REPUBLIKA HRVATSKA

VUKOVARSKO-SRIJEMSKA ŽUPANIJA

Upravni odjel za poljoprivredu, šumarstvo i ruralni razvoj

DALJINSKO ISTRAŢIVANJE, UPRAVLJANJE

PROSTOROM I PRIRODNIM RESURSIMA NA

POPLAVOM STRADALOM PODRUČJU

VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŢUPANIJE

Vinkovci, veljača 2017.

SADRŢAJ

1. UVOD ............................................................................................................................... 1

2. DOSADAŠNJI PROGRAMI I ISTRAŢIVANJA NA POPLAVLJENOM PODRUČJU

VUKOVARSKO-SRIJEMSKE ŢUPANIJE ......................................................................... 8

3. PROJEKTNI ZADATAK DALJINSKOG ISTRAŢIVANJA .......................................... 9

4. TROŠKOVNIK................................................................................................................24

5. ZAKLJUČAK .................................................................................................................. 22

1

1. UVOD

“Tla Hrvatske najveće su blago hrvatskog naroda, poznavati ih znači poznavati

temelje na kojima počiva hrvatska drţava” (prof. dr. M. Gračanin, 1942.).

Tlo je uz vodu i zrak nesumnjivo najveći i najznačajniji prirodni resurs čovječanstva.

Naţalost, njegovim pretjeranim ili neodgovornim korištenjem dolazi do sniţavanja njegove

plodnosti i naposlijetku upropaštavanja (degradacija). Proces degradacije tla je gotovo uvijek

jednosmjeran, bez realne mogućnosti vraćanja u prethodno stanje. Naime, u procesu

degradacije tla promjene koje primjećujemo su prividno male, barem u ţivotu jedne ljudske

generacije, što smanjuje potrebnu pozornost i odlaţe pravovremeno poduzimanje mjera za

zaustavljanje destruktivnih procesa. Stoga, briga o zemljišnim resursima, njegovim prirodnim

bogatstvima i biološkoj raznolikosti sve više zaokuplja širi krug populacije, ne samo one koje

se bave poljoprivredom te sve više postaje odgovornost cjelokupne društvene zajednice.

Budući da je poljoprivredno zemljište znatno širi pojam, jer osim tla obuhvaća i

njegovo fizičko okruţenje, uključujući klimu, reljef, hidrologiju i vegetaciju u mjeri koja

odreĎuje njegov potencijal korištenja za različite namjene, kao i rezultate prošlih i sadašnjih

antropogenih aktivnosti (npr. krčenje, ureĎenje, melioracije, fizikalna, kemijska ili biološka

degradacija itd.). Dakle, pojam poljoprivredno zemljište obuhvaća njegove različite funkcije

iz kategorije okoliša (npr. onečišćenje, filtriranje vode, stanište svih ţivih bića, povezanost

hidroloških, atmosferskih i klimatskih sustava itd.), ekonomije, društva i duhovnosti.

Upravljanje poljoprivrednim zemljištem ne moţe biti samo fokusirano na agrološke

(biološko-ekološke, odnosno agronomske) aspekte biljne proizvodnje (tlo, klima, biljka i

agrotehnika), već smatra jednako vaţnim i ostale aspekte korištenja zemljišta (sociološko-

ekonomski i tehničko-tehnološki).

Suvremene i sofisticirane metode omogućuju kvantificiranje i integraciju različitih

podataka o poljoprivrednom zemljištu i uz detaljnu analizu omogućavaju vrlo preciznu

detekciju i mogućnosti za uklanjanje negativnih čimbenika plodnosti tla.

Ekonomski i socijalni aspekti su vaţan dio gospodarskog i društvenog konteksta jer je

to okvir unutar kojeg se odvija gospodarska djelatnost, jer zemljište obuhvaća infrastrukturu,

naselja i imovinu ljudi, izvor je sirovina (minerali, fosilna goriva, drvo itd.), ima estetsku

vrijednost, a ujedno je i produktivno tlo. Ipak, poljoprivredno zemljište nije konstanta jer se

obradive površine mijenjaju kroz sve veću antropogenu aktivnost (privoĎenje kulturi

nepoljoprivrednog zemljišta, gubitak površina zbog urbanizacije, industrijalizacije, poplava,

2

erozije, dezertifikacije i drugim devastacijskim procesima), mijenja se i njegova

produktivnost, posebice zbog sve intenzivnije kemizacije i mehanizacije, što bitno utječe na

ekonomski model proizvodnih odnosa u poljoprivredi.

Ekonomski gledano, zemljište pored funkcije u proizvodnji hrane ima veoma

često veću vrijednost kao nekretnina, pri čemu je odlučujuća njegova lokacija, odnosno

buduća vrijednost. S društvenog aspekta zemljište je vlasništvo i izvor profita i blagostanja pa

njegova raspodjela, potreba za radnom snagom kao i način korištenja snaţno utječu na

socioekonomske odnose unutar društva.

Mapiranje zemljišta (istraţivanje njegovih pedo-fizikalnih, kemijskih i bioloških,

odnosno ukupnih produktivnih svojstava) svojevrsna je dijagnostika, inventarizacija i

karakterizacija te je zbog vaţnosti poznavanja svojstava zemljišta, tako je i EU razradila

uniformnu metodologiju temeljem koje je moguće pouzdano definiranje kakvoće prirodnih

resursa http://esdac.jrc.ec.europa .eu/ESDB_Archive/eusoils_docs /other/EUR22123.pdf .

Zemljište je porastom potrebe za hranom sve vaţniji i sve oskudniji resurs koji se

mora koristiti na odrţivoj razini kako se ne bi ugrozio daljnji razvoj. To je prostor u kojem

ţivimo, ali je ujedno i prostor u kojem smo u interakciji s drugim resursima, kao što su

prirodni ekosustavi, urbani prostor, voda i klima. Plansko korištenje jedino omogućuje

razvojni pristup koji doprinosi prevenciji korištenja zemljišta, njegovoj uravnoteţenoj,

učinkovitoj i adekvatnoj adaptaciji, ne samo za poljoprivrednu namjenu, nego općenito za

trajnu zaštita zemljišta kao prirodnog resursa.

Planiranje je temeljni preduvjet ekološki odrţivog, socijalno pravednog i ekonomski

isplativog načina korištenja zemljišta, neophodan za sigurnost hrane, ublaţavanje i

prilagodbu klimatskim promjenama, očuvanja biološke raznolikosti, pokretanje

gospodarskog rasta, zaštitu ljudi od prirodnih katastrofa (npr. poplava) ili pokretanja razvoja.

Planski pristup korištenju zemljišta, posebice u poljoprivredne svrhe zahtjeva suvremeni

monitoring i bazu informacija povezanu s informacijskim sustavima na nacionalnoj i lokalnoj

razini koji pruţaju sveobuhvatne informacije o zemljištu (npr. površine, vlasništvo,

ureĎenost, kao i o svim fizikalno - kemijsko - biološkim svojstvima relevantnim za pouzdanu

procjenu njegove produktivnosti unutar odreĎenog načina (tipa i intenziteta) korištenja.

TakoĎer, digitalne snimke dronovima (bespilotnim malim letjelicama), mogu se ugraditi

izravno u prikaz zemljišne pogodnosti, pa je ovakva tehnologija preduvjet za upravljanje

velikim brojem informacija.

3

U tom smislu jasno je kako brzi razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija

predstavlja moćan alat za obradu velikog broja podataka, uključujući i nove izvore, digitalne

modele reljefa, vegetaciju, pedološke i agrokemijske karte, mogućnost navodnjavanja,

obrade, klimatske značajke i dr.

Korištenje zemljišta je dinamičan proces te njegovo vrednovanje mora uključiti i

buduće promjene, posebice očekivanu veću učinkovitost produkcije hrane. TakoĎer,

potrebno je omogućiti bolju identifikaciju potencijalno kritičnih ili ranjivih područja koja su

ograničeno produktivna, izradu detaljnih karata zemljišne pogodnosti za različite tipove

korištenja, ali i redovito aţuriranje različitih skupova podataka.

Suvremena metodologija vrednovanja zemljišta zahtijeva sudjelovanje različitih

dionika društvenog i gospodarskog sektora, posebice radi uspješnog rješavanja konfliktnih

zahtjeva na ograničene zemljišne resurse. Stoga se pogodnost zemljišta za različite namjene

posebno i multidisciplinarno procjenjuje i mora omogućiti usporedbu zahtjeva za

korištenjem s prednostima vezanim za proizvodni potencijal, zaštitu okoliša, odrţivo

korištenje i razinu ulaganja, odnosno biofizičkim (ograničenja u prostoru), gospodarskim

(kapital, isplativost i dr.), društveno-političkim (socijalni) aspektima, odnosno mora uključiti

sklonosti i mišljenja svih zainteresiranih strana.

Daljinska istraţivanja temelje se na GIS-u (geografski informacijski sustav),

računalnom sustavu namijenjenom prikupljanju, obradi, upravljanju, analizi, prikazivanju i

odrţavanju prostorno orijentiranih informacija. Pojednostavljeno, GIS tehnologija integrira

uobičajene operacije s bazama podataka kao što su pretraţivanja, upiti ili statističke analize s

jedinstvenim prednostima vizualizacije i prostorne analize koju donose karte. Navedene

mogućnosti izdvajaju GIS od ostalih informacijskih sustava i čine ga izuzetnim alatom za

najrazličitije namijene i korisnike.

Digitalne snimke terena mogu se uključiti izravno u GIS pa je ovakva tehnologija

preduvjet za upravljanje velikim brojem informacija, uključujući i potrebe precizne

poljoprivrede, managementa šumskim i vodenim resursima. Prikupljanje potrebnih podataka

o zemljištu danas je moguće obavljati dovoljno pouzdano bez kontaktnim tehnikama pomoću

različitih senzora, fotogrametrije (prostorne i spektralne analize snimaka) oslonjene na

aerosnimke iz satelita, zrakoplova ili bespilotnih letjelica (dronova).

Bespilotne letjelice (UAV, DRON) lete samostalno prema unaprijed programiranom

planu leta, premda se takoĎer mogu upravljati i daljinskim upravljačem. Širok izbor različitih

veličina, tipova (jedno rotorski ili helikopteri, više rotorske letjelice, aerodinamične

4

(zrakoplovne) letjelice i cepelini) i nosivosti, omogućuje njihovo korištenje u različite civilne

svrhe, npr. otkrivanje poţara, nadzor i pregled cestovnih i plovnih putova te drugih

infrastrukturnih objekata, izviĎanje nakon prirodnih katastrofa, monitoring šuma i druge

prirodne vegetacije, monitoring i management vodenih resursa, nadzor sustava odvodnje i

navodnjavanje, nadzor sustav obrane od poplava, procjena populacije divljači, nadzor nad

usjevima i nasadima, primjena u preciznoj poljoprivredi itd.

Značajna mogućnost bespilotnih letjelica (dronova) što mogu letjeti i/ili lebdjeti nad

odreĎenim područjem i snimiti digitalne fotografije visoke rezolucije. Budući da su to

letjelice koje mogu letjeti nisko, njima ne smeta oblačno vrijeme kao satelitima ili

zrakoplovima, te mogu snimiti veoma velik broj digitalnih fotografija uţeg područja uz

neznatnu cijenu u odnosu na satelitske snimke i to praktično u realnom vremenu. Fotografije

su geopozicionirane GPS-om što omogućuje njihovu izravnu obradu i analizu GIS alatima.

Slika 1. Primjer slika dobivenih pomoću raznih vrsta senzora (vidljivi spektar - RGB, blisko

crveni dio spektra - NIR, toplinski dio spektra - termovizija)

Izvor: Sensefly.com

5

Za točnu analizu zračnih snimaka stanja usjeva i nasada uobičajeno se primjenjuje

NDVI (normalizirani indeks vegetacije) za što su potrebni snimci iste površine u vidljivom

(VIS) i bliskom infracrvenom području (NIR). Naime, omjer NIR / (NIR + VIS) je linearan u

cijelom rasponu od 0 do 1 te je na taj način veoma prikladan za analizu stanja biljaka. NDVI

se temelji na kombinaciji izrazite apsorpcije klorofila u crvenom području spektra (u kome se

obavlja fotosinteza) i jake refleksije u blizini infracrvenog spektra, odnosno dijela svjetlosti

koji ne apsorbiraju biljni fotosintetski pigmenti. To svojstvo NDVI čini neosjetljivom

(stabilnom) na povećanje biomase tijekom rasta i razvoja usjeva, te ju izravno povezuje s

kapacitetom fotosinteze, odnosno brzinom rasta i tvorbom prinosa.

Senzor (kamera) koju UAV nosi izravno utječe na slike se mogu snimiti i zato je bitno

pravilno odrediti namjenu pojedinog senzora. Uz standardne RGB senzore, snimanje u

vidljivom spektru (tj. vidljivo golim okom), tu su sada multispektralni senzori (Slika 2.) koji

mogu snimiti slike u blizini infracrvenog spektra, što je nevidljivo golim okom, termalni

senzori koji detektiraju razlike u toplini koji pojedini objekt generira ili reflektira.

Slika 2. Poljoprivredne površine snimljene multispektralnim senzorom Parrot Sequoia

6

RGB senzori korišteni su dugo vremena kao jedini senzori za promatranje usjeva i

površina u svrhu prikupljanja informacija za management, što se razvojem senzorske opreme

i smanjenjem njenih gabarita i mase proširilo na širi spektar senzora i razvoj njihove primjene

u poljoprivredi, nadzoru šuma, nadzoru vodenih resursa i ostalim gospodarskim djelatnostima

(Slika 3.).

U pogledu rezolucije prikupljenih slika/podataka, potrebno je postići ortomozaik karte

i 3D modele točnosti otprilike 1-5x GSD, ili do 5,5 cm (2,0) po pikselu – što je znatno veća

točnost od satelitskih ili zrakoplovnih snimaka. Osim toga, s obzirom na visine na kojima se

koriste bespilotne letjelice, naoblaka nije problem, što znači manje vremenske odgode kod

snimanja i manje neupotrebljivih slika.

Uz vodu, tlo predstavlja naš najznačajniji i u jednu ruku neobnovljiv resurs. U

sloţenom procesu, voda-tlo-biljka-čovjek tlo predstavlja čvrstu vezu i pufer u oba smjera.

Kada tlu pridodamo okolišne (reljef, klimu, prostor...), infrastrukturne (puteve, kanalske

mreţe...) i dodijelimo mu poljoprivrednu i gospodarsku namjenu tada moţemo reći da se radi

o poljoprivrednom zemljištu. Danas smo svjedoci lošem gospodarenju poljoprivrednim

zemljištem, njegovom infrastrukturom, intenzivna biljna proizvodnja narušava fizikalna,

kemijska i biološka svojstva, a pred nama je izazov sve očiglednijih i nepredvidivih

klimatskih promjena. Iz toga razloga pred nama je izazov odrţivog gospodarenja tlom i

vodom u ekonomskom, ekološkom i sociološkom aspektu, jer upravo to znači opstojnost

ruralnog prostora.

Slika 3. Digitalni model površine – slika rijeke i nasipa sa okolnim terenom u 3D.

7

Predloţeni projektni zadatak omogućava upravljanje prostorom, poljoprivrednim

zemljištem i vodnim resursima od veličine mikrolokacije 9 cm2, pa do cijelog prostora

Cvelferije (izuzev šuma). Spajanjem baza podataka katastra, ARKOD-a, kontrole plodnosti i

mapiranja moći će se osim utvrĎivanja stanja moću predlagati gospodarenje na najbolji i

najoptimalniji način po sva tri navedena aspekta.

Kako bi se vratila puna proizvodnost i odrţivost korištenja poljoprivrednog zemljišta i

vodenih resursa na navedenom području, uz provoĎenje Programa revitalizacije

poljoprivrednog zemljišta na poplavljenom području Vukovarsko-srijemske ţupanije 2017.-

2020., potrebno je izvršiti dodatnu analizu poljoprivrednih površina s ciljem utvrĎivanja

postotka zapuštenosti površina, stanja putne i kanalske mreţe (Slika 4.), te utjecaja voda

poljoprivredne površine i obliţnju infrastrukturu te na sustav obrane od poplava.

Mapiranje cjelokupnog poljoprivrednog zemljišta, cjelokupne površine Cvelferije

osim šuma, dobiti će se uvid u način korištenja pojedinih parcela, detektirati zapušteno

poljoprivredno zemljište, stanje postojeće putne i kanalske infrastrukture (Slika 4.),

obrambenih nasipa te nakon prikupljanja podataka moći će se odrediti daljnji koraci u

revitalizaciji pojedinog dijela, ili kroz korištenje poljoprivrednog zemljišta ili kroz popravne

radnje (npr. čišćenje kanala koji ne dozvoljavaju otjecanje suvišne vode) vratiti

poljoprivredno zemljište i obliţnju infrastrukturu u funkciju.

Slika 4. 3D model kanala

8

2. DOSADAŠNJI PROGRAMI I ISTRAŢIVANJA NA

POPLAVLJENOM PODRUČJU VUKOVARSKO-SRIJEMSKE

ŢUPANIJE

Program revitalizacije poljoprivrednog zemljišta na poplavom stradalom području

Vukovarsko-srijemske ţupanije 2017. - 2020. godine u potpunosti je kompatibilan sa

dosadašnjim aktivnostima putem Programa 2014. - 2017. godine. Dobivene baze podataka

dosadašnjih aktivnosti su geopozicionirane po svakom slogu, pripremljene i obraĎene u

geoinformacijskom sustavu. Baze sadrţe 6.000 slogova i po 60 informacija o stanju tla i

provedenim mjerama unutar pojedinog sloga.

Za detaljnije informacije dostupni su dokumenti:

1. Program revitalizacije poljoprivrednog zemljišta na poplavom stradalom području

Vukovarsko srijemske ţupanije – temeljni dokument

2. Izvješće o provedbi mjera popravka tla 2015. - 2017.

3. Izvješće kontrole plodnosti tla 2014. - 2017.

9

3. PROJEKTNI ZADATAK DALJINSKOG ISTRAŢIVANJA

Svrha projekta daljinskog istraţivanja područja stradalog u poplavi 2014., područje

Ţupanjske Posavine odvija se s ciljem prikupljanja detaljnih podataka, početna točka, koji će

biti temelj za daljnja planiranja popravaka ili modifikacije postojeće infrastrukture

(poljoprivredne površine, putevi, odvodni kanali, obrambeni nasipi) koja se nalazi na

navedenom području, a u raznim je oblicima funkcionalnosti. Prikupljenim podatcima

lokalna samouprava, Vukovarsko-srijemska ţupanija i Općine Drenovci, Gunja i Vrbanja

zajedno s Hrvatskim Vodama, moći će pristupiti planiranju rješavanja prioritetnih točaka na

poljoprivrednom zemljištu, pripadajućim putevima i odvodnim kanalima te obrambenom

nasipu uz rijeku Savu, koje sprečavaju normalno funkcioniranje svih aspekata ţivota

lokalnog stanovništva i gospodarstva općenito.

Prikupljeni podatci, po segmentima projektnog zadatka, visoke rezolucije jasnije će

determinirati problematiku koja nije vidljiva trenutno dostupnim načinima detekcije (bilo da

se korite aerofoto snimke, satelitske snimke ili terensko prikupljanje podataka od strane

ljudi), a koja negativno utječe na pravilno gospodarenje navedenim područjima.

Bespilotne letjelice spadaju u brzorastuće nastajuće tehnologije koje revolucioniraju

prikupljanje geoprostornih podataka. Niski operativni troškovi i mogućnosti leta-na-zahtjev

omogućuju brzo i često prikupljanje podataka (slika) s mnogo detalja. Kroz kombinaciju

naprednih tehnika analize slike i strojnog učenja, podaci prikupljeni pomoću bespilotnih

letjelica mogu se koristiti za detekciju, klasifikaciju raznih problema s kojima se ljudi susreću

na odreĎenom području (mapiranje invazivnih vrsta, kontrola odvodnje i navodnjavanje,

zdravstveno stanje biljaka,…). Bespilotne letjelice idealni su alat za nadopunu postojećih

podataka niske rezolucije, te nam omogućavaju uz korištenje programa za obradu podataka

brzu analizu ţarišnih točaka nekog problema, te ubrzavaju i pojeftinjuju planiranje i

rješavanje pojedinog problema te tako odreĎene mjere imaju maksimalan učinak. Najvaţnija

stvar za cijeniti je da se zračne snimke dobivene s bespilotnih letjelica kao što je eBee, ne

natječu protiv tradicionalne zračne i satelitske fotografije. Stvarno su komplementarna

tehnologija, jer do sada je postojao jaz izmeĎu izmjere zemljišta i točke na kojoj je bilo

ekonomično krenuti prema zračnoj snimci s upravljanim zrakoplovima ili satelitima.

Korištenje klasičnih metoda mjerenja kao što su lidar ili totalne geodetske postaje za ovaj

projekt, mjerenje točku po točku, bilo bi sporo i stoga skupo, tako da nije prihvatljivo za

potrebe ovog projekta.

10

Projekt daljinskog istraţivanja i upravljanja resursima na poplavom stradalom području

sastoji se od sljedećih koraka, koje su podijeljene u 3 faze u Općinama Drenovci, Gunja i

Vrbanja.

I. Pripremni radovi uključuju ishoĎenje dozvola, nabavka i integracija baznih karata,

odreĎivanje zona snimanja, definiranje zona uzletanja i sletanja, odreĎivanje rezolucije i

visine leta, odreĎivanje gustoće preklopa fotografija, odreĎivanje zemljišnih kontrolnih

točaka i kreiranje misija za potpuno autonomni let bespilotnih letjelica.

II. Mapiranje (snimanje) bespilotnom letjelicom sljedećim senzorima: RGB

(Crveno/Zeleno/Plavo), Multispec (multispektralni senzor): Termo senzor (toplinsko

infracrveno).

a) Mapiranje putne mreţe sa senzorom u vidljivom spektru (RGB kamera) montiranim

na bespilotnoj letjelici za daljnju obradu 3D modela koji će se koristiti za

projektiranje i odrţavanje nerazvrstanih cesta.

b) Mapiranje poljoprivrednih površina sa senzorom u vidljivom spektru (RGB

kamera) te s multispektralnim senzorom montiranim na bespilotnoj letjelici. Obrada

će dati ortofotosnimak velike rezolucije i preciznosti koji će se koristiti zajedno s

drugim bazama podataka za sustavno upravljanje resursima na razmatranom

području.

c) Regulacija suvišnih voda i smanjenje onečišćenja podzemnih voda na

poljoprivrednim površinama s multispektralnim senzorom i termokamerom

montiranom na bespilotnoj letjelici.

d) Mapiranje kanalske mreţe sa senzorom u vidljivom spektru (RGB kamera)

montiranim na bespilotnoj letjelici zbog 3D modeliranja, utvrĎivanja stanja, preporuka

postupaka i projektiranja sustava odvodnje.

e) Mapiranje površina neposredno uz obrambeni nasip u termalnom spektru

(termalni senzor) – nadzor utjecaja vanjskih voda.

11

III. Obrada podataka

Podatke je prije dostave naručitelju potrebno obraditi, ukloniti sve dijelove koji ne

odgovaraju svojom kvalitetom ili ne omogućavaju determiniranje prema projektnom zadatku.

Podaci koji se dostavljaju moraju omogućavati izvoz pravog ortomozaika, digitalnih

površinskih i 3D modela za daljnju analizu, te osigurati ostvarenje standardne preciznosti

kroz izvješća o kvaliteti. Dostavljeni podaci moraju biti kompatibilni s geoinformacijskim

sustavima za obradu podataka kako bi osigurali karte visoke rezolucije koje svaki piksel

pravilno projicira na površinu digitalnog modela i ne radi iskrivljenje perspektive već samo

točnu geolokaciju.

3.1. PRIPREMNI RADOVI

Pripremni rad obuhvaća pripremu za predmetno istraţivanje, te je razdijeljen na:

- Analiziranje postojećeg stanja, tj. prikuplja se postojeća dokumentacija o istim ili

sličnim radovima obavljenim na navedenoj lokaciji.

- Priprema se dokumentacija za dobivanje potrebnih dozvola za obavljanje letačkih

operacija bespilotnih letjelica prema zakonskim propisima RH (dozvola za obavljanje letova

u predviĎenom periodu od strane Agencije za civilno zrakoplovstvo, dozvola za snimanje od

strane Drţavne geodetske Uprave – DGU; te ukoliko se radi o kontroliranom zračnom

prostoru potrebno je ishoditi dozvolu za obavljanje letačkih operacija u navedenom zračnom

prostoru – CTR-u od strane Kontrole leta). Prema postojećim zakonskim propisima za

korištenje bespilotnih letjelica potrebne dozvole potrebno je ishoditi minimalno 15 dana prije

početka obavljanja letačkih operacija, te isto spada u vrijeme potrebno da se obave radovi na

mapiranju navedene lokacije prema projektnom zadatku.

- Nakon predaje dokumentacije prema nadleţnim institucijama (Agencija za civilno

zrakoplovstvo, Kontrola leta i DGU), potrebno je obaviti planiranje mapiranja – kreiranje

misija. Kako bi se mapiranje predmetne lokacije prema projektnom zadatku obavilo imajući

u obzir sigurnosne aspekte, letačke operacije moraju biti izvršene s bespilotnom letjelicom

koja ima autopilot, upravljački program u kojem se kreiraju misije leta, te se letjelica sama

kreće ranije zadanom rutom i obavlja snimanje odabranom vrstom senzora (kamere). U

sklopu pripremnih radova izvršiti će se planiranje misija u za to predviĎenom programu,

snimanje istih u navedeni upravljački program i njihovo korištenje prilikom obavljanja

terenskog rada - mapiranja terena. Misije se kreiraju u ovisnosti i obavljanju pojedine faze

12

projektnog zadatka i o tome koji se objekti (nasip, odvodni kanali,…) i s kojim senzorom

(kamerom) obavljaju. Prema tehničkim specifikacijama bespilotne letjelice minimalno

vrijeme jednog leta iznosi 40 min efektivnog rada (uz rezervu 20% kapaciteta baterije na

bespilotnoj letjelici za siguran povratak na početnu točku), i misije se planiraju na toj

vremenskoj bazi u za to predviĎenom programu.

3.2. MAPIRANJE (SNIMANJE)

Mapiranje terena izvršiti će se pomoću bespilotne letjelice, s pripadajućim

upravljačkim programom – autopilot za autonoman let letjelice nakon unosa isplanirane

misije. Razlog za korištenje bespilotnih letjelica za mapiranje terena na predmetnom

području je jednostavan; nijedna druga metoda prikupljanja podataka ne bi mogla pruţiti

sliku potrebne rezolucije u tako brzom vremenu. Kartiranje ovog kompleksnog područja

trebalo bi nam nekoliko godina koristeći tradicionalne in-situ istraţivanja na terenu. Dok

drugi oblici daljinskog istraţivanja, kao što su zračne fotografije i satelitski snimci, često

imaju problema zbog postojanja oblaka i te su slike relativno niske razlučivosti. Prostorna

rezolucija satelitskih snimaka Landsata je 30 metara, dok se kod korištenja bespilotnih

letjelica standardno dobiva rezolucija od 8 cm po pikselu, a ta rezolucija moţe biti i veća –

sve do 1 cm po pikselu, što nam omogućuje identificiranje manjih značajki i sitnijih

prostornih detalja koje bismo propustili na snimkama s većih visina (avion ili satelit).

TakoĎer, potrebno je omogućiti precizno mjerenje duljine, volumena, visine i područja, te

pripremu podataka za kasniju obradu na za to namijenjenim programima.

3.2.1. Mapiranje putne mreţe

Upravljanje, graĎenje i odrţavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za

obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se ureĎuje komunalno

gospodarstvo ako Zakonom nije propisano drukčije (ZOC, čl. 107/1). Nadalje, jedinica

lokalne samouprave moţe osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja

poslova upravljanja i odrţavanja nerazvrstanih cesta i poslova graĎenja nerazvrstanih cesta,

te vodi jedinstvenu bazu podataka o nerazvrstanim cestama na svom području. Ovim

projektom moguće je urediti dotrajale prometnice, te tako podići na višu razinu komunalnu

opremljenost ruralnog prostora. Na temelju ovog daljinskog istraţivanja moguće je točno

procjeniti prioritete unutar cijelog sustava prometnica na razini razmatranog područja, zatim

13

količina pripremnih, zemljanih radova, itd. UreĎena prometnica doprinijet će boljoj

prometnoj povezanosti, olakšati i smanjiti troškove te poboljšati sigurnost prometa.

Tablica 1. Potrebne karakteristike senzora za snimanje putne mreţe:

Tip senzora RGB minimalno 20 megapiksela

Veličina senzora minimalno 1-inch (optički format)

Pixel pitch minimalno 2,00 µm

Rezolucija min maksimalno 6cm/PX

Uzduţni preklop Min. 60 %

Poprečni preklop Min. 60 %

3.2.2. Mapiranje poljoprivrednih površina

Daljinska istraţivanja temelje se na GIS-u (geografski informacijski sustav),

računalnom sustavu namijenjenom prikupljanju, obradi, upravljanju, analizi, prikazivanju i

odrţavanju prostorno orijentiranih informacija. Pojednostavljeno, GIS tehnologija integrira

uobičajene operacije s bazama podataka kao što su pretraţivanja, upiti ili statističke analize s

jedinstvenim prednostima vizualizacije i prostorne analize koju donose karte. Navedene

mogućnosti izdvajaju GIS od ostalih informacijskih sustava i čine ga izuzetnim alatom za

najrazličitije namjene i korisnike. Digitalne snimke terena mogu se uključiti izravno u GIS pa

je ovakva tehnologija preduvjet za upravljanje velikim brojem informacija, uključujući i

potrebe precizne poljoprivrede, upravljanja šumskim i vodenim resursima. Prikupljanje

potrebnih podataka o zemljištu danas je moguće obavljati dovoljno pouzdano beskontaktnim

tehnikama pomoću različitih senzora, fotogrametrije (prostorne i spektralne analize snimaka)

oslonjene na aerosnimke iz satelita, zrakoplova ili bespilotnih letjelica (dronova).

Uz standardne RGB senzore, snimanje u vidljivom spektru (tj. vidljivo golim okom),

tu su sada multispektralni senzori koji mogu snimiti slike u blizini infracrvenog spektra, što

je nevidljivo golim okom, termalni senzori koji detektiraju razlike u toplini koji pojedini

objekt generira ili reflektira.

14

Da bi se osigurala dovoljno dobra kvaliteta snimaka potrebna je maksimalna

rezolucija 6 cm po pikselu u vidljivom dijelu spektra (RGB) za što bi bila potrebna kamera

od minimalno 20 megapiksela (piksel pitch 2,00 µm), te dodatna upotreba termalnih kamera

za nadzor utjecanja voda na snimane površine. Preklapanje fotografija prilikom snimanja

mora biti minimalno 60 % uzduţnog preklopa u smjeru leta te minimalno 60 % poprečnog

preklopa.

3.2.3. Regulacija suvišnih voda detaljnom odvodnjom i smanjenje onečišćenja

podzemnih voda

Pod odvodnjom podrazumijevamo skup hidrotehničkih i agrotehničkih mjera, čiji je

zadatak otklanjanje štetnog djelovanja prekomjernog vlaţenja tla. Suvišne vode ne samo da

uvjetuju nepovoljne vodo-zračne odnose u tlu, već su suviše vlaţna tla hladnija, teţa za

obradu i imaju smanjen sadrţaj fiziološki aktivne vlage. Zbog toga, temeljni cilj reguliranja

suvišnih voda tla je osiguranje optimalne vlaţnosti u zoni rizosfere kroz cijelo vegetacijsko

razdoblje. Pri optimalnoj vlaţnosti tla osigurana je i potrebna količina zraka u tlu i tada je

odnos vode i zraka za uzgoj bilja najpovoljniji. U svezi s tim ostvareni su i ostali čimbenici

rasta i razvoja poljoprivrednih usjeva, ponajprije toplina i hranjive tvari u tlu. Prekomjerna

vlaţnost nekog područja rijetko je izazvana djelovanjem samo jedne vrste suvišne vode.

Obično je ona izazvana zajedničkim djelovanjem poplavnih, slivnih, podzemnih i oborinskih

voda.

Prema obliku suvišne vode s gledišta hidrotehničkih melioracija dijele se na:

- površinske, i

- potpovršinske

Prema porijeklu suvišne površinske vode mogu biti oborinske ili vlastite i vode koje

dolaze sa strane. Oborinske ili vlastite vode potječu od oborina koje padnu na proizvodnu

površinu. Voda koja dolazi sa strane potječe iz susjednih područja i vodotoka. S viših

susjednih područja moţe se voda, površinski ili kroz tlo, slijevati na proizvodne površine, a iz

vodotoka nailaziti pojavom poplava. U nizinskim područjima, gdje je površina ravna ili je u

obliku depresije, a tlo je slabije propusnosti, voda moţe povremeno ili stalno stagnirati na

površini.

Suvišne površinske vode mogu biti:

- stagnirajuće suvišne vode, i

- podzemne vode.

15

Stagnirajuće suvišne vode pojavljuju se iznad slabije propusnog horizonta koji se

nalazi blizu površine kod hidromorfnih tala. Ove vode su značajne za pseudoglejna, epiglejna

i amfiglejna tla. Stagnirajuće vode iznad slabije propusnog horizonta uglavnom se pojavljuju

u rizosferi, pa je cilj melioracija ovih tala odvoĎenje suvišne vode iz područja korijenovog

sustava biljke. Time se regulira vodo-zračni reţim u tlu i onemogućuju posljedice

prekomjerne vlaţnosti. Uz odvoĎenje suvišne vode potrebno je izvršiti prorahljivanje

nepropusnog horizonta u tlu, kalcifikaciju i gnojidbu, a sve u svrhu poboljšanja fizikalnih,

kemijskih i bioloških značajki.

Podzemne vode su slobodne vode koje ispunjavaju sve pore u tlu, tj. saturiraju

(zasićuju) tlo do maksimalnog kapaciteta tla za vodu. Ovdje se misli na slobodnu vodu ispod

površine tla, a ne na vodu koja je na većoj dubini ili pod tlakom (arteška voda). Pojava

podzemne vode uvjetovana je prisutnošću nepropusnog sloja (na većoj ili manjoj dubini od

površine terena) na kojem se nakuplja voda. Ako se podzemna voda nalazi u zoni

korijenovog sustava, tada moţe doći u pitanje uzgoj kulturnog bilja (anaerobni uvjeti).

Reguliranje podzemnih voda uspješno se rješava primjenom detaljne odvodnje (detaljnim

kanalima ili cijevnom drenaţom).

Za reguliranje suvišnih voda (površinskih, stagnirajućih i podzemnih) potrebno je

primijeniti više mjera:

- zaštiti područje od vanjskih voda (poplavnih i slivenih),

- osigurati oplav i osnovnu odvodnju (osnovna kanalska mreţa), i

- izabrati najpogodniji sustav detaljne odvodnje koji odgovara melioracijskoj

problematici odreĎenog prostora.

Navedene melioracijske mjere nuţno je izvoditi pojedinačno ili u raznim meĎusobnim

kombinacijama, ovisno o stvarnim prilikama poljoprivrednih površina na kojima se

namjerava izvršiti reguliranje suvišnih voda, a temeljit će se na daljinskom istraţivanju i

snimkama iz zraka besposadnih letjelica.

Na temelju novonastale baze podataka preporučiti će se najpogodniji sustav detaljne

odvodnje. Procjenjuje se da na razmatranom području oko 20 % površine u jednom dijelu godine

ima problema sa suvišnom vodom i to ima direktan utjecaj na onečišćenje voda inputima iz

poljoprivrede koji su u Hrvatskoj na prvom mjestu po izvoru zagaĎenja voda posebice nitratima,

fosfatima i aktivnim tvarima iz pesticida. Na tim površinama gdje suvišne vode stagniraju više od

24 h dolazi do velikog pada prinosa pa do njegovog izostanka što dovodi do zaključka da do 20

% inputa odnosno onečišćivača voda iz primarne biljne proizvodnje direktno onečišćuje vodu.

16

Nakon osigurane obrane od vanjskih voda i osigurane oplavi, a na temelju daljinskog

istraţivanja, odnosno mapiranja područja, moguće je učinkovito riješiti problem vlastitih

voda izvoĎenjem osnovne i detaljne odvodnje na proizvodnim površinama. Osnovnu

odvodnju najčešće čine otvoreni kanali I. i II. reda, a rjeĎe zatvoreni kolektori. Detaljnu

odvodnju čine hidrotehnički i agromelioracijski zahvati koji se izvode na proizvodnim

tablama u svrhu reguliranja vodo-zračnog reţima tla u području korijenovog sustava.

Detaljna odvodnja dijeli se na:

- površinsku,

- podzemnu, i

- kombiniranu.

Temeljna svrha površinske detaljne odvodnje je da sakupi višak oborina i što brţe

odvede u sustav osnovne odvodnje (kanale I i II reda). Sakupljanje i odvoĎenje suvišnih

površinskih voda s proizvodnih površina je nuţno, jer preplavljivanje tla, u bilo kojem stadiju

razvoja biljke, nepovoljno utječe na prinose.

Postoji više načina površinske detaljne odvodnje, a najčešće se primjenjuju sljedeći:

- odvodnja srednje dubokim kanalima, i

- odvodnju random kanalima.

Sastoji se od mreţe kanala III. i IV. reda i odnosi se na rješavanje problema suvišnih

voda na samoj tabli, dok u osnovnu odvodnju spadaju kanali I i II reda i rješavaju problem

suvišnih voda na širem melioracijskom području.

Odvodnja random kanalima - ovaj sustav odvodnje posebno je prikladan na

terenima gdje se postojeće depresije na obradivim površinama ne mogu na drugi način

sanirati, a suvišne vode u depresijama oteţavaju agrotehničke radove na većem dijelu

površine. Pojedinačni kanali IV. reda ili jarci imaju blagi pokos (1:10) i mogu se prema

potrebi izvesti na više mjesta. Random sustav primjenjuje se kod odvodnje manjih ili većih

depresija u kojima vlada nepovoljan vodozračni reţim i nema potrebe za dreniranjem cijele

površine.

Podzemna odvodnja primjenjuje se za sniţenje razine podzemne vode u tlima koja

imaju dobru propusnost za vodu. To su tla koja imaju jednoličnu propusnost u profilu, kao

što su većina hipoglejnih, humoglejnih i aluvijalnih tala, a prekomjerno su vlaţena u

aktivnom dijelu profila uslijed dizanja podzemne vode. Za primjenu podzemne detaljne

odvodnje tlo treba imati horizontalnu propusnost za vodu veću od 16 cm/dan, a u protivnom

je nuţno primijeniti kombiniranu detaljnu odvodnju.

17

Podzemna odvodnja moţe se obavljati sustavom otvorenih kanala ili podzemnim

cijevima (drenaţom). Budući da je za reguliranje previsoke razine podzemne vode u mnogim

tlima potrebno odvode (kanale ili cijevi) postavljati na manji razmak od 50 m, otvoreni kanali

kao sustav odvodnje rijetko se primjenjuju. Oni se, eventualno, mogu koristiti samo za

reguliranje podzemne vode u vrlo propusnim tlima gdje su njihovi razmaci od 100 do 150 m

dovoljni. Danas se u praksi za reguliranje podzemne vode, uglavnom, primjenjuje sustav

cijevne drenaţe.

Nesustavna cijevna drenaţa odgovara parcijalnoj drenaţi koja se izvodi samo na

ugroţenim dijelovima zemljišta. Ovdje nije potreban proračun razmaka i dubine drenova, jer

ovi parametri odvodnje ovise o konkretnom slučaju.

Slično kao i kod otvorenih kanal razlikujemo:

- random ili drenaţu po «udolinicama», i

- drenaţu pištavaca.

Kombinirana odvodnja pogodna je za reguliranje suvišnih stagnirajućih površinskih

i potpovršinskih voda, koje se pojavljuju manjim ili većim dijelom godine kod teksturno

teških tipova tala (amfiglej, epiglej, pseudoglej, pseudoglej-glej). Sustav kombinirane

detaljne odvodnje nastavlja se na kanalsku mreţu (najčešće na kanale III reda), a sastoji se od

cijevne drenaţe s filtar materijalom i dodatnih mjera. Od dodatnih mjera primjenjuje se,

pojedinačno ili u kombinaciji, krtična drenaţa, vertikalno dubinsko rahljenje ili podrivanje,

duboka obrada tla, kalcifikacija, te mjere za popravljanje strukture tla (kondicioneri,

melioracijska organska gnojidba), ovisno o postojećim prilikama i potrebnom pravcu u

poboljšanju vodo-zračnih značajki tla.

Tablica 2. Potrebne karakteristike termalnog senzora za snimanje suvišnih voda detaljnom

odvodnjom i smanjenje onečišćenja podzemnih voda:

1. Tip senzora TERMALNI SENZOR

2. Veličina slike MINIMALNO 640 x 512 pixela

3. Rezolucija slike MAKSIMALNO 20 cm/PX

4. Temperaturno područje snimanja - 30 °C do + 160 °C

5. Rezolucija temperaturnog senzora maksimalno 0,3°C

18

Tablica 3. Potrebne karakteristike Multispektralnog senzora za snimanje suvišnih voda

detaljnom odvodnjom i smanjenje onečišćenja podzemnih voda:

Tip senzora Multispektralni + RGB

Blisko crveno područje Minimalna rezolucija senzora 1,2 MP

Crveni rub Minimalna rezolucija senzora 1,2MP

Crveno područje Minimalna rezolucija senzora 1,2 MP

Zeleno područje Minimalna rezolucija senzora 1,2 MP

Vidljivi dio spektra (RGB) Minimalna rezolucija 16 MP

Korekcija sunčevog osvjetljenja DA u svim dijelovima spektra

Rezolucija Maksimalno 14 cm/PX

3.2.4. Mapiranje kanalske mreţe

Kanali se dijele prema svojoj ulozi na:

a) glavne odvodne kanale (kanali I. reda),

b) kanale sakupljače ili sabirne (kanali II. reda), i

c) kanale sisače (kanali III. i IV. reda)

- Glavni odvodni kanali (kanali I. reda) projektiraju se po najniţim dijelovima

terena (depresijama), kako bi se postigla što bolja gravitacijska oplav. Oni

prihvaćaju vodu iz kanala sakupljača i odvode je u recipijent (rijeku, jezero i sl.).

- Kanali sakupljači ili sabirni (kanali II. reda) projektiraju se na nešto manjim

depresijama terena. Sakupljaju vodu iz manjih kanala (sisača).

- Kanali sisači (kanali III. i IV. reda) pripadaju u područje detaljne odvodnje.

Projektiraju se paralelno ili pod izvjesnim kutem na pad terena, da bi što bolje i

brţe odveli vodu s najugroţenijih mjesta na tabli do kanala sakupljača (II. reda).

Kod projektiranja otvorenih kanala mora se voditi računa o kutu ulijevanja manjih

kanala u veće. Najbolje bi bilo kada bi se kanali ulijevali (sastavljali) pod pravim kutem.

U tom slučaju postiţe se najmanji gubitak proizvodne površine, kao i najlakši pristup kod

obrade table. Kod sastavljanja dva veća kanala izbjegava se kut od 90°, a prakticira 60° ili

45°. Projektiranje kanala izvan navedenih granica relativnog pada treba izbjegavati. U

protivnom se javljaju problemi vrlo malih (nedovoljnih) ili vrlo velikih (nedopuštenih) brzina

vode u kanalima, što dovodi do njihovog zamuljivanja, odnosno znatnog oštećenja dna i

pokosa.

19

Obzirom na planiranu detaljnu odvodnju sa poljopoprivrednih površina i na

katastrofalnu poplavu potrebno je na temelju daljinskog istraţivanja utvrditi trenutno

činjenično stanje kanalske mreţe i preporučiti radnje za otklanjanje moţebitnih

nesukladnosti.

Tablica 4. Potrebne karakteristike senzora za mapiranje kanalske mreţe:

Tip senzora RGB minimalno 20 megapiksela

Veličina senzora minimalno 1-inch (optički format)

Pixel pitch minimalno 2,00 µm

Rezolucija maksimalno 6cm/PX

Uzduţni preklop Min. 60 %

Poprečni preklop Min. 60 %

3.2.5. Mapiranje površina neposredno uz obrambeni nasip

U zaštiti (obrani) nekog područja od poplavnih voda koristimo se odreĎenim

hidrotehničkim mjerama (zahvatima), meĎu kojima su najpoznatije sljedeće:

- regulacija vodotoka,

- obrambeni nasipi,

- odušni kanali,

- obodni ili lateralni kanali, i

- retencije i akumulacije.

Regulacija vodotoka ima zadaću povećati protjecajni kapacitet (protoku) odreĎenog

vodotoka. Najčešći radovi koji se izvode pri ovoj hidrotehničkoj mjeri su: čišćenje korita

vodotoka, povećanje protjecajnog profila korita vodotoka i rektifikacija ili ispravljanje vodotoka.

Čišćenje korita vodotoka pogodno je kod manjih vodotoka s relativno stabilnim obalama, koja su

vrlo često obrasla samoniklim drvećem, grmljem i šibljem. Čišćenje korita obavlja se ručno i

mehanizirano. Grmlje i šiblje moţe se odstraniti pilama, sjekirama i specijalnim kosama, dok se

za vaĎenje većih panjeva koriste bageri i kopači panjeva. Povećanje protjecajnog profila korita

vodotoka vrši se produbljivanjem i proširivanjem korita vodotoka i na taj način se dobije veća

površina protočnog profila i obično veća brzina vode.

20

Obrambeni nasipi podiţu se uzduţ većih vodenih tokova u ravničarskim područjima.

Izgradnjom nasipa poveća se protjecajni profil korita vodotoka i spriječava poplava. Budući da su

nasipi ograničene visine, njima se moţe obuhvatiti samo ograničena količina vode. Ako je u

pitanju veća količina vode onda se izmeĎu nasipa i korita rijeke ostavi dovoljan razmak - poloj ili

inundacija. Najučinkovitija zaštita od poplava postiţe se odreĎenom kombinacijom obrambenih

nasipa, regulacijom korita i akumulacijom vode. Nasipi se obično izgraĎuju od tla koje se nalazi

na mjestu izgradnje. Poprečni presjek nasipa je trapez, s pokosom 1:2. Kruna nasipa treba biti

oko 1,0 m iznad najveće očekivane vode.

Odušni kanali rasterećuju vodotok od jednog dijela velike vode. Razlikuju se dvije vrste

odušnih kanala: paralelni i poprečni. Paralelni odušni kanali izlaze iz matičnog vodotoka ispred

mjesta ugroţenog poplavom, a ulaze ponovo u isti vodotok iza ugroţenog mjesta, tj. tamo gdje je

kapacitet korita ponovno toliko velik da moţe primiti svu vodu. Ugroţena mjesta vodotoka

nastaju uslijed prirodnih zapreka (tjesnaca), tako da vodotok na tim mjestima ima smanjen

protočni kapacitet. Poprečni odušni kanali takoĎer izlaze iz matičnog vodotoka ispred mjesta

ugroţenog poplavama i prihvaćaju višak voda tzv. «vodeni val». U trenutku kad vodeni val

padne, vode iz odušnog kanala upuštaju se u isti vodotok.

Obodni ili lateralni kanali štite melioracijsko područje od brdskih slivnih voda i odvode je

do recipjenta. Poprečni presjek obodnog kanala je dvostruki trapez, koji je prema povišenom

terenu otvoren, a prema dolini koju štiti završava nasipom.

Retencije i akumulacije, često kao spremišta, dolaze u kombinaciji s izgradnjom odušnog

kanala. Obično se uz vodotok ili u njegovoj blizini nalaze depresije koje se iskorištavaju za

akumulaciju vode, i to za vrijeme visokih vodostaja, odnosno poplava. Nakon prolaska velikih

voda ovi se retencijski bazeni mogu, prazniti putem odušnih kanala, ili se akumulirana voda

moţe koristiti za navodnjavanje i u sportsko rekreacijske namjene.

Oplav je odvoĎenje sakupljene suvišne vode s melioracijskog područja u recipijent

(vodoprijemnik). Razlikuju se sljedeći načini oplavi:

- gravitacijska oplav,

- umjetna (crpna) oplav, i

- kombinirana oplav.

Gravitacijska (prirodna) oplav je odvoĎenje sakupljene suvišne vode s melioracijskog

područja u recipijent prirodnim padom (gravitacijom). U ovom slučaju mora biti zadovoljen uvjet

da je razina vode u recipijentu niţa od razine vode u glavnom odvodnom kanalu.

Umjetna (crpna) oplav primjenjuje se u slučaju kada je kota melioracijskog područja ili

glavnog odvodnog kanala niţa od kote vodoprijemnika (recipijenta), pa se voda s melioracijskog

21

područja odvodi prebacivanjem pomoću crpnih sustava. Tipičan primjer za crpnu oplav je dolina

rijeke Save.

Kombinirana (mješovita) oplav primjenjuje se u slučaju kada je tijekom godine u jednom

vremenskom razdoblju razina vode u recipijentu tako niska da je omogućeno prirodno otjecanje

vode iz melioracijskog područja, a u drugom vremenskom razdoblju, kada se razina vode u

recipijentu povisi iznad vode u glavnom odvodnom kanalu, mora se pristupiti umjetnom

odvoĎenju (prebacivanje pomoću crpnih sustava) vode.

Ozirom na nemile dogaĎaje u 2014. godini i na dostupnost novih tehnologija potrebna

je njezina primjena u sustavu nadzora hidrotehničkih objekata i utjecaja vanjskih čimbenika

na njih kako bi se u budućnosti takva tehnologija mogla primjenivati sustavno i osigurati

siguronosno i pravodobno upozorenje.

Tablica 5. Potrebne karakteristike senzora za mapiranje površina neposredno uz obrambeni

nasip :

Tip senzora RGB minimalno 20 megapiksela

Veličina senzora minimalno 1-inch (optički format)

Pixel pitch minimalno 2,00 µm

Rezolucija maksimalno 6cm/PX

Uzduţni preklop Min. 60 %

Poprečni preklop Min. 60 %

Tablica 6. Potrebne karakteristike termalnog senzora za mapiranje površina neposredno uz

obrambeni nasip:

1. Tip senzora TERMALNI SENZOR

2. Veličina slike MINIMALNO 640 x 512 pixela

3. Rezolucija slike MAKSIMALNO 20 cm/PX

4. Temperaturno područje snimanja - 30 °C do + 160 °C

5. Rezolucija temperaturnog senzora maksimalno 0,3°C

22

3.3. OBRADA PODATAKA

Obrada prikupljenih podataka tijekom projekta obavljati će se u računalnom namjenskom

programu loji mora imati mogućnost spajanja prikupljenih podataka, izrade ortofoto karte, obrade

ortofoto karte (podataka) u 3D načinu, mogućnost izračuna volumena na temelju obraĎenih

podataka i izrade završnog izvješća obraĎenog programa.

Cilj mapiranja nije samo stvaranje jednostavnih 2D ortomozaika i 3D vizualno ugodnih

modela, već stvaranje kartografije koja pruţa točnu lokaciju i precizna mjerenja.

Sam računalni program mora biti kompatibilan sa GIS alatima, odnosno mora biti moguć

izvoz ortomozaika, digitalnih površinskh modela i 3D modela za daljnju analizu.

Korištenjem dronova, softvera za mapiranje i pametnu kombinaciju desktop i obrade u oblaku,

moţe se rutinski pratiti projekte, pratiti i dokumentirati promjene, prikupljanje slika sa

bespilotnim letjelicama i njihova obrada za stvaranje realnih, točnih i mjerljivih 2D i 3D

podataka, poput ortofota i rayCloud (točkastih oblaka), mogu značajno umanjiti troškove u

upravljanju dostupnim resursima te time uštedjeti novac i vrijeme.

23

4. ZAKLJUČAK

Daljinsko istraţivanje na poplavom stradalom području Vukovarsko-srijemske

ţupanije (Općine Drenovci, Gunja i Vrbanja), poljopriredno zemljište i naselja (bez šuma),

putna i kanalska mreţa te snimanje utjecaja podzemnih voda uz obrambeni nasip izuzetno je

bitno kako bismo mogli dobiti stvarnu sliku načina korištenja pojedine parcele, dijela parcele

ili područja uz prometnice i obrambeni nasip, te mogli odrediti smjernice za daljnja

postupanja, i raspolaganje navedenim resursima u svrhu poboljšanja uvjeta i kvalitete ţivota

lokalnog stanovništva, te osiguranja odrţivosti poljoprivredne proizvodnje na navedenom

području obuhvata projekta.

Ovim načinom daljinskog istraţivanja (mapiranje terena bespilotnom letjelicom sa

odgovarajućim senzorom, te obradom podataka sa odgovarajućim softverom) mogu se na brz

i troškovno efikasan način detektirati lokacije koje iz nekog razloga više nisu u primarnoj

poljoprivrednoj funkciji, funkciji proizvodnje hrane, te se njihovom detekcijom mogu

poduzeti daljnje radnje i mjere u pogledu ponovnog vraćanja u funkciju zemljišta za

proizvodnje hrane, prenamjene u površine za uzgoj energetskih nasada (kultura kratke

ophodnje) ukoliko je nemoguće ili je neisplativo povratiti proizvodni potencijal

poljoprivredne površine ili u neki drugi oblik korištenja (kanali, akumulacije, putevi,

industrijske zone, deponije za razne vrste materijala). TakoĎer, podatci dobiveni mogu se

koristiti u gospodarenju vodnim resursima, pravilnom planiranju odrţavanja obrambenih

nasipa i odvodnih kanala, te kontrolirati njihovo stanje (propusnost) u kritičnim trenutcima.

1

Shema 1. Povezivanje podataka iz svih navedenih baza u svrhu upravljanja prostorom i prirodnim resursima