TEOLOŠKI FAKULTET - NOVI SAD

KNJIGA PROROKA JEREMIJE

Semestarski rad iz predmeta:

Uvod u Stari zavjet

Student:

Ivica Matulić

predan

Prof. Dr. Jasmin Milić

Svibanj, 2007 god.

SADRŽAJ

UVOD ........................................................................................................................................3

ŠTO JE PROROK I PROROČKA SLUŽBA..................................................................................3

POVIJESNO-POLITIČKE, GOSPODARSKE I VJERSKE PRILIKE….….................................4Razdoblje prije proroka Jeremije........................................................................................4

Povijesno-političke i gospodarske prilike................................................................4Vjerske prilike........................................................................................................10

Razdoblje službe proroka Jeremije....................................................................................12Povijesno-političke i gospodarske prilike..............................................................12Vjerske prilike........................................................................................................14

PREGLED KNJIGE.......................................................................................................................15Pisac i doba nastanka knjige..............................................................................................15Svrha pisanja......................................................................................................................16Osobitosti...........................................................................................................................17Pregled sadržaja.................................................................................................................17

ZAKLJUČAK ...............................................................................................................................19

LITERATURA .............................................................................................................................21

2

UVOD

Knjiga proroka Jeremije je veliko i opsežno djelo (52 poglavlja; obuhvaća 40 godina proročke

službe) koja, među ostalim knjigama Biblije, zauzima značajno mjesto. Cilj ove semestarske radnje

jest: da objasni ulogu proroka u Izraelu, da objasni povijesno-politički i vjerski kontekst vremena

djelovanja proroka Jeremije kao i razloge pada Izraela i Jude, da dade pregled nastanka i

sistematizira sadržaj knjige te da osvrt na Božju poruku u onom i sadašnjem vremenu.

ŠTO JE PROROK I PROROČKA SLUŽBA

Kad mi u našem hrvatskom jeziku velimo prorok obično mislimo na čovjeka koji je kadar gledati

budućnost, proricati budućnost, predskazivati ono što će se tek naknadno dogoditi. Međutim

biblijski pojam proroka je mnogo širi. Prema biblijskom shvaćanju prorok nije prvenstveno čovjek

koji bi predskazivao buduće događaje – to je vrijedilo za poganski svijet – nego čovjek kojeg Bog

izabire i u svoje ime šalje ljudima da prenese njegovu poruku.1 Ovo nam daje okvir u kojem može

stati i nadahnuto propovijedanje Riječi s zadiranjem u prošlost, sadašnjost i budućnost.

U Starom zavjetu uobičajen izraz za proroka je nabi što može značiti 'pozvan' i 'zvanje'. U

grčkom prijevodu Starog zavjeta ovaj izraz uobičajeno se prevodi izrazom prophetes, što znači

onaj koji govori u ime nekog drugoga2

Naravno proroci nisu eskluzivno pravo judaizma i kršćanstva. Mnoge druge religije i kultovi

poznaju pojam prorok i proricanje. Taj dar se često vezivao uvijek uz boga ili neko božanstvo što

je proroku davalo određeni autoritet. Odlika takvih ljudi je bila da su padali u ekstatična3 stanja ,u

entuzijazam4, odnosno određeni trans. Često bi izgovarali nejasne riječi, plesali i pjevali. I u grčkim

1 Adalbert Rebić, Prorok, čovjek Božji, Zagreb:Kršćanska sadašnjost,1996.str. 72 Suvremena katolička enciklopedija M-Q, Split: Marjan tisak, 2005.str. 3043 Riječ ekstaza dolazi grčke riječi ekstasis-biti izvan sebe4 Riječ entuzijanizam dolazi grčke riječi entheos -ispunjenje Bogom

3

svetištima su postojali takvi ljudi. Zvali su se manteis. Oni su ljudima odgovarali na njihova

pitanja u svezi bolesti, braka , djece, ratova i sl.

Sibile su proročice koje su poznavali Etrušćani, Rimljani i Grci. Sibila je bilo ime za svećenicu

koja u ekstazi proriče budućnost. Ona bi pala u trans izgovarajući nerazumljivim jezikom

proročanstva koja su se kasnije zapisivala u stihovima.5

I drugi primitivni narodi poznaju službu proroka koja se kod njih naziva šaman. U Islamu se

takvi ljudi nazivaju derviši.

U narodima u susjedstvu Izraela postojali su proroci od davnih dana. Iz Egipta imamo prvi

zapis o pojavi nekog proroka već 2700. god. pr.Kr. Naime neki svećenik po imenu Neferrohu

prorekao je pobjedu kralja Amenija i dolazak mira i blagostanja za zemlju. I kasnije se pojavljuju

različiti proroci koji nagovještaju određene događaje. U Karnaku je postojalo svetište boga Amon-

Ra u kojem su živjeli svećenici i prorokovali. Proroštva su izricali pomoću bacanja kocaka,

pomoću omina i prisilnog sna. I u Kananu i Feniciji bilo je pojava koje možemo povezati s

prorocima. Tako možemo čitati iz putopisa Ven-Amona (11. stoljeće pr. Kr.) o nekom mladiću koji

je prorokovao kod kralja Zakira.6 I u Bibliji možemo čitati o prorocima boga Baala i božice Ašere

koje je kraljica Izabela dovela iz grada Tira (Fenicija).7 Mezopotamija također poznaje pojave koje

se mogu svrstati u proricanje i proročku službu. U gradu Mari nađeni su spisi iz 17 st. pr. Kr. koji

spominju Muhhume tj. svećenike koji odgovaraju na upite i proriču. Asirci i Babilonci su imali

razvijeni pokret koji ima sličnosti s proročkim pokretom u Izraelu. Ti ljudi bi tumačili budućnost

koristeći snove, promatranjem zvijezda (astrologija), gledanjem u jetra, micanjem ulja u vrču,

bacanjem kocke i sl. Neki od njih su padali u ekstazu i u ekstatičnom stanju rezali žile, puštali krv,

vikali i luđačkim tempom plesali. Oni su se zvali Mahhu.8 Iz ovog navedenog možemo zaključiti

da proročki pokret u Izraelu nije neka nova pojava tj. izolirani slučaj. 5 Edwin Yamauuchi, Svijet prvih kršćana, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1985. str. 55-566 Usp. Adalbert Rebić, Prorok, čovjek Božji, str. 15-167 Usp. 2 Kr 10,198 Usp. Adalbert Rebić, Prorok, čovjek Božji, str.18-19

4

U najranijem razdoblju profetizam u Izraelu malo se razlikovao od iste pojave u Mezopotamiji,

osobito u Feniciji i Kanaanu, ali se razvio u nešto posebno, zapravo u nešto jedinstveno te postao

jedan od najznačajnijih faktora u povijesti izabranog naroda.9 Teško je odrediti sam početak

proročkog pokreta u Izraelu. Biblija nam daje neke podatke o tome. Mojsije, Aaron i Jošua su bile

osobe koje je Bog pozvao, s njima razgovarao i naredio im da u njegovo ime govore narodu10 što bi

bila definicija proroka. Proročka služba se dalje razvijala i bila konstatno prisutna u Izraelu. Tako i

u doba sudaca i kasnije kraljeva proroci su bili prisutni.

Proroci su bez prestanka opominjali kraljeve i narod da budu vjerni Bogu i njegovim

zapovjedima. Ukazuju na grijeh, osobito na grijeh otpada, i prijete kaznama Božjim. Bilo je

institucionaliziranih proroka (proroci na kraljevskim dvorovima i u svetištima), a bilo je i proroka

karizmatika kao npr. Amos, Hošea, Izaija i drugi (njih Bog izravno poziva i šalje narodu).11

Proročka služba se razvijala i održala do doba proroka Jeremije.

POVIJESNO-POLITIČKE, GOSPODARSKE I VJERSKE PRILIKE

Razdoblje prije proroka Jeremije

Povijesno-političke i gospodarske prilike

Nakon želje izraelskog naroda da dobije kralja i uspješne vladavine kralja Davida, na prijestolje je

970 god. pr. Kr. zasjeo njegov sin Salomon. Salomon se dao u izgradnju Hrama i za taj pothvat je

trebao poprilična sredstva. Razvija se trgovina i to kopnom i morem. Izrael je mnogo trgovao,

osobito s Feničanima; njima su prodavali pšenicu, ulje, med, balzam, hrastovo drvo, a od njih su

kupovali grimiz, tkanine, nakite, drvo, kamen, mramor i sl.12 Golemi su dohoci koje Salomon

9 Wilfrid J. Harrington, Uvod u Stari zavjet, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1993. str.191 10 Usp. Izl 3,16;5,1-3;19,3-7; Jš 24,2-1311 Adalbert Rebić, Biblijske starine, Zagreb:Krščanska sadašnjost, 1992. str.15312 Usp. Adalbert Rebić, Biblijske starine, str. 121

5

ostvaruje trgovinom i porezima, ali on troši više nego mu pristiže.13 Izrael je podijelio na dvanaest

perfektura plus Juda koja je bila posebna jedinica. Upravni kotarevi nisu odgovarali području

dvanaest plemena a posebnost Judeje i njeno protekcioniziranje je bilo sjeme razdora koje će

kasnije dovesti do rascjepa kraljevstva. Već za Salomonovog života došlo je do pobune od strane

Jereboama koji je vodio brigu oko javnih poslova. Pobuna nije bila uspješna a Jereboam je

pobjegao u Egipat. Salomon je umro oko 931.god. pr. Kr.14 Poslije Salomonove smrti, njegov sin

Roboam je stupio na prijestolje. On je iako upoznat s butovničkim ponašanjem sjevernih krajeva

nije narodu olakšao breme davanja i obveza koje je kralj Salomon nametnuo. To je dovelo do toga

da ga sjeverni krajevi nisu priznali za kralja. Što više Jereboam je okrunjen za kralja teritorija koje

se sada naziva Izrael (obuhvaća područje deset plemena). Tako sada imamo dva kraljevstva Juda i

Izrael. Naravno ova podjela je donijela samo loše izraelskom narodu.15

Izrael

Osnovno obilježje monarhije u Izraelu je pomanjkanje stabilnosti, jer nijedna kraljevska obitelj nije

dugo vladala i obično je nakon pobune vojske uslijedila promjena vladara.16 Prva dinastija koja je

vladala Izraelom bila je dinastija Jereboama I (931-910). On je izabrao grad Tirsu za glavni grad,

ratovao s Judom i doživio težak poraz blizu Betela. Nakon njegove smrti na prijestolje je zasjeo

njegov sin Nadab (910-909). Nadab je pao kao žrtva zavjere i tako je završila prva dinastija

sjevernog kraljevstva. Iduća dinastija je bila Bašina (909-886) koji je vodio zavjeru protiv Nadaba i

postao kralj. I za vrijeme njegovog kraljevanja nastavilo se neprijateljstvo između Izraela i Jude.

On je konačno potisnuo judejske osvajače s otetih izraelskih teritorija i sam prekoračio granice

Judeje. Judejski kralj Asa, nemajući više dovoljno povjerenja u vlastite snage, poslao je dragocjene

13 Biblijski priručnik, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989. str. 25814Usp. Wilfrid J. Harrington, Uvod u Stari zavjet, str.51-5315Usp. Šarl Etinger, Istorija Jevrejskog naroda, Beograd: IP GINKO, 1996. str. 41-4216 Wilfrid J. Harrington, Uvod u Stari zavjet, str.63

6

darove aramejskom kralju Ben-Hadadu I u Damask.17 Ovaj savez nije donio neku korist Judeji već

samo štetu i Izraelu i Judi. Nakon Bašine smrti na prijestolje dolazi njegov sin Ela (886-885). Ela

nije dugo vladao, ubio ga je Zimri, zapovjednik bojnih kola. Vojska nije bila sretna s državnim

udarom pa je zapovjednik vojske Omri (885-874) proglašen kraljem ali je nastupio četverogodišnji

građanski rat. Kralj Omri - začetnik treće dinastije, učinio je Samariju glavnim gradom i prekinuo

neprijateljstvo s Judom. Uspostavio je dobre odnose s Fenicijom. Njega je na prijestolju naslijedio

njegov sin Ahab (874-853). Ahab je oženio Jezabelu, kćerku tirskog kralja Etbaala i tako učvrstio

odnose s Tirom. Sklopio je i savez s Judejskim kraljem Jošafatom i to udajom svoje kćerke Atalije

s Jošafatovim sinom Joramom.18 Plodovi ovakve politike uskoro su pokazali svoje djelovanje na

ekonomske prilike saveznika. Judeja je ponovo ovladala prilazom Crvenom moru i trgovačkim

putevima u južnoj Transjordaniji; razvijaju se trgovački odnosi s Arabijom. Izrael se koristi svojim

položajem posrednika između Judeje i Fenicije; sve tri zemlje izvlače dobitak iz oživljene trgovine

koja se odvija starinskim putevima iz sjeverne Sirije prema Crvenom moru i otuda u Arabiju.19

Ovaj ekonomski procvat je doveo do urbanizacije zemlje te do brzog bogaćenja ljudi iz vladareve

okoline. U njegovo vrijeme počela je jačati Asirija i postala je opasnost za sva ta mala kraljevstva u

okolini. Ahaba je na prijestolje naslijedio njegov sin Ahazja (853-852) koji je vladao samo jednu

godinu. Ahazju je naslijedio njegov brat Joram (852-841). U ratu između njega i aramejskog kralja

Hazaela je bio ranjen. Ovu situaciju je iskoristio Jehu, zapovjednik vojske kod Ramot-Gileada te

izvršio puč ubivši Jorama. Jehu (841-814) je začetnik četvrte dinastije. Njega je naslijedio njegov

sin Joahaz (814-798). On je nastavio neprijateljstvo s Damaskom kojeg su kasnije pokorili Asirci.

Njegov sin Joaš (798-783) je također ratovao s Damaskom ali i s judejskim kraljem Amasjom.

Joaša je naslijedio njegov sin Jereboam II (783-743). Za njegovog dugog vladanja Izraelom, zemlja

je bila politički stabilna i u dobrim odnosima sa susjednim zemljama. Kraljevanje Jereboama II

17 Šarl Etinger, Istorija Jevrejskog naroda, str. 4718 Usp. Wilfrid J. Harrington, Uvod u Stari zavjet, str.6419 Šarl Etinger, Istorija Jevrejskog naroda, str. 48

7

predstavlja doba velikog ekonomskog napretka. Izrael je ponovo ovladao glavnim trgovačkim

putevima koji su vodili iz Sirije za Egipat. Nakon Jereboama II slijedilo je razdoblje anarhije.

Njegov sin Zaharija (753) je vladao samo šest mjeseci. Ubio ga je Šalum i time je prestala Jehuova

dinastija. Šalum je vladao svega mjesec dana, a na prijestolje je zasjeo Menahem (743-738)

osnivač pete dinastije. Menahem je bio asirski vazal i plaćao im je danak. U njegovo vrijeme

Asirijom je vladao Tiglat-Pileser III, stvarni osnivač asirskog carstva. On je sebi podložio

babilonsko carstvo te Siriju (738). Menahema je naslijedio njegov sin Pekahja (738-737) koji je

vladao samo dvije godine. Njega je ubio Pekah (737-732) koji je predvodio protuasirsku struju.

Sklopio je savez s damašćanskim kraljem Resinom te je želio i savez s Judom kako bi ojačao svoju

poziciju prema Asiriji. Međutim judejski kralj Jotam je bio protiv toga što je dovelo do rata. S

jedne strane bili su Izrael, Sirija, Tir, Sidon, Gaza, Filisteja, Edom i arapska kraljica, a s druge

strane sama Juda. Judejski kralj Ahaz se obratio za pomoć asirskom kralju Tiglat-Pilesaru III. Ovo

je dovelo do obrata tako da je Asirija nanijela svima poraz i zaposjela sva područja. Izraelu je

prijetio pad, međutim nije se dogodio jer je izveden državni udar od strane proasirskih pripadnika

koji su sada postavili Hošeju (732-724) za kralja. On je poslijedni kralj u Izraelu tj. sjevernom

kraljevstvu. Godine 721. pr. Kr. Samarija je pala a stanovništvo je raseljeno po cijelom asirskom

carstvu. Na teritoriju Izraela naseljeni su drugi narodi a onaj ostatak Izraelaca se s njima

pomiješao. To je bio kraj sjevernog kraljevstva.

Juda

Juda je za razliku od Izraela strogo sačuvao načelo Davidova nasljedstva. I judejski su kraljevi

ponekad bili ubijani, ali je odmah dolazio na vlast zakoniti nasljednik. Uopće nije dolazilo u obzir

da se skine Davidova loza s vlasti.20 Raspadom kraljevstva poslije Salomonove smrti Judeja je

gotovo sasvim ispala iz međunarodne trgovine. Ulogu Judeje u velikoj su mjeri preuzeli kasnije

20 Wilfrid J. Harrington, Uvod u Stari zavjet, str.70

8

Izraelci.21 Prvi vladar koji je naslijedio Salomona bio je Roboam (931-913). O njemu i njegovom

vladanju je već rečeno prije. Kao vladar bio je uspješan jedino je pretrpio poraz od egipatskog

vladara Šešonka koji je uzeo blago ali nije se duže zadržao na teritoriju Jude. Roboama je

naslijedio njegov sin Abijam (913-911) koji je ratovao protiv Izraela i zavladao cijelim područjem

Benjaminova plemena. Nakon Abijama na prijestolje dolazi njegov sin Asa (911-870). Asa je dugo

vladao i također ratovao protiv Izraela. Ne samo to, već je ušao i u savez s Aramejcima kako bi se

obranio od Izraela. Naravno ovakva politika je donijela samo štetu izraelskom narodu u cjelini.

Jošafat (870-848) je bio suvladar s vlastitim ocem a nakon njegove smrti ga naslijedio. S njime

prestaju neprijateljstva između dva izraelska kraljevstva dapače čak i prijateljstvo pokrijepeno

ženidbom djecom dvaju kraljeva. Bio je uspješan na području vanjske politike i ima i zasluge za

državni ustroj i sudstvo. Njegov sin Joram (848-841) je oženio izraelsku knjeginju Ataliju. I on je

imao usku suradnju s Izraelom koja nije rezultirala nekim vojnim rezultatima. Njegov sin Ahazja

(841) ga je naslijedio i tragično završio u vojnom pohodu u kojem je bio skupa s izraelskim

kraljem Joramom. Atalija (841-835) je bila kraljica majka koja je nakon smrti svoga sina Ahazja

prigrabila vlast. U svojoj želji za vlašću dala je ubiti svu kraljevsku obitelj uključujući i svog unuka

Joaša. Međutim Joaš je bio spašen te okrunjen za kralja u dobi od sedam godina. Atalija je ubijena

od strane pobunjenika. Joaš (835-796) je uspješno i dugo vladao Judom te nije imao nekih

značajnijih vanjskih, ni unutarnjih problema. Amasja (798-781) je izvršio vojni pohod protiv

Edoma te osvojio grad Selu. Zaratio se protiv Izraela te doživio poraz koji ga je koštao života.

Uzija (781-740) je bio Amasjin sin. On je kraljevao u vremenu stabilnosti te je bio uspješan u

pohodima protiv Arapa, Filistejaca i Amonaca. Također je donio promjene u vojsci te dodatno

utvrdio Jeruzalem. Vojni uspjesi su omogućili i ekonomski napredak koji se očitovao u razvoju

trgovine, stočarstva i poljoprivrede.22 O vladanju njegovog sina Jotama (740-736) se malo zna.

21 Adalbert Rebić, Biblijske starine, str.121

22 Usp. Šarl Etinger, Istorija Jevrejskog naroda, str. 53

9

Ahaz (736-716) je naslijedio prilično tešku geopolitičku i vojnu situaciju od svoga oca Jotama.

Naime veliki broj država je sklopio savez da uništi Judu. Među njima je bio i Izrael. Ahaz je

prisiljen situacijom odlučio postati vazal Asirije. Naravno da je ta odluka kratkoročno donijela

dobitak ali dugoročno je Juda postala ovisna o Asiriji. Za vrijeme Ahaza je propalo sjeverno

kraljevstvo te je Juda ostala kao branitelj izraelske nacije. Ahaza je naslijedio Ezekija (716-687)

koji je baštinio relativno prosperitetnu situaciju. To vrijeme je iskoristio da bi učvrstio Jeruzalem i

cijelo kraljevstvo. Ostajući odan asirski vazal, Ezekija je Judeju postepeno pretvorio u najjaču i

najbogatiju među svim državama između južne Sirije i Egipta.23 Na polovini svog kraljevanja htio

je iskoristiti političke prilike i pobunio se protiv Asirije. To je rezultiralo osvajanjem Jude od strane

Sanheriba i opsadom Jeruzalema. Do pada Jeruzalema nije došlo ali je judejsko kraljevstvo

svedeno na brdsko područje oko Jeruzalema.24 Manaše (687-642) je naslijedio Ezekiju i dugo

vladao Judom. Podložio se Asiriji i slijepo je slušao. U njegovo vrijeme se Judeja ekonomski

oporavila. Njegov sin Amon (642-640) je vladao samo dvije godine. Ubijen je u zavjeri koju je

digla protuasirska struja. Amona je naslijedio Jošija (640-609) u čijem mandatu počinje služba

proroka Jeremije.

Vjerske prilike

Kralj David je namjeravao podići hram u čast Jahvi ali ovu zamisao će realizirati njegov sin

Salomon. Salomon počinje graditi hram u kojem će se obavljati središnje bogoštovlje Božjega

naroda. Nove političke okolnosti omogućuju Božjem narodu da se smjesti na određenom

teritoriju.25 Hram nije bio velik i nije mu bila svrha da primi veliki broj ljudi već da svećenici vrše

službu za narod, prinose žrtve i dr. K njemu se hodočastilo. Nakon podjele Izraela na dva

kraljevstva dolazi u pitanje centralna važnost Hrama u Jeruzalemu.

23 Šarl Etinger, Istorija Jevrejskog naroda, str. 5724 Usp. Wilfrid J. Harrington, Uvod u Stari zavjet, str.7725 Jasmin Milić, Povijesni pregled liturgije, Osijek: Kršćanski centar Dobroga pastira, 2007, str.22

10

Izrael

Kralj Jereboam je znao značaj Jeruzalema i Hrama pa je bojeći se za svoj položaj postavio dva

službena svetišta na dva kraja svoga kraljevstva (Izraela) u Betelu i Danu.26 Betel je bio sveto

mjesto u doba patrijarha a Dan je bio svetište u doba sudaca. Jereboam je organizirao bogoštovlje i

svećenstvo. U redove svećenstva nije uzeo pripadnike Levijevog plemena kako je to Mojsije

naložio već priproste ljude. Biblija osuđuje ovo ponašanje i praksu koju su nastavili i ostali

kraljevi. Stvari su bile još i gore za vrijeme kralja Ahaba koje je podigao žrtvenik bogu Baalu u

Samariji i božici Ašeri te im je služio i klanjao se. On je to napravio po utjecajem svoje supruge

Izebele koja je bila privržena feničanskoj religiji. Ta poganska religija imala je velikih uspjeha u

Izraelu ne samo zato što je ljudima bila simpatična, nego i zato što je u Izraelu još uvijek bilo

straokanaanskih plemena koja nisu jahvističku religiju primila srcem, nego samo ustima. Osobito

je velik utjecaj u narodu imala tzv. sakralna prostitucija koja je uspjela prodrijeti u izraelske

hramove u Betelu, u Danu i drugdje.27 Ovo stanje je trajalo do vremena kralja Jehua. Jehu je dao

pobiti Baalove proroke i štovatelje te je srušio Baalov hram u Samariji. Međutim, svetišta u Betelu

i Danu su ostavljena i time je Božji zakon prezren28 Nakon pada Samarije (721) stanovništvo je

deportirano a umjesto njega dovedeno drugo koje je imalo svoju religiju. Ti su došljaci donijeli

svoju religiju ali su prihvatili Jahvu kao mjesno božanstvo. Izraelci koji su bili ostali izgubili su se

usred poganskog sinkretizma.29

Juda

Biblija kaže da je i Juda krenula stopama sjevernog kraljevstva. Podigli su uzvišice, ašere i stupove

na brežuljcima. Bilo je čak i posvećenih bludnica.30 Od kraljeva koji su vladali do proroka

Jeremije samo su Asa, Jošafat, Joaš, Amasja, Joatam i Ezekija bili pravedni u Božjim očima. U

26 Usp. 1 Kr 12,26-2727 Adalbert Rebić, Prorok, čovjek Božji, str.3428 Biblijski priručnik, str. 27629 Wilfrid J. Harrington, Uvod u Stari zavjet, str.70

30 Usp. 1 Kr 14,22-24

11

vrijeme kralja Jorama (848-841) ušao je kult Baala i u Judu. Njegova žena je bila Atalija (kćerka

Izabele i Ahaba) i ona je izvršila veliki utjecaj na kralja. Poslije njegove smrti zauzela je kraljevski

tron i dopustila štovateljima Baala iz Izraela da se nasele u Judu. Podignut je hram u čast Baalu.

Kralj Ahaz (736-716) je nadahnut asirskom i dijelom sirijskom religijom uveo kultne promjene u

bogoštovlje. Kralj Ezekija (716-687) ima veliku zaslugu za vjersku reformu. Glavni ciljevi

reforme su bili istrebljivanje idolatrije, ponovno uspostavljanje čistog jahvizma i centraliziranje

kulta, što je podrazumjevalo uklanjanje uzvisina. Međutim njegov sin Manaše (687-642) nije

nastavio njegovim stopama već je popustio antireformskim snagama. Obnovio je uzvišice, podigao

žrtvenik Baalu, načinio ašere. Čak je svoje sinove proveo kroz oganj, vraćao, gatao, stvorio bajače

i opsjenare. Povrh svega još je stavio lik Ašere u Hram.31 Njegov sin Amon (642-640) je kraljevao

samo dvije godine i u vjerskom smjeru nastavio je stopama svoga oca. Njega na prijestolje

naslijeđuje njegov sin Jošija (640-609) u čijem mandatu i prorok Jeremija započinje službu.

Razdoblje službe proroka Jeremije

Povijesno-političke i gospodarske prilike

Prorok Jeremija stupa u službu vrlo mlad što vidimo iz same Jeremijine knjige32 oko 626 godine.

Njegova služba je trajala 40 godina što se preklapa sa kraljevanjem pet kraljeva. Prvi od njih kralj

Jošija je imao samo osam godina kad se zakraljio a vladao je 31 godinu. To vrijeme je odlikovalo

slabljenje i propast asirskog carstva. U njegovo vrijeme se razvija u regionalnu silu, jedno drugo

kraljevstvo - Babilonsko. Jošija je tu povoljnu situaciju iskoristio za reformu i obnovu zemlje.

Izgleda da je Juda i teritojalno narasla tj. priključena joj je Samarija i Galileja i ostali dijelovi

bivšeg izraelskog kraljevstva. Ova povoljna geopolitička i vojna situacija dovela je i do

31 Usp. 2 Kr 21,2-732 Usp. Jer 1,7

12

ekonomskog procvata.33 Mladi babilonski kralj Nabopolasar pobjeđuje silnu asirsku vojsku kod

Ninive (612. pr. Kr. pada Niniva, asirski kralj umire).34 Godine 609 egipatski faraon Neko je krenu

u pomoč ostacima asirske vojske. Jošija mu se suprostavio kod Megida i u toj bitci smrtno stradao.

Nažalost to je bio kraj jednog uspješnog vremena za Judu.

Narod zemlje proglasio je nakon Jošijine smrti njegova sina Joahaza za kralja. Tri mjeseca

kasnije Neko je uhvatio Joahaza u njegovou sjedištu Ribli, svrgnuo ga i deportirao u Egipat. Na

prijestolje je postavio njegova brata Elijakima, kojemu je promjenio ime u Jojakim (609-597).35

Jojakim je bio vazal Egipta i plaćao mu danak. Ali ne zadugo. Nabopolasarov sin

Nabukodonosor, nanio je 606. godine težak poraz egipatskoj vojsci kod Karkemiša i posije toga

zauzeo Judeju. Nastupilo je novo (604-586) razdoblje u povijesti Judeje: razdoblje vladavine

novobabilonske države. Godine 601. u Judeji je ojačala proegipatska struja načelu s kraljem. To je

dovelo do vojne intervencije babilonske vojske. Jereuzalem je okoljen i u toj situaciji umire kralj.

Godine 597 Jojakima nakon smrti naslijeđuje njegov sin Jojakin ali je bio na prijestolju samo tri

mjeseca. Njega i ostalo plemstvo odvode babilonci u Babilon. To je prva deportacija.36

Nabukodonosor je postavio za kralja Jojakinova strica Mataniju kojemu je dao ime Sidkija

(597-587). Sidkija je bio suočen na unutarnjem političkom planu s dvije suprostavljene struje.

Proegipska koja je bila jača i probabilonska koja je tražila podložnost Babilonu. Sidkija je

podlegao ovoj prvoj i to je dovelo do intervencije Babilonaca. Jeruzalem je bio opkoljen i opirao se

dosta čvrsto. Međutim zid je probijen (587) a kralj je pobjegao. Ubrzo je uhvaćen i kažnjen. Pred

njegovim očima pobijeno mu je potomstvo a on nakon toga oslijepljen i odveden u Babilon.

Jeruzalem je u potpunosti uništen zajedno s Hramom. Stanovništvo je po drugi put deportirano u

33 Usp. Šarl Etinger, Istorija Jevrejskog naroda, str. 6034 Adabert Rebić, Bog nam govori po prorocima (2) (on line) str. 28 Dostupno na: http://www.glas-koncila.hr/olimpijada-os/index.php?option=com_docman&task=cat_view&gid=1&Itemid=2 Pristupljeno 21.lipnja 2007.35 Wilfrid J. Harrington, Uvod u Stari zavjet, str.7936 Usp. Wilfrid J. Harrington, Uvod u Stari zavjet, str.80

13

Babilon. Nakon pada Jeruzalema Judeja je postala babilonska provincija. Nabukodonosor je

postavio svog namjesnika za Judeju, Gedaliju . Gedalija nije dugo bio upravitelj Judeje. Ubili su ga

u puću ostali stanovnici Judeje. Bojeći se odmazde zavjerenici su pobjegli u Egipat i pritom

prisilno sa sobom odveli proroka Jeremiju. Nakon toga je bila i treća (582) deportacija

stanovništva u Babilon. To je bio kraj Judejskog kraljevstva i Davidove loze.

Vjerske prilike

Kralj Jošija je naslijedio prilično tešku vjersku situaciju od svojih predaka. Narod je bio ogrezao u

idolopoklonstvo i svaku vrstu poganštvine. Kralj Jošija je započeo vjersku reformu u dvanestoj

godini svog vladanja - godine 628. a ona je svoj vrhunac doživjela 621.god. pr. Kr. kad je

pronađena knjiga zakona u Hramu. Vjerska reforma se sastojala od uklanjanja asirskog kulta,

centralizacije kulta u jeruzaleskom Hramu, uklanjanje lokalnih žrtvenika i uzvišica, uništeni su

drevni kultni centri kao što je Betel, očišćen je Hram od svih predmeta što bijahu načinjeni za

Baala, Ašeru i za svu nebesku vojsku37. Knjiga zakona koju je pronašao svećenik Hilkija u Hramu

je po mnogim bibličarima biblijska knjiga Ponovljenog zakona. Tragična smrt Jošije značila je kraj

reforme koja je došla prekasno. Biblija osuđuje vladanje ostala četri kralja i njihovo ponašanje u

odnosu na Boga.

PREGLED KNJIGE

Pisac i doba nastanka knjige

Jeremijina knjiga započinje ovako: 'Riječi Jeremije, sina Hilkijina', a u Jer 51,64 kaže: 'To su riječi

Jeremijine'. Usprkos tim jednostavnim i jasnim uvodnim i zaključnim riječima, te usprkos činjenici

37 2 Kr 23,4

14

da ni o jednom proroku Staroga zavjeta nije objavljeno toliko osobnih podataka o životu i službi

kao o Jeremiji, suvremeni kritičari te knjige smatraju da veći dio proročanstva iz Jeremijine knjige

ne potječe od njega. Ipak, ne postoji ni jedna razumna osnova za takvu sumnju.38

Jeremija potječe iz svećeničke obitelji koja je obavljala u jeruzalemskom hramu službu a

stanovala je u Anatotu koji se nalazio nekoliko kilometara od Jeruzalema. Poziv da bude prorok je

dobio u 13 godini kraljevanja kralja Jošije tj negdje oko 626. godine.39 Tada je bio mladić pa se

može pretpostaviti da je rođen oko 650 ili 645 godine pr. Kr. Njegova služba je trajala oko 40

godina, i ostao je neženja po Božjoj zapovijedi.

Jeremijino djelovanje možemo podijetiliti na četiri razdoblja. Prvo razdoblje seže od trenutka

poziva do Jošijine vjerske reforme (626-622). To razdoblje je obuhvaćeno u prvih šest poglavlja.

Drugo razdoblje se proteže kroz vrijeme od 608. do 597. godine za vrijeme kralja Jojakima. U tom

razdoblju je bio osuđen na smrt, bičevan, bačen u čatrnju i bilo mu je zabranjeno posječivati hram.

Treće razdoblje pada u najteže vrijeme, u vrijeme od prvog (597) do drugog (587) osvajanja grada

Jeruzalema. Četrvti period Jeremijinog djelovanja zbiva se u Egiptu.40 Prema predaji, pet godina

nakon razorenja Jeruzalema kamenuju ga Židovi.41 Sama knjiga je zbirka različitih dijelova koje je

Jeremija diktirao svom pisaru Baruhu. Iz same knjige42 saznajemo da je postojao svitak u kojem su

zapisana sva proroštva od početka Jeremijine službe (626) do četvrte godine vladanja kralja

Jojakima (605). Taj svitak je bio prva jezgra buduće knjige. Građa nije svrstana povijesnim redom

već su različiti dijelovi dodavani u različita vremena koja uvijek ne možemo točno odrediti.

Svrha pisanja

38 Arend Remmers, Pregled starog zavjeta, Rijeka: GBV 2001, str.11939 Usp. Jer 1,2;25,340 Usp. Adalbert Rebić, Prorok, čovjek Božji, str.53-5441 Arend Remmers, Pregled starog zavjeta, str.12042 Usp. Jer 36

15

Sadržaj i svrha Jeremijine poruke uvijek su iznova bili poticaji savjesti stanovnika judejskog

kraljevstva: da spoznaju svoje loše moralno stanje se te obrate Bogu od svog otpadništva i

idolopoklonstva.43 Jeremija upotrebljava 29 puta hebrejski korijen riječi shubh44. Kod njega je ovaj

izraz pojačan prijedlozima od i ka (npr. obratiti se od idola ka Bogu). Mnogi bibličari smatraju da

je shubh tipično Jeremijin pojam koji je skovan u određenom povijesnom kontekstu. Jeremija je

neumorno propovijedao shubh cijelog svog života.45 Jeremijina knjiga je i knjiga utjehe i Božjeg

milosrđa. On proriće povratak izraelskog naroda, nakon sedamdeset godina sužanjstva, u svoju

Zemlju. I ne samo to već proriće vječni savez između Boga i njegova naroda kao i Mesiju koji će

vjećno vladati. Jeremija nije uspio kod svojih suvremenika i njegova poruka je bila odbačena, ali

ona je donijela nešto novo za buduća pokoljenja:

'Evo dolaze dani – riječ je Jahvina – kad ću s domom Izraelovim i s domom Judinim sklopiti

Novi savez. Ne Savez kakav sam sklopio s ocima njihovim u dan kad ih uzeh za ruku da ih

izvedem iz zemlje egipatske, Savez što ga oni razvrgoše premda sam ja gospodar njihov – riječ je

Jahvina. Nego, ovo je Savez što ću ga sklopiti s domom Izraelovim poslije onih dana – riječ je

Jahvina: Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce.'46

Osobitosti

U Jeremijinoj knjizi postoje različite književne vrste. Ipak prevladavaju tri: pjesnički govori, prozni

biografski izvještaji i govori u prozi. Proroci su se prenoseći Božju poruku osobito služili

43 Arend Remmers, Pregled starog zavjeta, str.12044 Hebrejska riječ koja označava : promjenu puta, povratak, vračanje, obnovu45 Srđan Sremac, Fenomenologija konverzije, Novi Sad: CEIR 2007, str 87.46 Jer 31,31-33

16

simboličnim činima47. Simbolične postupke i znake susrećemo kod mnogih proroka ali nigdje kao

u Jeremijinoj knjizi.

Laneni pojas (Jer 13,1-11): odbacivanje Izraela

Jeremijin celibat (Jer 16,1-4): tjeskoba i muka koje nadolaze na Judu

Lončar i glina (Jer 18,1-10): Božja strpljivost

Glineni vrč (Jer 19,1-13): razorenje Jeruzalema i njegova nepopravljivost

Dvije kotarice smokava (Jer 24, 5-7): dobre smokve -sudbina prognanika, loše

smokve-oni koji su ostali u Judi

Jaram (Jer 27,2-11): pokornost

Kupnja njive (Jer 32,6-15): vjere i nadanje

Ugrađeno kamenje (Jer 43,8-13): poniženje

Potopljena knjiga (Jer 51,59-64): uništenje Babilona

Pregled sadržaja

I. Jeremija 1: Poziv proroka Jeremije

II. Jeremija 2-25: Bog potiče savjest naroda

Jer 2 Izraelovo otpadništvo

Jer 3 Naviještena osuda

Jer 4 Poziv na obraćenje

Jer 5 Judino otvrdnuće

Jer 6 Navještenje zauzeća Jeruzalema

Jer 7 Razlozi za kažnjavanje

Jer 8 Nerazumijevanje naroda

47 Adalbert Rebić, Prorok, čovjek Božji, str.104

17

Jer 9 Prorokova tužaljka

Jer 10 Jahve i idoli

Jer 11 Izrael je prekršio Savez

Jer 12 Jahve se odvraća

Jer 13 Osuda i sužanjstvo

Jer 14 Velika suša

Jer 15 Jahve i Ostatak

Jer 16 Izgnastvo i povratak

Jer 17 Položaj Ostatka

Jer 18-19 Božja suverenost

Jer 20 Jeremija progonjen

Jer 21-22 Osuda nad domom Davidovim

Jer 23 Izraelovi zli pastiri

Jer 24 Put života i smrti

Jer 25 Nagovještaj sedamdesetgodišnjeg izgnanstva

III. Jeremija 30-33: Novi Savez i Kraljevstvo mira

Jer 30 Spasenje naroda

Jer 31 Novi Savez

Jer 32 Jahvina vjernost

Jer 33 Spasenje i pohvala

IV. Jeremija 34-39: Događaji i proroćanstva prije pada Jeruzalema

Jer 34 Jeremija upozorava Sidkiju

Jer 35 Vjernost Rekabovaca

Jer 36 Jojakimovo preziranje Božje riječi

18

Jer 37 Jeremija u tamnici

Jer 38 Jeremija i Sidkija

Jer 39 Zauzeće Jeruzalema

V. Jeremija 40-45: Događaji i proročanstva nakon pada Jeruzalema

Jer 40 Jeremija ostaje kod namjesnika Gedalije

Jer 41 Gedalija ubijen

Jer 42-43 Ostatak bježi u Egipat usprkos Jeremijina upozorenja

Jer 44 Jeremijina proročanstva u Egiptu

Jer 45 Jeremijino upozorenje Baruhu

VI. Jeremija 46-51: Proročanstvo o narodima

Jer 46 Proročanstvo o Egiptu

Jer 47 Proročanstvo o Filistejcima

Jer 48 Proročanstvo o Moabu

Jer 49 Proročanstvo o Amonu, Edomu, Damasku i ostalim neprijateljima

Jer 50-51 Proročanstvo o Babilonu

VII. Jeremija 52 (Povijesni dodatak): Pad Jeruzalema

ZAKLJUČAK

Jeremija je živio u vremenu turbulencija i neizvjesnosti. Zato je i njegova uloga u Božjem naumu

posebna. Njegova knjiga, kao nijedna od proročkih knjiga, ne ocrtava težinu i složenost proročke

službe. Jeremija sam priznaje svoju nutarnju borbu sa pozivom od Boga. Iako naizgled Jeremija

nije imao uspjeha, te se čini da je tragična figura, pa se čak može postaviti i pitanje svrhe

proricanja te njegovog djelovanja, njegovo poslanje nadilazi vrijeme u kojem je živio pa i vrijeme

u kojem mi živimo. U današnjem vremenu kada mnogi ljudi tvrde da imaju glas od Boga i da znaju

19

što je volja Božja, kada lažna nauka napada Crkvu, kada standardi življenja nisu u skladu s Božjim

standardima, Jeremijina aktualnost je neupitna. Jeremiji nitko nije odao veće priznanje od Onoga

kojemu je on pripravio put. Isus je one večeri potvrdio riječi proroka Jeremije te rekao svojim

učenicima: 'Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi koja se za vas prolijeva' (Lk 22,20).

LITERATURA

Biblija, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1999

Rebić Adalbert, Prorok, čovjek Božji, Zagreb: Kršćanska sadašnjost,1996

20

Suvremena katolička enciklopedija M-Q, Split: Marjan tisak, 2005

Yamauuchi Edwin, Svijet prvih kršćana, Zagreb: Duhovna stvarnost,1985

HarringtonWilfrid J., Uvod u Stari zavjet, Zagreb: Kršćanska sadašnjost, 1993

Rebić Adalbert, Biblijske starine, Zagreb:Krščanska sadašnjost,1992

Biblijski priručnik, Zagreb: Duhovna stvarnost, 1989

Etinger Šarl, Istorija Jevrejskog naroda, Beograd: IP GINKO,1996

Milić Jasmin, Povijesni pregled liturgije, Osijek: Kršćanski centar Dobroga pastira, 2007

Sremac Srđan, Fenomenologija konverzije, Novi Sad: CEIR 2007

Adabert Rebić, Bog nam govori po prorocima (2) (on line) str. 28 Dostupno na: http://www.glas-koncila.hr/olimpijada-os/index.php?option=com_docman&task=cat_view&gid=1&Itemid=2 Pristupljeno 21.lipnja 2007.

21