EsteraUVOD

Mordokajev san

#1<1a>Druge godine kraljevanja Ahasvera Velikoga, naprvi dan Nisana, Mordokaj, sin Jaira, sina Šimejeva,sina Kišova, iz Benjaminova plemena, usni san.<1b>Mordokaj je bio Židov koji je živio u gradu Suzi,ugledan čovjek, činovnik na kraljevu dvoru; <1c>bio jejedan od onih zarobljenika što ih je Nabukodonozor,babilonski kralj, protjerao iz Jeruzalema zajedno sJekonijom, judejskim kraljem. <1d>Ovo je njegov san.Evo: krikovi i buka, grmljavina i potres; pometenost nazemlji. <1e>Zatim: dva golema zmaja, oba spremna zaborbu, brekću snažno. <1f>Na to brektanje svaki senarod pripremi za vojnu kako bi se borio protiv narodapravednih. <1g>Bio je dan mraka i tame, jada i pečali,čemera i velike pometenosti na zemlji. <1h>Sav narodpravednih, smućen od straha pred vlastitim nesrećama,spremi se na propast i zavapi k Bogu. <1i>Od toganjihova vapaja neki malen izvor poraste u golemu rijeku,obilatu vodom. <1k>Ogranu svjetlo i sunce te seponiženi uzvisiše i proždriješe moćne. <1l>Mordokaj,

koji je usnio taj san i nazrijevao što Bog kani učiniti,pošto se probudi, zadrža to u srcu trudeći se do noći dasvakoj pojedinosti dokuči značenje.

Osujećena zavjera

<1m>Mordokaj je mirno boravio u kraljevskoj palači sGabatom i Tarom, dvojicom kraljevih eunuha koja sučuvala dvor. <1n>Slušao je njihove razgovore. Iproniknuv jednom njihove osnove, otkri da su sespremali podići ruke na kralja Ahasvera, pa ih prokazakralju. <1o>A kralj podvrgnu ispitivanju oba eunuha,koji, pošto su priznali, bijahu usmrćeni. <1p>Kraljodredi da se zapišu ti događaji da bi se sačuvao spomenna njih, a opisa ih i Mordokaj. <1q>Kralj zbog togaimenova Mordokaja dostojanstvenikom u kraljevskojpalači i obdari ga poklonima. <1r>Ali HamanHamdatin, Agađanin, koji bijaše u časti kod kralja,nastojaše da naudi Mordokaju i njegovu narodu zbogdvaju kraljevih eunuha.

I. AHASVER I VAŠTI

Ahasverova gozba

<1> Bilo je u vrijeme Ahasvera, onoga Ahasvera koji jevladao nad sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije doEtiopije. (2) U to vrijeme, dok je kralj Ahasver sjedio naprijestolju svoga kraljevstva u tvrđavi grada Suze, (3)treće godine svoga kraljevanja, priredi on gozbu za svesvoje knezove i službenike. Našli su se tako pred njimzapovjednici perzijske i medijske vojske, odličnici ipokrajinski upravitelji. (4) Punih sto i osamdeset danapokazivaše on bogatstvo i slavu kraljevstva svoga iveličanstveni sjaj veličine svoje. (5) Kad je prošlo tovrijeme, priredi kralj u vrtnom trijemu svoje palačesedmodnevnu gozbu za sav narod koji se nalazio u tvrđavigrada Suze, od najvišega pa do najnižega. (6) Zavjese odnajfinijeg lana, vune, ljubičasta skrleta bile su pričvršćenevrpcama od beza i crvena grimiza o srebrne prstenove nastupovima od bijela mramora. Na podu od zelenog ibijelog mramora, sedefa i skupocjenog kamenja, nalazilese postelje od srebra i zlata. (7) Za piće su služili zlatnipehari, sve jedan drugačiji od drugoga, a vina je bilokraljevski obilno, kako i dolikuje kraljevskoj moći. (8)Pilo se po nekom pravilu, ali ne prisilno, jer je kralj bionaredio svim nadzirateljima svoga dvora da sa svakimpostupaju prema njegovoj želji.

Vašti pada u nemilost

(9) I kraljica Vašti priredi gozbu za žene u kraljevskojpalači kralja Ahasvera. (10) Sedmoga dana, kad srcekraljevo bijaše veselo od vina, naredi Mehumanu, Bizeti,Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmoricieunuha koji su mu služili, (11) da dovedu preda nj kraljicuVašti s kraljevskom krunom, da bi pokazao narodu iknezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bila privlačna.(12) Ali se kraljica Vašti ne htjede odazvati kraljevupozivu što joj ga prenesoše dvorani. Kralj se tada veomarazbjesni i njegova se srdžba rasplamsa. (13) Onda zapitamudrace koji poznaju vremena. Jer svaki se kraljev posaotako proučavao među onima koji su poznavali zakone ipravo. (14) Najbliži su mu bili Karsena, Šetar, Admata,Taršiš, Mares, Marsena i Memukan, sedam knezovaPerzije i Medije. Oni su smjeli gledati kraljevo lice izauzimali su najistaknutija mjesta u kraljevstvu. (15) Upitaih: "Što treba prema zakonu poduzeti protiv kraljice Vašti,koja se nije pokorila zapovijedi kralja Ahasvera koju sujoj saopćili dvorani?" (16) Memukan tada odgovori predkraljem i knezovima: "Kraljica je Vašti skrivila ne samokralju nego i svim poglavarima i svem narodu kojiprebiva u svim pokrajinama kralja Ahasvera. (17) Jer ćeza držanje kraljičino doznati sve žene pa će prezirati svojemuževe govoreći: 'Kralj je Ahasver naredio da dovedupreda nj kraljicu Vašti, ali ona ne htjede doći.' (18) I ženeće knezova perzijskih i medijskih, pošto doznaju za

kraljičino ponašanje, još danas pripovijedati svimpoglavarima kraljevim, pa će biti prkosa i prezira uizobilju. (19) Stoga, svidi li se kralju, neka se objavikraljevska naredba i umetne među zakone Perzije iMedije, tako da se više ne može opozvati, da se Vašti nesmije više pojaviti pred kraljem Ahasverom, a kralj nekapreda kraljevsku čast drugoj ženi, boljoj od nje. (20) Kadse ta naredba koju će kralj učiniti pročuje po svemkraljevstvu, koje je zaista veliko, sve će žene iskazivatipoštovanje svojim muževima, od najvišega pa donajnižega." (21) Riječ se svidje i kralju i njegovimknezovima. Stoga on učini kako mu je savjetovaoMemukan. (22) Uputi pisma u sve kraljevske pokrajine,svakoj pokrajini pismom kojim se ona služila, a svakomnarodu njegovim jezikom, da svaki muž bude gospodar usvojoj kući.

II. MORDOKAJ I ESTERA

Traži se nova kraljica

#2Poslije tih događaja, kako mu se utiša gnjev, kraljAhasver sjeti se Vaštije, onoga što je ona učinila i što jebilo odlučeno protiv nje. (2) Rekoše tada momci štoslužahu kralja: "Neka se potraže za kralja mlade djevojke,djevice lijepa izgleda. (3) Kralj neka odredi u svimpokrajinama svojega kraljevstva povjerenike da musakupe sve djevice pristala izgleda u tvrđavi grada Suze, uharemu, pod upravom Hegeja, kraljeva eunuha, čuvaražena. On će se pobrinuti za njihovu njegu. (4) Onadjevojka koja se najviše svidi očima kraljevim nekakraljuje umjesto Vaštije." Bijaše to po volji kralju, i ontako uradi. (5) U tvrđavi grada Suze bio je neki Židov kojise zvao Mordokaj, sin Jaira, sina Šimeja, sina Kišova, izplemena Benjaminova. (6) On je bio protjeran izJeruzalema među prognanicima koje je babilonski kraljNabukodonozor odveo zajedno s judejskim kraljemJekonijom. (7) On je odgajao Hadasu, to jest Esteru,kćerku strica svoga, jer ona ne imađaše ni oca ni majke.Djevojka je bila pristala i lijepa izgleda. Poslije smrtinjezina oca i njezine majke Mordokaj je uze k sebi kaokćerku. (8) Kako se začu za kraljevu riječ i njegovunaredbu, mnogo se djevojaka sabra u tvrđavi grada Suzepod Hegejevim nadzorom. Tako dovedoše i Esteru u

kraljevu palaču, pod nadzor Hegeja, čuvara žena. (9)Djevojka se svidje njegovim očima, steče ona njegovunaklonost i on se pobrinu za njezino uljepšavanje iuzdržavanje. Uz to joj dade sedam najvrednijih ropkinjakraljevskog dvora i premjesti je, skupa s djevojkama, unajudobnije prostorije harema. (10) Estera ne spomenu ninaroda ni obitelji kojoj je pripadala, jer joj Mordokajbijaše zabranio da to učini. (11) Svakoga je danaMordokaj šetao pred dvorištem harema da bi doznao kakose Estera osjeća i kako se prema njoj odnose. (12) Svakaje djevojka morala ući kralju kad je na nju, prema uredbiza žene, došao red, to jest nakon dvanaest mjeseci. Jertada se završavalo razdoblje njihova uljepšavanja: šestmjeseci uljem iz mirne, a šest mjeseci balzamom i ostalimpomastima za žensku njegu. (13) Pa kad bi djevojkaulazila kralju, bilo joj je dopušteno da sa sobom iz haremau kraljevsku palaču ponese sve što bi zatražila. (14) Onabi ulazila uvečer, a ujutro bi se vraćala u drugi harem, podnadzorom Šaašgaza, kraljeva eunuha, čuvara priležnica.Više se ne bi vraćala kralju, osim ako bi je posebnozaželio i dozvao je k sebi poimence.

Estera postaje kraljica

(15) Kada dođe red na Esteru, kćerku Abihajla, koji je biostric Mordokaja koji ju je bio pokćerio, da uđe kralju, onane zatraži ništa osim onoga što joj bijaše rekao Hegej,kraljev eunuh, čuvar žena. Ipak je pobuđivala udivljenje

svih koji su je gledali. (16) Esteru, dakle, uvedoše kraljuAhasveru, u njegovu kraljevsku palaču, u desetommjesecu, mjesecu Tebetu, sedme godine njegova vladanja.(17) Kralj zavolje Esteru više od svih drugih žena; višenego sve ostale djevice ona mu omilje i predobi onanjegovu naklonost. I položi on na njezinu glavu kraljevskukrunu, pa mjesto Vaštije ona posta kraljicom. (18) Nakontoga priredi kralj u čast Estere veliku gozbu za svojeknezove i službenike; svim pokrajinama odredi odmor irazda darove kraljevski darežljivo.

Mordokaj i Haman

(19) Kad su drugi put djevojke bile sakupljene, Mordokajsjeđaše na vratima kraljevim. (20) Estera ne oda ni narodani obitelji iz koje je potjecala, kao što joj Mordokaj bijašenaredio. Estera se i dalje držala svih Mordokajevih uputakao kad se nalazila pod njegovim skrbništvom. (21) U onovrijeme kad je Mordokaj sjedio na vratima kraljevim,Bigtan i Tereš, dva kraljeva dvoranina, čuvari praga,planuše gnjevom i počeše snovati da podignu ruku nakralja Ahasvera. (22) Za tu njihovu namjeru saznaMordokaj. On je dojavi kraljici Esteri, a Estera je uMordokajevo ime saopći kralju. (23) Sve se izvidje i otkrise zavjera, pa obojica budu obješena o stup. To se predkraljem zapisa u knjizi Ljetopisa. #3Poslije tih događajakralj Ahasver promaknu Hamana, Hamdatina sina,Agađanina: uzvisi ga i njegovo prijestolje postavi iznad

svih ostalih dostojanstvenika koji su bili s njim. (2) Svislužbenici kraljevi koji su se nalazili na kraljevim vratimaprigibali bi koljena i padali ničice pred Hamanom, jer jetako zapovjedio kralj. Ali Mordokaj ne bi prignuo koljenoniti bi pao ničice. (3) Službenici kraljevi koji su senalazili na vratima kraljevim rekoše Mordokaju: "Zaštoprestupaš kraljevu zapovijed?" (4) Iako su mu oni toponavljali svaki dan, on ih ne posluša. Onda oni todojaviše Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajevoopravdanje. Jer im bijaše rekao da je Židov. (5) KadHaman utvrdi da Mordokaj niti prigiba koljeno niti padaničice pred njim, jako se razljuti. (6) A kad dozna kojemunarodu pripada, učini mu se premalo podići ruke na samogMordokaja nego naumi s njim pobiti i sve Židove koji suživjeli u svem kraljevstvu Ahasverovu.

III. ŽIDOVI UGROŽENI

(7) U prvom mjesecu, to jest u mjesecu Nisanu, dvanaestegodine Ahasverova kraljevanja u nazočnosti Hamanabaciše "Pur", to jest ždrijeb, da utvrde dan i mjesec.Ždrijeb pade na trinaesti dan dvanaestoga mjeseca, to jestna mjeseca Adara.

Odluka o zatoru

(8) I Haman kaza kralju Ahasveru: "U svim pokrajinamatvoga kraljevstva ima jedan narod razasut među drugimnarodima i od njih odvojen. Njegovi su zakoni drugačijiod zakona u svih ostalih naroda. Oni se ne držekraljevskih odredaba. Kralj ih zato ne smije pustiti namiru. (9) Ako je kralju po volji, neka se raspiše da se onizatru; a ja ću izbrojiti deset tisuća srebrnih talenata naruke povjerenika da ih pohrane u kraljevsku riznicu." (10)Nakon toga kralj skinu pečatni prsten s ruke i preda gaHamanu, sinu Hamdatinu, Agađaninu, neprijatelju Židova,(11) i kaza mu: "Neka ti bude novac i narod, pa učini snjim što bude dobro u tvojim očima." (12) Trinaestogadana prvoga mjeseca bijahu sazvani kraljevi pisari, pa oonome što je naložio Haman sastaviše pisma i upraviše ihkraljevskim namjesnicima, upraviteljima što stajahu načelu pojedinih pokrajina, knezovima svakoga pojedinognaroda, svakoj pokrajini njezinim pismom i svakom

narodu njegovim jezikom. Pisma su napisana u kraljevoime i na njima je udaren kraljev pečat. (13) Poskorotečama razaslane su svim kraljevim pokrajinamaposlanice da se svi Židovi, od dječaka do staraca, djeca ižene unište, pobiju, zatru, a njihova dobra da se zaplijeneu jednom jedinom danu, i to trinaestog dana dvanaestogmjeseca, mjeseca Adara. <13a>Ovo je prijepisposlanice: "Veliki kralj Ahasver upraviteljima stodvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije i njimapodložnim mjesnim glavarima ovako piše: <13b>Budućida imam vlast nad mnogim narodima i gospodstvo nadsvim svijetom, odlučih, ne zanesen ohološću moći nego uželji da uvijek blago i čovječno vladam, dati podanicimaspokojan život i pružiti kraljevstvu blagostanje i slobodukretanja po njemu te učvrstiti mir za kojim svi ljudi žude.<13c>Pošto sam zapitao savjetnike kako bi se moglo toostvariti, Haman, koji se među nama izdvajarazboritošću i koji se ističe prokušanom odanošću iustrajnom vjernošću i zauzima drugo mjesto ukraljevstvu, <13d>prokazao je da se među ostale narodesvijeta zavukao jedan neprijateljski narod, svojimzakonima protivan svim pucima, narod koji vječnoprezire kraljeve odluke tako te se ne može učvrstitizajedničko carstvo kojim inače besprijekornoupravljamo. <13e>Ustanovili smo dakle da je samo tajnarod neprekidno u sukobu sa svim ljudima, da se ističenačinom života što odstupa od zakona, da zbog

neslaganja s našim naumima počinja najgora nedjelatako te se kraljevstvo ne može učvrstiti. <13f>Stoganaređujemo da se, zajedno sa ženama i djecom,neprijateljskim mačevima bez ikakva sažaljenja imilosrđa potpuno iskorijene oni koji vam budunaznačeni u pismima Hamana, upravitelja javnihposlova i našega drugog oca, i to četrnaestoga danadvanaestoga mjeseca, Adara, tekuće godine. <13g>Takoće se, pošto nekadašnji i današnji neprijatelji u jednomdanu budu silovito strovaljeni u Podzemlje, ubuduće zasva vremena naši poslovi moći odvijati postojano inesmetano." (14) Sadržaj ove naredbe, koja je imalapostati zakonom u svakoj pokrajini, bio je objavljen svimnarodima da bi bili spremni za taj dan. (15) Skorotečežurno potekoše s kraljevskom naredbom. Zakon biobjavljen i u tvrđavi Suze, pa dok su kralj i Haman sjedilii častili se, grad je Suza bio uznemiren.

Mordokaj i Estera predusreću opasnost

#4Mordokaj doznade za sve što se dogodilo: razdera nasebi haljine, navuče kostrijet, posu se pepelom i prođeposred grada kukajući glasno i gorko. (2) Dođe samo dokraljevih vrata, jer s onom kostrijeti na sebi ne mogašekroz njih proći. (3) U svakoj je pokrajini, svuda gdje sedoznala kraljeva riječ i njegov proglas, među Židovimazavladala žalost: postili su, plakali i jadikovali. Mnogimaod njih kostrijet i pepeo posta ležaj. (4) Esterine djevojke

i njezini eunusi dođoše da je o tome obavijeste. Kraljicase veoma uznemiri. Posla Mordokaju haljine da bi ihobukao a skinuo sa sebe kostrijet, ali on to odbi. (5) NatoEstera pozva Hataka, jednog od kraljevih eunuha koji jojje bio određen za službu, pa ga posla k Mordokaju dadozna od njega što se dogodilo i zbog čega je takav. (6)Hatak ode do Mordokaja na gradski trg, pred vratakraljeva. (7) Mordokaj mu pripovjedi što mu se dogodiloi podrobno ga obavijesti o novcu koji je Haman obećaopoložiti u kraljevu riznicu da bi mogao uništiti Židove. (8)Dade mu i prijepis naredbe o njihovu zatoru, koja jeobjavljena u Suzi, da je pokaže Esteri te da joj javi inaloži neka ide kralju: neka ga moli za milost i posredujekod njega za svoj narod. <8a>"Sjeti se dana siromaštvasvoga kad sam te hranio rukom svojom, jer se Haman,drugi čovjek kraljevstva, dogovorio s kraljem da nasusmrti. <8b>Zazivaj Boga, govori kralju za nas ioslobodi nas od smrti." (9) Hatak se vrati i donese EsteriMordokajevu poruku. (10) Estera odvrati Hataku i naredimu da saopći Mordokaju: (11) "Svi službenici kraljevi inarod kraljevih pokrajina znaju kako svakoga onoga, bioon muškarac ili žena, koji nepozvan uđe kralju uunutrašnje predvorje čeka jedan jedini zakon: smrtnakazna, osim ako kralj ne pruži takvome svoje zlatno žezlo ipoštedi mu život. A ja već trideset dana nisam bilapozvana kralju." (12) Mordokaju bjehu saopćene Esterineriječi, (13) pa on poruči Esteri: "Nemoj misliti da ćeš se

zato što se nalaziš u kraljevoj palači spasiti jedina od svihŽidova: (14) jer budeš li u ovoj prilici šutjela, doći ćeŽidovima pomoć i spas s druge strane, a ti ćeš s kućomsvoga oca propasti. Tko zna nisi li se baš i popela dokraljevske časti zbog časa kao što je ovaj?" (15) Estera iopet poruči Mordokaju: (16) "Hajde, sakupi sve Židovekoji se nalaze u Suzi. Postite za me: tri dana i tri noći nejedite niti pijte. I ja ću tako postiti sa svojim djevojkama.Tako pripremljena ući ću kralju i unatoč zakonu, pa trebali da poginem, poginut ću." (17) Mordokaj se onda povučei učini što mu je naredila Estera.

Mordokajeva molitva

<17a>I sjetivši se svih djela koje je Gospod izveo,pomoli se Gospodu i kaza: <17b>"Gospode, Gospode,kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nematoga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasišIzraela! <17c>Ti si stvorio nebo i zemlju i sve što jedivljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nematoga koji se može tebi oprijeti, Gospodine! <17d>Tebi jesve poznato; ti znaš, Gospodine: nisam pao ničice predbahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni izčastoljublja. Ti znaš da bih za spas Izraela bio voljan itabane njegove cjelivati. <17e>To sam učinio zato da nemetnem čast koja se iskazuje čovjeku iznad one koja seiskazuje Bogu. Neću pasti ničice ni pred kim, nego samopred tobom, moj Gospodine, i to ne činim iz oholosti.

<17f>Sada, Gospodine, Bože, kralju, Bože Abrahamov,poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nasistrijebili: žele uništiti ono što je od početka bila tvojabaština. <17g>Nemoj zanemariti posjed svoj koji sioslobodio iz egipatske zemlje! <17h>Poslušaj molitvumoju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veseljeprometni plač naš, da bismo, ostavši živi, moglihvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti daiščeznu usta onih koji te hvale, o Gospode!" <17i>I savje Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bilapred očima njihovim.

Esterina molitva

<17k>I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom,uteče Gospodinu; pošto svuče sa sebe sjajne haljine,navuče odjeću tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenimmirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veomatijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znakveselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose,pomoli se Bogu Izraelovu i kaza: <17l>"Gospodine moj,kralju naš, ti si jedini! Dođi u pomoć meni koja samsama, kojoj nema druge pomoći do tebe, jer opasnost jemoja u ruci mojoj. <17m>Ja sam od svoga djetinjstvaslušala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabraoIzraela među svim drugim narodima: naše očeve međusvim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si zanjih učinio sve što si im obećao. <17n>Ali smo sad

sagriješili pred tobom i ti si nas predao u rukeneprijatelja naših jer smo iskazivali počast bogovimanjihovim. Pravedan si, Gospodine! <17o>I sad oni,nezadovoljni već gorčinom sužanjstva našega, stavišeruke svoje u ruke kumira svojih da će poništiti odredbuusta tvojih, uništiti baštinu tvoju, začepiti usta onimakoji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i žrtvenikatvoga, (17p)a otvoriti usta naroda da hvale njihoveisprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa.<17q>Nemoj predati, Gospode, žezlo svoje onima kojine postoje. Neka se ne smiju propasti našoj, nego okreninaum njihov na njihove glave i primjerno kazni onogakoji je počeo bjesniti protiv nas. <17r>Sjeti se,Gospode! Objavi se u vrijeme naših jada i ohrabri me, okralju bogova i vladaru svakoga gospodstva!<17s>Metni u moja usta primjerenu riječ pred lavom, anjegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega;da zatre njega i njegove sumišljenike. <17t>A nasoslobodi rukom svojom i dođi u pomoć meni koja samsama i nemam nego tebe, o Gospode! <17u>Sve ti jepoznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi jeodvratna postelja neobrezanih i svakoga tuđinca.<17v>Znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nadznamenjem moga visočanstva koje se nalazi na glavimojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njimkao nad dronjkom mjesečnog pranja i ne nosim ga onihdana koji pripadaju samo meni. <17x>Sluškinja tvoja

nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikadapočastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica.<17y>I od dana uzdignuća svoga do danas sluškinjatvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, BožeAbrahamov. <17z>Bože, nadasve moćni, uslišaj glasbeznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i meneod moga straha!"

Estera pred kraljem

#5Trećega dana, pošto presta moliti, svuče molitvenehaljine i zaodjenu se slavom svojom. <1a>Tako čarobnazazva Boga Svevida i Spasitelja. Onda uze dvijesluškinje. Na jednu se gotovo nježno naslanjala, a drugaju je slijedila i pridržavala njezinu odjeću. <1b>Blistalaje od vrhunske ljepote, lice joj bijaše veselo, kaorastvoreno ljubavi, a srce sapeto od straha. <1c>Krozasva je vrata ušla pred kralja. On je sjedio na svomkraljevskom prijestolju, zaogrnut svim ukrasomveličanstva svoga, sav u zlatu i dragom kamenju,ulijevao je veliko strahopoštovanje. <1d>Podigavšisvoje lice, sjajem ozaren, pogleda krajnje ljutit. Kraljicipozli. Od slabosti problijedje i klonu na glavu sluškinješto je pred njom išla. <1e>Tada Bog sklonu kraljevudušu na blagost. Zabrinut, kralj skoči sa svogaprijestolja i uze je u naručje dok ne dođe k sebi. Hrabrioju je utješnim riječima i upitao: <1f>"Što je, Estero? Jasam tvoj brat! Ne boj se, nećeš umrijeti - naša je uredba

za obične ljude. Priđi!" (2) I podigavši zlatno žezlo,postavi ga na vrat Esteri, zagrli je i reče: "Govori mi!"<2a>Ona mu reče: "Spazih te, gospodaru, kao anđelaBožjega, pa mi se uznemiri srce od straha pred sjajemtvojim. Jer si, gospodaru, divan i lice ti je punodražesti." <2b>Dok je još govorila, klonu odiznemoglosti. Kralj se uznemiri, a sva ju je posluganjegova hrabrila. (3) Kralj joj reče: "Što je tebi, kraljiceEstero? Što želiš? Bila to i polovica kraljevstva, dobit ćešje!" (4) Estera odgovori: "Neka kralj, ako mu je drago,dođe s Hamanom na gozbu koju sam danas priredila." (5)Kralj odvrati: "Obavijestite odmah Hamana da bi seizvršila Esterina želja." Kralj dakle dođe s Hamanom nagozbu koju je Estera priredila. (6) Dok su pili vino, kraljkaza Esteri: "Što god zatražiš, dobit ćeš. Što god zaželiš,bila to i polovica kraljevstva, bit će ti!" (7) Esteraodgovori: "Molba mi je i želja, (8) ako sam našla milost uočima kraljevim i ako se kralju svidi dati mi što molim iučiniti što želim, da kralj ponovo dođe s Hamanom nagozbu koju ću sutra pripremiti za njih i tad ću postupiti poriječi kraljevoj." (9) Toga dana Haman iziđe sretan izadovoljna srca, ali se rasrdi jako na Mordokaja kad vidjeda na vratima kraljevim nije ustao ni maknuo se pred njim.(10) Haman se ipak svlada. Ode kući i posla po svojeprijatelje i po ženu Zarešu. (11) Pripovijedao im je o sjajusvoga bogatstva, o mnoštvu svojih sinova i o svemuonome čime ga je kralj uzveličao i čime ga je uzdignuo

nad sve svoje knezove i službenike. (12) Haman jošdometnu: "I kraljica Estera nije uz kralja pozvala nikogaosim mene na gozbu koju je priredila. I sutra sam samo jauz kralja njezin uzvanik. (13) Ali me sve to ne možeučiniti sretnim dokle god gledam Židova Mordokaja kakosjedi na vratima kraljevim." (14) Reče mu Zareša, ženanjegova, i svi prijatelji njegovi: "Podigni vješala visokapedeset lakata. Sutra ujutro zatraži od kralja neka na njihobjese Mordokaja. Poslije toga idi sretan s kraljem nagozbu." Savjet se Hamanu učini dobar, pa on naredi da sepodignu vješala.

IV. ŽIDOVSKA ODMAZDA

Haman u stisci

#6Te noći kralj ne mogaše usnuti. Zato naredi da mudonesu i čitaju knjigu znamenitih događaja, Ljetopise. (2)Tu se nađe zapisano kako je Mordokaj prokazao Bigtanu iTereša, dva dvoranina kraljeva, čuvare praga, koji su sespremali da podignu ruke na kralja Ahasvera. (3) Kraljupita: "Kakva je čast i kakvo je odlikovanje zapaloMordokaja za sve to?" Kraljeve sluge, dvorani koji gaslušahu, odgovoriše: "Ništa nije učinjeno za nj." (4) Kraljonda zapita: "Tko je u predvorju?" A to u vanjskopredvorje kraljevske palače bijaše stigao Haman da tražiod kralja neka objese Mordokaja na vješalima koja su većbila podignuta za nj. (5) Službenici kraljevi odgovoriše:"Eno se u predvorju nalazi Haman." "Neka uđe!" - naredikralj. (6) Kako Haman uđe, kralj ga upita: "Što trebaučiniti čovjeku koga kralj hoće da počasti?" Haman reče usebi: "Koga ako ne mene kralj želi počastiti?" (7) Zatoodgovori kralju: "Za čovjeka koga kralj želi počastiti (8)treba donijeti kraljevske haljine koje kralj sam oblači idovesti konja kojega kralj jaše i položiti mu na glavukraljevsku krunu. (9) Haljine i konja neka kralj predajednome od najuglednijih kneževa kraljevih da bi tajobukao onoga koga kralj želi počastiti i na konju ga odveona gradski trg uzvikujući pred njim: 'Tako biva onome

koga kralj hoće da počasti!'" (10) Kralj nato narediHamanu: "Uzmi odmah haljine i konja, kako si rekao, paučini tako Mordokaju Židovu koji sjedi na kraljevimvratima i ne propusti ništa od onoga što si rekao!" (11)Haman uze haljine i konja: obuče u haljine Mordokaja iprovede ga na konju po trgu grada vičući pred njim: "Takobiva onome koga kralj hoće da počasti!" (12) Malo zatimMordokaj se vrati k vratima kraljevim, a Haman, tužan izastrte glave, ode žurno kući (13) te ispriča Zareši, ženisvojoj, i svima prijateljima svojim što se dogodilo.Njegovi mu savjetnici i žena Zareša rekoše: "AkoMordokaj, pred kojim si počeo posrtati, pripadažidovskom rodu, nećeš ga nadjačati, nego će te on zacijelooboriti." (14) Još su o tom razgovarali, kad eto kraljevihdvorana. Došli su tražiti Hamana da ga žurno odvedu nagozbu koju je priredila Estera.

Haman na Esterinoj gozbi

#7Kralj i Haman dođoše na gozbu kraljici Esteri. (2) Itoga drugoga dana, dok se pilo vino, reče kralj Esteri:"Koja ti je molba, kraljice Estero? Bit će ti udovoljena!Koja je tvoja želja? Ako je i pola kraljevstva, bit će ti!"(3) Kraljica Estera odgovori: "Ako sam, kralju, našlamilost u tvojim očima i ako ti je s voljom, neka mi se uime molbe pokloni život, a u ime želje moj narod! (4) Jersmo ja i narod moj predani za zator, klanje, uništenje. Dasmo predani u roblje, šutjela bih jer nevolja ne bi bila

štetna po kralja." (5) Ali kralj Ahasver upade kraljiciEsteri u riječ pa je upita: "Tko je taj? Gdje je taj koji jenamislio takvo što učiniti?" Estera tada odgovori:"Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!" (6)Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom. (7) Kralj,gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palače. Haman osta uzkraljicu da je moli za svoj život, jer je uvidio da jenjegova nesreća pred kraljem gotova. (8) Kralj se vrati izvrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bijaše paona počivaljku na kojoj se nalazila Estera. "Pokušavaš još inasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?" -povika kralj. Tek što su te riječi izletjele iz kraljevih usta,pokriše lice Hamanu. (9) Tada kaza Harbona, jedan oddvorana koji su stajali u službi kraljevoj: "Eno i vješalašto ih je Haman pripravio za Mordokaja koji je govorio ukorist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kuće i visoka supedeset lakata." Kralj zapovjedi: "Objesite ga na njih!"(10) Hamana objesiše na vješala koja bijaše pripravioMordokaju, i kraljeva se srdžba utiša.

Ahasver sklon Židovima

#8Onoga istog dana kralj Ahasver preda kraljici Esterikuću Hamana, progonitelja Židova, a Mordokaj je stupiopred kraljevo lice, jer je Estera objasnila kralju što joj jeon. (2) Kralj skinu pečatni prsten, koji je već bio oduzeoHamanu, i dade ga Mordokaju, a Estera postaviMordokaja nad Hamanovom kućom. (3) Estera tada

ponovo progovori kralju. Baci mu se pred noge; rasplakase i najvruće ga zamoli da osujeti zlo Hamana Agađanina inaum opaki što ga bijaše zasnovao protiv Židova. (4)Kralj pruži prema Esteri zlatno žezlo. Estera se diže, stadepred kraljem (5) i reče: "Ako je kralju po volji, ako samnašla milost pred licem njegovim, ako je kralju pravo teako sam mila u njegovim očima, neka pismeno opozovesve što napisa Haman, sin Hamdatin, Agađanin, u opakojnakani da se pobiju Židovi koji se nalaze u svimpokrajinama kraljevstva. (6) TÓa kako bih ja moglagledati nesreću koja bi pogodila moj narod? Kako bihmogla gledati zator roda svoga?" (7) Kralj Ahasverodgovori kraljici Esteri i Mordokaju Židovu: "Eto,poklonio sam Esteri kuću Hamanovu, a njega sam daoobjesiti jer je bio digao svoju ruku na Židove, (8) a vi uime kraljevo napišite o Židovima što vam se sviđa izapečatite kraljevim prstenom. Jer neopoziv je proglaskoji je u kraljevo ime napisan te kraljevim pečatomzapečaćen." (9) Tada, dvadeset i trećeg dana trećegamjeseca, to jest mjeseca Sivana, budu sazvani pisarikraljevi i prema svemu što bijaše naredio Mordokajnapisa se Židovima, namjesnicima, upravljačima iknezovima pokrajina od Indije do Etiopije, a bijaše stodvadeset i sedam pokrajina, svakoj pokrajini njezinimpismom, svakom narodu njegovim jezikom, pa i Židovimanjihovim pismom i njihovim jezikom. (10) On napisapisma u ime kralja Ahasvera i zapečati ih kraljevim

prstenom pa ih razasla po skorotečama koji su jahali nakonjima, pastusima iz kraljevske ergele. (11) Kralj jedopustio Židovima po svim gradovima da se mogusastajati, braniti svoj život te uništiti, ubiti i zatrti svakuvojsku narodnu ili pokrajinsku koja bi ih napala, neštedeći ni djecu ni žene, a slobodno im je oplijenitinjihova dobra; (12) sve istoga dana u svim pokrajinamakraljevstva Ahasverova: trinaestog dana dvanaestogamjeseca, to jest mjeseca Adara.

Ukaz u korist Židova

<12a>Prijepis toga pisma glasi: <12b>"Veliki kraljAhasver namjesnicima u sto dvadeset i sedam pokrajinaod Indije do Etiopije, upravljačima pokrajina i svimasvojim vjernim podanicima, pozdrav! <12c>Mnogi,koliko su više obasuti častima, poradi velikedobrodušnosti svojih dobročinitelja, toliko se više znajuuzobijestiti zbog toga. Pa ne samo da nastoje nanijetizlo našim podanicima nego, nesposobni da obuzdajubahatost, namještaju zamku i samim svojimdobročiniteljima. <12d>Oni ne samo da iskorjenjujuosjećaj harnosti nego, zaneseni nadutošću onih koji neznaju za dobro, umišljaju da će umaknuti Bogu koji svevidi i pravdi koja mrzi zlo. <12e>Često i mnogi od onihkoji su na vlasti, kad upravu državnih poslova povjereprijateljima, pod njihovim utjecajem postanu sukrivcinevine krvi i zapletu se u nepopravljive nevolje:

<12f>smicalice,licemjerje i pokvarenosti izigrajučestitu dobronamjernost upravljača. <12g>To se moževidjeti ne toliko iz starijih povijesti koje su do nasdoprle: istražite samo kolike je zločine pred našimočima počinila opakost nedostojnih vladara. <12h>Zatoćemo se ubuduće truditi da svim ljudima damo mirno ispokojno kraljevstvo. <12i>Uvest ćemo promjene, a štonam se na uvid podastre prosuđivat ćemo snajdobrohotnijom susretljivošću. <12k>Tako smoHamana, sina Hamdatina, Makedonca, koji je doistastran krvi Perzijanaca i jako daleko od naše naklonosti,primili kao gosta, <12l>a on se toliko okoristiodobrohotnošću koju gajimo prema svakom narodu da jebio nazvan našim ocem i bio poštovan od svih jer jezauzimao drugo mjesto, najbliže kraljevskom prijestolju.<12m>Ali ne znajući obuzdati svoju oholost, smisli kakobi nas lišio kraljevstva i života, <12n>tražeći damnogovrsnim spletkama uništi Mordokaja, našegspasitelja i trajnog dobročinitelja, i našu neporočnudružicu kraljevstva, Esteru, sa svim njihovim narodom.<12o>Mislio je da će nas tako osamljene zaskočiti iprenijeti vlast Perzijanaca u ruke Makedonaca.<12p>Ali smo mi utvrdili da Židovi koje je taj zlikovacnaumio zatrti ne samo da nisu zlotvori nego su,upravljani najpravednijim zakonima, <12q>sinoviNajvišega, Najvećega, živoga Boga koji čuva nama, kaoi našim djedovima, carstvo u najboljem redu.

<12r>Učinit ćete, dakle, dobro ne budete li se poslužilipismima koja je uputio Haman, Hamdatov sin, jer je on,tvorac toga zločina, već obješen sa svom obitelji predvratima Suze: Bog, koji vlada nad svime, smjesta mu jedosudio zasluženu kaznu. <12s>Izloživši na svakommjestu prijepis ove naredbe, pustite da se Židovi služeslobodno svojim zakonima. Pomognite im da uzmognu suspjehom odbiti od sebe one koji bi ih napali u časunevolje trinaestoga dana dvanaestoga mjeseca, mjesecaAdara, jer je baš to dan <12t>u koji je Bog, gospodarsvega, izabranom narodu donio radost mjesto uništenja.<12u>Zato i vi među svojim spomen-blagdanimasvetkujte u svoj svečanosti ovaj osobiti dan da bi sada iubuduće bio vama i Perzijancima dobre volje na spas, anašim neprijateljima spomen na propast. <12v>Svakigrad ili uopće pokrajina koja se ovoga ne budepridržavala bit će nesmiljeno kopljem i ognjem uništena:postat će ne samo ljudima nepristupačna nego izvijerima i pticama zauvijek mrska." (13) Prijepis pisma,koje je imalo postati zakonom u svakoj pokrajini, bijašeobjavljen među svim narodima, kako bi Židovi toga danabili spremni osvetiti se svojim neprijateljima. (14)Skoroteče, konjanici na kraljevskim pastusima, krenušeodmah i pojuriše, po kraljevoj zapovijedi. Naredba je bilaobjavljena i u tvrđavi Suzi. (15) Mordokaj izađe od kraljaodjeven u grimiznu i lanenu kraljevsku haljinu, s velikomzlatnom krunom i s ogrtačem od fine tkanine i crvena

skrleta. Grad je Suza klicao i veselio se. (16) Bio je to zaŽidove dan svjetla, veselja, kliktanja i slavlja. (17) Usvakoj pokrajini, u svakom gradu i mjestu do kojega jedopro kraljev ukaz i zakon, zavlada među Židovimaveselje, radost, gozba i blagdan, i mnogi među pucimazemlje postadoše Židovi jer ih je spopao strah od Židova.

Veliki dan Purima

#9Trinaestoga dana dvanaestog mjeseca, mjeseca Adara,kad je morala biti izvršena odredba kraljevog ukaza,istoga dana u koji su se neprijatelji Židova nadalizavladati nad njima dogodi se obrnuto: Židovi zavladašenad neprijateljima svojim. (2) Židovi se sakupiše posvojim gradovima u svim pokrajinama kralja Ahasvera daudare na one koji su tražili njihovu propast. I nitko se nijeusuđivao da im pruži otpor, jer je sve narode spopao strahod Židova. (3) Svi su knezovi pokrajina i namjesnici,upravljači i činovnici kraljevi štitili Židove jer ih jeobuzeo strah od Mordokaja. (4) Jer je Mordokaj postaovelik na kraljevskom dvoru, i po svim pokrajinama širiose glas da Mordokaj postaje sve moćniji. (5) Židovi,dakle, udariše mačem po svim svojim neprijateljima,sasjekoše ih i zatrše; sa svojim mrziteljima postupiše kakoim se htjelo. (6) Samo u tvrđavi Suzi smakoše i zatršeŽidovi pet stotina ljudi; (7) pogubiše Paršandatu, Dalfona,Aspatu, (8) Poratu, Adaliju, Aridatu, (9) Parmaštu,Arisaja, Aridaja, Jezatu (10) i deset sinova Hamana, sina

Hamdatina, progonitelja Židova. Ali se ne pojagmiše zaplijenom. (11) Toga istog dana, doznavši za broj ubijenihu tvrđavi Suzi, (12) kralj reče kraljici Esteri: "U tvrđaviSuzi Židovi su smaknuli i uništili pet stotina ljudi i desetHamanovih sinova. Što su tek onda izveli u ostalimpokrajinama kraljevim? Koja je sada molba tvoja? Bit ćeuslišana! Koja je tvoja želja? Bit će ispunjena!" (13) "Akoje kralju po volji," reče Estera, "neka se Židovima kojižive u Suzi dopusti još sutra primijeniti isti zakon kao idanas i neka se objesi deset Hamanovih sinova." (14)Kralj naredi da se tako učini: zakon bi u Suzi proglašen ideset Hamanovih sinova obješeno. (15) Tako se ŽidoviSuze sakupiše i četrnaestoga dana mjeseca Adara papobiše u Suzi još tri stotine ljudi. Ali se ni tada nepojagmiše za plijenom. (16) Ostali Židovi, oni koji suživjeli u kraljevskim pokrajinama, sakupiše se da branesvoje živote i mir od neprijatelja: pobiše sedamdeset i pettisuća dušmana. Ali se ni tada ne pojagmiše za plijenom.Bio je trinaesti dan mjeseca Adara. (17) Četrnaestogadana Židovi su mirovali: to bijaše dan gozbe i veselja.(18) Židovi u Suzi koji su se sakupili trinaestoga ičetrnaestoga dana mirovahu petnaestoga dana; to je biodan njihova veselja i gozbi. (19) Zbog toga Židovipripoljci, oni koji žive po neutvrđenim selima, blagdanskisvetkuju četrnaesti dan mjeseca Adara veseleći se igozbujući i među sobom izmjenjujući darove. <19a>Akoji žive u gradovima slave i petnaesti dan Adara u

razdraganosti i u veselju, izmjenjujući među sobomdarove.

V. BLAGDAN PURIM

(20) Mordokaj opisa te događaje i upravi pisma Židovimasvih blizih i dalekih pokrajina kralja Ahasvera. (21)Naložio im je da četrnaesti i petnaesti dan mjeseca Adarasvake godine slave (22) kao dane u kojima su Židovipostigli spokoj od svojih neprijatelja i kao mjesec koji jebio pretvorio u radost njihovu tugu a u blagdan njihovožalovanje. Neka ih slave gozbom i veseljem, izmjenjujućimeđu sobom darove i dijeleći poklone ubogima. (23)Židovi prihvatiše da drže ono što su već sami od sebepočeli slaviti i o čemu im je pisao Mordokaj: (24)"Haman, sin Hamdatin, Agađanin, progonitelj svih Židova,kako je bio naumio sve ih uništiti, baci 'Pur', to jestždrijeb, za njihovo smaknuće i zator; (25) ali kad je zanjegovu zamisao doznao kralj, on pismeno naredi: 'Nekase na njegovu glavu obori opaki naum što ga bijašezasnovao protiv Židova i neka bude obješen, on i sinovinjegovi.'" (26) Zbog toga su ti dani nazvani Purim, premariječi Pur. Zato prema svem sadržaju toga pisma i premaonome što su vidjeli i što im bijaše preneseno (27) Židovise neopozivo obvezaše i prihvatiše za se, za svojepotomke i za sve one koji se s njima budu udružili da ćesvake godine slaviti ta dva dana prema tom propisu i u tovrijeme. (28) Te dane valja slaviti i njih se sjećati odpokoljenja do pokoljenja u svakoj obitelji, pokrajini igradu; ti dani Purima ne smiju iščeznuti ispred Židova, ni

spomen na njih biti izbrisan iz njihova roda. (29) KraljicaEstera, kći Abihailova, i Židov Mordokaj pisali su to štosnažnije da tako još jednom potkrijepe pismo o Purimu.(30) Pisma su poslali svim Židovima u sto dvadeset isedam pokrajina Ahasverova kraljevstva s porukom mira ivjernosti; (31) da obdržavaju te dane Purima u njihovoodređeno vrijeme, kako su to odredili Židov Mordokaj ikraljica Estera, i da drže post i molitve, onako kako su tooni obvezali sebe i svoje potomke. (32) Tako Esterinanaredba ozakoni ove propise Purima i to bi zapisano uknjigu.

Pohvala Mordokaja

#10Kralj Ahasver udari danak na zemlju i na otokemorske. (2) Sva djela njegove moći i hrabrosti, a tako iizvještaj o uzdignuću Mordokaja koga je kralj uzvisio,zapisani su u Ljetopisima kraljeva Medije i Perzije: (3)kako je Židov Mordokaj bio prvi iza kralja Ahasvera,velik u očima Židova, voljen od mnoštva svoje subraćekao pobornik blagostanja svoga naroda i glasnik mira zasvoj rod. <3a>Mordokaj uskliknu: "Božje je to djelo!<3b>Sjećam se, evo, sna koji sam o tom usnio - ništanije ostalo neispunjeno: <3c>malen izvor koji postarijeka, svjetlo, sunce i voda u izobilju. Rijeka je Esterakojom se kralj oženio i učinio je kraljicom. <3d>Dvazmaja, to smo ja i Haman. <3e>Narodi, to su svi oni kojisu se udružili da bi zatrli ime židovsko. <3f>Moj narod,

to je Izrael - oni koji podigoše svoj glas k Bogu i bišespašeni. DÓa, Gospod spasi svoj narod! Gospod nasoslobodi svih onih zala! Bog izvede znakove i čudesakakvih nema među poganima! <3g>Zato on baca dvaždrijeba: jedan za Božji puk, drugi za sve ostale narode.<3h>I oba ova ždrijeba izađoše u čas, vrijeme i dan kojije dosudio Bog za sve narode. <3i>Sjetio se Bog narodasvoga i dosudio pravdu baštini svojoj. <3k>I bit će im -narodu njegovu Izraelu - ovi dani mjeseca Adara, to jestčetrnaesti i petnaesti, dani okupljanja, radosti i veseljapred Bogom za pokoljenja dovijeka."

Bilješka grčkog prevodioca

<3l>Četvrte godine kraljevanja Ptolemejeva iKleopatrina, Dositej, koji se kazao kao svećenik i levit, injegov sin Ptolemej doniješe ovo pismo o Purimu,tvrdeći da je vjerodostojno i da ga je preveo Lizimah, sinPtolemejev, iz Jeruzalema.