavlovoj neposrednoj oko-lini. Stoga je Poslanica Efezanima, iako joj Apostol nije dao njenkonadni oblik, njegovo djelo, koje je on zacrtao i odobrio te pred-stavlja duboki razvoj i sintezu njegove misli." /, J

Tko je mogao biti tajnik? Ne mozemo ofiekivati da cemo <saznati njegovo ime, ali mozemo donekle ustanoviti njegovmisaoni svijet te uociti intelektualno i religiozno ozrafcje izkojega su izrasli njegovi misaoni izricaji. Proucavanje novijegvremena pokazalo je da se Ef u mnogim stvarima dodiruje skumranskom knjizevnoscu, sto se ne moze objasniti zajedni-ckom ovisnolcu o Starom zavjetu.58 Tako postoji tema o istini. ,Ona ima vrlo va2nu ulogu u kumranskim spisima kao posebnoobiljezje zajednice i njezinih clanova. Ta tema je obradena naslican nacin i u Ef, a zbog te znacajke ta je poslanica jedin-stvena medu Pavlovim poslanicama. Imamo li na umu ovo idruge sli5nosti s Kumranom, jedina prihvatljiva pretpostavkajest da je Pavao sam izravno poznavao esenske spise ili paknjegov tajnik. Da je Pavao posjedovao to znanje, ocekivalibismo da ce ga barem u istoj mjeri pokazati u svojim drugimposlanicama. To, medutim, nije slucaj. Odlomak 1 Kor 6,14-7,1predstavlja iznimku, a i prije otkrica kumranskih spisa sma-tralo se da je on umetnut.5* S obzirom na to da Prauilnifc zo-

57 P. BENOIT: »Paul: Ephesiens (Epitre aux)«, DBS, VII, st. 210.58 Vidi J. MURPHY—O'CONNOR: »La 'Verite' chez saint Paul

et i Qumran«, Revue Biblique, 72 (1965), 29—76.M Vidi str. 273 ovog prijevoda.

323

jednice strogo zabranjuje priopcavati nauku sekte onima izva-na (npr. 1QS 9,16 si), skloni smo povjerovati da. je jmktor,koji ofiito dobro pozna tu nauku, neko vrijeme bio clan esenskesljedbe. Stoga pretpostavljamo da je Pavlov sekretar za ovuzgodu bio neki obraceni esen. Valja priznati da je njegovoobracenje bilo duboko te da je potpuno usvojio Pavlovo uce-nje.80

NAUKA" — Glavne teme Ef su: kozmiSki domet Kri-stova spasenja, Crkva, bozansko otajstvoT^Qvo su, meSutim, iteme Kol, pa je zbog srodnosti tih dvaju spisa dobro prikazatinjihovu obradu u prijasnjoj poslanici. To ce nam takoder po-moci da uofiimo znatni teoloski napredak u Ef.

(l.jKozmiZka, nadmoc Krista. Osoba i djelo Kristovo pro-matraju se u Kol ne samo sa soterioloskog nego i s kozmickogstajali§ta. KrScansko spasenje sada poprima dimenzije sve-mira. Krist je ne samo glava Crkve, koje su clanovi njegoviudovi koji izgraduju njegovo Tijelo, nego i glava svega stvo-renja. Da bi oznacio ovo stanje, Pavao upotrebljava izraz

Iplerdma te temelj Kristove opce nadmoci nalazi u njegovojbozanskoj predegzistenciji kao Slici Ocevoj i promatra ga kao

j izvor i svrhu stvorenja.KozmiSka nadmoc 'Krista, glave svega svemira, pa 5ak i

andela, tako je Svrsto postavljena u Kol da se Ef ne mora natome dugo zadrzavati. Pisac uglavnom podsjeca na tu temuu nekoliko upadnih formula. Tako je konacni cilj bozanskogplana »uglaviti« svemir pod jedinu Glavu, Krista (Ef 1,10).On je mocniji od svih nebeskih sila (Ef 1,21) jer je uzasao nadsva nebesa (Ef 4,10). Specifi£no je za Ef da je misao o Kristovojkozmickoj nadmoci utjecala na pojam Crkve.

(2.jCrfcva. Kol sa svojim kozmickim promatranjem nebe-skog-Krista jasno razlikuje Crkvu od onoga koji joj je Glava.Njezino obiljezje »Tijela Kristova«, s kojim smo se susreli uranijim poslanicama, poprima novi sadrzaj i jaCu zbiljnost.Crkva je Tijelo Kristovo jer je sastavljena od svih kr§6ana

" »° Vidi"J. MURPHY—O'CONNOR: »Who Wrote Ephesians?*,The Bible Today (April 1965), 1201—1209.

• " Zadovoljavam se sazetkom divne sinteze Benoitove, op. cit(BJ), str. 52—53; 78—80; »Paul: Ephesiens (Epitre aux)«, DBS, VII,str. 199—204.

324

dija su tjelesa kr^tenjem povezana s fizickim tijelom uskrslogKrista i primaju od njega novi zivot, zivot Duha.

Pavao je proSirio svoje obzorje razmatrajuci. zabludu Ko-losana i osjecajuci potrebu da je pobije. Sada, kad je pokazaouniverzalnu Kristovu nadmoc, uvida da Crkvu valjaproma-trati u siroj perspektivi. Najsnaznije ga se dojmila misao ozajednidkom spasenju covjecanstva u Kristu. Tako se njegovamisao usredotodila na Crkvu, koja je zajedno okupila 2idovei pogane; na Crkvu, koja je Tijelo s Kristom kao Glavom,koja je Kristova zarucnica te koja konaCno tako ispunjavaobnovljeni kozmos da je treba poistovjetiti s Kristovom»pleromom«.

U Rim 9-11 Pavao se suocio s pitanjem ponovnqg jedinstvaZidova i pogana te se morao zad<)voljiti da ga promatra kao»tajnu« bozanskog plana. 2idovi su morali odbaciti evandelje -^da bi pogani imali otvoren pristup k spasenju, ali ce se aa kon-cu Izrael vratiti stadu. Ef iznova prihvaca to pitanje. Vec dvije /posljednje kitice uvodnog himna (Ef 1,11-14) pokazuju da Zi- Sdovi i pogani odgovaraju dvama razdobljima bozanskog plana. '";razdoblju nade i razdoblju vjere u evandelje. Zatim se u Ef2,11-22 predmet obraduje izravno i uvjerljivo. Dva naroda,odijeljena za vrijeme stare ekonomije spasenja, u kojoj jeIzrael bio nosilac obecanja (Ef 2,11-13), povezana su zajednoi izmirena s Bogom po krvi Kristovoj koja je dokinula staruekonomiju spasenja (Ef 2,14-18). Odsada su oni sjedinjeni kaosastavni dijelovi duhovnog hrama, gdje Bog prebiva meduljudima (Ef 2,19-22). Pogani iZidovi zadobilj su. jsto,^spjisjenjei saSinjavaju isto TijeloJEf 3,6).

Okupljanje spasenih izvrseno je u »jednom Covjeku« (Ef2,15), koji je Krist, prototip novog covjedanstva; u »jednomtijelu« (Ef 2,16), koje je njegovo tijelo, razapeto i mrtvo gri-jehu; u »jednom Duhu« (Ef 2,18), koji je.Duh uskrslog Krista.Ovdje susrecemo temu o tijelu Kristovu najdublje razvijenu. ^>Ona se ovdje, ocitije nego drugdje, ne moze metaforicki pri- -mijeniti na svjetovnu sliku »drustvenog tijela«. Radi se o ne-cemu sasvim drugom, o rastu individualnog tijela Krista, kojije umro i uskrsnuo, po prikljuSenju tjelesa kricana torn tijeluu kr§tenju. Odatle se ono proteze u dimenzije velikog Tijela,Crkve. U isto vrijeme izrazena je razlika izmedu Tijela, kojese izgraduje na zemlji, i Glave, koja upravlja rastom s neba

325

(Ef 4,15 si; usp. Kol 2,19). Cijela struktura Crkve temelji se najedinstvu i vodi jedinstvu (Ef 4,1-16). Pavao pri kraju iznosijasnije razliku izmedu Glave i Tijela (promatranu kao pod-loznost Tijela Glavi) i njihovo jedinstvo (koje se postizava poljubavi), kada prikazuje Crkvu kao zarucnicu Kristovu (Ef5,23-32).

Crkva nije samo Tijelo Kristovo, ona je njegova »plero-ma« (Ef 1.23). Osim krscana, koji su »tijelo« u pravom smislurijeSi, Crkva na neki nafcin obuhvaca sve snage novog stvore-nja, koje je ispunjeno mocu uskrslog Gospodina. Uskrsli jeKrist poSetna stanica novog svijeta; u njemu je Bog nanovostvorio Covjecanstvo (Ef 4,24) i »sjedinio« svemir (Ef 1,10).Tako on u sebi obuhvaca svu puninu Boga i novog svemira{usp. Kol 2,9) pa su oni koji su sjedinjeni s Kristom u stvariuronjeni u tu puninu (Ef 3,19; 4,13; usp. Kol 2,10). Dasak ko-zmiCkog gledanja iz Kol zadrzan je, dakako, i u Ef, ali uvijeku vezi s pojmom Crkve.

Otajstvo. Pavao pun divljenja promatra kozmiSko spa-V k"oje"'o6uhvaca 2idove i pogane te se proteze na sve

stvorenje. On u tome vidi »otajstvo«, to jest tajnu, vec dugoskrivenu u Bogu, ali sada objavljenu. On naglasava potrebunadnaravne mudrosti za sticanje pravog znanja o Bozjem pla-nu (Kol 1,26-28; 2,2 si). U Ef se takoder bozanski plan spasenjaprikazuje kao »otajstvo«. To je u biti joS uvijek ukljucenjepogana u spasenje Izraelovo, tako u Ef 3,3-6,8 si (razvijena pa-ralela na Kol 1,25-27) i u Ef 6,19 (paralela na Kol 4,3). Ipakmozemo reci da su u Ef izrazitije istaknuti sjaj Kristova mi-sterija i duhovna mudrost koja je potrebna da bismo ga ra-zumjeli. Ovdje je Pavlovo divljenje nad bozanskim planomnaslo upecatljiviji izraz (Ef 1,3-14). On i ovdje ponosno go-vori o svome razumijevanju misterija te o svom pozivu da musluzi (Ef 3,1-12). Takoder upornije trazi od svojih vjernika daga promatraju i da od Boga mole svjetlo njegova Duha, .kakobi ga mogli razumjeti (Ef l.lVsl; 3,16-19).

5. PASTORALNE POSLANICE

Dvije poslanice Timoteju i Poslanica Titu saCinjavaju po-sebnu grupu medu pavlovskim spisjma. Od XVIII stoljeca

326

prozvane su pastoralnim poslanicama. Buduci da se sve trihave svojstvima i odgovornoScu onih koji upravljajit kr§can-skim pukom, ovaj naziv je prikladan. Ove su tri poslaniceusko povezane ne samo po zajednickom interesu i sadrzaju,nego i po rjefniku i stilu. Stoga ih radije obradujemo kaogrupu, nego pojedinaCno.

1) OPCI UVID

NASLOVNICI — Osim vrlo kratke Flm, jedino su pa-storalne poslanice u pavlovskoj zbirci (corpus paulinum) na-slovljene pojedincima. U ovom su slucaju oba naslovnika bli-ski suradnici Apostola.

Timotej je bio rodom iz Listre u Likaoniji. Otac nu je bioGTR, dok mu je majka Eunika bila Zidovka, koja je postalakrscankom (kao i baka mu Loida). Pridruzio se Pavlu pofiet-kom njegova drugog misionarskog putovanja i Apostol ga jeprethodno dao obrezati (Dj 16,1-3; 2 Tim 1,5). Od tada je bioApostolov stalni suradnik pa njegovo ime stoji uz Pavlovo unaslovu mnogih poslanica (1,2 gol; 2 Kor; Fil, Kol, Flm). Zavrijeme druge misije Pavao je poslao Timoteja iz Atene daobide Crkvu u Solunu i vrlo se obradovao Timotejevu izvje-staju (1 Sol 3,2-6). Kasnije, za vrijeme treceg misionarskogputovanja, Timotej je bio poslan na slicnu misiju iz Efeza, krozMakedoniju, u Korint (1 Kor 4,17; 16,10; Dj 19,22). Prihvatimoli autenticnost pastoralnih poslanica, mozemo reci da je Timo-tej bio suradnik Pavlov i pod kraj njegova misijskog djelo-vanja (1 Tim 1,3), dok su se misli uhicenog Apostola, koji jeofiekivao smrtnu osudu, jos uvijek okretale »ljubljenom sinu«(2 Tim 1,2), kojega je zarko zelio jos jednom vidjeti prije negoumre (2 Tim 4,9). Medu Pavlovim suradnicima Timotej jedrzao polozaj koji su Filipi drzali medu crkvama koje je onosnovao. Moguce je da je, zbog Timotejeve mladosti (1 Tim4,12), odnos izmedu oca i sina zauzeo mjesto odnosa izmeduuiitelja i u£enika.

Za razliku od Timoteja, Tit se ne spominje u Djelima apo-stolskim. Ipak, iz Gal 2,1-5 vidimo da je bio obraceni poganin,i stoga neobrezan. Upravo ga je zato i uzeo Pavao sa sobom

327

kada su on i Barnaba posli u Jeruzalem da obrane sloboduobracenika s poganstva od obdrzavanja mojsijevskog Zakona.

Tit je pratio Apostola na drugom misijskom putovanju.Potkraj tog putovanja bio je poslan iz Efeza u Korint da po-novno uspostavi red u toj nemirnoj crkvi (2 Kor 2,13; 7,6). Ovoosjetljivo poslanje on je obavio uspjesno (2 Kor 7,6-13). Ka-snije je bio ponovno poslan u Korint da organizira prikup-Ijanje darova (2 Kor 8, 6-17). Iz Poslanice Titu vidimo (opetpod pretpostavkom da je spis autentican) da je Pavao u tokuposljednjeg razdoblja svoga misionarskog djelovanja postavioTita za predstojnika Crkve na Kreti (Tit 1,5), ali mu se ovajucenik imao kasnije pridruziti u Nikopolu (Tit 3,12).

ZAJEDNlCKE OZNAKE62 — Vidjeli smo da su pasto-ralne poslanice upucene dvojici Pavlovih vjernih ucenikate se gotovo iskljufcivo bave organizacijom i upravljanjemcrkava koje je apostol povjerio njihovoj brizi. Teziste je naucvrscivanju i nema nove nauke, kao u ranijim poslanicama.Postoji takoder znacajna razlika u stilu i rjecniku. Nestalo jebogate razlicnosti, uobicajenog nemara za sklad, sto sve su-Srecemo u drugim poslanicama. Mjesto toga, ove poslaniceteku bez zapinjanja, 6ak stalozeno.

Apostol trazi od svojih uCenika da upravljaju crkvamakoje je on osnovao te da u tu svrhu postave nadglednike, star-

'jesine i dakone. Znacajno je da je prva zadaca predstojnikapoucavati. Trebaju naucavati zdravu nauku, koja je ujednovazna za cudorede: o molitvi, dobrim djelima, odnosima u obi-telji. Ta nauka, cvrsto utemeljena na Starom zavjetu, Kristui apostolima, jest nesto §to je primljeno i mora se sacuvati.Jasno su oznacene linije preno§enja: od Krista Pavlu, koji jetu nauku povjerio svojim uSenicima. Oni je pak trebaju pre-dati onima koje postave kao ucitelje i voditelje crkava.

Prava se nauka prepoznaje po tome da li potjece od apo-stola i da li vodi zdravoj poboznosti. Ovdje nema mjesta zaneplodnu raspravu o Zakonu i za pustolovno umovanje samo-zvanih uSitelja. Valja takoder uoditi da su karizme uzmakleu pozadinu. Nema ni zanimanja za paruziju, kako je to svoj-stveno mnogim ranijim poslanicama, a eshatoloska je napetostgotovo odsutna. Kricanstvo se promatra kao nesto Cvrsto usta- !

Vidi L. CERFAUX, IB, str. 521—23; BJ str. 1488—1489.

328

Ijeno u ovom vremenu: ono od svijeta trazi uvjete nuzne zaizrazavanje i sirenje vlastitog zivota. Crkva je postali puno-

|ljetnom.Najjaca ppasnost dolazijznutra. Ima krscana koji ne po-

stuju solidnu, tradicfonalnifnauEu rtoji sire lazne ideje. Oveposlanice upucuju neke ostre prigovore protiv njih. Oni su sa-mozvani i umiSljeni ufitelji koji glume naizgled duboko po-bozne ljude, zalaze u privatne kuce te naoko bez puno potes-koca pridobivaju za svoje uvjerenje neke od slabije poucenihvjernika. Posebno su zene bile lakovjerne (2 Tim 3,6 si). Ovilazni uCitelji su hvalisavi, vode beskrajne rasprave o besko-risnim pitanjima (1 Tim 1,4), umno su neobuzdani, povrSni,zabrinuti samo za beskorisne stvari (1 Tim 6,4; Tit 3,9; 2 Tim2,23), za price i rodoslovlja (1 Tim 1,4; 4,7; Tit 1,14; 3,9). Osimtoga, oni su sebidni, podmitljivi (Tim 1, 11), gledaju u religiji»dobitak« (1 Tim 6,5). Odvise su kriticni, neposluSni pa se mozereci da su »dozivjeli brodolom vjere« (1 Tim 1,19).

Pastoralne poslanice otkrivaju postojanje mjesne hijerar-hije u pojedinim crkvama. Ona se naziva episfcopoi, starjesine,dakoni. Na ovo se moramo vratiti u drugom kontekstu i stvarpoblize ispitati. Cinjenica je da je hijerarhijsko ustrojstvocrkava opca briga ovih spisa.

lako je mnogo toga novo i razli5no, ipak dolaze glavne te-me Pavlova naucavanja, osobito nauka o spasenju, koje se po-stize Bozjim darom, a ne djelima, te nauka o djelotvornostiKristove smrti i uskrsnuca. Takoder kristologija 2 Tim 2,8-9podsjeca na kristologiju Rim 1,3. Mozda nije cudno da je srod-nost osobito bliska ondje gdje dolazi do izrazaja Pavlovaosoba i njegov rad. Tako se fiini da je opis Pavlova poziva iposlanja (1 Tim 1,11-14) prireden prema sjecanju na ranijeposlanice, a odlomak o Pavlovim patnjama (2 Tim 2,9-12) izri-cito je pavlovski. Moramo konacno imati na umu da je prak-ticno usmjerenje pastoralnih poslanica ozbiljno prouzro^ilopocetni dojam o znatnoj razlici izmedu njih i onih koje sigurnopotje£u od Pavla. Ovdje je briga za crkvenu organizaciju ikrscansko dudorede zauzela mjesto velikih dogmatskih tema.

329

2) ANALIZA PASTORALNIH POSLANICA

P R V A T I M O T E J E V A

1. PLAN

NASDOV (1,1 si)

UPORNA BORBA

1) Lazni uiitelji2) Uloga Zakona3) Pavlovo poslanje4) Timotejeva odgovornost

1,3-71,8-111,12-171,18-20

VODENJE CRKVE

1) Javno bogosluzje2) Sluzitelji3) Otajstvo Krista

2,1-153,1-133,14-16

LA2NI UCITELJI

TIMOTEJ I VJERNICI

1) Opcenito2) Udovice3) StarjeSine4) Robovi

5,1 si5,3-165,17-256,1-2

ZAKLJUCAK

1) Kriva nauka i novae2) Poticaji Timoteju3) Pravo bogatstvo4) Zavrsno zaduzenje

6,2b-106,11-166,17-196,20-21

2. Sadrzaj. Pozdrav (1 Tim 1, 1-2) predstavlja Pavla kao»apostola Krista Isusa po nalogu Boga, Spasitelja na§ega«.Naziv »Spasitelj« primijenjen na Boga cest je u Starom za-vjetu i dolazi 6 puta u pastoralnim poslanicama (1 Tim 1,1;2,3; 4,10; Tit 1,3; 2,10; 3,4), ali ga nema drugdje u Pavlovimposlanicama. Apostol se obraca Timoteju, svome »pravomusinu u vjeri«.

330

Trazi od Timoteja da ostane u Efezu radi pobijanja krivenauke. »Mitovi« i »beskrajna rodoslovlja« koja su sacinjavaladio krive nauke jesu zidovske legende, utemeljene na izvje-stajima Starog zavjeta i razradenim rodoslovljima kakva su-srecemo u apokrifnoj knjizevnosti. Zastupali su ih samozvaniuSitelji u svojim neplodnim raspravama. Timotej mora poka-zivati vrijednost ljubavi, dobre savjesti i neprijetvorne vjere(1 Tim 1, 3-7). Zidovski je zakon (zloupotrijebljen od stranelaznih ufitelja) dobar, iako ogranicen po svojoj svrsi. S kazne-nog stajaliSta odnosi se na one koji krse zakon, na one kojipostupaju protivno od zdrave nauke koja je skladna s »evan-deljem slave* (1 Tim 1,8-11). Misao o »zdravoj« nauci _nalazise jedino u pastoralnim poslanicama (1 Tim 1,11; 6,3; Tit 1,9.13; 2,1.8; 2 Tim 1,13; 4,3).

Spominjanje evandelja koje mu je povjereno (1 Tim 1,11)potiSe Pavla da zahvali na velikom milosrdu i velikodusnostikoju je Krist pokazao pozvavsi progonitelja Crkve u svojusluzbu. Apostol je zivi dokaz istinitosti tvrdnje da je Krist do-lac na svijet spasiti gresnike. Pavao zavrsava svoju zahvalusvefcanom doksologijom (1 Tim 1, 12-17). Timoteju povjeravada pokrene rat protiv krivih ucitelja u skladu s »prorostvimanekoc nad njim izrecenima*, to jest svjedocanstvom krScanskihproroka kojim je bilo popraceno Timotejevo redenje. Vjeranekih vec je dozivjela brodolom. Pavao je dvojicu izopHo (usp.1 Kor 5,5). Jedan se, Himenej, ponovno spominje u 2 Tim 2,17.

Zatim Pavao donosi preporuke za red na javnom bogo-sluzju zajednice. Molitvu treba prikazivati za kraljeve i svekoji su na visokim upravnim polozajima, kako bi krlcani mogliprovoditi miran i pobozan zivot a svi ljudi postici spoznajuistine, jer Bog hoce da se svi ljudi spase (1 Tim 1,1-4). Sadr-zaj krScanske vjere jest jedan Bog i jedan posrednik, Krist,koji je umro za sve. Pavao, propovjednik i apostol pogana,glasonoSa je svjedocanstva o spasiteljskoj volji Bozjoj po Kri-stu (1 Tim 2, 5-7). U zajednicama samo muskarci trebaju moliti (javne molitve, a zene neka §ute u crkvi. Duznost im je zivjeticedno, vrsiti dobra djela i pokoravati se muzevima (usp. 1 Kor14, 34-35; 1 Pt 3, 3-4). Poziv je zene u skladu s Post 3,16 dabude majka. Ova izreka je upravljena protiv neke krive na-uke (1 Tim 4,3) koja je potcjenjivala brak (1 Tim 2, 8-15),

331

Sluzba episkoposa (»biskupa«) plemenita je zadaca kojatrazi prokusane odlike (usp. Tit 1, 7-9). Iste se odlike traze oddakona (1 Tim 3, 1-13). Pavao se nada da ce brzo doci u Efez,ali pouke sadrzane u ovoj poslanici imaju posluziti za slu£ajda on bude sprijeeen. U meduvremenu Timotej upravlja »ku-com Bozjom* — »stupom i uporistem istine«." Tema o »istini«provlaci se kroz pastoralne poslanice: 1 Tim 2,4; 3,15; Tit1,1.14; 2 Tim 2,15.18.25; 3,7-8; 4,4. »Misterij nase vjere« (usp.1 Tim 3,9)" je velik: on nije nista drugo nego Krist. Ova jemisao razvijena u citatu iz nekog starokrscanskog himna kojivelica pobjedu Kristova slavnog uskrsnuca i uzasalca (1 Tim3,14-16).

U posljednje ce se dane dogadati otpad od vjere (usp. 2 Sol23-11) koji ce izazvati varavi duhovi sto Ijude okrecu protiv Bozjihd'arova Preziranje braka (ako ne nuzno i suzdrzavanje od nekihjela) pokazuje, cini se, gnosticki dualizam, ali ipak te zablude mpgupripadati kojoj ezoteriekoj zidovskoj sljedbi (usp. Kol 2.16-21).65

Prava je nauka da je dobro sve ono Sto je Bog stvorio i upptrebase zemaljskih~ddba~rS posvecuje molitvom (1 Tim 4,1-5). Timotejkao"vjerni uCeriik ima poucavafi bracu u torn smjeru, a neka nemanista s bezboznim i ludim pricama (1 Tim 4,6-10). lako je po godi-nama mlad, treba davati dobar primjer svima. Treba sudjelovati utavnom citanju rijeoi Bozje i tumaditi sveti tekst kod javnih oku-plianja Bio je posvecen za sluzbu polaganjem ruku pa neka izvr-lava bozansku karizmu koju je primio. Bude li vjeran svojoj sluzbiRijedi, spasit ce sebe i one kojd ga sluSaju (1 Tim 4,11-16).

Timotej treba biti pazljiv u saobracanju s vjernicima, jerdrskosti nema mjesta (1 Tim 5,1-2). Zatim se odreduje kakose ima vladati prema razlicitim slojevima unutar zajednice (1Tim 5,3-6,2a). Postoje tri vrste udovica (1 Tim 5,3-16): one zakoje se brinu njihove obitelji (r. 4); one koje su »zaista udo-vice«, to jest stvarno zavisne (r. 2-8.16); one koje imaju sluz-beni polozaj i vr§e posebne usluge u svojim crkvama (r. 9-15).Prema starjesinama treba postupati s postovanjem, osobitoprema onima koji vjerno vrse sluzbu propovijedanja i ucenja.

63 Neki su oci sliku »stup istine«, koja se odnosi na kr§canskuobjavu, primjenjivali na Timoteja, ne na Crkvu. Ovo se tumacenjeslaze s ulogom Timoteja u pastoralnim poslanicama. Cini se dakumranski spisi dopuStaju ovakvo tumadenje. Vidi MURPHY-O'CONNOR, art. cit., Revue Biblique, 67—76.

M Vidi str. 326 ovog prijevoda.«5 Vidi str. 313 ovog prijevoda.

332

Timotej ne smije na brzinu postavljati Ijude na sluzbu u Crkvi(1 Tim 5,17-22). U razlicitim napomenama (1 Tim 5,23-25) Pa-vao ga savjetuje da se brine za vlastitu duhovnost. Na koncusu upute o robovima i gospodarima. KrScanski robovi duznisu poStivati svoje poganske gospodare, da ne bi doslo do pre-ziranja krscanske nauke. Ako su im gospodari krscani, nesmiju to iskoriStavati nego ih trebaju joi vise poStivati (1 Tim6,l-2a).

Timotej se treba sjecati pouka koje je primio. Apostolga ponovno opominje pred krivim uciteljima (1 Tim 6,3-5).Krivo miSljenje da je poboznost sredstvo dobitka jest povodtvrdnji o suprotnosti izmedu laznog i pravog bogatstva (1 Tim6,6-10). Usrdni poticaj Timoteju da vodi ustrajnu bitku vjere(1 Tim 6,11-14) zavrsava svefcanom doksologijom (1 Tim6,15-16), koja podsjeca na 1 Tim 3,16. Odlomak 1 TUn 6,17-19Iogi6ki bi trebao doci iza 1 Tim 6,6-10. U njemu se auktorvraca temi o bogatstvu i opasnostima blagostanja. Posljednjinalog uSeniku jest napomena njegove duznosti da brani pravuvjeru protiv napadanja laznih ucitelja (1 Tim 6,20-21).

P O S L A N I C A TITU1) PLAN

NASLOV (1,1-4)

TITOVE DUZNOSTI (1,6-16)

1) Postavljanje starjeSina2) Suprotstavljanje laznim ufiiteljima

1,5-91,10-16

POTICAJI (2,1-3,11)

1) KrScansko pona£anje u CrkviTemelj ponasanja

2) KrS6ansko ponaSanje u svijetuTemelj takvog ponaSanja

3) ZavrSni savjet Titu

2,1-102,11-153,1-23,3-73,8-11

ZAKLJUCAK (3,12-15)

2. SadrZaj. Naslov je (Tit 1,1-4) dugafiak i neobicno sve-5anog tona. Poslanje Pavla, apostola Isusa Krista, jest da pro-

333

povijedanjem vodi izabrane po vjeri vjecnom zivotu koji js

Bog obecao u Starom zavjetu.Pavao podsjeca Tita da ga je ostavio na Kreti da organi-

zira Crkvu, osobito postavljajuci starjesine u mjesnim crkva-ma. Navode se svojstva i duznosti starje§ine — nadglednika(biskupa), Bozjeg sluge. Glavna mu je duznost naucavati ibraniti zdravu nauku (Tit 1,5-9). Krivi ucitelji — ocito Zidoviili judaizanti — uznemirili su zajednice. Treba ih pobijati (Tit1,10-16). Izreka (r. 1J2) kretskog pjesnika (iz VI stoljeca) Epi-menida tocno odgovara tim ljudima. Krefcani su slovili kaolasci (kao sto su Korincani slovili kao seksualno nemoralni).

Zatim dolazi niz poticaja Titu. Prije svega treba uvijeknastojati da naucava zdravu nauku. Mora poucavati kr§canenjihovim duznostima. Pisac razlikuje pet krscanskih grupa tedaje posebne savjete svakoj: stariji muskarci, starije zene,mlade zene, mladi muskarci, robovi (Tit 2, 1-10). Temeljkrscanskog ponasanja je ocitovanje spasiteljske milosti Bozjeu Kristu. Krscani su, iako zive na ovom svijetu, usmjereni(ili bi trebali biti) prema paruziji »velikoga Boga i spasiteljanasega Isusa Krista* — otvoreno izno§enje bozanstva Kristova— koji je svojom smrcu stekao Bogu novi narod (Tit 2,11-15).

Zatim Pavao podsjeca krscane na duznost podloznosti za-konitim gradanskim vlastima te ih potice da budu ljubaznii pristojni prema svima ljudima (Tit 3,1-2). Temelj takvog po-nasanja iznesen je u izreci koja razvija nauku Ef 2,3-10 i sa-zima nauku Rim: dobrota i ljubezna blagost Boga, naSega Spa-sitelja, koji nas je spasio ne nasim djelima, nego po Isusu Kri-stu, darom krstenja koje je kupelj preporoda u Duhu Svetom.Jednom opravdani Kristovom miloscu, bastinici smo vje£nogzivota (Tit 3,3-7).

U zakljuSku Apostol poti2e Tita neka se pridr2ava onogana sto mu je skrenuta paznja. Treba poticati ljude na vrSenjedobrih djela, a s druge strane izbjegavati neplodna rasprav-Ijanja i zaobilaziti stranCarenje (Tit 3,8-11). Kada Artema iTihik stignu na Kretu, Tit se treba pridruziti Pavlu i Niko-polu (u Epiru). Treba takoder opremiti za put Zenu i Apolona(Tit 3,12-14). Zavrsni pozdrav (Tit 3,15) je kratak i uobicajen.

334

D R U G A T I M O T E J E V A

1. PLAN

NASLOV: (1,1-2)

ZAHVALA (1,3-5)

POZIV NA TRPLJENJE

1) NeustraSivo ispovijedanje vjere2) Nevjerni i odani prijatelji3) Spremnost na trpljenje

1,6-141,15-182,1-13

LA2NI UCITELJI (2,14-4,5)

1) Savjet sluziteljima2) Osobni savjet3) Pogibelji Posljednjeg Dana4) Svefiano zaklinjanje

2,14-192,20-263,1-174,1-5

ZAKLJUCAK (4,6-22)

1) Pavlova oporuka2) Pavao i njegovi prijatelji3) Osobni pozdravi

4.6-84,9-184,19-23

hi. jSadrzaj. Naslov je (2 Tim 1,1-2) isti kao u 2 Kor i Kol.Pavao s ijubavlju misli na svog ljubljenog »sina« i zahvaljujeBogu za Timotejevu vjeru, koja je poput vjere njegove bakei majke <2 Tim 1,3-5).

On zatim poziva Timoteja da iznutra ozivi dar Bozji, mi-lost posvecenja koju je primio kada je sluzbeno postavljen usluzbu apostola, milost hrabrosti i sile. Potifie ga da podnosisvoj dio patnje za evandelje te da te nevolje radosno trpi kaoPavao (2 Tim 1,6-8). Bog nas je, naime, pozvao ne zbog nasih ^djela, nego slobodno, snagom svoje milosti, koja se sada ocito- <;vala nastupom naseg Spasitelja Isusa Krista, koji je razorio <,smrt i dao da zasja zivot i besmrtnost (2 Tim 1,9-10). Pavaotrpi za evandelje, ali se ne stidi svog trpljenja (pa ne bi tre-bao ni Timotej). Postavljen je za'propovjednika, apostola i uci-telja evandelja te se nada da ce do kraja cvrsto ustrajati usvojoj zadaci. Timotej ce takoder, uz pomoc Duha Svetoga,ostati vjeran evandelju (2 Tim 1,10-14). Pavla su napustili nje-

335

govi prijatelji iz Azije. Naprotiv, vjernost Oneziforova je tovise dobro dosla i Apostol izrazava svoju toplu zahvalnost (2Tim 1,15-18). Pavao je Timoteju, prilikom uvodenja u sluzbuapostola (»pred mnogim svjedocima«, usp. 1 Tim 4,14; 6,12),povjerio zdravu predaju vjere, a on sa svoje strane treba tupredaju povjeravati pouzdanim ljudima koji ce pou5avati dru-ge. On, medutim, treba 'biti spreman da podnese svoj dio patnjepoput vojnika, sporta§a ill zemljoradnika, koji bere plod je-dino ako prihvati poteskoce svog poziva (2 Tim 2,1-7). Vjernosluzenje donosi kao nagradu drugovanje s Isusom Kristom.Pavao ponovno stavlja za primjer svoje vlastite patnje. Odlo-mak zavrsava citatom (2 Tim 2,11-13) iz krsnog himna: na krS-tenju krscanin umire i ustaje s Kristom, all taj sakramenatdonosi duznost strpljivosti i vjernosti (2 Tim 2,8-13).

Sredisnji dio poslanice (2 Tim 2,14-4,5) bavi se opasnoscuu koju mogu upasti zajednice zbog laznih uSitelja i pokvarenenauke. Timotej treba podsjecati svoje vjernike na zahtjevenjihova krscanskog zvanja i nastojati da ih odvrati od ispraz-nih rasprava, on treba sam davati primjer. Poimence se spo-minju dva lazna ucitelja, Himenej i Filet. Pavao je prvoga ve6izopcio (1 Tim 1,20). Oni su naucavali da je uskrsnuce vec pro-slo. Poznato nam je da je Grcima bilo tesko prihvatiti misao otjelesnom uskrsnucu (Dj 17,32; 1 Kor 15,12) i ovi su uciteljitumacili uskrsnude na duhovni nacin, kao da se odnosi na 5i-vot u Duhu nakon kr§tenja {usp. Rim 6,1-11; Kol 2,12; 3,1; Ef2,5). Ipak Crkva — koja naglasava stvarnost uskrsnuda — stojina Cvrstim temeljima koje je postavio Bog (2 Tim 2,14-19).Metafora o Crkvi kao gradevini po sebi vodi do daljnje slikeo posudama u kuci od kojih neke sluze 2asnoj, druge neSasnojsvrsi. Necasne posude ovdje oznacuju lazne uSitelje kojevalja izbjegavati. Apostol jo§ jednom opominje Timoteja da nezamece neplodne rasprave. Naglasava da treba, ako vec morapobijati Ia2ne ucitelje, postupati strpljivo i blago, jer bi ihBog mogao jo§ dozvati k pameti (2 Tim 2,20-26). »Pravi apo-stol ne osuduje. On zna da Bog uvijek mo2e uspraviti stuSenu^trsku i zapaliti stijenjak §to tek tinja (Iz 42,3; Mt 12,20).«««

*• P. DORNIER: »Les epitres de Saint Paul a Timoth6e et aTite«, BJ, str. 58.

336

Ako prije paruzije ima doci zavrsni val zla (2 Tim 3,l-5a),on je vec prisutan u laznim uciteljima koji su neprijateljiprave religije (r. 5b). Oni bi mogli zavesti lakovjerne zene, alinjihov ce uspjeh biti kratkotrajan kao i uspjeh faraonovihvraCara (usp. Izl 7,11-12.22; 8,7). Imena Janesa i Jambresa, zakoje nasa poslanica kaze da su se suprotstavili Mojsiju, do-laze iz kasne zidovske tradicije (2 Tim 3,6-9). Timotej je odpofetka bio vjerni Pavlov ucenik i zna sto je Apostol podnio.Dobro je poucen u Starom zavjetu od svoje majke i bake (usp.2 Tim 1,5). U 2 Tim 16-17 imamo svjedocanstvo za nadahnucePisma," dok cijeli odlomak predstavlja vaznu izjavu o vazno-sti i koristi Citanja Pisma (2 Tim 3,10-17). Slijedi veoma sve-cano zaklinjanje Timoteja, koji treba nastaviti propovijedatievandelje, »bilo to zgodno ill nezgodno«. Cinjenica da ce Ijudiotklanjati Rijec i priklanjati se bajkama, mimo ocekivanja,jest daljnji razlog za ozbiljnije ustrajno propovijedanje. U timteskim vremenima i okolnostima od ucenika se trazi najvecavjernost (2 Tim 4,1-5).

Pavao sluti da ce ovo njegovo drugo zatocenistvo u RimuzavrSiti smrtnom osudom. Stoga govori o svojoj krvi koja seizlijeva kao zrtva Bogu (usp. Fil 2,17). Moze sa svom iskre-noscu izjaviti da je bio vjeran svojoj zadaci te da se nada po-bjednickom vijencu (2 Tim 4,6-8). Dema, njegov suradnik izprvog suzanjstva (usp. Kol 4,14; Flm 24), sada je napustioPavla, dok su Krescencije, Tit i Tihik odsutni na misionar-skom djelovanju. Jedino je Luka s Apostolom i on sada zarkozeli da mu dodu Timotej i Marko. Ova nas trojica podsjecajuna izabrani krug Isusovih ucenika kakvi su bili Petar, Jakovi Ivan. Pavao trazi da mu Timotej donese kabanicu, knjige ipergamene koje je ostavio u Troadi te opominje uSenika pro-tiv nekoga Aleksandra. Pavao se sve vise osjeca usamljenim inapustenim, jer prilikom nedavnog sudenja nitko nije digaoglas u njegovu obranu, ali ga je Gospodin spasio (2 Tim 4,9-18).Poslanica zavrsava nizom osobnih pozdrava (2 Tim 4,19-22).

«7 Vidi WILFRID J. HARRINGTON: Record of Revelation: TheBible, Chicago, The Priory Press, 1965, str. 26.

22 Uvod iu Novi zavjet — Spomien iapunjen-ja 337

3) AUKTORSTVO I VRIJEME PISANJA6*

AUKTORSTVO — Na temelju izvanjske kritike vrlo jemalo novozavjetnih spisa koji su tako dobro posvjedoSeni kaopastoralne poslanice. Euzebije, koji je bio duboko svjestansumnja s obzirom na neke nadahnute knjige, prihvacao je ovebez oklijevanja. Irenej (oko 185. god. posl. Kr.) spominje 1 Tim1,4 i pripisuje Pavlu nekoliko navoda iz pastoralnih poslanica,posebno 2 Tim 4,10-11. Klement Aleksandrijski citira pasto-ralne poslanice, koje pripisuje Pavlu, vise od cetrdeset puta.Tacijan je priznavao da je Poslanica Titu pavlovska, a Mura-torijev kanon sadrzi ova tri spisa u popisu Pavlovih posla-nica. Polikarp in je vrlo dobro poznavao, a znao je za njih iKlement Rimski. Mozemo biti sigurni da je zbirka Pavlovihposlanica, sabrana prije konca I stoljeca, sadrzavala ove po-slanice. U to su doba bili jos zivi mnogi Apostolovi suvreme-nici. Nije vjerojatno da je neki krivotvoritelj, osobito u Efezu,uspjesno podmetnuo »Pavlove« poslanice.

Ipak je, unatoc jakom svjedodanstvu predaje o pavlov-skom podrijetlu pastoralnih poslanica, od pofcetka XIX sto-ljeca sve vise napadana njihova autenticnost na temelju kri-like. jStoga su danas mnogi strucnjaci skloni prihvatiti njihovuneautenticnost kao gotovu cinjenicu. Ovi strucnjaci temeljesvoje stajaliSte na naravi pobijanih zabluda i na hijerarhij-skom ustrojstvu crkava, sto oboje (prema njihovu misljenju)ukazuje na II stoljece, a takoder i na jeziku i stilu koji, ponjihovu misljenju, sasvim vjerojatno nisu od Pavla. Ispitajmopoblize te razloge, .,- 4

;!.'Zablude. Neki tvrde da su zablude koje se napadaju uovim poslanicama svojstvene gnosticizmu II stoljeca. No cini seda su nepotpune i usputne napomene o laznim uditeljima u pa-storalnim poslanicama krhka podloga za tako sigurnu tvrdnju.U stvari, podaci takvi kakvi jesu ne prisiljavaju nas da iza-demo izvan okvira I stoljeca.

Osim toga, dobivamo do jam da opasnost ne prijeti odpokreta koji se suprotstavlja Crkvi, nego od nedega unutarkrscanskih zajednica. Stoga mozemo u judaizmu gledati izvortih zabluda. Propovijedanje protivnika prilika je za rasprave

M Vidi DORNIER, op. cit., str. 7—17; C. SPICQ: >Paul: Pasto-rales (£pitres)«, DBS, VII, str. 50—65.

338

o Mojsijevu zakonu (Tit 3,9; 1 Tim 1,7). Ti lazni ucitelji praverazliku izmedu cistih i necistih jela (1 Tim 4,3; Tit 1,15), nji-hovo ucenje nije nista drugo nego zidovske bajke« (Tit 1,14).Tit treba biti oprezan osobito pred »strankom obrezanih«, kojumora usutkati (Tit 1,10-11). Dakle, ti lazni ucitelji su judai-zanti. 2 Tim 3,8, izgleda, diskretno aludira na magijske obre-de. To, i osudivanje braka (1 Tim 4,3), sigurno nije na linijipravovjernog zidovstva pa mozemo pomisljati na sinkreti-sticko zidovstvo, kao u slucaju zablude u Kolosima." Ovo he-terodoksno zidovstvo moze voditi prema gnosticizmu II stolje-ca, ali pastoralne poslanice ne daju nikakvog traga specific-nim oznakama gnosticizma, kao §to je dualizam, emanacijaeona, suprotstavljanje Boga Starog zavjeta Bogu Novog za-vjeta. Stoga vidimo da ti dokazi ne idu u prilog tvrdnji da supastoralne poslanice nastale u II stoljecu. One vise upucuju navrijejme kad je nastala Poslanica Kolosanima.

(2^jUstrojstvo Crkve. Tvrdi se da hijerarhijsko ustrojstvocrkava, Icako je prikazario u pastoralnim poslanicama, pretpo-stavlja znatno kasnije vrijeme od Pavlova. Da bismo uvidjelivrijednost ovog dokaza i njegovu tezinu, moramo pogledatikakvo je ustrojstvo crkvene zajednice tokom Novog zavjeta.Vidimo da je prvotna palestinska zajednica u svom najrani-jem razdoblju kao hijerarhiju imala apostole i dakone. Zajed-nice izvan Palestine bile su pod upravom apostola koji ih jeosnovao. Kad je on bio odsutan, vodio ih je preko poslanicaili preko predstavnika koji su bili ovlasteni. Pocelo se takoderstvarati mjesno ustrojstvo. Bilo je uredeno po primjeru zidov-ske sinagoge, a osobito po uzoru sinagogalnog sistema starje-sina. Zbog toga susrecemo vec u Dj 11,30 »starjesine« u samojjeruzalemskoj Crkvi a u Dj 15 spominju se »apostoli i starje-sine«. Nema dokaza da je u zajednicama jedan starjesinaimao prednost nad drugima.

Jakovljev polozaj proizlazi iz njegova jedinstvenog polo-zaja: polozaj a »brata Gospodinova*. Na ovom stupnju raz-voja u hijerarhiju su spadali: apostoli i njihovi izaslanici,starjeSine i dakoni.

Kako je vrijeme prolazilo i apostoli nestajali, jedna jelicnost podela zauzimati poseban polozaj u mjesnim crkvama.To je episkopos, koji je imao vlast nad starjesinama, dakoni-

" Vidi str. 312—314 ovog prijevoda.

339

ma i vjernicima. Iz spisa Ignacija Ar.tiohijskog znamo da jetakvo stanje bilo u maloazijskim crkvama pocetkom II sto-ljeca. U to je vrijeme episkopos biskup, a presbyteroi su sve-cenici.

Izraz episfcopos upotrebljavao se vec u I stoljecu, iako umnogo manje preciznom znaCenju, i imao je isto znafcenje kaoi presbyteros (starjesina). Tako je na primjer Pavao sazvao uMiletu »starjesine« Crkve u Efezu (Dj 20,17) te ih uvjerio daih je Duh Sveti postavio »nadglednicima (episkopoi) da pasuCrkvu Bozju« (Dj 20,28). Sli5no, pozdravljajuci dostojanstve-nike crkve u Filipima Pavao spominje »nadglednike (episko-poi) i posluzitelje (diakonoi)* (Fil 1,1). Ukoliko starjeSine nisuukljuCeni u »nadglednike«, nerastumaSivo je njihovo ispuSta-nje. Tako su sredinom I stoljeca izrazi presbyteros i episfcoposu svakom pogledu sinonimni. U najboljem slu6aju mozemoopazati izvjesne nijanse vi§e negoli prave razlike. Prvi je izrazzidovskog podrijetla (prvotna ga je Crkva barem preuzela izzidovstva) i odnosi se na zrelost i dostojanstvo osobe. Drugi seupotrebljavao u grckom svijetu za oznafcavanje nekog nad-jjlednika ili chivara. Moramo takoder priznati da sluzba epi-skoposa, koja je s vremenom jasnije definirana, upadljivo slicina sluzbu mebaqqer-a ili predsjednika kumranskih »logora«ili grupa. »Svaki je takav 'logor' imao 'nadglednika' (me-baqqer), koji je takoder bio nadlezan za pouSavanje i vodstvokandidata. Ova neobiCna kombinacija vjerskih i upravnihfunkcija ponovo se susrece u episkoposu prve Crkve«.TO

Bez obzira na podrijetlo naziva, vidimo da pastoralne po-slanice odrazavaju povijesnu situaciju I stoljeca. Iako susre-cemo izraze episkopos, starjeSina i dakon, oni se nikada neupotrebljavaju u preciznom terminoloskom znaCenju kojeimaju u poslanicama Ignacija Antiohijskog. Tako u 1 Tim 3,2autor zapoCinje prikazivati svojstva i duznosti eptsfcoposa pazatim prelazi na ista svojstva i duznosti dakona, ne spomi-njuci starjeSina. Medutim, u Tit 1,7 (jedini odlomak u kojemjo§ dolazi rije6 episfcopos) rasprava te£e ovako: u r. 5 Tit imauspostaviti »starje§ine« po gradovima Krete; u r. 6 svaki odnjih treba biti besprijekoran; u r. 7 »episfcopos kao Bozji upra-vitelj treba da bude...«. Ovi tekstovi pokazuju da izrazi epi-

n J. T. MILIK: Ten Years of Discovery in the Desert of Judea,Naperville, 111, Allenson, 1959, str. 100.

340

skopos i presbyteros jos ne oznacuju dva jasno odvojena stup-nja hijerarhije. Stoga hijerarhijsko ustrojstvo 5to ga pretpo-stavljaju pastoralne poslanice nikako ne zahtijeva II stoljede.Ono po svoj prilici ide u prilog tvrdnji da je Pavao autor tihposlanica.

/•—\l i rj'edntJc. Najozbiljniji prigovori Pavlovu auktor-

stvu pastoralnih poslanica dolaze odavde. Tvrdi se da je sa-svim nevjerojatno da bi stih bio Pavlov, a s obzirom na rjec-nik, da on obuhvaca veoma mnogo rijedi koje se ne nalaze udrugim poslanicama.

Ovu vrstu dokaza treba obraditi veoma pazljivo i ona je,oSito, otvorena subjektivnom tumaJenju. ProuCavanje drugihposlanica uvjerilo nas je da je Pavao svestran te da ima razli-Site stilove. U pastoralnim poslanicama susre6emo se s novimproblemima. Ukupni broj hapax legomena (306) moze se znatnosmanjiti kada iskljudimo neke rijeCi koje ne sadrze niSta spe-cificno (na primjer stomak, baka), ili koje dolaze iz korijena§to ga je vec upotrebljavao Pavao, ili koje pak trazi predmetraspravljanja (ukazivanje na zablude itd.). Nadalje, svi se oviizrazi moraju vagati po prisutnosti rijeci i izraza koji su auten-ticno pavlovski. Ipak se susrecemo ne samo s promjenomrjednika i naglaska, nego takoder i poglavito s novim na6i-nom izrazavanja. Pred nama su misli i pojmovi u pravomsmislu rijefci helenisticki, koji nisu zaustavljeni u ranijim no-vozavjetnim spisima. U isto vrijeme i dalje prevladava zi-dovska i rabinska podloga u pastoralnim poslanicama.

Kao rezultat izlazi Pavlova misao u helenistickom ruhu.Kao bastinik izraelskih proroka Apostol je do sada pisao svojuteologiju pomocu zidovskih izraza i starozavjetne terminolo-gije. Sada, potkraj svoga zivota, on vidi da je — uglavnom za-hvaljujuci njemu — krScanstvo pustilo korijen u drugu kultu-ru i postalo univerzalna religija. Stoga je bilo hitno potrebnoizraziti novu vjeru izrazima koji su pristupaSniji grCkom men-talitetu. To on 6ini u pastoralnim poslanicama.

Pavao, starac, ponovno je rabin koji svome uCeniku povje-rava nauku koju on treba vjerno safiuvati. Tako pastoralneposlanice prvenstveno vode brigu o preno§enju krScanske na-uke koja prelazi iz razdoblja apostola u razdoblje slijedecegeneracije.

341

Pavao zeli ne samo ovjekovjeCiti svoju nauku nego takoder datjsluzbeno, »autoritativno< obiljezje institucijama i sadrzaju propo-vijedanja koji on od sada smatra pokladom (paratheke) (2 Tim 1,14).Godine 67. vjernici su baStinici svete i neuklonjive predaje: Pistosho logos (vjerodostojna je rijeC) (1 Tim 1,15; 3,1; 4,9; Tit 1,9; 3,8:2 Tim 2,11)."

Mnogo od onoga sto smo spomenuli u vezi s auktorstvomEf vrijedi takoder ovdje, Sak i u vecoj mjeri. Dok nas ni§ta neuvjerava protiv supstancijalnog pavlovskog autorstva, nijelako prihvatiti tvrdnju da je autor Sol, Gal, i Fil napisao i ovestranice. Ovdje vise nego igdje drugdje uvidamo zahvate taj-nika. Ipak ne mozemo reci tko je on bio. Mo2da »profesionalnigovornik, neka vrsta krScanskog Tirana (usp. Dj 19,9) zidovskogpodrijetla?«." Mozda takoder koji obraceni esen, jer je tema0 »istini«, svojstvena Kumranu, takoder svojstvena pastoral-nim poslanicama."

VRIJEME I MJESTO PISANJA — Medusobna poveza-nost pastoralnih poslanica je takva da su sve tri morale bitinapisane u kratkom vremenskom razmaku. Prvu Timotejevu

*i Poslanieu Titu rastavlja vrijeme od jedan ili dva mjeseca,mozda samo nekoliko tjedana. Izgleda takoder da je od njih1 Tim napisana prije, a Tit je sazetak prve. Ne moze bitisumnje da su obadvije nastale prije 2 Tim. Ova posljednjabila je napisana kada je Apostol po drugi put bio zatvoren uRimu (2 Tim 1,17). On u njoj govori da ce brzo na sud (2 Tim4,16-18) i — ne zavaravajuci se o ishodu — pripravlja se nasmrt (2 Tim 4,6-8). Prema tome, 2 Tim je bila napisana u Rimugodine 67, a to je po predaji godina Pavlove smrti. Druge subile napisane malo prije, god. 66—67, bez sumnje iz Makedo-nije.74

4) NAUKA™

.Spasenje vjernika ostvaruje se u Crkvi, i to njezinim pro-povijedanjem, sakramentima i preko sluzitelja. Crkva se moze

71 SPICQ, art. cit., DBS, st. 69—70.71 Ondje, str. 64.71 Vidi MURPHY—O'CONNOR, art. cit., Revue Biblique, 61—76.74 Za Pavlova putovanja izmedu god. 63. i 67. vidi str. 65—66." Vidi SPICQ, art. cit., DBS, st. 45—50; DORNIER, op. cit., str.

17—20.

342

usporediti s kucom (1 Tim 3,15; 2 Tim 2,19-21) u kojoj su Bozjiupravitelji i nadstojnici (Tit 1,7). Okupljanje nadomjesta Bozjinarod (Starog zavjeta; okupljena zajednica je novi Bozji narod,koji je Krist sebi pripravio (Tit 2,14). To je »Crkva Boga zi-voga«, jer je Izraelov »Bog zivi« postao Bog kr§cana. Stoga jeCrkva postala jedino svetiste pravoga Boga.

Tu Crkvu posluzuju sluzitelji: izaslanici apostola, starje-Sine, ili upravitelji i dakoni. Poslanici Apostola koji jevrhovna glava Crkve koju je osnovao— nastavljaju uCvrSci-vati djelo koje je Pavao zapo&eo (Tit 1,5). Oni su uCitelji kojimoraju neumorno govoriti (2 Tim 4,2) izlazuci zdravu naukukoju su sami primili (1 Tim 6,20; Tit 2,1; 2 Tim 1,13; 3,14), oStroobradunavajucl s nezdravom naukom (1 Tim 1,3; Tit 1,10-13) tetrazeci punu doktrinalnu formaciju od onih koje postave nasluzbu (Tit 1,9; 2 Tim 2,2). Oni su pastiri koji vjernike vode ibrizno pouCavaju u staleskim duSmostima (1 Tim 6,1-2; Tit2,1-10). Odgovorni su za odrzavanje bogosluzja (1 Tim 2,8-11).Starjesine ili episfcopot upravitelji su mjesnih zajednica (1 Tim3,2; Tit 1,7). Oni predsjedaju kod liturgijskog okupljanja, pro-povijedaju i poufiavaju (1 Tim 3,2; 5,17; Tit 1,11) te s Aposto-lom ili njegovim izaslanicima postavljaju ruke na druge (1 Tim4,14). U dva paralelna odlomka prikazana je slika savrsenogepiskoposa (1 Tim 3,1-7; Tit 1,6-9). Nisu posve jasne funkcije iduznosti dakona. Mjesto toga vidimo koje se odlike od njihtraze, a one su gotovo iste kao odlike koje se traze od starje-sina (1 Tim 3,8-10.12-13).

Moraine kreposti dobrano su zastupljene u pastoralnimposlanicama. Kridani su pozy^ni da^j>rpvode »pobozan ?ivot«(1 Tim 2,2; l*it""2U2). Jj&ebeia, (»poboznosf«, Vtog6ij"ubnost«)zna6i viSe nego hrvatska rijeC poboinost. Ona je istovremenoklanjanje Bogu i izvrSavanje njegove volje, obuhvaca sve-ukupnost naSih odnosa prema Bogu. Udruzujuci strahopoSto-vanje, zahvalnost i ljubav ona trazi ispunjavanje svih duznostivjere te izvrSavanje moralnih kreposti. Tako se, u stvari, odkrScanina jednostavno moze zahtijevati: »vjezbaj se u po-boznosti* (1 Tim 4,7). Zahtjev za prakticiranjem moralnih kre- \i bez sumnje je odgovor protivnicima koji svojim bescilj- j

nim umovanjem zele odvuci sebe i druge u lazni misticizam.Osim pobijanja zabluda istide se da uzviSena nauka mora po-stati stvarnost, kako kr§canstvo ne bi bilo heSto nestvarno.

343

Tako pastoralne poslanice, poput 1 Iv, vode krscane konkret-nom prozivljavanju svagdasnjeg zivota u Kristu.

iStoga krjcanin nastoji od sveg srca ispunjavati duznosti

svoje dobi i staleza. Otac obitelji s pravom vodi svoju kucu(1 Tim 3,4-5); zene trebaju ljubiti svoje muzeve a majke svojudjecu (Tit 2,4-5); robovi trebaju biti poucljivi i savjesni u svo-joj sluzbi (Tit 2,9-10). Svi se moraju pokoravati zakonitoj vlasti(Tit 3,1). KrScanski odgoj, utemeljen na Pismu, ne smije bitipovrSan, nego mora ici za formiranjem cjelovitog Covjeka (2Tim 3,16-17). Krgcanm je usporeden s vojnikom, sportasem ilizemljoradnikom (2 Tim 2, 3-6), kod cega je naglasak na osob-nom naporu, izvrSavanju kreposti, vjezbanju u poboznosti (1Tim 4,7). Dobra djela trebaju biti njegova neprestana briga(Tit 3,8.14), ito znadi krepost u svim njezinim oblicima (Tit 2,7;1 Tim 5,25), ili, tocnije receno, sluzenje bliznjemu (1 Tim 5,10;6,18). Istinitost vjerske nauke dokazuje se i izrazava kreposnimzivotom krscana (Tit 2,10). Neprestana i uporna borba vjerejest trajni dokaz djelotvornosti milosti Bozje (1 Tim 6,12; Tit3,3-8).

6. POSLANICA HEBREJIMA

1) OPCl UVID

KNJI2EVNA VRSTA — Poslanica Hebrejima,razlikujese od ostalih novozavjetnih poslanica time sto zavrsava kaoposlanica (Heb 13,18-25), iako ne podinje kao poslanica i ne-dostaje joj uobiCajeni pofietni naslov s imenom pisca i naslov-nika. 1 Iv takoder podinje bez poslaniCne formule, ali brzo po-kazuje pravo obiljezje pisma (1 Iv 1,4), dok Heb ima prvi for-malno poslanicni izraz jedino u 13,22: »samo vam ukratko na-pisah«. Ipak podaci u djelu ostavljaju dojam da se radi o po-slanici. Uzvici: »braco« (Heb 3,12; 10,19), »sveta braco* '(Heb3,1), »rjubljeni« (Heb 6,9) ne bi bili na mjestu u Heb kad biona bila rasprava i stoga bezlicna po tonu. Piscu su naslov-nici dobro poznati s obzirom na njihove duhovne prilike (Heb5,11-14; 6,9-12), na opasnosti kojima su izlozeni (Heb 2,1 si;3,12-13; 4,1.11; 10,25 si) i zasluge dobrih djela koja su ucinili(Heb 6,11; 10,32 si). Ukratko, izgleda da je Heb pisana kaoposlanica. Pisac je daleko od naslovnika i ulazi u konkretnusituaciju.

344

Uza sve to Heb zvuci osobito svecano. Auktor je tlefir»ira

kao »rije6 ohrabrenja« (Heb 13,22) i upotrebljava izra^e svoj-stvene govornidkom stilu (Heb 2,5; 5,11; 6,9; 7,9; 9,5; n,32).Stoga su je neki smatrali homilijom u obliku poslanice m gpi-som koji je dijelom homilija a dijelom poslanica. Ipak, nedvoj-bena prisutnost homiletskih elemenata ne dokazuje da je to upoSetku bila homilija koja bi kasnije bila priredena u 0bJiku

pisma. Taj dojam dobiva se zbog zna5ajnih govornicl^ih spo-sobnosti pisca, no ti darovi mogu doci do izrazaja i u pisaPJ"poslanice. Izneseno je miSljenje da je Heb vise poslanica negopismo, ali bi mozda bilo bolje ne pretjerivati razlike izmeduovih dviju knjizevnih vrsta, kao da ne bi mogla postoj^ti n£ka

meduvrsta. Cini se da je to upravo sluSaj s Heb: to j^ r>i$mczbog svog okvira, jer nikada ne gubi iz vida jasno o<Jreaenugrupu citalaca; no to je i poslanica, i to zbog uzvisenosti nfed-meta koji je obraden te zbog stila.7"

POVOD — Auktor Heb obraca se Zidovima kojj su seodrekli svoje bivge religije i napustili mojsijevske obred6 ipropise (usp. Dj 21,21). Pridruzili su se Crkvi te ispovjjedajuIsusa kao Mesiju i Spasitelja (Heb 13,8). Prijelaz sa star°greda na novi psiholoski je tezak. Citateljima nije Iako napu-stiti steSene navike, narodnu i religijsku predaju, pa j pred-rasude. Ovi su obracenici zivlje svjesni onoga Sto su izgut>iliodrifuci se hrama nego onoga sto mogu naci na krscaliturgijskim skupovima. Nedostaje im velicanstvena Utkoju su dobro poznavali. Novo bogosluzje ima veoma m^io

sto bi osjetno podupiralo njihovu vjeru.

Ozigosani kao odrodi osjecaju da ih pripadnici hjihtfve

prijasnje vjere progone. Smatraju se veoma osamljen,ima tekao u izgnanstvu. Bili su progonjeni, oduzeta su im imarija,neki su dospjeli u zatvor (Heb 10,32-36). Na temelju sv(?gazidovskog mentaliteta bili su skloni gledati u toj bijecJi zrlakda ih je Bog napustio (usp. Heb 6,10). Jesu li se prevarjii pri-hvativ§i krscanstvo? Pogorgao im se duhovni zivot, jer su po-stali tromi i tvrdih usiju (Heb 6,12; 5,11). Bili su iskugav^ni(Heb 2,18), stajali su pred stvarnom mogucnosti(Heb 12,14), stoga su neki obeshrabreni (Heb 12,12).

78 Vtdi TEODORICO DA CASTEL SAN PIETRO:agli Ebrei, Roma, Marietti, 1952, str. 4 — 6.

345

Sve ovo razjasnjava zasto je ba§ ovakav ton nase posla-nice i zasto se u njoj ponavljaju poticaji. Citatelji su najprijepozvani da prianjaju uz rijeC Bozju kako ju je objavio Krist.da ne bi zalutali od istine (Heb 2,1). Trebaju ustrajno nastavitisvoj put kao sportaSi (Heb 12,1). Ne smiju se zavarati ni pre-pustati klonulosti (Heb 13,9; 12,3) i valja im opirati se grijehu(Heb 12,4). Trebaju gledati na radosnu sigurnost spasenja (Heb10,35) i ostati cvrsti u nadi (Heb 10,39). Jednom rijecju, trebajusvagda sa£uvati pistis (»vjeru«) u trostrukom smislu: u smislupoucljivog prihvacanja RijeSi, pouzdanja u Providnost i ustraj-

| ne vjernosti volji Bozjoj (Heb 3,7; 4,13; 11). »Kao sto je Rimposlanica spasenja, Gal poslanica slobode, 1 Kor poslanicabratske ljubavi, tako je Heb poslanica pouzdane i hrabre vjere,prianjanja duha i cijelog bica uz Spasitelja (usp. Heb 10,39;13,6)«.77

AUKTORSTVO — Vanjska svjedocanstva o Pavlovuauktorstvu Heb su razliCita u istocnoj i zapadnoj Crkvi. NaIstoku je Heb izridito pripisao Pavlu najprije Panten (oko g180) i od njegova vremena sve istocne crkve ubrajaju Hebmedu Pavlove poslanice. Ovo ne znaci da nije bilo po kojesumnje. Kriticki duhovi, kao sto je Origen, polazeci od knji-zevnih znacajki poslanice, bili su skloni misljenju da je Apo-stol nije sam napisao. Ipak su oni bili usamljeni glasovi te subiskupi i koncili stajali na stajaliStu strogog pavlovskog pod-rijetla. Vjera u kanonicnost spisa bila je cvrsta.

Situacija u zapadnoj Crkvi nije bila takva. Prije zavrsetkaI stoljeca Klement je Rimski poznavao Heb i visoko ju je cije-nio. Klement ipak ne spominje Pavlovo ime u vezi s njom.Tertulijan ju je pripisao Barnabi. Ni jedan drugi pisac rimskeCrkve ne spominje ovu poslanicu prije sredine IV stoljeca.Jeronim svjedoci da je autenticnost Heb bila sasvim potamnilana Zapadu. Izgleda da afriCke crkve nisu za nju znale do svr-setka IV stoljeca. Jeronim i Augustin obradivali su je, me-dutim, kao pavlovsku pa je od V stoljeca bila prihvacena kaotakva na Zapadu.78 lako su i zapadna i istocna Crkva s vre-menom prihvatile pavlovsko auktorstvo Heb, jasno je da je

77 C. SPICQ: »Paul: Hebreux (Epitre aux)«, DBS VII, str.227—78. Ovo tradicionalno tumaCenje povoda Heb ne prihvacaju svi.

78 Vidi HARRINGTON, op. cit., str. 68—72.

346

stvar od poCetka bila sasvim nesigurna. Danas jedva postojikoji strudnjak koji bi ovaj spis pripisao Apostolu. Mozemo na-vesti veoma jake razloge protiy Pavlova auktorstva:

ri.iPoslanica nema u naslovu Pavlova imena, dok svih 13pavlqvskih poslanica ima takav naslov.

/""" -

( 2. ,Njezin jezik i stil znatno je razlicit od Pavlovih posla-nica: sadrzi 168 novozavjetnih hapax legomena i 124 rijecikoje ne postoje kod Pavla, dok savrSene grdke recenice odajubrizljivo njegovani stil.

{'3. )Razli£it je nafiin citiranja Pisma. Pavlove su formule:»Kao sto je pisano*; »Pismo kaze«; »Mojsije, David itd. kaze«.Poslanica Hebrejima ima: Bog, ,Sin, Duh Sveti kaze; »Negdjeje posvjedodeno.*

(_4.)RazliCit je raspored. Kod Pavla nakon dogmatskog di-jela slijedi pouCni ill pobudni dio, dok se u Heb naizmjenicnosmjenjuju dogmatska pouka i pobudno poticanje.

( 5 . )Pisac Heb (2,3) kaze da je ucio od slusatelja Kristovih,to fej od apostola, §to se protivi Gal 1,1.11 si.

( 6. Sredisnja tema kristologije iz Heb, svecenistvo Kristo-vo, "Wigdje ne dolazi u Pavlovim poslanicama.

f 7.)Heb ne spominje tako vaznu Pavlovu nauku kao Sto jeopravdanje po vjeri, a ne po djelima Zakona, unatoc tome Stoje poslanica upucena judeokrlcanima.

Wikenhauser-Schmid, odakle smo ukratko prenijeli nave-dene razloge, ovako sazimaju pitanje:

ZnaCajke teoloikog razmiSljanja Heb dokazuju joS jasnije odjezika ove poslanice ne samo to da ona ne moze potjecati od Pavlanego ni od Pavlova uienika u pravom smislu rijeCi, pa ne moiemonjezinu teologiju promatrati kao >homogeni razvoj< i dopunu Apo-stolove teologije. Pisac Heb je zapravo teolog koji samostalnomisli".

Odite slicnosti s pavlovskom naukom, unatoc upadljivojosebujnosti misli i stila, mogu se opravdati razumnom pret-postavkom da je autor Heb bio Pavlov udenik.

Nije cudno Sto su stru£njaci nastojali odgonetnuti tko jeautor ovog izvanrednog djela. Gotovo svaka osoba koju Djelaapostolska ili Pavlove poslanice spominju kao Pavlova ucenika

"' WIKENHAUSER—SCHMID, op. cit., 559.

347

ill znanca bila je prije ili kasnije predlozena kao autor. Naj-ispravnije je, izgleda, auktorstvo pripisati Apolonu.8"^

~ Iz povoljnog opisa Apolona u Dj 18,24-28 vidimo da jeApolon bio Zidov rodom iz Aleksandrije, rjecit, izvanrednoupucen u Pisma, apologeta, gorljiva duha, Sovjek koji je krep-ko pobijao Zidove »dokazujuci iz Pisma da je Isus Krist«.

_1^ Apolon je bio 2idov, a procitamo li Heb, dolazimo dosigurnog uvjerenja da joj je autor 2idov.

__2. Bio je rodom iz Aleksandrije, odakle je i Filon. Jednaod najznacajnijih crta ove poslanice jest ne samo njezin alek-sandrijski jezik i kultura, nego njezino svestrano i to6no po-znavanje Filonovih spisa.

__3._Apolon je bio istovremeno udenjak i govornik. Zdruze-nost ovih svojstava, koja se rijetko nadu zajedno, vidi se i kodautora Heb.

_4. Apolon je bio biblijski stru£njak. Buduci da Luka ovospominje u vremenu i sredini koja se hrani Svetim pismom,

^ova je odlika morala biti posebna. Heb je djelo nekog uSiteljaPisma.

5^ Apolon je bio apologeta, a Heb je remek-djelo biblij-ske apologetike.

_JL Svaki govornik ima svoju omiljelu temu. Apolon »va-trene duse govorase i nauCavase pomno o Isusu« (Dj 18,25).Tema Heb jest uzvisenje Kristove osobe kao kralja, prorokai svecenika.

7. Izrazita osobnost auktora Heb tocno odgovara obiljezjugovornika koji je u Korintu bio stavljen na jednak polozaj kaoKefa i Pavao (1 Kor 1,12; 3,4-5; 4,6).'Apolon je istovremeno biokosnut korintskim razdorom tako da je odludno odbio da sevrati u Korint (1 Kor 16,12) kad ga je Pavao ozbiljno pozvaoOsjetljivost auktora Heb je o£ita.

8. lako Dj navode Apolonovo aleksandrijsko podrijetlo,takoder govore da je bio u Efezu potpunije upucen u krScan-stvo (Dj 18,26). Efez je mogao za neko vrijeme postati njegovosjediste (usp. 1 Kor 16,12). Poznato je da je krscanska zajedni-ca u torn gradu posvecivala paznju svecenickim i kultnim pita-

80 Vidi C. SPICQ: »Paul: Hebreux (fipitre aux)«, DBS, VII, str.248—49.

348

njima te je Mala Azija bila prikladna sredina za nastajanje irast razmisljanja o svecenistvu Kristovu. Auktor je u Efezutakoder mogao upoznati Ivanovsku predaju i poslanicu iz su-zanjstva.

9. Kad je Apolon stigao u Efez oko g. 53, bio je do tadaprimio samo Ivanovo krstenje i nista nije znao o Duhu Sve-tom (Dj 18,25; 19,2-3). Heb je neobicno siromasna naukom oDuhu Svetom (cime se ostro razlikuje od Pavla). Cirri se daApolon nije nikada stvarno ugradio tu nauku u svoju teolo-sku sintezu.

Svakako je vrlo znaSajno ovo podudaranje izmedu osobei darova auktora Heb te aleksandrijskog 2idova. Glavna po-teSkoca protiv pripisivanja ove poslanice Apolonu jest to stoje ono kasnijeg datuma. Prva Crkva nije ga u torn smisluspominjala. A predaja o tome suti. Osim toga, u vezi s auktor-stvom ove poslanice prije su se spominjala i neka druga imena:Klement Rimski, Luka i Barnaba. — No to su pretpostavkekoje se ne temelje na predaji.

MJESTO I VRIJEME PISANJA — Napomenuli smo daje Heb bila napisana zajednici vjernika koji su se obratili sazidovstva. Ta se zajednica mozda nalazila u Cezareji ili CakAntiohiji. Ovo je vjerojatno, iako se znatan broj egzegeta iz-jasnjava za zajednicu sastavljenu od obracenih pogana. Nemoze se puno dokazivati iz naslova »Hebrejima«, koji potjeceiz sredine II stoljeda.

Mjesto nastanka je nesigurno. Zavrsni pozdrav Heb 13,24nagovijesta Italiju. Medutim, fraza hoi apo tes Italics znaci»oni koji su doSli iz Italije« (jednostavnije »Italci« — bez ob-zira da li su jo§ uvijek u Italiji ili ne). Na temelju toga nekisu tvrdili da je poslanica bila upucena krscanima u Italiji, kojebi pisac pozdravljao u ime njihove odseljene brace.

Klement Rimski citira poslanicu (oko g. 95) pa je moralado toga datuma biti napisana. Vecina strucnjaka misli da jebila napisana izmedu 85. i 90. god. Drugi, zbog njezine srod-nosti s pavlovskim spisima, smatraju da je nastala prije Apo-stolove smrti. Unutrasnja kritika ne iskljucuje vrijeme prije70. godine. Istina je da autor obraduje svetiste i kult na teme-lju Pisma viSe negoli kao opis ondasnjeg bogosluzja. Stoga imana umu vise pustinjski sator nego herodovski hram (zato se

349

ne moze iz Heb 8,13 i 9,2-5 dokazivati da u doba njenog pisanjahram jos uvijek postoji). No mozemo se pitati da li bi autorsutke presao preko katastrofe iz godine 70? On bi u njoj vidiojos jedan dokaz u prilog svoje teze da je starozavjetno bogo-stovlje privremeno. Svakako vrijeme prije godine 70. nije ne-vjerojatno.

UTJECAJF — Bio Aleksandrinac Apolon auktor Hebili ne, mnogi biblicari dopustaju mogucnost da je poslanicunapisao neki aleksandrijski Zidov. Neki idu tako daleko tesmatraju da je on bio veoma prisan s Filonovim djelima.82 Uovom se spisu mogu uofciti tragovi,Filpnova utjecaj a (kao ideja0 teleiosis [»savrsenost«], od dvije objave THeS 1,1], o mesijan-skom zagovaranju i o dva svetista, dok je Krist iz Heb antitipfilonovskog Mojsija). No Filonov se utjecaj najvise osjeca uapologetskim i pobudnim odsjecima. Tako, na primjer, lite-rarna struktura eulogija vjere (Heb 11) identicna je s eulogi-jem nade u Filonovim spisima. Heb je obiljezena Filonovomfilozofijom i njegovom biblijskom apologetikom. Zaista se 5inida je autor ove poslanice morao proucavati djela aleksandrij-skog filozofa. Kad je postao krscanin, nije odmah odbacio ideje1 termine koje je bio usvojio. Svejedno, te rijeci i te ideje nisuvise posve iste kao kod Filona. Razvile su se, obogatile, pove-zane su s drugim stvarnostima, ali je moguce ustanoviti odaklepotjecu.

Nije potrebno naglasavati pavlovski utjecaj na Heb. Ci-njenica da je pavlovsko auktorstvo ovog spisa bilo branjenodo nedavno — osobito medu katolifikim biblifcarima — i to nebez osnove, dovoljna je da pokaze kako je autor morao bitineki Apostolov ufienik koji je posebno usvojio teologiju posla-nica iz suzanjstva. NeoSekivano je to sto ni jedan drugi novo-zavjetni spis nema toliko srodnosti s ivanovskim spisima. Mo-zemo ici tako daleko da ustvrdimo kako izgleda da je Heb uizvjesnoj mjeri ovisna o ivanovskoj katehezi, koja je kasnijezabiljezena u cetvrtom evandelju i Ivanovim poslanicama.SliCnosti su takve da, izgleda, pretpostavljaju zajedniSku teo-losku §kolu ili u najmanju ruku istu kulturnu sredinu. Poka-zat cemo neke dodirne tocke u sadrzaju ove poslanice.

81 Vidi ondje, str. 233—247.85 Vidi str. 38—41 ovog prijevoda.

350

UPOTREBA STAROG ZAVJETA83 — lako se auktorPoslanice Heb nije susprezao pred literarnom egzegezom (takonpr. egzegeza Ps 110,4; Heb 5,6; 7,21; 5,10; 7,3.16-17.24), ipakje cesce njegova metoda nama strana. Moramo razumjeti danjegova egzegeza pretpostavlja kako je cijelo Pismo mesijan-sko, neprekidno prorocanstvo o Kristu i ,Savezu koji je onsklopio izmedu obnovljenog covjecanstva i Boga. Drugim rije-cima, starozavjetna je ekonomija spasenja vec usmjerena pre-ma novozavjetnoj tako da se osobe (Melkisedek i Izraelci udoba Izlaska) i institucije (mojsijevski obredi) mogu ispravnoshvatiti tek u svjetlu mesijanskog predskazivanja. Dvije suekonomije spasenja izraz jednog bozanskog plana i govore istimjezikom te otkrivaju istu stvarnost vjernicima. lako staraustupa pred novom, ona ju je pripravila i u izvjesnom smisluobuhvatila. Stoga se npr. tekst iz 2 Sam 7,14, kojim je u pocetkunajavljeno Salomonovo rodenje, u Heb 1,5 izravno primjenjujena najslavniji izdanak Davidove loze, na Mesiju. Na isti nacinputovanje Izraelaca kroz pustinju predstavlja zivotne uvjeteBozjeg naroda: pozvan na mjesto pocinka i izlozen kusnji, onmora hodocastiti vjeran Bozjoj rijeci. Stoga primjer iz Izlaskavrijedi za sve buduce generacije.

Da bi opisala otkupiteljsko djelo velikog svecenika novogSaveza, Heb analoski i tipoloski koristi i prenosi obred Danapomirenja i tako mojsijevsko bogostovlje gleda kao prorockusliku stovanja Boga od strane Krista. Ukratko receno, Heb jedobrim dijelom egzegeza golemog mashal-a ili »parabole« kojusacinjava Stari zavjet. Odatle literarno tumacenje vodi u mi-drasku egzegezu84 ili alegoriju, tako na primjer Heb 3,12-4,10je midrasko tumacenje Ps 95,7-11.

Vrijednost egzegeze koja se temelji na takvom postupkune smije se ocjenjivati u duhu danasnjeg biblijskog istraziva-nja. Mi se radije zapitajmo sto nam poruCuje nadahnuti pisac.Autor Heb je karizmaticar. Citajuci Stari zavjet u svjetlu noveekonomije spasenja on u »sjeni« starog Zakona vidi »oblicjezbiljnosti* koju je donio Krist (Heb 10,1), a u »slici« Starogzavjeta cita poruku za Novi zavjet (Heb 9,9). Stoga ga trebamo

83 -Vidi C. SPICQ: »Paul: Hebreux (Epitre aux)«, DBS, VII, str.269—71; J.'CAMBIER, IB, str 540—42

84 Vidi WILFRED J. HARRINGTON: Record of the Promise:The Old Testament, Chicago, The Priory Press, 1965, str. 323—26.

351

ozbiljno shvatiti kad pise da je Mojsije odluclo trpjeti zaKrista kad je radije odlucio da bude zlostavljan zajedno s Bo-zjim narodom nego da se casovito okoristi grijehom (Heb 11,25-26); ili kad nas uvjerava da sam Krist govori krscanima uPs 95 (usp. Heb 3,7-11). Jedino Duh Bozji, koji je vodio povijestBozjeg naroda i nadahnuo Stari zavjet, moze potpuno obja-sniti smisao jednog i drugog, a pisac Poslanice Hebrejima ta-koder je nadahnut od istog Duha.85

2) ANALIZA

U nasem stoljecu puno se raspravljalo o strukturi Heb.Ocito da je to vazan cimbenik za razumijevanje ovog spisa.Na ovom podrucju znacajan je doprinos L. Vaganay-a.8' Pro-ucavajuci tehniku inkluzije (ponavljanje nekih rijeci sto ozna-cuju jednu litera'fnu~cjellhu) i_Jcp_nJcatenacije (povezivanje ki-tice istim ili slicnim rijedima — takva "teHnTfta postoji u pje-snickim i prorockim knjigama Starog zavjeta) otkrio je zamr-

' seni sistem rijeci-spona. Ceslaus Spicq je prihvatio Vagana-yeve zakljucke s izvjesnom rezervom i preinakama.87 Ovu jeteoriju upotrijebio takoder A. Vanhoye, cija je znacajna ana-];za najdetaljnija studija literarne strukture Heb do sada.88

PLAN I.

1. KNJI2EVNA STRUKTURA.89 Tehnika rijeci — sponanema toliku vaznost koliku joj je pripisao Vaganay. Naprotiv,spominjanje predmeta o kojem ce biti rijec stalnije je i zna-cajnije. To je ucinjeno pred svakom od pet dijelova poslanice.Time se upozorava — vec prema dijelu o kojem se radi — na1,2. ili 3. odsjek doticnog dijela. Tako sredisnji dio ima tri od-

85 Vidi HARRINGTON: Record of Revelation: The Bible, op.cit., str. 54—62.

™ Vidi L. VAGANAY: »Le plan de 1'Epitre aux Hebreux«, udjelu Memorial Lagrange, Paris, 1940, str. 269—77.

w7 Vidi str. 367 ovog prijevoda.™ Vidi A. VANHOYE: La Structure litteraire de I'epitre aux

Hebreux, Paris) Bruges, Desclee de Brouwer, 1963.M Vidi ibid., str. 49—59.

352

sjeka s prethodnim uvodom. Predmet o kojem se govori utorn dijelu najavljen je s nekoliko rijefii prije uvoda. One sezatim ponavljaju jedna po jedna prije pocetka cjeline na kojuse odnose. Drugi i 6etvrti dio obuhvacaju po dva odsjeka anajava tih dvaju odsjeka data je tako da susjedne cjeline iduobrnutim redom. Tako pisac moze otpoCeti prvi odsjek upo-trebljavajuci izraze naslova kao rijecl-spone. S obzirom nadruge odsjeke ovih dvaju dijelova smatrao je da nije potrebnosvaki put ponovno najaviti predmet prije sto ga poSne razvi-jati, jer se mogao nadati da ce se citaoci jos uvijek sjecati togpredmeta.

Ta struktura daje koncentricnu simetriju koja je oSita.Dijelovi su simetricno rasporedeni oko sredisnjeg dijela, to jetreci dio, tako da odgovaraju broju odsjeka u svakom dijelu.Prvi i peti dio imaju po jedan odsjek, dok drugi i Setvrti imajupo dva odsjeka, a sredisnji dio ima tri. Ovaj pak treci dioizgraden je oko jednog sredista — svog drugog odsjeka —kojemu u prvom odsjeku prethodi nagovor, a u trecem odsjekuiza njega slijedi zavrsni nagovor.

Cijela je poslanica kombinacija doktrinalnog izlaganja ipareneze (opomena, nagovor):

1. Prvi dio ima jedan odsjek (Heb 1,5-2,18) i on je doktri-nalan (osim Heb 2,1-4).

2. Drugi dio ima jedan odsjek pareneze (Heb 3,1-4,14) ijedan doktrinalni odsjek (Heb 4,15-5,10).

3. U trecem dijelu dva nagovora ili pareneze (Heb 5,11-6,20 i 10,19-39) sacinjavaju tri odsjeka (Heb 7,8-9; 10,1-18), svatri doktrinalna, koji zajedno cine jedno veliko izlaganje.

4. Cetvrti dio ima jedan parenetski odsjek (Heb 11,1-40)i jedan doktrinalni (Heb 12,1-13).

5. Peti dio ima razlicito obiljezje nagovora (Heb 12,14-13,19) iakopostoje neke doktrinalne crte (npr. Heb 12,8-24, 13,11si).

Vidimo da simetrija nije savrsena. Tako bi, na primjer,peti dio trebao biti doktrinalan kao i prvi dio. ,S druge strane,ovakav raspored daje bolju opcu ravnotezu: sest doktrinalnihi pet parenetskih odsjeka. Uz to je posve na mjestu da ova»rijec ohrabrenja« zavrsi praktickim nagovorom.

23 Uvod 'U Novi zavjet — Spamem iapunjenja353

2. PLAN

I.

II. <

III.

IV. |

V.

1,1-4

1,5-2,18

fA. 3,1-4,14.B. 4,15-5,10

5,11-6,20A. 7.1-28

B. 8,1-9,28C. 10,1-8

10,19-39

A. 11,1-40B. 12,1-13

12,14-13,19

13,20-21(13,22-25

Uvod

Ime uzvisenije

Isus, vjerniciIsus, samilosni

od andela

Veliki svecenik

Uvodni nagovorIsus, Veliki svecenik po reduMelkisedekovu,postigao ispunjenje,uzroCnik vjecnog spasenjaZavrSni nagovor

Vjera starihPotreba postojanosti

Mirni plod pravednosti

Doktrina

ParenezaDoktrina

Pareneza

DoktrinaDoktrinaDoktrinaPareneza

DoktrinaPareneza

Pareneza

ZakljucakZakljucni pozdrav)

misH.'0 .jy^Poslanica Hebrejima tako je struk-turirana da istice sredisnje elemente. Stoga valja treci dio(koji je sredisnji [Heb 5,11-10,39]) promatrati kao najvaznijiod pet dijelova ove poslanice. U torn trecem dijelu odsjek B(Heb 8,1-9,28) je sredisnji. U ovom pak odsjeku srediste tvoredva susjedna odlomka Heb 9,1-10 + 9,11-14. Prva rije£ iz Heb9,11 konacno je srediSte cijele poslanice. Ta rijeS (u grdkomtekstu) jest ime Krist. Tako je Heb »kristocentri£na« u najdo-slovnijem smislu rijeci. Ovaj izvanjski prikaz odgovara dubo-koj stvarnosti jer je nauka sadrzana u poslanici u svojoj bitikristologija.

__2JLPoslanica sadrzi tri teme. Proudavanje plana sredisnjegodsjek'a otkriva kljuc za razumijevanje poslanice.

8,1-2 Uvod

8,1-9,10 Nedostatnost i prolaznost starog bogostovlja:c) 8,1-6 staro bogo5tovlje, zemaljsko i figurativno;b) 8,7-13 prvi Savez, nesavrSen i privremen;a) 9,1-10 stare, nemocne, bogostovne ustanove.

Vidi ibid., str. 237—258.

9,11-28A. 9,11-14B. 9,15-23C. 9,24-28

Kristova zrtva, djelotvorna i konadna;nove, djelotvorne ustanove;novi Savez;pristup u nebo.

(9,27-28) Zakljucak i prijelaz.

Mozemo u tri para podpodjela (a + A; b + B; c + C) pre-poznati tri razlicite teme. Tema sredisnje podpodjele (a + A[Heb 9,1-14]), te stoga najvaznija od njih triju, jest zrtva:zidovski obredi koji dolaze do vrhunca u liturgiji Dana pomi-renja (Heb 9,1-10) ustupaju pred Kristovom zrtvom (Heb 9,11-14). Iz sredignjeg mjesta koje je posveceno ovoj temi izlazida kristologija ove poslanice nije vanvremenska spekulacija;to je zapravo objava jednog dogadaja. Krist se ocitovao svojomzrtvom (Heb 9,26), i ne samo ocitovao, nego »bio usavn>en«,kako to stoji u naslovu ovog odsjeka (Heb 7,28). Druge pod-podjele samo razvijaju izvjesne implikacije ove odlucne tvrd-nje. U prvoj i posljednjoj od ovih (c [Heb 8,1-6] i C [Heb 9,24-28]) auktor odreduje razinu postignute stvarnosti. Dok jestara liturgija bila omedena jedino na zemaljski svijet koji jefigurativan (c), Kristova je zrtva doprla do neba. Tako je onajedincata i konaciia, a oznaSuje konac vremena (Heb 9,26). Anakon nje doci ce jedino paruzija (Heb 9,24-28). Uvidamoeshatolosku perspektivu koja cini drugu temu.

Medupodjela (b: Heb 8,7-13 i B: Heb 9,15-23) izlaze trecutemu koja je takoder u izravnoj vezi s temom zrtve, a to jetema Saveza. Nemocni stari obredi spadali su na Savez kojije bio privremen. Naprotiv, plod zrtve Kristove uspostava jenovog i boljeg Saveza. Ovo mozemo nazvati eklezijalnomtemom. Tako u sredisnjem odsjeku dobivamo slijedeci kon-centriciii raspored tema:

c)b)a)A.B.C.

EshatologijaEkleziologija

Zrtva

EkleziologijaEshatologija

355

A.

Ova trilogija tema nalazi se posvuda u Heb te predstavljakljuc za razumijevanje kompozicije:a) Prvi dio, koji ima za predmet »ime uzvisenije od andeo-

skoga«, govori osobito o Kristovoj nebeskoj slavi i preteznoje eshatololkt.

b) Drugi dio predstavlja Isusa kao »vjernog i samilosnog Ve-likog svecenika« i pretezno je eklezioloski (vjernost i milo-srde su bitni aspekti Saveza).

c) Treci dio pretezno je zrtvenog obiljezja.d) Cetvrti dio, kao i drugi, pretezno je efcleziolosfci.e) Peti dio u samom naslovu »miomirisni plod pravednosti*

(Heb 12,11) ima ocito eshatolosfco obiljezje (usp. 12,14.22-27;13,4.14).Vidimo da nizanje dominantnih tema u pet dijelova ove

poslanice odgovara slijedecoj shemi:

I. EshatologijaII. Ekleziologija

III. ZrtvaIV. EkleziologijaV. Eshatologija

/ Treba uociti da je cijela trilogija prisutna u svakom dije-j lu, iako u pojedinom dominira jedna tema.

3) Za analizu ove poslanice vazan je sadasnji i buducivijek. Podjele sredisnjeg dijela iznose drugo temeljno svoj-stvo piscieve misli, koje se opaza takoder u cijeloj poslanici,a to je razlikovanje dviju faza povijesti spasenja. Ovo razli-kovanje primijenjeno je na svaku od tema i omogucuje namda u njih dublje prodremo. Radilo se o zrtvi, Savezu ili esha-tologiji, ove dvije faze mogu potpuno osvijetliti temu.

U uvodnim recima Heb usporedena su dva razdoblja:staro, razdoblje mnogostruke objave, J^JA _ajje dojie, razdoblje

' objave »u Sinu«. Sredisnji odsjek istice takodeTTda je Kristovazrtva smjestena »na kraju vjekova« (Heb 9,26) te da je otvo-rila drugu fazu. Promatrajuci jedinstvenu ulogu koju ima Kri-stova zrtva pisac istice da je stari Zakon slab u korijenu, ali onuza sve to ima vrijednost predslike. On usporeduje te dvije fazete otkriva_ tri vrste odnosa: slicnost, razlicnost, nadmocnost:

a) Kristova zrtva slici starim zrtvama: nesto je »prineseno«(Heb 8,3); bilsTje potrebna neftja smrt (Heb 9,15-16); bilaje prolivena krv (Heb 9,7.14.18.22); u pitanju je »ulazenjeu sveti§te« (Heb 9,7.12).

b) Bitne_jaz_Ztfce; razlika izmedu »prinosenja darova i zrtava«(Heb 9,9) i »prinosenja samoga sebe« (Heb 9,14); izmedukrvi zrtava i krvi svecenika (Heb 9,12.19.25); izmedu ula-zenja »jednom godisnje« (Heb 9,7.25) i ulazenja >jednomzauvijek* (Heb 9,12.26); izmedu pristupa svetiStu koje jepralik i pravom svetiStu (Heb 9,24).

c) Ocita je nadmoc: Krist prikazuje »uspjeinije zrtve« (Heb9,23); pfoSao^je^kroz »veci i savrgeniji 5ator« (Heb 9,11);djelotvornost zrtve nije ogranicena na obrednu Sistocu, negocisti savjesti (Heb 9,13-14); zadobiva »vjecno otkupljenje«(Heb 9,12).Isti odnos postoji izmedu dva Saveza: slicnost (Heb 8,4.6.

8-10; 9,1.19-21); razlicnost i nadmocnost (Heb 8,6-9). Kod treceteme stari je red oblikovan po uzoru na nebeski: slicnost (Heb8,5). Postoji, medutim, veca razlicnost izmedu »rukotvorenogsatora* i »nerukotvorenog satora« (Heb 9,11.24), izmedu ze-maljskog i nebeskog (Heb 8,4; 9,23-24), izmedu privremenog ivjecnog (Heb 9,10.12.15). OdluSni dokaz nodmocnostt Novogzavjeta nad Starim jest to sto Novi otvara pristup posljednjimstvarnostima. Ove tri vrste odnosa opazaju se kroz cijeluposlanicu.

Slijedeci elemenat u analizi Heb jest odnos Krista i krs-cana. Iako su krscani u posljednjoj fazi povijesti spasenja, onito nisu u istom smislu kao i Krist. To je izneseno u Heb. Upitanju eshatologije npr. prvi dio govori samo o Kristu kao»prvorodenom« (Heb 1,6); o zezlu njegova kraljevstva (Heb1,8); njegovu kraljevanju (Heb 1,6; 2,5). U petom dijelu, kojiodgovara prvome, rije£ je o prvorodencima (Heb 12,23); o kra-Ijevstvu koje krScani primaju (Heb 12,28); o buducem Gradukoji ce ih primiti (Heb 13,14).

Kod teme zrtve prvi dio opisuje §to je Sin morao uSinitida se stavi u isti polozaj sa svojom bracom (Heb 2,10-18). Petidio pokazuje put kojim nam je krenuti da bismo se naSli uznjega (Heb 13,11-13). Na isti se naSin odvija usporednost dru-gog i cetvrtog dijela: drugi dio obraduje Kristovu vjernost injegovu sveceni^ku samilost, dak cetvrti dio stavlja predkr5cane primjer vjere i zove ih na strpljivost.

356 357

• Opcenito mozemo reel da je cijela prva polovica vise po-i svecena Kristu, a druga polovica vise krscanima. Tako nije1 pobrkan polozaj koji pripada Kristu i onaj koji pripada krsca-

nima, iako se i on i oni nalaze u istom planu spasenjske povi-jesti.

Pogledajmo napokon doktrinalno izlaganje i parenezu uHeb. Pisac upotrebljava naizmjenic'no knjizevnu vrstu doktri-nalnog izlaganja i pareneze. To je, medutim, vise od pukogstilskog postupka te ima duboko znacenje. Pisac pokazuje dakrscansko spasenje nije samo stvar znanja, nego trazi obra-cenje (usp. Heb 12,1-3). Zato se krscanski apostol ne mozeograniciti samo na izlaganje Kristova misterija, nego moraistovremeno poticati svoje slusatelje da svojim zivotom pri-hvate taj misterij i da uza nj sve dublje prianjaju.

Doktrinalno izlaganje i pareneza imaju svoju zaokruzenucjelovitost, all su tako povezani mnogostrukim vezama da ihne mozemo izdvojiti kao zasebne cjeline. Mozemo ih ipak pro-matrati kao dva sustava (u smislu u kojem govorimo o zivfia-nom i krvnom sustavu) koji saSinjavaju dio istog organizma.Skup razlicitih izlaganja tvori »doktrinalni sustav« Heb, dokskup poticaja sacinjava »parenetski sustav«. Ako vrhunacprvoga tvori glavu cijelog djela (Heb 8,1-9,28), zivotno sredistedrugoga je srce tog djela (Heb 10,19-39).

PLAN II."

PROLOG: KRIST KRALJ, SVECENIK, OBJAVITELJ IOTKUPITELJ (1,1-4)

Prva tema: Utjelovljeni Sin Boiji, kralj svemira 1,5-2,18

Druga tema: Isus, vjerni i samilosni Veliki svecenik 3,1-5,10

Treca tema: AutentiCno sveceniStvo Isusa Krista 5,11-10,18

Obrazlozenje:1) Nadmoc Krista nad levitskim svecenicima 5,11-6,202) Nadmoc Kristova bogostovlja, svetista i zrtve 7,1-283) Kratak pregled: nadmoc Kristove zrtve nad 8-9

mojsijevskim irtvama 10,1-18

Cetvrta tema: Ustrajna vjera 10,19-12,29

DODATAK (13,1-21)

ZAKLJUCAK (13,22-25)

358

SADRZAJ — Poslanica Heb ide za tim da ohrabri slu-satelje i to postizava pomocu velikih 'kontrasta. Njena porukaje nadmoc novoga nad starim, a to je izrazeno naglasavanjemKristove uzvisenosti u svakom pogledu. To pisac zeli pokazatiod samog pocetka. Proslov (Heb 1,1-4) — koji inafie podsjeeana Iv 1,1-18 — predstavlja osobu i djelo Kristovo u pojmovimadvaju saveza, u okviru Bozjeg plana spasenja. Krist je Sin,bastinik svega i po njemu je stvoren svijet (usp. Izr 8,22-23.Iv 1,3). On je odraz Bo2je slave i nosi biljeg Bozje naravi, nasto podsjeea Mudr 7,25-26. On je adekvatni izraz Oca (usp. I\, jedino on poznaje Oca i moze ga obznaniti (usp. Iv 1,18;

4,25; 14,9). Po njemu je Bog dorekao svoju konacnu rijeS: »uove dane«. Kao Veliki svecenik novog Saveza oprao je grijeheprinijevsi sebe samoga i sada mu pripada pravo mjesto o desnuBoga. Njegovo ime — Sin Boiji — i uzdignuce na Bozje pri-jestolje cine ga neizmjerno vecim od andela.

Prva tema prikazuje Krista kao kralja svemira (Heb 1,5-2,18). Ona dovoljno dokazuje njegovu nadmoc nad andelimakoji su najvisa stvorenja. To se dokazuje nizom starozavjetnihtekstova. Pisac zakljucuje da su na koncu konca andeli za-pravo duhovi koji sluze, pa prema Bozjem planu o spasenjusluze krscanima (Heb 1,5-14). Iako su oni bili pomocnici Bozji uproglasavanju Mojsijeva zakona, ipak je taj zakon oSito niziod evandelja, koje je donio Sin (Heb 2,1-4). Krist je »poeetnik«(arhegos — usp. Heb 12,2), on utire put, pokrece i predvodione koji ga slijede u slavu Bozju. Trpio je jer je bio jednos ljudima. Bio je proslavljen zato sto je trpio i njegova jeproslava dala otkupiteljsku vrijednost njegovoj smrti (usp. Iv12,23; 13,31) i posvecenje njegovoj braci. Kristu nije stalo do

" Za ovaj plan i sadrzaj vidi C. SPICQ: L'£pitre aux Htbreux(BJ); L'Epltre aux H6breux, Paris, Gabalda, 1953, II; »Paul: Hebreux(Epitre aux)«, DBS, VII, str. 230—233. Buduci da Vanhoye svojuteonju treba jo§ produbljivati i upotpuniti je ofiekivanim komen-tarom Heb, u ovom sadrzaju naSe poslanice sliiedimo kompetentnogSpicqa.

359

andela nego do ljudi koje zeli osloboditi od vlasti Sotone.Postao je Sovjekom da bi, prikazujuci zadovoljstinu kao sve-cenik, otkupio ljude; trpio je i podnosio kusnju da bi bio sami-losni svecenik (Heb 2,14-18). U Heb se utjelovljenje prikazujeu prvom redu na svecenicki naSin. Kad Sin ne bi bio £ovjek,njegovo svecenistvo ne bi bilo valjano (usp. Heb 5,1).

Druga tema prikazuje Isusa kao vjernog i samilosnog Veh-kog svecenika (Heb 2,1-5,10). Na pofcetku pisac kaze da je Isus»apostol« — to jest onaj kojega je Bog poslao da ljudimauputi bozanski poziv na vjeru i spasenje te njihov posrednikpred Bogom (Iv 3,17.34; 5,39; 9,7) — i da je veci od Mojsija(Heb 3,1-6). Prvi i drugi redak pokazuje Krista i Mojsija uulozi posrednrka. Nadmoc Krista dokazuje se u dva dokaza:graditelj je veci od gradevine, a Krist je graditelj (Bozjegnaroda — r. 3); Sin je veci od sluge (r. 5-6). Dokazivanje setemelji na vjernosti tako da je Krist nas vjerni veliki svece-nik u najodlucnijem stupnju. Kako usporedba izmedu Krista iMojsija prelazi u usporedbu izmedu njihovih sljedbenika, naovaj se odlomak po sebi nastavlja poticaj na vjernost (Heb

' 3,7-4,11). Nevjernost 2idova u pustinji sluzi kao ocita opo-mena krscanima. Sve je to midras na Ps 95,7-11, gdje je uMojsijevo vrijeme cijela generacija neposlusnih bila isklju-cena za kaznu od pocinka u Kanaanu. Krscani trebaju dalekcvise strahovati pred ptpadom koji bi ih iskljucib od vjecnogpoSinka.

Reci 4,12-13 sacinjavaju zakljucak prethodnog nagovora iujedno istiSu nadmoc Krista nad Mojsijem (Heb 3,1-6). Tu jeprisutna jedna od glavnih tema Heb, a to je usporedivanjedvaju saveza preko njihovih posrednika. Makar sluzitelji Sta-rog zavjeta i bili nizi od Krista, ipak isti Bog govori u obasaveza. Bozja je rijec takva da joj ne smijemo neodgovornoizmicati.

Odlomak Heb 4,14-16 sluzi kao prijelaz na razmatranjesamilosnog Velikog svecenika (Heb 5,1-10). No to je u istovrijeme i zakljucak prethodnog nagovora. Mojsije i Izraelcinisu mogli uci u obecanu zemlju, a nas je Veliki svecenik vecpostigao poSinak te nam je po njemu otvoreno Bozje milo-srde. UzaSao je na nebo, ali ostaje sjedinjen s nama i razumijesavrseno naSe nevolje i poteSkoce. Utjelovljenje je izbrisaloudaljenost izmedu njega i nas, a uzasasce ga nije udaljilo od

360

nas. Uvijek moze i hoce pomagati nam jer je stalno nas sami-losni Veliki svecenik. '-•"

Odlomak Heb 5,1-10, koji^govori o Isusu, samilosnom Ve-likom sveceniku, pokazuj>-tla je Krist savr§eno ispunio uvjeteza sveceniStvo. DijelLseu dva diiela: 11 svolstva nuzna za sve-ceniSku sluzbu (5p^);_2J_Krist posjeduje ta svojstva (5,5-10).Veliki je svecenik covjek koji se slu^beno postavlja da posre-duje izmedu Boga i ljudi, da zagovara ljude pred Bogom iprinosi darove ljudi Bogu, osobito zrtvu za grijehe. Pravi ve-liki svecenik treba biti samilostan, pun blagosti i pra§tanjaprema gresriicima, a mora biti izabran i pozvan od Boga (5,1-4)̂Dokazujuci da Krist ima ta svojstva autor postupa obrnutimredom obradujudi najprije Kristov poziv a zatim sucut sljudskim patnjama. Krist nije uzurpirao dostojanstvo velikogsvecenika, jer ga Bog, koji u Ps 2,7 naziva Mesiju Sinom (usp.Heb 1,7), proglaSava u Ps 110,4 velikim svecenikom dovijekapo redu Melkisedekovu. Prvi je tekst temelj Kristova svece-nistva, a drugi sve^ano i jasno progla§avanje toga sveceniStva(Heb 5,5-6). A'ko Krist ima bozanski poziv, koji je prvi uvjefza sveceni§tvo, onda ima i sucut prema greSnicima, koja jetemeljno svojstvo svecenistva (Heb 5,7-10). Ovi reci prikazujuKrista u stavu zagovaranja pred Ocem. Buduci da je sveceniki zrtva, nau£io se pokornosti, a buduci da je savrsen, donio jespasenje onima koji mu se pokoravaju. Ova duga refienicadijeli se u dva dijela, od kojih prvi oznaCuje sredstva pomocukojih je Krist izvrSio svoje spasiteljsko poslanje (trpljenje —r. 7-8), a drugi ucinak tog poslanja za samog Krista i za onekoji se na njega oslanjaju (r. 9-10). PosluSnoScu je Krist kaocovjek stekao obogacujuce psiholosko iskustvo razumijevanjai poStivanja patnje, 5to mu omogucuje suosjecanje s bracom.Tako Krist u savrSenom stupnju posjeduje drugo svojstvo kojese trazi za svedenigtvo, svojstvo sucuti. Kao rezultat toga onje sama savrSenost, tvorac vjecnog spasenja, Veliki svedenikpo redu Melkisedekovu.

SrediSnji odsjek o Kristovu svedeniStvu pocinje dugimuvodom (5,11-10,18; 5,11-6,20). U 5,1-10 autor je definirao Kri-stovo sveceniStvo. Sada namjerava razviti tu temu. Ali zbogtezine predmeta i zbog ograniCenosti ditatelja (5,11) smatra daje potrebno podstaknuti njihovu paznju prije nego poCne izla-gati ovu uzviienu nauku. Obraca im se kao zaostalim udenici-

361

ma i predbacuje im njihovu lijenost u proufiavanju krscanskevjere (5,11-14). Potice ih na dublje razumijevanje vjere istrogo ih upozorava na opasnost otpada (6,1-8). Podsjeca ih naobecanja koja cekaju izvrsitelje dobrih djela i potiCe ih naustrajnost u vjeri te zavrsava, kao i uvijek, napomenom onadi (6,9-20). Krscanska je nada dobro utemeljena, jer je usre-dotocena u Krista, koji je iza zavjese usao zauvijek u nebokao veliki svecenik po redu Melkisedekovu (6,20). Tako pisac,zahvaljujuci svome knjizevnom umijecu, bez poteskoce prelazina svoju glavnu temu — Kristovo svecenistvo.

Pisac zeli pokazati nadmoc Krista nad levitskim sveceni-stvom (7,1-28). Po&nje uzvisenoscu svecenistva kojemu je tipMelkisedek, ali se brzo zaustavlja na antitipu Kristu. Melkise-dek se u Bibliji pojavljuje kao meteor (Post 14,17-20) i zani-mljiv je autoru Heb samo kao tip Krista. Vazne su mu triokolnosti: etimologija imena, ponasanje Abrahama prema kra-Ijevskom sveceniku Salema i sutnja Pisma o njegovu podrije-tlu. Melkisedek »ostaje svecenik zasvagda«, jer je njegovosvecenistvo osobno i ne podlijeze zakonima ljudskog nasljedi-vanja i, buduci da prema Pismu nema ni pocetka ni kraja,kiziva »negativnu« vjefinost. Svecenistvo Melkisedeka i Kristarazlikuju se od svakog drugog svecenistva po tome Sto nemani ljudskog podrijetla ni ikakvih ljudskih nasljednika (7,1-3).Pokazujuci nadmoc Melkisedekovu nad Abrahamom i levit-skim sveceniStvom autor iznosi dva dokaza: Melkisedek je veciod Abrahama, jer je od njega primio desetinu i blagoslovio je(7,4-7); veci je od levita, jer su oni smrtnici i jer je prekoAbrahama sam Levi platio desetinu Melkisedeku (7,8-10).

Nije dovoljno samo dokazati uzvisenost Melkisedekovu.Njegovo je, naime, sveceni§tvo starije od Zakona pa bi netkomogao zakljufciti da je Aron i aronsko svecenstvo zamijeniloMelkisedeka ili barem preuzelo njegove povlastice. Ovakva sepretpostavka temelji na zidovskoj pretpostavci, koja je za-pravo dogma, da je Zakon konaCni odraz volje Bozje. Autorpokazuje da je levitskom svecenistvu trebala korjenita re-forma i da je cijeli mojsijevski sistem nesavrien. Ova se nuznapromjena dogodila i doSao je novi svecenik po redu Melkise-dekovu (7,11-14). Prolazno je obiljezje levitskog svecenistvaoznaSeno njegovim potiskivanjem, novo je svecenistvo vjecno(7,15-19). Nadmo6 se Kristova svecenistva dokazuje novim do-kazom: jedino je Krist svefianom zakletvom Jahve uveden u

362

svecenistvo, dok su levitski svecenici preuzimali sluzbu bezzakletve (7,20-22). Kao sto je u Heb 7,15-17 »snaga neuniSti-vogzivota« suprotstavljena tjelesnom nasljedivanju, tako se je-dinstvenost i trajnost Kristova svecenistva istice nasuprotmnoStvu svecenika koje smrt sprefiava da bi trajno vriSili svo-ju sluzbu (7,23-25). Redak 25 sacinjava prijelaz, zavrsava pred-met iz 7,20-24 i uvodi u 7,26-28, gdje se rasprava zakljuSuje.To je izravna definicija Kristove sveceniSke sluzbe. Snagomsvoga vjefcnog svecenistva (7,24) Krist moze spasavati svoje sa-vrSenim spasenjem u svakom pogledu. On spasava sve onekoji po njemu, Velikom sveceniku i posredniku, pristupajuBogu, jer neprestano 5ivi da nas zagovara (usp. Iv 12,24; 1 Iv2,1-2).

Odlomak 7,26-28 vrlo je vjerojatno himan Velikom sve-ceniku. ZakljuCujuci svoju nauku o svecenistvu po redu Mel-kisedekovu, autor naglaSava svetost i savrsenost Krista, sto gaCini vecim od svakog svecenika, 5ak i Melkisedeka. Posljednjiredak zvudi kao pobjedniCki usklik: dok Zakon postavlja zasvecenike ljude podlozne grijehu i smrtnosti, rijeC zakletve,koja je navijeStena na usta Davidova mnogo poslije Zakona,postavlja za velikog svecenika Sina, koji je postigao savr§enostzauvijek postavsi svecenik i usavsi u slavu.

Poglavlja 8 i 9 promatraju nadmoc Kristova bogoStovlja,svetista i zrtve. Nadmoc se Velikog svecenika po redu Melkise-dekovu, moze vidjeti na uzvisenosti svetista u kojem vrsisluzbu. Mojsijevski je Zakon odredio institucionalno mjestobogostovlja, sator podignut u pustinji, u kojemu su obavljalisluzbu Levi i njegovi potornci. Zakon nije dopuStao nijednodrugo mjesto bogostovlja, ali je propisao da zemaljski §atortreba biti slika i sjena nebeskog svetigta. Krist je, medutim,imao pristup nebeskoj Svetinji nad svetinjama (7,26). Kao §toje sveceni5ka moc odredena za prikazivanje zrtve (5,1; 8,3),tako Krist vrsi sluzbu u nebeskom svetistu pred Bogom i pri-nosi sama sebe za zrtvu (8,1-5). Zaklju6ni i prijelazni redak8,6 kaze da je Krist dobio uzvi§eniju sluzbu (leitourgia) uko-liko je posrednik boljeg Saveza, koji se temelji na boljim obe-canjima. Novi je Savez potreban zbog nesavrienosti staroga(8,7). Ta je dinjenica potkrijepljena navodom iz Jr 3,31-34,gdje je proreceno nastajanje novog Saveza, koji ce se temeljitina vrlo uzviSenim i vrlo sigurnim obecanjima (8,6-13).

363

U 9. se poglavlju naglaSava vrhovna vaznost Kristovezrtve usporedbom s najsvefianijom zrtvenom ceremonijom sta-rog Zakona na Dan pomirenja (usp. Izl 25-26; Lev 16). Ne po-stoji religija bez kultne zrtve. Najvaznija je u novom Savezuupravo zrtva na kojoj se on temelji (9,1-14). U 9,2-5 pisac opi-suje sator koji je podigao Mojsije. lako ne namjerava ulazitiu sitnice liturgijske simbolike (r. 5), on zeli istaknuti Sinjenicuda sluzbujudi svecenici ulaze u Svetinju u svako doba, dok jejedino veliki svecenik smio uci u Svetinju nad svetinjama,jednom godisnje, »i to ne bez krvi« (9,6-7). U 9,8-10 pisacobjaSnjava simbolifcko znafcenje — koje je htio Duh Sveti —tog strogog odvajanja dvaju dijelova svetiita i slozenog cere-monijala kojega se imao pridrzavati veliki svedenik prilikomulaska u Svetinju nad svetinjama. Ta je simbolika dvostruka.Prvo, ona oznaCuje da je nepristupac'an put pravom svetistu,da ljudi ne mogu pristupiti Bogu; s druge strane, savjest vjer-nika nije oclScena samim tim obredima od grijeha. Krist je.medutim, doSao pred Boga u nebesko svetiste, uiao je jednomzauvijek snagom svoje krvi i time nam stekao vjeCno otkup-ijenje (9,11-12). Reel 9,13-14 predstavljaju dokaz a fortiori: akoje krv zivotinja postizala izvjesni udinak na podrufiju ritualneSistoce, koliko vi§e Kristova krv clsti duSe na duhovnom pod-ruCju! Otpust je grijeha, najavljen u 8,12 postignut Isusovomzrtvom i nebeskim prinosom. Stoga se nagla§ava vaznost krvi.Krv zrtvenih zivotinja, kojom je veliki svecenik Skropio Sve-tinju nad svetinjama, suprotstavljena je krvi Krista, koju jeon sam prolio i koja jedina disti du§e.

Otkupitelj je posrednik. On posreduje novi Savez prija-teljstva izmedu Boga i ljudi, Savez koji je zapeSacen njegovomkrvlju (9,15-28). Igrom rijecl na izrazu diathefce, koji znacl»savez« u LXX (Heb 9,15.18-20) i »oporuka« u svjetovnom gr6-kom (Heb 9,16-17), te isticanjem potrebe da u obje zgode budeprolivena krv (za sklapanje saveza potrebna je zrtva, a da bioporuka vrijedila, potrebna je smrt onoga koji ju je napisao),autor dokazuje da je Krist morao umrijeti da bi sklopio noviSavez i da bi ga uSinio plodonosnim (9,15-22). CiSdenja starogZakona bila su samo sjene koje su tek doCaravale sliku nebe-ske stvarnosti. Krvlju Sina Bozjega, koja je prolivena u zrtvi,nebo, prebivaliSte Bozje, postalo je svetiSte prikladno za li-turgiju kojoj predsjeda Veliki svedenik Krist. On ne prika-zuje sebe uvijek iznova da bi dao povremenu zadovoljStinu po-

364

put zadovoljstine koju je cinio izraelski veliki svecenik jednomgodisnje. Sada, na koncu vremena, on je jednom zauvijek do-§ao da, zrtvujuci samog sebe, uni§ti grijeh i mod pakla. Premaopdem pravu svih ljudi Krist je mogao umrijeti samo jednom izrtvovati sebe samoga. Nakon smrti slijedi sud (opci -usp. 6.2;20,27). Kad Krist dode drugi put (prvi je put, utjeloviv§i se,doSao da otkupi Covjecanstvo), nece trebati prikazivati novuzrtvu za grijeh, jer ga je jedinstvenom zrtvom na KalvarijiuniStio u korijenu. Spasenje ce vjernika tada biti potpuno i ,konaCno, jer je otkupiteljska krv koju je Bog prikazao nje-gov Sin sve to postigla (9,23-28).

Pisac jo§ jednomjnaglasava nadmoc Kristove zrtve nadmojsijevskim zrtvama (10,1-1$). Isus je prolio svoju krv za ot-puStenje grijeha te uzasao na nebo da posreduje za Ijude <gl.9). On je tvorac pravog posvecenja i vje6nog spasenja. Ovaneusporediva zrtva suprotstavljena je zrtvama starog Zakona(10,1-4). Krist je Covjek, on prikazuje samog sebe pa je njegovaJrtya Bogu najmjlija. Ovo se razraduje navodom i egzegezomPs 40/7-9 (Heb 10,5-10). Bozje prihvadanje, zapefiadeno time Stoje Krist sjeo s desne Bogu, dajejjosebnu djelotyornost ovoj je-dincatoj zrtvi. _NjezjnLsu plpdpvit duhovno 6i§cenje (10,2.10.14)j_otpu§tenje grijeha i spasenje (10,12.17-18); jedinstvq s Bo-gom (teleiosis -10,1,14). Pisac ponovo navodi tekst Jr 3,1,34(8,8-12) da pokaze kako novi Savez donosi otpu§tanje grijeha.Tema o Kristovu svedenistvu zavr§ava egzegetskom glosom: »A

j|dje su grijesi oproSteni, nema viie prinosa za njih« (10,18).potpuno oproStenje grijeha, zadobiveno po jednoj zrtvi, po-sebno je obiljezje novog Saveza, koji je zapefiaden Kristovomkrvlju (10,11-18).

Krist je otvorio put u nebo pa je jpotrebno strpljivo pod-nositi neyolje zivota i ustrajno vjerovati (10,19-12,29). Prije-lazni odlomak 10,19-25 poziva na pouzdanje u Velikog svede-nika._Put^k Bogu je Krist osobno (10,20; usp. Iv 14,6). Pisac -=?-ponovno opominje 'protiv^{pa3aT1^ko_se pdyratio od Kristove

^rtygj U|aXL-j? u beznadno stanje, jer nema druge zrtve kojabi mu njojla pomoci (10,26-31). Citatelji se trebaju sjedatisvoje prijaSnje fivrstode u progonima, jer 'im je sada opet po-trebna strpljiva ustrajnost i dvrsta vjera (10,32-39; usp. Otk13,10). r—^

U 11,1 opisana je^Yjgra -£ao cvrsta sigurnost i ispunjenjena5e nade, jer je vjera usmjerena prema bududnosti i tezi pre-

365

ma nevidljivom. Ona je jamstvo posjedovanja nebeskog bla-zenstva jer se temelji na Bozjoj rijeci. Uvjerava nas u stvar-

1 nost koju jos ne vidimo i omogucuje nam da djelujemo pro-! zeti torn stvarno§6u. VeliSanstveni eulogij vjeri sastavljen je

navodenjem primjera pravednika koji su zivjeli prije Krista,nakon fiega slijedi vrhunski primjer samog Krista (11,1-40;12,1-4). Poglavlje se dijeli na tri dijela, od kojih svaki obra-duje jedno razdoblje starozavjetne povijesti: razdoblje1 patri-jarha i primjer njihove vjere (11,1-22); mojsijevsko razdobljete primjer Mojsija, Josue i onih koji su ih poucljivo slijedili(11,23-31); vjera izraelskih junaka od Sudaca do Makabejaca(11,32-38). Poglavlje zavrsava promatranjem odnosa izmedustarozavjetnih pravednika i krscana, i to u okviru Bozjegplana (11,39-40).

Starozavjetni su sveci plemeniti i prethodnici krscana uvjeri i svjedoci velike trke koju krscani trebaju poduzeti. Tkoto uvidi, osokolit 6e se i ohrabriti da moze ustrajati. Ipak je;krsdanima najbolji primjer i poticaj na strpljivost Gospodin,koji je prihvatio ponizenje i smrt na krizu kao put do uskrsnu-ca Tulaska u slavu (12,l-4).TEpJljenjeje sastavni dio krS6an-skog zivota i na5in kako Bog odgaja svoje vjernike. I kadkaznjava svoju djecu, Bog to Sini kao Otac koji im zeli dobro(12,5-13). Neka oni sa svoje strane teze za svetosdu i miromsa svima ljudima. Ne smiju nasljedovati Ezava (12,14-17)., . Glavna misao odlomka 12,18-29 jesu Sinaj i^Sign, simbolidviju religijskih ekonomija spasenja, od kojih je nova boljaod stare. Taj odlomak ispreplice doktrinalno izlaganje i pare-nezu te saCinjava pravi zavrietak poslanice. Grada je razra-dena oko pojmova Bozji grad i kraljevstvo Bozje (12,18-24.25--29). Pisac govori cltaocima da ne pripadaju vise sinajskomsavezu, koji se temeljio na strahu a bio je nesavrsen i prola-zan. Oni pripadaju novom, krscanskom savezu, koji se temeljina pouzdanju te je savrsen, konac'an i vjeSan. Neka ne upiruvise svoga pogleda na velicanstveni i stravicni (Sinaj, nego naSion i nebeski Jeruzalem, s njegovim ozracjem sigurnosti inade. RijeS je o necemu visem od nade, jer vjernici ved po-sjeduju dobra nove ekonomije spasenja, vec su gradani nebe-skog Jeruzalema i neoborivog kraljevstva, pod uvjetom daslulaju onoga koji im govori s neba, a on je isti onaj koji je

366

nekoc govorio na zemlji.82 Cut ce glas Bozji, glas Kristove krvii uci u nerazorivo kraljevstvo te dobiti u posjed milost, §toznadi ljubav Bozju i Bozje darove. Uci ce u bozanski pocinakkroeeci za Kristom (12,2).

_Dodatak 13,1-21 daje poslanici zavrsni potez. Ovdje je naj-znacajnije moralno i prakticno obiljezje, ali svejedno i ovdjenalazimo vazan doktrinalni odlomak 13,7-16. Najprije autorpotiSe na bratsku ljubav u gostoprimstvu te velikodusnostiprema zatvorenicima i zrtvama zlostavljanja (13,1-3). Zatimslijedi opomena o braku (13,4) i upozorenje protiv skrtosti,koju valja odstfanjivati pouzdanjern u Boga (13,5-6). Tema jeodlomka 13,7-16 vjernost prema Kristu posvetitelju, kojaukljucuje odvajanje od mojsijevskog bogostovlja te prianjanjeuz nauku i primjer p'redstojnika zajednice. Makar ovi ljudskipredstojnici morali umrijeti, ostaje Isus Krist, koji je vrhovnipredmet i osoba propovijedanja. On ostaje uvijek isti (13,8).On ce vjernike ofiuvati od krive nauke. Nasa je zrtva Kristovazrtva, nas je oltar kriz. 2idovi koji prianjaju uz mojsijevskeobrede ne mogu imati udjela na zrtvi spasenja. Krscani sa svo-je strane trebaju imati na umu da je njihov Gospodin podniomuku izvan »tabora« Izraelova, cime su slikovito prikazanijeruzalemski zidovi. Valja im konacno raskinuti s mojsijev-skim bogosluzjem, gledati jedino prema buducem Gradu i sma-trati sebe prognanicima i hodocasnicima na zemlji (13,7-16).

Autor ponovo naglasava poslusnost prema predstojnicimazajednice i trazi da se citaoci za njega mole (13,17-19). Zeleciim mir i napredak u kreposti podsjeca ih da se za njih brine»veliki pastir ovaca, Gospodin Isus Krist«. Zakljufiuje dokso-logijom koja je po tonu pavlovska (13,20-21). IT dodatku, kojizvuSi kao post scriptum, ispridava se za smionost koju je po-kazao pi§uci svoju poslanicu, dodaje vijest o Timoteju i za-vrSava pozdravnom formulom.

»' TEODORICO DA CASTEL SAN PIETRO, op cit, sir. 217.

367